PRESTANAK BRAKAPrestanak braka oznacava prestanak braka uopste tj. Prestanak nevazeceg i punovaznog braka. Prema PZCG brak prestaje na cetri nacina i to:-smrcu bracnog druga-proglasenje nestalog bracnog druga umrlim-ponistenjem braka-razvodom braka

PRESTANAK NEVAZECEG BRAKA NISTAV BRAK Nistav brak (matrimonium nullum) je onaj pri cijem sklapanju nijesu bili ispunjeni svi uslovi koje zakon trazi za njegovu punovaznost. Nistav brak je onaj koji je sklopljen bez ispunjenja pozitivnih materijalnih uslova, uz prisustvo negativnih materijalnih uslova ili je povrijeena zakonom propisana forma. Drugim rijecima nistav brak je onaj kojeg zakljuce lica istog pola, ako nije bilo saglasne izjave volja vjerenika, ako nije zakljucen u cilju zajednice zivota, ako je zakljucen uprkos postojanju neke bracne smetnje i ako brak nije zakljucen na nacin predvien zakonom. Brak se moze ponistiti samo u slucajevima izricito predvienim zakonom. Nistav brak do momenta ponistenja proizvodi pravna dejstva punovaznog braka. Ponistenje ima dejstvo pro futuro a do tada brak se smatra legitimnim. Nistavi brakovi tradicionalno se dijele na apsolutno nistave i relativno nistave. Podjela je izvrsena prema drustvenom znacaju uzroka koji dovode do nistavosti braka. Pored ove osnovne razlike razlikuju se i prema: a)krugu lica koja imaju pravo da tuzbom traze ponistenje b)trajanju toga prava.APSOLUTNO NISTAVI BRAKOVI to je onaj brak pri cijem zakljucenju nisu postovani uslovi koji su propisani u opstem interesu i koji se zbog toga moze ponistiti po tuzbi sireg kruga lica bez ogranicenja rokom. Prema PZ brak ce biti apsolutno nistav:-ako pri njegovom zakljucenju nisu bili ispunjeni svi pozitivni materijalni uslovi (istovjetnost polova, nesaglasnost izjavljenih volja, izigravanje cilja braka- da bi se brak smatrao fiktivnim potrebno je da se ispune dva uslova: a)saglasnost bracnih drugova da ne uspostave zajednicu zivota (subjektivni uslov) i b)namjera oba bracna druga da brak sklope radi ostvarivnja nekog drugog cilja (objektivni uslov)-ako je zakljucen uprkos postojanju nekih bracnih smetnji (negativni materijalni uslovi i to bracnost, nesposobnost za rasuivanje i srodstvo)-ako je povrijeena forma zakljucenja braka (sastoji se iz a)nadleznost za sklapanje braka i b)postupka sklapanja braka. Prema PZ brak je nistavan ako nije sklopljen pred nadleznim organom)Pravo na podizanje tuzbe za apsolutnu nistavost braka imaju bracni drugovi, lice koje ima neposredan pravni interes i drzavni tuzioc. Pravno na podizanje tuzbe iz uzroka apsolutne nistavnosti nije vezano za rok.RELATIVNO NISTAVI BRAKOVI to je onaj brak koji se ponistava po privatnoj tuzbi iz uzroka koji se ticu samo bracnih drugova. Do relativne nistavnosti braka moze dovesti jedino nepostovanje odreenih bracnih smetnji. Uzroci relativne nistavosti su : maloljetnistvo, nedostatak volje i nesposobnost za rasuivanje koja je prestala tokom braka. Kada postoje uzroci relativne nistavosti braka pravo na podizanje tuzbe pripada znatno uzem krugu tacno odreenih lica i moze se koristiti samo u odreenom roku (1 godina). Nakon proteka roka za tuzbu koji je godinu dana brak ce konvalidirati.

PRESTANAK PUNOVAZNOG BRAKAPrema PZ punovazan brak prestaje na tri nacina : 1)Smrcu bracnog druga 2)Proglasenjem nestalog bracnog druga umrlim 3)Razvodom. Prva dva nacina oznacavaju se kao prirodni a treci nacin kao pravni oblik prestanka braka.SMRT BRACNOG DRUGA brak moze postojati samo za vrijeme zivota supruznika. U trenutku smrti bracnog druga po prirodi stvari zajednica zivota prestaje. Prestanak braka nastupa po sili zakona od momenta smrti jednog od bracnih drugova. Cinjenica smrti upisuje se na osnovu prijave lica, zdrastvene ustanove ili drzavnog organa u maticni registar umrlih a dokazuje se izvodom iz ovog registra. Dokazivanje smrti vrsi se pred sudom u vanparnicnom postupku. Svako lice koje ima pravni interes za to kao i zainteresovani organ moze predloziti sudu da se izvede dokaz o smrti i donese resenje kojim se utvruje smrt toga lica.PROGLASENJE BRACNOG DRUGA UMRLIM Umrlim se moze proglasiti samo nesali bracni drug tj. onaj o cijem se zivotu i mjestu boravista duze vrijeme nista ne zna ili je s obzirom na situaciju u kojoj se nasao neizvjesno da li je ziv ili mrtav. Da bi se jedno lice proglasilo umrlim potrebno je da se ispune zakonom predvieni uslovi. Prema ZOVP za umrlo se moze proglasiti lice:-o cijem zivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti a od cijeg roenja je proteklo 60 godina.-o cijem zivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti a okolnosti pod kojima je nestalo cine vjerovatnim da vise nije u zivotu.-lice koje je nestalo u brodolomu, saobracajnoj nesreci, pozaru, poplavi, zemljotresu ili kakvoj drugog neposrednoj smrtnoj opasnosti a o cijem zivotu nije bilo nikakvih vijesti za 6 mjeseci od dana prestanka opasnosti.-koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa ratnim dogaajima a o cijem zivotu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstva.Postupak za proglasenje nestalog lica umrlim obavlja se pred osnovnim sudom u vanparnicnom postupku. Postupak moze pokrenuti bracni drug i svako drugo lice koje ima pravni interes kao i zainteresovani organ.

RAZVOD BRAKA Smatra se da je razvod nastao skoro kad i sam brak i ostao gotovo njegov nerazdvojni pratilac sve do danasnjih dana. Razvod prestavlja prilicno cest prestanak savremenog braka. U pravnoj teoriji razvod braka se definise kao prestanak punovaznog braka za zivota bracnih drugova, odlukom nadleznog suda iz uzroka koje zakon predvia. Iz ovakve definiceje proizilaze sledeca obiljezja razvoda: 1)da je to nacin prestanka punovaznog braka, 2)da je to prestanak braka za zivota oba bracna druga, 3)odluku o razvodu braka donosu drzavni organ (brak moze faktticki da prestane ali pravno egzistira do sudske odluke o razvodu) i 4)da se brak razvodi iz uzroka predvienih zakonom. Razvod braka se vremenom mijenjao. Moze se reci da je izgled razvoda braka u svim drustveno-ekonomskim formacijama bio logicna posljedica drustvenog stava prema stabilnosti braka i porodice.OSNOVNI BRAKORAZVODNI SISTEMI U savremenim uporednim zakonodavstvima sretaju se razliciti sistemi razvoda braka. Svi se oni mogu uglavnom podvesti pod jedan od ova tri osnovna:1.Sistem razvoda sankcije ovaj sistem vuce korijene iz anticnog doba, zasniva se na krivici za prekrsaj bracnih duznosti. Po njemu se razvod dozvoljava kao neka vrsta sankcije ili zadovoljstine zbog toga sto je drugi bracni drug svjesno i voljno prekrsio neku bracnu duznost. Ako nema krivice jednog bracnog druga za povredu zakonom predviene bracne duznosti brak se ne moze razvesti. Razvodom se dakle kaznjava onaj bracni drug koji se protivpravno ponasao. Ona koji je skrivio povredu treba za to da snosi posledice i ne moze traziti razvod jer bi to bilo suprotno starom pravnom principu da niko ne moze iz svog protivpravnog akta izvesti pravo za sebe. To moze uciniti samo drugi bracni drug jer se kroz razvod kao posrednu sankciju i njemu omogucava da se oslobodi bracnih duznosti. Izuzetak je kad su oba bracna druga krivi. Ovaj sistem bio je do nedavno narocito zastupljen u francuskom i engleskom pravu i pod njihovim uticajem i u druge zemlje. Danas je sistem razvoda zasnivan na teoriji krivice odnosno sankcije uglavnom napusten.2.Sistem razvoda kao pravnog lijeka ovaj sistem naziva se jos i sistem teske poremecenosti bracnih odnosa, jer dozvoljava da se brak razvede uvijek kada su odnosi u braku poremeceni do te mjere da je zajednicki zivot postao nepodnosljiv. Brak koji je promasen i ne ostvaruje svoju svrhu ne treba odrzavati bez obzira iz kojih razloga je do toga doslo i da li je za to jedan od bracnih drugova kriv. Do ozbiljnog poremecaja bracnih odnosa moze doci kako krivicom jednog tako ili oba bracna druga tako i bez ikakve njihove krivice 8narav,vaspitanje,navike). Ovaj sistem nema tako dugu istoriju kao prethodni, on je svoju primjenu nasao tek u novijim zakonodavstvima s kraja proslog vijeka iako ne uvijek u cistom obliku. Ovom sistemu se obicno prigovara da sadrzi dosta neodreene razloge za razvod i da dozvoljava suprotno jednom pravnom i etickom principu da tuzbu za razvod braka moze podnijeti i onaj bracni drug koji je kriv za poremecenost odnosa u braku.3.Mjesoviti sistem razvoda ovaj sistem prihvataju mnoga savremena zakonodavstva i uveden je pocetkom proslog vijeka u svajccarsko zakonodavstvo a pod njegovim uticajem i u mnoga druga zakonodavstva. Mjesoviti ili kombinovani sistem obuhvata elemente oba prethodna sistema. Po ovom sistemu brak se moze razvesti kako zbog povrede bracnih duznosti tako i zbog drugih razloga koji su doveli do poremecenosti bracnih odnosa. Odnosno brak se moze razvesti zbog skrivljenog ponasanja jednog ili oba bracna druga (preljuba,zlostavljanje,radio mu o glavi, vodio necastan zivot) ali i zbog razloga koji se ne mogu upisati u krivicu tj. objektivnih okolnosti koje su dovele do poremecenosti bracnih odnosa (dusevna bolest,nesaglasnost naravi itd.). Meutim kada su u pitanju uzroci zasnovani na krivici razvod moze traziti samo bracni drug koji nije skrivio povredu bracne duznosti.

BRAKORAZVODNI UZROCI oznacavaju cinjenice ili okolnosti odreene zakonom na osnovu kojih nadlezni drzavni organ-sud moze izreci razvod braka. Uzroci za razvod braka nastaju poslije zakljucenja braka u toku trajanja bracnog zivota za razliku od uzroka za ponistenje braka koji postoje prilikom njegovog zakljucenja. Bracni drugovi ne mogu samostalno i bez ikakvog razloga raskinuti brak jer to nije ubican ugovor graanskog prava. Odreivanjem brakorazvodnih uzroka drzava stiti brak kao drustvenu ustanovu i istovremeno pruza izvjesnost i pravnu sigurnost supruznicima i djeci. U pravnoj teoriji postoje vise klasifikacija brakorazvodnih uzroka ali je najcesce zastupljena sledeca klasifikacija:1.Opsti i posebni kriterijum ove podjele je nacin zakonske formulacije brakorazvodnih uzroka. Opsti (generalni) su u zakonu siroko odreeni,tako da se pod njih moze podvesti vise razliciitih cinjenica ili okolnosti. Opsti brakorazvodni uzrok nejcesce se formulise kao teska poremecenost bracnih odnosa. Posebni (specijalni) brakorazvodni uzroci su uze,preciznije i konkretnije odreeni. Svaki od posebnih brakorazvodnih uzroka imenovan je zakonom, ima specificne odlike i odnosi se na odreeni pojam i sadrzaj, sto ih meusobno odvaja i razlikuje.2.Apsolutni i relativni ova podjela izvrsena je prema tome da li samo postojanje odreene cinjenice pretpostavlja da je nastupio poremecaj bracnih odnosa ili sud mora u svakom konkretnom slucaju utvrditi da li su bracni odnosi poremeceni. Apsolutni su oni koji predstavljaju dovoljan osnov za razvod braka samim svojim postojanjem. Cim sud ustanovi postojanje neke zakonom odreene cinjenice (preljuba,dusevna bolest) moze donijeti presudu kojom se brak razvodi, bez ispitivanja da li je ona dovela do poremecenosti bracnih odnosa i nepodnosljivosti daljeg zajednickog zivota. Relativni su oni cije postojanje moze dovesti do razvoda braka samo u slucaju ako su svojim djelovanjem doveli do teske poremecenosti u bracnim odnosima. To znaci da jedna ili vise cinjenica ne moze, samim svojim postojanjem, biti dovoljan razlog za razvod, nego sud mora da utvrdi da li je u konkretnom slucaju doslo do posljedice. Prema tome ovdje je za razliku od apsolutnih brakorazvodnih uzroka naglasak na posljedici, a ne na uzroku. Relativni brakorazvodni uzroci su uglavnnom opsti a moze biti i poseban.3.Skrivljeni i neskrivljeni ova podjela je izvrsena prema tome da li su brakorazvodni uzroci nastali skrivljenim ponasanjem bracnog druga ili je do njih doslo nezavisno od volje supruznika. Skrivljeni su oni koji nastaju zlonamjernim,nedopustenim, protivpravnim ponasenjem jednog ili oba bracna druga. Neskrivljeni predstavljaju cinjenice i okolnosti koje dovode do poremecaja u zajednickom zivotu ali se ne mogu prepisati u krivicu bracnim drugovima. U skrivljene ubrajaju se preljuba, reenje o glavu, zlostavljanje, teske uvrede itd. a u neskrivljene dusevna bolest, nesaglasnost naravi, nestalost bracnog druga.BRAKORAZVODNI UZROCI PREMA PZ Pozitivno zakonodavstvo usvojilo je koncepciju o razvodu braka kao pravnom lijeku. PZ napustio je brakorazvodne uzroke koji pocivaju n krivici, izostavio posebne i apsolutne uzroke, iskljucio uticaj krivice na razvod braka i sve cinjenice zbog kojih se moze traziti razvod braka podveo pod jedan opsti i relativni brakorazvodni uzrok: ozbiljna i trajna poremecenost bracnih odnosa. Pored toga poredvia i razvod braka po sporazumu koji je prvi put uveden PZ iz 1989 godine. Prema tome PZ predvia dva brakorazvodna uzroka:1.Ozbiljna i trajna poremecenost bracnih odnosa Bracni drug moze traziti razvod braka ako su bracni odnosi ozbilljno i trajno poremeceni ili kada se iz drugih razloga ne moze ostvariti svrha braka. Zakon ne nabraja uzroke jer nisu potrebni ne samo sto su brojni i raznovrsni ve zato sto oni ovdje nisu bitni. Bitne su posljedice a ne uzroci koji su do njih doveli kao i do da li je i koji bracni drug za to kriv. Sud treba da utvrdi odreeno stanje bracnih odnosa koje opravdava zahtjev za razvod, a ne sve cinjenice ili okolnosti koje su u manjoj ili vecoj mjeri doprinijele da brak sustinski propadne. Da bi se brak mogao razvesti potrebno je da sud utvrdi poremecenost bracnih odnosa ili postojanje nekih drugih razloga zbog kojih se ne moze ostvariti svrha braka. Poremecenost bracnih odnosa oznacava odstupanje od uobicajnog ponasanja meu supruznicima, odnosno neusklaene odnose i zivot u braku koji se ne odvija na normalan i uobicajan nacin. Potrebno je da stanje bracnih odnosa ukazuje na duboki i kontinuirani poremecaj zbog koga se ne moze ostvariti svrha braka. Ozbiljan i trajan je onaj poremecaj koji tesko vrijea bracne odnose, drasticno i kroz duzi vremenski period narusava prava i obaveze izmeu supruznika, sto neminovno dovodi do razrivenosti i bezperspektivnosti bracne zajednice. To treba da se manifestuje objektivno, vidljivim cinjenicama, a ne samo subjektivnim nezadovoljstvom jednog ili oba bracna druga. Na osnovu ponasanja i postupka bracnih drugova koja mogu uociti i druga lica moze se objektivno procijeniti da li je jedan brak ozbiljno i trajno poremecen. Pravo na tuzbu za razvod braka zbog ovog brakorazvodnog uzroka imaju oba bracna druga. Krivica moze imati uticaj na neke posljedice razvoda, a ne na pravo da se razvod trazi i dobije. Meutim PZ ima jedno ogranicenje prava na tuzbu. Ne dozvoljava se muzu da trazi razvod braka za vrijeme trudnoce zene odnosno dok njihovo dijete ne navrsi godinu dana zivota, osim ako zena pristane na razvod.2.Razvod braka po sporazumu U PZ stoji da bracni drugovi mogu traziti da se brak razvede na osnovu njihovog sporazuma. Sporazumni razvod braka je jedan od najstarijih nacina prestanka braka, mada mu se kontinuitet kroz istoriju cesto mijenjao. Sporazumni razvod braka postoji onda kada sud odluku o razvodu donese na osnovu uzajamnog sporazuma supruznika, bez ispitivanja zasto oni hoce da izau iz braka. Bracni drugovi su potpuno saglasni da ne mogu da zive zajedno i zbog toga oba zele i predlazu razvod. Bracni drugovi nijesu duzni da navode konkretne razloge za razvod, a ni sud nije obavezan ni ovlascen da istrazuje zbog cega su se oni odlucila da brak raskinu. Razvod braka po sporazumu treba razlikovati od sporazumnog trazenja razvoda braka. To su dva zasebna instituta koji se zbog istovjetnosti krajnjeg cilja u praksi cesto mijesaju. Sporazumnim razvodom brak se raskida na osnovu saglasne izjave volja bracnih drugova uz gotovo pasivnu ulogu suda. Razvod braka po sporazumu pociva na koncepciji o razvodu kao pravnom lijeku. PZ dozvoljava sporazumni razvod braka bez ogranicenja samo ukoliko bracni drugovi nemaju zajednicke maloljetne djece i nemaju zajednicke imovine. Ako bracni drugovi imaju zajednicku maloljetnu djecu i zajednicku imovinu uz prijedlog za sporazumni razvod braka duzni su da podnesu pisani sporazum o vrsenju roditeljaskog prava i o diobi zajednicke imovine. Za sporazumni razvod braka sa zajednickom maloljetnom djecom PZ predvia dva ogranicenja: a)sporazum bracnih drugova o vrsenju roditeljskog prava nakon razvoda i b)ovlascenja suda da odbije da razvede brak ako ocijeni da to zahtijevaju opravdani interesi djece. Time su interesi djece stavljeni ispred licnih interesa i potreba bracnih drugova. Sporazum o djeci moze biti: a)sporazum o zajednickom vrsenju roditeljaskog prava ili b)sporazum o samostalnom vrsenju roditeljakog prava. Sporazum o diobi zajednicke imovine, ako drugi uslov za razvod braka po sporazumu, treba da obuhvati sva imovinska prava koja su bracni drugovi stekli radom u toku trajanja bracne zajednice. Bracni drugovi su slobodni u formulisanju ovog sporazuma jer nijesu duzni da se pridrzavaju zakonom predvienih kriterijuma za diobu. Ovaj sporazum, za razliku od sporazuma o vrsenju roditeljskog prava, ne podlijeze ocjeni suda.

BRAKORAZVODNI POSTUPAK Pravo na razvod braka ostvaruje se u brakorazvodnom postupku kao posebnoj vrsti sudskog parnicnog postupka. Opsti (redovni) postupak nije adekvatan za realizaciju ovog prava. Specificna pravila koja ureuju brakorazvodni postupak spadaju u porodicno procesno pravo koje se umnogome razlikuje od graanskog procesnog prava. Brakorazvodni sporovi su samo jedna vrsta tzv. Bracnih sporova. U bracne sporove pored brakorazvodnih spadaju jos sporovi za ponistenje braka i sporovi za utvrivanje da brak postoji. Ucesnici brakorazvodnog spora su samo bracni drugovi, dok u drugim bracnim sporovima moze biti siri krig lica (roditelji,drzavni tuzilac,lice koje ima pravni interes). U brakorazvodnoj parnici sud treba na zahtjev jednog ili oba bracna druga da rijesi brakorazvodni spor. Kad utvrdi da su ispunjene zakonske pretpostavke za trazeni prestanak braka sud ce donijeti presudu o razvodu. Obavezivanjem suda da ispita i utvrdi stanje bracnih odnosa garantuje se ispravnost odluke. Priroda, sustina idrustveni znacaj braka uslovili su znatna odstupanja brakorazvodne procedure od pravila koja vaze za opsti parnicni postupak. Tako je ovdje znatno ogranicena dispozicija stranaka, iskljucena je javnost postupka i vazi istrazno nacelo. Nema mjesta, za razliku od opsteg parnicnog postupka, odricanju od tuzbenog zahtjeva, priznanju tuzbenog zahtjeva niti mogucnosti da se stranke poravnaju. Zakon je izricito propisao da se u bracnim sporovima ne moze izreci presuda zbog propustanja niti presuda na osnovu priznanja ili odricanja. Specificnost postupka za razvod braka je u tome sto je sud duzan da za sve vrijeme trajanja postupka sarauje sa organom starateljstva i drugim strucnim sluzbama koje se bave pitanjima braka i porodice, posebno kad bracni drugovi imaju maloljetnu djecu. Pravila o postupku za razvod braka nalaze se devetom dijelu PZ pod marginalnim nazivom Postupak u bracnim sporovima kao i Zakonom o sudovima. PZ je predvidjeo supsidijarnu primjenu Zakona o parnicnom postupku. Postupak za razvod braka pokrece se tuzbom ili prijedlogom za sporazumni razvod. Ako samo jedan bracni drug zeli razvod on podize tuzbu protiv drugog bracnog druga i trzi od suda da njihov status supruznika promijeni. Ali i tuzeni bracni drug moze istom sudu do zakljucenja glavne rasprave podnijeti protiv tuzbu i isticati druge cinjenice i okolnosti koje su dovele do poremecaja bracnih odnosa ili traziti da se brak razvede iz drugih razloga zbog kojih se ne moze ostvariti svrha braka. U tom slucaju sud nakon sprovedenog postupka odlucuje o tuzbi i protivtuzbi istom presudom. Ako jedan bracni drug podnese tuzbu za razvod brak a drugi najkasnije do zakljucenja glavne rasprave izricito izjavi da ne osporava osnovanost tuzbenog zahtjeva smatra se da su bracni drugovi podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka. O tome sta podrazumijeva izjava o neosporavanju tuzbenog zahtjeva u praksi se srijecu dva shvatanja. Po prvom shvatanju dovoljno je da tuzena strana izricito izjavi da ne osporava osnovanost tuzbenog zahtjeva iako se nije saglasila sa uzrocima navedenim u tuzbi koji su doveli do poremecenosti odnosa u braku, niti se saglasila o vrsenju roditeljaskog prava i podjeli zajednicke imovine. Drugo shvatanje uzima d aje za valjanost izjave tuzene strane potrebna saglasnost o svim tim elementima, o razlozima za poremecenost bracnih odnosa o djeci i o imovini. Kao ispravnije treba prihvatiti drugo shvatanje. Pravo na podizanje tuzbe za razvod braka pripada samo bracnim drugovima. To pravo prestaje smrcu jer kao licno pravo ne prelazi na njihove naslednike. Naslednici tuzioca mogu samo produziti vec zapoceti postupak u cilju dokazivanja osnovanosti tuzbe. Tuzba za razvod braka moze se podnijeti i preko punomocnika s tim sto mora biti specijalno, u njemu se mora izricito navesti osnov podnosenja tuzbe i mora biti ovjereno. U tuzbi za razvod braka tuzilac moze da istakne i drugi zahtjev kao sto je: zahtjev da mu se dosudi izdrzavanje na teret drugog bracnog druga, zahjev da mu se povjere djeca na cuvanje i vaspitanje, zahtjev da se utvrdi da se drugi bracni drug nedolicno i grubo ponasao u bracnoj zajednici, zahtjev za izdavanje privremenih mjera o smjestaju i izdrzavanju bracnog druga i djece. Tuzbu za razvod braka tuzilac moze povuci do zakljucenja glavne rasprave bez pristanka tuzenog, i sa pristankom tuzenog dok postupak nije pravosnazno zavrsen.MEDIJACIJA- Posredovanje je alternativni nacin rijesavanja sporova koji se u posljednje vrijeme sve vise afirmise, posebno u sporovima sa naglasenom emocionalnom komponentom, kakvi su bracni i porodicni. Stranke uz pomoc posrednika (medijatora) kao neutralne osobe same rijesavaju sporna pitanja i tako izbjegavju dugo parnicenje pred sudom, smanjuju meusobni konflikt, stede vrijeme i novac. Posredovanje u bracnim sporovima regulisano je procesnim odredbama PZ i Zakona o posredovanju koji sadrzi poseban dio posvecen posredovanju u porodicnim odnosima. Postupak posredovanja u bracnim sporovima sprovodi se nakon podnosenja tuzbe za razvod braka i tuzbe za ponistenje braka podnesene od strane bracnog druga. Ako je postupak za ponistenje braka pokrenut po tuzbi drugog lica koje ima neposredan pravni interes ili drzavnog tuzioca posredovanje se nece sprovoditi. Postupak posredovanja u bracnim sporovima nece se sprovoditi: a)ako su jedan ili oba bracna druga liseni poslovne sposobnosti osim ako sud utvrdi da su sposobni da shvate znacenje braka i obaveze koje iz njega proizilaze, b)ako je jednom ili oba bracna druga nepoznato boraviste najmanje sest mjeseci i c)ako jedan ili oba bracna druga zive u inostranstvu. Meutim postupak posredovanja se moze izuzetno sprovesti ako oba bracna druga zive u inostranstvu pod uslovima da imaju maloljetnu zajednicku ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje nakon punoljetstva i da sud ocijeni da nema vecih teskoca da bracni drugovi ucestvuju u postupku posredovanja. U medijaciji se mora stititi privatnost i garantovati da ce cinjenice iznesene u raspravljanju ostati tajna. Posrednik je duzan da postupak posredovanja sprovodi nezavisno i nepristrasno u cilju mirnog rijesavanja spornih pitanja izmeu bracnih drugova. Posrednik mora da vodi racuna o najboljim interesima djece d aobrati posebnu paznju na nasilje u porodici ako ga je bilo. Postupak posredovanja je faza brakorazvodnog postupka ciji je cilj pokusaj da se brak odrzi ili ako to nije moguce, nastojanje da bracni drugovi sporazumno rijese posljedice razvoda. Posredovanje u postupku za razvod braka sprovodi se samo ako je postupak pokrenut tuzbom a ne i predlogom za sporazumni razvod. Ucesce bracnih drugova u postupku posredovanja je dobrovoljno. Obavezno je samo rociste za odreivanje posrednika. Sud ce po prijemu tuzbe za razvod braka zakazati rociste i zatraziti od bracnih drugova da se odmah izjasne kojem posredniku se zele obratiti. Ako bracni drugovi ne postignu sporazum o posredniku njega ce odrediti sud. Posrednik se bira sa spiska posrednika koji sudovima dostavlja ministarstvo nadlezno za poslove pravosua. Postupak posredovanja cine dva postupka:1.Postupak za pokusaj mirenja (posrednik ce u roku od osam dana od prijema akta o njegovom odreivanju pozvati bracne drugove da prisustvuju postupku mirenja. Poziv se upucije po pravilima o licnom dostavljanju sa naznakom da punomocnici ne mogu prisustvovati postupku mirenja. Ako posrednik ocijeni da odnosi bracnik drugova jos nijesu ozbiljno poremeceni i da se brak moze sacuvati zakazace ponovo jedan ili vise sastanaka da bi se supruznici pomirili i nastavili zajednicu zivota. Postupak posredovanja za pokusaj mirenja bracnih drugova mora se sprovesti u roku od mjesec dana od dana postavljanja tuzbe posredniku. Ako se bracni drugovi pomire smatrace se da je tuzba za razvod braka povucena. Bracni drugovi se obavezno pozivaju na sastanak za pokusaj mirenja ali nisu duzni da se odazovu. Ako mirenje uspije ili ne posrednik ce dostaviti sudu zapisnik sa izjavama supruznika.)2.Postupak za pokusaj postizanje sporazuma o ureivanju pravnih posljedica razvoda braka (kad mirenje bracnih drugova nije uspjelo nastavice se postupak posredovanja radi postizanja sporazuma bracnih drugova o vrsenju roditeljskog prava poslije razvoda braka i sporazuma o podjeli zajednicke imovine. Ovdje se pored pracnih drugova za razliku od postupka za mirenje pozivaju i njihovi punomocnici. Ako bracni drugovi posignu sporazum o vrsenju roditeljskog prava i sporazum o podjeli imovine posredovanje je uspjelo u cjelini, ako postignu samo jedan od ovih sporazuma uspjeh je djelimican, a kao ne postignu ni jedan sporazum posredovanje nije uspjelo. Smatrace se da posredovanje nije uspjelo ako se jedan ili oba bracna druga ne odazovu pozivu posrednika a izostanak ne opravdaju. O posredovanju se vodi zapisnik u koji se unosi sadrzina postignutih sporazuma, odnosno izjave da do sporazuma nije doslo. Posrednik je duzan da zapisnik dostavi sudu kao i da obavijeti centar za socijalni rad o okoncenju postupka posredovanja. Centar za socijalni rad obavezan je da odmah preduzme potrebne mjere za zastitu najboljeg interesa djece.)Nakon okoncanja postupka posredovanja brakorazvodni postupak se nastavlja pred sudom koji treba da utvrdi da li su odnosi izmeu bracnih drugova ozbiljno i trajno poremeceni i da odluci o razvodu braka. Ako bracni drugovi u postupku medijacije nisu postigli sporazum o posljedicama razvoda braka o tome ce odluku donijeti sud. Meutim ako su postigli sporazum o vrsenju rotiteljskog prava poslije razvoda i sporazum o podjeli imovine sud ce ih prihvatiti i unijeti u izreku presude o razvodu braka. To ce uvijek biti slucaj kada se radi o sporazumu o podjeli zajednicke imovine dok kada se radi o sporazumu o vrsenju roditeljskog prava sud ce unijeti u izreku presude tek kada procijeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.

PRIVREMENE MJERE U KORIST DJECE I BRACNOG DRUGA U brakorazvodnim parnicama zbog poremecaja bracnih odnosa cesto dolazi do neostvarivanja prava bracnog druga ili djece pa je zbog njihovog znacaja nuzna brza i efikasna intervencija suda. To se postize odreivanjem privremenih mjera kojima se privremeno, do donosenja odluke o razvodu, pruza zastita ugozenim pravima. U toku brakorazvodnog postupka sud najcesce odreuje privremene mjere za smjestaj i izdrzavanje djece i za smjestaj i izdrzavanje bracnog druga. Njima se privremeno i preventivno sa dejstvom do pravosnaznosti presude o razvodu stite ugrozeni interesi maloljetne djece i neobezbjeenog bracnog druga. Sud donosi resenje, po zahtjevu postavljenom u tuzbi, a kada se radi o pravima djece i po sluzbenoj duznosti (ex officio), kojim odreuje jednu ili vise privremenih mjera ako utvrdi da jedan bracni drug ne ispunjava svoje duznosti prema djeci ili drugom bracnom drugu. Ali to ne znaci da ce sud u svakom brakorazvodnom postupku odrediti privremene mjere. One imaju opravdanje samo ako je kontinuitet potrebnog izdrzavanja prekinut ili djeca i bracni drug nemaju smjestaj. Privremene mjere odreene u toku brakorazvodnog postupka traju po pravilu do njegovog okoncanja. Meutim sud ih moze naknadnim resenjem u toku postupka ukidati, mijenjati i produzavati vrijeme njihovog trajanja. Privremene mjere odreuju se saglasno posebnim odredbama PZ i opstim odredbama zakona o izvrsnom postupku.GLAVNA RASPRAVA Nakon okoncanja postupka posredovanja sud zakazuje rociste za glavnu raspravu. Ovo rociste ne moze se zakazati prije isteka roka od mjesec dana od dana neuspjelog mirenja. Na glavnoj raspravi sud, uz primjenu istraznog nacela i iskljucenja javnosti, ispituje cinjenicne navode i tvrdnje stranaka kako bi mogao odluciti o osnovanosti tuzbenog zahtjeva. Tu se izvode dokazi i provjerava istinitost cinjenica da bi se dobila sigurnija podloga za donosenje presude. Posto sprovede dokazni postupak i odluci da je stvar zrela za odlucivanje sud zakljucuje glavnu raspravu.PRESUDA O RAZVODU BRAKA Brakorazvodni postupak zavrsava se donosenjem presude. Donosenjem presude sud usvaja zahtjev za razvod i brak razvodi ili odbija zahtjev da se brak razvede, zavisno od toga da li je na osnovu rezultata glavne rasprave zakljucio da je zahtjev osnovan ili nije. Pored odluke o glavnoj stvari presuda o razvodu braka obavezno sadrzi i odluke: 1)o vrsenju roditeljskog prava i 2)o izdrzavanju maloljetne djece i djece nad kojima je produzeno roditeljsko pravo. Uz ove obavezne sastojke presuda o razvodu moze zavisno od ocjene suda ili postavljenog zahtjeva da sadrzi: 1)odluku o ogranicenju ili lisenju roditeljskog prava, 2)odluku o izdrzavanju neobezbijeenog bracnog druga i 3)odluku o zahtjevu da se utvrdi da se bracni drug grubo i nedolicno ponasao u bracnoj zajednici. Protiv presude kojom se brak razvodi ili se odbija zahtjev za razvod nezadovoljni bracni drug moze uloziti zalbu visem sudu u roku od 15 dana od dana urucenja presude. Visi sud moze uvaziti zalbu i ukinuti ili preinaciti presudu prvostepenog suda a moze i odbiti zalbu i potvrditi prvostepenu presudu.

POSLJEDICE PRESTANKA BRAKAPrestanak braka izaziva razlicite pravne posljedice. Gubi se u prvom redu bracni status a onda i odreena prava i obaveze koja su nastala po osnovu braka. Obim i vrsta pojedinih prava i obaveza koja se ticu ili gibe prestankom braka zavise prije svega od nacina na koji je brak prestao. Svi nacini prestnka braka ne proizvode jednake pravne posljedice. Zato razlikujemo pravne posljedice prestanka braka smrcu ili proglasenjem nestalog bracnog druga umrlim od pravnih posljedica koje proizvodi prestanak braka ponistenjem ili razvodom.POSLJEDICE PRESTANKA BRAKA SMRCU posljedice prirodnog nacina prestanka braka mogu biti licne i imovinske prirode. Licne se odnose na: prestanak bracnosti kao bracne smetnje za sklapanje novog praka(ranije je postojao tempus lugendi zbog mijesanja krvi turbacio sanguinis i trajao je 9 mjeseci) i na prezime (moze ga zadrzati ili ne, ali u roku od 6 mjeseci mora dati izjavu maticaru o promjeni prezimena od smrti supruznika). A imovinske posljedice ticu se zajednicke imovine (vrsi se dioda, bracni drug dobija a druga polovina zajednicki stecene imovine ulazi u zaostavstinu umrlog supruznika) i nasleivanja(prezivjeli bracni drug je zakonski naslednik koji se javlja i u prvom(jednako sa potomcima) i drugom naslednom redu(dobija ). U slucaju da nema naslednika iz prva dva reda bracni drug nasleuje sve.U slucaju da je za smrt bracnog druga odgovorno trece lice prezivjeli bracni drug ima pravo na pravicnu novcanu naknadu za pretrpljene dusevne bolove kao i pravo na naknadu materijalne stete u vidu novcane rente za izgubljeno izdrzavanje odnosno pomaganje od lica koje je prouzrokovalo smrt. Prezivjeli bracni drug stice pravo na porodicnu penziju ako je do smrti bracnog druga navrsio 50 godina zivota ili je postao nesposoban za rad ili obavlje roditeljsko staranje prema djeci koja takoe imaju pravo na porodicnu penziju po tom bracnom drugu.POSLJEDICE PRESTANKA BRAKA PROGLASENJEM BRACNOG DRUGA UMRLIM - Nakon pravosnaznosti resenja o proglasenju nestalog bracnog druga umrlim nastupaju iste pravne posljedice kao u slucaju prestanka braka smrcu bracnog druga. Povratak bracnog druga koji je proglasen umrlim ima uticaja na imovinska prava oba bracna druga. Naslednici su duzni da vrate imovinu koju su naslijedili.POSLJEDICE RAZVODA I PONISTENJA BRAKA Prestanak braka razvodom ili ponistenjem proizvodi odreene pravne posljedice koje se odnose na:a)bracne drugove i to su: prezime, nasleivanje, izdrzavanje neobezbijeenog bracnog druga(u slucaju neobezbjeenja,nesposobnosti za rad ili se ne moze zaposliti i ako je drugi bracni drug u stanju da daje izdrzavanje), zajednicka imovina, pokloni (vracaju se samo nesrazmjerni a li ne i obicni), pravo stanovanja, naknadu stete, parnicke troskove.b)zajednicku djecu i odnose se na: nacin daljeg vrsenja roditeljakog prava i pravo stanovanja u korist djece. Sud po sluzbenoj duznosti odlukom kojom razvodi ili ponistava brak istovremeno odlucuje o daljem vrsenju roditeljskog prava (o povjerenju djeteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdrzavanje od strane drugog roditelja, o nacinu odrzavanja licnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem)

VANBRACNA ZAJEDNICADugo vremena je vanbrana zajednica bila jedna drutvena ali ne i pravna pojava. Tek od nedavno stavljanjem porodice u centar drutvenih interesovanja i vanbrana zajednica dobija odreeno pravno uobliavanje. Vanbranih zajednica danas ima sve vie. Ova zajednica se javlja kao konkurentska forma ivota prema braku. Vrlo su este vanbrane zajednice koje predhode braku, to ih ini oblikom braka na probu. Vanbracna zajednica oznacava zivotnu zajednicu dva lica razlicitog pola koja se ponasaju kao muz i zena a nijesu sklopili brak. Za razliku od braka vanbracna zajednica nastaje i prestaje bez ucesca drzavnog organa. Odsustvo forme osnovna je odrednica vanbracne zajednice i glavna razlika u odnosu na brak. Vanbracna zajednica nastaje neformalnom saglasnoscu (solo consensu) vanbracnih partnera ili faktickim sazivljavanjem i odrzavanjem zajednickog zivota duze ili krace vrijeme. Do prestanka vanbracne zajednice moze doci sporazumnim ili jednostranim raskidom, sklapanjem braka ili smrcu vanbracnog partnera. Njen nastanak i prestanak za razliku od braka se ne registruje, sto otezava utvrivanje pocetka i trajanja vanbracne zajednice.U pogledu sadrzine izmeu braka i vanbracne zajednice nema razlike, i u jednoj i u drugoj jednako se ostvaruju ukupnost licnih i imovinskih odnosa zene i muskarca. Razlika je formalno-pravne prirode. Brak nastaje i prestaje uz ispunjenje zakonom propisanih uslova a vanbracna zajednca se uspostavlja,traje i prekida mimo odredaba porodicnog zakonodavstva. Otuda se vanbracna zajednica cesto naziva slobodan brak. Postoje razlicite podjele vanbracnih zajednica ali je sa aspekta prava od znacaja podjela s obzirom na vrijeme trajanja (privremene i trajne) i na mogucnost pretvaranja u brak (slobodne-zakonite i neslobodne). U pravnoj teoriji srijecu se razlicite definicije vanbracne zajednice. Jedna od njih glasi: Vanbrana zajednica je zajednica ivota jednog mukarca i jedna ena koja je due trajala i ije je postojanje poznato treim licima, koja nastaje njihovim saivljavanjem i prestaje prestankom namjere ostvarivanja te zajednice. U PZ odreen je pojam i pravno dejstvo vanbracne zajednice: Zajednica zivota muskarca i zene koja traje duze, izjednacena je sa bracnom zajednicom u pogledu prava na meusobno izdrzavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa. Iz ovakvog zakonskog odreenja za postojanje vanbracne zajednice koja proizvodi odreena pravna dejstva potrebno je da se ispune sledeci uslovi:1. Razliitost polova priznata je samo vanbracna zajednica muskarca i zene, takoe se trazi i monogamija. Niko ne moze biti u dvije ili vise zakonitih vanbracnih zjednica. U nekom zakonodavstvima postoje kako heteroseksualne tako i homoseksualne vanbracne zajednice.1. Zajednica ivota predstavlja bitan i sustinski element vanbracne zajednice. Ona podrazumijeva ostvarivanje volje muskarca i zene da uspostave ukupnost licnih i imovinskih odnosa kao da su bracni drugovi. Zajednica zivota postoji kada vanbracni partneri zajedno stanuju, vode zajednicko domacinstvo i meusobno zadovoljavaju raznovrsne potrebe (emocionalne,seksualne,intelektualne,ekonomske).1. Due trajanje pravno dejstvo proizvodi samo duzevremena vanbracna zajednica. Kratkotrajne,povremene,sporedne zajednice zene i muskarca nemaju pravni ucinak. Duze trajanje ukazuje na stabilnost, njenu notornost i opredeljenje muskarca i zene da neodreeno vrijeme zive zajedno. Zakon nije odredio vremenski period poslije cijeg protoka bi se smatralo da je vanbracna zajednica trajala duze kao sto je slucaj npr. u Hrvatskoj 3 godine i Makedoniji 1 godina. Umjesto preciznog odreivanja trajanja vanbracne zajednice zakonodavac se opredijelio za pravni standard duze vremena ostavljajuci sudu da u svakom konkretnom slucaju cijeneci sve okolnosti procijeni da li je odreena zajednica trajala duze ili nije.1. Odsustvo bracnih smetnji da bi vanbracna zajednica proizvodila pravna dejstva potrebno je da u vrijeme njenog zasnivanja nisu izmeu vanbracnih partnera postojale smetnje za sklapanje braka. Vanbracna zajednica koja ispunjave navedene uslove proizvodi odreena porodicnopravna dejstva i to alimentaciono i imovinsko.

RODITELJSKO PRAVODio porodicnog prava koji regulise i proucava odnose roditelja i djece kao i odnose izmeu drugih srodnika u porodici tradicionalno se naziva roditeljskim pravom. To je dio pozitivnog porodicnog zakonodavstva i dio porodicnopravne nauke ciji su predmet srodnicki odnosi. Kao dio pozitivnog pravnog sistema roditeljsko pravo ureuje zasnivanje roditeljskog odnosa (ocinstva i materinstva), propisuje prava djeteta i odreuje sadrzinu i vrsenje roditeljskog prava, nadzor nad vrsenjem roditeljskog prava, ogranicenje, lisenje i prestanak roditeljskog prava kao i regulisanje porodicnog smjestaja djece i usvojenja. Nacela roditeljskog prava su: 1.Najbolji interes djece ovo je opsteprihvaceno nacelo u oblasti ostvarivanja i zastitte prava djeteta, s obzirom na to da je proklamovano Konvencijom o pravima djeteta iz 1989 godine. Najjbolji interes djeteta je nacelo koga se moraju pridrzavati svi drzavni organi, druge organizacije i pojedinci u svim situacijama kada odlucuju o pravima djeteta ili brinu o njemu. Definisuci pojam najboljeg interesa djeteta Hrabar navodi: Postupanje u skladu sa najboljim interesom djeteta znacit ce donosenje odluke u skladu sa onim sto bi dijete za sebe (i o sebi) odlucilo kada bi za to bilo sposobno.2.Jednakost i ravnopravnost roditelja prema djeci roditelji su izjednaceni u odnosu prema djeci i u odnosima prema trecim licima povodom djece. Otac i majka se ravnopravno brinu o licnosti, pravima i interesima svoje djece. Oni roditeljsko pravo vrse zajednicki i sporazumno. To je posljedica opsteg ustavnog principa o ravnopravnosti zene i muskarca.3.Ravnopravnost djece roene u braku i van braka pravni polozaj vanbracne djece kroz istoriju bio je znatno losiji od polozaja bracne djece. Danas je iskljucena diskriminacija djece roena van braka tako da ona imaju ista prava i obaveze kao i djeca roena u braku.4.Posebna zastita majke i djeteta proklamajuci posebnu zastitu majke i djeteta ustav izrazava drustveno opredjeljenje da se pruzi podrska djetetu uvijek kada to zahtijevaju njegovi interesi ali i zeni koja raa djecu. Briga o zeni koja postaje majka znaci brigu o porodici a time i o narodu.5.Obaveza roditelja da brinu o djeci i obaveza djece da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoc porodicni zakon je ovo nacelo izrazilo rijecima: Odnosi roditelja i djece zasnivaju se na obostranim pravima i duznostima, posebno roditelja da se staraju o zastiti interesa i dobrobiti djece i njihovoj odgovornosti za podizanje, vaspitanje i osposobljavanje za samostalan zivot, i djece da se staraju o svojim roditeljima i da se prema njima odnose sa postovanjem.

PORODICNI STATUS DJETETARoditeljski odnos zasniva se roenjem djeteta. Izmeu majke koja je rodila dijete, oca koji ga je zaceo i roenog djeteta uspostavlja se bioloski (genetski) i psiholoski (emocionalni) odnos koji automacki ne postaje i pravni odnos. Taj fakticki roditeljski odnos postaje roditeljskopravni primjenom pravila porodicnog prava kojim se zasniva srodnicki odnos kao pravna veza. To su pravila kojim se propisuje nacin utvrivanja ocinstva i materinstva roenog djeteta. Ona se razlikuju s obzirom na to d ali je dijete roeno u braku ili van braka. Cinjenice na osnovu kojih se uspostavlja roditeljskopravni odnos su: a)roenje djeteta u braku (bracno dijete), roenje djeteta van braka (vanbracno dijete) i c)usvojenje (usvojeno dijete). Sva ova djeca imaju jednak pravni polozaj ali su pravila za utvrivanje ocinsta i materinstva odnoso uspostavljanja roditeljskog odnosa razlicita.

BRACNO DIJETEBracno dijete potice od oca i majke koji su meusobno u braku. Svako dijete koje rodi udata zena za vrijeme trajanja braka ili odreeno vrijeme nakon prestanka braka smatra se bracnim. Za utvrivanje bracnog statusa djeteta traze se tri elementa: 1)brak roditelja djeteta (pored djeteta koje je roeno za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja bracni status ima i dijete koje je roeno u roku od 300 dana (280 dana trudnoca) po prestanku toga braka. Takoe takav status danas imaju i djeca iz nistavih brakova. 2)utvreno bracno materinstvo (PZ ne sadrzi posebne odredbe za utvrivanje materinstva vec propisuje da ce se odrede za utvrivanje ocinstva shodno primjenjivati na utvrivanje materinstva, ako iz prirode odnosa ne proizilazi nesto drugo. Majkom djeteta roenog u braku smatra se zena koja ga je rodila za vrijeme trajanja braka ili u roku od 300 dana od prestanku braka. U PZ treba unijeti resenje da se majkom djeteta smatra zena koja ga je rodila sto je slucaj u stranim zakonodavstvima. Jos su rimski pravnici govorili mater semper certa est etiam si vulgo conceperit-majka je uvijek poznata to je zena koja ga je rodila. Ovaj rimski princim nastao je zbog toga sto je nosenje i raanje djeteta vidljiva cinjenica pa po pravilu nema potrebe za utvrivanjem materinstva. U slucajevima donacije polnih celija da si se iskljucio moguci spor izmeu genetske i gestacione majke i da bi se omogucilo nesmetano podizanje djeteta od zene koja ga je rodila Zakon propisuje dva pravila: a)zena koja je na ovaj nacin rodila dijete ne moze osporavati svoje materinstvo i b)zabranjeno je utvrivanje materinstva donatorke jajne celije. Srodnicki odnos kao pravna veza izmeu majke i djeteta uspostavlja se upisom djeteta u maticni registar roenih. Upis roenja djeteta ima deklarativni karakter sa retroaktivnim dejstvom. Roenje se prijavljuje u roku od tri dana od dana roenja.)3)utvreno bracno ocinstvo (kada se utvrdi bracno materinstvo onda se utvruje bracno ocinstvo kao treci element bracnosti djeteta. Dijete koje rodi udata zena za oca ima muza njegove majke. Ova pretpostavka vece svoje porijeklo iz rimskog prava pater is est quem nuptiae demonstrant-otac je onaj na koga brak ukazuje. Za razliku od vidljive cinjenice materinstva(mater semper certa est) rimski pravnici su govorili da je ocinstvo uvijek neizvjesno (pater semper incertus). Pretpostavka bracnog ocinstva nastala je i odrzala se na monogamnosti braka i bracnoj vjernosti. Zakonska pretpostavka o bracnom ocinstvu je oboriva (praesumptio iuris tantum) sto znaci da majka, muz majke i dijete mogu u zakonom propisanom postupku dokazati suprotno. Posto je sigurno da zakonski i bioloski otac nisu uvijek isto lice ostavljen aje mogucnost da se pravno i fakticko stanje usklade. Sukob dva bracna ocinstva Do sukoba dva bracna ocinsta moze doci u situaciji kada je zena bila u dva braka u roku od 300 dana. Ako ona u tom roku rodi dijete neizvjesno je njegovo biolosko porijeklo. Nekad se govorilo da tada dolazi do mijesanja krvi. Da bi se izbjegle nezeljene komplikacije oko primjene zakonske predpostavke o bracnom ocinstvu starija prava su predvidjala da po prestanku prethodnog braka zena ne moze zakljucivati novi brak u odredjenom vremenskom periodu -tempus lugendi. Tako je srbijanski gradjanski zakonik imao odredbu da zena ne moze zakljuciti novi brak po prestanku prethodnog pre isteka jedne godine od smrti muza ili prije sest mjeseci od smrti ako podnese uvjerenje da nije gravidna. PZ usvaja rjesenje u korist muza iz kasnijeg braka: Ako je dijete roeno u kasnijem braku majke, ocem djeteta smatra se muz majke iz toga braka, ako od prestanka prethodnog braka majke do roenja djeteta nije proteklo 300 dana.

OSPORAVANJE BRACNOG PRIJEKLA DJETETA -Svrha osporavanja bracnog porijekla djetetaje uskladivanje fakticnog i pravnog stanje tj. ustanovljavanje istine o porijeklu djeteta. Pretpostavke na kojirna se temlje pravila o utvrdivanju materinstva i ocinstva su oborive pretpostevke (presumptio iuris tantum) i moze se dokazati suprotno. Pravo na osporavanje nije bez ikakvih ogranicenja. U vecini prava ono spada u domen privatnosti i postudak se ne pokrece po sluzbenog duznosti.OSPORAVANJE BRACNOG MATERINSTVA Oznacava postupak u kome se utvruje da zena koja je upisana u maticni registar roenih kao majka djeteta roenog u braku nije njegova prirodna majka. PZ ne sadrzi posebne odredbe za osporavanje materinstva vec propisuje da ce se odrede za osporavanje ocinstva shodno primjenjivati na osporavanje materinstva, ako iz prirode odnosa ne proizilazi nesto drugo. Materinstvo je rijetko izazivalo probleme u praksi pa se posebna paznja nije poklanjala ni u zakonima. Do osporavanja materinstva dolazi zbog: zamjene djece u porodilistu, podmetanju tueg djeteta, simulacije poroaja i sl. Osporavanje materinstva obavlja se u parnicnom postupku pred osnovnim sudom. Pravo na tuzbu imaju: 1. zena koja je upisana kao majka djeteta-rok 6 mjeseci od dana saznanja za cinjenicu da nije majka pa do pete godine zivota djeteta.2. muz majke djeteta-rok 6 mjeseci od roenja djeteta 3. dijete-rok do 23 godine zivota 4. zena koja sebe smatra majkom djeteta roenog u braku, ako je zivjela u zajednici sa ocem djeteta u vrijeme zaceca djeteta-rok jedne godine od rodjenja djeteta

OSPORA V ANJE BRACNOG OCINSTVA - Osporavanje bracnog ocinstva predstavlja sudski postupak za obaranje zakonske pretpostavke da je otac djeteta muz njegove majke. U ovom postupku se dokazuje da dijete roeno u braku ili u roku od 300 dana od prestanka braka ne potice od muskarca koji je bio u braku sa njegovom majkom u vrijeme roenja ili zaceca djeteta. O osporavanju bracnog ocinstva odlucuje sud. Razlikuju se: stvarna, mjesna i funkcinalna. Stvarna nadleznost pripada osnovnom sudu. Mjesno je nadlezan sud prema prebivalistu tuzenog. Maloljetno dijete mote podnijeti tuzbu bilo pred sudom opste mjesne nadlemosti, bilo pred sudom na cijem podrucju ima prebivaliste ili boraviste. Pravo na osporavanje imaju:1.muz majke - subjektivni rok iznosi 6 mjeseci od dana saznanja za cinjenicu da on nije otac. Objektivni rok iznosi 5 godina i pocinje teci od roenja djeteta.2.majka - moze osporiti da je otac njenog djeteta lice koje se po zakonu smatra njegovim ocem i tuzba se moze podnijeti u roku od 6 mjeseci od roenja. 3.dijete - moze osporiti da je otac lica koje se po zakonu smatra njegovim ocem u roku do 23 godine zivota djeteta.Ako je dijete maloljetno li poslovno nesposobno tuzbu u njegovo ime moze podnijeti majka, a ako je majka umrla ili lisena roditeljskog prava tuzbu moze podnijeti staratelj sa odobrenjem organa starateljstva. U CG to pravo nije dato staraocu djeteta.4.prirodni otac djeteta - njegovo pravo je posebno ograniceno samo na situaciju kada je to lice zivjelo u zajednici sa majkom djeteta. Rok godina dana od rodenja djeteta. Poslije smrti djeteta nije dopusteno osporavanje ocinstva . Za osporavanje bracnog ocinstva nadlezan je optsinski sud.Stranke u postupku: lice koje se po zakonu smatra ocem djeteta, dijete i majke djeteta. Tuzbom moraju biti obuhvacena sva lica koja su navedena kao stranke u sporu. Ako tuzilac u roku koji sud odredi ne prosiri tuzbu na lica koja nisu obuhvacena tuzbom, tuzba ce se odbaciti.Pravilo je da roditelj zastupa dijete u parnici kao zakonski zastupnik djeteta. Ipak, zakon sadrzi odredbu da organ starateljstva moze postaviti posebnog staratelja djetetu samo ako izmedu roditelja i djeteta postoje suprotni interesi. Organ starateljstva je duzan da postavi djetetu posebnog staratelja ako je roditelj, koji po zakonu zastupa dijete i dijete u oprecnim stranackim ulogama, tuzioca i tuzenoga. U postupku za osporavanje ocinstva iskljucena je javnost .Sud nije ogranicen dispozicijom (voljom) stranaka.Zastita interesa djeteta ostvaruje se po sluzbenoj duznosti i u postupku pred opstinskim sudom i u postupku po zalbi pred drugostepenim sudom. U ovim sporovima se ne moze izreci pesuda na osnovu izostanka ili priznanja , niti se moze zakljuciti sudsko poravnanje. Odricanje od tuzbenog zahtjeva ima dejstvo kao kad tuzilac povuce tuzbu.Obaranje pretpostavke bracnog ocinstva - Da bi ce uspjesno osporilo bracno ocinstvo neophodno je oboriti pretpostavke na kojima se ono temelji: pretpostavku da je muz majke zaceo dijete. Za zacece djeteta primejenjivala se pretpostavka o kriticnom periodu zaceca od 120 dana u vezi sa pretpostavkom o najduzoj i najkracuj trudnoci.Kako bracna zajednica podrazumijeva polne odnose, prvi korak u obaranju pretpostavke je da se dokaze odsustvo zajednice u kriticnom periodu zaceca. Ako se pretpostavka polnih odnosa nije moca oboriti, bilo je potrebno dokazati da dijete nije zaceto u polnim odnosima muza i majke djeteta. Najcesce se kao razlog navodilaimpotencija. Savrmena medicina omogucava da se sa mnogo vecom preciznoscu odredi momenat zaceca djeteta s obzirom na kriterijume odredivanja zrelosti novoroenceta. Ustanovljavanjem krvnih grupa i faktora, podgrupa i dr. oblika analize krvi, omoguceno je iskljucenje ocinstva. Moguce je utvrditi i sterilitet muza majke. Presudom kojom je uspjesno osporeno bracno ocinstvo je konstitutivnog karaktera, jer se mijenja pravni odnos izmedu stranaka. Pravosnazna presuda o osporenom bracnom ocinstvu ne moze se vise napadati. Pravo na osporavanje bracnog ocinstva se gasi.Ako se uspjesno ospori bracno ocinstvo, dijete gubi status bracnosti i postaje vanbracno bez utvrdenog ocinstva. Jedino u slucaju da prirodni otac uspjesno ospori bracno ocinstvo, utvrduje se njegovo ocinstvo i dijeteima utvrdenog vanbracnog oca.

VANBRACNO DIJETEVanbracno je ono dijete koje ne potice iz braka njegovih roditelja ili krace receno svako dijete koje nije bracno. Ako je bracno ono dijete koje je roeno tokom trajanja braka ili u roku od 300 dana poslije prestanka braka, onda se vanbracnim djetetom smatra dijete koje je roeno izvan braka ili nakon isteka roka od 300 dana od prestanka braka. Pored negativnog definisanja pojam vanbracnog djeteta se moze i pozitivno odrediti. Tako vanbracni status imaju: 1)dijete koje rodi zena koja nije u braku, 2)dijete koje rodi zena koja je u braku ili 300 dana poslije prestanka braka, ali je njegova bracnost uspjesno osporena, 3)dijete koje rodi razvedena zena ili udovica poslije isteka roka od 300 dana od prestanka braka.UTVRIVANJE VANBRACNOG OCINSTVA PZ propisuje: Ocem djeteta koje nije roeno u braku ni u roku od 300 dana po prestanku braka smatra se muskarac koji ga prizna za svoje ili cije je ocinstvo utvreno odlukom suda. Postoje dva nacina za utvrivanjeocinstva priznavanje i odluka suda. U nasem pravu ne vazi pretpostavka ocinstav kod vanbracne zajednice. Izuzetak je dijete zaceto vjestackom oplodnjom kada se ocem djeteta smatra vanbracni partner majke. Priznavanje vanbracnog ocinstva je izjava volje muskarca kojom potvruje da je odreeno dijete roeno van braka njegovo . To je dobrovoljna izjava koja se daje licno u zakonom propisanoj formi i ne moze se opozvati. Sama jednostrana izjava volje muskarca nije dovoljna za utvrivanje vanbracnog ocinstva priznanjem vec je potrebno da se sa njom saglasi majka i dijete odreenog uzrasta. Maticar je duzan cim sazna za roenje vanbracnog djeteta pozvati majku djeteta da se izjasni o tome koga smatra za ocem djeteta. Nakon prijema izjave majke o licnosti oca njenog djeteta, maticar ce pozvati oznacenog muskarca da se u roku od 30 dana neposredno pred maticarem ili u ovjerenoj ispravi izjasni o svom ocinstvu. Uslucaju potvrde ili negacije maticar ce o tome obavijestiti majku. Uslovi za priznavanje se dijele na:1.Materijalni uslovi odnose se na muskarca koji daje izjavu o priznanju(preko 16 godina i da je sposoban za rasuivanje), na dijete koje se priznaje(da je zivo u momentu priznanja,moze i prije pod uslovom da se dijete rodi zivo), na saglasnost sa priznanjem (bez saglasnosti majke priznanje ocinstva ne proizvodi pravno dejstvo i ne moze se upisati u maticni registar roenih) i na prirodnu razliku u godinama izmeu oca i djeteta.2.Formalni uslovi za punovaznost priznanja ocinstva zahtijeva se da ono bude izvrseno u propisanoj formi tj. pred nadleznim organom i na nacin odreen zakonom. Zakon je odredio da se ocinstvo moze priznati pred: maticarem,organom starateljstva,sudom ili drugim organom ovlascenim za sastavljanje javnih isprava. Moze se priznati i u testamentu i dijeli sudbinu testamenta. Priznanje ocinstva ima deklarativni karakter i retroaktivno dejstvo. To znaci da se priznanjem ne stvara novi odnos izmeu oca i djeteta vec se samo pravno deklarise odnos koji je nastao roenjem djeteta. PZ izricito propisuje da se izjava o priznanju ocinstva, kao i izjave majke i djeteta o saglasnosti sa priznanjem ocinstva ne mogu opozvati. Ponistenje priznavanja ocinstva moze se traziti zato sto nijesu bili ispunjeni svi materijalni i formalni uslovi odreeni zakonom ili zbog mana volje lica koje je dalo izjavu o priznanju odnosno izjavu o saglasnosti sa priznanjem. Ako bilo koji od zakonom predvienih materijalnih ili formalnih uslova za punovaznost priznanja nije ispunjen izjava o priznanju vanbracnog ocinstva odnosno izjava o saglasnosti za priznanje bice apsolutno nistava. S obzirom na to da se apsolutnom nistavnoscu vrijea opsti interes pravo da tuzbom trazi ponistenje date izjeve ima svako lice koje ima pravni interes i drzavni tuzilac. Tuzba za utvrivanje nistavosti nije vezana za rok. Ako prilikom davanja izjave o priznanju izmeu stvarne i izjavljene volje nije postojala podudarnost priznanje vanbracnog ocinstva bice relativno nistavo (pod prinudom ili u zabludi). Pravo na tuzbu pripada samo licu kod koga je prisutna mana volje i rok za tuzbu iznosi 6 mjeseci od tana prestanka prinude ili zablude. U nasem pravu pored ponistenja dozvoljeno je i osporavanje priznatog vanbracnog ocinstva. Do osporavanja moze doci i kada su ispunjeni svi materijalni i formalni uslovi za priznnje ocinstva i kad nije bilo mana u izjavljenoj volji bilo kog lica. To ce biti slucaj kada izvrseno priznanje ocinstva nije istinito, kad je u maticni registar roenih upisan muskarac koji nije bioloski otac vanbracnog djeteta. Osporavati se moze samo vanbracno ocinstvo utvreno priznanjem a ne i utvreno odlukom suda. Kad je ocinstvo utvreno sudskim putem onda je to presuena stvar (res iudicata) i ne moze se ponovo uz koriscenje istih dokaznih sredstava utvrivati porijeklo djeteta od oca (ne bis in idem). Ono se vrsi kao i osporavanje bracnog ocinstva u parnicnom postupku pred osnovnim sudom. Pravo na tuzbu imaju: 1)muskarac koji sebe smatra ocem djeteta (pod uslovom da istom tuzbom trazi da se utvrdi njegovo ocinstvo u roku od godine od roenja djeteta), 2)majka djeteta (rok 6 mjeseci od roenja djeteta), 3)dijete (rok do navrsene 23 godine zivota). Muskarac koji je priznao ocinstvo nema pravo na tuzbu. Vanbracno ocinstvo moze se osim priznanjem utvrditi i istrazivanjem u sudskom parnicnom postupku. Utvrivanje vanbracnog ocinstva vrsi se u parnicnom postupku prema procesnim pravilima koja vaze za osporavanje bracnog ocinstva. Stvarna nadleznost je povjerena osnovnom sudu a tuzba se moze podnijeti alternativno: pred sudom opste mjesne nadleznosti ili pred sudom na cijem podrucku dijete ima prebivaliste odnosno boraviste. Rokovi za podnosenje tuzbe razliciti su za svakog od potencijalnih tuzioca. Lice koje sebe smatra ocem djeteta roenog van braka tuzbu moze podnijeti u roku od 3 godine po prijemu obavestenja o nesaglasnosti majke odnosno djeteta sa njegovom izjavom o priznanju ocinstva. Dijete moze tuzbu podnijeti do navrsene 23 godine zivota. Majka moze tuzbu podnijeti dok vrsi roditeljsko pravo.

UTVRIVANJE VANBRACNOG MATERINSTVA PZ ne sadrzi posebne odredbe za utvrivanje vanbracnog materinstva vec propisuje da ce se odrede za utvrivanje vanbracnog ocinstva shodno primjenjivati na utvrivanje vanbracnog materinstva, ako iz prirode odnosa ne proizilazi nesto drugo.Dakle vanbracno materinstvo se moze utvrditi na dva nacina:priznanjem i odlukom suda. Uslovi za punovazno priznanje materinstva dijele se na:1.Materijalne uslove odnose se na izjavu zene koja daje priznanje (sposobna za rasuivanje i navrsila 16 godina zivota), na saglasnos odreenih lica sa tom izjavom(treba da se saglasi otac djeteta ako je poznat i dijete ako je starije od 16 godina a ako nije njegov staralac sa odobrenjem organa starteljstva), na dijete cije se materinstvo priznaje (da je dijete roeno zivo) i na razliku u godinama priznaje.2. Formalni uslovi - za punovaznost priznanja materinstva zahtijeva se da ono bude izvrseno u propisanoj formi tj. pred nadleznim organom i na nacin odreen zakonom. Zakon je odredio da se materinstvo moze priznati pred: maticarem,organom starateljstva,sudom ili drugim organom ovlascenim za sastavljanje javnih isprava. Moze se priznati i u testamentu i dijeli sudbinu testamenta. Ovo priznanje moze biti apsolutno i relativno nistavo. Ovo priznanje se moze osporiti i pravo na tuzbu imaju zena koja sebe smatra majkom djeteta(rok godina dana od dana upisosporavanog materinstva u maticnu knjigu roenih) i dijete koje nije dalo saglasnost na izjavu o priznanju (do navrsene 23 godine zivota. U rijetkim slucajevima koji se u praksi mogu desiti vanbracno materinstvo se moze utvrditi odlukom suda u parnicnom postupku i shodno se primjenjuju pravila za utvrivanje vanbracnog ocinsta. Pravo na tuzbu za pokretanje ovog postupka imaju: dijete (do navrsene 23 godine zivota) i zena koja sebe smatra majkom ( rok 3 godine od dana prijema obavestenja o neslaganju djeteta)

DIJETE SA NAKNADNO STECENIM BRACNIM STATUSOM (POZAKONJENO DIJETE)

Vanbracno dijete moze pod odreenim uslovima dobiti bracni status. Pravni institut kojim se mijenja vanbracni status djeteta u bracni naziva se pozakonjenje (legitimatio). Pozakonjenje kao pravni nacin trasnformacije statusa djeteta imalo je za cilj popravljanje polozaja vanbracne djece cije je drustveni i pravni polozaj dugo bio losiji od polozaja bracne djece. Danas se postavlja pitanje da li je pozakonjenje uopste potrebno s obzirom na jednakost djece roene u braku ili van braka.Pozakonjenje je naknadno sticanje bracnosti djeteta. Svrha pozakonjenja je uskladivanje statusa roditelja i djeteta. Dijete koje je roeno prije zakljucenja braka svojih roditelja je prema pravilima vanbracno dijete. Da bi se naknadnim zakljucenjem braka uskladio status roditelja i djeteta predvia se pozakonjenje djeteta.Neki ga zovu pobracenje djeteta. Prema PZ postoje dva nacina pozakonjenja:1.Pozakonjenje sklapanjem braka roditelja (PZ predvia: Dijete roeno van braka smatra se da je roeno u braku kad njegovi roditelji meusobno sklope brak. Iz ove formulacije proizilazi da treba da se ispune uslovi: a)da je dijete roeno, b)da je utvreno njegovo vanbracno materinstvo i ocinstvo i c)da su njegovi roditelji meusobno zakljucili brak. Prestavlja najcesci oblik pozakonjenja. Do pozakonjenja dolazi automatski, po sili zakona, zakljucenjem braka.

2.Pozakonjenje odlukom suda ( Do pozakonjenja djeteta moze doci i odlukom suda. Ako su roditelji djeteta imali namjeru da zakljuce brak, pa su bili sprijecene smrcu jednog od njih, ili je poslije zaceca djeteta nastupila bracna smetnja koja ometa zakljucenje braka (dusevna bolest), sud ce oglasiti da je dijete roeno u braku. Da bi sud donio odluku o proglasenju vanbracnoh djeteta za bracno u slucaju smrti treba da utvrdi da li su ispunjeni sledeci uslovi: a)da je nastupila smrt jednog ili oba roditelja, b)da su roditelji djeteta imali namjeru da zakljuce brak i c)da je utvreno vanbracno materinstvo i ocinstvo djeteta. A za prisustvo bracne smetnje treba utvrditi sledece uslove: a)da je utvreno vanbracno materinstvo i ocinstvo djeteta, b)da su roditelji djeteta imali namjeru da zakljuce brak, c)da zakljucenje braka izmeu roditelja sprijecava bracna smetnja i d)da je bracna smetnja nastala posle zaceca djeteta.Postupak za oglasenje da je dijete bracno je vanparnicni i pokrece se na prijedlog jednog roditelja ili djeteta.)

USVOJENO DIJETEUsvojenje je pravni nacin uspostavljanja roditeljskog i srodnickog odnosa. Izmeu usvojioca (bracnih odnosno vanbracnih drugova ili samo jednog punoljetnog lica) i usvojenika (tueg maloljetnog djeteta) zasnivaju se odnosi koji postoje izmeu roditelja i djeteta. Za razliku od roenja u braku ili van braka gdje se roditeljski odnos uspostavlja prirodnim putem, usvojenjem se roditeljski odnos zasniva vjestackim putem. Pravnim aktom zasniva se graansko srodstvo koje je osnov porodice po usvojenju. Pravna veza (vjestacka) usvojioca i usvojenika i krvna veza (prirodna) roditelja i djeteta stvaraju slicna ili indeticna prava i obaveze. Oduta su klasicni rimski pravnici govorili adoptio naturam imitatur (usvojenje podrazava prirodu). Evolucijom drustveno-ekonomskih odnosa mijenjala se i ustanova usvojenja. Za razliku od ranijih vremena sada cilj usvojenja nije vise produzenje porodice usvojioca vec zbrinjavanje usvojenika kao maloljetnog lica koje nema svoju prirodnu porodicu i zasniva se u interesu usvojenika. U mnogim pravima pa i u nasem usvojenje je poseban oblik porodicno-pravne zastite djece bez roditelja ili odgovarajuceg roditeljskog staranja. Pored ovog primarnog cilja usvojenje ostvaruje i drugi, sekundarni cilj a to je realizaciju prava usvojilaca na planiranje porodice (brakovi bez djece). PZ regulise dvije vrste usvojenja i razlika izmeu njih je u stepenu integrisanosti usvojenika u porodicu usvojioca i u odnosu usvojenika prema svojim krvnim srodnicima. Tako razlikujemo :1.Potpuno usvojenje Potpunim usvojenjem usvojenik prekida vezu sa svojom prirodnom porodicom i potpuno se integrise u porodicu usvojilaca. Potpunim usvojenjem se izmeu usvojilaca i i njihovih srodnika sa jedne strane i usvojenika i njegovih potomaka sa druge strane zasniva neraskidiv odnos srodstva jednak krvnom srodstvu. Zasnivanjem potpunog usvojenja prestaju meusobna prava i duznosti usvojenika i njegovih krvnih srodnika, osim ako dijete usvoji maceha ili ocuh. U maticni registr roenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.2.Nepotpuno usvojenje Nepotpunim usvojenjem usvojenik ne prekida vezu sa svojom prirodnom porodicom i srodnicki odnos zasniva samo sa usvojiocem. Kod nepotpunog usvojenja izmeu usvojilaca sa jedne strane i usvojenika i njegovih potomaka sa druge strane nastaju prava i duznossti koja po zakonu postoje izmeu roditelja i djece. Zasnivanje nepotpunog usvojenja ne utice na prava i duznosti usvojenika prema njegovim prirodnim roditeljima i drugim srodnicima. Ovom vrstom usvojenja ne uspostavlja se srodnicki odnos izmeu usvojenika i krvnih srodnika usvojilaca.U uporednom pravu nisu svugdje prihvacene obadvije vrste usvojenja pa ima i zemalja koja ne poznaju nepotpuno usvojenje. Za punovaznost zasnivanja usvojenja potrebno je da se ispune odreeni uslovi i to:1.MATERIJALNI USLOVI odnsose se na:a)na dijete koje se usvaja (adoptivna sposobnost usvojenika) da bi dijete moglo biti usvojeno potrebno je da je roeno (nascituris se ne moze usvojiti, tek protekom tri mjeseca od njegovog roenja), da je usvojenje u njegovom najboljem interesu (narocito treba organ starateljstva da procijeni koja je vrsta usvojenja cjelishodna za konkretno dijete), da je maloljetno (unasem pravu se moze usvojiti samo maloljetno dijete,za nepotpuno se moze usvojiti dijete od tri mjeseca do punoljetstva a potpuno od 3 mjeseca pa do navrsene 10 godine zivota), i da su njegovi roditelji saglasni sa usvajanjem (dijete ne moze biti odvojeno od roditelja protiv njihove volje samo uz njihov pristanak. Pristanak je opoziva izjava i to u roku od 30 dana od potpisivanja zapisnika.Za usvojenje bez pristanka roditelja je moguce ako je roditelj lisen roditeljskog prava,koji ne zivi sa djetetom,a tri mjeseca je u vecoj mjeri zanemario staranje o djetetu,koji je lisen poslovne sposobnosti, kome je boraviste nepoznato najmanje sest mjeseci a u tom periodu se ne brine za dijete).-na lice koje usvaja (adoptivna sposobnost usvojioca) - uslovi koje jedno lice cine podobnim i sposobnim za usvojenje su godine zivota usvojioca (usvojiti moze samo lice koje je u starosnom dobu od 30 do 50 godina i da je starije od usvojenika najmanje 18 godina), licna svojstva usvojioca (organ starateljstva u svakom konkretnom slucaju treba na osnovu dosadasnjeg ponasanja potecionalnog usvojioca njegovih moralnih i karakternih osobina zdrastvenog stanja i porodicnih prilika da doe do uvjerenja da ce on podizati i vaspitavati usvojenika kao dobar roditelj. Tako ne moge usvojiti lice koje je liseno roditeljskog prava ili mu je to pravo ograniceno, liseno poslovne sposobnosti,boluje od bolesti koja moze stetno djelovati na usvojenika, ne pruza dovoljno jemstvo da ce pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.Isto tako usvojiti ne moze lice kod cijeg bracnog ili vanbracnog partnera postoji neka od navedenih okolnoti), bracni odnosno vanbracni status usvojioca, drzavljanstvo usvojioca, srodnicki i starateljski odnos usvojioca i usvojenika (ne moze se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji niti brat ili sestra takoe staratelj ne moze usvojiti svog sticenika ako ga organ starateljstva prethodno ne razrijesi duznosti staratelja).2.FORMALNI USLOVI odnose se na:a)nadleznost organa stvarno nadlezan za zasnivanje usvojenja je organ starateljstva a poslove organa starateljstva obavlja centar za socijalni rad. O zalbama na odluku organa starateljstva odlucuje ministarstvo nadlezno za poslove socijalnog staranja.Mjesna nadleznost povjerena je organu starateljstva mjesta prebivalista djeteta ako se njegovo prebivaliste ne moze utvrditi. Funkcionalno nadlezan za usvojenje u konkretnom slucaju je sluzbenik organa starateljstva kome je internim pravilima povjereno obavljanje ovih poslova.b)postupak zasnivanja usvojenja postupak za zasnivanje usvojenja pokrece se ne zahtjev lica koje zeli da usvoji dijete i on se podnosi organu starateljstva preko ministarstva nadleznog za poslove socijalnog staranja. Na osnovu prilozenih odnosno po sluzbenoj duznosti pribavljenih dokaza organ starateljstva utvruje da li su ispunjeni uslovi za zasnivanje usvojenja propisani zakonom. U postupku pored buducih usvojioca kad se zasniva nepotpuno usvojenje ucestvuje i usvojenik ako je stariji od 10 godina i sposoban da shvati znacenje usvojenja i roditelji usvojenika. Dijete svoj pristanak na usvojenje daje bez prisustva roditelja i lica koje ga zele usvojiti. Roditelj nije stranka u postupku u dva slucaja i to ako njegov pristanak na usvojenje djeteta nije potreban i ako je dao blanko pristanak tj. pristao prije pokretanja postupka da dijete usvoje njemu nepoznati usvojioci. U postupku je iskljucena javnost jer se stiti pravo na privatnost i cuva tajnost podatak o usvajanju. Strucni tim ce na osnovu odreenih radnji i postupaka (intervjua sa njima,njihovim srodnicima i prijateljima kao i uvid u prilozenu dokumentaciju,zdrastveno stanje,obrazovanje i sl.) dati pismeno misljenje o ocjeni o podobnosti lica koja su podnijela zahtjev za usvojenje. Organ starateljstva moze odluciti da prije zasnivanja usvojenja smjesti dijete u porodicu buducih usvojilaca na period od sest mjeseci kako bi utvrdio da li ce usvojenje biti u njegovom najboljem interesu. Za vrijeme tog probnog smjestaja dijete je pod posebnim nadzorom organa starateljstva koji prati uspjesnost uzajamnog prilagoavanja buducih usvojilaca i usvojenika. Usvojioci imaju zakonom utvrenu obavezu da dijete upoznaju da je usvojeno najkasnije do sedme godine zivota djeteta, odnosno odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je usvojeno starije dijete i da o tome obavijesti organ starateljstva. Na osnovu rezultata sprovedenog postupka organ starateljstva donosi resenje o usvojenju (odbiti ili prihvatiti). Protiv ovog rijesenja se moze podnijeti tuzba u roku od 8 dana od dana prijema rijesenja.

DEJSTVA POTPUNOG USVOJENJA Najznacajnije porodicnopravno dejstvo potpunog usvojenja je u tome sto ono stvara neraskidivo graansko srodtvo identicno krvnom srodstvu.Takoe predstavlja i bracnu smetnju. Zabranjeno je nakon zasnivanja potpunog usvojenja osporavanje i utvrivanje ocinstva i materinstva. Licnopravno dejsto ogleda se u odreivanju licnog imena usvojenika. Zanivanjem potpunog usvojenja usvojenik stice nasljedno pravni polozaj prirodnog potomka usvojioca.DEJSTVA NEPOTPUNOG USVOJENJA Zanivanjem nepotpunoh usvojenja pocinju paralelno da egzistiraju graansko i krvno srodstvo.Licnopravno dejstvo se ogleda u tome sto usvojenik zadrzava svoje dosadasnje ime ali mi usvojioci prilikom zasnivanja usvojenja mogu odrediti drugo ime. Ako je usvojenik stariji od 10 godina potrebna je njegova saglasnost za promjenu imena i prezimena. Nasljedna prava izmeu usvojioca i usvojenika jednaka su kao i kod potpunog usvojenja ali usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne nasljeuju usvojioceve srodnike, ni njegovog supruznika ni druge njegove usvojenikePRESTANAK USVOJENJA - Usvojenje ne prestaje smrcu, punoljetstvom usvojenika niti njegovom emancipaciom jer tako prestaje samo roditeljsko pravo uspostavljeno usvojenjem ali ne i srodnicki odnos. Posto usvojenje nastaje pravnim putem ono moze biti nistavo ako ti uslovi nisu ispunjeni. Ponistenjem prestaje potpuno i nepotpuno usvojenje a raskidom samo nepotpuno usvojenje. Razlozi za ponistenje postoje u momentu zasnivanja usvojenja a razlozi za raskid nastaju tokom trajanja usvojenja.Usvojenje je nistavo ako prilikom njegovog zasnivanja nisu postovani zakonom propisani uslovi za njegovu punovaznost i tako razlikujemo apsolutno nistave (ako nisu ispunjeni svi materijalni i formalni uslovi za njegovu punovaznost) i relativno nistave (ako je saglasnost za njegovo zasnivanje data pod prinudom ili u zabludi. Pravo na tuzbu za apsolutno nistavo usvojenje imaju: usvojenici, usvojenik, roditelji odnosno staratelji usvjenika, druga lica koja imaju pravni interes da usvojenje bude ponisteno i drzavni tuzilac. Rok za tuzbu vremenski je neogranicen. Pravo na tuzbu za relativnu nistavnost ima lice koje je izjavu o saglasnosti dalo pod prinudom ili u zabludi i to u roku od godinu dana kada je prinuda prestala odnosno uocena zabluda. Protekom roka za tuzbu relativno nistavo usvojenje konvalidira.O ponistenju usvojenja oslucuje sud u parnicnom postupku. Presuda kojom se usvojenje ponistava ima konstitutivno dejstvo i djeluje smo za buducnost. Do pravosnaznosti presude nistavo usvojenje proizvodi posljedice punovaznog usvojenja. Sud je duzan da pravosnaznu presudu o ponistenju usvojenja dostavi organu starateljstva pred kojim je zasnovano usvojenje. Organ starateljstva ce na osnovu te presude donijeti rijesenje o ponistenju rijesenja o novom upisu roenja usvojenika. Na osnovu tog rijesenja osnazuje se prvi upis roenja usvojenika. Ponistenjem usvojenja prestaje graansko srodstvo i sva prava i obaveze zasnovana na tom srodstvu dok sa druge straneizmeu usvojenika i njegovih prirodnih roditelja i drugih krvnih srodnika ponovo se zasnivaju, ozivljavaju odnosi nastali po osnovu roenja i dobijaju onaj znacaj koji bi imali da usvojenja nije bilo. Za nase pravo prihvatljivije je da se roditeljsko pravo nakon ponistenja usvojenja prirodnim roditeljima ne uspostavlja automacki. Odluku o tome treba da donese organ starateljstva.

PRAVA DJETETADjeca zbog svog uzrasta, tjelesne i fizicke nezrelosti upucena su na, po prirodi stvari, na pomoc i zastitu odraslih. Njima je u periodu djetinstva potrebna posebna briga i pomoc, ukljucujuci odgovarajucu pravnu zastitu. Zadovoljavanje svakodnevnih i posebnih potreba djeteta danas se pravno kvalifikuje kao prava djeteta, koja su na nacionalnom, regionalnom i meunarodnom nivou izdvojena u posebnu kategoriju prava covjeka. Ona pokrivaju sve oblasti zivotnih odnosa djeteta u procesu njegovog odrastanja. Njegova sadrzina koncipirana je tako da osigura sicijalnu sigurnost i pravilan razvoj djeteta. Djeci prava niko ne daje, to su izvorna prava koja im pripadaju samom cinjenicom roenja i ne zavise od roditelja, porodice ili drugih subjekata. Ali svi subjekti treba da posvete maksimalnu paznju na ostvarivanje prava djeteta u njegovom najboljem interesu. Internacionalizacija prava djeteta potvruje opsteprihvaceno uvjerenje da za svu djecu vazi jednistveni pravni standardi. Prihvacen je stav da svako dijete, u cilju porpunog i skladnog razvoja licnosti treba da raste u porodicnoj sredini u atmosferi srece, ljubavi i razumijevanja. Najbolji dokaz spremnosti da prava djeteta budu prihvacena na globalnom nivou predstavlja Konvencija o pravima djeteta. Generalna skupstina UN 1989 godine donijela je dokument koji prvi put na jednom mjestu kodifikuje sva ljudska prava posvecena jednoj posebnoj grupi. Do tada su prava djeteta u obavezujucim meunarodnim aktima regulisana uz materiju koja regulise prava covjeka. Stupanjem Konvencije na snagu 02.09. 1900 godine nastao je najvazniji meunarodni ugovor o pravima djeteta, prepustajuci ostalim meunarodnim ugovorima koji sadrze pojedine odredbe o pravima djeteta dopunski, supsidijarni karakter. U veoma kratkom roku Konvencija o pravima djeteta bila je prihvacena od velikog broja drzava. U istoriji UN nije zabiljezeno tako brzo prihvatanje kao sto je slucaj sa ovim ugovorom. Danas se una smatra univerzalno prihvacenim ugovorom. Za nju se kaze da je djeciji ustav. Konvencija je sveobuhvatan dokument sa potpunim katalogom djecijih prava. Ona pokriva sve vrste ljudskih prava: graanska, politicka, ekonomska, socijalna i kulturna. Primjenjuje se bezuslovna na svu djecu u svim situacijama svuda u svijetu. Neka od prava su prvi put priznata kao na primer pravo djeteta na participaciju ili pravo djeteta na misljenje o svim pitanjima koja ga se ticu. Konvencija ima 54 clana. Njen sadrzaj podijeljen je na Preambulu i tri dijela. U Preambuli se podsjeca na principe UN i osnovne stavove odreenih meunarodnih instrumenata iz oblasti ljudskih prava. U prvom dijelu Konvencije propisana su prava koja se priznaju djetetu ali i odgovornost drzava i roditelja da preduzimaju mjere za zastitu i ostvarivanje tih prava. Drigi dio sadrzi pravila o obavezama drzava da upoznaju odrasle i djecu sa pravima iz ove Konvencije i proceduru za pracenje njenog ostvarivanja. U tu svrhu ustanovljen je Komitet za prava djeteta koga cine deset eksperata iz oblasti koje pokriva Konvencija. U trecem dijelu sadrzane su odredbe o ratifikaciji, potpisivanju, stupanju na snagu, pristupanju, davanju amadmana, stavljanju rezervi, odazivanju i deponovanju Konvencije. Komitet za prava djeteta UN izdvojio je cetri prava i podigao ih na nivo principa na kojima se temelje sva druga prava, odnosno bez cijeg ostvarenja nije moguce ostvariti uzivanje ostalih prava. To su: pravo na zivot opstanak i razvoj koje drzava mora obezbijediti svakom djetetu u maksimalnoj mogucoj mjeri, nediskriminacija, najbolji interes djeteta i uvazavanje misljenja djeteta.NEKA NAJVAZNIJA PRAVA DJETETA1.PRAVO DJETETA DA ZNA KO SU MU RODITELJI Pravo djeteta da zna ko su mu roditelji pripada sirem licnom pravu pojedinca na indentitet. Licni indentitet omogucava djetetu individualizaciju u drustvenim i ptavnim odnosima, potvruje njegovu egzistenciju, stiti od stvaranja zablude o njemu i stetnih posledica zbog toga. S toga Konvencija o pravima djeteta obavezuje da dijete bude registrovano odmah nakon roenja, da od roenja ima pravo na ime i pravo na sticanje drzavljanstva i ukoliko je to moguce pravo da se zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje. Dijete ima psiholoski, zdrastveni i pravni interes da zna svoje porijeklo. Ovo pravo pripada djetetu bez obzira na uzrast ali pravo da izvrsi uvid u maticni registar roenih i u drugu dokumentaciju koja se odnosi na njegovo porijeklo ima pravo dijete koje je navrsilo 15 godina zivota i koje je sposobno za rasuivanje.2.PRAVO DJETETA DA ZIVI SA RODITELJIMA Zakon garantuje djetetu pravo da zivi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu staraju prije svih drugih. To je ustvari pravo na porodicni zivot, odrastanje u porodici kao prirodnoj sredini za razvoj i blagostanje djeteta. Pravo djeteta da zivi sa roditeljima moze biti ograniceno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu djeteta. Prema PZ sud moze donijeti odluku o ogranicavanju prava djeteta da odrzava licne odnose sa roditeljem sa kojim ne zivi ako postoje razlozi za ogranicenje ili lisenje roditeljskog prava ili u slucaju nasilja u porodici.3.PRAVO DJETETA NA LICNE ODNOSE Dijete ima pravo da odrzava licne odnose (kontakte) sa roditeljem sa kojim ne zivi. Ostvarivanjem ovog prava dijete ublazava posljedice odvajanja od roditelja a roditelj ima mogucnost da prati razvoj djeteta i blagovremeno preduzme ili sugerise potrebne mjere. Nacin odrzavanja licnih odnosa odreuju roditelji djeteta sporazumno, a ako se ne mogu sporazumjeti ili sporazum nije u najboljem interesu djeteta odluku o odrzavanju licnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem donosi sud. Dijete koje je navrsilo 15 godina zivota i koje je sposobno za rasuivanje moze odluciti o odrzavanju lisnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne zivi. PZ kao novinu uvodi i pravo djeteta da odrzava licne odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskos ako je to u njegovom najboljem interesu.4.PRAVO DJETETA NA RAZVOJ PZ priznato je djetetu pravo na obezbjeenje najbolje mogucih zivotnih i zdrastvenih uslova za svoj pravilan i potpuni razvoj. Ovo pravo treba shvatiti relativno, kao pravo na zivotni standard u okviru porodicnih i drustvenih prilika u kojima dijete zivi. Konvezcija o pravima djeteta priznaje pravo svakog djeteta na zivotni standard koji odgovara djetetovom fizickom,mentalnom,duhovnom,moralnom i socijalnom razvoju. Za ostvarivanje ovog prava odgovorni su roditelji djeteta i drzava. Posebne obaveze ima drzava prema mentalno i fizicki nesposobnoj djeci u cilju obezbjeivanja uslova za njihov dostojanstven, pun i kvalitetan zivot.5.PRAVO DJETETA NA OBRAZOVANJE Dijete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, zeljama i sklonostima. Realizacijom ovog prava dijete stice raznovrsna progresivna znanja koja su od nesumljivog znacaja za njihov dalji zivot i intelektualni razvoj. Osnovni cilj ovog prava prema Konvenciji o pravima djeteta odnosi se na razvoj djetetove licnosti, talenta i mentalnih i fizickih sposobnosti do njegovih krajnjih mogucnosti. Pravo na obrazovanje djeteta predstavlja u stvari pravo na postepeno sticanje obrazovanja i dostojanstvo prilikom dohaanja skole. Prema Konvenciji o pravima djeteta drzava je obavezna da osigura obavezno i besplatno osnovno obrazovanje, da postice razliite oblike srednjeg obrazovanja dostupne svakom djetetu i omoguci pristum visem obrazovanju u skladu sa sposobnostima djeteta. Ovo je posebno znacajno s obzirom na to da se danas obrazvanje smatra kao trajan, permanentan proces.6.PRAVO DJETETA DA PREDUZIMA PRAVNE POSLOVE Dijete nema potpunu poslovnu sposobnost jer se ona stice punoljetstvom izuzetno se moze steci i prije zakljucenjem braka nakon 16 godine zivota na osnovu odluke suda. Prema PZ pravo djeteta da preduzima pravne poslove zavisi od uzrasta djeteta i vrste pravnog posla. Razlikuje se poslovna sposobnost djeta do 14 godine (mlai maloljetnik) i djeteta koje je navrsilo 14 godina (stariji maloljetnik). Pored ove poslovne sposobnosti koja se odnosi na opste pravne poslove PZ priznaje djetetu neke posebne poslovne sposobnosti koje mu omogucavaju da licno preduzme odreene radnje ili pravne poslove. Dijete do 14 godina ima ogranicenu poslovnu sposobnost koju stice kada postane svjesno pravnog posla koji preduzima i posljedica koje stvara a ne kad navrsi odreeni broj godina. Dijete koje nije navrsilo 14 godina zivota moze preduzeti pravne poslove malog znacaja i pravne poslove u kojima ne stice ni prava ni obaveze (kupovina,pokloni). Dijete koje je navrsilo 14 godina zivota moze preduzeti, pored pravnih poslova koje preduzima mlai maloljetnik, i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno saglasnost organa starateljstva za odreene pravne poslove. Bez te saglasnosti pravni posao ce biti rusljiv. Dijetetu se za preduzimanje specificnih pravnih poslova i davanja licnih izjava priznate posebne poslovne sposobnosti. Tako dijete sa navrsenih 15 godina stice opstu radnu sposobnost i moze samostalno preduzeti pravne poslove kojima upravlja i raspolaze svojom zaradom ili imovinom koju je stekao sopstvenim radom. Pored toga dijete sa navrsenih 15 godina stice aktivnu testamentarnu sposobnost, samostalno odlucuje sa kojim ce roditeljem zivjeti i odrzavanju licnih odnosa sa riditeljem sa kojim ne zivi, samostalno vrsi izbor srednje skole, moze izvrsiti uvid u maticni registar roenih i dokumentaciju o svom porijeklu. Dijete koje navrsi 16 godina moze samostalno podnijeti zahtjev sudu za dobijanje dozvole za sklapanje braka, moze priznati ocinstvo i materinstvo i dati izjavu sa kojom se saglasava sa priznanjem ocinstva i materinstva. Takoe moze pokrenuti krivicni postupak podnosenjem privatne tuzbe. 7.PRAVO DJETETA NA MISLJENJE Sadrzaj ovog prava obuhvata: a)pravo djeteta na slobodno izrazavanje misljenja, b)pravo djeteta da dobije sva obavestenja potrebna za formiranje misljenja i c)pravo djeteta da njegovo misljenje bude uzeto u obzir. Zakon nalaze da se misljenjem djeteta mora posvetiti duna paznja u svim pitanjim koja ga se ticu i u svim postupcima u kojima se odlucuju o njegovim pravima u skladu sa godinama i zreloscu djeteta. PZ predvia da dijete koje je navrsilo 10 godina moze slobodno i neposredno izraziti svoje misljenje u svim postupcima u kojima se odlucije o njegovima pravima. Sud ili drugi nadlezni organ utvruje misljenje djeteta u neformalnom razgovoru koji se obavlja na prikladnom mjestu, u saradnji sa skolskim psihologom odnosno organom starateljstva, porodicnim savjetovalistem ili drugom ustanovom specijalizovanom za porodicne odnose i uz prisustvo lica koje dijete samo izabere.

DUZNOSTI DJETETA U modernim zakonodavstvima rijetko se propisuju duznosti djece, jer se polazi od stava da djeca imaju prava a roditelji duznosti. Ni Konvencija o pravima djeteta izricito ne pominje bilo kakve duznosti djeteta. PZ pored prava djeteta predvia i neke njegove duznosti i to:a)duznost pomaganja roditeljima (Dijete je duzno da roditeljima pomaze u skladu sa svojim godinama i zreloscu.To je vise moralna nego pravna obaveza pozeljna i nakon punoljetstva djetata)b)duznost djelimicnog izdrzavanja (Ovu duznost ima dijete koje stice zaradu ili ima imovinu)

RODITELJSKO STARANJEPojmovi roditeljsko staranje i roditeljsko pravo tvorevine su savremenog porodicnog prava. Evolucija pravnog shvatanja o odnosima roditelja i djece uslovljena je promjenama u drustvenim i porodicnim odnosima, kulturnom ponasanju i navikama kao irazvojem svijesti o ljudskim pravimama i priznanjem djetetat kao subjekta posebnih prava. Sa povecanjem prava djeteta smanjivala su se ovlascenja roditelja. Stoga se savremeni pojam roditeljskog prava oznacava skup prava i duznosti roditelja da se staraju o licnosti, pravima i interesima svoje maloljetne djece. Duznosti roditelja su u korelaciji sa pravom djeteta. Roditeljska duznost smatra se najprijatnojom i najznacajnijom duznoscu u zivotu. Roditeljsko staranje je siroki pojam koji obuhvata roditeljske duznosti i roditeljsko pravo. Roditelji imaju pravo i dunost da se staraju o djetetu,a staranje o djetetu obuhvata: cuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdrzavanje kao i upravljanje i raspolaganje imovinom sjeteta. Roditeljsko staranje kao skup propisanih duznosti pripada majci i ocu zajedno, ali je ono usmjereno prema djetetu koje je takoe subjekt tog odnosa. Ako roditelji ne vrse roditeljsko staranje nadlezni organi ce preduzeti mjere za zastitu prava i interesa djeteta. Za nevrsenje roditeljskih duznosti moze se izreci neposredna ili posebna sankcija (prinudno ostvarivanje u sudskom postupku ili ogranicenje odnosno lisenje roditeljskog prava) mada roditelji najcesce dobrovoljno izvrsavaju svoje duznosti. Roditeljsko pravo predstavlja pravo i duznost majke i oca da upravo oni, prije svih drugih, vrse roditeljsko staranje odnosno da brinu o licnosti, pravima i interesima svoje maloljetne djece. To je njihovo subjektivno pravo zasticeno od pretenzija svih trecih lica. Ono je vezano za licnost roditelja, dio je licnog statusa svakog od njih, ne moze se prenositi niti se roditelji mogu odreci roditeljskog prava. Priznavanjem roditeljskog prava roditelji sticu legitimitet i pravni osnov da se od roenja djeteta staraju o njemu. Oni a ne neko drugi ovlasceni su da donose odluke koje se odnose na dijete. To je njihovo apsolutno pravo koje stvara negativnu obavezu kod svih trecih lica da ne smetaju ili sprecavaju roditelje da se staraju o svoj djetetu. Jedino sud u zakonom propisanim slucajevima moze ograniciti ili oduzeti roditeljima pravo da se staraju o svom djetetu. Roditeljsko staranje obuhvata vise duznosti roditelja prema djetetu koje su razlicite po svojoj prirodi. Prema PZ duznost i pravo roditelja da se staraju o djetetu obuhvata:1.Cuvanje i podizanje djeteta Roditelji imaju pravo i duznost da cuvaju i podizu dijete tako sto ce se oni licno starati o njegovo zivotu i zdravlju. Ovo je najvaznija duznost roditelja sa obzirom da je zivot djeteta najveca vrijednost a zdravlje najbitnija cinjenica za razvoj djeteta. Cuvanje i podizanje djeteta podrazumijeva licnu zastitu (od samopovrijeivanja i nasilja), Obezbjeenje uslova za njegov rast i optimalno fizicko, psihicko i socijalno blagostanje. I drzava je prema Konvenciji o pravima djeteta duzna da obezbijedi da dijete uziva najvisi zdrastveni standard i kapacitete za lijecenje i zdrastvenu rehabillitaciju. U izvrsavanju ove duznosti roditelji su obavezni ne samo da preduzimaju odgovarajuce mjere i aktivnosti vec i da se uzdrzavaju od odreenih ponasanja. Oni ne smiju podvrgavati dijete ponizavajucim postupcima koje vrijeaju ljudsko dostojanstvo djeteta. Duznost roditelja da licno cuvaju i podizu dijete koorelativna je sa pravom djetata da zivi sa njima.2.Vaspitanje djeteta Ovo je jedna od najdelikatnijih duznosti djeteta usmjerena na duhovni i socijalni razvoj djeteta. Kroz roditeljsko vaspitanje dijete treba da stekne i usvoji stavove i modele ponasanja koji doprinose pravilnom oblikovanje njegove licnosti i skladnoj socijalnoj integraciji u drustvo odraslih. Ova duznost roditelja pravno je formulisana zakonskom odredbom da roditelji imaju pravo i obavezu da sa djetetom razvijaju odnos zasnovan na ljubavi, povjerenju i uzajamnom postovanju i da dijete usmjeravaju ka usvajanju onih vrijednosti koje imaju univerzalni karakter. Roditelji prvo svojim primjerom vrse ogroman uticaj na svoje dijete.3.Obrazovanje Dijete ima pravo na obrazovanje a roditelji imaju duznost da obezbijede osnovno skolovanje. O daljem skolovanju i obrazovanju djeteta su duzni da se staraju prema svojim mogucnostima. Dodatne obaveze u pogledu vaspitanja i i obrazovanja imaju roditelji djeteta sa posebnim potrebama, a prema Zakonu to su: djeca sa smetnjama u razvoju i djeca sa teskocama u razvoju.4. Zastupanje djeteta Roditelji imaju pravo i duznost d azastupaju svoje dijete, odnosno da preduzimaju pravne poslove i procesne radnje, pri cemu dejstva preduzetih poslova ili radnji nastupaju neposredno za dijete. Oni se pojavljuju kao zakonski zastupni i kao punomocenici djeteta. Obim ovlascenja roditelja ako zakonskog zastupnika odreen je zakonom a kao punomocnika voljom djeteta. 5.Izdrzavanje djeteta Roditelji imaju pravo i duznosti da izdrzavaju dijete do punoljetstva a pod odreenim uslovima i nakon toga. To je njihova pravna, prirodna i moralna obaveza od cije realizacije neposredno zavisi egzistencija djeteta.6.Upravljanje i raspolaganje imovinom djeteta Sastavni dio roditeljskog staranja i duznost i pravo roditelja da pod uslovima odreenim zakonom upravljaju i raspolaze imovinom djeteta.

VRSENJE RODITELJSKOG PRAVA Postoje dva nacina vrsenja roditeljskog prava i to:1.ZAJEDNICKO VRSENJE RODITELJSKOG PRAVA - Postoji u dva slucaja i to:a)kada roditelji vode zajednicki zivot (Roditelji po sili zakona vrse roditeljsko pravo zajednicki i sporazumno kada vode zajednicki zivot, bez obzira na to da li su u braku ili vanbracnoj zajednici. Sticanjem roditeljskog prava ciji nastanak ne mog sprijeciti niti se njega mogu odreci, roditelji na osnovu zakona vrse sve duznosti iz sadrzaja roditeljskog staranja do punoljetstva djeteta. Moguce neslaganje majke i oca u vrsenju roditeljskog prava roditelji dok zive zajedno jcesce prevaziu sami ili evendualno uz pomoc organa starateljstva. Meutim u slucaju spora odluku o tome donosi sud na zahtjev roditelja, djeteta ili organa starateljstva.)b)kada roditelji vode odvojeni zivot ( Kad doe do razvoda braka ili ponistenja braka, faktickog prekida bracne zajednice, prestanka zajednickog zivota vanbracnih drugova kao i u slucaju odvojenog zivota vanbracnih rodtelja koji nikada nisu zivjeli zajedno moguce je zajednicko vrsenje roditeljskog prava. Zakon uvodi prvi put u nase zakonodavstvo da roditelji mogu nastaviti da zajednicki vrse roditeljska prava i kad prestanu da vode zajednicki zivot ako zakljuce sporazum o zajednickom vrsenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.