1. Šta čini prateću saobraćajnu infrastrukturu čine? Prateću saobraćajnu infrastrukturu čine: -teretne i putničke stanice; -terminali; -utovarno/istovarne stanice;-servisna i remontna srestva; -sredstva veza i signalizacije i dr

2. Koje faze karakterišu transportni? Transportni proces karakterišu tri osnovne faze: utovar – podrazumjeva pripremu voznog sredstva, organizaciju utovarnog mjesta, sortiranje tovara i formiranje dokumentacije koja prati prevoz tereta; prevoz – osnovna funkcija transporta i istovar – spuštanje tovara sa transportnog sredstva, na mjesto za odlaganje i predaja tovara sa pratećom dokumentacijom.

3. Pozitivne i negativne karakteristike željezničkog transporta? pozitivne: visoka propusna i prevozna sposobnost; prevoz nezavisan od klimatskih uslova; neposredna veza magistralnih i pratećih kolosjeka i masovnost prevoza. negativne: ograničen manevar i velika početna ulaganja;

4. Pozitivne i negativne karakteristike automobilskog? Pozitivne karakteristike automobilskog transporta su: velika manevarska sposobnost; izražena mobilnost; automnost transportnih sredstava; visoka brzina dostave; dostava od “vrata do vrata” i širok spektar primjene. Negativne karakteristike automobilskog transporta su: visoka ulaganja; značajna energetska potrošnja; niska produktivnost i zagađenje životne sredine 5. Pozitivne i negativne karakteristike vodenog transporta? Pozitivne karakteristike vodenog transporta su: visoka prevozni kapacitet; niska energetska potrošnja i relativno mala ulaganja. Negativne karakteristike vodenog transporta su: spora brzina dostave; sezonski prevoz i uređenje plovnih puteva. 6. Pozitivne i negativne karakteristike vazdušnog transporta? Pozitivne karakteristike vazdušnog transporta su: visoka brzina prevoza; fleksibilnost; manevar i operativnost i relativno niža kapitalna ulaganja. Negativne karakteristike vazdušnog transporta su: zavisnost od klimatskih uslova; manje količine robe i buka.

7. Kriterijumi za klasifikaciju robe: Roba se može klasifikovati po više kriterijuma koji se mogu odnositi na: fizičke karakteristike: tečnosti; gasovi i čvrste materije. prema hemijskom sastavu: organske i neorganske. Prema pojavnom obliku roba se može klasifikovati na: komadnu robu; rasutu robu; tečnu robu i gasovitu robu.

8. Koje vrste ambalaže se susreću u procesima distribucije? U procesima distribucije sreću se tri vrste ambalaže: potrošačka ambalaža – ima funkciju da uobliči jedinicu proizvoda na način da ona odgovara želji kupca po količini i izgledu, da bude pogodna za prenošenje i čuvanje. Dizajn treba da privuče pažnju kupca i da obezbjedi sve relevantne informacije; komercijalna ambalaža – ima prvenstveni cilj da formira i uobliči robu u obliku pogodnom za izlaganje u prodaji uz izuzetno naglašen marketinški pristup. Ukoliko je roba upakovana tako da proizvod može da se izloži u prodaji potrošačka i komercijalna ambalaža se ne razlikuju i transportna ambalaža – ima za cilj zaštitnu i informacionu funkciju. Postoje proizvodi kod kojih nema razlike između potrošačke, komercijalne i transportne ambalaže (vreće za vještačko đubrivo, cement, kante za boju..).

9. Materijali za izradu ambalaže? Za izradu ambalaže koriste se različiti materijali, pa ambalaža može biti: papirna – za izradu papirne ambalaže koristi se običan, specijalni i natron papir, talasasti i višeslojni karton; metalna – za izradu metalne ambalaže koriste se različiti metali i legure. Ova vrsta ambalaže ima izvanredne fizičke osobine, nedostatak može biti hemijska otpornost, podložnost koroziji, veća masa i cijena u odnosu na papirnu, drvenu, plastičnu i tekstilnu ambalažu i drvena – za izradu drvene ambalaže koristi se rezana građa četinara i lišćara, po pravilu jeftinije vrste, kao i proizvodi prerade drveta (šper ploča, iverica, furnir i dr.). Drvena ambalaža pojavljuje se u različitim oblicima i po pravilu je nepovratna, odnosno za jednokratnu je upotrebu; staklena – ambalaža ima široku primjenu u izradi potrošačke i komercijalne ambalaže. Ima veliku hemijsku otpornost, ne stvara toksične proizvode, ne daje miris, otporna je na hemijske uticaje i nepropustljiva je za mikroorganizme, gasove i tečnosti. Osnovni nedostatak je relativno velika težina i slaba zaštita od uticaja sunčeve svjetlosti; tekstilna – ambalaža se proizvodi od vlakana biljnog, životinjskog i sintetičkog porijekla. Ovu ambalažu uglavnom čine vreće različitih dimenzija, različite gustine tkanja sa različitim načinom vezanja i zatvaranja; plastična – ambalaža se relativno lako proizvodi, najrazličitijeg oblika i dimenzija. Tipični oblici su: boce, gajbe, korpe, baloni, kante, burad, a od folija se proizvode tube, vreće i dr. i kombinovana – ambalaža nastaje spajanjem i kombinovanjem prethodnih tipova ambalaže.

10. Definicija i podjela paleta? Paleta kao pomoćno sredstvo predstavlja najmanju univerzalnu tovarnu jedinicu integralnog transporta. Palete se dijele na dvije osnovne kategorije: palete bez nadogradnje (ravne palete ) i palete sa nadogradnjom (stubne ili boks palete ). Pod paletom se podrazumjeva tovarna podloga koja se uglavnom sastoji od dva poda razdvojena međupodnicama ili jednog poda oslonjenog na nožice, visine svedene na minimum, tako da se njom lako rukuje viljuškama viljuškara ili paletnim kolicima

11. Viljuškari i podjela viljuškara? Osnovno sredstvo mehanizacije za rukovanje paletama je viljuškar, bez kog je nemoguće zamisliti paletni sistem. Viljuškar je mehanizovano manipulaciono sredstvo, snabdjeveno specijalnim viljuškama, koje podilaze pod palete ili podesnog komada nepaletizovane robe, podižući ga ili spuštajući, u cilju prenošenja sa jednog mjesta na drugo radi uskladištenja, utovara, istovara ili pretovara. Viljuškari izvršavaju tehnološke zahtjeve manipulisanja u: industrijskom transportu; utovaru; istovaru; pretovaru i skladištenju. Viljuškari se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: ručni viljuškari – koji su snabdjeveni uređajima za mehaničko ili hidraulično podizanje tereta. Pomoću fizičke snage radnika vrši se prenos palete sa jednog mjesta na drugo. Ručni viljuškari mogu da budu i na električni ili benzinski/dizel motorni pogon i motorni viljuškari – pomoću motornih viljuškara paleta se može podići na visinu od nekolko metara u cilju smještanja jedne na drugu u više redova, slaganja u regale skaldišta ili prenošenja sa jednog na drugo mjesto, kao i utovara, istovara ili pretovara. Motrni viljuškari rade na električni, benzinski/dizel pogon.

12. Kontejneri i podjela kontejnera prema namjeni? Kontejner je jedan od najsavremenijih sudova koji omogućava ukrupnjavanje tovara i odvaja robu od transportnog pretovarnog i prevoznog sredstva na cijelom transportnom putu od proizvođača do potrošača, što omogućava da roba u kontejnerima može promjeniti više transportnih sredstava, država i kontinenata da sa njom nema dodira. Prema ISO definiciji kontejner se definiše kao metalna posuda za realizaciju transportno – pretovarno – skladišnih procesa koji ima zapreminu od najmanje 1m3 i koja ispunjava sljedeće uslove: jednostavan utovar i istovar; da ima sve neophodne elemente koji obezbjeđuju brz i racionalan utovar, istovar i pretovar u realizaciji transportnih lanaca; da omogući tehničko – tehnološku integraciju prevoznih sredstava različitih vidova transporta bez intervencija na terenu i da obezbjedi veliki broj ciklusa. U zavisnosti od karakteristika koje se posmatraju, kontejneri se mogu podijeliti prema: namjeni; vrsti robe koja se u njima prevozi; nosivosti; vrsti materijala od kojeg su izgrađeni; vrsti konstrukcije; mjestu korištenja; načinu prevoza; vrsti uređaja kojima su opremljeni u cilju obezbjeđenja uslova za prevoz određenih vrsta robe i podobnosti i mogućnostima pretovara i sl.

13. Metode određivanja kvaliteta robe? Kontrola robe u transportu započinje utvrđivanjem kvaliteta robe prije započetog transpota upoređivanjem sa dokumentacijom naručioca prevoza. Kvalitet robe uopšteno uzeto je mjerilo upotrebne vrijednosti proizvoda. Kvalitet robe se obično ne može posmatrati kroz jedan parametar već kroz niz parametara koji se ispituju: objektivnim/laboratorijskim metodama - fizičke, hemijske i mehaničke karakteristike i subjektivnim metodama – zasnivaju se na sposobnosti samog ispitivača, organoleptička ispitivanja (čula vida, mirisa, ukusa i dodira) određujue se boja, miris, ukus i kvalitet oblika robe.

14. Šta je kombinovni a šta reprezentativni uzorak? Dio proizvoda koji u sebi sadrži kvalitativne osobine čitavog proizvoda naziva se uzorkom proizvoda.kombinovani uzorak – je uzorak koji se dobije miješanjem određenog broja uzoraka sa određenog mjesta u definisanom odnosu. Pojedinačni uzorci iz više cisterni, brodskih komora ili tankova, miješaju se u odnosima u kojima su količine materijala koji oni predstavljaju;

reprezentativni uzorak – je uzorak čije su fizičke i hemijske karakteristike identične volumetrijskim prosječnim osobinama ukupne zapremine materijala iz kog je uzorak uzet;

15. Koje mjere bezbjednosti se moraju primjenjivati prilikom uzorkovanja ? Prilikom uzorkovanja potrebno je preduzeti određene mjere predostrožnosti: uzorak ne smije sadržavati strane materijale; neophodno je spriječiti gubitak lakih frakcija; osobe koje uzimaju uzorke moraju biti potpuno obučene; za rukovanje uzorkom treba upotrijebiti opremu za uzorkovanje, posude i prihvatne posude koje su otporne na uticaje tečnosti koje se uzorkuju; oprema za uzorkovanje mora biti potpuno čista i suha; zbog širenja prilikom uzimanja uzorka najmanje 10% posude za uzorkovanje mora biti prazno i nakon punjenja i zatvaranja neophodno je izvršiti kontrolu na curenje

16. Koje informacije moraju sadržavati posude sa uzorcima ? Posude sa uzorcima moraju biti obilježene, kartice na njima moraju sadržavati neizbrisive podatke: mjesto uzimanja uzorka; datum uzimanja uzorka; podatke o osobi koja je vršila uzorkovanje; količinu uzorka; broj rezervoara, pakovanja, prevozno sredstvo; tip uzorka i opremu koja je upotrebljena za uzorkovanje. 17. Definicija opasnih materija? Opasne materije – materije koje pri proizvodnji, pakovanju, skladištenju, transportu, rukovanju i korištenju mogu biti opasne i štetne po zdravlje ljudi ili mogu dovesti do materijalnih šteta na imovini, ukoliko se njima nestručno rukuje.

18. Kojim sporazumima/propisima je regulisan za transport opasnih roba u drumskom i željezničkom transportu? ADR – Evropski sporazum o međunarodnom drumskom prevozu opasne robe; RID – Međunarodni propisi o prevozu opasnih materija željeznicom;

19. Eksplozivi su materije? Eksplozivi su materije, ppojedina jedinjenja ili smjese jedinjenja, koja se, podstaknuta impulsom (udarom, zagrijavnjem, električnim lukom) trenutno hemijski razlažu (raspadaju) stvarajuži pri tome veliku količinu gasova uz oslobađanje velike količine toplote.

20. Gasovi? Gasovi su materije koje: na 500C imaju napon pare veći od 300 kPa (3 bara) na 200C pri standardnom pritisku od 101,3 kPa (1,013 bar – atmosferski pritisak) su u gasovitom stanju.

21. Zapaljive tečnosti? Opšta karakteristika zapaljivih tečnosti je da lako i brzo isparavaju. Same tečnosti nisu zapaljive, već pare pomješane sa vazduhom lako se zapale ili eksplodiraju. Najvažnije karakteristike zapaljivih tečnosti su: tačka paljenja – najniža temperatura na kojoj dolazi do paljenja para, probnim plamenom, koje se razvijaju iznad tečnosti pri njenom zagrijavanju pri tačno definisanim uslovima; tačka ključanja – je temperatura na kojoj tečnost u potpunosti prelazi u gasovito stanje.

22. Zapaljive čvrste materije? Zapaljive čvrste materije su čvrste materije koje u suvom stanju mogu lako dase zapale u dodiru sa plamenom ili sumporom, ali nisu sklone samozapaljenju.

23. Oksidirajuće materije i organski peroksidi? Materije iz ove klase obuhvataju one materije koje same po sebi ne moraju biti zapaljive ili sagorljive, ali zbog viška kiseonika kojim raspolažu, mogu da izazovu ili doprinesu paljenju ili sagorijevnju drugog mterijala koji je zapaljiv.Peroksidi su hemijska jedinjenja koja sadrže kiseonik i njihova glavna karakteristika je posjedovanje molekulske veze kiseonik-kiseonik, koja se razdvaja pri visokoj temperaturi.

24. Otrovne i infektivne materije? Otrovne materije su supstance sintetičkog ili prirodnog porijekla i preparati proizvedeni od tih supstanci koji, uneseni u organizam ili u doddiru sa organizmom, mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi ili štetno djelovati na životnu sredinu.U materije klase 6.2. prema ADR-u svrstavaju se materije koje su sposobne da uzrokuju infekciju, o kojima se zna ili se može sa razlogom očekivati da sadrže uzročnike bolesti. Uzročnici bolesti definisani su kao mikroorganizmi (bakterije, virusi, mikrobi, paraziti i gljivice) i drugi uzročnici koji mogu prouzrokovati pboljenje kod ljudi ili životinja.

25. Radioaktivne materije? Radioaktivne materije su veoma opasne jer ljudska čula ne omogućavaju otkrivanje radioaktivnosti, odnosno ove materije odaju nevidljiva zračanja. Radioaktivnost predstavlja sposobnost atomskih jezgara da se spontano raspadaju, proces u kom se jezgro nekog elementa raspada izbacujući alfa i beta čestice ili gama zrake. Radioaktivne materije su materije čija specifična aktivnost prelazi 74 bekerela, odnosno 0,02 mikrokirija po gramu.

26. Korozivne materije? Korozivne/nagrizajuće materije su materije: koje hemijskim djelovanjem napadaju površinsko tkivo kože i sluzokože sa kojim dolaze u dodir, koje nanose štetu drugim robama ili transportnim sredstvima i izazovu i druge opasnosti i materije koje sa vodom ili vlagom iz vazduha stvaraju korozivne tečnosti, pare ili maglu.

27. Funkcije ambalaže? Funkcije ambalaže su: zaštita upakovanog proizvoda; olakšavanje manipulacije pri prevozu, skladištenju i prodaji robe; garantovanje porijekla robe; davanje estetskih karakteristika i povoljnih dimenzija za što bolje iskorištenje tovarnog prostora i ekonomičnije i uspješnije poslovanje.

28. Šta su listice opasnosti? Listice opasnosti predstavljanu obavještenja o opasnostima koja prijete od robe upakovane u odgovarajuću ambalažu, a koja mogu nastati tokom transporta velikih pakovanja, vozila, cisterni, kontejnera ili nekih drugih pošiljki i transportnih sredstava koji sadrže opasne robe.

29. Kategorije vozila za prevoz opasnih materija? Pored osnovnih tipova vozila za transport opasnih materija, Evropska zajednica je definisala i zahtjeve za dvije kategorije vozila: N kategorija – podrazumjeva vozilo koje ima najmanje četiri točka ili najmanje tri točka kada maksimalna težina prelazi jednu tonu: N1 – vozila sa težinom do 3,75 tona; N2 – vozila sa težinom od 3,75 do 12 tona i N1 – vozila sa težinom preko 12 tona. O kategorija – podrazumjeva prikolice i poluprikolice: O1 – prikolice sa težinom do 0,775 tona; O2 – prikolice sa težinom od 0,775 do 3,75 tona; O3 – prikolice sa težinom od 3,75 do 10 tona i O4 – prikolice sa težinom većom od 10 tona. prema ADR-US obzirom na veliki broj klasa opasnih materija (9 klasa) i da svaka klasa ima posebne zahtjeve za transportom, ADR definiše sljedeće vrste vozila koja su namjenjena za transport opasnih materija: EX/II vozilo – podrazumjeva vozilo za prevoz eksplozivnih supstanci i artikala (klasa 1); EX/III vozilo – kao i prethodno vozilo namjenjeno je za prevoz opasne robe klase 1, s tom razlikom da se postavljaju strožiji zahtjevi nego za EX/II vozilo; FL vozilo – podrazumjeva vozilo za prevoz tečnosti sa tačkom paljena ispod 610C ili zapaljivih gasova; OX vozilo – podrazumjeva vozilo za prevoz vodonik peroksida i vodenog rastvora sa preko 60% vodonik peroksida i

AT vozilo – podrazumjeva vozilo, pored FL i OX, za prevoz opasnih materija u tank kontejnerima, prenosivim i višebrojnim gasnim kontejnerima.

30. Zahtjevi koji moraju da zadovolje vozila za prevoz opasnih materija? Motorno vozilo kao važan činilac bezbjednosti saobraćaja, mora ispuniti dodatne zahtjeve: u pogledu konstrukcijskih obilježja (električnih instalacija, protivpožarne zaštite, sistema za kočenje i dr.) da bi moglo da transportuje opasnu robu na drumskim saobraćajnicama; zahtjeve za obilježavanje vozila (table i listice opasnosti) i zahtjevi u pogledu dodatne opreme.

31. Protivpožarni zahtjevi koji mora zadovoljiti vozilo za prevoz opasnih materija? Vozačka kabina mora biti izrađena od materijala koji nije lako zapaljiv. Rezervoari za gorivo koji snabdjevaju pogonski agregat vozila gorivom moraju zadovoljiti zahtjeve: u slučaju bilo kakvog curenja, gorivo treba da kaplje na zemlju bez bilo kakvog dolaska u dodir sa zagrijanim dijelovima vozila ili tovara i rezervoari za gorivo koji sadrže benzin moraju imati zadrživače plamena na otvoru za punjenje. Pogonski agregat koji pokreće vozilo, prema zahtjevima ADR-a, mora biti tako opremljen i postvljen da se izbjegnu sve moguće opasnosti po tovar usljed pregrijavanja ili paljenja. Izduvni sistem kao i izduvne cijevi moraju biti tako usmjereni i zaštićeni da se izbjegnu svi rizici od paljenje i pregrijavanja tovara. Dizajn toplotne zaštite za sistema za usporavanje vozila moraju imati termičku zaštitu tako da se izbjegne bilo kakvo grijanje, čak i lokalno na zidovima tanka ili rezervoara.

32. Osnovna i dodatna oprema za vozila za prevoz opasnih materija? vozila za prevoz opasnih materija moraju da ispune određene osnovne zahtjeve koji se odnose na: električnu opremu: zaštitu od pregrijavanja provodnika; tip sklopke strujnog kola; tip i rad glavnog prekidača akumulatora; opis i lokacija bezbjedonosne baterije za tahograf; opis instalacija pod stalnim naponom i konstrukciju i zaštitu električnih instalacija smještenih na zadnjem dijelu vozačke kabine. sistem za kočenje: Anti-lock Braking System (ABS); sistem za usporavanje vozila i sistem za kočenje na prikolici. zaštita od požara: tip teško zapaljivog materijala u vozačkoj kabini; tip toplotne zaštite iza vozačke kabine; tip i toplotna zaštita agregata; pozicija i toplotna zaštita izduvnog sistema; tip i dizajn toplotne zaštite za sistem za usporavanje vozila i tip, dizajn i pozicija grijača sa sopstvenim sagorijevanjem. Dodatna oprema prema Zakonu o prevozu opasnih materija obuhvata: vozački alat i dizalcu za vozilo; najmanje dva aparata za gašenje požara; dvije ručne baterijske lampe narandžaste boje sa trepćućom ili stalnom svjetlošću koja se vidi sa najmanje 150 m; dva trokuta; dvije zastavice za označavanje vozila kojim se prevoze opasne materije; dvije lopate i jedan pijuk i prenosnu lampu koja se može uključiti na akumulator a koja ne može izazvati požar ili eksploziju.

33. Tabele opasnosti – forma/sadržaj i način postavljanja? Za obilježavanje vozila kojima se transportuju opasne materije koristi se tabela opasnosti – Kemlerova tabela. Tabela opasnosti je pravougaonog oblika, dimenzija 400x300 mm, reflektujuće narandžaste boje, oivičena crnom linijom širine 15 mm. Tabele za obilježavanje vozila (opasnosti) postavljaju se na: prednjoj strani vozila; zadnjoj strani vozila i u pojedinim slučajevima na bočnoj strani vozila. Brojevi na tabeli za raspoznavanje vrste opasnosti kao i za samu materiju su crne boje visine 100 mm i debljine 15 mm. Identifikacioni broj opasnosti nalazi se na gornjoj polovini tabele, dok je broj za samu materiju uzet iz spiska preporuka Ujedinjenih nacija naznačen na donjoj polovini tabele (identifikacioni broj materije tzv. UN broj). Brojevi su međusobno odvojeni po sredini table sa brojčanim upozorenjima jednom vodoravnom linijom širine 15 mm

34. Listice opasnosti – forma/sadržaj i način postavljanja? Listice opasnosti predstavljanu obavještenja o opasnostima koja prijete od robe upakovane u odgovarajuću ambalažu, a koja mogu nastati tokom transporta velikih pakovanja, vozila, cisterni, kontejnera ili nekih drugih pošiljki i transportnih sredstava koji sadrže opasne robe. Listice opasnosti se pored na ambalžu postvljaju i na vozila koja transportuju opasnu robu, od čega zavise njihove dimenzije. Listice su kvadratnog oblika i uvijek se postavljaju sa uglom na gore. Poželjno je da na donjoj polovini listice opasnosti stoji natpis, broj ili slova za označavanje vrste opasnosti. Minimalne dimenzije listica koje se postavljaju su: 100 mm – za ambalažu ili manje; 150 mm – za vozila i 250 mm – za radioaktivne materije. Listice opasnosti se postavljaju na bočne i zadnje strane vozila kada je to po ADR-u predviđeno (kada se prevoze opasne materije klase 1 i 7 i prevoz u cisternama). Na kontejnere se postavljaju listice opasnosti na sve četiri strane.

35. Ograničenja na utovarno-istovarnim mjestima eksplozivnih materija? Na mjestu na kom se vrši utovar ili istovar eksplozivnih materija, zabranjeno je: držanje materije ili uređaja koji mogu da izazovu požar ili omoguće njegovo širenje; držanje otvorenog plamena ili rad sa otvorenim plamenom (zavarivanje i sl.); pušenje i upotreba sredstava za paljenje (šibice ili upaljači); rad sa alatom ili uređajima koji varniče; postavljanje nadzemnih električnih vodova bez obzira na napon i rad motornih vozila. Uređaji za utovar ili istovar eksplozivnih materija moraju da budu ispravni, dok viljuške viljuškara treba da budu presvučene materijalom koji ne izaziva varničenje (najčešće bronza). Mjesto na kom se vrši utovar ili istovar mora biti snabdjeveno aparatima za gašenje požara.36. Osiguranje opasne robe od pomjeranja u toku transporta? Pojedine jedinice tereta opasnih roba moraju biti, u vozilu ili kontejneru, smještene na odgovarajući način i osigurane odgovarjućim sredstvima, da se spriječi njihovo uzajamno pomjeranje u odnosu na zidove vozila ili kontejnera. Ako se opasna materija prevozi u sudovima od lomljivog materijala ili neotporne plastične mase, sudovi moraju da se smjeste u zaštitnu ambalažu i obezbjede materijalom za popunjavanje praznog prostora, radi sprečavanja loma suda pri normalnim uslovima prevoza. Materijal za popunjavanje praznog prostora mora da bude u skladu sa prirodom opasne materije i da bude pogodan za upijanje tečnosti koju oslobađa opasna materija koja se prevozi. Zbirna ili pojedinačna pakovanja ne smiju se preturati ili međusobno sudarati. Pomjeranje robe može se spriječiti pomoću: traka za pričvršćivanje; kosih letvica; vreća sa vazduhom; podesivih podmetača i protiv kliznih blok uređaja.

Smatra se da je tovar na odgovarajući način zaštićen ukoliko je svaki sloj cjelokupnog tovarnog prostora u potpunosti ispunjen paketima.

37. Oslobađanje od zahtjeva ADR sporazuma? Odredbe ADR sporazuma se ne odnose na: PREMAVRSTI TRANSPORTAtransport opasnih roba od strane privatnih lica ukoliko su upakovane za maloprodaju i namjenjene za lično korištenje; transport opreme koja može sadržavati opasne materije u svojoj konstrukciji i ukoliko su preduzete mjere za sprečavanje izlijevanja u toku transporta; transport koji vrše preduzeća kao sporednu djelatnost (npr. snabdjevanje gradilišta) u količinama manjim od 450l; prevoz vozila koja su učestvovala u saobraćajnim nezgodama ili imala kvar, a sadže opasne materije i prinudni transport namjenjen za spašavanje ljudskih života ili zaštitu životne sredine, pod uslovom da su preduzete sve mjere koje garantuju bezbjednost transporta Izuzeća za transport gasova: gasova u rezervoarima transportnih vozila koji služe za njihov pogon ili rad posebne opreme (npr. grijanje ili hlađenje);

gasovi iz grupe A i O (A – zagušujući, O – oksidirajući) ukoliko pritisak gasa u posudi ili cisterni na temperaturi 150C ne prelazi 2 bar i ukoliko je gas tokom transporta kompletno u gasovitom stanju; gasove koji se nalaze u opremi za rad vozila (npr. gasovi u aparatima za gašenje požara, gasovi u pneumaticima, rezervnim dijelovima ...); gasovi koji se nalaze u posebnoj opremi vozila i koji su neophodni za rad ove opreme tokom transporta (sistemi za hlađenje, grijači, rezervoari za ribe i slično) i gasova koji se nalaze u namirnicama ili napitcima. Izuzeća za transport tečnog goriva: goriva u rezervoarima transportnih vozila koji služe za njihov pogon ili rad bilo koje njegove opreme (npr. grijanje ili hlađenje) i gorivo u cisternama koje se prevozi kao teret ukoliko se ukoliko se njegov dio koristi za njegov pogon ili pogon bilo koje njegove opreme (npr. brodovi).

38. Dokumentacij koja „prati“ opasnu robu u toku transporta? Prema sporazumima i regulativama, osim dokumenata koje zahtjevaju drugi propisi, transportna jedinica mora imati sljedeću dokumentaciju: ispravu o prevozu opasne matrije – tovarni list; upustvo o posebnim mjerama bezbjednosti; kopiju ugovora, ukoliko se radi o prevozu koji se vrši na osnovu ugovora; identifikacioni dokument svakog člana posade vozila; certifikat o ispravnosti vozila; certifikat o stručnoj osposobljenosti vozača; dozvolu da se transport vrši prema ADR Sporazumu i polisu osiguranja za slučaj štete tokom prevoza opasne robe.

39. Upustvo o posebnim mjerama bezbjednosti pri transportu opasnih materija? Uslučaju nastanka nezgode ili incidentne situacije, do koje može doći tokom transporta opasne materije, moraju se vozaču predati pismena upustva o posebnim mjerama bezbjednosti za svaku transportovanu materiju, sa preciznim i tačnim redosljedom radnji koje treba preduzeti u slučaju incidentne situacije u kojima je navedeno: vrste opasnosti i posljedice koje može da izazove opasna materija; spisak posebnih mjera koje treba preduzeti pri prevozu opasne materije, kao i mjere za sprečavanje i ublažavanje štetnih posljedica koje mogu da nastanu usljed nezgode (požar, oštećenje ambalaže, prosipanje...); postupak sa licem koje je došlo u dodir sa opasnom materijom i naziv, adresu i broj telefona preduzeća (prevoznika, pošiljaoca) koji mora da se obavjesti o nezgodi ili incidentnoj situaciji koja se dogodila prilikom prevoza opasne materije.

40. Certifikat o ispravnosti vozila za prevoz opasnih materija? Certifikat o ispravnosti vozila za transport opasnih materija predstavlja potvrdu nadležne institucije Ugovorne strane da pojedinačno vozilo namjenjeno za transport opasnih materija zadovoljava relevantne tehničke zahtjeve za prevoz koji su propisani ADR-om. Certifikat o ispravnosti vozila za transport opasnih materija izdaju nadležni organi zemlje u kojoj je vozilo registrovano. Ovaj certifikat mora biti ispunjen na jednom od zvaničnih jezika zemlje koja ga je izdala a ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački i na jednom od ova tri jezika. Certifikat izdat od strane nadležne institucije zemlje potpisnice ADR sporazuma vrijedi i na teritoriji drugih država potpisnica ADR sporazuma sve do njegovor isteka. Certifikat prestaje da važi najkasnije godinu dana nakon izvršene kontrole tehničkih karakteristika vozila koje treba da budu u skladu sa kriterijumima i zahtjevima ADR-a.

41. Certifikat o stručnoj osposobljenosti vozača za prevoz opasnih materija? Certifikat o stručnoj osposobljenosti vozača za transport opasnih materija izdaje se nakon položenog ispita/osnovnog/specijalističkog kursa koji se odnosi na transport opasnih materija a u skladu sa važećim propisima. Certifikat o stručnoj osposobljenosti za transport opasnih materija izdan od nadležne institucije zemlje potpisnice ADR sporazuma vrijedi i na teritoriji drugih država potpisnica ADR sporazuma u toku čitavog perioda važnocti Certifikata. Certifikati se izdaju na period od 5 godina. Za produženje certifikata vozač mora da završi kurs obnove znanja i da položi odgovarajući završni ispit. Certifikat mora biti izdan na jednom od zvaničnih jezika zemlje koja ga je izdala a ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački i na jednom od ova tri jezika.42. Obaveze savjetnika za bezbjednost u prevozu opasnih materija? Svako preduzeće čija djelatnost uključuje drumski transport opasnih roba ili operacije povezane s ovim transportom (pakovanje, utovar, punjenje ili istovar opasnih materija), moraju imenovati jednog ili više savjetnika za bezbjednost koji je odgovoran za pomoć kod sprečavanja rizika tokom ovih djelatnosti s obzirom na osobe, imovinu i životnu sredinu. Savjetnik mora biti nosilac atesta o stručnoj sposobnosti savetnika za bezbjednost za transport opasnih roba na drumovima, koji izdaje nadležni ili ovlašteni organ ili organizacija.Savjetnik za bezbjednost prije svega ima obaveze: da izvrši nadzor nad poštovanjem propisa za transport opasnih materija; da savjetuje svoje preduzeće tokom operacija povezanih sa transportom opasnih materija i da pripremi godišnji izvještaj (koji se čuva 5 godina) za rukovodstvo svog preduzeća ili eventualno za lokalni organ javne uprave o djelatnostima preduzeća koji se tiču transporta opasnih roba. 43. Gorivo – definicija, zahtjevi koje neka materija mora zadovoljiti da bi se koristila kao gorivo? Pod gorivom se podrazumjevaju gorive materije koje podvrgnute procesu sagorijevanja pored produkata sagorijevanja daju određenu količinu toplote koja se može ekonomično koristiti (kao toplotna ili pretvaranje u mehaničku ili električnu energiju). Da bi se neka materija koristila kao gorivo ona mora da zadovolji niz zahtjeva: sagorijevanjem u kratkom vremenu mora se proizvesti znatna količina energije; mora je biti u prirodi u značajnoj količini; eksploatacija mora biti ekonomična; ne smije mijenjati sastav i karakteristike u toku transporta i skladištenja; bezbjednost od požara i eksplozija; ekonomska opravdanost i uticaj na životnu sredinu i prevencija zagađenja.

44. Toplotna moć goriva? Pod toplotnom moći goriva (H) podrazumjeva se količina toplote dobijena/oslobođena potpunim sagorijevanjem jedinice količine goriva, pod uslovom da: ugljenik i sumpor iz goriva budu u proizvodima u obliku svojih dioksida u gasnoj fazi, a azot da ne podliježe sagorijevanju; prozvodi sagorijevanja budu svedeni na temperaturu koju je gorivo imalo prije sagorjevanja (293 K) i voda u proizvodima sagorjevanja bude u tečnoj fazi (gornja toplotna moć goriva Hg goriva) ili da voda bude u obliku pare (donja toplotna moć goriva Hd). Razlika u vrijednosti gornje i donje toplotne moći goriva proističe iz toga u kakvoj fazi/agregatnom stanju se nalazi voda u proizvodima sagorijevanja goriva. Voda u proizvodima sagorjevanja goriva potiče iz vlage prisutne u gorivu ili nastaje kao proizvod sagorjevanja vodonika u gorivu. Ukoliko se voda u proizvodima sagorjevanja nalazi u parnoj fazi jedan dio količine toplote dobijen sagorjevanjem jedinice količine goriva utrošen na njeno zagrijavanje od 293 K do 373 K i prevođenje u gasnu/parnu fazu. Toplota potrebna za zagrijavanje i isparavanje prisutne i nastale vode u proizvoda sagorjevanja je 44 kJ/mol = 2444 kJ/kg).

45. Biogoriva i biogoriva za motore sa unutrašnjim sagorijevanjem? Biomasa – ostaci biljnih kultura i materija nastalih biološkim procesima. Biogoriva – biomasa koja sagorijevanjem može proizvesti određenu količinu energije koja se može racionalno iskoristiti. Primjenom biogoriva dolazi do značajnog smanjenja zagađenja životne sredine. Nedostaci: sakupljanje; transport i ekonomski razlozi. Biogoriva za pogon motora sa unutrašnjim sagorijevanjem su tečna ili gasovita goriva proizvedena iz biomase i mogu biti proizvedena neposredno iz biljaka ili posredno iz industrijskog, komercijalnog, kućnog i poljoprivrednog otpada. Postoje više vrste biogoriva koje zavisno od ulazne sirovine, koja se koristi za proizvodnju, i procesa proizvodnje mogu podijeliti na biogoriva: prve – za proizvodnju biogoriva prve generacije koriste se kukuruz, šećerna trska, pšenica, sirak, krumpir, šećerna repa, uljana repica, suncokret, soja, palma i dr; druge – proizvodnja biogoriva druge generacije zasniva se na preradi različitih nejestivih sirovina koje uključuje i otpadnu biomasu (stabljike pšenice i kukuruza, drvo, ulja korištena za pripremu hrane) i treće generacije – biogoriva treće generacije dobijaju se procesima prevođenja biomase u izvore energije pomoću mikroalgi. 46. Ekološki aspekti primjene biodizela? Najvažniji aspekt primjene biodizela je ekološki, odnosno činjenica da njegovom upotrebom dolazi do znatnog smanjenja zagađenja životne sredine, a posebno je smanjena emisija gasova sa "efektom staklene bašte". Posmatrano sa stanovišta očuvanja životne sredine, primjena biodizela ima niz prednosti koje se ogledaju kroz: u toku sagorijevanja biodizela u motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem znatno se smanjuje emisija štetnih izduvnih gasova (čvrste čestice, ugljen-monoksid, nezasićeni ugljovodonici, sumpor-dioksid); osnovna sirovina za dobijanje biodizela je obnovljiva; biodizel je neotrovan i biološki razgradljiv; za proizvodnju biodizela mogu se koristiti i otpadna ulja, čime se rješava problem njihovog odlaganja, a istovremeno se smanjuje i cijena biodizela i biodizel smanjuje emisiju policikličnih i nitriranih policikličnih aromatskih jedinjenja koji su potencijalni uzročnici kancera. 47. Motorni benzin? Jedan od najvažnijih proizvoda dobijenih preradom nafte je motorni benzin. Motorni benzin predstavlja smjesu benzinskih frakcija ugljovodonika (proizvod katalitičkog reforminga, krekovanja i alkilacije) i manjih količina aditiva kojima se obezbjeđuje zahtjevani kvalitet. Najvažniji zahtjev koji se postavlja pred motorni benzin je sagorijevanje bez detonacija. Detonacija u benzinskom motoru nastaje kada se gorivo u cilindru motora zapali prije nego se pojavi varnica – samozapaljenje. Posljedice samozapaljenja su povećana potrošnja goriva, pregrijavanje, gubitak snage motora i oštećenje njegovih dijelova (ležajevi i zaptivni elementi).

Mjerilo stabilnosti benzina na detonaciju predstavlja oktanski broj. Oktanski broj benzina određuje se upoređivanjem načina njegovog sagorjevanja sa sagorijevanjem smjese n-heptana i izooktana u standardizovanom motoru za ispitivanje u laboratoriji. Oktanski broj se povećava dodatkom antidetonatorskih aditiva. Nekada se kao antidetonator koristilo tetraetilolovo. Iz ekoloških razloga ograničava se ili potpuno ukida upotreba tetraetil olova i tendencija je proizvodnje bezolovnih motornih benzina (BMB).48. Dizel goriva?

Goriva za dizel motore sadrže ugljovodonike širokog raspona temperatura ključanja od oko 170 do 3500C, uz dodatak aditiva. Dobijaju se mješanjem frakcija nafte iz atmosferske destilacije (petrolejska i gasna ulja), vakuum destilacije (gasno ulje) i nekih frakcija iz sekundarnih postupaka prerade nafte. Slično oktanskom broju kod motornog benzina, dizel goriva se karakterišu cetanskim brojem, kao mjerilom samozapaljenja goriva. Za razliku od od motornog benzina, izražena sposobnost samozapaljenja, odnosno visok cetanski broj karakteristika je kvalitetnog dizel goriva.

49. Ulja za loženje i tečni naftni gas? Ulja za loženje dobijaju se mješanjem raznih ostataka destilacije nafte i tečnih frakcija ugljovodonika kojima su prethodno odstranjena sumporna jedinjenja. Kao komponente za mješanje mogu se koristiti ostaci atmosferske destilacije i vakuum destilacije nafte, gasna ulja iz atmosferske i vakuum destilacije i teško ulje koje se dobija pri katalitičkom krekovanju.Gasoviti proizvodi primarne prerade nafte iz frakcije koja se odvodi sa vrha atmosferske kolone dobiju se loživi gas i tečni naftni gas (TNG).

Loživi gas se sastoji od CH4, C2H6 i H2S i služi kao gorivo u samoj rafineriji. TNG je najlakši komercijalni derivat nafte, sastoji se od smjese propana i butana prevedenih u tečno stanje. Koristi se kao gorivo u domaćinstvima, industriji i za pogon motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Gasoviti ugljovodonici nastaju kao sporedni proizvodi u nekim sekundarnim procesima prerade nafte.

50. Mazive materije? Površine mašinskih dijelova, koje se dodiruju pri kretanju nisu idealno ravne već sadrže manje ili više neravnina. Ovom kretanju suprostavlja se otpor koji je uzrok trenja između dodirnih površina. Posljedice trenja su: utrošak energije na savlađivanje otpora usljed trenja, zagrijavanje i habanje dodirnih površina. Štetne posljedice mogu se svesti na najmanju moguću mjeru smanjenjem hrapavosti dodirnih površina i otklanjanjem dodir istaknutih dijelova slojem neke pogodne materije - podmazivanjem. Materije koje u određenim radnim uslovima mogu stvoriti i zadržati sloj pogonih osobina između dodirnih površina nazivaju se mazivom, a sam postupak koji omogućava nastajanje takvog sloja podmazivanjem. Pored osnovne uloge, smanjenja trenja i njegovih posljedica mazivo ima i niz drugih uloga kao što su: odvođenje toplote tj. hlađenje pojedinih dijelova mašina, zaptivanje određenih elemenata, amortizacija udara, zaštita metalnih dijelova od korozije, itd.

51. Klasifikacija maziva prema primjeni? Prema načinu i mjestu primjene maziva se mogu podijeliti na: motorna ulja – od motornih ulja se zahtijeva da izvrše podmazivanje mašinskih elemenata, hlađenje sklopova i ležajeva, zaptivanje zazora između klipne grupe i cilindra radi održavanja kompresije, zaštitu od korozije i održavanje čistoće unutrašnjih dijelova moroa. Nivoe kvaliteta ulja i intervale zamjene propisuju proizvođači motora i vozila. ulja za automatske mjenjače – se upotrebljavaju za podmazivanje automatskih prenosnika, servo upravljača i pretvarača obrtnog momenta. ulja za zupčaste prenosnike vozila – zadatak ulja za zupčaste prenosnike vozila je podmazivanje i obezbjeđenje sigurnosti u radu (smanjenjem trenja i habanja, hlađenjem, odvođenjem čestica metala i nečistoća iz kontaktnih zona i zaštitom od korozije) sklopa mjenjač-diferencijal, čiji je zadatak prenos snage u vozilu. tečnosti za sisteme kočnica – služe kao medijum za prenos sile kočenja u kočionom sistemu. tečnosti za rashladne sisteme – tečnosti za rashladne sisteme služe kao sredstvo za zaštitu od smrzavanja, zaštite od korozije, sprežavanje kavitacije i pjenjenja. ostali proizvodi za motrna vozila – u grupu ostalih proizvoda za motorna vozila mogu se svrstati: aditivi za sniženjetačke mržnjenja goriva, sredstva za vjetrobranska stakla, sredstva za razblaživanje rashladnih tečnosti, sredstva za zaštitu kokpita i guma. hidraulična ulja – osnovna funkcija hidrauličnih ulja je prenos snage u hidrauličnim sistemima, pored ovoga hidraulično ulje mora da: obezbjedi adekvatno podmazivanje, obezbjedi odgovarajuće zaptivanje, da štiti sistem od rđanja i korozije, da dobro odvodi toplotu, da posjeduje dobre viskozno-temperaturne karakteristike, da je kompatibilno sa zaptivnim materijalima, da posjeduje dobru oksidacionu i termižku stabilnost.

reduktorska ulja – zadatak reduktorskih ulja je podmazivanje ležajeva i zupčanika u reduktorskom sklopu, smanjenje trenja i habanja, zaštita od korozije, hlađenje, zaptivanje i zaštita od visokih pritisaka; cirkulaciona ulja – služe za podmazivanje u cirkulaciji, uljnom kupkom ili uljnom maglom, kliznih i valjkastih ležajeva, različitih zupčastih prenosnika, vretena i pripadajućih prenosnika; ulja za klizne staze – najvažnija funkcija ovih ulja je da pri malim brzinama i visokim opterećenjima ranomjerno kretanje kliznih elemenata, kao što su klizne staze, linijske i kružne vođice klizača; ulja za lance – prvenstveno se misli na ulja za podmazivanje lanaca motornih pila, koja se odlikuju dobrim antihabajućim i antikorozivnim; kompresorska ulja – zahtijevi i uloga koje se postavljaju pred kompresorska ulja zavise od vrste kompresora i medija koji se komprimuje. , podmazivanje, ispiranje strugotina i zaštita od korozije; mazive masti i specijalna maziva za industriju – masti su polutečna ili polučvrsta maziva koja se koriste za podmazivanje dijelova mehaničkog sistema gaje ulja, kao tečna maziva, iz tehničkih ili ekonomskih razloga, ne zadovoljavaju; elektroizolaciona ulja – osnovne funkcije elektroizolacionih ulja su: izolacija električnih provodnika, odvođenje toplote, gašenje elektrižnog luka varnica koje se javljaju u prekidačima i transformatorima; sredstva za obradu metala – osnovna uloga sredstava za obradu metala je hlađenjeindustrijski odmašćivači – Industrijski odmašćivači su sredstva za odmašćivanje na hladno dijelova kao što su spoljne površine motora, ležajeva, vretena, lanaca, dovoda maziva i dr. koje su zaprljane masnoćama mineralnog i organskog porijekla.