Click here to load reader

DUHOVNO O^INSTVOFRANO MUSI] STARCA ZOSIME U …

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of DUHOVNO O^INSTVOFRANO MUSI] STARCA ZOSIME U …

music.pmd276
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
DUHOVNO O^INSTVO STARCA ZOSIME U ROMANU
F. M. DOSTOJEVSKOG »BRA]A KARAMAZOVI«
FRANO MUSI] Av. Gojka [u{ka 2 10040 Zagreb
Primljeno: 16. 9. 2004. Pregledni ~lanak UDK 248.14:82
244 Sa`etak
A utor opisuje duhovno vodstvo (o~instvo) s posebnim osvrtom na lik starca Zosime u romanu »Bra}a Karamazovi« F. M. Dostojevskog. Na po~etku podsje}a kako je
duhovno vodstvo poznato ve} u prvim stolje}ima Crkve te postoji sve do danas. Duhovni vo|e starci prisutni su stolje}ima u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Iskazuju se svojom istinskom duhovno{}u, poznavanjem Bo`je rije~i i ljubavlju prema Bogu i bli`njemu. Starac Zosima u romanu »Bra}a Karamazovi« prikaz je uzornog duhovnog vo|e, starca. Autor analizira njegov lik u romanu, njegove duhovne pouke i razgovore, odnos prema ljudima te napose prema Aljo{i Karamazovu. Klju~ne rije~i: duhovno o~instvo, duhovni vo|a, »Bra}a Karamazovi« F. M. Dostojev- skog, starac Zosima
0. UVOD
Duhovno vodstvo jedan je od najdje- lotvornijih na~ina da pojedinac sazna isti- nu o sebi pred Bogom i pred drugim lju- dima.1 Ono na razli~ite na~ine postoji go- tovo u svim religijama. Tako u hinduizmu postoje gurui, koji upu}uju u tajne odrica- nja, a u japanskom zen-budizmu r{iji po- u~avaju kako posti}i prosvjetljenje. Islam- ski u~itelji sufiji vode k iskustvu sjedinje- nja s Bogom, dok u ‘idovstvu cadici usmje- ravaju ljude kako }e svoje misli uzdi}i iz ovozemaljskoga prema nebeskom, vje~- nom ‘ivotu.
Kr{}anska, pak, predaja poznaje du- hovno vodstvo ve} od po~etka prvih za- jednica, i to pod nazivom duhovni oci. ^i- ni se da taj naziv vu~e korijen iz drevnog obi~aja da u~enik u~itelja smatra svojim »ocem«. Ve} krajem II. stolje}a sv. Irenej pi{e: »Kad jedan ~ovjek prima pouku s usta
drugoga, naziva se sinom onoga koji ga pou~ava, a ovaj se naziva njegovim ocem.«2
Klement Aleksandrijski prvi preporu~uje pokorniku neku vrstu duhovnog vo|e, ~i- ja mu pomo} u molitvi i opomene mnogo poma`u.3 To }e u praksi isto~nih crkava igrati posebnu ulogu. Isto~ne crkve, na- ime, imaju vrlo dugu i bogatu tradiciju du- hovnog vo|e koji se nazivao starac, i prem- da se njegov oblik mijenjao, uloga i cilj su ostali isti: pomo}i ~ovjeku da se odjene du- hom i srcem Isusa Krista, pod vodstvom Duha Svetoga (Fil 2, 5).4
1 Usp. »Duhovno vodstvo«, u: Suvremena katoli~ka enciklopedija, Laus, Split 1998, str. 216.
2 Ad. haer. 4, 41, 2. Usp. T. J. [AGI-BUNI], Povi- jest kr{}anske literature, I. sv., Kr{}anska sada{njost, Zagreb 1976, str. 8.
3 Usp. H. JEDIN, Velika povijest Crkve, I. sv., Kr{}an- ska sada{njost, Zagreb 1972, str. 369.
4 Usp. »Duhovno vodstvo«, nav. izd., str. 216.
277
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
1. DUHOVNO O^INSTVO
1.1. Duhovno o~instvo kod crkvenih otaca
Monasti~ka predaja prvih stolje}a svje- do~i o nenadomjestivoj ulozi staraca. Rije~ je, dakako, o duhovnim vo|ama koji su novoprido{le monahe uzimali pod svoje skrbni{tvo i vodstvo. Pou~avali su ih raz- nim izrekama za koje se dr‘alo da su pro- ro{tva, a novoprido{li su monasi, na svom putu usavr{avanja, bili obvezatni od njih tra‘iti savjete. No najva‘nije je svakako to da su starci nastojali odgajanike pou~avati vi{e primjerom vlastita ‘ivota nego rije~i- ma. Svetost ‘ivota pojedinog starca glavni je kriterij za razlikovanje me|u starcima.
Izraz starac nipo{to ne zna~i da je on i dobno trebao biti stariji. Starac je mogao postati onaj monah koji je tijekom solid- nog mladena~kog iskustva pod vodstvom drugog starca, kroz studij i praksu Svetih pisama, primio darove »raspoznavanja du- hova« i »duhovnoga znanja«, tj. intimno i `ivo poznavanje rije~i Bo`je, te je tako po- stigao autenti~nu moralnu zrelost, stekao bogato osobno iskustvo, upoznao teoret- ski i prakti~no nauk otaca. Tim duhovnim procesom ponirao je u umije}e razlikova- nja podrijetla i zna~enja mno{tva misli i `elja koje salije}u ljudsko srce, da bi stekao kreposti i iskorijenio mane. Na takav na~in starac je postao zreo, kadar i osposobljen podu~avati druge i okru`iti se u~enicima `eljnim da od njega prime svetu ba{tinu monasti~ke predaje.5
Starci redovito nisu bili sve}enici, a ni upravitelji samostana ili mona{kih sredi{ta. Od njih se zahtijevalo da budu istinski du- hovni. Biti duhovan zna~ilo je primanje Duha Svetoga nakon duge ku{nje i borbe, kroz asketski ‘ivot. Savr{en je bio samo onaj tko je bio uistinu »duhovan« i »nosi- telj Duha« (pneumatophóros).
Na tome se gradi proku{ana vrijednost koja se pridijevala rije~i starci. Samo »nosi- telj Duha« mogao je Duha priop}iti u~e- nicima i tako ra|ati duhovne sinove.6
S njima, ili blizu njih, ‘ivjela su »bra}a« i »novaci« – oni koji su jo{ bili u tijeku prou~avanja ‘ivota. Novaci su stalno treba- li nadzor staraca i ‘ivjeli su s jednim od njih da bi ih on usmjeravao rije~ju i primje- rom. Bra}a su ‘ivjela sama, ali su povreme- no odlazila k obli‘njem starcu po savjet.7
Temeljni stavovi »duhovnih o~eva« je- su ljubav prema Bogu i prema bli`njemu s darom »razlu~ivanja duhova« koji im omo- gu}ava da vode i savjetuju svoje u~enike. Svi koji se prepuste tom vodstvu, koji ih prihva}aju kao o~eve, obdareni su njiho- vom dobrotom i milosr|em. Njihova se lju- bav, me|utim, nije ograni~avala samo na one koji tek stupaju u monahe, nego su, naprotiv, ~esto pomagali svima u potrebi.
Tje{iti, hrabriti, nastojati da se gre{nik oslobodi krivnje i nastavi ispravnim putem – njihovo je temeljno nastojanje.
Onima koji nisu dobili dar razlu~ivanja (diakrisis) potrebno je duhovno vodstvo i trebaju se potpuno otvoriti starcima koji su taj dar primili.
Nije dovoljno samo izre}i svoje pogre{- ke, grijehe, nego i misli, nagnu}a, sugestije, unutarnje podra‘aje (logismoi). Tako An- tun Pustinjak govori da se treba otvoriti svom starcu i otkriti mu koliko je koraka na~inio i koliko je vode popio tijekom dana.
Jao onima koji su otklanjali duhovno vodstvo i koji nisu bili iskreni svojim star- cima, jer su sigurno srljali u iluzije, pretje- ranosti i kobne zablude. Antun je jednom morao primijetiti: »Vidio sam monahe koji
5 Isto. 6 Isto. 7 Usp. T. MERTON, Mudrost pustinje. Izreke pu-
stinjskih otaca ~etvrtog stolje}a, U pravi trenutak, \akovo 1996, str. 24.
278
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
su nakon velikih napora pali i izgubili raz- boritost, jer su se pouzdali u svoja djela i zanemarili onu zapovijed koja nala`e: ŠPi- taj oca svoga pa }e ti kazati’.«8
Susreti s »duhovnim ocima« doista nas mogu impresionirati kratko}om i jasno- }om izra`avanja. Vladalo je uvjerenje da sam Bog nadahnjuje rije~i starcima i da on po njima govori. Stoga su se morali kloniti prevelike op{irnosti, povr{nosti i lakoum- nosti. Onaj tko je i{ao starcu ili »ocu« po savjet, morao je s najve}im po{tovanjem prihvatiti njegov odgovor kao da je rije~ o proro{tvu.9
Kad bi izreke poprimile nejasan ili za- gonetan oblik, bilo bi ponekad dopu{teno tra‘iti poja{njenje; ali i to je trebalo biti jezgrovito.10
1.2. Ruski starci Od po~etka 18. do po~etka 20. sto-
lje}a provla~i se Rusijom crta misti~ne ob- nove koja je pod znakom stara{tva. Stari samostan iz Optine sve se vi{e razvijao u sredi{tu pokreta iz kojega su iza{li najzna- ~ajniji starci – visokoobrazovani, tako da je upravo Optina magnetski privla~ila ru- sku inteligenciju. Starac Amvrosije iz Opti- ne bio je uostalom uzor za lik starca Zo- sime u djelu »Bra}a Karamazovi« F. M. Dostojevskoga.11
Povijest stara{tva u Rusiji se‘e sve do naj- ranijih vremena isto~noga redovni{tva. Rus- ki su starci, puni dobro}udnosti i ljudsko- sti, bili vrlo bliski narodu. Govor im je bio vrlo kratak, katkada vrlo opor s puno humo- ra, rije~i ~esto zagonetne i neuobi~ajene.
Oni su bili vrhunac u povijesti ruske duhovnosti. Starci su u~ili ruski narod »da vidi nebo iznad kupola veli~anstvenih ka- tedrala«, to zna~i da se oslobodi obredni{- tva i formalizma, kako bi zapo~eo unutar- nji `ivot. Oni su mu nastojali usaditi po- niznost, spremnost da opra{ta i sposobnost
samosvladavanja. Zaista su bili odgajatelji naroda... od kojih je on primao vjersko ob- razovanje. Utjecaj tih ljudi, koji su u neku ruku ivjeli kao individualisti, izvan okvira obi~na klera, bio je i ostao neizmjeran. On je bio daleko ve}i nego utjecaj ostalih sve- }enika i kalu|era.
Ruski starci nisu nikada bili zvu~no neprobojnim zidovima odvojeni od svijeta, njegovih muka i nevolja. Vrata njihovih }elija bila su uvijek otvorena svima onima {to su trpjeli i molili za pomo}. Oni su »vla- dali svijetom«, ali nisu bili »od ovoga svije- ta«. »Starac otvara ~ovjeku o~i za nebesku stvarnost, u~i ga gledati Šgore’.«12 Ali nisu samo tje{ili, ohrabrivali, ozdravljali, vodili, usmjeravali mase koje su im dolazile, oni su na sebe preuzimali sva trpljenja kr{}an- skoga svijeta. Bili su srce `ive Crkve, iako se ~inilo da su na periferiji slu`bene, hije- rarijske Crkve.
Cijelo jedno stolje}e postojala je za- ~u|uju}a duhovna komunikacija izme|u vjerni~koga naroda i staraca. ^im bi na- stala kakva o~ajna situacija, odmah bi im pisali, dolazili, katkada pje{ice prevaljuju}i stotine kilometara, kako bi od njih primili blagoslov, ~uli rije~ koja prepora|a, savjet {to rje{ava problem ili rije~ koja ozdravlja fizi~ki ili moralno. Ti su mudraci bili vi{e nego jednostavni (seoski) »iscjelitelji« du{a, jer im je njihova mo}, koja se ~inila magi~- nom na empirijskoj razini, dolazila izrav- no od nau~avanja evan|elja i od onoga {to je re~eno o daru proro{tva i mo}i da se ~ine
8 Apopthegmata, Antun 37. 9 Usp. T. Z. TEN[EK, Povijesne i teolo{ke odrednice
kr{}anskog asketizma, u: »Ljudima prijatelj«, 3/2001, 19-26.
10 Usp. T. Z. TEN[EK, Duhovno o~instvo kod crkve- nih otaca, u: »Posve}eni `ivot« 2¹10º/2001, 34.
11 Usp. G. i T. SARTORY, Majstori puta u velikim svjetskim religijama, U pravi trenutak, \akovo 1994, str. 78.
12 Usp. isto, str. 80. i 81.
279
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
~udesa. Njihova duhovna avantura jasno pokazuje da je karizma nad karizmama, s onu stranu posebnih karizmi, Ljubav, za- hvaljuju}i kojoj je sve savr{eno i vje~no.13
Ljudi se nisu nadali da }e u starca na}i samo savjet i pomo}, ve} su o~ekivali raz- na ~uda – da ‘ivot na zemlji bude odraz onostranosti – tako da duhovno ne bude ne{to u {to se samo vjeruje, ve} da se mo‘e stvarno iskusiti. Jer u~enik ne tra‘i u svoga u~itelja najprije pouku, ve} iskustvo. A i narod {to hrli onamo ‘eli manje ~uti pro- povijed o bo‘anskim stvarima, a mnogo vi{e do‘ivjeti bo‘ansko; on ‘eli vidjeti bo- ‘ansko u ‘ivoj ikoni starca.14
2. STARCI U DJELU »BRA]A KARAMAZOVI«
2.1. Starci Nakon {to je Aljo{a, najmla|i sin Fjo-
dora Karamazova, ina~e glavni lik roma- na, stupio u manastir, Dostojevski zapo~i- nje govor o starcima, napose o starcu Zosi- mi, i taj se govor sudbonosno provla~i kroz cijelu prvu knjigu i po~etkom druge. Iako tvrdi da se »ne osje}a dosta mjerodavan i jak« progovoriti o tome {to su uop}e starci u manastirima, iz onoga kako ih opisuje lako se mo`e i{~itati da je uvelike poznavao starce i njihov `ivot u manastirima. Pi{u}i svoja djela, Dostojevski je znao i po neko- liko godina promatrati i prou~avati svoje budu}e likove. Sam ka`e kako je za neka poglavlja iz ovoga romana tri godine pra- vio bilje{ke, a potom ih bacio te ponovno pisao. Odlazio je i u manastire i pomno bilje`io dojmove i spoznaje o ljudima i nji- hovu `ivotu. U svom Dnevniku iz 1877. bilje`i kako je o starcima ~uo u narodu koji je s po{tovanjem o njima pripovijedao.15
Stoga ne ~udi da je s malo rije~i izrekao upravo ono bitno o starcima.
Dostojevski ka‘e da se u ruskim mana- stirima stara{tvo pojavilo tek prije stotinjak godina, a da na Istoku, »osobito na Sinaju i Atosu16«, postoji ve} vi{e od tisu}u godi- na. Premda je u Rusiji stara{tvo postojalo u najranija vremena, zbog raznih nevolja, ta- tarskoga ropstva, a posebice zbog prekida s Istokom nakon pada Carigrada, nestalo je i staraca, potpuno se na njih zaboravilo. Tek pred kraj 18. stolje}a Pajsije Veli~kov- ski i njegovi u~enici obnavljaju stara{tvo. Stara{tvo je opet za‘ivjelo u Rusiji, unato~ raznim progonima, a posebno je procvalo u ~uvenom manastiru u Kozeljskoj Opti- ni17. Taj se manastir proslavio upravo po starcima, jer ni po ~emu drugom nije bio glasovit, »u njemu nije bilo ni mo}i svetih ugodnika niti su se u njemu pojavljivale ~udnovate ikone«18, a nije imao ni nekih povijesnih zasluga i djela. Nakon kratkoga povijesnog dijela, Dostojevski prelazi na sr‘ ove ustanove – definira stara{tvo:
»[ta je dakle starac? Starac – to je onaj koji uzima va{u du{u, va{u volju u svoju du{u i u svoju volju. Kad izaberete starca, vi se odri~ete svoje volje i predajete svoju volju u potpunu poslu{nost, s potpunim samoodricanjem. To isku{enje, tu stra{nu {kolu `ivota prima onaj, koji se zavjetovao dobrovoljno i koji se nada da }e poslije du- gog isku{enja pobijediti sama sebe, ovlada- ti sobom u tolikoj mjeri da }e najzad mo}i dosti}i, poslu{no{}u za ~itava `ivota, pot- punu slobodu, to jest slobodu od sama se-
13 Usp. M.-M. DAVY, Enciklopedija mistika, I. sv., Naprijed, Zagreb 1990, str. 332.
14 Usp. G. i T. SARTORY, Majstori puta u velikim svjetskim religijama.
15 Usp. F. M. DOSTOJEVSKI, Dnevnik pisca 1877, Partizanska knjiga, Beograd 1982, str. 82.
16 Sveta gora na poluotoku Halkidici u Gr~koj. 17 Poznati manastir u Kalu{koj guberniji gdje su »star-
ci« odgajali i pou~avali mlade monahe. 18 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, Zna-
nje/Zora, Zagreb 1975, str. 34.
280
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
be, i izbje}i sudbinu onih koji su pro`ivjeli sav ivot a da sebe u sebi nisu na{li. Prona- lazak taj, to jest stara{tvo, nije teoretske pri- rode, nego je na Istoku nastao iz prakse, sada ve} tisu}godi{nje. Du`nost prema star- cu nije isto {to i obi~na Šposlu{nost’, koja je oduvijek postojala i u na{im manastiri- ma. Pod tim se razumijeva vje~no ispovije- danje starcu svih onih koji su svezani s onim koji ih je svezao.«19
Da bi {to ja~e izrazio predanost starcu kojega isku{enik izabere, Dostojevski na- vodi dvije pri~e, prva je legenda, o poslu{- nicima koji nisu izvr{ili ono {to je od njih starac zahtijevao. Prvi nije izvr{io pokoru koju mu je starac nalo‘io da u~ini, nego je oti{ao u drugi manastir, gdje je poslije veli- kih pobo‘nih djela pretrpio i mu~eni~ku smrt za vjeru. Kad su ga htjeli sahraniti, nisu mogli jer je »naru{io i napustio po- slu{nost svog starca te da mu zato bez star- ~eva odrje{enja ne mo‘e biti opro{teno, uza sva njegova velika i sveta djela. A kad ga je starac, koga su dozvali, razrije{io poslu{- nosti, onda su ga tek mogli sahraniti.«20
Drugi se doga|aj zbio na Atosu. Starac je jednom monahu zapovjedio da napusti Atos »koji je on zavolio svom du{om kao svetinju i tiho pristani{te te da ode najprije u Jeruzalem da se pokloni svetim mjestima, a onda natrag u Rusiju, na sjever, u Sibiri- ju«.21 Monah o`alo{}en oti|e u Carigrad patrijarhu i zamoli ga neka ga odrije{i pos- lu{nosti. Ovaj mu odgovori da na zemlji ne postoji vlast koja bi ga mogla odrije{iti poslu{nosti koju mu nalo`i starac, jedino vlast samog starca koji mu je to zapovjedio.
Upravo zbog krivog tuma~enja bezgra- ni~ne vlasti staraca u pojedinim slu~ajevi- ma, stara{tvo je na svom po~etku i bilo pro- gonjeno. No ubrzo je narod starce zavolio i neobi~no po{tovao. K njima su u mana- stir dolazili od obi~nih pa sve do najugled- nijih ljudi, povjeravali im svoje grijehe, pat-
nje, sumnje, tra‘e}i od njih savjet i pouke. Dostojevski nagla{ava i drugu stranu
ove ustanove, do koje mo‘e do}i ako nije utemeljena na istinskoj ljubavi prema Bo- gu i ljudima:
»Istina je, dodu{e, i to da se to proku{a- no i tisu}godi{nje sredstvo za moralni pre- porod ~ovje~ji iz ropstva u slobodu i za nje- govo moralno usavr{avanje mo`e promet- nuti u dvosjekli ma~, te ponekog dovesti ne do smjernosti i kona~nog vladanja sa- mim sobom, nego, naprotiv, do same so- tonske oholosti, to jest do okova, a ne do slobode.«22
Likovi monaha koji su mrzili starca Zosimu, jedino zbog zavisti prema njego- vom sveta~kom ‘ivotu, zorno nam o tome svjedo~e.
2.2. Starac Zosima Starac Zosima predstavlja lik stvarnoga
sveca, upravo onakva kakva je Dostojevski zami{ljao, neki ga ~ak uspore|uju sa sve- tim Franjom Asi{kim.23 U romanu ga vidi- mo kao ~ovjeka duhovno zrela, s velikim iskustvom i poznavanjem ‘ivota. On s izu- zetnom sposobno{}u proni~e u najdublje tajne ljudske du{e.24
»O starcu Zosimi pri~ahu mnogi da je, primaju}i tolike godine sve one koji su mu dolazili da mu ispovjede svoje srce i `elje, tra`ili od njega savjeta i ljekovite rije~i – u tolikoj mjeri primio u du{u otkrivanja, skru{enosti, priznanja, te je, na kraju, ste- kao takvu o{tru pronicavost da je odmah,
19 Isto. 20 Isto, str. 35. 21 Isto. 22 Isto. 23 Usp. F. FEHER, Pesnik antinomija, Nolit, Beo-
grad 1981, str. 222. 24 Usp. N. LOSKIJ, Ruska religijska filozofija i F. M.
Dostojevski, Partizanska knjiga, Beograd 1982, str. 228.
281
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
~im je pogledao u lice nepoznatoga koji bi mu do{ao, mogao pogoditi zbog ~ega je do{ao, {to mu treba i kakve muke uznemi- ruju njegovu savjest, te je iznena|ivao, zbu- njivao i ponekad nagonio u strah dje~aka takvim poznavanjem njegove tajne, prije nego {to je ovaj i jednu rije~ progovorio.«25
No Zosima se doista preobra‘ava u mo- ralnog u~itelja tek onda kada se obra~unao sa ‘ivotom.26
2.3. Tko je zapravo starac Zosima? Iz Uspomena Ane Grigorjevne sazna-
jemo kako je Dostojevski bio duboko po- tresen smr}u trogodi{njeg sina Aljo{e koje- ga je osobito volio. Najvi{e ga je ti{talo {to je dijete umrlo uslijed jakog napada epi- lepsije koju je od njega naslijedio.27
Boje}i se za mu‘evo krhko zdravlje, Ana je zamolila Vladimira Solovjova, koji ih je tada ~esto posje}ivao, da ga nagovori neka ode u manastir Optinu pustinju. I sama mu je to savjetovala jer mu to bija{e davna ‘elja. Dostojevski je u optinskom ma- nastiru tri puta razgovarao, dva puta nasa- mo, sa slavnim starcem Amvrozijem koji mu je poslu‘io kao uzor za lik starca Zosime.
Ona pi{e: »Fjodor Mihajlovi~ se vratio iz Optine pustinje nekako smiren i znatno uravnote`en, i mnogo mi je pri~ao o obi~a- jima manastira, gdje je proveo dva dana i dvije no}i.«28
Razgovori sa starcem sna‘no su djelovali na Dostojevskog, tako da je mnoge njego- ve rije~i doslovno upotrijebio u govoru starca Zosime.
»Iz onog {to je Fjodor Mihajlovi~ govo- rio moglo se zaklju~iti koliko je dubok pro- rok i poznavalac ljudskih srdaca bio taj sta- rac koga su svi uva`avali.«29
2.4. Starac Amvrozije Rije~ je o najglasovitijem starcu iz Opti-
ne pustinje. Osim {to je Dostojevskom
poslu‘io kao uzor za lik starca Zosime, on je tako|er prototip oca Sergija u Tolstoje- voj istoimenoj pripovijesti. Pro{ao je sve uobi~ajene stupnjeve samostanskog ‘ivo- ta, a 1839. dospio je u Optino, kod starca Leonida, koji ga prije svoje smrti povjera- va starcu Makariju. Amvrozije je bio vrlo bole‘ljiv te nije mogao slaviti liturgiju za- jedno s ostalima ni biti na drugim zajed- ni~kim molitvama.
Ostajao je u }eliji napola le‘e}i. Mnogi su intelektualci dolazili kod njega tra‘iti blagoslov, jer bija{e veoma glasovit po sve- ta~kom ‘ivotu. Ohrabrio je Dostojevskog poslije djetetove smrti, a Tolstoj ga je, mu- ~en vjerskim sumnjama, tri puta posjetio i, kad je ‘elio postati monahom, na putu za taj manastir je umro.30
Starac Amvrozije imao je izvanredan dar vidovitosti te je mogao pronicati u du- {u svima koji su mu dolazili. »[tovi{e, sta- rac je imao ~udesan dar ozdravljanja, i da nije bilo revolucije 1917. g., bio bi, vjero- jatno, kanoniziran.«31
3. POUKE I RAZGOVORI STARCA ZOSIME
Da bi uloga starca Zosime kao Aljo{ina »duhovnog oca« bila jasnija, svakako je potrebno naglasiti da je Aljo{a ivio sa star- cem u njegovoj }eliji. Budu}i da ni~im nije bio vezan uz manastir, mogao je odlaziti i vra}ati se kad god je za`elio. Ali on je osta-
25 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 36. 26 Usp. F. FEHER, Pesnik antinomija, Nolit, Beo-
grad 1981, str. 222. 27 Usp. D. M. DA^I], Dostojevski i savremenici, u:
»Pravoslavna misao« 21(1978)25, 152. 28 A. DOSTOJEVSKI, Uspomene II, Prosveta, Beo-
grad 1977, str. 89. 29 Isto, str. 90. 30 Usp. M.-M. DAVY, Enciklopedija mistika, I. sv.,
str. 331. 31 Isto, str. 332.
282
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
jao gotovo cijelo vrijeme jer ga je starac toli- ko zadivio da se od njega nije odvajao.
I kad bi mu starac nalo‘io da ode po- mo}i ocu i bra}i, brzo bi posvr{avao poslo- ve i natrag se vra}ao u i{~ekivanju da ga opet vidi. Pomno je motrio svaku njegovu gestu i upijao rije~i koje bi izgovarao. Oso- bito sna‘an dojam na Aljo{u je ostavljao starac kad je primao narod koji je dolazio primiti njegov blagoslov i »padao pred njim ni~ice, plakao, ljubio mu noge, ljubio zem- lju na kojoj stoji, vapio«32.
Aljo{a je duboko vjerovao u star~evu svetost, u to da se u njegovu srcu krije taj- na preporoda, te da }e nakon smrti donije- ti veliku slavu svom manastiru. Znao je da ga narod voli, da pada ni~ice pred njim i pla~e od radosti kad ga ugleda jedino zbog njegova sveta~kog ‘ivota, »da smjerna du{a ruskog seljaka, ispa}ena te{kim poslom i bijedom, a osobito svakida{njom neprav- dom i svakida{njim grijehom, kako svojim tako i tu|im, nema ve}e potrebe i utjehe nego prona}i svetinju ili sveca, pasti pred njega i pokloniti mu se«.33
Mnogi su monasi tako|er govorili da je Zosima svet, bili su mu »odani gotovo fanati~ki«, mada je bilo i takvih koji su ga mrzili i zavidjeli mu.
U poukama i razgovorima, kao i u osta- lim njegovim romanima, uo~ava se pi{~eva zaokupljenost ~ovjekom. Njegova pozor- nost je usredoto~ena samo na ljude, s nji- hovim duhovnim sklonostima i osje}aji- ma.34 U svojim likovima razotkriva njiho- vu usmjerenost na dobro ili na zlo.
3.1. Zosimin razgovor s Aljo{om Iako se starac vrlo rijetko obra}ao Aljo-
{i kako bi ga savjetovao, primjerom je svo- ga ‘ivota duhovno usmjeravao svoga isku- {enika. Tu je ‘ivotnu {kolu Aljo{a mogao najbolje iskusiti u Zosiminim poukama i savjetima koje je upu}ivao monasima i na-
rodu. Starac zadivljuje jednostavno{}u i iskreno{}u u pristupu ljudima i problemima koji ih ti{te, otkrivaju}i njihov pravi izvor.
Po povratku u }eliju, nakon napornog razgovora s Karamazovima, starac Zosima savjetuje Aljo{i neka napusti manastir i ode u svijet. Naime, starac je dobro uo~io svu bijedu i razdor koji vladaju u njihovoj obi- telji. No svakako je najva‘nija spoznaja da je naslutio kako }e se u toj obitelji dogodi- ti zlo~in. On se zato do zemlje i poklonio Aljo{inom bratu Dmitriju, jer zna kakve ga patnje o~ekuju zbog optu‘be za oco- ubojstvo koje nije po~inio. Aljo{u upu}uje da bude uz obitelj, jer je njima kudikamo potrebniji:
»Odlazi, dragi, odlazi, meni je Porfirij dovoljan, a ti se po`uri. Ondje si potreban, idi (...) Ondje si potrebniji. Ondje nema mira. Poslu`it }e{ i biti od potrebe. Ako se podignu bjesovi, ~itaj molitvu. I znaj, sin- ko (starac je volio da ga tako naziva), od- sad nije tvoje mjesto ovdje. Zapamti to, mladi}u. Zauvijek oti|i. (...) Zasad ti nije ovdje mjesto. Blagoslivljam tvoj veliki za- datak u svijetu. Mnogo }e{ jo{ putovati. I o`enit }e{ se morati, svakako }e{ morati. Sve }e{ morati podnijeti, dok se opet ne vrati{. A posla }e biti mnogo. Ali ja ne sum- njam u tebe, zato te {aljem. S tobom je Krist. Sa~uvaj ga, i on }e tebe sa~uvati. Bijedu }e{ vidjeti veliku, i u toj bijedi bit }e{ sretan.
Evo ti savjeta: u bijedi tra‘i sre}u. Ra- di, neumorno radi. Moje sada{nje rije~i za- pamti, jer, iako }u jo{ govoriti s tobom, ne samo dani ve} i sati su mi odbrojeni.«35
Aljo{a nije znao {to je zna~ilo star~evo klanjanje pred njegovim bratom Dmitri- jem, ni za{to mora napustiti manastir. Ali
32 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 37. 33 Isto. 34 Usp. N. BERDJAJEV, Tragedija i svakodnevica,
Logos, Beograd 1997, str. 6. 35 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 88.
283
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
znao je da mora po{tivati star~evu odluku, mada je ‘elio svim srcem ostati uza nj, jer nikako nije mogao zamisliti svoj ‘ivot bez starca kojega je osobito zavolio. Zosima mu odmah ne razja{njava {to zna~e njegove rije~i i poklon, ali otac Pajsije mu poru~u- je: »U va{oj }e se obitelji zbiti taj zlo~in. Krv }e pasti izme|u tvoje bra}e i tvog bo- gatog oca. I, eto, otac je Zosima i lupio ~elom za svaki slu~aj. A poslije, kad se do- godi: ŠAh, ta to je sveti starac zaista prore- kao’, premda, kakvo je u tom proro~an- stvo {to je on lupio ~elom?«36
Kad se Aljo{a neposredno pred samu star~evu smrt vra}a u manastir, jer mu je tako zapovjedio, Zosima mu otkriva {to ga ~ega u njegovu ‘ivotu u svijetu:
»Ovo je moje mi{ljenje o tebi: izi}i }e{ iz ovih zidova, a u svijetu }e{ biti kalu|er. Mnogo }e{ imati protivnika, ali i sami tvoji neprijatelji voljet }e te. Mnogo }e ti nesre}e donijeti ivot, ali zbog njih }e{ biti sretan i blagoslivljat }e{ ivot. A i druge }e{ nagna- ti da te blagoslivljaju – {to je najva`nije.«37
Aljo{a je duboko uvjeren u sve {to je starac rekao. Razumio je da ga {alje u svijet kako bi {to bolje iskazao djelotvornu lju- bav, o kojoj je njegov »duhovni otac« ~esto govorio.38
Potom starac Zosima monasima otkri- va kako je Aljo{u zavolio jer ga je podsje- }ao na njegova starijeg brata koji je umro u sedamnaestoj godini.
3.2. Pouke i savjeti starca Zosime Premda bi se pouke i razgovori mogli
podijeliti na one upu}ene narodu i one upu}ene monasima, a svaka od tih pouka i razgovora pojedina~no opisati, to je ne- mogu}e u~initi u ovakvom kratkom radu. No ne smije ih se jednostavno zaobi}i i ispustiti. U tim se, naime, poukama i raz- govorima na osobit i izravan na~in zrcali uloga i lik starca Zosime.
Zadivljuje na~in i lako}a kojom starac pristupa ljudskim problemima i nudi rje- {enja za naizgled nerje{ivo. @ivotna zbilja ostaje i dalje nepromijenjenom, ali se u du{i ne{to zbilo: budi se temeljno pouzdanje u Boga te iz korijena bi}a kipti nova snaga. Zato Zosima mo‘e ~uti ‘enin odgovor: »Idem, ro|eni, na tvoju rije~ idem. Srce si mi razumio.« To temeljno pouzdanje iz- vire i {iri se na cijeli ‘ivot, na sva zbivanja i stanja.39
Pouke pak upu}ene monasima zaista su pravi biseri neprocjenljive vrijednosti. ak je i sam Dostojevski od cijeloga ovog roma- na najvi{e cijenio upravo ovaj dio pouka: »Mislim da nisam uspio izraziti ni deseti- nu onoga {to sam htio. Ipak tu {estu knji- gu smatram za kulminaciju romana. Jasno je da pouke moga starca Zosime (ili, bolje re}i, na~in na koji ih iznosi) pripadaju ba{ njegovu liku, tj. umjetni~kom prikazu nje- gova lika. Imam potpuno iste nazore kao i on, ali kad bih ih osobno iznio, izra`avao bih se drugim jezikom i na drugi na~in; on se, me|utim, nije mogao izra`avati ni dru- gim jezikom ni u drugom duhu, ve} jedino u ovom koji sam mu dao. Druga~ije se ne bi ni mogao stvoriti umjetni~ki lik.«40
Neki ovu {estu knjigu smatraju labu- |im pjevom, u kojem je Dostojevski »pos- ljednji put izrekao svijetu sve ono {to je dr`ao za najva`nije u `ivotu«.41
36 Isto, str. 90. 37 Isto, str. 314. 38 Usp. A. M. SER\UKOVA, Koncepcija li~nosti u
delima F. Dostojevskog, Venac, Novi Sad 1933, str. 64.
39 Usp. V.-B. JARAK, Dostojevski u ozra~ju Kristova ~ovjekoljublja, Teovizija, Zagreb 1999, str. 104. i 105.
40 Njegovo pismo ^asopisu u Moskvi. Usp. F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, sv. II, str. 499.
41 Usp. V. J. IVO[EVI], Zapisi o duhovnom liku Dostojevskog, u: »Pravoslavna misao« 34/35(1981/ 1982)28/29, 42.
284
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
Prije samih razgovora i pouka {to ih je Zosima uputio monasima, a koje je po sje- }anju zapisao njegov u~enik Aljo{a, i zapi- sane su u {estoj knjizi, u ~etvrtoj knjizi ta- ko|er nalazimo njegovu pouku monasima o me|usobnoj ljubavi, a posebice o ljubavi prema Bo‘jem narodu.
Zosima nagla{ava kako se cilj osamlje- ni~kog ‘ivota kojim ‘ive posti‘e samo ako se spozna da njihov ‘ivot nije nipo{to vred- niji od ‘ivota onih koji ‘ive u svijetu, te da nisu ni{ta svetiji ako su se zatvorili u ma- nastir. ak {tovi{e, oni su odgovorni za sve ljude, za sve grijehe u svijetu. Jer nitko ne- ma pravo oprati ruke i re}i za sebe da je nedu‘an. Ljubav je ono {to daje smisao sva- kome ‘ivotu, pa tako i mona{kom. Bez to- ga, sve su patnje i trapljenja uzaludni.
»Oci, volite jedan drugoga,« pou~i sta- rac (koliko se poslije Aljo{a sje}ao). »Voli- te narod Bo`ji. Nismo mi zato svetiji od svjetovnjaka {to smo ovamo do{li i zatvo- rili se u ove zidove, ve} je, naprotiv, svaki onaj koji je ovamo do{ao, spoznao ve} sa- mim tim {to je ovamo do{ao da je gori od svih svjetovnjaka, od svih i od svakoga na svijetu. (...) Volite narod Bo`ji, ne dajte da vam do{ljaci kradu stado, jer ako zaspite u lijenosti i ogavnoj oholosti, a ponajvi{e u sebi~nosti, onda }e do}i sa svih strana i ote- ti vam stado. Tuma~ite narodu evan|elje neprestano (...) Vjerujte i visoko dr`ite za- stavu. Visoko je di`ite...«42
U razgovorima i poukama monasima Zosima progovara o dekadenciji koja je zahvatila svijet i vrijeme u kojemu ‘ive. Po- javljuju se naprednjaci koji isti~u slobodu svakog pojedinca, a koja se iskazuje u zado- voljavanju svojih potreba i prohtjeva, jer, ka‘u, svi na to pola‘u jednako pravo. Me- |utim, ‘ive}i u moralnoj pusto{i, namje- sto slobode koju proklamiraju, ljudi sve vi- {e padaju u ropstvo osamljenosti, zavisti i ubojstva. Iz takvog ozra~ja se gotovo s pre-
zirom govori o monasima i njihovu ‘ivotu, prikazuje ih se kao posve nekorisne i one koji ‘ive od tu|ih muka. No za starca nema sumnje da su upravo oni zublje koje jo{ svijetle i da se u njima krije preporod za sve.
»Oni zasad ~uvaju u svojoj samo}i lik Kristov, divan i neiskvaren, u ~isto}i istine Bo`je, naslije|en od drevnih otaca, apo- stola i mu~enika, i kad bude potrebno, objavit }e ga poljuljanoj istini svijeta...«43
A ne samo da je istina u svijetu polju- ljana, nego, ~ak {tovi{e, gotovo da se posve izgubio smisao za nju, gotovo da nikome nije ni stalo do istine.
Svatko ‘ivi po vlastitu naho|enju, sve u ime slobode. Bogata{i ‘ive u osamljenosti i duhovnom samoubojstvu, a siroma{ni u za- visti i ubojstvu, jer svi ‘ele zadovoljiti svoje potrebe. Ako ih ne zadovolje, jer ne nalaze prava sredstva, bogati po~injaju samouboj- stva da bi o~uvali ugled, dok se siroma{ni odaju pijanstvu. Me|utim, vi{e i ne zamje- }uju da su posve izgubljeni, nego, dapa~e, jedni druge uvjeravaju kako ‘ive u pravoj bratskoj zajednici, spremnoj na ‘rtvovanje za ~ovje~anstvo.
Zosima zaklju~uje: »Drugo je ne{to put kalu|erski. Poslu{-
nosti, postu i molitvi gotovo se smiju, a me|utim se samo u njima nalazi put koji vodi pravoj istinskoj slobodi: odbacujem od sebe izli{ne i suvi{ne potrebe, samolju- bivu i oholu svoju volju obuzdavam i bi- ~ujem poslu{no{}u, i tako posti`em, s po- mo}u Bo`jom, slobodu duha, a njome i duhovnu radost. (...) Ali pogledajmo tko je revniji u bratoljublju. Osamljenost ne vlada kod nas, ve} kod njih, samo {to je ne vide.«44
42 F. M. DOSTOJEVSKI, Bra}a Karamazovi, str. 182 i 183.
43 Isto, str. 345. 44 Isto, str. 346. i 347.
285
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
U narodu vlada razvrat, pijanstvo i bije- da, te se me|u njima pojavljuju razni »kai- {ari i mukta{i« koji zavode i upropa{}uju narod svojim idejama. Djeca od devet godi- na po cijeli dan rade u tvornicama i ve} se odaju razvratu i pijanstvu. Sve se to doga|a jer se narod povodi za bogatijima koji svoj `ivot ure|uju po svom naumu, u kojem nema mjesta za Krista. Za njih tako nema ni grijeha ni zlo~ina i sve im je dopu{teno.
Stoga starac Zosima poziva monahe ne- ka ustanu i propovijedaju protiv takvih izopa~enosti, da ~uvaju vjeru i Kristov lik koji }e »zasjati kao dragi kamen cijelom svijetu«. U sredi{tu svega mora biti Krist, bez kojega se zaokret ne mo`e izvesti. Oni, pak, koji odbacuju Krista, oslonjeni na vlastiti um, srljaju u sigurnu propast jer su odbacili »ugaoni kamen«.
Kad govori o molitvi, Zosima se naj- prije obra}a Aljo{i i upu}uje ga da ohrab- renje i snagu za ‘ivot uvijek nalazi u molit- vi. Kroz molitvu mu se otkrivaju uvijek no- ve spoznaje i molitva ga oblikuje. Posebice mu savjetuje neka svaki dan moli za one koji umiru, a za koje nema nitko moliti.
»Mladi}u, ne zaboravljaj molitve. Sva- ki put u molitvi, ako je iskrena, iskrsne nov osje}aj, a s njim i nova misao koja ti je bila prije nepoznata i koja }e te ohrabriti, i ti }e{ razumjeti da je molitva odgoj. Zapam- ti jo{ i ovo: svaki dan, kad god mo`e{, po- navljaj u sebi: ŠGospodine, smiluj se svima koji stupi{e danas pred tebe’.«45
Zosima se nakon toga obra}a mona- sima, pozivaju}i ih na ljubav prema ~ovje- ku i svim stvorenjima Bo‘jim. Ta ljubav mora proizi}i iz sjedinjenja s Kristom, jer je Krist bezgrani~na ljubav i ona u vjerni- ku postaje ljubav koja ne pozna granice. Prvenstveno se osje}a u solidarnosti s po- jedinim ~ovjekom a onda i s cijelim ~ovje- ~anstvom, jer vjernik nije odvojen nego je njegov ‘ivot ujedinjen sa ‘ivotom sviju. On
je brat za sve ljude i ljubi ih kao svoju bra- }u. Stoga monasi trebaju voljeti ljude i kad su gre{ni, oni su ~ak odgovorni i krivi za njihove grijehe.
»Bra}o, ne bojte se ljudskog grijeha, vo- lite ~ovjeka i u njegovu grijehu, jer to je slika bo`anske ljubavi i vrhunac ljubavi na zemlji. Volite svaku Bo`ju tvorevinu, i cje- linu, i svako zrnce pijeska. Svaki listi}, sva- ku zraku Bo`ju. Volite ivotinje, volite bilj- ke, volite svaku stvar. Ako bude{ volio svaku stvar, otkrit }e{ i tajnu Bo`ju u stvarima.«46
Dakle ljubav nije samo solidarnost s ljudima, nego ~ak {tovi{e sa svim stvore- njima, s cijelom prirodom u kojoj osje}a- mo Bo‘ju prisutnost. I nipo{to ne bismo smjeli naru{iti taj prirodni sklad, uzdi‘u}i se iznad stvorenja i mu~e}i ih. Posebice tre- ba biti pa‘ljiv prema djeci koja su ~ista i nevina. Samo onaj tko ljubi Krista mo‘e iskreno ljubiti i sve {to postoji, sve {to je stvoreno. On ve} sada ‘ivi u raju, osje}aju- }i posve sklad Stvoritelja i stvorenoga. Jer raj ne pripada samo budu}em ‘ivotu, nego je ve} u ovom svijetu, ukoliko smo zahva- }eni bezgrani~nom ljubavlju prema Kristu, a onda i za ~ovjeka i sve stvoreno. Zosima veli kako »ne razumijemo da je ‘ivot ve} sada raj« i kad bismo to shvatili »grlili bi- smo jedni druge i plakali od radosti«. Zato upozorava da u monasima mora prevladati smjerna ljubav a ne sila i nerazumijevanje. Smjernom ljubavlju se lak{e mo‘e prihva- }ati ljude, napose gre{nike, a sam biti ispu- njen i sretan.
Ispunjenost i sre}a }e se odraziti na cije- li svijet. A oni se posti‘u polagano i pretho- di im dugotrajan proces svladavanja samo- ga sebe. Treba se uvijek odlu~iti za smjer- nu ljubav kojom se jedino mo‘e pokoriti svijet, jer je smjerna ljubav najja~a sila.
45 Isto. 46 Isto.
286
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
»Bra}o, ljubav je u~iteljica, ali je po- trebno da je umije{ ste}i, jer ona se te{ko stje~e, te{ko kupuje dugotrajnim radom i polagano, jer ne treba voljeti samo trenut- no i slu~ajno, ve} neprestano. A slu~ajno mo`e svako voljeti, pa i zlo~inac.«47
Zosima posebno nagla{ava kako se ni- koga ne smije osu|ivati i nikome ne mo‘e- mo biti suci, isti~u}i jo{ ja~e ljubav koja ne dopu{ta osudu, naprotiv svima pristupa s prihva}anjem i pra{tanjem. Ona, na pose- ban na~in, u monasima pobu|uje osje}aj da su gre{ni kao i svi, te ne mogu druge osu|ivati, jer su sudbinski povezani s lju- dima i odgovorni za njih, ~ak {tovi{e, od- govorni su za njihove grijehe i zlo~ine. Mo- nasi su pozvani da kod zlo~inaca pobude svijest o krivici, jer kad je ~ovjek svjestan svoje krivice, on kaznu prihva}a kao ne{to pravedno {to poma‘e da se krivica iskupi. Ako se to ne dogodi, oni trebaju na sebe preuzeti krivicu kao odgovornost zbog zla i time pomo}i onima koji su manje osjet- ljivi da se pokaju.48
Posljednja pouka starca Zosime logi~an je zaklju~ak svih izre~enih pouka. U njoj se, mo‘da, i najbolje o~ituje pi{~eva vjera u Boga, a time i u besmrtnost du{e, jer za Dostojevskog je to neodvojivo. Samo se ljubavlju posti‘e tajna Boga i besmrtnosti; gdje nema ljubavi, ondje je potpuni mrak i bezvjerje, a to je pakao.
4. ZAKLJU^AK
Dostojevski je bio odu{evljen ruskim starcima, s kojima je dosta razgovarao, po- sebice pred kraj ‘ivota, kad je i sam mno- gima koji su mu dolazili i pisali postao duhovni vo|a. Najsna‘nije ga se dojmio starac Amvrozije iz optinskog manastira, kojemu dolazi nakon djetetove smrti, te mu ovaj postaje prototip za lik starca Zosi- me u njegovom posljednjem romanu Bra-
}a Karamazovi. Pisac s velikim po{tova- njem govori o ruskim starcima, nagla{ava- ju}i njihovu nenadomjestivu ulogu u rus- kom dru{tvu. Oni su, na neki na~in, savjest naroda u kojemu vlada moralna pusto{ i poljuljanost ‘ivotnih vrednota. Dostojev- ski je posve siguran u to da su starci ~uvari Kristova lika i istine koju }e objaviti naro- du kad bude potrebno. U starcima se, po njemu, krije tajna preporoda cijele Rusije.
O starcima zapo~inje govor kad Aljo{a ulazi u manastir i dolazi pod vodstvo star- ca Zosime. Starac ga duhovno usmjerava, ponajprije primjerom vlastita ‘ivota, a po- tom i kroz razne susrete i razgovore s mo- nasima i s narodom. Iz onoga {to je o star- cima napisao, lako se mo‘e i{~itati da je Dostojevski vrlo dobro poznavao bitne od- rednice ove ustanove i njihov na~in ‘ivota. Osim {to je odlazio u manastire kako bi prou~avao likove za svoj roman, on je do- sta i ~itao ota~ke spise. Stoga ne ~udi da je jednostavno i s malo rije~i izrekao bit sta- ra{tva, istaknuv{i kako je starac onaj ~ijem se vodstvu novoprido{li monasi, odri~u}i se posve svoje volje, predaju u potpunoj poslu{nosti. Samo tako }e pobijediti sebe, ovladati sobom i posti}i potpunu slobodu.
47 Isto. 48 Usp. N. LOSKIJ, Ruska religijska filozofija i F. M.
Dostojevski, str. 213.
Izvori
DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi~, Bra}a Ka- ramazovi (I. i II. dio), Znanje/Zora, Zagreb 1975.
DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi~, Dnevnik pisca 1876. (Dostojevski kao mislilac), Parti- zanska knjiga, Beograd 1981.
DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovi~, Dnevnik pisca 1877. (Dostojevski kao mislilac), Parti- zanska knjiga, Beograd 1982.
287
Kateheza 26(2004)3, 276-287 Frano Musi}, Duhovno o~instvo starca Zosime u romanu ...
JARAK, Vjeko-Bo‘o, Dostojevski u ozra~ju Kristo- va ~ovjekoljublja, Teovizija, Zagreb 1999.
LOSKIJ, Nikolaj, Ruska religijska filozofija i F. M. Dostojevski (Dostojevski i njegovo hri- {}ansko shvatanje sveta), Dostojevski kao mi- slilac 10, Partizanska knjiga, Beograd 1982.
Literatura
BARBALI}, Aleksandar, Dostojevski i ateizam, u: »Obnovljeni `ivot« 27(1972)2.
DA^I], Du{an M., Dostojevski i savremenici, u: »Pravoslavna misao« 21(1978)25.
DAVY, Marie-Madeleine, Enciklopedija mistika, I. sv., Naprijed, Zagreb 1990.
DOSTOJEVSKI, Ana, Uspomene II, Prosveta, Beograd 1977.
FEHER, Ferenc, Pesnik antinomija (Dostojevski i kriza individuuma), Nolit, Beograd 1981.
IVO[EVI], Vaso J., Zapisi o duhovnom liku Dostojevskog, u: »Pravoslavna misao« 24/25 (1981/1982), sv. 28 i 29.
JEDIN, Hubert, Velika povijest Crkve, I. sv., KS, Zagreb 1972.
MERTON, Thomas, Mudrost pustinje (izreke pustinjskih otaca ~etvrtog stolje}a), U pravi trenutak, \akovo 1996.
[email protected]], Ivan, Carstvo Antikrista u viziji Dosto- jevskoga, u: »Crkva u svijetu« 11(1976)1.
POPOVI], Justin, Dostojevski kao prorok i apo- stol pravoslavnog realizma, u: »Bogoslovlje« 15(1940).
SARTORY, Gertrude i Thomas, Majstori puta u velikim svjetskim religijama, U pravi trenutak, \akovo 1994.
SER\|UKOVA, Aleksandra M., Koncepcija li~- nosti u delima F. Dostojevskog, Venac, Novi Sad, knj. XIX., sv. 1/ 2, 1933.
STEINBERG, Aron, Sistem slobode F. M. Dosto- jevskog, Logos, Beograd, 1996.
SUVREMENA KATOLI^KA ENCIKLOPE- DIJA, Duhovno vodstvo, Laus, Split 1998.
[AGI-BUNI], Tomislav Janko, Povijest kr{}an- ske literature, I. sv., Kr{}anska sada{njost, Za- greb 1976.
TEN[EK, Tomislav-Zdenko, Duhovno o~instvo kod crkvenih otaca, u: »Posve}eni ivot« 2¹10º /2001.
TEN[EK, Tomislav-Zdenko, Povijesne i teolo{ke odrednice kr{}anskog asketizma, u: »Ljudima prijatelj« 3/2001.
ZWEIG, Stefan, Dostojevski, Svetlost, Beograd 1931.