Upload
minela-moco
View
170
Download
13
Embed Size (px)
Citation preview
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________2
1. UVOD
Poznavanje metodologije i tehnike izrade stručnih radova, te vještina dobrog pisanja,
odlike su visokoobrazovanih stručnjaka različitih profila. Ta znanja i vještine počinju se
sticati i razvijati već tokom studija na visokoškolskim ustanovama, budući da se svrha
studiranja ogleda i u razvijanju sposobnosti samostalnog pisanja radova koji će zadovoljiti
osnovne standarde date naučne oblasti.
Stručni rad predstavlja vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena određene
struke. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne
naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već
poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih
spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primjeni postojećih naučnih rezultata i
prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse.
Postoji više vrsta stručnih radova, ali će naše izlaganje biti usmjereno na samo jednu vrstu
stručnih radova sa kojom se najčešće susreću studenti dodiplomskog studija a to je seminarski
rad.
Seminarski rad na dodiplomskom studiju je manji stručni rad u kojem se obrađuje jedan uži ili
jednostavnji problem, pri čemu je didaktičkopsihološka poenta u njegovom aktuelizovanju i
inoviranju i u kojem student stječe prva istraživačka iskustva. U seminarskom radu student
samostalno obrađuje određenu temu koju je sam izabrao ili koju je predložio predmetni
nastavnik.
Osnovni ciljevi i svrha izrade seminarskih radova na dodiplomskom studiju su u tome da se
student potpunije, opsežnije i dublje upozna s problemima određenog znanstvenog polja u
okviru nastavnog programa i da se znanstveno usavršava i osposobljava u pisanju znanstvenih
i stručnih radova, odnosno da stječe vještinu pisanja tih radova, a prije svega, da se
znanstveno osposobi za samostalnu izradu magistarskog rada.
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________3
2. POJAM I SVRHA PISANJA SEMINARSKOG RADA
Seminarski rad je stručni rad koji sadrži samostalnu stručnu obradu određene tematike
iz nastavnog programa na dodiplomskom studiju. Izradom seminarskog rada student stiče
prva iskustva u pisanju stručnih i naučnih radova. Iz tog razloga seminarski rad treba shvatiti,
između ostalog, i kao svojevrsnu vježbu za predstojeću izradu složenijeg i obimnijeg
studentskog djela – diplomskog rada. „Važnija razlika u svrsi jednih i drugih radova jest u
tome da se kod seminarskih radova studenti još uvijek vježbaju pisanju, a kod diplomskih
radova student mora dokazati da je vježba bila uspješna...“1 Izradom seminarskog rada
student pokazuje teorijsko i praktično znanje kao i sposobnost samostalnog služenja
aktualnom domaćom i stranom literaturom u pismenoj obradi.
Ciljevi izrade seminarskog rada su:
proširenje i produbljivanje znanja iz sadržaja nastavnog programa,
stjecanje iskustva u pisanju stručnih radova.
Svrha seminarskog rada je :
proširivanje i produbljivanje saznanja iz određene oblasti,
razvijanje samostalnosti u izradi pisanih saopštenja i vještine
pisanja kratke i cjelovite analize nekog problema
razvijanje sposobnosti korištenja različitih izvora podataka
priprema studenata za pisanje složenijih i obimnijih
samostalnih radova, kao što su eseji, stručni radovi....2
Kad je u pitanju izrada seminarskog rada, nije neophodno da je student položio ispit iz
odabranog predmeta, ali je poželjno da posjeduje izvjesno teorijsko predznanje o oblasti o
kojoj želi pisati. Izradom seminarskih radova studenti se vježbaju u pismenom saopštavanju
svojih misli, znanja, ideja i slično.
1 Alan Uzelac, Aleksandra Korać i Marko Petrak, Upute za izradu studentskih pisanih radova: Seminarski i diplomski radovi, (Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu, 2001.), p. 222 Ratko Zelenika, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, (Rijeka: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 1998.), p. 260
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________4
3. PRIPREME ZA PISANJE SEMINARSKOG RADA
3.1. Izbor oblasti i teme
Na izbor teme utiče čitavi niz faktora. Samim tim se i izbor teme sastoji u izvjesnoj
mjeri u usklađivanju tih faktora, jer se oni nikada ne pojavljuju izolovano, već uvijek u
međusobnoj interakciji.Teme za seminarske radove mogu da predlažu predmetni nastavnici na
početku realizacije nastave, kada studentima obrazlažu program rada za cijeli semestar,
odnosno studijsku godinu. Predloženi popis tema je iz kompleksa stručne problematike
predmeta koji se izučavaju tokom studiranja. Za svaku temu prilaže se obavezna i
preporučena literatura. Broj tema treba da odgovara broju studenata. U svakom slučaju,
neophodno je studentima omogućiti da u što većoj mjeri aktivno učestvuju u izboru teme.
Lični afinitet studenta prema određenoj naučnoj, odnosno stručnoj oblasti od presudnog je
značaja za izbor teme. Osim toga, ne mogu se zanemariti i njegova prethodna znanja i
iskustvo. To su bitni motivacioni činioci i neophodni preduslovi da se rad brzo, lako i
kvalitetno napiše. Tema rada može da bude povezana sa teorijskim aspektima naučne
discipline ili sa praktičnim aspektima nastavno-predmetne oblasti (praktično istraživanje
određene pojave ili analiza slučaja iz prakse).
Bez obzira da li je tema više okrenuta teoriji ili praksi, ona treba da zadovolji određene
kriterijume, kao što su:
savremenost i aktuelnost
atraktivnost
interesantnost
relevantnost za datu naučno-stručnu oblast
podobnost za obradu (sa stanovišta dostupnosti izvora i vremena za
obradu),
preciznost u sadržajnoj određenosti i odmjerenosti (ni preuska niti
preširoka),
konkretnost (ne apstraktna ili uopštena).3
Priroda teme seminarskog i završnog rada opredjeljuje i način obrade. U
nastavnoj praksi postoje slijedeća tri načina:
3 www.efsa.unsa.ba/.../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________5
1. ako je tema teorijska, student prikuplja relevantnu literaturu, vrši
izbor i struktuiranje sadržaja prema tezama postavljenim u okviru
određene teme, analizira izabrani sadržaj i prezentira saznanja
relevantna za temu;
2. kod tema koje su više okrenute praksi studenti primjenjuju znanja
usvojena u nastavno-obrazovnom procesu, a proučavanjem
adekvatne literature na analizu
primjera iz prakse, rješavanje konkretnih praktičnih zadataka,
empirijska istraživanja..
3. teme teorijsko-aplikativnog karaktera zahtjevaju kombinaciju
prethodna dva načina.
3.2. Izbor i korištenje literature
Kad je izabrana tema jasno formulisana pristupa se, u konsultaciji sa nastavnikom,
prikupljanju građe – izvora informacija koje će poslužiti za izradu rada i donošenje
adekvatnih zaključaka. To nije mehanički već kreativni čin, jer se proučavanjem ranijih
saznanja stvara pogodna osnova za razvoj novog shvatanja. Pod dostupnom literaturom
podrazumijeva se bilo koji oblik pisane ili elektronske građe kojoj student ima pristup i koju
može koristiti pri izradi seminarskog ili diplomskog rada. Istraživanje treba započeti na
osnovu bazične, relevantne literature i preporuka koje student dobije od mentora. Dostupna
literatura ne smije biti jedina odrednica pri odabiru teme i naslova rada, ali se ipak mora voditi
računa i o njenoj raspoloživosti. Brojne i veoma značajne informacije vezane za temu rada
mogu se dobiti i korištenjem INTERNET 4 mreža. Pri tome se mora voditi računa o
pouzdanosti i sigurnosti tih podataka. Nakon prikupljanja potrebne literature student treba
izvršiti selekciju materijala i koristiti samo onu literaturu koja je od značaja za obradu
određene teme. Relevantne informacije se lako mogu pronaći uz pomoć sadržaja knjige,
predmetnih odrednica i indeksa. Sav prikupljeni materijal treba savjesno i sistematično
proučiti. Najprije se razmatra najaktuelnija i najnovija literatura, a onda se prelazi na
proučavanje manje objavljenih bibliografskih jedinica. Bez kvalitetnog proučavanja literarnog
materijala istraživač neće moći dobiti uvid u problematiku izabrane ili određene teme, ne
može doći do potrebnih podataka, informacija, spoznaja, obrazloženja i rješenja. Sve te
4 Internet je međunarodna kompjuterska mreža pomoću koje se može dobiti bilo koji podatak, koji je unijet u mrežu, počev od običnih novinarskih reklama, preko novinarskih vijesti, do najnovijih naučnih informacija
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________6
činjenice i spoznaje treba srediti i zapisati. To se proučavanje u osnovi sastoji od tehnike
proučavanja i pisanja bilježaka.5
3.2.1. Tehnika proučavanja
Tehnika proučavanja prikupljenog literarnog materijala sastoji se u tehnici ili vještini
čitanja. Čitanje mora biti racionalno i znalačko, a to nije moguće postići bez odgovarajuće
tehnike ili vještine čitanja koju treba temeljito savladati. Ona se možes steći stalnim i
sistematskim radom. Čitanje može biti :
1)1) Letimično čitanje - to je čitanje na preskok. Slično je čitanju sa pregledavanjem, a
razlikuje se od njega po tome što je više zastupljeno samo čitanje od jednostavnog
pregledavanja.
2)2) Potpuno čitanje - to je čitanje od korica do korica. Rijetko se primjenjuje u
znanstvenoistraživačkom radu, ali se redovno primjenjuje u slučajevima
recenziranja, prikaza ili kritičke ocjene nekog djela.
3)3) Studijsko čitanje - je kombinacija letimičnog i potpunog čitanja. To je zapravo
stvaralačko čitanje, a sastoji se u tome da istraživač čita sa najvećom pažnjom
samo one dijelove bibliografskih jedinica koji ga najviše interesuju. Pri takvom
čitanju on mora pronaći i otkriti samo relevantne podatke, informacije, činjenice,
spoznaje, dok nevažne zanemaruje. Studijsko čitanje predstavlja istraživačevu
kritičnost, jer on ne smije svaku tuđu spoznaju, podatak, stav, mišljenje, zaključak
ili činjenicu prihvatiti „zdravo za gotovo“, već treba postaviti pitanje „ da li je to
baš tako?“
3.2.2. Pisanje bilježaka
Dugotrajno, strpljivo i sistematsko proučavanje i čitanje literarnog materijala gotovo bi
bilo beskorisno bez pisanja bilježaka. Izrada stručnog djela ne može se zamisliti bez rethodno
napisanih bilježaka koje sadrže brojne podatke, informacije, ideje, činjenice, tavove,
zaključke... jer, ne postoji takvo genijalno pamćenje koje bi moglo u sebi trajno zadržati i
precizno u određenom trenutku reproducirati sve podatke, činjenice, citate potrebne za izradu
5 Šefkija Čekić, Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999., p.92
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________7
djela. S obzirom na svoj sadržaj i karakter, bilješke mogu biti različitih kategorija, kao
naprimjer: bibliografske, dokumentarne i metodološke.6
Šta treba zapisati u bilješku?
To zavisi od namjene djela, teme, problema ili predmeta istraživanja, iskustva istraživača,
vrijednosti i značenja literarnog materijala. Preporučljivo je da se u bilješke zapisuju samo
najvažniji podaci, informacije, misli, stavovi i zaključci koji su istraživaču potrebni u obradi
teme. Rezultate istraživanja istraživači najčešće slobodno interpretiraju, misli iz teksta
parafraziraju ili remiziraju, pri čemu su značajne njihove kritične primjedbe na razna tuđa
mišljenja i stavove. Bilješke se mogu zapisivati,odnosno posebnim oznakama označiti na
samom literarnom materijalu. U bilješkama se citati podvlače crvenom bojom, suprotna
mišljenja plavom bojom, mišljenja istraživača zelenom bojom, naročito važni podaci žutom
bojom...
3.3. Struktura rada
Svako stručno djelo mora imati svoju strukturu ili kompoziciju. Pod kompozicijom se
podrazumijeva organizacija, raspored i uzajamna povezanost svih elemenata djela. Ti
elementi su raspoređeni po uzročnoj i vremenskoj vezi. Struktura djela, odnosno raspored
elemenata u nekom djelu, zavisi od sadržaja i cilja teme, predmeta ili problema istraživanja,
obima i kvalieta prikupljenog, proučenog i sređenog literarnog materijala. Ukoliko je
povezanost između elemenata, koji čine strukturu djela, logičnija i čvršća, utoliko će
istraživač sigurnije ostvariti svoj osnovni cilj i kvalitetnije izraditi svoje djelo. Bez kvalitetne
strukture nema ni kvalitetnog djela, jer ona predstavlja „nervni sistem“ istog.7
3.3.1. Načela strukture ili kompozicije rada
Za strukturu svakog rada mogu se naznačiti određena zajednička načela. U teoriji
pismenosti značajno je šest takvih načela i to:
1)1) Načelo jedinstva. Pomoću ovog načela se osigurava ostvarivanje osnovnog cilja
predmeta istraživanja, odnosno teme djela. Osnovna misao teme se mora provlačiti
od početka do završetka djela i skladno se povezivati sasvim elementima u
rukopisu. Ta jedinstvenost je satkana od jedinstva svake rečenice u pasusu i od 6 Šefkija Čekić, Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999., p.92-94
7 Šefkija Čekić, Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999., p.95-96
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________8
jedinstva svakog pasusa u poddijelovima i dijelovima, jer su svi dijelovi podređeni
osnovnoj zamisli i služe njenom razvoju.
2)2) Načelo odabiranja. Ostvariti ovo načelo zapravo znači, iz prikupljenog literarnog
materijala odabrati samo ono što je relevantno za razvijanje teme i rješenje
postavljenog postavljenog problema.
3)3) Načelo skladnosti i harmonije. Ostvaruje se sređivanjem odabranih relevantnih
činjenica u logičan i prirodan tok. Odabrane relevantne činjenice svrstavaju se u
manje ili veće skupine prirodnih obilježja, koja odgovaraju sadržaju djela i na
temelju koji istraživač razrađuje i dograđuje poddijelove i dijelove pisanog djela.
Ako se želi postići primjerena harmonija djela, rasporedit će se gradivo tako da
čitatelj u svakom trenutku osjeti uzročno-posljedičnu vezu između pojedinosti,
logičnosti vremenskog i prostornog odnosa.
4)4) Načelo ravnomjernosti ili proporcije. Ovo načelo nalaže istraživaču da se svakom
elementu rukopisa odredi prostrana veličina prema njihovoj važnosti. Značajnijim
pojedinostima posvetit će se više pažnje i prostora nego sporednim, dok će se
osnovnoj misli posvetit cjelokupno djelo.
5)5) Načelo izrazitosti. Da bi se ostvarilo ovo načelo, potrebno je najvažnije misli
istaknuti u prvi plan. Obično su najistaknutija mjesta na početku i na kraju
rečenice, pasusa, poddijela, i dijela određenog djela. To zapravo znači da slabije
dokaze treba navesti u historijsko-teorijskom, retrospektivnom ili eksplikativnom
dijelu, jače dokaze u analitičko-eksperimentalnom dijelu, a najjače dokaze u
perspektivnom dijelu svakog pisanog djela.
6)6) Načelo raznovrsnosti. Ovo načelo podrazumijeva lucidno korištenje jezičnih i
stilističkih mogućnosti, znalačko korištenje citata i fraza, skladno smjenjivanje
kratkih i dugih rečenica. Poticanje čitateljeve pažnje se može postići na više
načina: bogatstvom riječnika, izbjegavanjem stereotipnih fraza, zanimljivim
primjerima, grafičkim prikazivanjem,...8
3.3.2. Struktura seminarskog rada
Nakon prvog pregleda prikupljene literature potrebno je sačiniti teze
koje će predstavljati osnovu za pisanje rada. Teze odražavaju strukturu
budućeg rada i istovremeno predstavljaju plan njegove izrade. U ovoj fazi 8 Šefkija Čekić, Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999., p.96-97
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________9
se utvrđuju: redoslijed izlaganja tematike, svi dijelovi i poddijelovi rada, te
prostor koji će pojedinim dijelovima biti posvećen u radu. U toku izrade
rada, kada student na osnovu detaljnog proučavanja literature i
konsultacija sa mentorom stekne bolji uvid u problematiku o kojoj piše,
moguće je da dođe do djelimične izmjene prvobitno sačinjene
strukture.Strukturu seminarskog rada čine: naslovna strana, sadržaj, uvod,
glavni dio (razrada teme), zaključak, spisak literature i prilozi (po potrebi).9
3.3.2.1. Naslovna strana
Naslovna strana je prva strana rada. Stara kineska mudrost kaže:“I put od
tisuću milja započinje prvim korakom“ , tako naslovnom stranicom autor uspostavlja prvi
kontakt sa čitateljem rada. Stoga osim što mora biti grafički prikladno oblikovana, ona mora
sadržavati sljedeće:
·ime i prezime autora/studenta,
· broj indexa,
· naslov rada,
· naznaka vrste rada - „seminarski rad“ ili „diplomski rad“,
· naziv visokoškolske institucije (fakultet i univerzitet),
· naziv predmeta,
· akademska titula, ime i prezime mentora,
· mjesto, mjesec i godina predaje rada.
Svi elementi sadržaja naslovne strane su unaprijed i precizno definisani osim naslova. Naslov
mora upućivati na osnovni sadržaj rada. Ukoliko naslov nije preuzet sa liste objavljenih tema,
student ga treba formulirati u saradnji sa mentorom, vodeći računa da isti bude kratak, jasan,
precizan, privlačan i informativan10
Vajnberger ističe da je sa naslovom isto kao sa djevojkom: „Naslov je kao haljina prema kojoj
se djelo dočekuje. Prema haljini se dočekuje, prema pameti se ispraća..“ Pri tome on pod
pameću podrazumijeva sadržinu samog djela. 11 Naslovna strana je prva stranica rada i ne
označava se rednim brojem.
9 www.pravo.hr/_ 10 Ratko Zelenika, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, (Rijeka: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 1998.),op.cit, p.45511 Citirano prema: Mihailović, D.: Metodologija naučnoistaživačkih projekata, Centar zaprimenjenu psihologiju, Beograd, 1995, str. 143.
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________10
3.3.2.2. Sadržaj
Sadržaj predstavlja kondezirano ogledalo, odnosno tematski sažetak rada iz kojeg
čitatelj dobija preliminarni uvid u to šta se sve nalazi u radu , na kojim stranicama počinju i
završavaju pojedine glave, poglavlja. Naslov » SADRŽAJ » piše se velikim slovima na vrhu
stranice.12
Elementi sadržaja su:
· glavni naslovi i podnaslovi,
· numeracija naslova i podnaslova (treba biti ista kao u tekstu rada),
· redni brojevi početnih stranica svih dijelova rada.13
Za stručne radove manjeg obima kao što su seminarski i diplomski radovi, sadržaj ne treba da
ima više od četiri do pet glavnih naslova. Sadržaj se najčešće nalazi na početku rada - prije
uvoda, a poslije predgovora (ako rad ima predgovor) ili poslije naslovne stranice (ako rad
nema predgovor).
3.3.2.3. Uvod
Tekst seminarskog i diplomskog rada obavezno započinje uvodom. Cilj uvoda je da
kod čitaoca pobudi interesovanje i da ga preliminarno upozna sa tematikom koja se obrađuje
u radu. Uvod stoga treba da bude kratak (jedna do dvije stranice teksta), jezgrovit, jasan,
informativan i interesantan. „Uvod je, veli jedan pisac, „ ukusno predjelo koje ćemo servirati
svome čitaocu pre nego što mu iznesemo glavno jelo...“14
Mišljenja o sadržaju uvoda nisu sasvim usaglašena, ali se većina autora slaže da treba
nastojati da se uvodnim razmatranjima obuhvate slijedeći elementi:
definisanje problema i predmeta istraživanja,
određivanje osnovnog cilja istraživanja,
postavljanje osnovne hipoteze i eventualno pomoćnih hipoteza,
navođenje metoda primijenjenih u istraživanju,
12 www.oss.unist.hr/../ 13 www.unsa.ba/../ 14 Živković, D.: Pravi put i stranputice u pisanju, O kompoziciji i stilu pisanih sastava, BIGZ,Beograd, 1978, str. 36.
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________11
opisivanje sadržaja pojedinih dijelova rada,
ocjenjivanje dosadašnjih istraživanja u datoj oblasti,
navođenje osnovnih izvora informacija,
ukazivanje na teorijski i praktični značaj obrade izabrane tematike.
Ukoliko rad nema predgovor, uvod dodatno sadrži elemente koji se obično navode u
predgovoru i o kojima je prethodno bilo govora. Premda se nalaze na samom početku rada,
predgovor i uvod se po pravilu pišu posljednji, kada su ostali dijelovi rada već napisani.
Ukoliko se rad ne sastoji u čisto teorijskom objašnjavanju određene tematike, već se zahtijeva
preduzimanje istraživanja, uvod treba da sadrži i kratke metodološke napomene.
Metodološke napomene:
Zadatak koji stoji pred studentom jeste rješavanje određenog problema u izabranoj stručnoj
oblasti; stoga istraživanje počinje formulacijom problema. Problem treba formulisati u obliku
pitanja. Sve ono što slijedi je traženje pravog odgovora na to pitanje. Cilj istraživanja se
uvijek mora vezati uz postavljeni problem. Cilj istraživanja je da se otkrije ono što smo
definisali kao nepoznato, kao problem. Cilj može biti pragmatički – da se ustanove koristi
koje mogu proizaći iz rezultata istraživanja, ili može biti naučni – da se pruži opšti uvid u
neku pojavu ili proces, da se objasne uzročno-posljedične zavisnosti, da se predvide buduća
kretanja. 15 Na osnovu problema istraživanja definiše se predmet istraživanja, a na osnovu
problema i predmeta postavlja se glavna hipoteza. Hipoteza je određena tvrdnja
(pretpostavka) koja treba da objasni neku pojavu i koju korištenjem odgovarajućih metoda
treba provjeriti i dokazati. Hipoteza je zapravo mogući odgovor na postavljeno pitanje u
roblemu. Dobra hipoteza je relevantna, jednostavna i adekvatna predmetu
istraživanja.
3.3.2.4. Glavni dio (razrada teme)
Glavni dio rada odnosi se na razradu izabrane teme. Ovaj dio zauzima najviše prostora u
radu i obično je podijeljen na više užih dijelova. Preporučuje se da se izlaganje tematike
rasporedi u tri osnovna dijela 16 od kojih svaki može imati više poddijelova:
Istorijsko-teorijski, retrospektivni ili eksplikativni dio.
U prvom dijelu izlaže se istorijat nastanka određenog problema, upućuje na dosadašnja
istraživanja i navode postojeće teorijske spoznaje o problemu.
15 Miroslav Vujević, Uvođenje u znanstveni rad na području društvenih znanosti, Četvrto izmijenjeno idopunjeno izdanje, (Zagreb: Informator, 1990.), p. 6116 Podjela je preuzeta iz: Ratko Zelenika, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnogdjela, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,1998., pp. 292-293
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________12
Analitičko-eksperimentalni dio
U drugom dijelu izlažu se činjenice, informacije, podaci, zapažanja i ideje do kojih se
došlo na osnovu vlastitih istraživanja ili na osnovu analize tuđih istraživanja,
a u svrhu potkrepljivanja postavljene hipoteze 17
Perspektivni dio
. U trećem dijelu predlažu se konkretna rješenja problema ili se nastoji predvidjeti
daljnji razvoj situacije u pogledu izloženog problema.
U glavnom dijelu, zbog njegove obimnosti, najviše dolaze do izražaja osobine rada.
Stoga je pri pisanju glavnog dijela potrebno obratiti pažnju na određene principe
kao što su 18 :
Skladnost i jedinstvo dijelova ;
Dijelovi moraju biti srazmjerni, usklađeni i logički povezani u jedinstvenu cjelinu.
Svi dijelovi treba da budu usmjereni na objašnjavanje i rješavanje postavljenog
problema.
Adekvatno isticanje
Isticanje se postiže posvećivanjem određenog prostora i davanjem određenog mjesta u
redoslijedu izlaganja. Važnije konstatacije treba da dobiju više prostora i da budu
stavljene na posljednje mjesto, manje važne dobiće manje prostora i biti stavljene na
prvo mjesto itd.
Pravilno rasuđivanje ;
Svaki stav mora biti obrazložen i argumentovan. Pri tome treba voditi računa da se ne
uzimaju u obzir samo argumenti koji idu u prilog postavljenoj tezi. Od studenta se
zahtijeva da navede različita mišljenja i nalaze, ukoliko postoje, da ih uporedi, da
kritički razmišlja i da ne slijedi slijepo mišljenja autoriteta.
Navođenje primjera ;
Poželjno je da izneseni stavovi budu praćeni adekvatnim primjerima –hipotetičkim
primjerima ili stvarnim primjerima preuzetim iz raznih dokumenata, knjiga ili prakse.
Adekvatan omjer vlastitog i tuđeg teksta ;
„... Treba voditi računa o srazmjeri između sopstvenog i tuđeg materijala, da tuđi
materijal,... ne bi prevazišao osnovni, sopstveni materijal.“ 19
Stilska, gramatička i pravopisna korektnost.17 Midhat Šamić, Kako nastaje naučno djelo, Četvrto izdanje, (Sarajevo: Svjetlost, 1977.), p. 7718 Ibid., pp. 18-2219 Mirko Puljić i Stipo Andrijić, Metodologija i tehnika izrade seminarskog i diplomskog rada, Sarajevo.
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________13
Rad treba da bude pisan jednostavnim, jasnim i konciznim stilom, te da bude
gramatički i pravopisno korektan. Student obavezno treba da prilikom pisanja koristi
pravopis svog maternjeg jezika.
Pisanje teksta obično započinje od glavnog dijela, dok se uvod i zaključak ostavljaju za kraj.
Pri tome se preporučuje da se najprije napiše koncept, odnosno prva verzija rada o kojoj se
može diskutovati sa mentorom, a zatim da se radi revizija koncepta i piše konačan tekst.
3.3.2.5. Zaključak
Završni dio svakog djela je zaključak. Zaključak kao poseban dio (zadnji dio) moraju
imati doktorske disertacije, magistarski radovi, diplomski i seminarski radovi. Zaključak je
zapravo, na sistematičan, koncizan i jezgrovit način izložena sinteza svih relevantnih
spoznaja, informacija, stavova, činjenica koji su izneseni u analitičkom dijelu djela. Da bi se
konciznije, jezgrovitije, preciznije i što bolje formulirao zaključak nekog djela (seminarskog
rada), autor mora prije samog pisanja istog pažljivo pročitati cijelo djelo. U zaključku se ne
navode citati drugih istraživača i znanstvenika. U njemu se, kao i u uvodu, ne pišu fusnote.
U zaključku se ponavljaju najvažnije konstatacije i stavovi iz glavnog dijela rada, vodeći
računa da se ne koriste iste formulacije i iste rečenice.20
Zaključak ne smije sadržavati tabele i ilustracije. Zaključak se piše na posebnoj stranici, a
njegova dužina treba da se kreće od jedne do dvije stranice teksta. Obim zaključka, slično
obimu uvoda, ne bi smio biti ni prekratak a ni preobiman. On bi trebao iznositi do najviše
deset posto od obima cijelog pisanog djela. Obim zaključka neposredno zavisi o vrsti djela i
složenosti teme koja se u njemu obrađuje. U zaključku treba da se ocijeni, po mogućnosti
kritički, tema koja je bila predmet razrade, procijene stanja ili situacije, iskažu poruke i
doprinos rada, kao i da se ukaže na probleme i pitanja koji bi trebalo dalje da se obrađuju i
proučavaju.
Naslov ~ ZAKLJUČAK ~ piše se velikim slovima, a može se navesti bez numeracije ili pak
označiti arapskim brojem. Kako je već istaknuto, ~ ZAKLJUČAK ~ se numerira ukoliko je
numeriran ~ UVOD ~ i obrnuto (ako se ne numerira ~ UVOD ~ onda se i
~ ZAKLJUČAK ~ navodi bez numeracije).21
20Šefkija Čekić, Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999., p.10621 www.oss.unit.hr/.../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________14
3.3.2.6. Uloga nastavnika ( mentora )
Mentor ima izuzetno značajnu ulogu u svim fazama izrade rada. Povremene
konsultacije sa mentorom mogu značajno ubrzati proces izrade i doprinijeti kvalitetu rada.
Dužnost mentora je da pomogne studentu pri izboru teme, da preporuči izvore koje će koristiti
i da ga uputi na metodologiju koju treba primijeniti. Mentor će također , u slučaju da se ukaže
potreba, pomoći studentu u koncipiranju strukture rada, formulisanju naslova i rješavanju
određenih dilema i poteškoća koje se mogu pojaviti prilikom istraživanja ili razrade odabrane
tematike. Student dogovara rok predaje i prijave rada s nastavnikom kolegija iz kojeg rad
piše. Rad prijavljuje na prijavnici za seminarski rad. Student nastavniku predaje jedan
primjerak uvezanoga rada (plastičan uvez) u dogovorenom roku. Seminarski rad ocjenjuje
nastavnik – mentor.22
3.3.2.7. Literatura ( bibliografija )
Treba praviti razliku između radne bibliografije i bibliografije, odnosno bibliografskog
popisa korištene literature koja se obavezno stavlja na kraju djela.23 Spisak literature je
sistematski pregled svih izvora koji direktno ili indirektno tretiraju sadržaj teme rada i koji su
korišteni tokom izrade. Ako je rad pisan latinicom spisak literature se navodi po abecednom
redu, a ako je korištena ćirilica onda se navodi azbučnim redom.24 Popis korištene literature
dolazi na stranicu rada iza zaključka (a prije popisa tablica, popisa ilustracija i priloga, ako
postoje). Naslov ~ LITERATURA ~ piše se velikim slovima centrirano na vrhu stranice. U
slučaju velikoga broja izvora, poželjno ih je razvrstati po skupinama, npr. stručne knjige,
časopisi, statističke i ostale publikacije, enciklopedije, materijali stručnih organizacija i
udruženja, neobjavljeni materijali, novine, Internet stranice i sl.
Unutar svake skupine izvori se nižu abecednim redom (prema prezimenu autora, a ne postoji
li autor ili urednik, prema prvoj riječi naslova). Označavaju se arapskim brojevima.
Najprije se navodi prezime autora koje se odvaja zarezom od inicijala imena. Titule autora
nije potrebno pisati. Ako je više autora, navode se redom koji je označen na samome djelu i
odvajaju se zarezom. Nakon imena autora, ako se radi o knjizi, piše se naslov knjige
(podebljano), zatim ime izdavačke kuće, sjedište izdavačke kuće ili mjesto u kojemu je knjiga
22 www.efsa.unsa.ba/.../ 23 Šefkija Čekić, Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999., p.10724 www.efzg.hr/../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________15
izdata, te godina kada je izdata. Citiranje literature je pružanje reference na već objavljene
publikacije koje se koriste u vlastitom radu. Bibliografska referenca treba sadržavati najmanje
ime i prezime autora, naslov i podnaslov djela, te podatke o izdavaču i mjestu izdanja,
odnosno dovoljno informacija pomoću kojih se citirano djelo može prepoznati. Citiranjem
literature izbjegava se plagiranje, povećava stručnost djela, omogućava lakša provjera
podataka i pomaže čitateljima u prikupljanju dodatnih informacija o temi. Citiranje ili
navođenje podataka može se podijeliti u dvije skupine – citiranje u tekstu (fusnote) i popis
literature ili bibliografija.25
25 www.efzg.hr/dok/dokumenti/
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________16
4. DOKUMENTACIONA OSNOVA PISANJA RADA
Dokumentaciona osnova seminarskog i završnog rada doprinosi
boljoj argumentaciji i objašnjenju osnovnog sadržaja. U dokumentacionu
osnovu se najčešće svrstavaju citati i fusnote.
4.1. Citati
Citati se koriste za označavanje teksta koji su doslovno preuzeti od drugih autora. Oni
doprinose većoj jasnoći i bogatstvu samog teksta, ali se treba čuvati "citatologije" – pretjerane
upotrebe citata. Za pravilno korištenje citata treba imati u vidu šta, zašto i kako se citira.
Citiraju se (šta) veoma koncizne formulacije (definicije, kratka precizna objašnjenja i sl.),
dijelovi teksta koji se uklapaju u kontekst pisanja i dijelovi teksta na koji se daje kritički osvrt.
Misao se citira (zašto) radi dokazivanja vlastitih stavova, naročito kada je tekst u citatu od
većeg značaja, ili češće za ilustraciju sopstvenog mišljenja. Preuzeti tekst (misao) treba
navoditi (kako) odmjereno i adekvatno. Treba izbjegavati citate koji su poznati i široko
korišteni, a ako je baš neophodno pozivanje na taj dio teksta, bolje je poslužiti se
parafraziranjem.Pored teksta, mogu se citirati i brojke, procenti i druga pisana
dokumentacija.26
4.1.1. Sastavni dijelovi citata
Autor – navodi se prezime autora i inicijali imena odvojeni zarezom. Ako ima više
autoraoni se razdvajaju zarezom (npr. Antić, A., Matić, M.). Ako knjiga ima više autora
umjesto navođenja svih imena može se napisati samo ime prvog autora i naznaka et al (i
ostali). U slučaju da je knjiga zbirka radova koju je priredio jedan urednik umjesto imena
autora navodi se urednik i naznaka ur. (urednik), npr. Antić, A. (ur.). Uz ime autora ne navode
se akademske titule (ing., prof., dr., mr. sc., akademik i sl.). Ako autora nema on se ispušta iz
citata (npr. u citiranju članka iz novina).
Naslov – obavezno se navodi puni naziv citiranoga rada (ime knjige ili članka). Ako rad ima
podnaslov navodi se i on odvojen zarezom. Radi važnosti naslov rada se ističe kurzivom.
26 www.efzg.hr/.../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________17
Izvor – dio citata je i izvor koji omogućava pronalaženje citiranoga rada. Kod citiranja knjiga
citira se naziv knjige, naziv izdavača, mjesto i godina izdanja te eventualno broj volumena ili
broj izdanja (ako je knjiga u istoj godini izdana više puta). Kod citiranja radova iz časopisa
citira se naziv časopisa, godište, godina izdanja i broj unutar godišta. Izvor može biti i
Internet. U tom slučaju citira se autor (ako ga ima), naslov rada, stranica sa koje je informacija
preuzeta (adresa) i dan stavljanja na server ili ako ga nema onda datum kada je informacija
preuzeta s te adrese.
Mjesto citata – dio je citata koji direktno upućuje na dio izvora koji se citira. Citira se tako
da se napiše broj stranice na kojem se citat nalazi (npr. str. 24 ili str. 51-52).
4.2. Fusnote
Fusnote su zabilješke ili napomene koje se pišu pri dnu stranice
ispod kraće horizontalne linije radi rasterećenja osnovnog teksta. Zbog
toga se nazivaju i podnožnim napomenama. Pišu se sitnijim slovima i
najčešće se označavaju brojem, malim slovima i zvijezdicama. Treba voditi
računa da se istim znakom obilježe fusnota u podtekstu i riječi u tekstu. S
obzirom na prirodu i namjenu, fusnote mogu biti dokumentarne
(bibliografske) i eksplikativne. Dokumentarne fusnote služe za navođenje
izvora iz kojih je preuzet tekst (citat, podaci i sl.). Eksplikativne fusnote
namjenjene su za dodatno objašnjenje nekog stava, zaključka i sl. u tekstu.
Kao dopunska informacija, može sadržati različite ideje i činjenice, kritičke
osvrte, napomene, komparacije i sl.27
27 www.efzg.hr/.../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________18
5. JEZIK I STIL RADA
Pri pisanju seminarskog rada, pored poznavanja naučnih i stručnih
sadržaja relevantnih za
temu koja se obrađuje, logičkog izlaganja i argumentacije stavova,
neophodno je uvažavati i osnovne zahtjeve jezika i stila.
5.1. Jezik
Priroda teksta podrazumijeva i odgovarajući jezik. Tako, na primjer, znanja iz
svakodnevnog života saopštavamo opisno-informativnim ili ekspresivnim jezikom. Međutim,
ako nekoga želimo da uvjerimo u nešto − koristimo propagandno-ideološki jezik. Za
izražavanje naučnih znanja neophodno je da se koristi jezik činjenica i pojmova. Zato pri
pisanju seminarskog ili završnog rada treba imati u vidu iskustvena saznanja o prirodi i
odlikama jezika koji odgovara naučnoj oblasti. Međutim, da bi on ostvario svoju saznajnu
funkciju, riječi i rečenice moraju imati smisla u teorijskom i praktičnom pogledu. Ako je tekst
napisan gramatički i pravopisno (ortografski) korektno, onda je lakše iskazati ono što se želi,
a čitaocu da shvati ono što je napisano. Dakle, jezik nije samo sredstvo za saopštavanje misli
već i bitna pretpostavka da misao bude jasno izložena i dovoljno obrazložena da bi bila
shvaćena.28
5.2. Stil
Stil je samostalni jezički izraz, tj. način (forma) izražavanja misli. On
je dio čovjeka i godinama se gradi. U njemu veliki udio pripada talentu, ali
on traži i kontinuirani trening kroz pisanje i pismeno izražavanje.
Neosporno je, dakle, da je stil individualna karakteristika, ali i forma
disciplinovane interpretacije sadržaja u pogledu logičnosti, preciznosti i
28 www.efzg.hr/.../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________19
jasnoće. To znači da autori seminarskih radova treba da upotrebljavaju
stručno-naučne termine i druge riječi u pravom, a ne u prenosnom
značenju, da pri pisanju obuzdavaju svoje emocije u interesu vjerodostojne
interpretacije podataka. Tekst treba da bude logično napisan tako da
svaka rečenica ima svoje mjesto, kao karika u lancu i da prirodno izvire iz
prethodne. U njemu treba da bude sve jasno, precizno, jednostavno i
koncizno napisano. Preciznost doprinosi da se bolje shvate stručne i
naučne postavke, kao i zaključci koji se izvode. Na taj način se pažnja
usmjerava na suštinu problema koji se u temi seminarskog rada
obrađuje.29
29 www.efzg.hr/.../
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________20
6. TEHNIČKE UPUTE ZA IZRADU RADA
Tehničkom oblikovanju seminarskog, kao i svakog drugog stručno pisanog rada, potrebno
je posvetiti veliku pažnju. Uredno i pregledno elaboriran rad olakšava čitanje te daje jasan
uvid u sistematičnost izlaganja i obrade izabrane problematike. Tehnička obrada predstavlja
završnu fazu izrade seminarskog rada, u kojoj posebnu pažnju treba obratiti na sistematičnost
i preglednost rada, te jezičko-stilska pravila pisanja. Tehnička obrada rada obuhvata:
izradu korica i naslovne stranice,
izradu sadržaja,
pisanje teksta na računaru,
citiranje literature,
izradu ilustracija,
izradu priloga,
pravljenje popisa korištene literature,
pravljenje popisa ilustracija,
numerisanje stranica,
prijelom, štampanje i uvezivanje rada.
U svrhu preglednosti i sistemskog oblikovanja seminarskog rada, preporučuje se sljedeće:
• koristiti font Arial ili Times New Roman, veličinu slova 12, razmak 1,5;
• za bilješke (fusnote) odabrati veličinu slova 10;
• koristiti standardne margine (dolje, gore, lijevo i desno po 2,54 cm);
• pisati u odlomcima (pasusima).30
30 www.af.unmo.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________21
6.1. Dodatne upute za pisanje seminarskog rada
Kako bi se tekst seminarskog rada korektno organizirao, razumio i pročitao valja
voditi računa o interpunkcijskim znakovima, odnosno pravopisnim znakovima u užem smislu
koji služe za rastavljanje teksta na rečenice i njezine dijelove. U tom smislu potrebno je
pripaziti na sljedeće:
• ispred i iza svake se riječi nalazi jedan razmak (ne više njih ili nijedan!) te se tokom pisanja
rada na računaru preporučuje korištenje paragrafa (¶),
• pravopisni znakovi kao što su tačka (.), tačka-zarez (;), zarez (,), upitnik (?), uskličnik (!),
dvotačka (:), trotačka (...), zatvorene zagrade ()), zatvoreni navodnici (») i sl. pišu se
zajedno s riječju iza koje slijede (između tih znakova i riječi ne stavlja se razmak!), •
pravopisni znakovi kao što su otvorene zagrade ((), otvoreni navodnici – navodnici na
početku navoda (») i sl. pišu se zajedno s riječju ispred koje slijede (između tih znakova i
riječi ne stavlja se razmak!)
• crtica se piše zajedno s riječima između kojih stoji ako se radi o složenici (primjer:
tehničko-tehnološki), a odvojeno ako se koristi u neku drugu svrhu i tada zapravo predstavlja
crtu (–).31
6.2. Korice i naslovna stranica rada
Korice i naslovnu stranicu rada treba napisati pregledno sa standardizovanim
rasporedom elemenata. Svi elementi korica rada se pišu velikim slovima tipa Times New
Roman, veličine 14 pts, bold stilom, centrirani. Izuzetak je naslov rada koji se ističe i piše
slovima veličine 16 pts. Elementi naslovne stranice rada također se pišu slovima tipa Times
New Roman, veličine 14 pts, bold stilom, i to institucija i oznaka vrste rada velikim slovima,
a podaci o mentoru, predmetu, studentu, mjesto i datum malim slovima. Korice i naslovna
stranica ne treba da sadrže nikakve grafičke dodatke.32
6.3.Sadržaj
Pošto sadržaj predstavlja tekstualno-numerički pregled dijelova rada, piše se nakon
završetka pisanja teksta i obilježavanja rednog broja stranica. U sadržaju treba navesti sva
poglavlja i podpoglavlja označena decimalnim jedinicama, te broj stranice na kojoj se može
pronaći početak navedenih cjelina. Riječ „sadržaj“ piše se velikim slovima tipa Times New
31 www.out.edu.ba 32 www.af.unmo.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________22
Roman, veličine 14 pts, bold stilom, sa po jednim razmakom između slova, centrirano.
Naslove poglavlja treba pisati velikim slovima veličine 12 pts, bold stilom, a naslove
podpoglavlja s dvije i više decimalnih jedinica malim slovima veličine 12 pts, običnim stilom.
Naslovi podpoglavlja treba da u odnosu na naslove poglavlja budu uvučeni udesno za pet do
deset slovnih mjesta.33
6.4 Pisanje teksta
Seminarski i diplomski radovi pišu se na računaru na stranicama formata A4 (210 x
297 mm). Razmak u tekstu rada treba biti 1,5 izuzev u fusnotama gdje se koristi jednostruki
razmak. Prilikom odabira tipa slova („fontova“) treba izbjegavati korištenje ekstravagantnih
tipova slova ili više tipova slova u radu. Radi postizanja veće preglednosti rada preporučuje se
za pisanje teksta koristiti slova tipa Times New Roman veličine 12 pts. Za fusnote potrebno je
odabrati veličinu slova 10 pts. Lijeva margina treba biti tri do četiri centimetra radi uvezivanja
rada, a ostale margine dva centimetra.
Prilikom pisanja naslova i podnaslova preporučuje se slijedeće:
- Naslove poglavlja (npr.: 1., 2., 3., ...) treba pisati velikim slovima veličine 14 pts, bold.
- Naslove podpoglavlja sa dvije decimalne jedinice (npr.: 1.1., 1.2., 1.3., ...) treba pisati
malim slovima veličine 12 pts, bold.
- Naslove podpoglavlja sa tri i više decimalnih jedinica (npr. 1.2.1, 1.2.1.1.) treba pisati
malim slovima veličine 12 pts, bold.
- Sve gore navedene naslove treba pisati uvučeno od lijeve margine za pet do deset slovnih
mjesta.34
Tekst se piše u pasusima koje je potrebno formulisati i međusobno odvojiti prilikom pisanja
radi postizanja veće preglednosti rada. To je moguće učiniti na dva načina:
evropskim sistemom pismenog oblikovanja pasusa prema kojem se prvi redak uvlači
udesno od lijeve margine za pet do deset slovnih mjesta. Broj uvučenih slovnih mjesta
treba biti jednak broju uvučenih slovnih mjesta u (pod)naslovu. Naredni pasus piše se
u slijedećem redu sa uvučenim prvim retkom bez preskakanja redova tj. pravljenja
razmaka.
američkim sistemom pismenog oblikovanja pasusa prema kojem se pasusi pišu bez
uvlačenja prvog retka. Zbog toga se naredni pasus piše nakon razmaka od jednog
reda.35
33 www.out.edu.ba 34 www.efsa.unsa.ba 35 www.efsa.unsa.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________23
Pisanje teksta znanstvenog i stručnog djela (i svakog pisanog djela) je najsloženiji, najteži i
najodgovorniji posao u znanstvenoistraživačkom radu. Autor pristupa pisanju djela nakon
kvalitetno završenih svih faza tehnologije znanstvenog istraživanja, tj. nakon: uočavanja i
znanstvenog problema i njegove formulacije, postavljanja hipoteze, izbora i analize teme,
izrade orijentacijskog plana znanstvenog istraţivanja, sastavljanja radne bibliografije,
prikupljanja, proučavanja i sređivanja literalne građe, završne strukture ili kompozicije djela i
pripreme ilustracija.
Tekst djela piše se u dvije faze:
1) pisanje koncepta,
2) pisanje završnog teksta.
Pisanje završnog teksta zahtijeva od autora mnogo vremena, stpljenja i energije. Savjesno i
odgovorno obavljanje ovog posla mora rezultirati povećanjem kvalitete pisanog djela. Autor
se treba postaviti isključivo kao kritičar te objektivno sagledati nedostatke svoga koncepta i
otkloniti ih. Njegove se intervencije kreću u tri pravca, i to: stručnom, pravopisnom i
tehničkom. Stručna redakcija autora rukopisa je najvažnija bez obzira o kojoj se vrsti pisanog
djela radi i znanstvenog područja koje ono tretira. Autor čita rečenicu po rečenicu i kritički
provjerava misli i snagu navedenih dokaza. U završnom tekstu ne bi smio ostati: ni jedan
pogrešno upotrebljen termin, ni jedan netačan podatak, ni jedan neprovjeren dokaz, ni jedna
nelogičnost, ni jedna nedvosmislenost i sl. Vještina pisanja završnog teksta sastoji se zapravo
o vještini brisanja onoga što je nestručno napisano, odnosno njegovog ispravljanja i
dopunjavanja. Najčešće su pravopisne, odnosno gramatičke i stilsko-jezične intervencije. Iako
većina autora nisu posebni jezični stručnjaci, njihova je dužnost učiniti sve kako bi tekst bio
što korektnije napisan. Oni provjeravaju tačnost misli, ispituju red riječi, skraćuju duge
rečenice, ispravljaju jezične i pravopisne greške i slično.36
U znanstvenim, stručnim i drugim pisanim djelima, a posebno u diplomskim, magistarskim
znanstvenim i stručnim radovima, doktorskim disertacijama, pa i u brojnim udžbenicima,
uočavaju se određene jezične greške koje se gotovo redovno ponavljaju, pa je zato potrebno
na njih posebno i ukazati.
1) zloupotrebljavaju se riječi: „slabo“, „jako“, „često“, „rijetko“, „mnogo“, „malo“,
„stotinu slučajeva“, „hiljade slučajeva“, „bezbroj puta“, „golemo“, „kolosalno“ i sl. Sve te
riječi uglavnom označavaju vrlo relativne pojmove, krajnje neodređene, pa ih stoga u
36 www.out.edu.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________24
znanstvenoistraživačkom radu ne bi trebalo upotrebljavati. Značenje tih riječi trebalo bi
kvantificirati.
2) Treba izbjegavati upotrebu prvog lica jednine i množine. Često se upotrebljava prvo lice
jednine, kao npr.: 'ja sam to istražio...", "prema mojima istraživanjima...", "ja smatram...", "ja
mislim..." i sl. Nije u stilu lijepog ponašanja a niti u duhu našeg znanstvenog jezika
upotrebljavati "ja". To često iritira čitatelja ili slušatelja i izaziva izvjesnu odbojnost prema
piscu ili govorniku. Mnogi autori često da bi izbjegli upotrebu "ja", pišu "mi", kao npr.:
"prema našim rezultatima...", "mi smatramo..." i sl., iako je očigledno da se radi o rezultatima
samog autora, odnosno jedne jedine osobe. Naime, oni se upotrebom prvog lica množine,
pokušavaju prikazati kao skromni, a zapravo izazivaju suprotan efekt. Ovdje se neizbježno
postavlja pitanje: zašto bi neko za sebe rekao "mi"? U znanstvenoistraživaĉkom radu treba
pisati bezlično, odnosno u trećem licu, kao npr.: "istraživanja su pokazala..", "smatra se..." i
sl. jer u znanstvenim i stručnim djelima sve ono što je izravno ili neizravno citirano. Međutim,
kada se treba nešto posebno istaknuti, onda to treba učiniti na primjereniji način. Isto tako, ne
bi trebalo samouvjereno stavljati svoje rezultate ispred drugih ili se nekorektno suprotstavljati
stavovima drugih istraživača osim ako nisu pogrešni.
3) Treba izbjegavati upotrebu izraza kao što su, npr.: "opće je poznato", "svatko to zna", "svi
su saglasni", "kao što je poznato" i sl. U znanstvenoistraživačkom radu aksiomi su činjenice
koje se prihvaćaju i upotrebljavaju, ali ne znači da su i aksiomi činjenice koje su apsolutno
poznate.
4) Treba izbjegavati upotrebu stranih riječi. Ako postoje domaće riječi, onda im svakako treba
dati prednost u odnosu na strane riječi i nazive. Svaki znanstvenik treba težiti stvaranju
znanstvenog i stručnog nazivlja u nacionalnom jeziku. Na taj se način potvrđuje identitet
jednog naroda.
5) U recenzijama, stručnim i kritičkim prikazima nedopušteno je upotrebljavati formulacije,
kao što su npr.: "ne sviđa mi se", "ovdje nije nešto u redu", "ovo mi zvuči dobro", posebno
kada se o nekom djelu iznose verbalne ocjene pred javnim skupom.
6) Treba izbjegavati neologizme, odnosno kovanice koje još nisu prihvaćene u znanosti i u
narodu. Kada se ustanovi da su oni sastavni dio međunarodnog znanstvenog rječnika, treba
svakako navesti njihovo porijeklo. Kada istraživač sam stvori neku novu riječ, odnosno
termin, dužan je objasniti kako je to učinio, dati etimologiju i definiciju novog termina.
7) U pisanju brojeva u numeričkom i tekstualnom obliku, trebalo bi primjenjivati iskustveno
načelo: brojevi do 10 pišu se slovima, a više od 10 brojevima (npr.: devet, ali zato 19). Kada
se u jednoj rečenici piše kombinacija brojeva do 10 i više od 10, onda sve treba pisati samo
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________25
numeričkim brojkama (npr.: 7 i 17). Od tih načela izuzimaju se brojevi dana, mjeseci, godine
te sati, što se sve piše brojevima.
8) Izbjegavati davanje prevelikog značenja vlastitim rezultatima istraživanja. Vlastite
spoznaje, rezultate znanstvenog istraživanja i zaključke, pa čak i one najvažnije treba
prikazati objektivno i realno, bez preuveličavanja.
9) Treba izbjegavati upotrebu formulacija kao što su npr.: "već smo unaprijed rekli", "a još
ćemo se vratiti na ovo pitanje", "dalje će se pokazati", "ponavljam" i sl. jer, riječi, rečenice,
odlomci, dijelovi, poddijelovi moraju biti interakcijski povezani: manje potcjeline čine veće
cjeline (i obrnuto), a misaono su povezane i čine neko djelo homogenom cjelinom.37
6.5 Citiranje i parafraziranje
„Pod citiranjem se podrazumijeva od riječi do riječi pismeno ili usmeno navođenje
tuđih dijelova teksta ili riječi koje se mogu izvorno provjeriti“. Parafraziranje označava
navođenje informacija ili ideja drugih autora svojim riječima i stilom. Ukoliko je tekst ili
pasus koji student želi citirati veoma dug, a potrebne su mu informacije iz prvog i posljednjeg
dijela, onda se koristi citiranje uz izostavljanje riječi ili pasusa. Prilikom navođenja citata
dozvoljeno je i pravljenje manjih izmjena u citatima. Te izmjene moraju biti označene
uglastim zagradama.38
6.6 Plagijarizam
“If you steal from one author, it's plagiarism; if you steal from many, it's research ."
Plagijarizmom se smatra korištenje tuđih riječi, ideja ili informacija, bez navođenja izvora, tj.
predstavljanje tuđih ideja svojima. Plagijarizam je ozbiljan akademski prekršaj koji podliježe
strogim sankcijama. Da bi izbjegli plagijarizam, studenti moraju u svom radu koristiti
navođenje izvora (referenciranje) direktno preuzetih riječi, ideja, komentara (citata), kao i
indirektnih zamisli i zaključaka (parafraza) drugih autora.39
6.7 Referenciranje
Student ima pravo koristiti tuđe riječi, ideje i informacije u svom seminarskom i
diplomskom radu, ali mora naznačiti da te ideje i informacije nisu njegove. To se postiže
tačnim navođenjem izvora preuzetih podataka i naziva se referenciranje. Puna informacija o
37 www.out.edu.ba 38 www.efsa.unsa.ba 39 www.efsa.unsa.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________26
korištenom izvoru naziva se bibliografska referenca. Referenca predstavlja informaciju koja je
potrebna čitatelju pri prepoznavanju i lociranju korištenog izvora. Referenca podrazumijeva
detaljne informacije o izvoru kao npr. ime autora, naziv djela, izdanje, izdavač, mjesto i
godina izdanja i sl. Osnovno pravilo pri navođenju korištenih izvora je da reference moraju
biti tačne, kompletne i dosljedno korištene.
Reference treba navesti, ako se u tekstu koriste:
direktni citat iz drugog izvora,
parafrazirani tekst,
informacija dobivena iz druge studije,
statistički podatak,
teorija ili ideja drugog autora, ili
činjenica koja ne spada u opće znanje.40
6.8 Ilustracije
Ilustracije su sastavni dio rada, a upotrebljavaju se za jednostavnije i sažetije
predstavljanje pojava koje su deskriptivno obrađene u tekstu. Ilustracije koje se najčešće
upotrebljavaju u stručnim radovima su tablice, grafikoni i sheme. Tablica je sistematski
pregled podataka o karakteristikama promatrane pojave koji su dobiveni grupiranjem
prikupljenih i obrađenih pojedinačnih podataka. Podaci koje sadrži tablica mogu biti prikazani
i pomoću grafikona. Postoje različiti načini grafičkog prikazivanja pojava. Izbor načina zavisi
od potrebe da se neka veza između posmatranih pojava naglasi više od ostalih. Shemama se
vrlo jednostavno mogu predstaviti pojave, postupci i odnosi između njih u zavisnosti od
kreativnog rješenja autora. Svaka ilustracija u radu treba imati svoj redni broj i naslov,
naznaku izvora
podataka, i eventualne napomene. Redni broj se piše hronološki rednim arapskim brojevima
nakon oznake za vrstu ilustracije. Pomoću rednog broja, ilustracija se povezuje sa tekstom
rada tako što se nakon teksta u uglastoj zagradi navodi vrsta i redni broj ilustracije. Nakon
rednog broja piše se naslov koji treba biti kratak, jasan i koji treba opisati suštinu onoga što je
predstavljeno ilustracijom. Izvor podataka se navodi ispod ilustracije prema opisanim
ravilima referenciranja. Ako se u ilustraciji navode podaci koje je autor sam obradio, potrebno
je na kraju izvora u zagradi navesti „obradio autor“. Kada je potrebno dati objašnjenje
vezano za naslov ili sadržaj ilustracije, koristi se napomena koja se piše ispod ilustracije, a
prije izvora podataka.Vrstu i redni broj ilustracije treba pisati slovima veličine 12 pts, dok 40 www.efsa.unsa.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________27
naslov treba biti napisan slovima iste veličine, bold. Izvori i napomene u ilustracijama pišu se
slovima veličine 10 pts, dok se veličina slova za podatke sadržane u ilustraciji prilagođava
prema potrebi (obično se koristi veličina slova 11 ili 12 pts).41
7. PRIJAVA, PREDAJA I ODBRANA RADA
Student može prijaviti seminarski rad iz bilo kojeg predmeta na tekućoj godini studija.Za
prijavu seminarskog rada također nije potrebno da je student položio ispit iz odabranog
predmeta, mada je poželjno da posjeduje izvjesno teorijsko predznanje o problematici o kojoj
želi pisati. Predmetni nastavnik ( mentor ) evidentira prijavu dogovorene teme i preporučuje
odgovarajuću literaturu. Time započinje izrada seminarskog rada. Jedan seminarski rad ne
mogu prijaviti i pisati dva studenta zajedno, osim u izuzetnim slučajevima kada se radi o
izuzetno složenom i zahtijevnom istraživačkom projektu i kada to predmetni nastavnik izričito
dozvoli. Kada je seminarski rad napisan i odštampan, predaje se mentoru na pregled. Ukoliko
rad bude pozitivno ocijenjen od strane mentora, predmetni nastavnik upisuje seminarski rad
index i na prijavu i svojim potpisom potvrđuje da je isti prihvaćen. Pri tome se koristi obrazac
ispitne prijave koji se popunjava na isti način kao kada se prijavljuje ispit iz nekog predmeta,
s tim da se pored predmeta dopiše i naznaka „ seminarski rad „.
U slučaju da se zahtijeva odbrana seminarskog rada, student ce to obaviti pred predmetnim
nastavnikom u dogovorenom terminu. Odbrana se sastoji u kratkom izlaganju problematike
od strane studenta i eventualnom odgovoru na pitanja koja postavi predmetni nastavnik.
Nakon uspješne odbrane, predmetni nastavnik upisuje na prijavnicu i u index da je rad
uspješno odbranjen.42
41 www.efsa.unsa.ba 42 www.efsa.unsa.ba
Osnovne karakteristike seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost_______________28
8. ZAKLJUČAK
Tema ovog skromnog studentskog stručnog rada je „ Osnovne karakterisitke
seminarskog rada i njegova upotrebna vrijednost“. U prethodnom izlaganju teme,
izložene su osnove metodologije i tehnike izrade stručnih radova na dodiplomskom
studiju, kao i formalne procedure prijave, predaje i odbrane istih. Ovaj seminarski rad u
principu predstavlja „uputstvo“ za izradu stručnih radova i koncipiran je tako da
postepeno vodi studente (čitatelje) kroz čitav postupak- od trenutka kada izaberu temu
rada do trenutka kada rad bude prihvaćen, odnosno odbranjen. Da bi se na jednostavan i
razumljiv način objasnilo kako nastaje dobar studentski stručni rad, uvrštena su detaljna
objašnjenja pojedinih dijelova rada. Pri tome se nastojalo odgovoriti upravo na ona pitanja
i dileme sa kojima se studenti najčešće suočavaju, kada se prihvate ovog zahtjevnog
zadatka. Upute koje su navedene u ovom radu rezultat su prikupljanja, razrade i
uopštavanja različitih, dosad objavljivanih informacija o pisanju stručnih radova. Svrha
izrade seminarskog rada je studentova samostalna stručna obrada izabrane teme, pri čemu
do izražaja dolazi teorijsko i praktično znanje kao i sposobnost služenja aktualnom
domaćom i stranom literaturom u pisanoj obradi te pretraživanje različitih baza podataka
na Internetu. Pisanjem seminarskog rada proširuje se i produbljuje znanje iz sadržaja
nastavnog programa izabranog kolegija te stječe iskustvo u pisanju stručnih radova.