Slavlje svagdanaod 14. siječnja do 17. veljače 2018.

živo vreloliturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXXV • cijena: 13 kn12018

iSSn 1331-2170 – Udk 282

God. XXXV. (2018.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće: mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić, Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća: mons. Ivan Šaško

Uredništvo: Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Vječna Tadić Stepinac

Grafička priprema: Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik: Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a 10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050 Faks: 01 5635 051 e-mail: hilp@hilp.hr

www.hilp.hr

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec

živo vrelo

urednikova riječ 1 Sveti svagdani

naša tema: Slavlje svagdana 2 Sveto vrijeme svagdana, A. Crnčević

Svagdan – zanemarena kategorija življenja, I. Šaško

otajstvo i zbilja 20 Biblijska razmišljanja:

D. Tepert, D. Runje, A. Vučković, I. Šaško, I. Raguž

Druga nedjelja kroz godinu

Treća nedjelja kroz godinu

Četvrta nedjelja kroz godinu

Peta nedjelja kroz godinu

Šesta nedjelja kroz godinu

trenutak 40 Izbor predslovlja i euharistijskih molitava

1 • 2018 

Đuro Seder: Krist.

Urednikova riječŽivo vrelo   1–2018.

živo vrelo 1

USveti svagdani

Umije li kršćanin danas živjeti blagdan i njegovati njegovu po-vezanost s cjelokupnošću svoga vremena, sa svagdanom, za zbiljom života, ili blagdan postaje izoliranim trenutkom i isječ-

kom vremena kamo se čovjek pokušava skriti od tegobnosti vremena, od susretâ, od ljudi i od svojih briga? Premda kušan mišlju da sveko-liko vrijeme živi kao blagdansko stanje, čovjek istodobno osjeća krizu blagdana i neumješnost odnosa s blagdanom, jer blagdan je iskonsko vrijeme, vrijeme darovano u svojoj neobuhvatnosti i uzvišenosti. Tu, u blagdanu, čovjek susreće sebe i sve svoje odnose, sva životna pitanja, sve tjeskobe i sva nadanja. Blagdan nije pribježište, nego vrijeme i ‘pro-stor’ susreta. Zato u blagdanu susrećemo vrijeme, uspostavljamo nov odnos prema vremenu, spoznajući da je ono prvi dar života, uzvišen i dragocjen baš zbog svoje nenadoknadivosti. Vremenom ne uspijevamo gospodariti; umijemo mjeriti uspjehe protekom vremena, ali vrijeme nije u našoj moći. Ono traje, s nama i mimo nas. Ne možemo ga zahva-titi. Ne možemo ga ni ubrzati, ni zaustaviti.

Priznanje nemoći pred vremenom otvara nas blagdanu kao istinsko-me dodiru vremena. Blagdan je prozor u vječnost, ali i prozor u vrijeme. Kršćansko blagdansko slavlje otajstava vjere propušta dar otkupljenja u naše vrijeme, u svagdanjost, u ritam vremena koje određuje naš život. Istinitost života vjere ogleda se u spremnosti da se blagdansko stanje prelije na vrijeme, na svagdan. Kršćani razlikuju blagdane i svagdane, ali slave i blagdane i svagdane jer Krist je sišao u vrijeme i u vremenu uspostavio svoje kraljevstvo koje raste zajedno s vremenom.

Kršćanski kalendar počiva na nedjelji, Danu Gospodnjem, danu u kojemu susrećemo Gospodina »pod prilikom vremena«, Gospodina koji je sišao u vrijeme i postao dionikom naše smrtnosti. Tjedni ritam slavljenja Kristova otajstva, zahvaćajući svagdane i povezujući ih s ne-djeljom, Danom Gospodnjim, postaje lijek protiv kušnje da u nametnu-tome ritmu rada svagdani budu gledani kao dani robovanja, a blagdani (nedjelje) kao dani življeni u potpunoj oslobođenosti i ispražnjenosti. Svi dani imaju ishodiše u nedjelji; u liturgiji ih brojimo od nedjelje (feria secunda, tertia, quarta…) i svi vode k Danu Gospodnjem. Zato liturgijska slavlja svagdana ne posvećuju tek isječke vremena, nego oslonjenošću na blagdansko i eklezijalno iskustvo nedjelje daju živjeti neprekinuto jedinstvo vremena u njegovoj darovanosti, svetosti i otku-pljenosti.

Urednik

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

2

SSlavlje se tiče vremena. Neodvojivo. Intimno. Slaviti znači njego-vati poseban odnos prema vremenu, izdvojiti ga, ‘odreći ga se’, posvetiti ga… Slavlje do te mjere cijeni vrijeme da ga u jednome

trenutku zaboravlja – jer sâmo vrijeme postaje slavlje. Pripremajući slavlje, unaprijed se misli na vrijeme, na prikladan trenutak, ali čim slavlje započne, vrijeme prestaje biti brigom jer je utopljeno u slavlje. Povratak k vremenu zaključuje slavlje. Slavlje se naziva ‘dragocjenim trenutkom’ jer se spoznaje njegova neponovljivost i nenadoknadi-vost. Zakašnjela i naknadna slavlja uvijek su uskraćena za drago-cjenost trenutka koji se ne da nadoknaditi. Propovjednik kazuje da postoji »vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja« (Prop 3, 4). Umijeće slavljenja počiva na umijeću opho-đenja s vremenom. Nije dostatno reći da slavlju treba dati vremena. Važno je ne zaboraviti da slavlje preobražava vrijeme i gradi nov od-nos prema njemu, a s njime i prema životu samom.

Današnja se tehnička civilizacija može pohvaliti da je ‘osvojila prostor’ i da svojom moći dopire do dosada nepoznatih prostora sve-mira. No, pritom je, čini se, sve manje sposobna ‘gospodariti’ vreme-nom i odnositi se na ispravan način prema njemu. Vrijeme posta-je tek cijena kojom se mjeri moć nad svijetom. Sve se procjenjuje u odnosu prema ‘utrošenome’ vremenu, a cilj je svega zaposjesti neki prostor koji postaje ‘osvojeni svijet’, kutak gdje pojedinac pokušava živjeti slobodu od svih i od svega. Već je Abraham J. Heschel (The Sabbath, New York, 1951.) zamijetio da moderni čovjek »konzumira vrijeme kako bi osvojio prostor«. On ulaže vrijeme, troši ga, kako bi stekao nešto drugo. Zaboravljajući na darovanost i vrijednost vreme-na, koje je tijesno vezano za sam život, čovjek u vremenu koje teče vidi neprijatelja. Ne uspijeva njime ovladati, jer ga ne može posjedo-vati. Vrijeme, naime, nije moguće posjedovati jer se ono živi dijeleći ga s drugima i jer ne postoji isključivo moje vrijeme i vrijeme drugo-ga. Postoji samo jedno vrijeme koje zajedno živimo. Tako nas vrijeme uvijek upućuje na drugoga, stavlja nas u odnos, otvara nas životu.

S prostorom je pak drukčije: svatko zauzima dio prostora, dio koji nitko drugi ne može istovremeno zaposjesti. Odnos prema prostoru nosi isključivost spram drugih. »Vrijeme dijelimo, a prostor zaposje-damo. Posjedujući prostor, postajem takmac sa svim drugim bićima; živeći u vremenu, njihov sam suvremenik.« (A. J. Heschel) Unatoč

Sveto vrijeme svagdanaOd izvornosti nedjelje do tjednoga ritma slavlja

Ante Crnčević

Današnja se tehnička civilizacija može pohva-

liti da je ‘osvojila pro-stor’. No, pritom je, čini se, sve manje sposobna ‘gospodariti’ vremenom i odnositi se na ispravan

način prema njemu. Moderni čovjek »kon-

zumira vrijeme kako bi osvojio prostor«. Zabo-

ravljajući na darovanost i vrijednost vremena,

čovjek u vremenu koje teče vidi neprijatelja. Ne uspijeva njime ovladati, jer ga ne može posjedo-

vati. Vrijeme, naime, nije moguće posjedovati jer se ono živi dijeleći ga s drugima i jer ne postoji

isključivo moje vrijeme i vrijeme drugoga. Postoji samo jedno vrijeme koje

zajedno živimo.

2živo vrelo 3

Spoznaja da je vrijeme važnije od prostora omogućuje nam pri­hvatiti napetost između ograničenosti i punine.

različitosti iskustva s prostorom i s vremenom, vrijeme i prostor dvije su neodvojive dimenzije postojanja. Okrenemo li jednu protiv druge, sve se urušava. No, ‘na kraju’, sve postaje pitanje vremena, jer u susretu s ‘gra-nicom vremena’ gube se sve bitke, svi prostori, sve naizgled osvojeno i sve što se čvrsto posjedovalo. Ostaje samo trenutak u kojemu se vrijeme prelije-va u vječnost.

Na tome je tragu papa Franjo ja-sno istaknuo da je vrijeme važnije od prostora: to nam načelo omogućuje »da radimo polako i ‘na duge staze’ i da pritom ne budemo jako zaokuplje-ni izravnim rezultatima«, a to je ujed-no i poziv da umijemo prihvatiti »na-petost između punine i ograničenosti i da dademo prioritet vremenu« jer »davanje prvenstvene važnosti prostoru dovodi do toga da manično pokušavamo sve riješiti u sadašnjem trenutku« (Evangelii gaudium, 223).

Suvremena kriza umijeća ophođenja s vremenom poziv je na ponovno otkriće dara vremena, dara kojega trajnu novost ne možemo požuriti, ubr-zati ili zaustaviti. Poznavati i slijediti ritam vremena, živjeti s vremenom u vremenu, znači približiti se životu samom, njegovim procesima koji iziskuju strpljenje i otvaraju prostor nadi. Gdje je čovjek zaokupljen samo prosto-rom, odnosno svijetom u kojemu se želi biti sâm, u potpunosti slobodan, vremena je uvijek malo, jer se sve želi postići odmah i sada. Time se prekida nit vremena koja svemu životu daje poveznicu u iskustvu hoda i usmjere-nosti. Nesporazum s vremenom ima za posljedicu lom koji se osjeća u svim životnim odnosima. Vrijeme je dar, a njegova je dragocjenost upravo u tra-janju, u nepotrošivosti u jednome trenutku. Život življen u povezanosti s da-rom vremena zadobiva ljepotu darovanosti. Kršćanski nedjeljni i blagdan-ski ritam slavlja skandira i ritmizira vrijeme, unosi slavljeni dar spasenja u vrijeme i stavlja nas u tijesan odnos s vremenom, omogućujući nam osjetiti darovanost života. Tako slavlje i blagdan nisu bijeg od života, prekid brige za stvaralaštvo i za svijet, nego su milosni trenutci susreta života u njegovoj najosnovnijoj danosti, u dimenziji vremena. U slavlju se vrijeme ne mjeri; ono tek tu zadobiva svoju pravu vrijednost, neprocjenjivost.

Živeći blagdanski (nedjeljni) ritam, svekoliko vrijeme biva preobraženo. Istina o Božjem utjelovljenju i uvremenjenju ne dopušta dijeliti vrijeme na sveto i profano, na vrijeme s Bogom i vrijeme bez njega ili izvan njega. Blag-dani ritmiziraju svetost vremena i daju otkriti da se dar svetosti razlijeva na svagdane, na svekoliko vrijeme, jer vrijeme je otkupljeno tek kad je u cije-losti zahvaćeno darom spasenja. Kršćansko poimanje vremena daje sasvim novo mjesto blagdanu u tijeku (svag)dana i ne postavlja suprotstavljenost

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

4

između blagdana i svagdana, nego ističe njihovu međusobnu upućenost, zahvaćenost svagdana blagdanom. Ako vrijeme možemo pojmiti samo ra-zlikujući trenutke u njegovu tijeku (E. Durkheim), onda kršćanska novost kazuje da se poimanje vremena ogleda u načinu i u stupnju slavljenja nje-gove ’svetosti’. Za kršćanina je, može se reći, svaki dan sveti dan jer u sva-kome danu i u svakome trenutku može susresti Boga i njegov dar spasenja. Kršćanski kalendarski ritam stoga ‘skandira’ događajnost dara spasenja u vremenu, stupnjevajući njegovo slavljenje i dajući svakomu danu vrijednost neponovljivoga. To ne znači da je svekoliko vrijeme blagdansko. Spasenje se živi i u ’običnosti’, u svagdašnjosti, i upravo je to novost Kristova dara.

Blagdan i svagdan: po čemu ih razlikovati?Puno je danas rasprava o dostojanstvu čovjeka i o njegovim pravima koja se tiču nedjelje i blagdana. Čini se da će te rasprave biti uzaludne i da će iza-zivati samo nove bitke, sve dok se ne počne ozbiljno promišljati o dostojan-stvu nedjelje i dostojanstvu blagdana. Otvorena pitanja ne će biti razriješe-na sve dok se govori o pravu i dok se nedjelja i blagdan gledaju kroz prizmu neradnoga dana. Određeni dan nije blagdanski zato što je neradni, nego je neradni zato što je blagdanski. Ondje gdje se spozna vrijednost blagdana nad svagdanom i njegova vrijednost za svagdan, rasprave o radnoj nedjelji prestaju, ili barem zadobivaju sasvim novi predznak.

Da bi se u tome ‘novom’ smjeru mogla voditi rasprava, nužno je pokazati promijenjenost značenja nekih osnovnih pojmova kojima smo nekoć gradili odnos prema vremenu. Razlikovanje danâ na blagdane i svagdane već odav-na nije prevladavajući način ritmiziranja vremena; štoviše, taj je pristup gotovo u potpunosti zaboravljen. U staroj rimskoj kulturi pojmom feria označavan je dan određen za javni i privatni kult, kada nije bilo dopušteno vršiti javne, primjerice sudske poslove. U kršćanskoj pak uporabi taj pojam označava neblagdanske dane (feriae), to jest dane u tjednu u koje se ne slavi neki vidik Kristova otajstva ili neki svetac, pa su tako dani od ponedjeljka do petka dobili svoja imena: feria secunda, feria tertia, feria quarta, feria

quinta, feria sexta. Time je po-tisnuto staro rimsko nazivlje u kojemu su dani nosili imena nebeskih tijela odnosno bo-žanstava (Sunce i Mjesec dali su ime prvim dvama danima, a drugim danima božanstva Mars, Merkur, Jupiter, Venera i Saturn).

Liturgija i danas pojmom feriae naziva dane u tjednu, dane slobodne od nekoga za-danog slavlja, dok će u mo-dernim jezicima izvedenice toga pojma označavati nerad-ne dane. Kršćansko pojmovlje

Svetkovanje u zajednici vjer­nika preobražava susrete s bližnjima, prenoseći radost

slavlja u zbilju života.Roamre Bearden:

Obitelj, 1948.; The Nasher Museum of Art, Duke

University, Durham, SAD.

4živo vrelo 5

stoga razliku među danima stavlja s obzirom na slavlje (blagdani i svag-dani), dok se u svagdanjemu govoru pojmovno razlikovanje danâ oslanja na njihov odnos prema obvezi rada (radni i neradni dani). Osim te bitne, sadržajno određujuće razlike, kršćansko računanje na početak tjedna stavlja dan slavlja, nedjelju, za razliku od prevladavajućega ustroja u kojemu tjedan započinje (prvim) radnim danom. Ono što se u društvu poima kao weekend završetak tjedna, s naglaskom na prestanak rada, u kršćanstvu ima sasvim drukčiju obojenost: kršćani slave Dan Gospodnji kao week-beginning, svje-sni da svekoliko vrijeme, pa i rad, zadobiva vrijednost iz živoga susreta s Gospodinom. Riječ je o dubokim kulturalnim razlikama glede odnosa pre-ma vremenu.

Izmijenjena paradigma vrjednovanja i računanja vremena nameće blag-danskome danu (na poseban način nedjelji) nova značenja o kojima se u suvremenim raspravama o nedjelji gotovo i ne govori. O tim je pitanjima posebno razmišljao A. Grillo u studiji na koju se ovdje kratko oslanjamo (Il rapporto tra tempo feriale e tempo festivo nel vissuto quotidiano, u: Il tempo tra iniguietudini e responsabilità, Padova, 2000.).

Blagdan (i njegovo slavljenje) u tradicionalnome su društvu bitno odre-đeni trima elementima: spomenom, zajedništvom i autoritetom. Blagdan je vrijeme obnove i obrednoga slavlja spomena, u kojemu se otkrivaju korijeni vlastitoga identiteta i pronalazi put za spomenom prodahnut odnos prema svijetu, prema drugima i prema sveukupnoj stvarnosti. Slavlje se uvijek do-gađa u zajednici u kojoj čovjek otkriva vlastitu upućenost na druge, odgo-vornost, darovanost koja se uvijek živi u odnosu; tako slavlje tvori zajednicu i oblikuje njezino zajedništvo, darujući mu smisao. Naposljetku blagdan, kao spomen u iskustvu zajedništva, dionike slavlja vodi k nekomu početku kojim se ne može ovladati, koji je darovan, koji se prepoznaje kao Početak svega i u kojemu se pronalazi autoritet, uzvišenost kojoj pristaju blagda-novanje i slavljenje, življeni kao sveto vrijeme. Po tim trima dimenzijama svetkovanje postaje temeljem društva, njegova identiteta i kulture.

Posttradicionalno društvo gradi blagdan na sasvim drukčijim, štoviše, oprječnim elementima. Umjesto spomena, zajedništva i autoriteta, kao tvorbenih elemenata slavljenja, pojavljuju se zaborav, individualizam i slo-boda. U toj izokrenutosti kulturalne paradigme blagdana slavlje se odliku-je ponajprije zaboravom svega osim sebe; slavlje i blagdan poimaju se kao napuštanje svagdašnjega, udaljavanje od drugih, traženje vremena za sebe; odricanje od rada i kreativnosti; blagdan postaje »praznik«, dan lišen svega. To vodi u izoliranost, u individualizam, kao potpunu usmjerenost na sebe, bilo pod vidom odmora i odricanja od svake aktivnosti, bilo pod vidom bi-jega u neki drugi oblik aktivnosti (šport, relaksacija…). Slavlje i dan odmora kušaju se živjeti u svođenju na dan odmora i na dies hominis, pa se čini da su upravo radni dani dani zajedništva, od čega se čovjek želi odmaknuti i odmoriti. Na kraju, takvo življenje blagdana proglašava se zadovoljenjem potrebe za slobodom i nenavezanošću na obveze, na dužnosti, na vrijeme, na ljude. Tako vrijeme blagdana biva shvaćeno kao jedino slobodno (ili oslo-bođeno) vrijeme, što otkriva da se svekoliko drugo vrijeme doživljava kao robovanje, podložnost, nesloboda.

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

6

Posljedice takve preobrazbe osjećaju se na dramatičan način na mnogim područjima života. Kultura biva osiromašena jer se priječi prostor oživljava-nja spomena koji čuva i obnavlja identitet, pripadnost, vrjednote. Zaborav i raskid s baštinjenim promiču se kao nova vrijednost i kreativnost u obli-kovanju kulture. Da bi se slavilo, nije potreban nikakav spomen; potrebno je samo htijenje pojedinca i njegov izbor načina slavljenja i onih s kojima želi slaviti. Tako slavlje raskida veze pripadnosti, osobito one koje su nam darovane i koje nismo birali, pa ‘slavljenje’ ne gradi zajednicu u istinskome smislu riječi, nego traži skupinu ljudi u kojoj će pojedinac moći ostvariti se-be i svoje potrebe; traže se odnosi koji ne posreduju zajedništvo nego omo-gućuju živjeti sebičnost. Slaveći na taj način, čovjek ustaje protiv svakoga autoriteta i baštinjenih vrjednota, umjesto da u slavlju otkrije zbilju koja ga nadvisuje i u kojoj može pronaći sebe i u novome svjetlu vidjeti život. Stoga se završetak blagdana doživljava kao povratak u stvarnost od koje se na tre-nutak pokušalo pobjeći.

Razgradnja blagdana i blagdanskoga slavlja razloge ima u modernome vrjednovanju rada koji je postao nosivim elementom društva i njegove odr-živosti. Blagdani su zamijenjeni »praznicima«, oblikovanima unutar svje-tovne religije, gdje blagdan/praznik ne biva definiran po onome što on u sebi jest, nego po onome što ga razlikuje od rada i radnoga dana. Moderni ‘blagdani’, praznici, ne nastaju iz čovjekove naravne upućenosti na sveto, iz potrebe za ritmiziranjem vremena iskustvom svetoga, nego nastaju kao bijeg od rada. »Praznik se ne gradi iz velikih pripovijesti ili ritualnih ponav-ljanja vezanih uz religijsku tradiciju. On nastaje isključivo iz vremena što je preostalo od rada. […] Nedjelja se u modernim društvima ne živi kao blag-dansko slavlje iz nekog religijskog sjećanja i ritualnog sudjelovanja, nego kao preostalo vrijeme od rada te, shodno tomu, tumači se etosom svakod-nevlja.« (I. Žižić, Nedjelja. Blagdanski etos u vjeri i životu katolika, 250.).

Da bi se sačuvala kakva takva povezanost između blagdana i svakodnev-lja, poseže se za rješenjem u kojemu se blagdan/praznik poima kao plod rada i radnoga vremena, živi ga se kao zasluženo vrijeme, vrijeme na ko-je se radom stječe pravo. Time rad daje smisao blagdanu: u blagdansko/prazničko vrijeme živi se od onoga što se radom stvaralo i privrijedilo. Dan bez rada postaje ‘blagdanom potrošnje’, pa je tako i nedjelja »prošla put pretvorbe od vjerskog blagdana do blagdana potrošačke svjetovnosti« (Ži-žić, 250.), gdje potrošnja njeguje svjetovnu religioznost, življenu po ‘novim obredima’ športa, natjecanja, predstava, zabave, razonode, putovanja, za-jedništva s prirodom… Time se oblikuju temelji neke nove estetike u kojoj je teško uočiti vrjednote koje ne prolaze, spremnost za darivanje, za zajed-ništvo koje ne traži tek osobnu korist. U modernoj težnji za estetizacijom svijeta života, krije se »kušnja da se sav život pretvori u trajni blagdan« (M. Buber). U toj varci o novome ovladavanju vremenom, vrijeme je zapravo postalo ispražnjeno, lišeno smisla koji bi nosio oplemenjujuću povezanost vremena i života. »Život bez blagdana bio bi nalik dugome putovanju bez konačišta« (Demokrit), jer blagdani nisu samo odmorišta u vremenu; oni su zaustavljanje da bi se jasnije vidjelo cilj te da bi cilj osvijetlio i ispunio čežnjom novu dionicu puta.

6živo vrelo 7

Svagdani rasvijetljeni nedjeljomPrethodno izneseni uvidi pokazuju da briga za dostojanstvo nedjelje i za iskon-sku vrijednost kršćanskoga blagdana ide znatno dalje od zauzimanja za neradnu nedjelju te da u svim raspravama teološ-ko utemeljenje nedjelje treba prethoditi njezinu sociološkom vrjednovanju. Sve drugo bilo bi traganje izvan onoga što ne-djelja u sebi jest. Ovdje ipak izostavljamo širu raspravu o nedjelji, na našim strani-cama već više puta razmatranu u njezinu kristološkome, a poglavito pashalnome vidiku, te se usmjeravamo na promišlja-nje o nedjelji, blagdanu i slavlju kao izvo-rištima otkrivanja smisla vremena, pose-bice svagdana.

Kršćanski kalendar oslanja se na ne-djelju, Dan Gospodnji, življen u početcima kao jedini kršćanski blagdan. Nedjelja je oblikovana kao slavlje Kristova pashal-noga otajstva u tjednome ritmu. Kasnija ustrojba liturgijske godine, s godišnjim ritmom slavlja, osmišljenim u vremenskim ciklusima s naglaskom na poje-dine vidike Kristova otajstva, ne potiskuje ovaj osnovni tjedni ritam, nego ga zadržava kao oslonac svemu slavljenju. Tako je nedjelja u svim dijelovima liturgijske godine zadržala kristološku pashalnu obojenost, pretačući otaj-stvo spasenja u tjedan, u svagdane koji nose obilježje i ime nedjelje koja im prethodi. Mogli bismo stoga reći da hrvatski naziv ponedjeljak, dan nakon nedjelje ili dan po nedjelji, nosi tu temeljnu kršćansku oslonjenost vreme-na na trenutak svetoga susreta s Kristom u slavlju vazmenoga otajstva. Ta poveznica krije se i u imenima drugih dana u tjednu: utorak (od starosl. vъtoryj) znači ’drugi dan‘, kao što je četvrtak četvrti, a petak peti dan, dok je srijeda dan kojemu je ime dala misao o sredini tjedna. Tako su dani u tjednu stavljeni u suodnos s danom s kojim se ‘ravnaju’ i po kojemu se broje, pa su tako svi dani ‘ponedjeljak’ (prvi, drugi, treći…).

Dajući Danu Gospodnjem oslonac za tjedni i godišnji ritam vremena, li-turgija uspostavlja kristološku orijentaciju u vremenu. Misao o orijentaciji smjera odmah na doživljaj prostora i na snalaženje u njemu. No, gdje izosta-ne vremenska orijentacija, uzaludan je svaki trud oko snalaženja u prostoru. Izgubljenost u vremenu pogubnija je od nesnalaženja u prostoru. Prostori liturgijskoga slavlja njegovali su načelo kršćanske orijentacije, usmjerenosti života i slavlja prema Onomu koji je Istok (Oriens) i Uvir svega, ali ne traže-ći doslovne prostorne izražaje takve usmjerenosti. Orijentacija je na jasniji način oblikovana u liturgijskoj organizaciji vremena. Osnovnom organiza-cijom liturgijskoga vremena u tjednome a ne godišnjemu ritmu te oslonje-nošću dana u tjednu na nedjelju daje se iskusiti linearnost vremena, njegov

Središnjost Kristova pashal­noga otajstva, življenoga u nedjeljnome slavlju, ritmi­zira sav tijek vremena otajst­vom otkupljenja.Đuro Seder: Raspeće.

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

8

rast i orijentiranost prema punini. Nedjelja je prvi i ujedno osmi dan. Omogu-ćuje živjeti sjećanje i nadu; daje prostor spomenčinu utemeljujućega događaja spasenja i anticipaciji nje-gove punine.

Kršćanski pogled na svagdane, dane u tjednu, preobražen je nedjeljnim is kustvom susreta s Kri-stom i njegovim djelom

spasenja. Kršćanin živi od nedjelje, dostojno nedjelje, mjeri i računa vrije-me iz nedjelje u nedjelju (ne od nedjelje do nedjelje!). Nedjelja je, gledano u kozmičkome ciklusu, dan kao i svi drugi. No, ona je »dan nad danima«, dies dierum, dan koji se ne promatra u njegovu trajanju, nego u njegovoj izdvo-jenosti, to jest ’svetosti’, iz vremena i njegovoj povezanosti s drugim danima.

»Budući da je nedjelja tjedni Vazam u kojemu se obnavlja spomen i po-sadašnjuje dan u kojemu je Krist uskrsnuo od mrtvih, ona je također dan koji objavljuje smisao vremena. Ne postoji srodnost s kozmičkim ciklusima prema kojima naravna religija i ljudska kultura nastoje odrediti ritam vre-menu, popuštajući čak i mitu o vječnomu povratku. Kršćanska nedjelja je nešto drugo! Izvirući iz Uskrsnuća, ona dijeli čovjekovo vrijeme, mjesece, godine i stoljeća, poput smjerokaza koji prolazi kroz njih, usmjeravajući ih prema cilju Kristova drugoga dolaska.« (Ivan Pavao II., Dies Domini, 75).

Starozavjetna molitva »Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce« (Ps 90, 2) našla je uslišanje u Kristu, Vječnome u vremenu, a nedjelja koja daruje radost susreta s Njime, postala je nova mjerna jedinica kršćan-skoga vremena. Mudrost kršćanskoga računanja ne broji proteklo vrijeme, nego nas otvara vremenu što je pred nama. I kršćansko ‘planiranje’ vremena stoga nikada ne može biti zaključeno i u potpunosti definirano, nego je uvi-jek otvoreno novosti i nepredvidivosti Kristova dara.

U kršćanskome slavljenju važno je uočiti konstantu tjednoga ritma, koji se u oslonjenosti na nedjelju proteže kao cantus firmus ili kao basso continuo kroz čitavu skladbu vremena te ne biva narušen nego obogaćen i razigran godišnjim blagdanima i ‘svetim vremenima’, prepoznatima kao kontrapunkt koji liturgijskoj skladbi vremena daje preobrazbu Kristovim otajstvom, pa bi svakomu blagdanu pristajao neki oblik dinamike slavlje-nja Kristova otajstva (piano, forte, fortissimo), a pojedina bi vremena, kao ‘stavci’ liturgijske godine, nosila vlastiti ‘tempo’: largo, adagio, moderato, allegro, maestoso, vivace, presto… Ta raznolikost dinamike i ‘tempa’ tre-bala bi zaodjenuti svekoliko slavlje, a ne samo njegov glazbeni izričaj i do-življaj. Dani u tjednu, liturgijom svagdana i povezanošću bagdanskoga ne-djeljnoga iskustva radosti sa zbiljom života, postaju kršćanski andante koji sve usmjeruje punini u Kristu koja ovozemaljski fine preobražava u pjesmu nebesnika, pjevanu sine fine.

Kršćanski svagdani odsijevaju svjetlom Dana Gospo dnjega

8živo vrelo 9

Dok u predkršćanskim religijama svagdanjost biva gledana u dimenzi-ji prolaznosti i smrtnosti, kao neuređeno ili kaotično vrijeme, a blagdani i sveti dani kao ‘drugo vrijeme’ ili bivanje izvan vremena, kršćanstvo promiče nedjelju i blagdan kao prvo vrijeme, koje je ishodište svekolikomu tijeku vremena. I premda kršćansko slavljenje nedjelje može i danas nalaziti na-dahnuća u starozavjetnome svetkovanju subote, ipak je nužno otkriti kr-šćansku novost koja ne suprotstavlja vječnost i vrijeme, svagdane i blag-dane, ‘tiraniju’ tjedna i milosnost subote/nedjelje. Govoriti o šest dana u kojima smo posvećeni čovjeku i svijetu, a o nedjelji kao danu posvećenu Gospodinu, značilo bi zanijekati istinu Božjega utjelovljenja i otkupljenosti vremena. Bila bi to neželjena ‘šabatizacija’ nedjelje. Eshatološko vrijeme u koje smo uvedeni ne poznaje dane protivne spasenju; naprotiv, sve je za-hvaćeno spasenjem, sve je utkano u njegovo kraljevstvo koje je spasenjski continuum; i sve je otvoreno punini u koju se ulijeva naše vrijeme.

Slaviti svagdanSvagdan, ‘dan u tjednu’ ili ‘radni dan’ u prvoj pomisli priziva misao o da-nu bez slavlja, »običnome danu«. No, kršćansko življenje vremena proteže slavljenje Kristova otajstva na sve dane, objavljujući na taj način otkupljenje i posvetu vremena u njegovoj sveukupnosti. Liturgijsko slavlje svagdana ču-va povezanost s nedjeljom: u svagdane se uzima nedjeljni euhološki obra-zac, a nekoć su i nedjeljna svetopisamska čitanja ponavljana na svagdane u tjednu. Jedinstvo s nedjeljom čita se i u liturgiji časova, slijedeći isti »tjedan Psaltira« i preuzimajući nedjeljnu molitvu koja daje zajednički pečat cijelo-me tjednu. Tako slavlje svagdana nosi igru novosti dana i nedjeljnoga ritma.

U početcima, dani u tjednu nisu bili dani euharistijskoga slavlja, nego su bili posvećivani molitvom, koja je već zarana ritmizirala tijek dana, vezujući se za različite »ure« dana. No, uskoro će dani u tjednu zadobiti i neka dru-ga sadržajna obilježja, ali uvijek u poveznici s kršćanskim otajstvom. Tako su, kako svjedoči spis Didahé, već na prijelazu iz prvoga u drugo stoljeće, srijeda i petak bili dani posta. U nekim krajevima Crkve post se zaključivao slavljem euharistije, što se pak ne može potvrditi za staru rimsku tradici-ju. Slavlje euharistije postupno se uvodi na dane u tjednu, ali ne kao jedin-stvena praksa Crkve. Svjedočanstva iz Antiohije pokazuju da se euharistija, osim nedjeljom, slavila i subotom, a slavlje na dane u tjednu (bez jasnih odrednica) svjedoči i Augustin, govoreći o praksi u Sjevernoj Africi na prije-lazu iz četvrtoga u peto stoljeće. Slično svjedoči sv. Ivan Zlatousti za Crkvu u Jeruzalemu, a slična će svjedočanstva prispjeti iz Galije u 6. st. Rim će se dugo opirati takvim tendencijama, pa će misa u dane u tjednu postati uobi-čajenom tek na početku srednjega vijeka.

Post vezan uz srijedu i petak bio je povezan s Kristovim vazmenim otaj-stvom: srijeda s događajem Isusove izdaje, a petak s njegovim raspećem. Post koji se proširio i na subotu, u zapadnoj se tradiciji veže uz tugu apostola nakon Isusove smrti, za razliku od Istoka gdje je subotnji post nosio znače-nje vazmenoga posta. Unatoč tomu, slavlje mise u dane u tjednu na Zapadu se u prvim stoljećima ne može posvjedočiti osim za dane kvatri te za vrijeme korizme. Alkuin će donijeti dvadeset i jedan misni obrazac za dane u tjednu,

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

10

ali bez naznake o načinu njihova izbora, što otkriva nejasnu povezanost da-na u tjednu s nedjeljom.

Unatoč uvođenju misa u dane u tjednu, povezanost s poviješću spasenja i Kristovim djelom spasenja bit će očevidna jedino kada je riječ o petku. Ta će se povezanost jasnije izgraditi tek kasnije pa će Honorije iz Autuna (12. st.) u djelu Gemma animae tjednome ritmu dati značenje epizodiranja Kristova djela spasenja. Tako će nedjelja biti vezana uz spomen na Kristo-vo utjelovljenje, ponedjeljak uz njegovo rođenje, utorak uz krštenje; srije-da će biti obilježena spomenom na Isusovu izdaju, a četvrtak uz otajstvo euharistije i uz Isusovo uhićenje; petak će biti ispunjen pobožnošću prema Isusovoj muci, a subota će biti povezana s Isusovim počivanjem u grobu, s dovršenjem u Isusovu uskrsnuću koje se slavi u nedjelju. Tako nedjelja, živ-ljena kao osmi dan, govori o početku i dovršetku Kristova djela spasenja. (U ovim povijesnim naznakama oslanjam se na djelo: M. Kunzler, La liturgia della Chiesa, 531.-532.).

Osim takvoga davanja značenja danima u tjednu na Zapadu će biti snaž-no razvijeno i povezivanje pojedinih dana uz oblike pučke pobožnosti, osobi-to prema svecima, pa će tako subota zadobiti marijansku obojenost (u litur-giji i u pobožnosti), za razliku od Istoka gdje će biti sadržajno tijesno vezana uz nedjelju. Marijansko obilježje subote svjedoči primjerice Cezarije iz Hei-sterbacha (+1240.). No, i u toj marijanskoj obojenosti subote, može se nazri-jeti povezanost s vazmenim otajstvom jer subota posvećena Kristovoj Majci čuva predaju da je, nakon što su u učenicima Kristovom smrću i pokopom usahnule nade, jedino Kristova Majka bila nositeljica vjere u uskrsnuće.

Danas je liturgija zadržala mogućnost slavljenja subote u marijanskome obilježju, kao »predigre i uvoda u slavlje nedjelje, praizvornoga blagdana« (Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 188), ali osnovno značenje danâ u tjednu treba tražiti kako u njihovoj liturgijskoj vlastitosti (svetopisamska čitanja, psaltir), tako i u njihovoj povezanosti s nedjeljom (dijelovi euho-loških obrazaca). »Svaki se dan posvećuje (unusquisque dies santificatur) liturgijskim slavljenjima Božjega naroda, naročito euharistijskom žrtvom i časoslovom« (Opća načela o lit. godini i kalendaru, 3). Dani u tjednu nisu liturgijski oblikovani u svojoj jedinstvenosti, nego upravo u povezanosti s nedjeljom koja im prethodi i koja im daje ime, i samo u odnosu prema ne-djelji može se govoriti o njihovu ritmu.

Tjedni ritam slavlja vidljiv je i u različitosti stupnja svečanosti nedjelje i svagdana. Premda je riječ o samo jednome Redu mise i o istome misnom obrascu, stupnjevitost je vidljiva u drukčijemu doživljavanju zajedništva, u glazbenome oblikovanju, u načinu izbora svetopisamskih čitanja, u izo-stavljanju himna ‘Slava’ i Simbola vjere na svagdane… Devedesetih godi-na prošloga stoljeća, u vrijeme pripremâ i najavâ Trećega tipskoga izdanja Rimskoga misala, raspravljalo se i o ideji da se za svagdane priredi zaseban ili prilagođen Red mise o čemu su vrijedne studije među ostalima objavili A. Chupungco (u Ecclesia Orans, 1993., 11.-32.) i F. Dell’Oro (u zborniku Vincolo di Carità, 1995., 57.-100.), imajući pred očima poglavito slavlja u manjim zajednicama. Takva razmišljanja nisu doživjela ostvarenje u novo-me izdanju Misala, ali ideju valja uzeti kao poticaj da liturgija svagdana

10živo vrelo 11

ne bude oblikovana ni kao ponavljanje niti kao obredno suprotstavljanje liturgiji nedjelje, nego kao življenje blagdanskoga i eklezijalnoga susreta u svagdašnjosti. Ako je znano da religijski kalendari, uvijek oslonjeni na blag-dane, nisu zamišljeni kao način računanja ili ‘planiranja’ vremena, nego s nakanom da kvalificiraju vrijeme blagdanskim iskustvom Svetoga, onda kršćanski »tjedni kalendar« tu logiku kvalifikacije prenosi do svagdana, a preko liturgije časova do ritma dana. Tako dar spasenja i poziv na svetost dopire do čovjeka u svim njegovim životnim iskustvima i svim odnosima.

Ako je nedjelja dan Krista-Svjetla (usp. Iv 9, 5), dan rasvijetljen njego-vim uskrsnućem koje je rasvijetlilo tamu smrti, onda poveznicu svagdana s tim Danom možemo vidjeti i u hrvatskome pojmu dan (starosl. dьnь) koji nosi indoeuropski korijen din, sa značenjem: sjaj, odsjaj. Kršćanski svagda-ni odsijevaju svjetlom Dana Gospodnjega.

Nedjelja i svagdan žive u suodnosu jedinstvene svetosti vremena. Litur-gijski ritam slavlja u tjednu, zahvaćajući svagdane i povezujući ih s »velikim danima slavlja«, postaje lijek protiv kušnje da u nametnutome ritmu rada svagdani budu gledani kao dani robovanja, a blagdani (nedjelje) kao dani življeni u potpunoj oslobođenosti i ispražnjenosti. Kršćanin, moleći »Gos-podine, nauči nas dane naše brojiti«, otkriva dragocjenost i darovanost blagdanskoga nedjeljnoga iskustva, na kojemu se hrani svetost svagdanâ i njihova upućenost prema punini u Kristu. Od blagdana do svagdana

ponavljaju se obredni tre­nutci zajedništva.Marc Chagall: Gozba, 1961.

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

12

JJedan me razgovor ovih dana vratio u djetinjstvo, do predmeta koji je nekoć bio pripadao ‘statusnoj imovini’, ali se s vremenom nalazio u skoro svakoj obitelji, jer su postojale i njegove siro-

mašnije inačice pod istim imenom – kredenc (ili kredenca). Vjerujem da vam nešto znači to ime dijela namještaja u prostoru koji je služio za blagovanje ili je bio smješten u nekome, raskošnom ili sasvim skro-mnom kuhinjskom prostoru, jasno dajući do znanja da je u značenj-skome središtu. Na kredencu i u kredencu moglo se naći puno toga. Imao je (ima) i otvoreni i zatvoreni, i providni i neprovidni dio.

U tome spletu odloženih predmeta ipak je bilo zamjetno čuvanje najboljega posuđa koje se vadilo i postavljalo u posebnim prigodama, u blagdanskim trenutcima. Tako je ‘kredenc’ u sebi spojio svagda-njost i blagdanost. Prisutan svakoga dana, imponirao je nad drugim ‘namještajem’ i sadržavao blagdanski trenutak.

Temeljno obilježje njegova oblika vidljivo je u dvodijelnosti u kojoj je uočljiv donji na kojemu je bila ploha nalik stolu. Ta stolna podloga na koju je bio nadograđen gornji dio (obično sa staklenim prednjicama, poput izloga) odisala je svagdanjim životom, promje-njivošću, što je bilo vidljivo po predmetima koji su privremeno ostav-ljani na njoj. Ostatak je čuvao stalnost, onu ‘izloženu’, gornju, i oku skrivenu, donju. I u jednome i u drugome dijelu našle su se dodatne ladice, manji i veći prostori za odlaganje.

Ta me povezanost potaknula na pisanje o povezanosti blagdana i svagdana na podlozi kulture blagovanja koja je na Zapadu duboko obilježena euharistijskim otajstvom, vidljivim čak i onda kada ga se izravno niječe. Tim više što se i u našemu kršćanskom životu osjeća narušenost odnosa prema blagdanu, a usuđujem se reći još i više pre-ma svagdanu.

Zapravo početna bi teza mogla glasiti da se suvremeno zapadno društvo ne uspijeva nositi sa svagdanom, življenjem redovitosti, jer je zanemarilo odnos prema blagdanu, prema slavljenju blagdana.

U razgovoru, spomenutom na početku, uho mi je snagom čud-ne novosti zagolicalo ime kredenc, o kojemu prije nisam dublje raz-mišljao. Bilo mi je najprije očito da je u hrvatski to ime došlo preko njemačkoga (Kredenz), ali mi nije bila očita skoro napadna blizina latinskoga glagola credere (vjerovati) i toga predmeta. Zato sam po-segnuo za podrijetlom imena i susreo novi poticaj za produbljivanje.

Svagdan – zanemarena kategorija življenjaPrimjer odnosa euharistije i blagovanja

Ivan Šaško

Nije nikakvo otkriće da je blagovanje uvijek

povezano s povjerenjem, s prisnošću i blizinom

ljudi. U njemu se spaja trajna potreba hranjenja organizma i kulturalno

oblikovanje toga čina koji nadilazi tjelesnu potrebu.

Tako je blagovanje i svagdašnji duhovni

čin koji traži zauzetost, nošenje s poteškoćama, i pobuđuje zahvalnost za

darove hrane i ljudske blizine. U tim je odlikama

prepoznatljiva stvarnost euharistije. Ona pak

otkriva vrijednost i kušnje svakidašnjice.

12živo vrelo 13

Blagdan je vrijeme življenja spomena i nade.

Naime, početna intuicija o glagolu credere (vjerovati, imati povjerenja, povjeriti, predati, odložiti) otkrila mi je da postoji i talijansko ime: credenza, u kojemu još snažnije odjekuje sadržaj koji obuhvaća ono što je vrijedno vjere i povjerenja, ono što daje sigurnost i što je pohranjeno kao vjerodostoj-no. I u talijanskome je riječ o onoj vrsti ormara u koji se i na koji se stavlja posuđe, pribor za jelo i sve što se tiče blagovanja, ali još naglašenije na formi stola, budući da takvi ormari često nisu imali nadogradnju nego su završa-vali ravnom stolnom plohom.

Osim toga, pod tim se pojmom misli i na sobu koja je povezana s bla-govanjem. Štoviše, a tu je još snažnije objašnjenje, credenza je bilo mjesto na kojemu su nekada kušači jela i pića kušali prije negoli su to jelo ili piće poslužili svojim gospodarima. Sâm taj čin, ta provjera, davala je povjerenje i sigurnost (credenza) da nisu otrovani. Tako je od samoga čina kušanja i mjesto na kojemu se taj čin kušanja obavljao dobilo ime – kredenc. U starini je bio povezan i s čuvanjem tajne, odnosno s prisegom. Premda je sam čin i ime nastalo iz određenoga straha, to je, dakle, postao ‘ormar povjerenja’, sigurnosti, oslanjanje na drugoga te tako predmet koji odražava važne od-like blagovanja.

Nije nikakvo otkriće da je blagovanje uvijek povezano s povjerenjem, s prisnošću i blizinom ljudi. U njemu se spaja trajna potreba hranjenja orga-nizma i kulturalno oblikovanje to-ga čina koji nadilazi tjelesnu potre-bu. Tako je blagovanje i svagdašnji duhovni čin koji traži zauzetost, nošenje s poteškoćama, i pobuđuje zahvalnost za darove hrane i ljud-ske blizine. U tim je odlikama pre-poznatljiva stvarnost euharistije. Ona pak otkriva vrijednost i kušnje svakidašnjice.

Prijeteća svagdanjost i ‘eventi’Koje su najveće kušnje s kojima se čovjek suočava i s kojima se treba nositi; koje su opasnosti koje nam prijete slomom? Je li to odlazak najdražih, teške bolesti, bijeda, obiteljske drame, prirodne nepo-gode? Svaka od tih neprilika i po-teškoća može nas ‘zgnječiti’, jer ima snagu nepodnošljivoga, ali – s druge strane viđeno – u tim se ne-prilikama susreće velika solidar-nost, blizih i dalekih te nerijetko i institucija. Dok je doživljaj svjež i najjači, puno je prisutnosti, riječi

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

14

Krist je Gospodar vremena i povijesti.

Werner Persy: Krist, Aloysius-Kirche, Berlin-Weding.

potpore i empatije. Ti su trenutci teški, ali je teža uobičajenost, kada se bol, naizgled splasnula, spušta dublje i zahvaća šire, u raskoši svoje praznine. Kada bol postane svakidašnjim odijelom; kada uokolo nema mnoštva, ljudi su pod prijetnjom osamljenosti, a možda i zaborava.

To se tiče i nekih drugih prijetnja, kao što su: gubitak ili nepronalaženje radnoga mjesta, razna prekidanja komunikacije, neuspjesi. Nasuprot tomu nalaze se trenutci oduševljenja, uspjeha i poticaja. Ti se trenutci nastoje umnažati.

Zato bih s pravom mogao reći da smo izgubili svagdanjost, da društvo obilježeno potrošačkom ideologijom parazitira na toj činjenici, neprestano stvarajući ‘trenutke’ i ‘događaje (events)’, živeći ih ne kao dogođenost, nego kao događajnost (happening), pokušavajući ih protegnuti na svagdanjost.

To se tiče i života Crkve te je važno – ističući kršćansku kulturu blagdana – ne zanemariti kulturu svagdana. To se može dogoditi, ako slavlje blagdana gradimo na pristupu koji je tipičan za pojave nazvane ‘event’. Liturgija nam pomaže u svagdanu razmatrati blagdan i od njega živjeti.

Druga je poteškoća u eroziji, u slabljenju sposobnosti slavlja u suvre-menosti, što se događa onda kada su nejasne vrijednosti i razlozi slavlja. Izvanrednost slavlja izrasta iz otajstva svagdana. Ako toga nema, događa se lom koji uvodi u trajnu uznemirenost, u ‘nervozu’. Svakidašnjica guši i od-nosi u zaborav ono što je lijepo, slavljeničko, dok se pojavljuju novi izazovi, naizgled daleko od milosnih trenutaka. Ako netko misli da je dobro tako, nalik je bolesniku kojega zabrinjavaju simptomi bolesti, a onda – kada je prekasno za liječenje – otkriva težinu žarišta s kojega dolaze. Svakidašnjica je puna zaborava, pogrješaka, zbrkanosti misli i osjećaja kojima se teško ba-viti i biti prema njima dostatno pozoran.

14živo vrelo 15

Ono što je u životu najvažnije, traži vrijeme; međuljudski odnosi traže vrijeme, a, kako kaže Horacije, u svagdanu tempus fugit, vrijeme bježi, ubr-zano je i vlada čovjekom. U toj užurbanosti započinju prva nerazumijevanja, nejasni sukobi, razmimoilaženja; dogode se promjene koje se nisu primje-ćivale.

Gledajući život, uviđamo da se pokušava odgovoriti na takozvane ‘goru-će probleme’, ali svakidašnjica traži pozornost prema detaljima, nijansama, jer nebriga prema njima iskrivljuje i uništava. Tako se svakidašnjica nađe u opasnosti da bude svedena na: a) vladavinu žurbe; b) siromaštvo, nevjero-dostojnost i neiskrenost odnosa; c) ‘raspršenost’, jer – kako se kaže »svatko živi svoj život«; d) dosadu i uobičajenost bez oduševljenja; takva uobiča-jenost zauzima mjesto predaje, tradicije, u kojoj se prenosi, a ne radi se o pukome ponavljanju; istinska predaja ne guši, nego pospješuje kreativnost; lišeni važnosti predaje i njezina odnosa prema budućemu, novi naraštaju pokušavaju iz ‘dosade’ izaći tražeći opasnosti, ekscese, snažne osjećaje koji im daju osjećaj da su živi; e) konzumizam, u kojemu se pokušava dati odgo-vor na svaku potrebu, dokidajući čežnju i snagu slobode; f) dobit, profit, koji govori da se uvijek traži uzvrat, da nema velikodušnosti, čime se isključuje važnost darovanosti; g) užitak koji ne uključuje obveze i odgovornost, nego se jednostavno bira ono što se nekomu sviđa.

Među nabrojenim razlozima moguće je prepoznati i neke s kojima se suočava slavlje euharistije, kao što su razlog i (ne)privlačnost dolaska i su-djelovanja u euharistiji: svođenje pristupanja euharistijskomu zajedništvu na prigodnost ili na odgovore na određenu potrebu (odmoriti se, održavati sportske aktivnosti).

Jedan od oblika takve ‘krize’, dobro poznata i Isusu, zabilježena u Evan-đelju, a nalazi se u zahtjevnoj Isusovoj ‘katehezi’ o euharistiji (usp. Iv 6, 48-58), u kojoj, u Kafarnaumu, izjavljuje: »Kruh koji ću ja dati tijelo je mo-je – za život svijeta.« Sebe predstavlja i sugovornike do neprihvatljivosti i sablazni zbunjuje riječima da je njegovo tijelo jelo istinsko i njegova krv istinsko piće te tko ga blaguje »ima život vječni«. Ta »tvrda besjeda« (Iv 6, 60) pokazuje omogućavanje susreta sa svakidašnjim, bez bijega od njega ili traženja prečaca.

Danas ljudi imaju poteškoća s euharistijom ne samo zbog teoloških ra-zloga i tema kao što su: transupstancijacija, stvarna Kristova prisutnost, Cr-kva kao mističko Tijelo, nego zbog pitanjâ koja su podloga za teološka pro-dubljivanja: Zašto bez euharistije ne bih mogao živjeti? Čemu služi misa? Rješava li ona svakidašnje probleme; jamči li posao…? Osjećajući takva pi-tanja uistinu se čini da naš navještaj ne dodiruje svagdanji život, način govo-renja, razmišljanja, osjećanja. Kao vjernici znamo da Bog ostaje s nama i mi temeljno ostajemo uz Isusa, ali postoje i naša udaljavanja, a očito ima ljudi koji su se odlučili za veću udaljenost od kršćanstva. Gledajući dostupnô, ono što se najviše nameće, pod tim utjecajem žele nešto drukčije negoli je kr-šćanstvo; misle da je istinito, stvarno, samo ono što je neposredno dohvat-ljivo i ‘razumljivo’. Pritom ne zaboravimo da su slične dvojbe prožimale onu malenu skupinu Isusovih odabranika koje je otvoreno pitao: »Da možda i vi ne kanite otići?« (Iv 6, 67). No, u njima je živjelo nešto veće, očito osjećaj

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

16

da su u Isusu odgovori na njihova najdublja pitanja, odgovori življeni u susreti-ma, od razgovora do opra-nih nogu. Ta zadnja gesta je važna i otvara nas za istinu da euharistiju ne obuhvaća zapovijed, obred, običaj ili prigoda za susret.

Osim toga, nikada ne bismo smjeli smetnuti s uma da ne ostajemo uz Isu-sa zbog toga jer smo bolji od drugih, od onih koji su Isusa napustili. Može se čuti prigovor da netko ne ide na misu, u crkvu, jer su oni koji idu u crkvu gori od onih koji ne idu. Protiv takvih izjava i stavova ne treba se braniti, jer mi ne slavimo euharistiju zato što smo bolji; mi znamo da nismo bolji i u svakome slavlju očitujemo svoju grješnost i kajanje.

Kao što je kušnja to da se pravimo boljima, kušnja je i da Isusu odgo-vorimo kao (pastoralni) činovnici, a ne kao vjernici. Umjesto da se pristupi iz perspektive vjere, pristupa se s primjedbama da se svijet promijenio; da obitelji nisu vjerničke, te se pokušava na razne načine ‘uključiti sve’ u sudje-lovanje uvođenjem neliturgijskih sadržaja i oblika, osobito u glazbenome izražaju. A Petrov odgovor Isusu je ispovijed vjere: Gospodine, komu da idemo? Ti (samo ti) imaš riječi života vječnoga. Samo pouzdanjem u Gos-podina, predanjem vođenju Božjom ljubavlju vjera raste i jača.

Poveznice euharistije i življenja svagdanjegaIz naravi slavlja proizlazi da svagdanji život čovjeka teži prema euharistiji, a jednako tako vrijedi da nas euharistija ponovno vodi u preobraženu svag-danjost. Zato je važan svagdan. Ako je banalan, osrednji, siromašan odno-sima, ne pomaže otkriti smisao euharistije. Ako netko kaže – a najčešće se to pripisuje mladima – da ne može sudjelovati nedjeljom u euharistijskome slavlju, a može u nekim drugim aktivnostima, onda to zacijelo ne ovisi izrav-no o samome, manje ili više preinačenome slavlju, nego o svagdanjosti koja prethodi slavlju ili dolazi nakon njega.

Ne će se pogriješiti ako se slijedi pravilo: Za dobro blagdansko slavlje potrebno je življenje (i katehiziranje) svagdanjosti. Radi se o međuodnosu koji stane u pitanje što je zapravo život ili, bolje, življenje.

Možda je iznenađujući prvi odgovor, jer može zazvučati materijalistički i hedonistički, ali je daleko od toga: Življenje je umijeće blagovanja, znati

16živo vrelo 17

Euharistija je zajedništvo vjernika u slavlju blagdana za preobraženu svagdašnjost.Đuro Seder: Posljednja večera, triptih, ulje na platnu.

jesti i piti. Ponajprije, radi se o temeljnome i nužnome životnom iskustvu (o ‘konsupstancijalnosti’ čovjeka), a snažan je naglasak na ‘znati’, jer se protivi pretjerivanju i traži ravnotežu, mjeru koja ima uporište onkraj materijal-noga. Nismo li svjedoci poteškoćama koje se tiču pretjerivanja s tjelesnim plodovima neumjerenosti: pretilosti ili alkoholizma, što je osobito zabrinja-vajuće kod mladih?

Promotrimo li suodnos čovjeka s prirodom, vidimo da je taj odnos bitan i da bez njega ne možemo. S druge strane, jelo zahtijeva pripremanje kojim svjedočimo ‘ovladavanje’ prirodom. U tome se odnosu suočavamo s ritmom našega tijela, pri čemu se nalazimo u istini da nismo sami umjetnici života, nego smo izloženi, a na stanovit način i ‘predani’ stvorenomu svijetu. Blago-vanje pomaže jasnije vidjeti načine darivanja (sebe) drugima, uočavanjem potreba i služenjem. Krist, koji nam se daje da ga blagujemo, traži usvajanje, slobodno prianjanje, poslušnost i poniznost.

Nadalje: Življenje je slušanje i govorenje, čuvanje spomena. Blagovanje je i kulturalno iskustvo. Dijete na grudima majke nalazi se između svoga plača zbog gladi i osluškivanja majke koja odgovara na molbu. U toj je raz-mjeni više od nagona i tjelesnih potreba. Blagovanje ima svoj kulturalni pro-ces koji obuhvaća pripremanje hrane i osluškivanje želja; razabiranje okusa, traženje onoga što se nekomu sviđa, odgovaranje na slojevitost pripadnosti i prepoznavanja, a nakon blagovanja slijedi (ili je barem moguć i poželjan) osvrt verbaliziranjem pohvala, usporedba, zahvale.

Razna jela odražavaju razne kulture, razne načine kako se postaviti pre-ma stvarnosti. U ‘tipičnim’ jelima određenoga kraja, naroda, civilizacije, zrcali se puno više od komadićâ pripremljenoga jela. Tako je moguće raščla-

NAŠA TEMA Slavlje svagdana

18

Blagdan je sveti susret.

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

njivati kulturu koju u sebi – bez imalo banaliziranja – nose na primjer: štrukli, pizza, sushi, gdje je prisu-tan odnos ljubavi koja živi od spomena, čuva ono što je dobro, vraća se na to i daruje drugima.

Slavlja su i u tome smislu povezana s blago-vanjem, s time da je u bla-govanju riječ potrebna baš

kao i jelo. Lako se sjetiti blagovanja bez riječi; tužnih i neizdrživih trenutaka. Jednako su takva blagovanja uz ružne riječi, u ‘vladavini bolesnih riječi’; riječi daleko od života; riječi nasilja i prezira. Uvijek je posrijedi govor koji od indikativnoga prelazi u performativni, osobito među onima koji se vole. U euharistiji je Riječ koja očituje ljubav Boga prema čovjeku, u kojoj se Bog priopćuje, daje ljudima te poput poezije (stvarateljske riječi) priopćuje otaj-stvo života i umiranja.

Treća odlika stane u tvrdnju da je Življenje ‘biti s’ i ‘biti za’. Blagovanje je društvena činjenica, socijalizacija. Ono u zajednicama ima središnje mje-sto (obitelji, redovnici), zato se ne smije kasniti ili obescijeniti taj susret. Kao kazna u tim odnosima najgora je bila u isključivanju od stola; strašna je kazna bila da netko mora jesti sâm. Koliko smo se samo udaljili od te istine blagovanja u današnje vrijeme kada je ‘samotničko hranjenje’ postalo pravilom.

Blagovanje je u procesu socijalizacije otvoreno drugima, gostima, uzva-nicima. Ono omogućuje razgovor, uzajamnost, pomirenje. Onaj tko nekoga poziva za svoj stol nada se uzajamnosti, ali se istodobno odriče zahtijevanja uzvrata. Nekoga se poziva za stol kao člana obitelji, da blagdanskom prigo-dom zajedništvo očituje dijeljenje svagdana; u nekim je prigodama to otvo-renost za sklapanje poslova i suradnju (tzv. ‘poslovni’ ili ‘radni ručkovi’).

Postoji i opasnost poziva, tako da je prvi korak otvorenost nadi koja otva-ra novu dimenziju življenja. Na pitanje što je istinski život i življenje, Bene-dikt XVI. u enciklici Spe salvi odgovara pod prizmom nade i piše: »Prava, velika čovjekova nada, koja opstaje unatoč svim razočaranjima, može biti samo Bog – Bog koji nas je ljubio i ljubi nas ‘do kraja’, sve dotle ‘dok se sve ne ispuni’ (usp. Iv 13, 1 i 19, 30). Onaj koga ljubav dotakne počinje shvaćati što ‘život’ stvarno jest. […] Život u pravome smislu nije nešto što smo sami u sebi proizveli i što potječe od nas samih: to je odnos. A život u cjelini odnos je s Onim koji je izvor života. Ako smo povezani s Onim koji ne umire, koji je sam Život i sama Ljubav, tada smo u životu; tada ‘živimo’.« (SS 27)

To se vidi u liturgiji od samoga početka, od znamena križa i od pozdrava »Gospodin s vama«, koji se tijekom euharistije ponavlja na više mjesta. U tome smislu prepoznaje se i epikleza, zaziv da kruh i vino postanu Tijelom i Krvlju te da mi budemo jedno tijelo i jedan duh, da postanemo sakramen-talno Kristovo Tijelo.

18živo vrelo 19

S I JEČANJ 14 N DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU 15 P Svagdan: 1Sam 15,16-23; Ps 50,8-9.16b-17.21.23;

Mk 2,18-22 16 U Svagdan: 1Sam 16,1-13; Ps 89,20-22.27-28; Mk 2,23-28 17 S Sv. Antun, opat, spomendan:

od dana: 1Sam 17,32-33.37.40-51; Ps 144,1.2.9-10; Mk 3,1-6 18 Č Svagdan: 1Sam 18,6-9; 19,1-7; Ps 56,2-3.9-14; Mk 3,7-12 19 P Svagdan: 1Sam 24,3-21; Ps 57,2-4.6.11; Mk 3,13-19 20 S Svagdan, ili: Sv. Fabijan, papa i muč.; Sv. Sebastijan, muč.:

2Sam 1,1-4.11-12.19.23-27; Ps 80,2-3.5-7; Mk 3,20-21 21 N TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU 22 P Svagdan, ili: Sv. Vinko, đakon i mučenik

2Sam 5,1-7.10; Ps 89,20-22.25-26; Mk 3,22-30 23 U Svagdan: 2Sam 6,12b-15.17-19; Ps 24,7-10; Mk 3,31-35 24 S Sv. Franjo Saleški, spomendan

od dana: 2Sam 7,4-17; Ps 89,4-5.27-30; Mk 4,1-20 25 Č OBRAĆENJE SV. PAVLA, blagdan

vl.: Dj 22,3-16 (ili: Dj 9,1-22); Ps 117,1-2; Mk 16,15-18 26 P Sv. Timotej i Tito, biskupi, spomendan

vl.: 2Tim 1,1-8 (ili: Tit 1,1-5); Ps 96,1-3.7-8a.10; Lk 10,1-9 27 S Svagdan, ili: Sv. Anđela Merici, djevica

2Sam 12,1-7a.10-17; Ps 51,12-17; Mk 4,35-41 28 N ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU 29 P Svagdan: 2Sam 15,13-14.30; 16,5-13a; Ps 3,2-7; Mk 5,1-20 30 U Svagdan: 2Sam 18, 9-10.14b.24-25a.30-32 – 19, 3;

Ps 86, 1-6; Mk 5, 21-43 31 S Sv. Ivan Bosco, prezbiter, spomendan

od dana: 2Sam 24, 2.9-17; Ps 32, 1-2.5-7; Mk 6, 1-6

VEL JAČA 1 Č Svagdan: 1Kr 2,1-4.10-12; Otpj. pj: 1Ljet 29,10-12; Mk 6,7-13 2 P PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJEĆNICA

vl.: Mal 3,1-4 (ili: Heb 2,14-18); Ps 24,7-10; Lk 2,22-40 3 S Svagdan, ili: Sv. Blaž, biskup i mučenik; Sv. Oskar, biskup

1Kr 3,4-13; Ps 119,9-14; Mk 6,30-34 4 N PETA NEDJELJA KROZ GODINU 5 P Sv. Agata, djevica i mučenica, spomendan

od dana: 1Kr 8,1-7.9-13; Ps 132,6-10: Mk 6,53-56 6 U Sv. Pavao Miki i drugovi, mučenici, spomendan

od dana: 1Kr 8,22-23.27-30; Ps 84,3-6a.8a.11; Mk 7,1-13 7 S Svagdan: 1Kr 10,1-10; Ps 37,5-6.30-31.39-40; Mk 7,14-23 8 Č Svagdan, ili: Sv. Jeronim Emiliani; Sv. Jozefina Bakhita, djevica

1Kr 11,4-13; Ps 106,3-4.35-37.40; Mk 7,24-30 9 P Sv. Skolastika, djevica, spomendan

od dana: 1Kr 11,29-32; 12,19; Ps 81,10-15; Mk 7,31-37 10 S Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik, spomendan

od dana: 1Kr 12,26-32; 13,33-34; Ps 106,6-7a.19-22; Mk 8,1-10 11 N ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU 12 P Svagdan: Jak 1, 1-11; Ps 119, 67-68.71-72.75-76; Mk 8, 11-13 13 U Svagdan: Jak 1, 12-18; Ps 94, 12-13a.14-15.18-19; Mk 8, 14-21 14 S PEPELNICA: Jl 2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20 – 6,2;

Mt 6,1-6.16-18 15 Č Svagdan: Pnz 30,15-20; Ps 1,1-6; Lk 9,22-25 16 P Svagdan: Iz 58,1-9a; Ps 51,3-6.18-19; Mt 9,14-15 17 S Svagdan: Iz 58,9b-14; Ps 86,1-6; Lk 5,27-32

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

Blagovanje i otajstvena tjelesnost najveći su izražaj suodgovornosti za druge i za društvo, što proizlazi iz euharistije u njenoj dinamici blagdana i svagdana. Sveti Pavao zahvaljuje Bogu za kršćane u Solunu zbog djela nji-hove vjere (misijske i navjestiteljske), zauzetosti u ljubavi (služenju), strplji-vosti njihove nade (usp. 1Sol 1, 2-5), a izrijekom potiče: »Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte (en pantí euharistéite)!« (1Sol 5, 18a) ili doslovno: u svemu činite euharistiju.

Euharistija u svojoj naravi, u obrednome ustroju i sadržajnim naglas-cima, što je naročito vidljivo u blagovanju, povezuje okosnice od kojih živi blagdan, ali i svagdan: potreba i umijeće blagovanja, kulturalno iskustvo, upućenost na druge ljude i protegnutost prema drugima.

To se potvrđuje i pozornijim promatranjem raznih predmeta u svakidaš-njici koji su kulturalno oblikovani, a može ih se vidjeti kao nužno potreb-ne za ‘preživljavanje’ ili kao otvaranje širega obzora življenja koji objavljuje otajstvenost.

OTAJSTVO I ZBILJA

20

Ulazna: 108 Kliči Bogu (2. strofa psalma) ili: 238 Dan GospodnjiOtpj. ps.: 102 Evo dolazim, GospodinePrinosna: 231 Jedan kruh Pričesna: 244 Odzivam se, Isuse ili: 188 Na Isusov se spomen samZavršna: 260 O da bude radost

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

14. siječnja 2018.

Druga nedjelja kroz godinu

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem. Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja. Po Kristu.

Prvo čitanje 1Sam 3, 3b-10.19 Čitanje Prve knjige o SamueluU one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže. I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodi na, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospo dnja. I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječa-ka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zov-ne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj slu-ša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.« Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi pad-ne na zemlju.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 40, 2.4ab.7-10Pripjev: Evo dolazim, Gospodine,

vršiti volju tvoju!Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se, nego si mi uši otvorio: paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš. Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano.

Drugo čitanje 1Kor 6, 13c-15a.17-20 Tijela vaša udovi su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tâ Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha

Ulazna pjesma Sva zemlja, Bože, nek ti se klanja i nek ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!

Ps 66, 4

20živo vrelo 21

MOLITVA VJERNIKA

Braćo i sestre, Bog nas je po svome Sinu pozvao da budemo nasljedovatelji njegova puta. S pouzdanjem u njega, uputimo mu svoje prošnje.

1. Pohodi svojom milošću Crkvu, zajednicu tvojih vjernika, da živeći u svijetu ne bude utopljena u brige svijeta, nego da se po vjernosti primljenomu daru svetosti očituje svim ljudima kao tvoje boravište, molimo te.

2. Obnovi u svim krštenicima žudnju za vječnošću koju si nam po Kristu pripravio te uvijek žive životom koji je tebe dostojan, molimo te.

3. Rasvijetli svojim Duhom sve koji traže put spasenja: daj im prepoznati milost tvoga pogleda i prigrliti put evanđelja, molimo te.

4. Probudi u svima nama odgovornost za vjeru naših bližnjih: daj nam odvažnosti za svjedočanski život vjere kako bismo svojim životom bili drugima znak tvoje blizine, molimo te.

5. Braću i sestre koji su po smrti napustili dom ovozemnoga boravka primi u svoj nebeski dom, molimo te.

Gospodine, Bože naš, na početku našega puta vjere stoji tvoj poziv i tvoj dar spasenja. Krijepi nas svojom milošću da te uvijek radosna srca tražimo te budemo postojani na putu evanđelja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Učitelju, gdje stanuješ?Georges Rouault: Krist na jezeru s učenicima.

Popričesna molitva Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi. Nahranio si nas jednim kruhom s neba, daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi. Po Kristu.

Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iv 1, 41.17bNašli smo Mesiju, koji je Krist: po njemu nasta milost i istina.

Evanđelje Iv 1, 35-42Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svo-jih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda pro-lazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te nje-gove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otpri-like deseta ura.Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.Riječ Gospodnja.

OTAJSTVO I ZBILJA

22

Druga nedjelja kroz godinu

Nakon božićnoga vremena i svetkovi-ne Bogojavljenja te nedjelje Krštenja Gospodinova, druga nedjelja kroz go-

dinu još se uvijek bavi temom Božje objave i to u svjetlu poziva.

Što tražite?U Evanđelju po Ivanu nalazimo Ivana Krstite-lja kao posrednika objave jer upravo on dvoji-ci svojih učenika pokazuje Isusa i kaže: »Evo Jaganjca Božjega!« Kad su učenici krenuli za Isusom, on ih pita: »Što tražite?« Ovo pitanje nije usputno. Ono je temeljno u kršćanskome pozivu. Svakoga tko je krenuo za Gospodinom on pita: »Što tražiš? Koja su tvoja očekivanja od mene? Koja su tvoja očekivanja od vjere? Imaš li ikakva očekivanja?« Pred ovim pita-njima valja zastati i promisliti kakav odgovor dati. Netko možda dolazi u crkvu iz običaja, netko jer traži utjehu, netko jer traži zdravlje, netko jer traži sigurnost, netko jer traži svoj mir, netko jer traži uspjeh u poslu ili školova-nju, netko jer traži slogu u obitelji. Sve su to mogli odgovoriti i oni Ivanovi učenici koji su krenuli za Isusom, no oni su pitali Isusa: »Uči-

Dođite i vidjet ćetetelju – gdje stanuješ?«. Oni su krenuli za njim, ne usput kao iz običaja, ne kao za čudotvorcem koji će zadovoljiti njihove trenutne potrebe i ukloniti životne nevolje. Krenuli su za njim kao za učiteljem kojega žele bolje upoznati, od kojega žele učiti i kojega žele nasljedovati.

Upravo je to smisao njihova pitanja o tome gdje taj učitelj stanuje. U Isusovo vrijeme uče-nici nisu od svojih učitelja primali samo zna-nja koja bi im on predao, pa onda miran otišao kući. U to vrijeme učenici su živjeli uz svoje učitelje, učili su od njih ne samo iz njihovih ri-ječi, nego i iz njihovih djela, iz cjeline njihova života. Kad ova dvojica Ivanovih učenika kažu Isusu: »Učitelju – gdje stanuješ?«, to je pita-nje koje znači: ne želimo više biti učenici Ivana Krstitelja, nego želimo biti tvoji učenici; primi nas kao učenike; daj da svakodnevno slušamo tvoju riječ i da svakodnevno promatramo kako živiš, da se tako i mi naučimo živjeti.

Što god mi očekivali od Gospodina, kakvu god utjehu, koje god čudo ili uslišanje, u na-šem odnosu s njime, bitno je samo to da želi-mo doista postati njegovi učenici.

Pođoše i vidješe i ostadošeKad im Isus kaže: »Dođite i vidjet će-te!«, dvojica novih Isusovih učenika »pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan«. Pošli su, vidjeli i ostali. Kad mi poželimo biti Isusovi učenici, on i nama kaže: »Dođi i vidi!«. To je poziv da se pokrenemo, da iziđemo iz svojih svakodnevnih okvira i da se približimo njemu. To možemo uči-niti tako što ćemo rezervirati neko vrije-me za prebivanje uz Gospodina, za čita-nje njegove riječi – Svetoga pisma – za osobnu molitvu u obliku razgovora s nji-me, za promišljanje pred njim o svojim postupcima, o svojim odlukama i opće-nito o svome životu. Potrebno je uložiti napor oko usklađivanja vlastitoga života sa životom Isusovim, s evanđeljem.

»Dođite i vidjet ćete.« Marko Rupnik, Prvi učenici; Kapela Svećeničkoga bratstva misionara sv. Karla Boromejskoga, Rim, 2010.

22živo vrelo 23

drugima kaže: Našao sam! Kršćansko posla-nje – misija – sastoji se upravo od svjedočenja osobnoga iskustva života s Gospodinom. Mo-tivacija za takvo poslanje ne može biti želja da nas bude brojem više vjernika, ne može biti že-lja za dokazivanjem vlastitih sposobnosti uvje-ravanja, niti želja da pokažemo da smo bolji, privlačniji od drugih, pa čak niti želja da ljudi ispravno žive. Prava motivacija za kršćansko poslanje može biti samo želja da i drugi uži-vaju u onome što smo mi našli. Motivacija je ljubav prema čovjeku, koja će toga čovjeka do-vesti u ljubav Božju i do ljubavi prema Bogu.

Isus je Šimuna pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!«. Isusov pogled prodire u Šimunovu nutrinu te odmah znade sve o njemu, ali ne samo tko je on, kako se zove i kojoj obitelji pripada, nego i kakav je on i kakve se prilike pred njim otvaraju. Zato ga naziva Kefa, što znači Stijena. Kad čovjek nađe Gospodina, nađe se pod njegovim pogle-dom, pod onim pogledom koji u čovjeku vidi priliku i koji u čovjeka vjeruje. Tako Gospodin promatra svakoga i u svakome vidi mogućnost njegova ostvarenja.

Pitanjem »Što tražiš?« i u hod od polaska, preko gledanja do prebivanja, čovjek u Božjem pogledu otkriva samoga sebe i svoj poziv i po-slanje. Tada valja s pouzdanjem krenuti.

Darko Tepert

Ostati s njime znači i njega nasljedovati. Kroz povijest kršćanske vjere uvijek je osobito poticajna bila slika nasljedovanja stopa Gos-podina našega Isusa Krista. To je slika u kojoj čovjek tako usmjerava vlastite korake da svo-jim stopama gazi one tragove koje su ostavile Isusove stope.

Ovo nasljedovanje znači i neprestano osluškivanje njegova glasa. Slično kao što to u prvome čitanju kaže Samuel, tako i kršćanski vjernik neprestano treba imati stav slušanja pred Gospodinom. Tek kad je Samuel rekao: »Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša«, mogao je doista i čuti što mu Gospodin želi reći.

Našli smo!Na kraju evanđeoskog odlomka Andrija svje-doči svomu bratu Šimunu, koji je poznatiji kao Petar: »Našli smo Mesiju!«. Tu je sadržan odgovor na ono prvo Isusovo pitanje: »Što tra-žite?«. Tražili su možda različite stvari, isku-stva, osjećaje, a našli su Mesiju. Našli su Božji odgovor na sve čovjekove želje i potrebe. Našli su ostvarenje svih Božjih obećanja. Našli su onoga jedinoga u kome mogu naći i svoje is-punjenje. Andrija je to spoznao nakon što je pošao, vidio i ostao.

Tko krene za Gospodinom i doživi iskustvo njegove blizine, tko provede određeno vrijeme u njegovoj blizini, osjeća tu istu potrebu da i

Zrnje…

Mu

dr

ost

Cr

kv

e Nasljedovanje se rađa iz pogleda vjere, iz pogleda koji je spoznaja. Najprije Ivan ‘ugleda’ (emblépsas) Isusa i posvje­doči: »Evo Jaganjca Božjega«, nakon čega učenici pođoše za Isusom, a na kraju Isus pogleda (emblépsas) Šimuna i reče mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov!« To je pogled koji vidi i proniče, prodire u dubinu. Nije potrebno čuti poziv. Re­dovito ga se i ne čuje. Jednako i odaziv ne traži sigurnost riječi ili obećanje, nego preobražen pogled koji sve vidi u novome svjetlu. Gospodine, pogledaj nas da bismo umjeli vidjeti…

Poziv prvih učenika, prema Ivanovu evanđelju, dogodio se na obali Jordana, ondje gdje je Isus bio kršten, dan poslije kršte-

nja. Ivan završava svoje poslanje, a Isus ga započinje. Evanđelje to izriče jedinstvenom slikom: »Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio.« Ivan se zaustavlja, a Isus kreće, započinje svoj put. Ivan ga konačno objavljuje kao Jaganjca Božjega, Janje nove Pashe. I najedanput je sve u pokre-tu: dvojica učenika ‘ostavljaju’ Ivana i ‘polaze’ za Isusom, ‘traže’ ga, doskora ‘nalaze’ nove učenike i ‘dovode’ ih k Isusu. Kratak evanđeoski odlomak prepun glagola gibanja. Isusovo učeništvo jest u pokretu, u nasljedovanju, u traganju, u življenju kristov-skoga odnosa s drugima. Svjedočanstvo se rađa već na samome početku, još prije nego bijahu poučeni i upućeni.

OTAJSTVO I ZBILJA

24

Ulazna: 82 ili 152 Pjevajte GospoduOtpj. ps.: 96 Pokaži mi, GospodinePrinosna: XIV Evo nas, OčePričesna: 241 Oče naš dobri, slavimo ti Ime Završna: 217 Bože, tvoj smo sveti narod

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

21. siječnja 2018.

Treća nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i veli- čanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu.

Ps 96, 1.6

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha da nam budu na spasenje.Po Kristu.

Prvo čitanje Jon 3, 1-5.10Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.

Čitanje Knjige proroka JoneRiječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad ve-liki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gos-podin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovije-dajući: »Još četrdeset dana i Niniva će bi-ti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog ne-sreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 25, 4bc-5b.6.7bc-9Pripjev: Pokaži mi, Gospodine,

putove svoje!Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me jer ti si Bog, moj Spasitelj!

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.

Drugo čitanje 1Kor 7, 29-31Prolazi obličje ovoga svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaOvo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Riječ Gospodnja.

24živo vrelo 25

Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!Vladimir Blažanović: Poziv apostola Petra, 2011.

U zajedništvu vjere i poslanja koje nam je Bog udijelio, iznesimo pred njegovim licem svoje zajedničke molitve:

Vodi nas, Gospodine, putem spasenja.1. Za tvoju Crkvu: da vjerno hodi putem

Krista Učitelja te, živeći zajedništvo vjere, bude dom za sve ljude, molimo te.

2. Za sve koji se staviše u službu Crkvi i Gospodinu: okrijepi ih vjernošću u nasljedovanju tvoga puta i radošću služenja svim potrebitima, u kojima nam otkrivaš svoje lice, molimo te.

3. Za mlade koji se nalaze pred izazovima života: rasvijetli ih Duhom mudrosti da u svome životnom zvanju i suočeni s izazovima svijeta, umiju razaznati i slijediti put evanđelja, molimo te.

4. Za ovu zajednicu pozvanih: daj nam spoznati sve ono što je u našemu životu potrebno obraćenja i tvoje milosne obnove kako bismo mogli iskusiti radost Kraljevstva koje si nam u Kristu darovao, molimo te.

5. Daruj nam odvažnosti da ostavimo sve što nas zarobljava i veže uz svijet i prolaznost, i pomozi nam u slobodi živjeti tvoju Riječ, molimo te.

Svemogući Bože, i danas je po snazi tvoje Riječi u nama odjeknuo poziv na obraćenje i nasljedo vanje tvoga puta. Usliši nam smjerne molitve i okrijepi nas da se životom zauzimamo za sve što te s vjerom molimo. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Popričesna molitva Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.

Pjesma prije Evanđelja Mk 1,15Približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju!

Evanđelje Mk 1,14-20Obratite se i vjerujte evanđelju.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuPošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Gali-leju. Propovijedao je evanđelje Božje:

»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimu-na i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebe-dejeva i njegova brata Ivana: u lađi su kr-pali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaJa sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlosti života.

Iv 8, 12

OTAJSTVO I ZBILJA

26

Učenici i Isusova mreža

Treća nedjelja kroz godinu

Prije nego što je Isus pozvao svoje učeni-ke da idu za njim, pogledao je što rade. Prolazeći uz Galilejsko more ugledao je

Šimuna i njegova brata Andriju kako ribare na moru. Potom je uslijedio poziv za koji se čini da je opisan s najmanjim mogućim brojem riječî. U opisu nema nikakva dijaloga. Ne spominju se nikakve emocije. Uzalud ćemo tragati za opi-som Isusova izgleda ili izgleda njegovih učeni-ka. Nema ni riječi o veličini i obliku lađe u kojoj su lovili ribe. U čitavome događaju govori samo Isus, a učenici umjesto riječima odgovaraju na njegov poziv svojim rukama i nogama. Zato je svaki detalj u opisu ovoga događaja važan.

Poziv i zajedništvo pozvanihPrvu dvojicu učenika Isus je ugledao kako ribare na moru i pozvao ih da idu za njim, a on će ih učiniti ribarima ljudi. Šimun i njegov brat Andrija na to su odmah ostavili ribarske mreže i krenuli za Isusom kako bi ubuduće umjesto riba lovili ljude. Time su njih dvojica ostavili ribarski posao koji su obavljali u tre-nutku poziva, ali time nisu izgubili svoje ri-barske sposobnosti. Ostavili su mreže kojima su lovili ribe, ali su sami postali mreža koja

će druge ljude povezivati s Isusom. U ovome opisu po-ziva prvih Isusovih učenika obično se primjećuje jedna važna razlika u odnosu na pozive drugih velikih bi-blijskih likova. Kada Bog poziva Abrahama, Mojsija ili nekoga od proroka, on-da su to pojedinačni pozivi u kojima se izabranoj oso-bi povjerava poslanje na korist čitave zajednice. U

slučaju Isusovih učenika zajednica je prisutna već u samom pozivu. Na samome početku svo-ga djelovanja Isus okuplja malu zajednicu uče-nika koja će imati ograničen broj imenom po-zvanih članova. Ali to ne će biti neka zatvorena elitistička grupa, nego zajednica apostola, čiji je cilj upravo to da privuku sve ljude i narode u zajedništvo s Isusom. Zajednica prvih Isuso-vih učenika otvorena je novim pozivima. To je vidljivo već u sljedećemu prizoru.

U istome hodu uz Galilejsko more, dok su Šimun i Andrija već išli za njim, Isus je ubrzo ugledao i drugu dvojicu braće: Jakova i Ivana. I oni su bili ribari, a u trenutku kad ih je Isus ugledao, u lađi su krpali mreže. Na Isusov po-ziv i oni su odmah krenuli za njim ostavivši u lađi svog oca Zebedeja zajedno s nadničarima. Da bi mogli ići za Isusom, sinovi Zebedejevi morali su prekinuti nit koja ih je vezala uz ri-barski posao koji su naslijedili od oca. Ali, kao ni prva dvojica braća, tako ni Jakov i Ivan time nisu ostavili svoje ribarske vještine. Ono što ih je naučio otac Zebedej, sada je dobilo puniji smisao. Sada su i oni pozvani uložiti svu svo-ju snagu, sposobnosti i ribarsko znanje u po-vezivanje svih ljudi s Isusom koji propovijeda

Đuro Seder: Hajdete za mnom…

26živo vrelo 27

Zrnje…

Mu

dr

ost

Cr

kv

e

evanđelje Božje. Pri tome se, ne bez razloga, navodi baš to da ih je Isus pozvao dok su u lađi krpali mreže.

Loviti i krpati mrežeKada prizor Isusovih učenika koji krpaju mreže prenesemo u današnji životni kontekst ta slika postaje na novi način aktualnom i poučnom. Naravno, u evanđelju se govori o stvarnome krpanju mreža kojima ribari love ribe. Ali vje-ština krpanja mreže može se primijeniti i na ono značenje koje riječ mreža sve više poprima u našem suvremenom svakodnevnom životu. Kažemo li danas pred mlađim naraštajima ri-ječ mreža, njima vjerojatno ne će najprije pasti na pamet ribarska, pa možda čak niti nogomet-na ili teniska mreža. Prvo će im, vjerojatno, na pamet pasti neka društvena mreža.

Vidjeli smo kako Šimun i Andrija ostavlja-ju ribarske mreže da bi sami postali mreža za ljude, a Jakov i Ivan prikazani su kao oni koji u lađi krpaju mreže. U tim detaljima vidimo po-ruku o stalnoj potrebi učenika da stojeći u Isu-sovoj lađi popravljaju mrežu koja su oni sami.

Pozivajući u jednom te istom danu četvo-ricu učenika, a ubrzo će ih biti dvanaest, Isus uspostavlja jednu mrežu ljudi, s poslanjem da riječju evanđelja umreže sve ljude. Pozvavši učenike da idu za njim, Isus ih nije povezao samo sa sobom, nego ih je povezao i međusob-

no. Samo tako umreženi, učenici mogu postati vjerodostojni ribari ljudi. Pri tome je razumlji-vo da i najbolji ribari ponekad pokidaju mre-žu. Ali pravi ribari ne će tu mrežu baciti, nego će ju vratiti u lađu i zakrpati.

U Evanđelju po Marku koji nam opisuje poziv prve četvorice učenika, koji su bili riba-ri, imamo opis triju plovidbi u lađi u kojoj se zajedno nalaze Isus i njegovi učenici, a sva tri puta događa se neka krizna situacija u njihovu međusobnom odnosu. Prvi put to je oluja na moru (Mk 4, 35-41). Drugi put Isus hoda po moru i ulazi u lađu prestrašenih učenika (Mk 6, 47-52). Treći put, nakon što je Isus drugi put čudesno nahranio mnoštvo, lađa je puna međusobnih nesporazuma i nerazumijevanja (Mk 8, 14-21). Te tri dramatične plovidbe la-đom preko Galilejskoga mora potvrđuju koli-ko je u nasljedovanju Isusa Krista važno uče-ničko poznavanje ribarskoga zanata, a osobito krpanja mreža.

Opisu poziva prvih učenika prethodi uvod-ni sažetak o Isusovu propovijedanju blizine Kraljevstva Božjega i pozivanju na obraćenje i vjerovanje evanđelju. Takav slijed pripovije-danja dovodi do zaključka da su glavno sred-stvo Isusova evanđeoskoga navještaja upravo njegovi učenici i to ne kao izolirani pojedinci, nego kao jedna dobro umrežena zajednica.

Domagoj Runje

Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Jedna od drev-nih otačkih interpretacija pojma »Božje kraljevstvo« jest ona koja

ga promatra u kristološkoj dimenziji. »Origen je Isusa – polazeći od proučavanj njegovih riječi – nazivao autobasileía, što znači kra-ljevstvo u osobi. Sam je Isus ‘kraljevstvo’; kraljevstvo nije stvar, nije prostor vladanja poput svjetovnih kraljevstava. Ono je osoba: On je kraljevstvo. Stoga je sama riječ ‘kraljevstvo’ prikrivena kristologija; na način na koji govori o ‘Božjemu kraljevstvu’, Isus vodi ljude ne-izmjernosti činjenice da je u njemu sam Bog nazočan među ljudi-ma, da je on Božja prisutnost.« […] Možemo još jednostavnije reći: govoreći o kraljevstvu Božjemu, Isus posve jednostavno naviješta Boga, i to Boga kao živoga Boga koji je u stanju u svijetu i u povijesti konkretno djelovati i upravo sada tako djeluje.«

Benedikt XVI., Isus iz Nazareta, I, 66., 71-72.

Ostaviti mreže i pritom ostati ri­bar. Čudesnost Isusova poziva i obećanja uvodi učenike u istinu da im na početku nije dano razu­mjeti put vjere i da je obećano uvi­jek više od očekivanoga. Učenici su pozvani i dalje biti ‘ribari’, ali je potrebno os taviti ‘stari alat’, stara umijeća i stečena znanja i sigur­nosti. Obraćenje se tako tiče sveu­kupnosti života i potpune otvore­nosti obećanomu. Obraćenje se ne tiče samo grješnoga života, nego smjera na potpunu izručenost Kri­stovoj novosti života.

OTAJSTVO I ZBILJA

28

Ulazna: 79.1 Spasi nas, Gospodine ili: 226 Od sva se četiri vjetraOtpj. ps.: 111 Ako danas Prinosna: 226.2 i 3 Od sva se četiri vjetraPričesna: 189-190 O Oče skrajnje blagosti ili: 247 Uzmite, jediteZavršna: 183 Ti, Kriste, Kralj si vjekova

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

28. siječnja 2018.

Četvrta nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Spasi nas, Gospodine, Bože naš, i saberi nas iz naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

Ps 106, 47

Darovna molitvaGospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja i predanja: primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanje Pnz 18, 15-20Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakonaMojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 95, 1-2.6-9

Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje 1Kor 7, 32-35Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neo že-njen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesme-tano budete privrženi Gospodinu.Riječ Gospodnja.

Zborna molitvaGospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu: daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.

28živo vrelo 29

S vjerom i pouzdanjem uputimo nebeskomu Ocu svoje prošnje, povjeravajući njegovoj dobroti svoje potrebe i život Crkve.1. Rasvijetli, Gospodine, put svoje Crkve:

daj da u snazi tvoga Duha bude uvijek zanesena naukom evanđelja i s radosnom ljubavlju zauzeta u služenju svim potrebitima, molimo te.

2. Vodi, Gospodine, svojom mudrošću papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve da proročkom hrabrošću naviještaju Istinu spasenja te svojim služenjem uvijek očituju evanđeosko lice tvoje Crkve, molimo te.

3. Okrijepi svojom milošću sve bolesne i sve koji trpe, a u svima nama probudi dosjetljivu i djelatnu ljubav prema svim potrebitima, molimo te.

4. Pohodi, Gospodine, svojom milošću braću i sestre koje je obuzela snaga zla: potakni ih da spremno odgovore tvome pozivu na obraćenje i u srcu osjete radost života u vjeri, molimo te.

5. Nas, u tvome Duhu ovdje sabrane ispuni odvažnošću koja je plod vjere i pomozi nam da se riječju i svjedočanskim životom zauzimamo za vrjednote evanđelja te tako evanđeljem preobražavamo društvo u kojemu živimo, molimo te.

Primi Gospodine naše smjerne prošnje. Ono što nam danas zboriš snagom svoje riječi neka bude naš život, u radosnom svjedočenju tvoje dobrote i ljubavi prema svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Umukni i iziđi iz njega!«Đuro Seder: Isus ozdravlja bolesnoga.

Pjesma prije evanđelja Mt 4, 16

Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku, onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

Evanđelje Mk 1, 21-28Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zanese-ni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On po-vika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazareća-nine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umu-kni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh po-trese njime pa povika iz svega glasa i izi-đe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaRasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi! Gospodine, ne bilo me stid što te zazvah!

Ps 31, 17-18

Popričesna molitva Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život. Molimo da po tom sredstvu spasenja nepre stano rastemo u vjeri. Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

30

Evanđelist Marko opisuje kratkim crta-ma početak Isusova javnoga djelovanja. Netom je pozvao prve učenike, nalazi-

mo ga u Kafarnaumu. U subotu je u sinagogi. Tu se subotom okupljaju Židovi na čitanje i tumačenje Božje riječi. Te subote Božju ri-ječ tumači Isus. Marko bilježi da su slušatelji bili zaneseni njegovim naukom. Božja je ri-ječ odavna darovana Židovima, ali oni uvijek iznova otkrivaju koliko je duboka i iznenađu-juća. Marko kaže zašto su bili zaneseni Isusom i njegovim naučavanjem. Govorio im je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. Pi-smoznanci poznaju Pismo, ali nemaju vlasti. Vlast se opaža u tonu i glasu onoga koji govori. Riječ izgovorena s vlašću slušatelje ne ostavlja mirnim. U riječi slute prisutnost Onoga čija je riječ. Slušatelji su, a da to nisu izravno znali, slutili da je Božja riječ u Isusovim ustima is-punjena Božjom prisutnošću. Slutili su je kao vlast. Božja riječ pripada Bogu. On ima vlast nad njom. To nikada nisu osjetili kada bi im Božju riječ tumačili pismoznanci. U Isusovu su

tumačenju slutili vlast. I bili su poneseni. Riječ je o vlasti nad riječju koju Isus tumači i koju slušatelji opažaju. Kada Isus tumači i naviješta Božju riječ, tada slušatelji opažaju da se ona ne razlikuje od njega. On i riječ jedno su. On ima vlast nad njom, a ona ga izriče u istome trenutku kada govori o Bogu. Kada pismoznanci govore, slu-šatelji mogu puno naučiti, ali opažaju razliku riječi i govorni-ka. Njihova riječ nije puna kao Isusova. Pismoznanci žive od Božje riječi, a Isus njome hrani slušatelje. Pismoznanci zna-ju mnogo o riječi, ali njihovo znanje ne mijenja njihove slu-šatelje. Isusove riječi mijenjaju slušatelje. Najprije im budi po-zornost, potom ih oduševljava,

a nakon toga ih ispunja snagom, jasnoćom i voljom za životom usklađenim s Božjom riječi.

Te subote u sinagogi je čovjek koji nema vlast nad sobom. Njegov je duh pod tuđom vlašću. Marko kaže da je njime vladao nečisti duh. Isusovo tumačenje Božje riječi ni njega nije ostavilo mirnim. Usprotivio se. Drugi su bili oduševljeni, a on je povikao: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« (Mk 1, 24). Premda Marko o nečistome duhu govori u jed-nini, on sam o sebi govori u množini. Ili ih ima više ili se javlja u svoje ime i u ime nesretnoga i zarobljenoga čovjeka nad kojim je uzeo vlast.

Nečisti duh poznaje Isusa. Zna odakle je. Naziva ga Isusom Nazarećaninom. Kaže javno da zna da je došao uništiti ih. I kaže da zna tko je: Svetac Božji. Čini se da nečisti duh u sinago-gi zna o Isusu više nego svi ostali. No, njegovo znanje ne dolazi iz blizine i otvorenosti. Njego-vo je znanje prkosno i prestrašeno. U trenutku kada su slušatelji osjetili Isusovu vlast, nečisti se duh upinje ne bi li svojim znanjem pokazao

Četvrta nedjelja kroz godinu

Početak u Kafarnaumu

Đuro Seder: Isus u sinagogi.

30živo vrelo 31

da ima vlast nad njim. Istovremeno zna da mu je došao kraj. Isus će kratkom i jednostavnom zapovijedi prekinuti njegov govor: »Umukni i iziđi iz njega!« (Mk 1, 25). Time pokazuje da ima vlast i nad nečistim dusima. Tko s vlašću tumači Božju riječ, ima vlast i nad onima koji se protive Bogu. Božja riječ je i dana ljudima da imaju vlast nad sobom i duhovima koji se protive Bogu.

Nečisti duh odlazi bučno i nasilno. Buči, ali mora slušati. Ne bi htio napustiti zaroblje-nog čovjeka, ali ne može ostati. Govorio bi, ali ne smije. Nečisti duh u Isusovoj blizini osjeća kako nema vlasti. Zapravo, vlast koju je uzeo nad nesretnim čovjekom, sada gubi samo zato jer je Isus tu. Budući da više nema vlasti nad njim, a htio bi ju imati, bjesni i prkosi. Slu-ša Isusovu zapovijed, ali ne iz posluha, nego iz nemoći. On koji je imao vlast nad jednim čovjekom i busao se pred svima da zna tko je Isus, sada mora umuknuti i povući se. Ostaju mu samo buka i prkos na odlasku.

Ovo javno pokazivanje vlasti i snage Isuso-va nauka oduševljene je slušatelje zaprepasti-lo. Njihova pozornost na Isusa samo je porasla. Njihova se pitanja usmjeruju na to tko je on i na njegov nauk, koji ima snagu nad nečistim dusima. To će uvelike proširiti glas o Isusu.

Ovo nije prvi Isusov susret s nečistim du-sima. Iza njega je iskustvo kušnjâ u pustinji.

Tamo se s Napasnikom susreo sâm. Ovdje se susret događa javno, u sinagogi. No, Marko pozornost ne usmjeruje ni na nečistoga duha ni na izmučenoga čovjeka, nego na Isusa. Na njemu su već u ovom prvome susretu u sina-gogi vidljive dvije stvari. Isus ima snagu riječi i oslobađanja. Ubrzo nakon izlaska iz sinagoge pokazat će se i treće važno obilježje: iscjeljuju-ća moć. Isusovo javno djelovanje počinje pro-povijedanjem, oslobađanjem i iscjeljenjem.

Kada se vjernici saberu oko Božje riječi i oko Krista u kruhu i vinu, oni znaju da su u bli-zini Uskrsloga koji ima vlast nad riječju, nad duhom i nad tijelom. Istodobno znaju da tvore Crkvu kojoj je Isus prenio istu vlast propovije-danja, oslobađanja i liječenja. Tim poslanjem završava Markovo evanđelje (Mk 16, 15-18). Ono što su Židovi vidjeli prve subote kada je Isus došao u Kafarnaum, vjernici susreću svaki put kada se nađu za Isusovim stolom. Nerijetko i sami ostanu oduševljeni njegovom vlašću i snagom njegove riječi. Poneki iskuse i njegovu vlast nad nečistim dusima, a nerijet-ko se bolesni vrate svojim kućama iscijeljeni. Svakako, vjernici nakon susreta s Uskrslim u njegovoj Crkvi odlaze u svakodnevicu nahra-njeni snagom njegove riječi, svjesni vlasti koja titra u njegovim riječima, gospodstva nad ne-čistim dusima i njegove iscjeljujuće dobrote.

Ante Vučković

Zrnje…

Mu

dr

ost

Cr

kv

e Zlo, shvaćeno kao osoba, Sotona, u svjetlu svetopisamske vjere ima se gledati kao Onaj koji je Dia-bolos (Đavao), onaj koji se

»isprječuje«, koji hoće spriječiti Božji naum i njegovo djelo spasenja ostvareno u Kristu. Diabolos je Razjedinitelj, onaj koji razdvaja čo-vjeka od Boga. Stoga i vladavina Zloga u čovjeku (opsjednuće) ima biti gledana kao zapriječenost čovjeka da iskusi i živi Božje spasenje. Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva. Moć Zloga nije beskonačna. On je samo stvorenje, moćno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje. Kristovo oslobođenje onih koji su zahvaćeni zlom nema za krajnji i jedini cilj oslobođenje od Zloga, nego obuhvaćenost Božjim spasenjem koje će osobu ispuniti Božjim Duhom i čuvati ju sigurnom pred utjecajem Zla.

U sinagogi se Isusu protivi čovjek opsjednut zloduhom. Isus prepo­znaje njegovu muku, ali ga ne pro­kazuje. Čovjek zahvaćen zlom sâm ustaje protiv Isusa. Zlo se samo ot­kriva jer ne može opstati pred Isu­sovim pogledom. Onaj tko je nosi­telj Božjega Duha i njegova svjetla, lako prepoznaje zlo i grijeh. Ne vi­dimo li grijeh oko sebe i u sebi, znači da nemamo Božjega Duha te da se Zlo pred nama ne osjeća ugroženim i prozrenim.

OTAJSTVO I ZBILJA

32

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

Ulazna: 78.2 Dođite, prignimo koljena ili: 207 Prigni se, svako koljenoOtpj. ps.: 127 Hvalite GospodinaPrinosna: 229 Od Božje snagePričesna: 199-200 O Kruše živi, milosni ili: 156 Hvalite, sluge GospodnjeZavršna: 260 O da bude radost

Darovna molitvaGospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.

4. veljače 2018.

Peta nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš.

Ps 95, 6-7

Zborna molitvaGospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Job 7, 1-4.6-7Kinjim se dok se ne smrkne.

Čitanje Knjige o Jobu Job progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 147, 1-6

Pripjev: Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! Gospodin gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove. On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. Gospodin pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

Drugo čitanje 1Kor 9, 16-19.22-23Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tâ dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje bes platno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.Jer premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem.

32živo vrelo 33

MOLITVA VJERNIKA

I pusti ju ognjica. I posluživaše im.Codex Egberti, fol. 22v, oko 985.

Braćo i sestre, zajedničkom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu da nas snagom Kristova otkupljenja oslobodi od svakoga zla i robovanja grijehu. Molimo zajedno:

Daruj nam, Gospodine, novost života.

1. Za tvoju Crkvu: da vjernim življenjem tvoje riječi pobjeđuje svako zlo i donosi tvoj mir svim ljudima, molimo te.

2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: čuvaj ih u vjernosti tvome Duhu vodstva kako bi svojim služenjem i svjedočenjem bili ustrajni graditelji tvoga Kraljevstva, molimo te.

3. Za braću i sestre koji trpe u bolesti i osamljenosti: budi im bliz po radosnoj i darežljivoj ljubavi svojih vjernika, molimo te.

4. Prodahni, Gospodine, svojom dobrotom sve roditelje, znanstvenike, liječnike i sve kojima je povjerena briga za život čovjeka, da s odgovornošću prihvaćaju dar života i čuvaju dostojanstvo svake ljudske osobe, od začeća do prirodne smrti, molimo te.

5. Za braću i sestre koji umriješe zemaljskomu životu: po daru novoga života obraduj ih vječnim zajedništvom s tobom, molimo te.

Dobri Bože, tvoj je Sin među ljudima živio kao liječnik duše i tijela. Daj nam vjerno nasljedovati evanđelje života te jednom prispijemo k punini tvoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Popričesna molitva Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.

Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 8, 17Krist slabosti naše uze i boli ponese.

Evanđelje Mk 1, 29-39Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u og njici. I odmah mu kažu za nju. On pri - stupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zlo -duhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusi-ma govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi dru-govi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u ob-ližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galile-jom: propovijedao je u njihovim sinagoga-ma i zloduhe izgonio.Riječ Gospodnja.

OTAJSTVO I ZBILJA

34

U svojoj vjeri i nakon riječi patnika Joba izgovaramo u liturgiji: Bogu hvala. Ne bilo kojih riječi, nego onih koje odra-

žavaju ljudsku nesigurnost, nemir i očaj. Job je završio govoreći: »Život moj samo je lahor i oči mi ne će više vidjeti sreće.« Pa ipak i na te riječi dali smo hvalu Bogu.

Teško je prečuti kojim opisima i slikama Job govori o životu. Kao da smo ih prepisali s usana i sa srca mnogih naših suvremenika. Job donosi tri životna stanja u kojima se lako čita nesloboda i muka življenja. Najprije ka-že da je ljudski život nalik životu vojnika koji se treba držati zapovijedi, discipline; koji ne raspolaže sa svojim vremenom ni slobodom. Druga je Jobova slika života nadničarenje. Nadničar nastoji preživjeti; u brizi i strahu ho-će li mu tko dati posao, da bi živio od dana do dana, da bi prehranio sebe i obitelj. Uz tu je sliku Job povezao i roba, čovjeka koji je vla-sništvo drugoga, koji ne samo da poput nad-ničara čeka plaću, nego nema pravo niti na odmor, koji čezne za hladovinom.

Sav život stane u riječi o jadu i mučnini. To ponavljanje dana i noći u neslobodi; jedni na-lik drugima ostavljaju dojam da se zapravo i ne živi. Zato Job, da bi opisao životnu prolaznost, rabi sliku predmeta s tkalačkoga stana, sliku čunka koji nemirno prolazi na nitima osnove. Job na tren zanemaruje da upravo taj čunak unosi poprečne niti koje stvaraju likove, koje mogu oslikati tkanje, dati mu životnost.

Ne, Job se osjeća kao da je bacan s jedno-ga kraja u drugi, udaran i izudaran okvirima života; u nepostojanosti, u nemiru i nevažno-sti. Svoj opis završava slikom lahora, ali ne kao daškom olakšanja i osvježenja, nego onim prolaskom vjetra koji Knjiga Propovjednikova rabi da bi opisala »ispraznost nad isprazno-šću«; prolazak povjetarca korišten je kao slika neispunjene prolaznosti.

Spomeni se…Iz toga drevnoga kratkog sažetka, koji ne us-pijevaju nadmašiti suvremeni književni opisi ljudskoga očaja, vidimo da Job ne govori o po-teškoćama pojedinca. On predstavlja čovjeka koji je – iznenada i neobjašnjivo – lišen svega. Vidi tek komadiće života koji mu jedan za dru-gim izmiču i gube se. U potrazi za smislom Job pred sobom nalazi samo zid Božje šutnje i be-skoristan govor svojih prijatelja koji ga poku-šavaju utješiti. Suočen s pitanjem trpljenja ne-vinih, Job ne dohvaća smisao. Sasvim malen, nalazi se pred otajstvom, slomljen u svojoj boli.

Možemo li mi na iznesene Jobove slike o životu reći: Bogu hvala? Da, i vjerujemo da je taj odgovor ispravan, dok i sami možemo nadopunjavati slike ljudske tjeskobe, razoča-ranja i očaja; dok se pred nama gomilaju isku-stva ljudskoga besmisla, nasilja, nepoštovanja u kojima trpe nedužni.

Nije rijetkost da se nađemo s Jobom na granici ljudskosti, na granici ljudskih snaga,

Peta nedjelja kroz godinu

Životno tkanje

Mu

dr

ost

Cr

kv

e Oslobađajući ljude od zemaljskih zala, gladi, nepravda, bolesti i smrti, Isus je činio mesijanske znakove; nije došao ukloniti iz zbilje života sva zla, nego ljude osloboditi od najgorega ropstva:

grijeha, koji ih priječi u njihovu pozivu djece Božje i uzrok je svih ljudskih porobljenja i konačnoga ropstva, smrti. »Kristovo suosjećanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnika očit su znak da je Bog pohodio svoj narod i da se približilo Kraljevstvo Božje. Ali Isus ima vlast ne samo liječiti, nego i otpuštati grijehe; on je došao izliječiti čitavoga čovjeka, dušu i tijelo. Isus je liječnik kojega bolesnici trebaju. Njegovo suosjećanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se s njima poistovjećuje: »oboljeh i pohodili ste me« (Mt 25, 36). Isusova posve osobita ljubav prema bolesnima nije prestala poticati kroz vjekove kršćane na posebnu brigu prema svima koji trpe u tijelu i duši. […] Isus je svojom mukom i smrću na križu dao patnji novi smisao; patnja nas već sada može suobliča-vati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom.

Katekizam Katoličke Crkve, 1503., 1505.

34živo vrelo 35

na razmeđu između blagoslivljanja i proklinja-nja. Zato ne smijemo zaboraviti ‘Bogu hvala’ koji kao Crkva izgovaramo. Među nitima Jo-bova očajavanja ne smijemo prečuti jednu nje-govu riječ: zekor koju smo na hrvatski preveli s dvije riječi: Spomeni se. To je riječ upućena Bogu, riječ molitve. Job ne završava u mraku očaja. On shvaća da postoji netko ispred njega komu se može izreći čežnja za životom; netko pred kim se može plakati, sanjati, nadati se… Netko tko sluša naše vapaje i molitvu.

Život mjeren mjerom daraKao kršćani odgovor na Jobovu molitvu nala-zimo u današnjemu Evanđelju. Prije Isusova dolaska na svijet, kao i nakon njega, čovjek je pokušao davati razna tumačenja na pitanje o ljudskome trpljenju. Viđeno je kao posljedica za učinjene grijehe ili kao prenošenje odgo-vornosti, kao potreba za pročišćenjem ili pak kao pomoć za druge.

Evanđelje ne daje iscrpne odgovore, nego ističe tri vidika, važna za naš vjernički život. Nakon njegova pojavljivanja u sinagogi u Ka-farnaumu, Isusa susrećemo u Šimunovoj kući, u ozračju obitelji, pred bolesnom osobom. Ta njegova prisutnost govori o Bogu koji ne želi ljudsko otuđenje. Bog nas je stvorio za život, što je puno više od tjelesnoga ozdravljenja. Evanđelistu je bilo važno naznačiti Isusovu ge-stu kojom podiže bolesnicu, a ona – oslobođe-na ognjice – poslužuje. Prihvaćanje Boga kao

gospodara života postaje služenjem bližnji-ma. Isus je očitovao Božje gospodstvo nad sva-kim životom i otkrio njegov temeljni smisao.

No, jednako tako Isus objavljuje solidar-nost Boga s čovjekom. Trpljenje jest sablazan; bol ostaje dijelom otajstva života. Upravo zato Božji neprijatelj koristi patnju da bi ovladao čovjekom i učinio ga očajnim. Đavao ne trpi s čovjekom, nego trpljenje koristi da bi čovjeka suprotstavio Bogu. Isus ne briše bol svojim ču-dom, nego trpi, da bismo čuvajući nadu, volje-li bližnje. Treća je oznaka – molitva. Ljudska patnja traži onoga tko ju može ublažiti. Naše nam srce govori da patnja nije zadnja postaja.

Ljudska nestalnost postavlja pitanja, a tr-pljenje nikada ne ostaje jednoznačno… Neke ljude trpljenje, bolest i patnja odvode u nadu, druge u očaj. Isusu nije cilj ozdravljenje radi ozdravljenja, nego radi toga da život mjerimo mjerom dara. Kao i kod svakoga drugog evan-đelja Bog i ovdje govori: spasenje ne dolazi od nas, nego od Boga. Svako je ozdravljenje i po-ziv. Ono nije ispunjenje; ispunjenje je život u Bogu. Vjera u Boga ne izgovara rečenicu: Bo-že, ti moraš ozdraviti bolesne, nego izgovora najzahtjevniju molitvu: Neka bude tvoja vo-lja! Moliti, između ostaloga, i kao prvo, znači posvijestiti Božji dar. Ovostranost života redo-vito nas odmiče od onostranosti dara.

Živimo u Kristu, da bismo u svijetu bili vidljiva Božja ljubav. I ne možemo pobjeći od pitanja o tome jesmo li kao kršćani, kao Crkva, iscjeliteljska prisutnost? Mogu li ljudi u nama pronaći mjesto ozdravljenja, ne zaboravljajući da je najveće zdravlje Božja prisutnost, sigur-nost da Bog čuje naš krik, da nalazimo mjesto gdje postoji sućut i zajedništvo, ruka i srce ko-je prihvaća i umanjuje prijeteću hladnoću.

Život, bolest, smrt, dio su velikoga otajstva u kojemu živi sjeme nade. Nada je nerazoriva jezgra, premda prekrivena, premda začahure-na u ljudskoj bijedi. Čovjek koji moli, svjedo-či o nadi… Kršćanin ne izaziva Isusa da siđe s križa, nego se raduje što nije povukao svoje obećanje i što nam je darovao pogled onkraj umiranja, što nam je darovao nadu uskrsnuća.

Ivan Šaško

Marc Chagall: Job u molitvi, 1960.

OTAJSTVO I ZBILJA

36

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

Ulazna: 78.1 Gospodin je jakost ili: 214 Molimo tebeOtpj. ps.: Utočište ti si moje (ŽV 1-2012)Prinosna: VI Izvore vode živePričesna: 135.3 Bog je tako ljubio svijet Završna: 259 Krist nas je sobom hranio ili: I Svi kliknimo Kristu

11. veljače 2018.

Šesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Budi mi, Gospodine, hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi imena svoga vodi me i ravnaj!

Ps 31, 3-4

Zborna molitvaBože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Lev 13, 1-2.45-46Neka je gubavcu stan izvan tabora.

Čitanje Levitskog zakonikaReče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovje-štaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi ras-paranu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ’Nečist! Nečist!’ Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 32, 1-2.5.11Pripjev: Utočište ti si moje,

radošću me spasenja okružuješ.Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju i u čijem duhu nema prijevare!

Grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje 1Kor 10, 31 – 11,1Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, nek nas ovaj prinos očisti i obnovi na sliku Kristovu, da vršimo tvoju volju i postignemo obećanu nagradu. Po Kristu.

36živo vrelo 37

MOLITVA VJERNIKA

U molitvi združeni, uputimo svoje prošnje Ocu nebeskom da budemo vjerni nasljedovatelji njegova Sina te iskusimo puninu njegova otkupljenja. Kličimo zajedno:

Tebe molimo, usliši nas. 1. Da Crkva, vjerna evanđelju,

uvijek pronađe put do svih koji su odbačeni i koji gladuju za duhovnom i materijalnom pomoći, molimo Gospodina.

2. Da svi nositelji društvene vlasti i odgovornosti promiču i grade istinsku pravednost i solidarnost sa svima koji su u potrebi, molimo Gospodina.

3. Da svi koji nose teret grijeha spoznaju radost obraćenja i iskuse ljepotu života u zajedništvu tvojih vjernika, molimo Gospodina.

4. Da ova okupljena zajednica bude zajednica žive vjere te djelatnom ljubavlju širi radost tvoga Kraljevstva na sve ljude koje susrećemo, molimo Gospodina.

5. Da svi koji su prešli prag tjelesne smrti prispiju u vječno blaženstvo, molimo Gospodina.

Bože, izvore života i vrelo milosrđa, usliši nam molitve i prožmi nas ljubavlju kojom je tvoj ljubljeni Sin ljubio svakoga čovjeka te među svojim bližnjima pronosimo snagu darovanoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Ako hoćeš, možeš me očistiti!Romare Bearden: Krist ozdravlja, 1945.

Pjesma prije Evanđelja Lk 7, 16Prorok velik usta među vama! Pohodi Bog narod svoj!

Evanđelje Mk 1, 40-45I odmah nesta s njega gube i očisti se.Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i za-moli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i od-mah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeni-ku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više ni-je mogao javno ući u grad, nego se zadrža-vao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nije dan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

Iv 3, 16

Popričesna molitvaGospodine, uživali smo kruh s neba. Daj da ga uvijek budemo gladni jer nam daje pravi život. Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

38

Nevjerojatan je gubavac iz današnjega evanđelja. Došao je pred Isusa, kle-knuo i jednostavno zamolio za ozdrav-

ljenje. Koliko samo nama ljudima treba da do-đemo do Isusa, a koliko tek da kleknemo i da ga nešto zamolimo. Ne znam, ali možda smo previše zadovoljni sobom, jako uspješni u ži-votu, možda jako i moralno dobri, a vjerojatno i tjelesno ‘pucamo od zdravlja’, tako da nas to cjelokupno blagostanje duha i tijela čini kraj-nje nepotrebitima Isusa Krista. Ili, drukčije rečeno, previše smo ponosni da bismo bili Kri-stovi pacijenti! Zato puštamo da Krist prolazi pokraj nas, mi prolazimo pokraj njega, jer smo zadovoljni sobom, svojim životnim srećama i uspjesima ovoga života. To zadovoljstvo nama samima priječi nas da dolazimo Isusu, ma još više, ne dopušta nam da se tako velikodušno i predano bacimo pred Isusa, kleknemo i za-molimo ga da nas izliječi od raznih bolesti, du-hovnih i tjelesnih, a možda ponajprije da nas izliječi od našega samozadovoljstva.

Pacijenti Isusa KristaZato nam je ovaj gubavac veliki uzor. On se ne boji biti pacijent, on nas poziva da i sami bu-demo pacijenti, da u Isusu tražimo liječnika. Nije dovoljno nama, kršćanima, samo govoriti općenito o ljubavi prema Isusu Kristu, govoriti o ljubavi iza koje se često krije naše samoza-dovoljstvo. Potrebno je otkriti Isusa liječnika, liječnika naše bolesne duše i tijela, bolesne od samozadovoljstva. Jer, tko nema Krista za liječnika, nema Krista vjere; tko nema Krista za liječnika, nema zdrave ljubavi; tko nije Kri-stov pacijent, nije Kristov. A danas je i nama kršćanima tako teško vjerovati u Isusa Krista liječnika, tako nam je teško priznati se Kristo-vim pacijentima. Ovozemaljski liječnici po-staju sve važnijima u našemu životu. Spremni smo, kad je u pitanju zdravlje tijela, proglasiti ih polubogovima, bacati se pred njih, moliti ih za ozdravljenje, prodati sve što imamo samo da zadobijemo zdravlje tijela. To tako možda i

mora biti, ali kako je tužno ako imamo na umu da to isto nismo spremni učiniti za svoju dušu, kako nismo spremni doći do Isusa Krista liječ-nika, pasti pred njega, klanjati mu se i moliti ga da nas ozdravi, spremni možda prodati sve ovozemaljsko kako bismo bili njegovi, kako bi nas izliječio – on, naš jedini istinski liječnik. Da, Krist je naš liječnik, mi smo njegovi paci-jenti, bili gubavi ili ne, bili bolesni ili zdravi.

Čistoća u Kristu i u njegovu TijeluIsus Krist čudesan je liječnik. U Starom zavjetu guba nije bila samo bolest, nego nečistoća. Tko je bio gubav, bio je nečist, što je podrazumije-valo da nije mogao živjeti poput ostalih ljudi; bio je isključen iz društva, iz odnosa s drugim ljudima, kako i stoji u ulomku iz Levitskoga za-konika: »Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.« .

Ako pozorno čitamo evanđeoski ulomak, gubavac nije tražio u prvome redu ozdravlje-nje, nego očišćenje. Jer, za nas je ljude pone-kad daleko pogubnija nečistoća negoli bolest. Naime, nečistoća gubavca govori o tome kako se mi ljudi ophodimo s ljudskom nečistoćom: odvajamo, potiskujemo, stavljamo na stranu, isključujemo. Vjerojatno tako u ovome svije-tu i mora biti; mi smo ljudi preslabi da bismo sami mogli izići na kraj s raznim našim neči-stoćama. Ali, tako nije kod Boga, tako nije kod Isusa Krista. Za Isusa Krista ne postoji nijedna nečistoća koju on ne bi mogao učiniti čistom.

Isus Krist, naš liječnik

38živo vrelo 39

Kod Isusa Krista nitko ne može biti tako isklju-čen da ne bi bio uključen. Kristovu ispruženu ruku, njegov dodir spasenja, ne može zaustavi-ti nijedna ispružena ruka prijezira.

Ta činjenica vjere donosi veliku utjehu i ohrabrenje. Koliko god bili gubavi, nečisti, bi-jedni i grješni za druge ljude, koliko god bili gubitnici spram drugih, neuspješni, promaše-ni, siromašni i nebitni, za Isusa Krista nikad to nismo i ne možemo biti, samo ako dođemo i kleknemo pred njega, ako ga zamolimo da bude naš liječnik. I ne samo da nam to Krist omogućuje, nego nam to omogućuje i njegovo Tijelo, Crkva. U Crkvi nitko nije gubav i nečist, u Crkvi svi postaju i jesu djeca Božja, braća i se-stre Isusa Krista. U Crkvi čovjek na konkretan način može iskusiti kako Isus Krist sjedinjuje sve u jedno Tijelo, sve uvodi u zajednicu, kako ga čistoća Kristova i čistoća Crkve oslobađaju od nečistoće, čine ga istinskim ljudskim bićem.

Stoga je važno danas naviještati s liječni-kom Isusom Kristom i njegovu liječnicu Crkvu, Crkvu koja je u svijetu najrazličitijih pregrada između čistih i nečistih jedina zajednica koja pomiruje i one više čiste i one više nečiste, jedne i druge čini čistima u Isusu Kristu. I ne samo to. Kako piše sv. Pavao (1Kor 12, 26), kad jedan ud Kristova Tijela pati, svi udovi pate, kad je jedan ud nečist, svi su nečisti u supatnji i ljubavi, svi se trude da svojom supatnjom i ljubavlju neči-stoga uvedu u Kristovu čistoću, čistoću ljubavi. Kako je čudesno da imamo Crkvu, liječnicu ko-ja nas liječi i od zle čistoće (čistunstva, purita-nizma) i od zle nečistoće. U vremenu zaborava Crkve, naše istinske liječnice, smjelo dođimo i k njoj, i nju naviještajmo u ovome svijetu.

Frktanje i skrivenostOvaj kratki evanđeoski ulomak toliko je bogat porukom te nas tjera da i dalje razmatramo. Evanđelist Marko izvješćuje nas da je Isus lju-tito izliječio gubavca: »otresao se o njega«, ili, kako doslovno stoji u izvorniku, frknuo je ljuti-to na gubavca, zabranjujući mu da išta kazuje o učinjenome čudu. Nije to prvi put da Isus na takav način čini čuda, da se skriva. To on čini jer mu nije stalo do vlastite slave, do spektakla,

Dotače ga se pa će mu: »Budi čist!«

ali ni do toga da ljudima bude idol, da budu ovisni o njemu. Štoviše, on se ljuti, ‘frkće’ dok čini čudo, kao da time želi reći gubavcu i nama, također gubavcima, da promijenimo svoj život, da se obratimo. Isus se i danas otresa o nas, ljuti se, frkće, dokle god ne promijenimo svoj život. A k tomu, i nama bi bolje bilo da ne uži-vamo samozadovoljno kad činimo nešto dobro, kada primamo ljudske hvale. Bolje nam je da se zajedno s Kristom sveto otresemo, frknemo, kazujući prstom na Isusa Krista i na obraćenje.

Takav se Isus skriva, skriva se na samot-nim mjestima. Skriva se, jer se ono najbitnije za njega događa u skrivenosti, u ljubavi koja je skrivena, u ljubavi prema Ocu. Isus voli skri-venost, samoću, jer voli Oca. A to tako mora biti. Mora biti jer ono najvažnije za čovjeka, ljubav, traži skrivenost, samoću: ljubav se odijeva skrivenošću. No, kako nam pokazuje evanđelje, upravo Kristova skrivenost, samoća ljubavi prema Ocu, jest ona koja privlači, jest ona koja liječi, donosi promjenu i novi život. Ljudi su osjetili da to nije skrivenost i samoća čudaštva, mržnje i gorčine, nego skrivenost i samoća velike ljubavi. Zbog velike ljubavi on se skriva da ga tražimo, osamljuje se da žudi-mo za njegovim društvom. Predivno, čudesno, a opet i tako protivno onomu što mi mislimo i očekujemo, mi ljudi javnosti i razotkrivanja. Krist nas uči suprotnomu: samo ono što se događa u skrivenosti i osamljenosti, u skrive-nosti i osamljenosti velike ljubavi, to liječi, to mijenja nas, cijeli ovaj svijet. U skrivenosti i osamljenosti s Kristom nalazi se naše spase-nje. Uistinu, negdje je Krist skriven i osamljen i u našemu životu, skriven je on i osamljen da ga potražimo, da ostanemo i budemo s njim. Skriveni i mi budimo, skriveni u Kristu, skrive-no i tiho mijenjajmo sebe i ovaj svijet.

I za kraj, ne čini li nam se da je sada sam Isus postao gubavac? Dok gubavac ulazi u grad, Isus više ne može u grad, sad je on gu-bavac koji se zadržava na samotnim mjestima. U tome svetom Gubavcu, u toj svetoj gubi, u toj svetoj isključenosti od ovoga svijeta krije se naše spasenje.

Ivica Raguž

živo vrelo40

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK Pisma čitatelja

Izbor predslovlja i euharistijskih molitava

Među posebno vrijednim novostima koje je donijela liturgijska obnova izdvaja se po-stojanje više euharistijskih molitava te znatno većega broja predslovlja. Ta je novost omogu-ćila da se u slavlju euharistije snažnije istaknu razni vidici otajstva spasenja, kao i raznoliki te-ološki naglasci Kristova djela otkupljenja. Osim toga, pojedine euharistijske molitve čuvaju i dragocjene specifičnosti pojedinih liturgijskih tradicija. Za neke dane i slavlja doneseni su vlastiti obrasci, katkada i s vlastitim predslov-ljem, a euharistijske se molitve odabiru prema zadanim kriterijima. Dobra primjena u širokoj mogućnosti izbora zahtijeva dobro poznavanje vlastitosti i sadržajnih nijansi pojedinih obraza-ca, a što je zahtjevnije od poznavanja obrednih norma koje nešto nalažu ili zabranjuju.

Kada je riječ o euharistijskim molitvama, opće je načelo da se I. i III., jer nemaju vla-stitoga predslovlja, mogu uzeti uvijek. Druga, premda ima 'vlastito' predslovlje, može se uzeti uvijek jer njezino predslovlje nije done-seno kao nepromjenjivo. Četvrta euharistijska molitva ima svoje nepromjenjivo i od nje ne-odvojivo predslovlje, pa se može uzeti samo onda kada misa nema vlastitoga predslovlja te u nedjelje »kroz godinu«. Isto načelo vrijedi i za euharistijske molitve koje su donesene u Dodatku Rimskome misalu.

Ipak, potrebno je ići korak dalje od tih nor-mativnih okvira. Prva euharistijska molitva (Rimski kanon), može se uzeti uvijek, ali po-sebno pristoji uzeti ju u dane za koje je u Mi-salu doneseni vlastiti obrazac »U zajedništvu s cijelom Crkvom«, u obrednim misama koje imaju vlastiti obrazac »Molimo te, Gospodine, blagohotno primi« te u slavljima apostola i sve-taca čija se imena spominju u toj molitvi. Dru-ga euharistijska molitva, zbog svojih posebnih obilježja, pristaje u svagdane, dok će treća

imati prednost u nedjelje i blagdane. Kada je moguć odabir između više obrazaca, jedan od kriterija bit će i okupljena zajednica, odnosno njezina sposobnost razumijevanja teoloških i literarnih vlastitosti odabranih molitava.

Katkada, međutim, i same norme mogu ostati nedovoljno jasne. Tako je i kada je riječ o razumijevanju pojma »vlastito predslovlje«. Kongregacija za bogoštovlje u jednome pojaš-njenju (Notitiae, 5(1969), 323) pojasnila je da se pod pojmom »praefatio propria« u užemu smislu riječi misli na ona predslovlja koja su propisana za određene dane (npr. korizmene nedjelje u godini »A«), blagdane, svetkovine i oktave svetkovina. Kada je pak riječ o predslov-ljima koja su donesena kao »vlastita« za po-jedina vremena (došašće, korizma, vazmeno vrijeme, »kroz godinu«), pojam vlastitosti ima se razumijevati u širemu značenju, pa se stoga u te dane mogu rabiti i one euharistijske mo-litve koje imaju svoje nepromjenjivo predslov-lje (uvijek zajedno s tim predslovljem). Ostaje ipak pitanje pastoralne prosudbe o tome koji se teološki naglasci žele više istaknuti u pojedi-nome slavlju te što se želi postići odabirom po-jedinoga obrasca. Potpunije upute o izboru eu-haristijskih molitava nalaze se u Općoj uredbi Rimskoga misala (brr. 364-365).

Osim poznavanja i razborite primjene na-značenih kriterija bilo bi potrebno voditi brigu i o potrebnoj raznolikosti koja daje specifičnost i stupanj svečanosti pojedinim slavljima. Kr-šćanske zajednice ne bi smjele biti »osuđene« na jednoličnost i »jednoobraznost« euharistij-skih slavlja. Pomno odabrani obrazac, osobito kada je riječ o predslovljima i euharistijskim molitvama, usklađen s blagdanom i navješta-jem Božje riječi, može uvelike doprinijeti nu-tarnjoj ljepoti i skladu slavlja te plodonosnijem udioništvu u slavljenom otajstvu.

Liturgijske odredbe pojašnjavaju da je »vlastito predslovlje« jedan od kriterija za izbor euharistijskih molitava u slavlju mise. No, u praksi nije uvijek jasno što zna-či »vlastito predslovlje«, osobito u vremenima došašća, korizme i vazmenoga vre-mena. Molio bih pojašnjenja pojma »vlastito predslovlje«.

A. P., đakon

Liturgijski kalendar – rokovnik

U Liturgijskom kalendaru su za svaki tjedan kroz godinu predviđene po dvije stranice s naznakom liturgijskih čitanja za svaki dan te citatom iz evanđelja dana.

Na kraju kalendara nalazi se Mjesečni preglednik za 2018. godinu. Kalendar ima 152 stranice i tiskan je dvobojno na kvalitetnome papiru u PVC koricama,

što mu osigurava otpornost na habanje i jamči cijelogodišnje korištenje. Na veće količine odobravamo popust. Troškovi poštarine nisu uračunati u cijenu kalendara.

Kalendar možete naručiti e-mailom na: narudzbe@hilp.hr, faksom na broj +385 (0)1 5635 051 ili pozivom na broj +385 (0)1 5635 050.

Cijena: 28,00 kn

InformacIje I narudžbe:HrVatSki inStitUt za litUrgijSki paStoralksaverska cesta 12a, 10000 zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051 e-mail: pretplata@hilp.hr • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994 – SWIFT: PBZGHR2X

Đur

o Se

der