Putovanje u vilin sapat

PUTOVANJE U „VILIN ŠAPAT“

Moja kćer Lana i ja imale smo veliku Milost da popodne, nakon prekrasnih energija Paduka Puje,

produžimo čaroliju putovanjem na Papuk, na imanje „Vilin šapat“, s našom dragom Tanjom.

Malo smo „prošetali“ preko Psunja, kroz Mir i čistoću Prirode koja doslovno obuzima i „oduzima“.

Tijekom rata se na ovom istom mjestu nisu odvijale baš idilične priče, tragovi čega su još uvijek

prisutni u vidu spaljenih i napuštenih kuća.

Divota Kreacije kompenzira i nadvladava ove teške energije, slike govore više.

PREKRASAN POGLED NA PSUNJ

SPALJENE I NOVOSAGRAĐENE KUĆE

SLIKE S NAPUŠTENIH I ZAPUŠTENIH IMANJA

Naša je „šetnja“ trajala do u noć, te smo po mraku stigli na Papuk.

Do imanja „Vilin šapat“ vodi put bez ulične rasvjete, neasfaltiran. Kuće su na svakih par sto metara po

koja, pa dugo ništa, pa onda opet tako, pa stalno mrak i onda, konačno, zelena kuća prizemnica,

Slavko i maca i četvero štenaca i dva psa. Iz mraka, negdje „odozdo“ čuo se potok.

To je, naravno, prvi dojam „gradske duše“ (ali nije nepromjenjiv).

Nakon „putnih priča“ o ratu, iluminatima i sličnim temama, Lani su od straha razni oblici u mraku

počeli „biti živi“, a kada su nam Tanja i Slavko, sa radošću dobrih domaćina, rekli da spavamo same u

donjoj kući (udaljenoj 100m od njihove hoda po potpunom mraku), u kojoj je sve već priređeno,naše

urbane (a i već umorne)duše nisu bile „u elementu“.

„Putnik“ Petra Preradovića bio je blizak našim mislima:

„Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze…“

Gradski nas život jako „uokviruje“, zatvara prema doživljaju cjelovitosti i povezanosti prirode, prema

doživljaju da smo samo njen dio i da nam je kao takvima (za)dan suživot, sa razlogom, sa ostalim

zemaljskim vrstama. Treba se osloboditi straha.

U spavaćoj sobi nas je dočekala poveća grupa bubamara koje su došle prezimiti, kako kažu Tanja i

Slavko. Za moju Lanu bilo je to ipak previše. „Hoće li padati sa stropa, hoće li noću letit, čitala sam

koliko ljudi paukova progutaju u životu, pa možda i bubamara…“ Uglavnom , bubamara je „postala

Ugroza (sa velikim U)“. Rješenje je bilo otvoriti vrata spavaće sobe, u hodniku ostaviti upaljeno

svjetlo (za sigurnost, iako smo bez dvojbe bili sigurniji nego na Medveščaku), pa je strop postao

autoput za bubamare, koje su krenule za svjetlom (a možda im i naša vibracija nije baš bila

prihvatljiva, pa su zaključile da je uz „ovakve“ selidba najbolja opcija).

Spavali smo divno (bubamare u jednoj, a mi u drugoj sobi), a sutrašnje sunčano jutro donijelo je divne

nezaboravne slike. Podijelit ću ih s vama.

POGLED S KUPAONSKOG PROZORA – KONJI I ŠTALA

Nakon ovih ljepota i Tanjine telefonske upute da iz donje kuće donesemo tavu za pripremu doručka

doživjele smo „trenutak prosvjetljenja“ – pa nije ovo uopće loše mjesto.

Dočekali su nas naši četveronožni prijatelji, koji ne ulaze u kuću, zimi spavaju u svojoj kućici svi

zajedno sa macom (koja suradnja), jedu ono što ostane od obroka, a spremni su tako dugo trčati za

Tanjinim autom, kada nekud ide, da bi i najtvrđe srce ganuli.

Macino mjesto odmora, košara u kojoj je zaštićena od „psećih dosada“ (naravno, kada nije hladno,

onda joj trebaju).

JOŠ JEDAN STANOVNIK „VILINOG ŠAPATA“ - VRANAC

TANJIN I SLAVKOV DOM

Odlučiti se živjeti na ovaj način je Odluka i Predaja.

Na ovom linku možete pogledati TV emisiju emitiranu nedavno na HRT1, snimljenu (i) na ovom

imanju.

http://www.hrt.hr/enz/svaki-dan-dobar-dan/

ZUKVA JE TRAVA KOJA RASTE NA MJESTIMA IZVORA VODE U BLIZINI POVRŠINE ZEMLJE

OVA PITKA IZVORSKA VODA (KAKVU IMAJU TANJA I SLAVKO I U KUĆI) BITI ĆE POSLUŽENA

NAŠEM NAJDRAŽEM, BABI I NJEGOVOJ PRATNJI, KAO DAR MAJKE ZEMLJE SA „ VILINOG ŠAPATA“

DIO OVOG POVRĆA ZAVRŠIT ĆE KOD SAI KUHARICE LAKSHMI, ZA BABIN OBROK.

TANJA I SLAVKO ULAŽU MNOGO TRUDA I RADA U SVOJE IMANJE. BAVE SE I PČELARSTVOM, TE

UZGOJEM LJEKOVITOG BILJA.

OVI PANJEVI S NARCISAMA „DOLAZE U POSJETU“ U PREDVORJE DVORANE ZA DARSHAN I BIT ĆE DIO

CVJETNE DEKORACIJE ZA SVAMIJA. (PITAO ME SLAVKO DA LI DA NARUČI ŠLEPER, AKO SE JOŠ ČEGA

SJETIMO – SHVATILA SAM – UVODIM STROP NAD ŽELJAMA)

POLJE NA KOJEM „SE OČEKUJE“ KAMILICA

U POSJETI KOD STARE BAKE KOJA ŽIVI POTPUNO SAMA –

OTPRILIKE NA 20 MIN VOŽNJE OD TANJE I SLAVKA

PREKRASNO IMANJE U BLIZINI „VILINOG ŠAPATA“ KOJE JE NA PRODAJU

Posjetili smo obližnje Eko imanje Mavrović, koje je, nažalost, zbog lošeg financijskog poslovanja u

mirovanju. Bio je prisutan i Željko Mavrović.

BANKA SJEMENA - SPREMIŠTE SJEMENA AUTOHTONIH SORTI

EKO IMANJE MAVROVIĆ - STAKLENIK I PČELE

EKO IMANJE MAVROVIĆ - PROSTOR ZA BLAGOVANJE I PEKA

EKO IMANJE MAVROVIĆ – LABIRINT SA ZAČINSKIM BILJEM I SILOSI – USPAVANE LJEPOTICE

„BOGAT“ DAN ZAVRŠIO JE HRANJENJEM KONJA PRED POČETAK JEDNE BRZE OLUJE (NA MORU BI SE

REKLO NEVERE).

JE LI TO LANA KOJA SE BOJI BUBAMARA I MRAKA?

Zahvaljujem se Tanji i Slavku na gostoprimstvu i toplini koju su nam pružili.

Zahvaljujem se svim stanovnicima „Vilinog šapata“ (naročito bubamarama) što su nas otrpili.

Zahvaljujem se šumi, potoku, vjetru, nebu i suncu na divnim slikama koje su generatori krasnih

osjećaja.

Zahvaljujem se Bogu koji putem Tanje i Slavka kanalizira silnu pozitivnu energiju namijenjenu

zasigurno za dobrobit sviju nas.

„Vilin šapat“ je projekt koji svakim danom sve više napreduje, jedan Blagoslov dobio je u

Muddenahalliu, nadamo se istom i u Zagrebu.

SWAMI WE LOWE YOU