Socijalni mozak

Uvod

Koncept socijalnog mozga (social brain) odnosi se na organizaciju mozdanih struktura, tj njegovih

neuronskih mreza/kola koje ucestvuju u socijalnim interakcijama, i cine osnovu socijalne kognicije.

Socijalna kognicija predstavlja skup procesa obrade i korištenja informacija kojim pokušavamo

da razumijemo svijet oko sebe, i stupimo u interakciju sa njim. Socijalnom kognicijom

određujemo trenutne prioritete i strategije aktivnosti za njihovo ostvarivanje sa liste ciljeva, u

odnosu na prethodno memorisano iskustvo i poznavanju društvenih pravila ponašanja. a

Drustvena pravila saznajemo registrovanjem i analizom socijalnih signala iz ponasanja drugih

ljudi (znanje o drugima, npr. pripadanje socijalnoj grupi, reputacija i dr), a učimo od djetinjstva, i

na osnovu njih donosimo odluke (npr. o povjerenju) te organizujemo ponašanje prema drugim

osobama.

U socijalnim prilikama je vazno i da prepoznamo emocije, svoje i osoba oko nas, na osnovu

dostupnih informacija koje osobe oko nas emituje u okolinu (sadrzaj govora, mimike, nijansi

glasa, gestura, akcenat i sl) sto se naziva emocionalna percepcija. Emocionalna percepcija u

sklopu socijalne kognicije može da ima zaštitni karakter, i predvidi nam opasnost (signali o

gadjenju ili strahu drugih osoba) radi njenog izbjegavanja, pokušavajući da preorganizujemo

svoje ponašanje.

Najjači stimulus povezan sa socijalnom pažnjom je praćenje pravca tudjeg pogleda, na bazi

postojanja jasnog kontrasta bijele sklere i tamne dužice, a ostali značajni stimulusi su položaj

glave, tijela i gestikulacija, a takodje i okupljanja ili kretanja drugih osoba, procjena namjera i

situacije, stvaranje stimulusa na koje druge osobe reaguje, uvidjenjam i imitacijom ponašanja

drugih ljudi. Nakon procjene pravca pogleda druge osobe, može se aktivirati sistem koji

usmerava pažnju/pogled u tom pravcu. Na taj nacin mozemo da pretpostavimo trenutnu

motivaciju/namjere drugih osoba kao rani korak u razumjevanju njihovog ponašanja a sto moze

biti znacajno za planiranje naseg ponasanja u socijalnom kontekstu.

Dijelovi CNS ukljuceni u koncept socijalnog mozga

Istrazivanja su pokazala da socijalne interakcije imaju znacajan uticaj za razvoj mozga, tako je

nadjena linearna korelacija izmedju volumena mozga i prosjecne velicine grupe u kojoj zive

pripadnici odredjene vrste. Evolutivno povecanje volumena mozga pri tome izgleda da

omogučava uspostavljanje boljih socijalnih interakcija.

U socijalnim interakcijama ucestvuju neuronske mreze/kola brojnih podrucja CNS, koja je gotovo

nemoguce pobrojati a da se neka znacajna ne navede. Medju njima se spominju: prefrontalna kora ,

prednja cingularna kora, amigdale, ventralni striatum, spoj temporalne i parijetalne kore,

temporalni polovi itd.

TP spoj je područje značajno za procjenu zauzimanja perspektive i svijesti da osoba počinje,

izvršava i kontroliše voljne akcije.Gornji temporalno sulkus je podrucje u kome se vrši integracija

slusnih i vidnih informacija i značajno je u opažanju lica, procjeni kretanja i smjera gledanja

drugih osoba. U procjeni pravca gledanja učestvuju i amigdala, FFA, parijetalna kora i medijalna

PFK. Amigdale su dio sistema za izbjegavanje osoba koje djeluju nepouzdano, a kriteriji za to su

naučeni/stečeni.

Trijadni model pokušava da objasni biološki obrazac socijalne motivacije u ponašanja,

aktiviranjem mreža neurona mozga. Ovaj model obuhvata tri hipotetska čvora od kojih svaki

prezentuje funkcionalnu dominantnost nad približavanjem (strijatum - kontroliše strijatalno-

kortikalno-amigdalnu petlju) – npr novac, i amigdala - kontroliše ponašanje izbegavanja

(amigdalo-strijatalno-kortikalna petlja) – npr.zmija i bihejvioralnom regulacijom (PFK). Svaki od tih

hipotetskih čvorova učestvuje u kodiranju i regulaciju ponašanja na pozitivne i negativne

stimuluse. Čvor detekcije (donji okcipitalni korteks, donji i prednji temporalni korteks,

intraparijetalni sulkus, FFA i gornji temporalni sulkus) uključen je u percepciju socijalnog

stimulusa i određuje da li stimulusi sadrže socijalnu informaciju. Ta informacija će se zatim

obraditi u neuronima afektivnog čvora (amigdala, ventralni strijatum, nukleus akumbens, septum,

jedro strije terminalis, hipotalamus i orbitofrontalni korteks) koji u interakciji sa čvorom detekcije

treba da odredi afektivnu vrednost registrovanog socijalnog stimulusa i daje mu emocionalno

značenje. Kognitivno regulacijski čvor (dorzomedijalni i ventralni PFC) dalje obrađuje informaciju

izvodeći kompleksnije operacije koje su u vezi sa percepcijom/razumevanjem socijalne

perspektive i mentalnog stanja sebe i drugih, inhibišući prekomjerne odgovore i generišući

ponašanje usmereno na cilj.

Slika Pogled na mozak sa odstranjenom polovinom prednjeg dela leve hemisfere – krugovi: tri

čvora mreže obrade socijalne informacije (SIPN) - Trijadni model.

Slika. Trijadni model sistema neurona motivisanog ponašanja u pretnje (npr. zastrašujuće

socijalne situacije)

Ogledalo neuroni

TEORIJA UMA (ToM) omogućava razumijevanja mentalnih stanja sebe i drugih osoba, tj načina

na koji osoba opisuje uzroke nastanka značajnih životnih događaja (uvjerenja, namjere, želje) i

predvidja dalje ponašanje. Značajna je za donošenje odluka sa potencijalno socijalnim

posljedicama. Anatomska osnova ToM su ogledalo neuroni medijalne PFK desne hemisfere za

vizuelne stimuluse, i gornji temporalni sulkus koja obrađuje eksplicitne informacije o ponašanju i

integriše vidne informacije – iz zadnje parijetalne oblasti gdje se prepoznaje položaj objekata u

prostoru (put šta) i donja temporalne oblasti koja prepoznaje objekte (put gdje). Zadnji dio ove

oblasti opaža druge osobe (npr. pravac pogleda), a prednji dio generiše pretpostavke o njihovim

namjerama. dorzolateralna PFK je zajedničke za ToM i egzekutivne funkcije, a u socijalnoj

kogniciji značajne su i moždane oblasti odgovorne za pamćenje: zadnja cingularna kora,

temporalni polovi/ Temporoparijetalna raskrsnica (pretpostavke o uvjerenima drugih osoba).

Poremećaj ToM remeti socijalne relacije i vještine komunikacije. Bolesnici od shizofrenije nisu

socijalno kompetentni zbog poremećaja ToM. Socijalna kognicija je narušena kod lezija amigdala

i u mezijalnoj temporalnoj epilepsiji, izraženije kod desnostranih lezija (ne razumiju humor, ne

prepoznaju emocionalne izraze lica i ekspresiju pogleda).

Imitacija je osnov za razvoj empatije, mišljenja i govora. Učenje imitacijom se zasniva na

kopiranju posmatrane akcije i njene unutrašnje prezentaciju. Gornji temporalni sulkus daje sliku

posmatrane akcije, zadnja parijetalna kora somatosenzornu informaciju, a ventralni dio područja

44 cilj i namjeru imitacije. U empatiji, značajna je interakcija gornjeg temporalnog sulkusa,

ventromedijalnog i medijalnog PFK, amigdala, insule, orbitofrontalnog i prednjeg cingulatnog

korteksa. ogledalo neurona nekad moraju da budu blokirani, kada imitacija nije potrebna: Npr,

ukoliko dve osobe nose težak predmet, jedna ide nazad, a druga napred.

Različiti dijelovi mozga sadrže OGLEDALO NEURONE (mirror neurons) koji su aktivne kada

nešto radimo i/ili posmatramo/slušamo kako neko drugi to radi: (npr. hvatanje objekta). Ovi

neuroni osnova su funkcije imitacije i empatije, i oni povezuju percepciji stimulusa i reakciju na

njega (akciju). U majmuna je najveci broj ogledalo neurona pronadjen u dva kortikalna podrucja:

frontalnom podrucju: ventralnoj i dorzalnoj premotornoj kori te primarnoj motornoj kori i

parijetalnom podrucju: donjem parijetalnom (IP) režnjiću. Grupe ogledalo neurona nadjene su i u

kori velikog mozga čovjeka, koje primaju informacije iz (PT) parijetotemporalne kore i pripremaju

motorno ponašanja na osnovu iskustva, vodjeno preko vidnih ili slušnih informacija. Dakle,

ogledalo neuroni povezuju na neki nacin senzornu prezentaciju svijeta sa motornom akcijom

(stimulus-akcija).

Ogledalo neurona omogućavaju predviđanje posljedica vlastitih postupaka, razumijevanje jezika i

umova drugih osoba, što je osnov uspostavljanja interpersonalnih odnosa. Npr kada se napravi

nagli pokret prema nečijem licu, podižu se i ruke te osobe u odbranu, a kod veće opasnosti,

aktivacija Brokinog polja može dovesti i do nesvjesnog krika. Istraživanja su pokazala da je gornji

dio Brocinog polja odgovoran za imenovanje predmeta (imenice), a srednji dio za imenovanje

upotrebe (glagoli). Ogledalo neuroni su uključeni i u tiho ponavljanje sadržaja koji čujemo, tihi

šapat dok čitamo, micanje usana slijepca dok čita svoje pismo.

Van Ekonomo neuroni

veliki vretenasti neuroni organizovani u grupama u PCK (prednje cingulatne kore) i

frontoinsularnoj kori značajni su u rješavanje problema, emocija, moralu, mišljenju,

prepoznavanju namjere drugih ljudi i brzim intuitivnim procjenama, dok je sporije rasuđivanje

posredovano frontalnom i temporalnom korom. Formiraju se posle rođenja: stres ih oštećuje, a

roditeljska njega umnožava. gubitak vretenastih ćelija, do 60%, je zabilježen kod Alchajmerove

bolesti.

DONOŠENJE ODLUKA

Proces donosenja odluka podrazumijeva prikupljanje činjenica koje idu u korist izbora jedne

odluke. Npr kod donošenja odluke o upisu fakulteta relevantni bi bili ispiti koje treba položiti i

mogućnost zapošljavanja, pa ako se napravi pogrešan izbor, nisu krivi neuronski sistemi za

donošenje odluka, već mozgu predočene i interpretirane informacije. Dakle, loše odluke dolaze

iz greški percepcije, analize i memorisanja informacija, a ne iz pouzdanosti moždanog sistema

njihove obrade. Sistem donošenja odluka obuhvata svjesni – kognitivni (PFK) i automatski dio -

emotivni dio (limbički sistem). Signali koji se povezuju sa dobivanjem dobiti, pojačavaju lučenje

dopamina u ventralnom strijatumu, i kad neuronski krugovi: amigdale, hipotalamus i PFK

procjene da ponašanje vodi cilju, aktivira se ovaj sistem nagrade. U tim situacijama VTA

potkrepljuje ponašanje, na način da dopamin jača veze između neurona, povezujuči stimulus i

reakciju, pa će se ponašanje ponoviti. Da li će podražaj biti potkrepljujući, ovisi o stanju

organizma: npr. voda će biti ako je organiza žedan. Interakcija PFK i bazalnih ganglija je bitna za

izradu strategija, planova, procjenu toka njihovog ostvarivanja i pračenje vlastitog ponašanja i sl.

Orbitofrontalna kora ocjenjuje poželjnost akcije i podešava strategiju odlučivanja prema tome.

Ako se okruženje brzo mijenja ili je neizvjesno, prednja cingularna kora se uključuje u donošenje

odluka. Autoaktivacija je posredovana medijalnim PFK i palidumom, a apatija nastaje prekidom

ove veze.

Neuroekonomika je koncept baziran na rezultatima neurobioloskih istrazivanja u praksi

ekonomije/marketinga, čiji su cilj npr modeli donošenja odluka, te kako emocionalni, kognitivni i

socijalni faktori uticu na interakciju pojedinca i zajednice/ ekonomije. Pri tome se koriste posebno

dizajnirane naočale (kombinovano sa funkc. neuroimagingom/ EEG) za praćenje pokreta očiju -

smjer pogleda, duzina fiksacije i veličina zjenica, a to su faktori koji korelišu s pažnjom,

emocijama itd. Mobilne varijante naočala koriste se u istraživanjima u trgovinama da saznamo

uobičajene obrasce pretrage proizvoda na policama i u skladu s tim se organizuje njihov

raspored, pa se "povoljnija" mjesta koje kupci češće primjete i kupuje te proizvode,

proizvodjacima skuplje naplaćuju. Naočale se koriste i da dobijemo uvid u obrasce kretanja očiju

pri korištenju web-sadržaja i aspekata koji ove obrasce moduliraju, kako bi web-oglašivače

pozicionirali na najefikasnije mjesto. kombinacija EEG-i naočala za praćenje pokreta očiju koriste

se za uvid u stanje svijesti/pobuđenosti ispitanika prilikom detekcije persuazivne poruke.

marketing želi u mozgu izazvati misao da je kupovina dobar potez, dok je mozak doživljava kao

kaznu (davanje noa), dok se besplatno prepoznaje kao dobro i ugodno. Sve prethodno

memorisano, ranije kupovine, učenje, nagrada, je uključeno u proces donošenja odluka.

Odlučivanje, donošenje odluka i ponašanje u kriznim situacijama imaju biološku osnovu (socijalni

mozak) koje je tokom odrastanja u interakciji s okolinom modifikovano. Na kupovinu nas

stimuliše ugoda koju generiše orbitomedijalni korteks (npr. niska cjena), međutim, inzula

generiše poruku nesigurnosti: „nemoj kupiti“, i upozorava nas ako je prisutna nesigurnost

/nepovjerenje u pogledu prodavača/prodavnice

Predvidjanje gubitka/dobitka u situacijama finansijskog rizika aktivira razlicite dijelove mozga:

Nucleus accumbens (NAcc)/ventralni striatum kod dobitka a prednja insula kod gubitka. Osobe

sa ostecenjem amigdala pokazuju manju averziju prema gubicima u odnosu na normalne osobe.

nivo aktivnosti neurona orbitofronalne kore majmuna se mjenjao kada je zivotinja trebala da

donese odluku izmedju konzumiranja dve vrste soka, i direktno je vezan s korisnoscu hrane. Ovo

ukazuje da neuroni porede razlicite opcije/oblike koristenja proizvoda i preporucuju koristenje

najprimjenjivije opcije.

U donosenju odluka znacajni su serotonin i dopamin. Dopamin je ukljucen u predvidjanje

neizvjesnosti, a serotonin u situacijama kada postoji odlaganje nagrade koji ukljucuje

neizvjesnost i u povećanju popustljivosti u buducnosti. Brojna podrucja mozga su vazna u

suocavanje sa situacijom koju karakterise neizvjesnost/rizik: BA8 frontomedijalne kora, mesial

prefrontal I frontoparietal cortex. PFK je generalno ukljucen u sva razmisljanja, razumjevanja I

odredjivanje najboljeg puta rjesavanja zadataka u kojima nisu poznate sve relevatne informacije

(neizvjesnost). U situacijama u kojima postoji veci stepen rizika nego neizvjesnosti aktivnija je

kora insule. Tokom igranja igre sve ili nista, dolazi do aktivacije desne insule, pa izgleda da je

njena uloga u donosenju odluke u rizicnim situacijama u kojima se simuliraju potencijalno

negativne posljedica kockanja.

Dopaminergicki neuroni su ukljuceni u proces nagradjivanja I postaju aktivni nakon sto se desi

neocekivano nagradjivanje (mogli bi biti medijator rizičnog ponašanja). U majmuna, nivo

dopaminergicke aktivnosti visoko pozitivno korelise sa stepenom neizvjesnosti. Štakori sa

ostecenjem NC accumbensa, dio dopaminergickog moždanog sistema nagrade, pod vecim su

rizikom od averzije u odnosu na normalne stakore.

Mehanizma donosenja odluka u ljudi pokazuje snaznu averziju na potencijalne gubitke. Gubitak

kao trenutno iskustvo ima snažniji negativniji ucinak nego trenutni dobitak. Fenomeni koji prate

stresnu reakciju: elektrodermalna reakcija, sirenje zjenica, povecanje broja srcanih otkucaja

dominantnije se javljaju u situacijama gubljenja novca u odnosu na dobivanje novca.

Limbicki sistem je aktivan kada se akcija vremenski podudara sa nagradom, dok je lateralna PFK

aktivna kada izmedju njih postoji odredjeno odlaganje (vremensko odlaganje dobiti/nagrade -

princip odlaganja zadovoljstva). odnos aktivnosti limbicke kore I PFC mjenja se poredjenjem

vremena koje prodje izmedju izbora/odluke I dobivanja nagrade. LS i dopaminergicki sistem

nagrade znacajni su za formiranje impulsivne odluke/izbora dok je PFK znacajniji za odložene

reakcije nagrade. U fazi iscekivanja nagrade aktivisu se neuroni lateralnog parietalnog kortexa.

Slika Neurobiologija donošenja socijalnih odluka. Nesvjesno je smješteno subkortikalno u desnoj

hemisferi, dok svjesno uključuje hipokampus i frontalni režanj (PF, cingularni i orbitalni korteks).

Amigdala (A) su strukture koje traže trenutni užitak. Ventromedijalni PFK (VMPC) šalje signale u

Striatum (S) s dodatkom starih iskustava. Ako je asocijacija negativna, VMPC signal je

inhibitoran. Striatum prevodi signale iz VMPC u akciju

Odloženi izbor može biti modulisan hormonima, npr kortizolom. Osobe sa visim koncentracijama

kortizola pokazuju tendenciju da budu impulsivniji I u buducnosti popustljiviji u donošenju odluka.

U ljudi, smanjenje koncent kortizola, oslobodjenog tokom stresne reakcije, korelise sa visokim

nivoom impulsivnosti tokom izbora/odlučivanja. osobe koje pokazuju adikciju na lijekove imaju

nize konc kortizola u odnosu na opstu populaciju, pa su osjetljiviji za negativne dogadjaje u

buducnosti pri uzimanju lijeka I za neposredne pozitivne efekte nagrade pri njegovom uzimanju.

Situacije u kojima se donose odluke vezane za socijalne sadrzaje ukljucuju brojne interakcije

medju učesnicima kada dolaze do izrazaja socijalni fenomeni: altruizam, kooperacija, kaznjavanje

I odmazda. izbor odluke zavisi od karakteristika ucesnika i interakcija medju njima (kooperacija ili

suprotstavljanje) na bazi socijalne motivacije. Postoji visok stepen aktivacije ventralnog striatuma

kada individua stupa u kooperaciju sa drugima, ali ne I tokom slične virtuelne igre. Ventralni

strijatum je dio sistema nagrade tokom socijalne kooperacije (grupni sportovi i sl). Aktivacija

ventralnog strijatuma I VTA pokazuju slican obrazac u aktivnosti kada se prima novac I kada se

donira u dobrovoljne svrhe - nivo aktivnosti raste u mjeri u kojoj raste kolicina novca, pa izgleda

da davanje I primanje novca rezultira aktivacijom kola nagrade.

Povjerenje je vazan aspekt socijalnih interakcija, koji odredjuje stepen spremnosti pojedinaca na

izvodjenja grupnih aktivnosti, a zavisi od procjene da Ii ce ucesnici izvoditi aktivnosti zajedno ili ce

se okrenuti jedni protiv drugih. Ponasanja tipa povjerenja vezano je za koncentraciju oksitocina,

koje je vazno i za formiranje parova: majka-djete I partnerskih. oksitocin povećava stepen

povjerenja u razlicitim situacijama, modulacijom neuronskih mreža koje su vezane sa ovim

oblikom ponasanja: npr. u ulagaca, ali ne i onog koji prima ulog (dominira princip reciprociteta).

Arteficijalna aplikacija OT povećava nivo ovog ponasanja u ljudi. oksitocin ima i uticaj na socijalne

aspekte preuzimanja rizika.

Bioloski aspekti moralnog rasudjivanja

MORALNO RASUDJIVANJE predstavljaju emocije i vrijednosti, dugotrajne ciljeve i postulate.

Tokom izvođenja ekonomskih igara (kao modela socijalne kooperacije) uočena je aktivacija

kortikalne neuronske mrežu moralnog rasuđivanja koju sacinjavaju PFK, temporalna kora i

limbicka kora. U ovoj mreži PFK je znacajan za interpretaciju strukture događaja, temporalna

kora (Temp gornji sulkus i prednja temp kora) za socijalnu percepciju situacije, dok je se

prezentaciju motivaciono-emocionalnog stanja značajan limbički sistem. Kada se predviđa

odbacivanja nepravednih ponuda aktivira se insule i paralimbickih struktura, a prednji PFC i

striatum se aktivišu kada trebaju da se kazne kršenja normi ponašanja.

Bioloski aspekti prepoznavanja lica i interoretacije facijalne ekspresije

Prepoznavanje lica je značajno za prepoznavanje osoba i interpretaciju njenih emocija. U to su

uključeni bilateralni nervni krugovi; fuziformna facijalna areja – ffa (donji temp lobus - IT –

informacije o objektima/licima), sulcus temporalis superior (fSTS), u opažanju izraza lica,

okcipitalna facijalna areja (ofa) amigdale, prednja insula, orbitofrontalna kora i ventralni strijatum,

čija oštećenja mogu dovesti do prosopagnosia, nemogućnosti prepoznavanja lica poznatih

osoba, prI čemu se može prepoznati i reprodukovati oblik, glas i prisutne autonomne reakcije

kada se posmatra poznata osobe (funkcija dorzalnog vidnog puta). Tokom gledanja fotografija

osoba je aktivno podrucje na lateralnoj strani fuziformnog girusa desne hemisfere, a ovo

podrucje nije aktivno kada se posmatraju fotografije poznatih objekata (prepoznavanje

gradjevina – aktivna je parahippocampal/lingual gyris). Pretpostavlja se da su regioni za

prepoznavanje lica razvijeni u sklopu podrucja koja su zaduzena za analizu i prepoznavanje

poznatih oblika, uklj lica, objekte

Pocetna faze percepcije lica odvijaju se u neuronskim mrezama ffa i ofa. dijelovi lica obraduju se

posebno (ofa), a zatim dovode u medjusobne veze sa ciljem da se formira cjelina (IT – ffa je

odgovorna za formiranje "holisticnih/configuralnih" informacija). fSTS je osim u prepoznavanje

lica znacajna i za percepciju usmjerenosti pogleda.

muskarci koriste desnu hemisferu za prepoznavanje lica i objekata, dok zene koriste lijevu

hemisferu za lica a desnu za prepoznavanje objekata ili za objekte ne pokazuju hemisfernu

asimetriju. Hemisferna asimetrija u obradi informacija u prepoznavanju lica ukazuje da oba pola

koriste razlicite strategije specifične za funkcionisanje hemisfera (desna - holisticka, a lijeva

analiticka). Desna ffa je znacajnija za prepoznavanje lica u kompleksnim situacijama (sa

ekspresijom emocija, npr straha/uzasa), kada njena povecana aktivacija korelise sa aktivnoscu

amigdala. emocionalno procesiranje tokom percepcije lica praceno je manjom aktivnoscu desnog

ffa kod osoba sa lezijom amigdala. Ffa i amigdala su zajedno aktivne u prepoznavanju lica bliskih

osoba. Lijevi donji frontalni korteks (area 47) i bilateralni okcipitotemporalni spoj odgovaraju

jednako na sve uslove obrade lica, i ukljuceni su u memoriju karakteristika lica. Desni donji

temporalni/ fuziformni girus selektivno odgovara na lica, a ne i druge objekte. Desni temporalni

pol se aktivira tokom razlikovanja lica bliskih osoba i scena od nepoznatih. Osobe sa autizmom

pokazuju smetnje u percepciji lica, npr. poznatih osoba i ekspresije emocija usljed selektivnih

problema sa memorijom zbog diskonekcije ffa (redukovan volumen) i amigdala.

Paznja

uloga mozga u kontroli paznje bazira se najvjerovatnije na formiranju unutrasnje reprezentacije -

mentalizacije, na nacin da sadrzaj svijesti odgovara sadrzaju paznje. Npr kada je paznja

usmjerena prema objektu jabuka, unutrasnja prezentacija obuhvata njenu boju, velicinu, teksturu,

kretanja, miris i okus, semanticno znacenje. Ponekad je paznja okrenuta prema nama:

lokalizaciji, tjelesnoj shemi, identitetu, osjecanjima i memorisanim sadrzajima, i dolazi do zamjene

prezentacije sebe sa prezentacijom sadrzaja iz okoline ka kome je usmjerena paznja. Paznja ima

na odredjeni nacin znacenje socijalnog sadrzaja budnosti. Najvecim dijelom radi se pri tome o

interakciji medijalnog PFK sa TP spojem kore te sa prekuneatus/zadnji cingulatnim korteksom,

amigdalom i gornjim temp sulkusom te temp pol. U eksp se npr medijalni PFK aktivise snazno

kada citamo sadrzaje u kojima postoji jasan socijalni karakter i ukljucuje socijalnu kogniciju.

Medjutim kada citamo price koje sadrze pogresna vjerovanja i pogresnu fizicku prezentaciju

(nesocijalnu) obe aktivisu desnu TP spojnicu. Prednji cingulatni korteks se aktivise kada osoba

osjeca bol a takodje i kada gleda kako druga osoba osjeca bol. Poseban subregion prednje

insule aktivise se kada osoba mirise neugodne mirise, a takodje i kada osoba gleda kako druga

osoba mirise neugodne mirise.

Razmislite o sljedecem:

- Prepoznavanje lica osoba razlicitih rasa

- Prepoznavanje facijalne ekspresije emocija

- Pamcenje karakteristika lica vidjene osobe – npr tokom procesa svjedocenje

Fenomeni Mozdana struktura

Djevojčica je siroče, a

mogućnosti za

usvojenje su male

   

tužan izgled lica

djeteta i

bespomoćnost

   

osjećaj tuge,

anksioznosti i

vezivanje

   

1. Dubois J, Adolphs R. Building a Science of Individual Differences from fMRI.Trends Cogn Sci. 2016 Apr 29. pii: S1364-6613(16)30007-9.

2. Barak B, Feng G. Neurobiology of   social   behavior abnormalities in autism and Williams syndrome. Nat Neurosci. 2016 Apr 26;19(6):647-55. d

3. Elsabbagh M, Johnson MH. Autism and the   Social   Brain : The First-Year Puzzle. Biol Psychiatry. 2016 Feb 23.

4. Oaksford M, Hall S.On the Source of Human Irrationality. Trends Cogn Sci. 2016 May;20(5):336-44.

5. Miller CT, Freiwald WA, Leopold DA, Mitchell JF, Silva AC, Wang X. Marmosets: A Neuroscientific Model of Human   Social   Behavior. Neuron. 2016 Apr 20;90(2):219-33.

6. Szuster A. Crucial Dimensions of Human Altruism. Affective vs. Conceptual Factors Leading to Helping or Reinforcing Others. Front Psychol. 2016 Apr 13;7:519.

7. Terbeck S, Savulescu J, Chesterman LP, Cowen PJ. Noradrenaline effects on   social behaviour , intergroup relations, and moral decisions. Neurosci Biobehav Rev. 2016 Apr 25;66:54-60.

8. Vijayakumar NT, Judy MV. Autism spectrum disorders: Integration of the genome, transcriptome and the environment. J Neurol Sci. 2016 May 15;364:167-76.

9. Parhar IS, Ogawa S, Ubuka T. Reproductive Neuroendocrine Pathways of   Social Behavior . Front Endocrinol (Lausanne). 2016 Mar 31;7:28.

10. Kavanagh LC, Winkielman P. The Functionality of Spontaneous Mimicry and Its Influences on Affiliation: An Implicit Socialization Account. Front Psychol. 2016 Mar 31;7:458.

11. Homberg JR, Kyzar EJ, Nguyen M, Norton WH, Pittman J, Poudel MK, Gaikwad S, Nakamura S, Koshiba M, Yamanouchi H, Scattoni ML, Ullman JF, Diamond DM, Kaluyeva AA, Parker MO, Klimenko VM, Apryatin SA, Brown RE, Song C, Gainetdinov RR, Gottesman II, Kalueff AV. Understanding autism and other neurodevelopmental disorders through experimental translational neurobehavioral models. Neurosci Biobehav Rev. 2016 Jun;65:292-312. .

12. Borgi M, Cirulli F. Pet Face: Mechanisms Underlying Human-Animal Relationships. Front Psychol. 2016 Mar 8;7:298. doi: 10.3389/fpsyg.2016.00298.

13. Steenbergen L, Jongkees BJ, Sellaro R, Colzato LS. Tryptophan supplementation modulates   social behavior : A   review . Neurosci Biobehav Rev. 2016 May;64:346-58.

14. Konopka G, Roberts TF. Insights into the Neural and Genetic Basis of Vocal Communication. Cell. 2016 Mar 10;164(6):1269-76. doi: 10.1016/j.cell.2016.02.039. Review.

15. Sisk CL. Hormone-dependent adolescent organization of socio-sexual

behaviors in mammals. Curr Opin Neurobiol. 2016 Mar 7;38:63-68.

16. Baribeau DA, Anagnostou E. Oxytocin and vasopressin: linking pituitary neuropeptides and their receptors to   social   neurocircuits. Front Neurosci. 2015 Sep 24;9:335. doi: 10.3389/fnins.2015.00335. eCollection 2015. Review.

17. Nelson EE, Jarcho JM, Guyer AE. Social   re-orientation and   brain   development: An expanded and updated view. Dev Cogn Neurosci. 2016 Feb;17:118-27. doi: 10.1016/j.dcn.2015.12.008.

18. Bicks LK, Koike H, Akbarian S, Morishita H. Prefrontal Cortex and   Social   Cognition in Mouse and Man.Front Psychol. 2015 Nov 26;6:1805. doi: 10.3389/fpsyg.2015.01805. eCollection 2015. Review.

19. Acevedo-Rodriguez A, Mani SK, Handa RJ. Oxytocin and Estrogen Receptor β in the   Brain : An Overview. Front Endocrinol (Lausanne). 2015 Oct 15;6:160. doi:

20. Marquardt G, Cross ES, de Sousa AA, Edelstein E, Farnè A, Leszczynski M, Patterson M, Quadflieg S. There or not there? A multidisciplinary   review   and research agenda on the impact of transparent barriers on human perception, action, and   social behavior . Front Psychol. 2015 Sep 15;6:1381. doi: 10.3389/fpsyg.2015.01381. eCollection 2015. Review.

21. Zimmermann-Peruzatto JM, Lazzari VM, de Moura AC, Almeida S, Giovenardi M. Examining the Role of Vasopressin in the Modulation of Parental and Sexual Behaviors. Front Psychiatry. 2015 Sep 22;6:130. doi: 10.3389/fpsyt.2015.00130. eCollection 2015. Review.

22. Stallen M, Sanfey AG. The neuroscience of   social   conformity: implications for fundamental and applied research. Front Neurosci. 2015 Sep 28;9:337.

23. Lamm C, Majdandžić J. The role of shared neural activations,   mirror neurons , and morality in empathy--a critical comment. Neurosci Res. 2015 Jan;90:15-24.

24. Marshall PJ, Meltzoff AN. Neural mirroring mechanisms and imitation in human infants. Philos Trans R Soc Lond B Biol Sci. 2014 Apr 28;369(1644):20130620. doi: 10.1098/rstb.2013.0620. Print

25. Molnar-Szakacs I, Uddin LQ. Self-processing and the default mode network: interactions with the   mirror neuron   system. Front Hum Neurosci. 2013 Sep 11;7:571. doi:

26. Casile A, Caggiano V, Ferrari PF. The   mirror neuron   system: a fresh view. Neuroscientist. 2011 Oct;17(5):524-38. doi: 10.1177/1073858410392239. Epub 2011 Apr 5. Review.

27. Zentgraf K, Munzert J, Bischoff M, Newman-Norlund RD. Simulation during observation of human actions--theories, empirical studies, applications.Vision Res. 2011 Apr 22;51(8):827-35.

28. Wan CY, Demaine K, Zipse L, Norton A, Schlaug G. From music making to speaking: engaging the   mirror neuron   system in autism. Brain Res Bull. 2010 May 31;82(3-4):161-8. doi:

Prozopagnozija je rijedak kognitivni poremećaj koji je obilježen nemogućnošću prepoznavanja i razlikovanja lica a koji može uključivati i vlastito lice. Može biti urođena (koja pokazuje nasljednu podlogu i javlja se već u djetinjstvu) i stečena. Uzrok stečenog oblika može biti vaskularni incident, traumatska ozljeda mozga ili određene neurodegenerativne bolesti. Češće se javlja uz Alzheimerovu bolest, autizam i FTLD. Oblik vezan uz FTLD je progresivan te se povezuje s atrofijom ventralnog dijelaokcipitotemporalnog korteksa, zahvaća gyrus fusiformis i lingualis. Iako su lezije većinom bilateralne, pojavu sindroma može uzrokovati i unilateralna desnostrana lezija navedenog područja. Obostrano oštećenje inferotemporalnih areja za prepoznavanje lica, areja za prepoznavanje objekata, te jezičnih areja dovodi do specifičnih gubitaka sposobnosti prepoznavanja lica ('asocijativna prozopagnozija'), složenih vidnih podražaja (npr. mrtve prirode) (asocijativna vidna objektna agnozija) i vidnog prepoznavanja riječi (čista aleksija). Oštećenja koja pak prekidaju veze između vidnih asocijacijskih područja i limbičkih areja dovode do stanja vidne hipoemocionalnosti jer vidna iskustva ne izazivaju prikladan emocionalni odgovor.

Neuroni inferotemporalnih areja za prepoznavanje lica osiguravaju izoliranu percepciju lica lišenu

značenja ili konteksta. Za prepoznavanje poznatih lica potrebno je posredovanje transmodalnih kortikalnih areja. Transmodalne regije u srednjem temporalnom girusu povezuju vidne reprezentacije lica s dodatnim asocijacijama (npr. imenom, glasom i osobnim sjećanjima na tu osobu) što sve zajedno dovodi do prepoznavanja. Iako bolesnici s asocijativnom prozopagnozijom ne mogu gledanjem prepoznati poznata lica, prepoznavanje postaje moguće kad dobiju informaciju u ne-vidnom modalitetu, npr. kad čuju glas dotične osobe. Postoje naznake da osobe s prozopagnozijom mogu i nesvjesno prepoznati lica koja nisu sposobna prepoznati svjesno, ukoliko lice koje nije prepoznato izazove fiziološki emocionalni odgovor (ako je oštećenje dovelo samo do prekida veza između vidnih asocijacijskih areja i srednjeg sljepoočnog girusa, a ne i između vidnih asocijacijskih i limbičkih areja). Analiza specifičnog načina hoda, boja kose, odjeća i slično također olakšavaju prepoznavanje osobe. U nekim slučajevima progresivne prozopagnozije zabilježen je i poremećaj semantičkog pamćenja. U takvim slučajevima oštećene su areje za prepoznavaje lica (gyrus fusiformisbilateralno ili unilateralno desno) i areje za prepoznavanje zvuka (gornji temporalni gyrusbilateralno). Ta dva modaliteta pojedinačno ili zajednički (multimodalno) dopiru do transmodalnih area moždane kore u kojima je smješteno semantičko znanje. Takvi pacijenti ne mogu prepoznati osobu ni prema licu ni prema glasu. U kasnijim stadijima bolesti ne postoji mogućnost prepoznavanja osobe ni u jednom modalitetu (George i sur. 2009).

Dijete nesvjesno samog sebe prvo razvija osnovnu svijest o sebi, tj. da ono samo postoji (simbolizirano prelaskom nule u jedan). Može se reći da je u tom trenutku dijete svjesno svog unutarnjeg svijeta kojeg još uvijek ne razlikuje od vanjskog svijeta. Uspješno savladavanje razlikovanja tih dvaju svjetova je osnova testiranja realnosti. Trauma djeteta u ovoj fazi razvoja stvara u djetetu predispoziciju za psihotični poremećaj čija je osnova neuspjeh testiranja realnosti. Uspjeh ove faze razvoja se očituje u sposobnosti djeteta da razlikuje sebe od vanjskog svijeta, ali se pojavljuje novi problem: što ili tko se nalazi u tom vanjskom svijetu. Prva osoba u vanjskom svijetu je obično majka i ova faza razvoja je simbolizirana prelaskom iz broja jedan u dva. Uspješno prepoznavanje majke kao zasebne osobe je osnova prepoznavanja ličnosti na bazi koje dijete formira svijest o sebi kao osobi. Traume djeteta u ovoj fazi stvaraju predispoziciju za poremećaje ličnosti. Uspjeh u ovoj fazi omogućuje djetetu da stavi dijadu sebe i majke u kontekst „trećega“ gdje broj tri ne predstavlja samo treću osobu u smislu oca nego i situacija, zakona, pravila, reda i slično.Traume djeteta u ovoj fazi razvoja stvaraju u njemu predispoziciju za neurotične poremećaječija je osnova neuspjeh kupiranja sa stresom kojeg stvaraju svakodnevne situacije imeđuljudski odnosi.

Mentalizacija je osnovni proces ljudskoga društvenog funkcioniranja i samoregulaciMentaliziranje je oblik emocionalnog znanja (Skarderud 2008). To je normalnasposobnost pripisivanja namjera i značenja ljudskom ponašanju, razumjevanja „nepisanih“pravila, ono oblikuje naše razumijevanje sebe i drugih. Centralno je za ljudsku komunikaciju iodnose. Opisuje se kao mogućnost da se sebe vidi izvana, a druge iznutra. Postoji i etičkiaspekt ovoga: što bolje razumijemo ponašanje drugih ljudi, teže je tretirati drugu osobu kaoobjekt. Mentalizirati znači misliti o mislima, umovati o umu. S tim su povezani koncepti„emaptije“, „emocionalne inteligencije“, „metakognicije“, „uvida“, „promatrajućeg ega“,„tumačenja“ i „refleksije“. Mentaliziranje omogućava i razumijevanje vlastitih nesporazuma.Mentalizacija podrazumijeva otvorenost prema neprozirnosti mentalnih stanja isvjesnost da se ona mogu brzo promijeniti, da nisu stabilna kao fizičke stvari i da jezaključivanje o svojim i tuđima mentalnim stanjima koje pomaže društvenu interakcijuistovremeno podložno pogrešci (Subic-Wrana 2011).Choi-Kain i Gunderson (2008) navode mentalizaciju kao „mentalni proces pomoću

kojeg pojedinac implicitno ili eksplicitno tumači postupke sebe i drugih kao smislene natemelju intencionalnih mentalnih stanja poput osobnih želja, potreba, osjećaja, uvjerenja irazloga“. Unutar ove definicije tri su dimenzije mentalizacije: prva se odnosi na dva modafunkcioniranja: implicitni i eksplicitni, druga se odnosi na objekte (ja i drugi), treća se odnosina dva aspekta: kognitivni i afektivni koji se odnose i na sadržaj i na proces mentaliziranja.Implicitna mentalizacija odnosi se na nesvjesne, automatske i proceduralne radnje isposobnosti pojedinca da zamisli vlastita mentalna stanja ili mentalna stanja drugih. Pojedinciprirodno i nesvjesno „drže“ um drugih ljudi u svom umu. Eksplicitna mentalizacija uključujenamjerno vježbanje i svjesno korištenje. Psihoterapija je primjer eksplicitne mentalizacije.Terapuet svjesno i namjerno zamišlja mentalna stanja pacijenta i potiče pacijenta da sesvjesno i namjerno fokusira na vlastita mentalna stanja. Objekti mentalizacije mogu biti drugiljudi ili osoba sama. Svaki od njih ima vlastita mentalna stanja koja uključuju osjećaje, misli,motive, namjere, uvjerenja, želje i potrebe. U mentalizaciji ova dva objekta su u dinamičnojinterakciji. Primjer toga je da pojedinac osjeća ljutnju na prijatelja i zatim posumnja da jeprijatelj također ljut na njega. I sadržaj i sam proces mentaliziranja mogu imati dva aspekta:kognitivni i afektivni što bi značilo da osoba može razmišljati i o svojim mislima i o svojimosjećajima, ali i biti svjesna svojih osjećaja samih po sebi i osjećaja nastalih kao reakcija naodređene misli.

Razvoj mentalizacije s psihoanalitičkog stajalištaRazvijajući koncept mentalizacije Fonagy je sa suradnicima razvio ideju o nekolikonačina psihičkog funkcioniranja koje dijete usvaja u ranoj dobi ukoliko mu majka pružasigurnu privrženost. Ti načini su: psihička jednakost i pravljenje. Prvi način koji dijete stekneje psihička jednakost; odnosi se na psihičku jednakost unutarnjeg i vanjskog svijeta. Sadržajuma je jednak karakteristikama vanjskog svijeta. Razlikovanje unutarnjeg (psihičkog) ivanjskog (fizičkog) svijeta je slabo. Osjećaji i s njima povezane misli mogu prouzročiti strahjer kategorička razlika između djelovanja i mišljenja nije uspostavljena. Tapkavac (dijete kojepuže) u strahu da će mu novorođena sestra oteti ljubav roditelja može poželjeti da sestranestane. Uvidjevši da na njegovu želju proizašlu iz emocije, sestra nije nestala, njegov strah jepojačan bijesom i razočaranjem jer njegove misli ne odgovaraju njegovom doživljajustvarnosti tj. svemoći: njegova misao nije promjenila stvarnost kao što je on očekivao i sada jezabrinut zašto je to tako. Također, osjećaj straha od sestre je ostao usprkos njegovom pokušajda ublaži stres unutarnjeg stanja promjenom vanjskog svijeta (koje slabo razlikuje). Ovajdoživljaj je prva naznaka da njegove misli nisu jednake stvarnosti i da postoji razlika izmeđuunutarnjeg i vanjskog svijeta. Zbog neuspjeha „psihičke jednakosti“ dijete razvija drugi načinpsihičkog funkcioniranja koji je obilježen „pravljenjem“. Tapkavac se sada pravi da je sestruostavio na pustom otoku, a on plovi daleko od nje na brodu. To je gluma i fantazija u kojoj suunutarnji i vanjski svijet strogo odvojeni, za razliku od psihičke jednakosti gdje su biliizjednačeni. Razvijena mentalizacija se pojavljuje kada se ta dva načina psihičkogfunkcioniranja integriraju (Subic-Wrana 2011) što se po teoriji uma događa u razdobljuizmeđu 3-5 godina (Subic-Wrana 2011). Unutarnji i vanjski svijet su sada različiti i povezani.Ključ razumjevanja važnosti mentalizacije u psihijatriji je da to nije funkcija koja serazvija „sama po sebi“ u sklopu neurološkog razvoja mozga djeteta nego je to razvojnopostignuće koje je duboko ukorijenjeno u kvaliteti odnosa dijete-skrbnik (Bateman i Fonagy2010). Teorija mentalizacije povezana je s Bowlbyeovm teorijom privrženosti. Fonagyargumentira da skrbnikovo „obilježeno dosljedno predočavanje (zrcaljenje)“ djetetovihunutarnjih stanja u sklopu sigurne privrženosti omogućava djetetov razvoj mentalizacije(Choi-Kain i Gunderson 2008). Na plač djeteta, majka ne reagira vlastitim plačem i stresomnego prije pretjeranim mrštenjem čela koje iskazuje istovremeno zabrinutost i ljubav. To jeizraz koji ne samo da zrcali emocionalno stanje djeteta nego je i majčina re-prezentacija; on

odgovara unutarnjem stanju djeteta, ali je promijenjen majčinim doživljajem. „Obilježeno“znači da je majka „metabolizirala“ djetetovo unutarnje stanje, a „dosljedno“ znači da je točnotj. odgovarajuće s obzirom na unutarnje stanje djeteta što podrazumijeva da majka ispravnotumači njegove emocije i potrebe. Takvo predočavanje pomaže djetetu učvrstiti razumjevanjeunutarnjih iskustava kojih je u početku samo blago svjesno tako da fizičko, osjetilno iskustvosvjesno zadrži u umu. Taj proces pomaže razvoj djetetve sposobnosti da mentalizira svojaunutarnja iskustva koja mu zauzvrat pomažu upravljati afektom i uznemirenošću.

Mentalizacija s neurobiološkog stajalištaVeć je navedeno da se mentalizacija razvija u sklopu sigurne privrženosti majke idjeteta. Neurobiologija kao znanstvena disciplina pokušava ustanoviti regije mozga,neuronske mreže koje su povezane s određenim ponašanjem. Tako se sustav privrženostiodnosi na one dijelove živčanog sustava koji je povezan s istoimenim ponašanjem, a istovrijedi i za sustav mentalizacije.Dva sustava za koja istraživanja pokazuju da su povezani sa sustavom privrženosti iigraju ključnu ulogu u promicanju i održavanju majčinskog ponašanja su dopaminergičkisustav nagrađivanja i oksitocinergički sustav (Fonagy et al 2011). Istraživanja na animalnimmodelima povezuju mezolimbokortikalni dopaminski sustav igra s procesiranjemnagrađujućih signala koje prima majka i motivacijom za majčinsku brigu.Oksitocin i vazopresin igraju ključnu ulogu u 2 aspekta stvaranja privrženih odnosa:aktiviraju sustav nagrađivanja/privrženosti i deaktiviraju neurobihevioralne sustave povezanes društvenim izbjegavanjem. Povećana ekspresija oksitocinski receptora u ventralnompalidumu i prednjem mozgu glodavaca pospješuje majčinsko ponašanje. Povećana ositocinskaaktivnost mogla bi igrati ulogu u djetetovim osjećajima privrženosti prema roditeljima.Oksitocin povezuje osjetljivost na društvene podražaje poput izraza lica djeteta sdopaminskim sustavima, pospješuje društvenu povezanost, poboljšava društveno pamćenje,pamćenje izraza lica i identiteta, selektivno pospješuje pozitivna društvena sjećanja, stvara iaktivira pozitivna osjećajna iskustva u odnosu s drugim ljudima (Fonagy et al 2011). Ženekoje doje su manje reaktivne na stres što se objašnjava pojačanim lučenjem oksitocina.Povećana otpornost na stres mogla bi objasniti smanjenju vjerojatnost maltretiranja djece odstrane majki koje doje u epidemiološkim istraživanjima. On može inhibirati aktivnosthipotalamopituitarne stres osi što predmnijeva da aktivacija sustava privrženosti možepojačati iskustvo nagrađivanja, osjetljivost na društvene podražaje i smanjiti društvenoizbjegavanje pa čak i omogućiti da nagrađivanje prevlada nedostatak povjerenja. To svepoboljšava majčino razumijevanje i pojačava majčin fokus na mentalna stanja njenognovorođenčeta. Razine oksitocina su snažno povezane s povezanošću majke prema njenomdjetetu što se vidi u indikatorima poput pozitivnog afekta, pogleda, osjećajnog dodira iučestalošću praćenja djeteta. Očito je da oksitocinski mehanizmam objašnjava povezanostprivrženosti i procesa mentalizacije. Intranazalna primjena oksitocina osim što poboljšavadruštveno pamćenje, pojačava povjerenje, darežljivost i suosjećanje povezano s promatranjememocionalnih video-isječaka. Sve navedeno je sugestivan dokaz da angažiranost majčinogsustava privrženosti koji podiže razinu oksitocina može činiti majku više osjetljivom namentalna stanja djeteta što zauzvrat povećava vjerojatnost sigurne privrženosti između nje idjeteta i brži razvoj djetetova razumjevanje umova (Fonagy et al 2011).Suosjećanje je bitan dio mentalizacije i povezano je s dvije paralelne neuronske mreže:jedna čiji procesi su „dijeljeni prikazi“ (SR – „shared representation“) tuđih mentalnih stanja idruga koja je povezana s „pripisivanjem mentalnih stanja“ (MSA – „mental state attribution“)(Ripoll et al 2013). Dijeljeni prikazi su visceralni i automatski dok je pripisivanje mentalnihstanja svjestan i namjeran način suosjećanja. Točno suosjećanje vodi k društvenijemponašanju i iskrenoj suosjećajnoj brizi, ali ga psihopatologija može umanjiti. Gledateljima

koji promatraju osobe koje osjećaju bol, gađenje, koje provode jednostavne radnje orijentiranek cilju, koje prikazuje emocionalne izraze lica ili osjećaju bezbolni dodir, aktiviraju se sličnilimbički, paralimbički i senzorimotorni živčani sustavi koji se aktiviraju gledanima kada samidoživljavaju navedeno. Istraživanja na zrcalnim neuronima opisuju procesiranje „dijeljenihprikaza“ kao utjelovljena simulacija; neuralni prikazi tuđih mentalnih stanja se visceralnodoživljavaju u sebi. Tablica 1 prikazuje koji dijelovi mozga su povezani s „dijeljenimprikazima“ u zdravih pojedinaca u usporedbi s pojedincima koji pate od graničnogporemećaja ličnost, poremećaja za kojeg se smatra da je paradigma „oštećene mentalizacije“.

Tablica 1.Prikaz djelova mozga koji su povezani s »djeljenim prikazima» u zdravih pojedinaca i pojedinaca koji pate od graničnog poremećaja ličnosti.Regija mozga neklinički nalaz Nalaz u pacijenata s BPD-om (BPD – Borderline PersonalityDisorder, hrvatski prijevod: granični poremećaj ličnosti) amigdala gledatelji promatraju afektivne izraze lica promatranih osoba, slična aktivacija u promatranih osoba i promatrača funkcija u detekciji afektivnih stanja, osnovna obrada afekta, prepoznavanje afekta na licu hiperreaktivnost prilikom zapažanja afektivnog (pozitivnog i negativnog) uzbuđenja, provokacija agresije, nedostatak habituacije povezane s ograničenjima subjektivnog procjenjivanja društvene potpore neki dovode u pitanje hiperaktivnost amigdali u BPD prednji cingulat (korteks ili vijuga?) gledatelji promatraju druge ljude u boli, slična aktivacija u promatranih osoba i promatrača funkcija u regulaciji boli i mogućih drugih ekstrema drugihekstrema, regulacija afekta tuđe boli u sebi nedostatak povezan s ograničenom regulacijom afekta usprkos hipereaktivnost „dijeljenjih prikaza“ u drugim regijama, nedostatna aktivnost ove regije mogla bi indicirati specifičniju ulogu primrano u regulaciji afekta nego u Suosjećanju prednja insula gledatelji promatraju lica ili ponašanje osoba koje osjećaju bol ili gađenje; slična aktivacija u hiperreaktivnost tijekom zadatka afektivnog suosjećanja; indicira povećanu visceralno procesiranje promatranih osoba i promatrača funkcija u nadziranju visceralnih iskustava boli i gađenja u sebi i drugima, različite podregije prednje i stražnje insule mogle bi obavljati različite podfunkcije suosjećanja istaknutih društvenih Stimulansa disfunkcija povezana s nemogućnošću BPD pacijenata da uspostave suradnju, ne zna se Sigurno donji parijetalni Režanj gledatelji promatraju osobe koje doživljavaju bezbolni dodir; slična aktivacija u promatranih osoba i Promatrača ograničeni rezultati mogu upućivati na uključenost samo u osnovne suosjećajnu obradu senzorimotorične pažnje donja prednja vijuga gledatelji promatraju osobe kako provode jednostavne motorne radnje, geste, izraze lica; slična aktivacija u promatranih osoba i Promatrača ograničeni rezultati mogu upućivati na uključenost samo u osnovnu suosjećajnu obradu senzori motorične pažnje

Tablica 2 prikazuje koji dijelovi mozga su povezani s „pripisivanjem mentalnih stanja“ uzdravih pojedinaca u usporedbi s pojedincima koji pate od graničnog poremećaja ličnost,poremećaja za kojeg se smatra da je paradigma „oštećene mentalizacije“.

Tablica 2 Prikaz djelova mozga koji su povezani s «pripisivanjem mentalnih stanja» u zdravih pojedinaca i pojedinaca koji pate od graničnog poremećaja ličnostiRegija mozga Neklinički pronalaz nalaz u BPDstražnjicingulate/prekuneusaktivira se kad su gledateljizatraženi da eksplicitno procjeneosobe na vinjetama ili s njimapovezane vizualne ili verbalnedruštvene podražaje, pri

usporedbama perspektive iz prvogi trećeg lica, pri projekcijama sebeu budućnost i u ostale okolnostiprilikom psihološkog udaljavanjaod afektivnih podražaja u BPDpacijenata nađena veća aktivacija;relativni nedostaka rezultata možeindicirati na ulogu u osnovnojobradi prostorne percepcijeaktiviran pri eksplicitnommentaliziranju, pri zauzimanjurazličitih stajališta, obradi vlastitevažnosti, pri mentalnojprospekcijii navigacijisredišnji prefrontalniKorteks aktivirano kad su gledateljizatraženi da eksplicitno navedumentalna stanja drugih osoba izkompleksnih podražaja, daprocjene sebi slične i o verzijamasebe nedaleko od sadašnjosti, daprojiciriaju sebe u druge situacijeaktivacija povezana s preciznošćuzaključaka suosjećanja i sobradom samovažnosti; jedna oddvije regije koje su najčešćepovezana s inhibicijom zrcaljenjaStajališta snižen tijekom regulacijeprovocirane agresije, moguće daindicira ulogu u refleksiji osamovažnosti ili trudu da sezaključe tuđe namjere kao načinregulacije agresivnih impulsakada paradigma ne daje prilikubihevioralni odgovor, odbijanjemože provocirati hiperaktivacijuove regije, naglašavajući potvrduza razlikovanjem suosjećajnograzumjevanja od čistog nadzora Afekta temporoparijetalnispoj (junction) aktivira se kad su gledateljizatraženi da zaključe da li osobeimaju lažna ili točna uvjerenja, daprocjene da li poznaju promatraneosobe, da ekslipicitno navedumentalna stanja na bazi podražaja,ili pri vlastitoj projekciji ubuduće ili druge situacijenedostatak nalaza mogu indiciratina osnovnu ulogu u razlikovanjusebe od drugih i uspostavljanju

Perspektive gornji temporalniSulkus aktivira se kad su gledateljizatraženi da procjene kompleskne,društvene, smislene radnje osoba,da ekslipicitno opišu mentalnastanja osoba snižena aktivnost tijekomnamjerne empatične obradeaktivacija je povezana sprecisnošću eksplicitnogsuosjećajnog zaključivanjatijekom pokušaja psihološkogudaljavanja od afektivnogpodražaja, BPD pacijentipokazuju veći stupanj aktivacije,naglašavajući potrebu zarazlikovanjem empatičnograzumjevanja od nadzora afektaTražeći istaživanja koja uspoređuju pacijente s graničnim poremećajem ličnosti i depresijomLuca i sur. su našli slijedeće (Luca et al 2011): dok su zamišljali reakcije na situaciju koja jepoticala samozljeđivanje zdravi subjekti su pokazali određenu aktivnost orbitofrontalnogkorteksa koja je bila manja u pacijenata s BPD-om, no dok su zamišljali akt samoozljeđivanjapacijenti s BPD-om su pokazali povećanu aktinvnost u dorzolateralnom prefrontalnomkorteksu i smanjenu aktivnost u srednjem cingulatu. U igri s više rundi ekonomskih izmjeniuspoređivani su pacijenti s BPD-om i zdrave osobe. Zdrave osobe su pokazivale linearnupovezanost između odgovora prednje insule i primljene novčane ponude od strane partnera uigri kao i količine novca vraćene partneru. Kod osoba s BPD-om nađena je linearnapovezanost samo između odgovora prednje insule i vraćene količine novca.Koristeći koncepte prvog stupnja mentaliziranja: orijentiranost cilju i drugom stupnjumentaliziranja: teorija uma, Baron-Cohen je demonstrirao da kognitivno sposobna djeca sAspergerovim sindromom (poremećajem iz autističnog spektra) nisu bila sposobna riješitizadatak lažnog uvjerenja dok normalno razvijena djeca i djeca s Downovim sindromom jesu.To je snažna potvrda hipotezi da je oštećena sposobnost čitanja misli drugih ljudi ključandeficit u autizmu, ali također i da je sposobnost zaključivanja mentalnih stanja drugih ljudi(mentalizacija – teorija uma) relativno neovisna o općoj inteligenciji.Proučavajući moždanu aktivnost pri korištenju mentalizacije za rješavanje zadatak koji zahtijevaju orijentiranost cilju i/ili aktivnost teorije uma ispostavilo se da posljednje navedena aktivnost uključuje prednji paracingularni korteks, temporo-parijetalni spoj i temporalne polove.