TEORIJA INFORMACIJA: II PARCIJALA10. STRUKTURA PORUKE- Mcluhan Marshal: Medij je poruka. Prema njegovom izvornom stajalištu, može se tvrditi da je medij poruka, te da je to i sam televizor, aparat, poruka.- Kada se govori o strukturi poruke, treba imati u vidu najmanje 2 ili 3 njena sastavna elementa:

Informativni element (sloj) Redundantni (sloj) Vrijednosni ili interpretativni element (sloj)

- Informativni element (sloj) predstavlja ono što je novo saznanje. (M. Sapunar – ono što je bitnost informacije) i u pravilu taj informativni sloj predstavlja denotativno značenje. Diskurs informativnog sloja informacije je kognitivan, saznajni. U svakoj profesionalnoj poruci mora postojati informativni sloj, jer svaka poruka, u pravilu, donosi nešto novo.- Redundantni element (sloj) u poruci predstavlja ono što najčešće postoji u poruci i što predstavlja postojeće znanje i postojeće iskustvo. Poruka teorijski može postojati bez ovog sloja, ali najčešće sadrže ovaj sloj u sebi. Ako poruka posjeduje samo redundantni bez informativnog sloja, kaže se da je informacija nekomunikabilna.- Vrijednosni element (sloj) služi za nadopunu informativnog elementa. Taj sloj je dozvoljen kao zaseban, odvojen sloj od ostalih, i predstavlja interpretativni nivo profesionalne poruke. Ovdje je dozvoljen subjektivni pristup autora. Ovaj sloj mora biti strogo odvojen od prethodna dva, a ukoliko se miješa sa njima, riječ je o izvanprofesionalnoj praksi koja ima persuazivni, propagandni ili manipulirajući cilj. Ako se profesionalna informacija ili poruka započinje vrijednosnim slojem, riječ je o propagandi i smatra se krajnje neprofesionalnim načinom enkodiranja poruke ili informacije.Dva nivoa interpretacije informacije (poruke)- Postoje dva nivoa interpretacije informacije:

Oficijelni dio interpretacije – pripada komunikatoru (interpretira komunikator) Neoficijelni nivo interpretacije - pripada svakom recipijentu pojedinačno (izlazi van okvira novinarskog djelovanja i

novinarskog profesionalizma) (interpretira recipijent)- Poruka je ostvarila svoj datak kada je materijalizirana i kada je proizvela recipijentsko rezoniranje, tj. feedback (povratna sprega). Funkcionalna je kada je proizvela ne samo materijalno ponašanje nego i stav, mišljenje, rezon trajnije naravi.- Komunikator mora da vodi računa ne samo o primarnom nego i o sekundarnom nivou dekodiranja informacije- Kantov etički stav: neki iskaz (informacija) može zadovoljvati sve kriterije formalne logike, a da ipak ne bude istinaCjelovitost informacije (poruke)- Treba povezivati informativno i redundantno u informaciji. To je značajno sa stajališta etike informacije i njene cjelovitosti- Kada je riječ o cjelovitosti profesionalne poruke, mora se voditi računa da se u igri redundantnog i informativnog povezuje ono što je aktuelno sa onim bitnim što mu je prethodilo, tj. sa prethodnim elementima događaja koji ima svoj predtekst. Tako se pruža cjelovita informacija o složenom događaju.- Neke savremene teorije i prof.praksa insistiraju da se u informativnim sadržajima ostane na informativnom dijelu strukture informacije bez redundantnog sloja. Prema ovim objektivističkim shvatanjima, čak i kada je redundantni sloj utemeljen na objektivnim činjenicama, on ne pripada kategoriji objektivnog. To je vrsta scijentističkog empirizma, informacijskog radikalizma ili realizma koji donosi lažnu, eidetsku čistoću informativnih slika.- Scijentistički empirizam – insistiranje na odbacivanju redundantnog sloja u poruci- Informacijski radikalizam – sličan scijentističkom empirizmu, ali ovaj smatra naročito važnim informativni sloj poruke ili informacije i sve ostalo smatra neobjektivnošću.- Profesionalna mjera za komunikabilnost informacije je „zlatna sredina“ ovih krajnosti (dakle informativno + redundantno)Autorski stav u informaciji- Niti jedan stav u informaciji se ne smije izvoditi do krajnosti, niti se smije ideologizirati i apsolutizirati.- Ideologizacija – pretjerani autorski stav ili potpuno odsustvo stava- Nedovoljno informisan recipijent je pogodan za manipulaciju, koja nastaje kao direktna posljedica apsolutiziranog obavještavanja. 11. ISTINA INFORMACIJE, LAŽ INFORMACIJE- Kad god stupa na dijalošku scenu, komunikator (novinar) traži razumijevanje i nudi autorsku interpretaciju istovremeno.- Često se na relaciji komunikator-recipijent događa komunikacijski šum, usljed značaja interpretacije koju nudi prvi, a odbija ili prihvata drugi- Objektivnost informacije je tek jedan od kriterija istine informacije, ali to je tek njen donji prag. Ispod toga je laž. Cjelina istine informacije je šira od elementarne objektivnosti koju zagovara svaka teorija i praksa novinarske profesije.- Odabir „fundamentalnih entiteta“ informacije podrazumijeva određenu, primarnu interpretaciju, tj. odabir podataka i činjenica po autorskom izboru i to je već prvobitna selekcija istine i objektivnosti koja se očekuje od komunikatora.- U novinarskom smislu istine kao praga objektivnosti, možemo govoriti o tri vrste istine, koje nastaju i variraju u procesu enkodiranja i dekodiranja poruke:

1

Istina konkretne informacije („fundamentalnih entiteta“) Istina čovjekovog okruženja Istina čovjekovog iskustva

- Istina konkretne informacije provjerava se ukupnom objektivnošću upotrijebljenih informacije, tj. transparentnošću upotrijebljenih simbolakoji su učestvovali u enkodiranju profesionalne informacije.- Istian, svaka istina, pa i ona informativna se podvrgava sumnji. Sumnja je u praktičnom informativno-profesionalnom angažmanu ono što pokreće komunikatora na dnevno istraživanje, traganje i obično se radi o stvaralačkoj, a ne o defetističkoj sumnji.- Informaija je istinita ako je njena sastavna faktografija istinita, tj. ako su upotrijebljeni simboli istiniti.- Ipak usljed interpretacije informacija ne mora biti istinita. To se događa naročito onda kada se simboli ne provjeravaju, kada se kao pripremljeni od izvora informacije, samo koriste ili čak izmišljaju.- Simboli koji se koriste u informaciji moraju biti stavljeni u najmanji semantički sistem – rečenicu – kako bi dobili značenje i smisao koje im komunikator nalaže, ali po mogućnosti na denotativnom nivou.- Ukoliko se previše operira sa konotativnim nivvom upotrebe simbola, onda će svakako biti riječ o otežanom diskursu poruke ili informacije kada ona dođe do recipijenta.- Istina čovjekovog okruženja najčešće stoji naspram ili mimo istine konkretne informacije. Tu nastaje diskrepancija ili raskorak između istine stvarnog života, empirije i informacija mas-medijskih sadržaja kao takvih. Komunikator i recipijent istovremeno i ireverzibilno postoje u te dvije stvarnosti: medijskoj (virtualnoj) i stvarnoj (empirijskoj).- Ako komunikator nastoji fabricirati događaje ili fakte (kao elemente manipulacijskog novinarstva), onda on nastoji etablirati medijske istine.- Chomsky kaže da medijske istine mogu biti i polovične ili lažne istine i da je njihova uloga etabliranje traženih, zamišljeniih, potrebnih istina u datom vremenu i prostoru. I svrha ovoga je manipuliranje, vladanje recipijentima i pretvaranje u puke konzumente mas medijskih sadržaja bez stava i vlastitog rezona i mišljenja.- Novumi u reciipijentovom iskustvenom polju se pohranjuju spontano, a ako on ne uspijeva naći novume koje se uklapaju u njegove stavove, etiku, mišljenje i ideje, on biva zbunjen.- Istina čovjekovog iskustva je treći faktor. Nove elite uspješno okružuju recipijente simboličkim informacijama, koje često samu stvarnost zamjenjuju slikama stvarnosti. - Sa usponom mas medijskih informacija i snagom koju one posjeduju, nevažno je, nažalost, šta je od sveg mnoštva laž, a šta istina, za puko procjenjivanje njihovog ujtecaja. Utjecajne su i istina i laž.- Samom ovakvom situacijom moralna uloga komunikatora je dovedena skoro da maksimuma, ali i njihova odgovornost za opću i pojedinačnu sudbinu sutrašnjice.Problem istine kroz povijest- Rasprave o istinu su konstantne u cjelokupnoj historiji ljudskog društva.- Sa stanovišta religijskih tumačenja istine, istina je kao apsolutna nedostupna individualnom iskustvu, ona je ouvijek traganje i iscrpljuje se u traganju. Evropska filozofska misao isto ukazuje da je istina tragnje za njom, a komunizam je za sebe smatrao da je definitivno nađena istina.- Pitanje o istini se tiče odnosa istine i interesa, jer je ljudsko ponašanje determinirano interesom. Interes se često označava negativno, iako treba imati na umu da je to u prirodi čovjeka.- Istina bi se mogla definirati kao vrijednost koja se realizira u procesu saznavanja i to saznavanja znanstvenog, empirijskog, pragmatičnog, dnevnog.- Na osnovu verificirajućih dokaza, možemo govoriti o 4 pristuppa istini, bitnih za teoriju informacija:

Stav logike i logičara – Istina se sastoji u neprotivurječnosti skupa sudova, iskaza, dakle, u neprotivurječnosti informativnih činjenica

Stav pragmatista - Istina se sastoji u korisnosti koju čovjek ima u društvu u procesu saznavanja ili u korisnosti od objavljivanja određenih informativnih činjenica

Stav materijalista - Istina je ono što je u praksi provjereno ili provjerljivo Stav idealista: Istina je ideal kojem se ljudsko saznavanje približava nizom relativnih istina, ali se kao ideal nikad ne

dostiže u potpunosti.- Budha – nirvana je istina, a nirvana je neka vrsta onozemaljskog života. Stoga nirvanu ne treba tražiti u ovom životu i vremenu. Za dosezanje nirvane potrebna je samodisciplina, vjera, odlučnost, govor, življenje, djela, misao, napor...- Konfučije – istina se sastoji u tome da ljude treba voljeti svim žarom duše. Narodima su potrebnije vrline nego propisi. Uzvišeni čovjek na sve ljude gleda kao na braću.- Mao Ce – činiti dobro drugima, a ne očekujućo nagradu je prava vrlina.- Lukijen Jan – spoznaja istine se postiže prosvjećivanjem. Riječ je sjeme iz kojega izlazi božanstvo.- Sokrat – autokonzistencija je kriterij istine. Spoznaja je vrlina i cilj života. Iz neznanja dolazi loše djelo. Bolje trpiti nepravdu nego je činiti

2

- Heraklit – umjerenost je najveća vrlina, istina. Apsolutna istina je poznata samo Bogu- Ciceron – sve moralno potiče od saznavanja mudrosti i istine.- Seneka – ubistvo jednog čovjeka je strogo zabranjeno- Biblija – ako se stranac naseli u vašoj zemlji, ne zlostavljajte ga. Ne činite nepravde u mjerenju.- Sveti Pavle – ružne riječi neka ne izlaze iz vaših usta.- Kur'an – Ljudi treba da sudjeluju u stvarima svijeta, nose lijepu odjeću i ne pretjeruju. Moć se kao takva ne osuđuje, ali se odgovornost mjeri prema nivou moći.Problem istine informacije- Semantička poruka je istinita ako je objektivna, tj. ako objektivno govori o događaju, izražava neki identite ili mišljenje, itd- Estetička poruka je istinita u onoj mjeri u kojoj je njeno semantičko jezgro objektivno i ima sve karakteristike neophodne za semantičku poruku. Ali i ona je istinita ako svoji sredstvima, jezikom, stilom, odrazom, može da se doživi kao istina i ako u svojoj estetičkoj dimenziji djeluje kao relanost.- Toma Đorđević – Funkcija estetičke poruke nije da nam neposredno kazuje istinu u strogo logičko-spoznajnom smislu (to je funkcija semantičke poruke). Njena funkcija je da nam preko interpretacije činjenica koje su srasle sa strukturom te estetičke poruke do te mjere da se ne mogu razdvajati, da nam posreduje znanja o onim zbivanjima za koja želimo da izazovu emocionalno-afektivna osjećanja.- Diskurrs semantičke informaicije obavlja se logičko-razumskom raščlambom- Diskurs estetičke informacije obavlja se emocionalno-afektivnom raščlambom.- Mofući kriteriji za raščlambu estetičkih ili semantičkih opruka posredovanih dijelom estetičkim sredstvima su: komunikabilnosti umjetničke istine i objektivnosti umjetničke istine.- Jedan od mogućih puteva za dosezanje istine je traganje za istinom na osnovu različitih izvora, suprotstavljenih izvora informacije.- Latentna tendencija u negativnom smislu riječi podrazumijeva da tražeći više izvora, komunikator može vrlo očito potvrđivati ili negirati ono što je dao prvi izvor.- Prava uloga komunikatora je da pomoću 2 ili više različitih izvora dođe do relativne istine.- Da li su istine novinara i recipijenta jednake, odgovor može biti dvojak:

Motivi komunikatora i recipijenta se ne podudaraju zbog komunikabilnosti upotrijebljenih simbola. Motivi ikomunikatora i recipijenta se ne podudaraju zbog različitih iskustvenih polja

- Novinarii često idaliziraju javno mnijenje (misle da će njihova poruka biti prihvaćena, na njihov način dekodirana, računaju na faktor empatije, dopadljivost poruke, idealiziraju stanje recipijenta i svoje prof.uloge) iili potcijenjuju recipijente (javno mnijenje je amorfna masa koju komunikatori oblikuju po svojoj želji, volji i prof.angažmanu).. Loimer dijeli novinare na dvije skupine:

One koji se poistovjećuju sa interesima vlasnika i biznisa – funkcioniraju zbog tiraža, slušanosti, gledanosti, nastoje zadovoljiti banalnu gledanost. Novinari rade na profilaciji publike kojoj po svaku cijenu povlađuju, održavaju niski ukus i sužene potrebe

One koji se poistovjećuju sa općim društvenim interesom – funkcioniraju tragajući za suštinama društvenih problema, djeluju orijentirajuće, vrše objektivniju selekciju činjenica, podataka i sl. Novinari se vode isključivo ličnim interesima građana. Lorimer insistira na javnom interesu.

Laž informacije- Odnos istine i laži informacije nastaje na kompleksnom, višeslojnom problemu koji se odnosi na objektivan odnos prema odabiru kanala poruke, općedruštvenih interesa, kontekst plasmana određene kažne poruke, dobru volju komunikatora, njegov etički personalitet, ljudski kredibilitet i funkciju informacije kao čina traganja za istinom.- Traganje za istinom naročito je dragocjeno kada je etički i profesionalno motivirano. Nasuprot ovome stoji preuzimanje obavještajnih, izmišljenih podataka i činjenica i njihovo fabriciranje, a sve s ciljem čistog, progesionalnog laganja ili obmanjivanja recipijenata i javnosti u širem smislu riječiGeneza laži- Laž osim što može biti prirodna čovjekova reakcija na prijetlnju, odbrana, ona ima dugu poviejst.- Jacques Derrida je prvi spomenuo laži medijskih konfiguracija, spominjući ih kao „kapitalističko-tehno-medijsku moć koja vrši medijsku multiplikaciju lažnih učinaka, tih nezibrisivih učinaka“ koju obavlja „izvrnuta istina“. On govori o intencionalnom laganju koje je posredovano medijima i koje je zato n ajopasnije laganje. - Intencionalno laganje je temeljno, iznutra motivirano, teško prepoznatljivo, ali i najopasnije.- Kojevee – današnj čovjek kupa se u lažui, udiše laž, podložan joj je u svakom trenutku- Hannah Arendt – demokracija je najpovoljnija forma za društveno laganje- U medijskom laganju primat pripada slici. Umjesto klasične izgovorene, sve su češće sliikovne laži, tj. medijske ikone. One imaju zadaću ne više da kopiraju i repriziraju svijet, da mu ugode, nego da taj svijet zamijene. Medijalna slika, medijalna ikona se danas više promatra nego što se ikada promatrao original.

3

- Novinarstvo u sačuvanju trezvenosti, interpretacije i kriterija ima ogromnu ulogu, ali pri tome ne smije lagati nego saopćavati svijet.Ambijentalni karakter informacije- Kao dodatni faktor utječe na odnos istine i laži informacije.- Po novijim istraživanjima, printani mediji su najčešće najbliži istini i najčešće poštuju pravilo 5-7W- Elektronski mediji često ostaju na 3w,4w pod izgovorom da je njihovo prisustvo samo opravdanje.- Danas mediji ne informiraju recipijente o realnosti svijeta nego sami stvaraju svoju istinu svijeta. Danas je bitno više da li informacija zvuči istinito, a ne da li je informacija stvarno istinita.

12. DISKURZIVNOST PORUKEPojam diskursa u novinarstvu- Diskurzivnost predstavlja značajnu razumsko-logičku raščlambu, promišljanje, analizu, razumijevanje, profesionalne informacije koju zahtijeva svaka semantička, pa i dakako i novinarska poruka- Diskurs koji pri dekodiranju novinarske poruke dekodira recipijent, uključuje ansambl jakih nadražaja i ostvaruje se na kognitivno-analitičkom nivou. Zato je bitno kako će najmanja semantičkajedinica biti inkorporirana u sistem i funkcionirati u njemu.- Rečenica je najmanji poželjni sistem diskursa. Mora biti komunikabilna, jasna, a u odnosu na dr.rečenice mora imati kognitivan odnos.- Diskurs je važan za teoriju informacija jer on semantičke poruke, informacije, realizira na mjestu prijema poruke. Recipijent je taj koji vrši raščlanivanje procesom ili činom prijema i dekodiranja poruke. Ova činjenica je važna novinarima jer:

Danas je mnogo medija, i razvijena je medijska situacija Politička i ekonomska situacija je pluralnija nego ikad Danas se više nego ikad pluralnost tiče medija i medijskih informacija

- Svima u javnoj sferi postaje bitno kako će raščlaniti određenu poruku, informaciju, ali je istovremeno važno i kako će je konačni prosječni recipijenti raščlaniti.- Diskurs podrazumijeva izvođenje značenja pomoću razumske, logičke analize, razumskog raščlanjivanja svih elemenata, podataka, činjenica, fakata iz kojih, i od kojih je sastavljena poruka. Informacija je u tom smislu fizički, simbolički, jezički nosilac poruke i njenog značenja.Kontekst- PO pravilu, semantičke poruke se oblikuju samo racionalno-diskurzivnim simbolima, koji se mogu razumjeti, raščlaniti na kognitivnom nivou.- Mogućnost diskurzivnog faktora u poruci je sadržana u novosti poruke (novumu), što znači da je sadržana u faktografskom dijelu informacije, a uatim i u njenom redundantnom dijelu.- Diskurs se može obavljati i na konekstualnom nivou, ali je to pomoćni postupak. Glavni je postupak diskursa koji se odnosi na semantičku vrijednost faktografskog jezgra. - Novost je suština poruke, bez novosti ona nije informativni čin niti komunikacijski odnos, zato se u procesu diskurzivne analize prvo traži faktor novosti.- Da bi raščlamba bila moguća i recipijentu, kao što je bila komunikatoru, treba voditi računa o enkodiranju poruke. Tu trebamo tražiti diskurzivne simbole, čije je značenje logičko, razumljivo, a odnos među simbolima isto logički i razuman.- Novinarska poruka je trenutna, stoga je njen logičko-kognitivni diskurs također trenutan.- Ako je teško pronaći odgovarajući, ili bar minimalni nivo razumijevanja profesionalne informacije na nivou diskursa (unutar poruke) onda se poruka ili informacija nastoji diskurzirati, raščlaniti mimo simboličkog diskursa, izvan denotativno-konotativnog odnosa i tada je najčešće riječ o razumijevanju informacije na nivou konteksta.- Raščlamba poruke ili informacije vrši se na 2 načina: pomoću diskursa i pomoću konteksta- Kontekst je složeniji način razumijevanja, račlambe ili razumijevanja profesionalne informacije (poruke: najčešće se koristi kod printanih medija (naročito kod složenijih žanrova – publicističkih, znanstvenih, filozofskih,...) U svima njima je kontekstulani diskurs (pomoćni) ono sa čim računa komunikator prilikom enkodiranja poruke, ali i ono sa ćime računa recipijent.- Kontekst je pomoćno sredstvo analize 5-7W kao sastavnica informacije, intencije ili eventualne manipulacije, ili čak laži informacije.- Kod enkodiranja poruke se oslanjamo na kotekst kada tražimo simbole koji imaju jako kontativno značenje i kontekstualan odnos, koji cjelinu poruke upućuju upravo nakontekst. Međutim, to se najčešće dešava kada se namjerno zamagljuje izravno značenje i recipijent se upućuje na kontekst.

4

- Kontekst informativnih činjenica je teško diskurzivan, jer je uslovljen prethodnim znanjem, iskustvom recipijenta, obrazovanjem i uvjerenjima, dok simboli i informativne činjenice semantičkog karaktera imaju izravno značenje i u pravilu, ne traže ove pretpostavke koje traži kontekst i upućivanje na kontekst.Diskurzivnsot u pojedinim medijima- Više komunikološki obrazovan će lakše raščlanjivati poruku.- U printanim medijima postoji veća mogućnost kontekstualnog tumačenja. Napisano ostaje napisano, i ne može se post festum proizvoljno interpretirati.- Radio i audio-mediji imaju poruke koje se teže podvrgavaju raščlanjivanju. Od cjeline onoga što se čuje, samo se dio pamti. Pamti se ono što koresponria sa vl. senzibilitetom audio-recipijenta (ne želi nešto saznati, čuti, zapamtiće koliko želi, odbaciti koliko želi) i zato je radijska raščlamba, radijski diskurs manji, a slobodna interpretacija veća- Televizija je u povoljnijem položaju, jer ima sliku i ton, pri čemu slika djeluje upečatljivije. Teško je isitim intenzitetom pratiti i sliku i ton, pa se intenzitet pažnje mijenja čas na sliku, čas na ton. TV novinarstvo je složenije od prethodna 2.Funkcije diskursa- Diskurzivnom analizom se preciznije i kvalitetnije uspostavlja odnos prema medijskim sadržajima. Suptilan analitički odnos vodi ka pronalaženj i otkrivanju mnogo ozbiljnijih – političkih odluka.- Šta se raščlanjuje?

Validnost izvora informacije Izbor i poredak informativnih činjenica Značenje simbola, odnos među simbolima i Odnos između faktografskog i redundantnog u poruci (interpretacije se posebno podvrgavaju analizi)

Diskurzivna trijada: simbol – značenje, misao- Diskurs počiva na trijadi: simbol – značenje – misao.- Simbol – najčešće denotativan i stalan, ali u bitnome određuje smisao. Pogotovo ako je konotativno upotrijebljen, jer je mogućnost različitih diskursa uvećana. Sa konotativnim simbolom smisao i značenje poruke postaju još promjenljiviji.- Značenje – izvedeno u odnosu na upotrebu simbola, koji je stalan. Ono može biti direktno (izravno) i indirektno (neizravno). Značenje je promjenljivo za razliku od simbola.- Smisao – najširi element diskursa, ujedno najpromjenljiviji diskruzivni član. On može kod svakog recipijenta biti individualno shvaćen, ali mnogo češće je općenit.13. INTENCIJA PORUKEPojam intencije u novinarstvu- Početni imuplsi za razvoj govorništva u antici su bili:

Diferencijacija unutar prazajednice po različitim interesima Otkriće da se pomoću riječi može uticati na druge, a u svome interesu.

- Suština i uloga ove pojave je utjecaj na druge. Danas javna riječ, medijska informacija postaju moć, a mas mediji sredstva realizacije te moći.- Napoleon Bonaparte (17./18.stolj.) naziva novinarstvo sedmom silom, jer za njega štampa znači koliko jedna elitna divizija. Prije Napoleona termin sile za mas medije upotrebljavao se u 17.stolj. kad su se izdiferencirala tri društvena sloja: plemstvo, svećenstvo i građanstvo.- Danas se slobodni mediji i slobodne informacije smatraju 4. osloncem demokratije (nakon tri vrste vlasti)- Intencija je nevidljivi sloj u strukturi informacije, zaseban sloj, ali i vidljivi, transparentni ili latentni, kojemu je funkcija da utiče, ostvaruje neku namjeru, cilj, zadaću komunikatora, uredništva ili redakcije, vlasnika ili centra moći kojima informacija pripada.- Komunikator kad struktuira informaciju upotrebom simbola da bi pokazala nešto realno, prepoznatljivo na spoznajno-logičkom nivou, želi i da izazove emocionalne reakcije i to se najčešće postiže latentnim intencijama u informaciji.- Intencija se uvodi u persuazivnom sloju informacije, jer ima za cilj da nekoga u nešto ubijedi. Taj intencionalni sloj je uslovljen referentnim vrijednostima sistema ukojima mediji djeluju.- Intencionalni sloj je uvjetovan i referentnim vrijednostima komunikatora, tj. to znači da se vrijednosti sistema i komunikatora ne moraju podudarati niti poklapati.- Intencija je sadržana u tome i kakvo se značenje daje nekoj pojavi ili događaju. Nekoj pojavi se može dati veliko značenje stavljanjem na prvu stranu novine npr.- Komunikator koji enkodira poruku i u nju stavlja intennciju, nastoji da ta intencija korespondira sa pretpostavljenom intencijom recipijenata, da odgovara senzibilitetu recipijenata kojima je namjenjena.- Komunikator nastoji svoju intenciju, želu, namjeru, prikazati kao želju, namjeru intenciju recipijenata. To je bitno kod konfliktnih situacija i društvenih tenzijaVrste intencije- Intencija može biti data:

5

Direktno (eksplicitno) ili na denotativnom nivou Indirektno (implicitno) ili na konotativnom nivou

- Direktna intencija – vezana za transparentne godađaje i takve se poruke grade na transparentno-vidljivim činjenicama. To su najčešće normalne, prosječne inf.koje insistiraju na objektivnosti. U osnovi značenja su empirijske činjenice i već sadrže intenciju. Riječ je o orijentacijskoj funkciji medija, funkciji medija kada je intencija direktno oslonjena na denotativ. I kod najbanalnihijh događaja postoji intencija, jer i oni imaju refleksiju. Ako je riječ o persuaziji, intencija je posve inkopatibilna objektivnosti- Indirektna intencija je takva vrsta intencije kada se recipijentu ostavlja da sam otkrije intenciju i njeno značenje, i da sam izvede zaključak. To znači da se poruka ili inf.enkodira tako da recipijent ima dojam ili uvjerenje da je sam izveo zaključak, odnosno da je on sam otkriju, po svom nahođenju, intenciju i njeno značenja. Ustvari, intencija i njeno stvarno značenje su mu uvijek nametnuti. To je često u propagandnim informacijama, u porukama poslovnog komuniciranja ili kod kreacije reklamnih poruka.- Savremena informacijsko-komunikacijska situacija i praksa se služi ovim drugim načinom. Tzv. Objektivno oblikovana informacija, na kraju ima intenciju, namjeru, cilj kada se otkrije njeno konotativno značenjeSpecifične intencije-Prva bitna specifična intencija može biti nađena u štampi. Ona je omnibus-konceptom puna privlačnosti i ima ogromne tiraže. Ovom tisku je npr. prethodio tisak radnog čovjeka s plavom košuljom koji u prevozu kuća-posao čita tu štampu. Time se osigurava funkcija socijalne diferencijacije- Druga intencija se tiče manira da se individua zasipa sa štp više informacija. Pojava je i lokalnog i globalnog karaktera istovremeno.- Savremene društva zbog bombardiranja građanstva viškom informacija su postala hedonistička, komforna i tako lakše podnošljiva. Takva mnijenja reagiraće samo na one informacije i događaje koji će ugroziti njihov osobni standard i elemente ustaljene permisivne kulture.14. INTERPRETACIJA U PORUCI, INFORMACIJIPerformativne presupozicije govora- Presupozicija, eng. pressupposition – pretpostavka, predmnijevanje, pod pretpostavkom da...- Idealna interpretacija je moguća samo u idealnim uvjetima komunikacije, zato se treba pozabaviti formom svakodnevne, brze, uske, ad hoc interpretacije koja pripada sferi novinarstva.- Ova vrsta interpretacije podrazumijeva da neformalno mora postojati pozadinski okvir mišljenja, potisnua premisa, koji je nužan da bi neki naredni argument bio valjan.- Presupozicija je sud čija je istinitost neophodna ili nužzna bilo za istinitos ili neistinitost narednog suda, tj. iskaza.- Praktička vrijednost njihovih naukovanja odnosi se na Performativne presupozicije govora.- Da bi se moglo kazati npr. da je francuski kralj ćelav, prethodno mora postojati misaono-logička presupozicija koja kaže da „postoji francuski kralj“. Bez presupozicije o postojanju francuskog kralja, svaka interpretacija o njegovoj ćelavosti je netačna, neutemeljena, neargumentirana i proizvoljnaPozadinski okvir govora, mišljenja- Prvi iskaz daje okvirne performanse, okvir za formu, utemeljenje, tačnost, validnost i argumentaciju drugog iskaza. Drugi iskaz, koji interpretira, ne može se uzeti za nešto istinito ili neistinito a priori, sve dok se ne uspostavi pozadinski okvir mišljenja ili govora.- Danas bez performativnih presupozicija nastaju floskule, medijske ikone, manipulativne partikule i izričaji koji se po automatizmu preuzimaju, fabriciraju i dalje šire eterom. (npr. nakon 2001. floskula o „islamskom terorizmu“)- Formalne perforamtivne presupozicije su naročito pogodan model da se izbjegne jeftina mitologizacija, interpretacija, manipulacija i laganje novinarskim putem.15. ANGAŽIRANOST INFORMACIJEPojmovno određenje angažiranosti- Angažiranost je jedna od funkcija informacije. Dovodi se u pitanje naročito sa stanovišta profesionalne etike, jer zastupnici t teze smatraju da je angažiranost informacije nespojiva sa profesionalnom etikom i normama, te svoj stav temelje na tome da je svrha informacije da obavještava, a ne i da usmjerava, tj. negiraju orijentacijsku funkciju informacije. Po njihovom tumačenju angažiranost je uvijek proizvod subjektivnog stava o nekome ili nečemu, a inf. ne trpi ničiji i nikakav subjektivan stav.- Angažiranost, ma koliko da je izraz subjektivnog stava komunikatora može biti pomoć recipijentu u snalaženju u okolini koja ga okružuje (Norbert Wiener)- Funkcija informacije osim registracije pojava je i u pomoći recipijentima u orijentaciji u okruženju- Antiangažiranost informacije – ostvaruje se negativan medijski uticaj na želju npr. da se opstane i živi u postratnom društvu- Mediji su najbrži distributeri vremena i prostora, stoga antiangažiranost je dio njihove vl. promidžbe i his.odgovornosti

6

Angažiranost i objektivnost- Angažiranost i objektivnost su legitimne unutar informacije, uz pretpostavku pošovanja svih prof.etičkih normi- Tendencija (lat tendere – težiti, stremiti) informacije je suprotstavljena angažiranosti i objektivnosti. Ona u novinarstvu znači da u procesu komunikacije (tj.enkodiranja) komunikator teži da postigne neki (parcijalni) interes koji nije u skladu s interesom recipijenata kojima je poruka upućena. Tendencija je i pokušaj komunikatora da recipijent prihvati nejgovo stajalište, stav, mišljenje bez obzira na svoje iskustveno polje i znanje.- Ako se pokušava staviti znak jednakosti između tendencije i angažiranosti, angažiranost tada postaje negativna intencija informacije. Tendencija i angažiranost NISU isto.- Angažiranost radi istine j pozitivna karakteristika informacije, mada istina varira od osobe do osobe- Angažiranost se često podvodi pod metod defaktualizacije. Defaktualizacija je odstupanje od fakata, izvrtanje činjenica i sl- Defaktualizacija uvijek računa na neke neistine na koje se inf. oslanja. Ti oslonci najčešće upućuju na: institut odbrane, straha, nemoći, nadmoći.16. VRSTE PORUKAFaktografska poruka- Faktografska poruka – vrsta poruke koja sadrži u sebi informativne i redudantne elemente, ili informativni i redudantni sloj. Ona je spoj oba ova dijela, ili sloja profesionalne informacije, koji čine faktografsku cjelinu.- Quintilijan: ona kaže šta se zbilo, gdje, kada, kako, ko je učestvovao i zašto.- Kriteriji za ocjenu faktografske poruke su: istinitost, objektivnost i korisnost- Bitan je interpretativni novi komunikacije (neformalni interpretativni nivo kontakta informacije sa recipijentima) – dio „života informacije“ u kom se prepričava i raspravlja ono što se prethodno pročitalo, čulo, vidjelo na nekom od masovnih medija.- Faktografske informacije se upućuju masovnoj publici, po pravilu su jednosmjerne, intencija im je neizražna, a njihova reinterpretacija se dešava u intepersonalnim kontaktima. - -- Komunikator mora voditi računa kakve će refleksije njegova poruka izazvati u tim kontaktima. Mora voditi računa o činjenicama, načinu uključivanja u informaciju, načinu interpretacije.Apsolutna objektivnost- Apsolutna novinarska objektivnost bila bi ostvariva samo u laboratorijskim uvjetima.- Novinarska objektivnost je bitna u drugom interpretativnom krugu (koji o informaciji više recipijenti) u zatvorenijim sredinama, jer su oni mnogo nepovjerljiviji. Ipak, slična je situacija i sa sredinama u kojima nije razvijena medijska situacija i medijski sistem.- Objektivnost je vrlo značajna i u uvjetima posebnih socijalnih tenzija u nekom društvu. To je također važno i u sredinama gdje je medijska konfiguracija takva da reprezentira različite ideološke i političke poglede na društvena kretanja i promjene. Političke tenzije, bilo koje vrste, utiču na intenziviranje drugog inova interpretacije informacije prisutne kod recipijenata.- Zaključak: kod enkodiranaj faktografske poruke značajno je voditi računa o tome kakve će efekte ova poruka imati na drugom nivou komuniciranja. To je temeljna polaznica za razumijevanje mišljenja, ponašanja i rezoiranja recipijenata.Vrijednosna poruka- F. Vreg podsjeća na funkcije masovnih medija i insistira na razumijevanju imanentne funkcije masovnih medija. - Imanentnu funkciju masovni mediji ostvaruju pomoću orijentirajuće, mnijenske, akcione funkcije i funkcije dodjele statusa.- Zbog toga ni jednu poruku, a naročito vrijednosnu poruku, ne treba shvatiti kao jednokratan čin.- Izvještač može bbiti neutralan, a da nije istinit.- Mediji sa apsolutnom neutralnošću često ibjegavaju da kažu istinu. Mediji s apsolutnom neutralnošću prečesto su neprofesionalni.- Neutralnost i objektivnost ne mogu ići na štetu istine i obrnuto.- Problem etike ne osigurava se nikakvim spoljnim normama i kodeksima, jer je to unutarnja ljudska norma. Ako mediji i novinari ne nose to u sebi, njihovo profesionalno novinarstvo će samo zadovoljavati spoljne norme.17. ESTETIČKE PORUKEPojam estetičke poruke- Estetičke poruke, u njihovoj informativnoj funkciji, imaju informativno ili faktografsko jezgro. To vrijedi onda kada estetičku poruku promatramo sa komunikološkog stajališta.- Tek kad se dekodira faktografsko jezgro, estetičke poruke dobijaju puno značenje i smisao i mogu djelovati na recipijenta- Osnovna karakteristika estetičkihporuka je njihova višeznačnosti, ili višeznačnost njihove strukture. Ona može nositi više značenja, neovnih jednih od drugih, i ona nisu definitivna u onom smislu u kom to jesu značenja semantičkih (novinarskih) informacija ili poruka.- Kod estetičkih poruka birno je da je doživljaj istih puniji ukoliko je njihova struktura razviijenija i višeznačnija.

7

- Struktura estetičkih poruka nije definitivna, ima znantno višu razvijenost strukture od semantičkih informacija, širu ili zgusnutu komunikabilnost.- Iako imaju razvijeno strukturu, nemaju tako čvrst sklop unutarnje strukture (kao kod semantičkih). Kod njih se značenje simbola često pretače iz denotativnog u konotativno i obrnuto (značenje se pretače u novi smisao, u smisao simbola)18. TEORIJA NOVINARSKE INFORMACIJETeorija novinarskih žanrova (5-7 W)- Quintilian: Izvještači moraju biti slobodni od mržnje, zlobe, gnjeva, milosrđa. Jer ti osjećaji ometaju duh da sagleda pravu istinu- Savremeni eter je prepun novinarskih sadržaja koje karakteriziraju različite neprofesionalne prekomjernosti, koje kasnije recipijenti konzumiraju.- Sva pojedinačna ili zajednička osjećanja u profesionalno enkodiranoj informaciji onemogućavaju komunikabilnost inf.- Najznačajnija pitanja po Quintilijanu (na kome su bazirane Acta Senatus i Acta Diurna): ko, šta, gdje, kada, kako i zašto i koji izvori to potvrđuju. To znači da dobar komunikator mora da se prilikom enkodiranja bilo kojeg žanra mora zapitati o događaju kao izvoru novima, sa ovih 5-7 pitanja.- Pitanje zašto – bitno zbog kauzaliteta, značajno za razumijevanje poruke i događaja koje informacija pokriva.- Pitanje izvora (relevantnih i mjerodavnih) potspješuju kredibilitet i profesionalizam komunikatora.Novinarstvo kao transformacija realnosti u mentalnu strkutur- Novinarska informacija vrši transformaciju realnosti u mentalnu strukturu pomoću simboličkih sredstava (riječi, govor, jezik) i tokom tog procesa počesto vrši redukciju stvarnosti.- Ova transformacija realnosti uvjetovana je psihodinamičkim i biološkim (čula, iskustvo, znanje, okolina) faktorima- Novinarstvo preferira neki izvanfaktualni (parcijalni cilj) i reducira realnost. Redukcija realnosti podrazumiejva metode i načine do kojih se dolazi do empirijskih i faktografskih elemenata za informativnu prezentaciju realnosti.- Postoje 3 mogućnosti susreta novinara s realnošću:

Komunikator direktno dolazi do empirijskihi faktografskih elemen.za informativnu prezentaciju realnosti Do faktografskih elemenata komunikator dolazi nekim posredstvom ili posredovanjem Djelimično je percipirao određene, a djelimično preuzeo činjenice i podatke koje će transformirati u komunikabilne

elemente buduće profesionalne informacije.19. TEORIJA VIJESTITeorija vijesti kao profesionalne informacije (poruke)- Vijest se smatra temeljnim novinarskim žanrom monološkog karaktera, i osim što je osnovni profesionalni novinarski proizvod, vijest je u neku ruku polazište za sve druge novinarske žanrove.- Ona je monološkog karaktera jer u njoj nema saučesnika, pa tako ni dijaloga ni poliloga. Ona ipak u vijek konotira dijalog pozivajući se na neki izvor.- Temeljna odrednica vijesti je izvor. To je zakonitost nastajanja vijesti, jer bez toga nema vijesti. - Vijest je kao profesionalno enkodirana informacija ujedno najvažniji i najstabilniji novinarski žanr. Najvažnija žurnalistička forma iznošenja podataka o nekom događaju.- Iako je strogo informativna kategorija/žanr i vijest kao profesionalna informacija izaziva drugi dio komunikacije (interpretativnu fazu dekodiranja vijesti). Bez te faze ona ne ostvaruje zamišljeni cilj i nije izazvala nikakve druge procese.Šta je zapravo vijest?- Vijest je skup informativnih činjenica i podataka izraženih jezičkim ili verbalnim simbolima, među kojima postoji tačno određeni odnos i koji su dati u nekom određenom poretku, posredstvom kojih se saopćava neka novost.Strukturalna klasifikacija vijesti:

Osnovni tip vijesti – informativni podaci i činjenice kao informativni materijal, kao kognitivno jezgro, dat je neposredno i informativno i u njegovom središtu je novost (novum)

Razvijeni tip vijesti – dat je inforamtivni materijal i novum, ali je ostalo prostora i za nešto redundantnog kao vezivnog sloja među elementima profesionalne informacije (poruke)

Vijest u nizu – tzv. Razvijena vrsta vijesti, koja nije jednokratna, već prati događaje u nizu, koji traju u određenom temporalnom okviru, u određenim (ili čak neodređenim, razbacanim i nepredvidivim) vremenskim intervalima

Arhitektonika vijesti- Najstandardnija je ona vrsta viejsti kao informacije koja svojom strukturom podsjeća na piramidu ili pravilnu kupu:

Vrh – glava vijesti ili lid, koji teorijski treba da da odgovore na 5-7 pitanja Tijelo vijesti – pojašnjenje sušrine događaja Zaključak vijesti – ukoliko postoji vrijednosni element vijesti, on se daje u ovom dijelu.

- Postoji i obrnuta piramida vijesti kada se uz određenu najavu, srž vijesti prezentira na kraju u završnici: Dno piramide – najava vijesti, teorijski čista, bez vrijednosne komponente da ne bi bilo opasnosti od persuazije ili

otvorene intencije

8

Tijelo Srž

- Vijest operira s najviše faktografskih činjenica. Ona je objektivna, sadrži i informativni i redundantni sloj u sebi. Jezik vijesti je čist, lapidaran, jednoznačan, univokan i on je, u stvari, jezik obavještenja.Četiri ključna faktora vijesti- U teoriji vijesti nalaze se 4 ključna faktora za uspješnost vijesti kao elementarnog žanra:

1. aktuelnost – nosi elemente radoznalost (imanentne ljudskoj prirodi).2. blizina – pojedinac radije saznaje one vijesti koje su mu bliske po svojoj sadržini, konceptu i formi. Ona može biti i

fizička i duhovna. Pojedinca zanimaju fizički bliže viejsti, ali i duhovno bliski sadržaji. Njemu je također bliže ono šro je u skladu sa njegovim uvjerenjima i što dolazi iz bliske,identične ili drage kultuer. Te ga zanimaju i sadržaji koji dolaze iz njemu bliskih spoznajnih dimenzija

3. privlačnost događaja (ili ličnosti) je bitna karakteristika komunikabilnosti vijesti kao žanra. Privlačan događaj je uvijek više i bolje komunikabilan od neprivlačnog. I ovo svojstvo je imanentno ljudskoj prirodi i karakteru.

4. važnost – dobar komunikator će tražiti sve moguće načine da prilikom enkodiranja poruke učini njene elemente značajnima, važnima, vodeći računa da to bude zajednička nit koja se provlači kroz sve elemente i slojeve vijesti, i da je u pitanju važnosti za javnost za koju radi i kojoj saopćava vijest. Često je moguće kontekstom, kao pomoćnim sredstvom diskursa, raščlambe vijesti, ukazati na važnost enkodiranih elemenata profesionalne informacije (vijesti)

Mentalna shema vijesti- Prema M. Sapunaru u šemi nastajanja i prijema vijesti kao profesionalne informacije učestvuju sljedeći elementi: događaj – interes – pravo na saznanje – moral – nepoznatost (novost) – važnost – iznenađenje - dramatika.- U ovoj shemi važno je da komunikator vodi računa o pravu na saznanje, ali i o iznenađenju, odnosno dramatici. Svi ovi faktori utiču na enkodiranje vijesti, ali posebno utiču na dekodiranje i proizvođenje stava kod recipijenata koji formiraju javno mnijenje jedne društvene zajednice.- Mentalna shema vijesti se oslanja na psihološko-antropološke karakteristike komunikatora i recipijenata, te na socijalnu strukturu i socijalni ambijent nekog šireg društvenog okruženja.- Novum idalje ostaje najbitnija kvalitativna odrednica dobre komunikabilne viejsti.20. POJAM FLASHA, POJAME LIVEA VIJESTITransformacija zakonitosti poruke (vijesti)- Transformacija se odvijala kroz historijske epohe i poprimala drugačije karakteristike. Stoga se teorija informacija pita gdje su nestala sveta pravila profesije 5-7W. Jedan općeniti i poprilično površan odgovor mogao bi ukazivati na nedovoljnu profesionalnu obrazovanost novijih generacija novinara i urednika (kao i vlasnika medija) i na nedovoljnu profesionalnu etiku.Recipijenti – konzumenti – svjedoci- Recipijenti su klasični konzumenti printanih sadržaja, informacija i vijesti, a nestandardni konzumenti su elektronski reicpijenti, tj. recipijenti-svjedoci koji 24 h dnevno svjedoče vrlo krupnim, značajnim i dramatičnim događajima svojim svjedočenjem pred svojim ekranima. U ovoj novoj ulozi,, moderni stanovnici svjedoče svemu relevantnom što se na planeti godađa virtualno i posredno. Ipak, sa stajališta teorije informacija to je idalje neposredno, jer je „uživo“ dok traje sam događaj ili njegova izvedba ili simulacija.- Live fenomen učinio je svijet globalnim selom i vremenski.- I novinar i recipijent su istovremeno prisutni u događaju, oni su zajedno i istovremeno sa događajem njegovi učesnici (proekranski, virtualni) i njegovi svjedoci. Ovo je posljedica prethodno spomenute medijsko-recipijentske konfiguracije.- Novi faktor u događajnosti „uživo“ onemogućava recipijentu da istovremeno dok svjedoči događaj i promišlja taj događaj i možda započne drugi nivo komunikacije kao interpretacije. Odnosno, prvi i drugi nivo percepcije događaja stapaju se u jedan jedinstven trenutak, i masmedijska prezentacija-recepcija i interpretativna recepcija od strane recipijenta-svjedoka. Tu je sve teže govoriti o primjeni antičke teoreme o svetim pitanjima profesije novinarstva.- Naslovna monada ili čak sam naslov bivao je nagovještaj suštine teksture koja slijedi ispod njega. Danas je naslov već čitava jedna informativna činjenica ili je čak naslov vijest. Usljed toga, naslovi dnevne štampe sve više počinju lličiti magazinskim naslovima, a sve se više udaljavati od klasične vijesti. Time se postiže snažnija poruka, upečatljivije empatičko „otkrivanje“ atraktivnih sadržaja, postiže se čitanost i prodavanost dnevne štampe.- Danas se novum konstantno nameće recipijentima i to nametanje ima za rezultat dodatnu profanizaciju masmedijske konfiguracije kako kod nas tako i u svijetu.

21. STRUKTURA PORUKE OBLIKOVANE NA VRIJEDNOSNOM NIVOUKompleksnost vrijednosnih poruka – PR poruke

9

- I predmet vrijednosne, kao i predmet faktografske poruke je događaj. On je polazišni, inicirajući fenomen novuma koji ima svoju konfiguraciju, strukturu i treba biti prezentiran i oblikovan posredstvom profesionalnog enkodiranja empirijskih u informativne činjenice.- Vrijednosna poruka ima odgovarajuće socijalne aspekte, što znači, da se već postojećim elementima faktografskog jezgra poruke dodaje socijalni aspekt. Njemu se može dodavati i neka druga podvrsta društvenog aspekta.- Vrijednosni sloj u poruci može biti i latentan, nekazan, a pronalazimo ga (već) u izboru informativnih činjenica i načinu njegovog poretka.- Ovaj sloj je inače znatno složeniji od informativnog i u pravilu teži ka interpretaciji. Profesionalni novinar tako organizira poruku da se jasno razaznaju informativni i vrijednosni elementi, i ne isprepliću da ne bi došlo do zbunjivanja recipijenta.Refleksija vrijednosne poruke- Izbor kanala poruke kojim se plasira poruka je već postupak koji znači vrijednosno u porucu.- Također, izbor vremena poruke je znakovit i on spada u vrijednosni latentni element poruke, kao i samo mjesto na koje je određena poruka stavljena/locirana u emisiji ili, u kojem je terminu plasirana cijela emisija.- Lokacija poruke također daje određeno vrijednosno određenje, socijalno uvjetovano i opredijeljeno.- Nije samo izravni govor i emitiranje vrijednosne poruke ono što je čini takvom, nego je i opredjeljuju prethodni elementi: kanali poruke, vrijeme poruke, lokacije poruke. Ovi parametri poruke su latentni vrijednosni elementi poruke, za razliku od direktnih vrijednosnih, unutarnjih vrijednosnih elemenata poruke.- Kada su svi ovi elementi vrijednosne poruke uređeni profesionalno, tek tad recipijent može kazati ad je primio poruku i darezonira o datoj, plasiranoj, objavljenoj poruci. Tek recipijentov povratni rezon (Habermas), individualno promišljanje, lično rezoniranje od strane recipijenta (svakog slučajnog recipijenta) otvara mogućnost validne i upotrebljive interpretacije od strane recipijenata, što je naročito važno za PR poruke, kod kreacije reklamnih poruka i kod poruka iz sfere poslovnog komuniciranjaMarka, brend, imidž- Mas mediji šalju svoje poruke individui u masi, sa vlastitim rezonom i potrebama, koji može u svijesti obaviti refleksiju poruke. Ovaj čin je uvjetovan čitavim nizom činjenica i okolnosti u kojima pojedinac živi, kao i konkretnim trenom prijema poruke.- Poruka se prima različito, jer svaka individua reagira u skladu sa vlastitim, individualnim socijalno-psihološkim stanjem, što znači da će i refleksija biti drugačija.- U faktografskom sloju se koriste bitne činjenice, a u redundantnom sloju se uglavnom koriste manje bitne ili nebitne činjenice (razlika između njih je ova)- U odnosu ova dva sloja uvjetovana novumom, treći ili vrijednosni sloj, može po svojoj logici sadržavati temeljni podatak ili činjenicu, naročito b itne za kontekstualni diskurs i za širi, opći prostorno-vremenski diskurs.- Vrijednosni sloj je složeniji i kompleksniji od faktografskog i on se ugl. Upućuje specifičnoj publici, koja se pronalazi ili cilja u „višim“ slojevima recipijenata, među obrazovanijim recipijentima, iskusnijim, zainteresiranijim i sl.- PR poruke se reproduciraju oslanjajući se i insistirajući na kvalitetnoj upotrebi vrijednosnog sloja, tj. upravo opće poznatih elemenata poruke o nekom produktu, proizvodu, marki, brendu ili imidžu, pri tome je govor „svojoj publici“, svojim recipijentima od najveće važnosti.22. TEORIJA IZVJEŠTAJA I OSVRTATeorija izvještaja- Izvještaj – tipičan informativni novinarski žanr, traži prisustvo novinara događaju i „lice mjesta“. On nije vijest niti proširena vijest, iako u sebi adrži elemente proširene vijesti.- Vijest je statična, a izvještaj dinamična forma.- Izvještaj može biti:

standardni – u standardnom izvještaju dominira informativni sloj reportažni – dominira informativni i vrijednosni sloj komentatorski – dominira vrijednosni sloj

- Izvještaj je sve rijeđi u printanim medijima zbog sporosti izlaženja, a sve je češći u elektronskim medijima. Efektni i brzi su i radijski i televizijski izvještaji, mada su ovi drugi manje upotrebljivi noću.- Sve je više dnevničkih emisija koje obiluju izvještajima, a manje klasičnim vijestima.Kompozicija izvještaja- Izvještaj se sastoji od:

lid/glava izvještaja – sadrži potpunu vijest, impersonalne je naravi i što je moguće više poželjna kao objekcija tijelo izvještaja – praćenje toka događaja s kog se izvještava, tok se prati hronološki ili selektivno-hronološki. Vodi

se računa o aktualnosti teme, blizini događaja i značenju oba. Zahtijeva viso nivo profesionalnosti, etike i iskustva novinara

10

rezime izvještaja – u njemu bi komunikator treba ponuditi alternative za okončanje praćenog događja, sljedstveno iznijetim elementima, suzdržavajući se od komentara, ličnog stava i pretjerane vrijednosne kontekstualiziacije

Teorija osvrta- Osvrt NIJE komentar. Komenzar je autorski, subjektivni žanr, a osvrt je tipičan autorski pogled na događaj, ličnost, empiriju-Osvrt uključuje prenošenje atmosfere oko događaja, ličnosti, i podrazumijeva prethodno priustvovanje događaju (što nije slučaj kod komentara)- On sadrži informativni sloj, i naročito sadrži redundantni sloj, a najvažniji sloj je vrijednosni, po k om je osvrt kao žanr prepoznatljiv. Vrijednosni sloj osvrta je ličan, osoban, subjektivan, dok je u komentaru prisutan natopljen vrijednosni sloj- Osvrt je upotrebljiv kao printani žanr, mnogo manje na radiju ili tv-u, ali ne znači da je nemoguć u elektronskim medijima23. TEORIJA KOMENTARAKomentar kao analitički žanr- On je najzrelija forma analitičkog novinarskog izražaja i spada u vrijednosno natopljene forme. Komentatorska teorijska struktura nastaje na trijadi: teza – antiteza – sinteza.- U informativnom jezgu sadrži novum, na osnovu kog će slijediti iznošenje argumenata na osnovu navedene trijade.- Komentar započinje punom viješću. Nakon toga ide komentatorsko umijeće redanja za i protiv argumenata određenog stava.- Komentar se sastoji od:

lid/glava komentara – puna vijest tijelo komentara – najsloženiji dio nastajanja komentara. Sadrži argumente, činjenice, mnoštvo logičkih silogizama,

sa utemeljenim i razložnim premisama i eventualnim mini-zaključcima, kojima je cilj da učine sadržaj komentatorskog materijala informacijskim univoknim.

Zaključak komentara – komunikator mora biti siguran da je recipijent već na njegovoj strani, tada komentator može dati završni zaključak, koji postaje vrlo indikativan, bitan i utemeljen.

- Komentar je elitni žurnalizam, najviši novinarski domet. U ovu vrstu novinarstva sapdaju još i članak i intervju.- Osnova komentara nije vijest na način kao što je vijest osnova izvještaja, nego je osnova komentara nešto što je već poznato, štaviše, općepoznato.Vrste komentara

Afirmativni komentari – afirmiraju najčešće vladajuću političku paradigmu, sistem vlasti ili neko konkretno ponašanje

Kritički komentar – kritizira upravo vladajuću političku paradigmu, sistem vlasti ili neko konkretno ponašanje- Komentar je najčešće pisani žanr. Može biti i govorna forma, ali se tada čita, je je nemoguće napamet govoriti ozbiljan komentar. Može biti dat kao fotografija, karikatura i sl.Krize komentara kao žanra- Sve je manje velikih novinara, medijskih profesionalaca, komentatora koji autorski ostvaruju i nasjloženije forme tzv. Elitnog žurnalizma24. TEORIJA INTERVJUARazvoj intervjua- Historija intervjua se veže za antičko vrijem ei Platonove „Dijaloge sa Sokratom“, a neki za nastanak psihoanalitičke metode kao psihološke metode analize ličnosti.- Američki novinari su proglasili intervju za novinarski žanr 1927. godine- Intervju je najpoznatija forma, oblik ili žanr novinarskog izražavanja, ali ujedno i najčešća forma novinarskog rada. Otuda se za intervju može općenito reći i žanr i metod rada. Naime, do niza podataka, činjenica, komunikator dolazi putem razgovora- Teorija informacija kaže da je intervju osnovni metod rada u toku pripreme komunikatora za enkodiranje bilo koje profesionalne informacije, ali je zasebno i sam novinarski žanr dat u formi pitanja i odgvoroa. On je jedan od mogućih puteva dolaska do izvora informacije ili do informacije same, ali i sama forma profesionalne informacije.Vrste intervjua- Intervju kao metod je vrlo različit i može predstavljati put do informativnog jezgra, put do redundantnih elemenata poruke, ali i put do saznavanja relevantnih podataka i činjenica vrijednosnoga karaktera.- Intervju kao žanr, u teorijskom smislu, sadrži informativni sloj, redundantni sloj, ali i vrijednosni sloj.- Informativni sloj je dominantan sloj u intervjuuu kad god je riječ o akcionom intervjuu (povodom neke akcije), aktualnom intervjuu (tretira neki akturalni problem ili ličnost), autoritarnom intervjuu (tretira ličnost od novuma) ili kada je intervju de facto konferencija za štampu koja je sva posvećena novumu

11

- Redundantni sloj je dominantan u intervjuu koji se podvodi pod intervju ličnosti (teržište na biografiji), prigodničarski intervju (kojim se opetuju poznata stanja i stavovi ali je prigoda važna – npr. neki blagda), grupni intervju – anketa (težište na poznatim stavovima gdje se kvantumom podcrtava neki stav ili mišljenje komunikatora)- Nema intervjua bez vrijednosnog sloja. On predstavlja govornu, razgovornu dijalošku formu komunikatora i neke ličnosti, a ona iznosi svoje ili tuđe stavove, ideje, mišljenja, procjene. Svaki intervju je natopljen vrijednosnim slojem (latentnog ili direktnog tipa). Vrijednosni sloj unutar intervjua predstavlja neautorski vrijednosni sloj i komunikatoru se ne može pripisati kao autorsko vrednovanje.- Intervju je dijaloška, rijeđe poliloška forma, direktne ili indirektne prirode.- intervju može biti:

Faktografski – predominantan informativni sloj, predominiraju podaci, činjenice, fakti Analitički – predominira vrjednosni i redundantni sloj, njime se većinom događaj, pojava, stanje komentira,

analizira, ocjenjuje, raščlanjuje Beletristički – predominira redundantni i vrijednosni sloj, opisuje se atmosfera, ambijent vezan za neki događaj,

ličnost- Intervju mora biti potaknu povodom. Povod je opredijljen kao i vijest – važnošću, zanimljivošću, blizinom, dramatičnošću- U intervjuu po pravilu nema kraćenja, izuzev autorizacije i stilskog dotjerivanja.25. TEORIJA REPORTAŽE5-7W u reportaži- U reportaži se novum, informativni, redundantni i vrijednosni sloj prepliću kroz uvod, fabulu zaplet i poantu ili završnicu reportaže. Ono što ovaj žanr razlikuje od ostalih je specifičan stil kazivanja i enkodiranja, koji je lahak, prisan, jednostavan, razumljiv, ličan.- Pravilo 5-7 w je mnogo labavije i ležernije utkano u supstanciju reportaže. Ona sadrži element literernih žanrova, ali nije literatura (da je tako novinari je ni bi mogli enkodirati). Ona dozvoljava upotrebu metafore, dijaloga kao i monologa, slika atmosferu, ambijent i donosi specifičan kontekst.- Novinarsku reportažu najčešće piše književnik, ali nije isključen ni književnik.- Reportaža je slična izvještaju, ali izvještaj se zadovoljava sa što više faktografije i informatičnosti, dok reporatža zalaskom u dubine, unutarnje slojeve događaja, pojava ili ličnosti.- Reportažni izvještaj je obogaćen detaljima, ali NIJE reportažaRazvoj reportaže- Nastala na putovanjima Marka Pola (13. i 14. vijek), razvijala se putem putopisa Evlije Čelebije (17. vijek) itd.- Reportaža je ukrašeni komentar ili književni komentar ili umjetnički izvještaj, tvrde različiti autori.- Ratna reportaža je uvijek aktualna.- Printane reportaže odnose prevagu nad elektronskim, jer se ove druge optrećuju brzinom i učestalošću. Printane omogućuju n iz detalja, opisa, tumačenja, vrijednosnih elemenata koji dobro stilski i jezički upakovani, donose najvišu empatičku vrijednost enkodirane reportaže.26. TEORIJA ODNOSA S JAVNOSTIMARedundantni sloj i PR- Ciljevi PR-a su uvećanje otpornosti institucije na krizne situacije, povećanje konkurentske sposobnosti i stvaranje dodatno povoljnog okruženja za djelovanje te institucije ili organizacije koja se koristi uslugama PR-a- Odnosi s javnostima ne moraju graditi svoj imidž na novumu. Oni ga grade na redundantnom sadržaju i na komunikabilnoj upotrebi vrijednosnih elemenata iz domena institucije ili organizacije koju promotivno predstavljaju.- PR nastaju kao posljedica općepoznatosti, naviknutosti na neki proizvod, na neku marku, oblik i dizajn, na neku upotrebnu formu, koja je teorijski uzev, upravo vrijednosna ili redundantna.- Bitnosti novinara u PR-u: stil prezentacije, pravilna upotreba jezika, igra empatičkih slojeva u poruci, tj. obrazovanje, redovni treninzi, talenat i kreativni potrencijalVrste PR-a- Razlikuju se dvije strategije upravljanja odnosima s javnostima:

Interni odnosi s javnostima – prisutan princip pristanka. To znači da sistemi, institucije, organizacije mogu opstati samo ako imaju i unutarnju i vanjsku podršku. Ovaj segment se odnosi prije svega na unutarnju. Ovdje komunikator mora znati da je ta podrška vezana za motiviranost osoblja, za vjernost općim interesima.

Eksterni odnosi s javnostima – upravljanje se zasniva na umijeću upotrebe ukupne energije i resursa za koje se mogu dobiti najbolji rezultati u javnosti i pravilna izgradnja imidža organizacije, institucije i slično.

- Vrlo je važno znati da su n ajvažniji PR-resursi kadrovi (komunikatori i recipijenti), iskustvo i znanje, vrijeme, budžet i informacije

12

- Pravilna upotreba informacija je najznačajnija (nekad i od novca i vremena). Komunikator unaprijed zna sve informacije, i pozitivne i negativne, ali bira šta će saopćiti javnosti (one dopadljive koje popravljaju imidž, stvaraju bolju klimu i porpavljaju finansije)-Za PR bitna je teorija imidža. Imidž postaje sve bitnija, frekventnija i značajnija forma nominiranj svega onoga što se odnosi na PR. On je prije svega mentalna predstava javnosti o organizaciji ili pojedinim aspektima njene misije – utemeljenoj na postojećem iskustvu i znanjima.Negativan imidž- 4 su nivoa negativnog imidža u javnosti

Nepoznavanje organizacije Predrasude prema organizaciji Apatija – nezainteresiranost za organizaciju Odbojnost (neprijateljstvo)

27. TEORIJA ISTRAŽIVAČKOG NOVINARSTVAŠtampa bez pečata- Prvi pokušaji istraživačkog novinarstva pronalaze se još u XVII stoljeću. Istraživačkim novinarstvom su se bavili mnogi književnici poput Hemingwaya. Zole, Zuke Džumhura itd.- U smislu istraživačkog novinarstva (školski) začetnik je Benjamin Harris koji u septembru 1860. pokreće list Public Occurences u Bostonu.AFERE PROČITATI NA STRANICAMA 183-1865 svojstava istraživačkog novinarstva- Matjaž Šuen kaže da ovo novinarstvo karakterizira:

Razotkrivanje djelovanja koje pojedinac ili institucija žele sakriti Da je to djelovanje od značaja za društvenu zajednicu Da je sam novinar neovisno vodio istragu Da je novinar u istrazi koristio posebne metode i tehnike Da je novinarski produkt napisan posebnim stilom

28. MEDIJSKA I INFORMACIJSKA GLOBALIZACIJA SVIJETAPojmovno određenje- Globalizacija kao proces i fenomen s kraja 20 stoljeća i s početka 21.je nesumnjivo najsnažnije obilježena mas medijima i njihovom izvanrednom tehničkom bazom.- To je proces koji podrazumijeva stvaranje zajedničke, opće, globalne ekonomije, globalnih svjetskih finansija, privrede, sudskih instanci, neke vrste poželjne svjetske vlade, koja bi, pored ostalog, mogla vladati i globalnim znanjem i globalnim komunikacijama i informacijama.- Globalizacija je našire uzev, i fizički i psihički proces.- Procesi začetnici: porinuće „crvenog kabla“ između Evrope i SAD za urgentnu diplomaciju Istok – Zapad, pojava satelita, pojava planetarnih pića popu Coca Cole, Lewisica, zelenih hipi pokreta, rock kulture i komunikacijske mreže.Globalizacija i informacija- Liderstvo u globalizaciji trenutno pripada SAD.- Uporedo sa političkom i ekonomskom globalizacijom svijeta, događa se i medijska globalizacija svijeta (i svijesti). Informacija je glavno oruđe i sastavni dio globalizacije svijeta. U ovoj formi globalizacije dominiraju veliki, globalni mediji, koji imaju niz dopisništava svuda po planeti, te na taj networkski način nastaje nova kuluturalizacija svijeta na način masmedijske paradigme.- Lokalni informacijski sadržaj se putem globalnog kanala poruke (velikog medija) pretvara u globalnu informaciju.- Po teorijskoj definiciji, svaki je pojedinačni događaj kao izvor informacije lokalan, ali kada ga svjetski najrelevantniji mediji prenose (kao kanali poruke) u udarnim terminima (kao univerzalna vremena odašiljanja poruke) zbog tih novih kanala poruke i vremena odašiljanja, ti lokalni događaji postaju globalni29. VIRTUALNOST U TEORIJI INFORMACIJAPojam virtualnosti- Moderne forme novinarstva karakterizira postojanje dvije realnosti: virtualne i empirijske- Virtualno je sve ono što dolazi s onu stranu kompjuterskog ekrana.3 vrste simulakruma- Virtualnost kao izrazita postmodernistička kategorija koju prvenstveno nose „ekranski mediji“ (tv, internet, mobitel, kompjuter) završava već uspostavljeni svijet „simulakruma“ ili kompleksnih virtualija, koje su prethodno donijeli prvi i drugi simulakrumi (Jean Baudrillard)- Prvi simulakrumi su primjetni još u ranoj modernosti, a nastaju pojavom renesanse i traju sve do početka industrijske proizvodnje, oslonjeni su na tehniku i serijsku proizvodnju. Simbolizira ih kino i teatar i gipsani anđeo.

13

- Drugi simulakrumi su karakteristični za pravu modernost i primijetni su u vrijeme dominantne industrijske proizvodnje, oslonjeni su na tehniku i serijsku proizvodnju, simbolizira ih kino i fotografija.- Treći simulakrumi su oni koje tvore ekranski mediji. U doba postmodernosti karakterizira ih metafizika koda i logika binarnog sistema.- Prema Baudrillardu prava pozadina svijeta simulakruma je „paranoična želja“ jedne klase ili skupine „koja sanja o čudesnoj podudarnosti stvarnosti sa njenim modelima“, a to bi zapravo bila „apsolutna manipulacija“.- Virtualnost je opasna ako etablira paranoične istine i zalaže se za potpunu zamjenu sviejta realnosti i svijeta ekrana.- Zato je novinarstvo uvijek emacipatorski posao i angažman, ako oslobađa čovjeka i ljudsku zajednicu, ako zapravo širi okvire slobode i na taj način emancipira, te time čini čovjeka i društvo boljima no što jesu.30. LOKALNO I GLOBALNO U TEORIJI INFORMACIJALokalno i globalno- Sve lokalno može jednostavno postati globalno i obrnuto.- Mediji kao dodatni centri moći prateći putanju ponašanja ostalih subjekata stvarne moći, prate događaje, potencijalna žarišta, ne reagiraju na profesionalan način nego pružaju prvu, ali najutjecajniju definiciju događaja, nomiraju aktere „po obavještajnim izvorima“ ili „po zvaničnoj izjavi zvaničnika“.Logizirane i nelogizirane teme- Lokalni informacijski sadržaj se putem globalnog kanala poruke (velikog medija, globalnog medija) pretače u globalnu informaciju. Ona kao takva ne živi duže od sat-dva (elektronska forma) ili dan-dva (prntana forma). Ona živi toliko dugo da se stigne pročitati na globalnom mediju. Potom se gasi. Prigušeni ciljevi dalekog centra moći su ostvareni ili potpomognuti u ostvarivanju (npr. opasnost „islamskog terorizma“ koji je već prepoznatljiv logo 21. stoljeća)- Globalizacija se može definirati kao intenzifikacija društvenih odnosa na svjetskom planu, koja povezuje udaljena mjesta na takav način da lokalna zbivanja uobličavaju događaji koji su se odigrali kilometrima daleko i „vice versa“ (Giddens)- Dio profesionalnog umijeća lokalni mediji preuzimaju pozivajući se na globalne medije kao izvore, te nastavljaju širiti „podatke i činjenice“. Tu nailazimo na soleciziranje i barbariziranje podataka i tvorbu soleciziranih i barbariziranih informacija.- Postoje i nelogoizirane teme pogodne za ovakvu vrstu informacijske globalizacije )npr. lokalna suša i događaj potencijalne ekološke katastrofe)- Lokalno i globalno sa stajališta teorije informacija su u stalnom dijalektičkom odnosu, pretapaju se iz jednog stanja u drugo. Treba naglasiti da je svaki događaj lokalan, po prirodi događaja kao takvoga, jer je prostorno vremenski ograničen, ali kada ga globalni svjetski mediji prenose i o njemu izvještavaju, on postaje globalan.

14