Click here to load reader

Norveske bajke

  • View
    290

  • Download
    32

Embed Size (px)

DESCRIPTION

bajke

Text of Norveske bajke

  • 1

  • Peter Christian Asbjornsen i Joorgen Moe

    NORVEKE BAJKE I PRICE

    S norvekoga preveo Josip Tabak

    Naslov izvornika: NORSKE FOLKEEVENTYR

    samlede ved P. Asbjornsen og Jorgen Moe

    2

  • Sadraj

    Kari Drvenhalja Mueva ki i enina ki Poteno zaslueni srebrnjak Petar Bogatun RianIstono od sunca i zapadno od mjesecaBradonja HokenMajstor u lupekom umijeuMlinac na dnu moraDjevojka na staklenom brduTri godine sluio bez plaeUkrao divu srebrne patkeS divom jeo za okladuDvanaest divljih patakaPravda i krivdaBranin GudbrandProdrljiva makaJo ima takvih enaGiskeNaopaka enaHtio ovjek kuu ureditiPohitjela kokoPoo pijevac po voduPogovorCopyright

    3

  • KARI DRVENHALJA

    Bio jednom kralj to je obudovio, a iza ene mu ostala ki tako lijepa i umilna da je ljepe i umilnije ne moe zamisliti. Kralj je dugo alio za kraljicom, jer ju je silno volio, ali mu naposljetku samoa i udovitvo dojadi, te se on ponovno oeni nekom kraljevskom udovicom, koja takoer imaae ker, ali ova bijae toliko runa i zla koliko je prva bila lijepa i blaga. Maeha i njezina ki zavidjele kraljevoj keri na njezinoj ljepoti, ali dok se kralj nalazio na dvorima, nisu se usuivale da joj ita naao uine, jer je kralj volio svoje dijete.

    Nakon nekog vremena kralj se zaratio s nekim drugim kraljem pa krenuo s dvora i otiao u boj. Sad je kraljica pomislila da moe raditi to hoe, te je uzela da bije i zlostavlja lijepu kraljevnu na svakom koraku i da je glau mori, a naposljetku je potjera da goveda pase. I tako je kraljeva ki ila gorom i dolinom, uvajui stado, a za jelo je dobila malo ili nita. Mravjela je i blijedjela lijepa kraljevna, gotovo uvijek bila tuna i alosna i suze ronila.

    U stadu to ga je kraljevna uvala bio lijep i golem bik, Bijelonja: uvijek on odisao istoom i svjeinom i esto prilazio kraljevni i putao da ga ee. Dok je ona jednom sjedila sva ojaena te suze lila, doe Bijelonja pa je upita zato je tako tuna i alosna. Ona mu ne uzvrati nego okrenu jo gore plakati sve joj suza suzu sustizala.

    Znam ja to je tebi, premda nee da mi kae rei e joj Bijelonja. Plae je r je kraljica prema tebi zla i okrutna, pa te glau eli ubiti. No nemoj se za jelo brinuti: u mome je lijevom uhu rubac: izvuci ga i prostri, pa e imati jela koliko ti drago.

    Kraljevna poslua, izvue rubac te ga prostrije po travi, a kako to uini, rubac se prekri najljepim jelima to ih moe zamisliti, a bijae i vina i medovine, i kolaa medenjaka. Kraljevna vrati duu u se, i odonda je uvijek rubac prostirala, pa joj se brzo vratila snaga i zdravlje, bila ona bijela i rumena, i tako se opet lijepo ispunila da je maeha sva pozelenjela od muke, a s njome i njezina kotunjava ki.

    Kraljici maehi nije u glavu ilo kako joj pastorka moe tako lijepo izgledati kad je stavljena na tako posnu i oskudnu hranu. I stoga naredi jednoj svojoj slukinji da za kraljevnom i njezinim stadom ode u umu te pripazi i razvidi to je posrijedi: miljae

    4

  • kraljica da tko od slugu i slukinja daje kraljevni jela.Djevojka otila za kraljevnom u umu te pripazila, i tako

    vidjela gdje kraljevna izvlai rubac iz Bijelonjina lijevog uha, prostire ga po travi, a rubac se puni najljeptm jelom i pilom vidje onda kako se kraljevna lijepo gosti i sladi, pa kad razabra to je i kako je, odmah odjuri kraljici te joj sve ispria.

    Uto se i kralj vratio na dvore, poto je pobijedio onoga drugog kralja to je s njime ratovao. Na dvorima nastade radost i veselje, a najvie se obradovala kraljeva ki. A kraljica se meutim priinila bolesnom te lijenika bogato nagradila da ovaj kae kako joj nema spasa osim ako joj ne daju da jede mesa od bika Bijelonje.

    I kraljevna i mnogi drugi pitali lijenika zar nema kakva drugog lijeka: hotijahu zatititi bika, jer su ga svi voljeli, te kazivahu kako onakva nema u svoj kraljevini. Ali ne, Bijelonju je trebalo zaklati, ba njega, i tu nema druge. Kad je kraljeva ki to ula, sva se stui, te odjuri dolje u staju gdje bijae bik. Bijelonja stajao oborene glave i tako tuno izgledao da je kraljevna briznula u pla.

    Zato plae? upita je Bijelonja.A kraljevna mu ispria kako se kralj vratio i kako se kraljica

    razboljela te lijenika potkupila da kae kako e ozdraviti samo onda ako joj dadu Bijelonjina mesa, i tako e eto njega, Bijelonju, zaklati.

    Smaknu li mene, ubrzo e i na tebe doi red objasni joj Bijelonja. Nego ako si za to, bjeimo noas.

    Kraljevni se uini da nije od nje lijepo da oca ostavi, ali joj isto tako bijae jasno da je jo gora nevolja ostati te s kraljicom, zlom maehom, ivjeti pod istim krovom. I tako obea Bijelonji da e s njime.

    Kad su uveer svi pozaspali, iskrade se kraljevna te se odulja u staju Bijelonji. Bijelonja joj kaza da mu se vine na lea, a kad ona uzjaha, on potee odande to je mogao bre. Kad ujutro poranie i pooe da zakolju bika, ovoga vie ne naoe, a kad je kralj ustao i upitao za svoju ker, ni nje ne bijae. Kralj razasla glasnike na sve strane i udari u sva crkvena zvona, ali nitko ne mogae nita rei.

    A Bijelonja meutim jurio s kraljevnom i proao mnoge zemlje, te naposljetku doao do nekakve goleme bakrene ume: sve ondje bilo od bakra stabla i grane, lie i cvijee. No, prije nego to e u umu, rei e Bijelonja kraljevni:

    Kad uemo u umu, dobro pazi da ni listak ne otkine, jer ne

    5

  • bude li pazila, gotovo je i sa mnom i s tobom: tu ti ivi div su tri glave, njemu uma pripada.

    Kraljevna obea da e dobro paziti i da nita nee trgati.I zaista bijae veoma paljiva te se uklanjala i lijevo i desno i

    rukom odmicala grane samo da se nita ne otrgne. Ali uma bila tako gusta da se gotovo nije moglo prolaziti, i ma koliko kraljevna pazila, ipak otkinu jedan list, koji joj ostade u ruci.

    Jao, jao! zajada Bijelonja to si to uinila! Sad mi se valja boriti na ivot i smrt! A list da si dobro skrila!

    Uto izbie nakraj ume, a kako oni iz ume, pred njima se pojavi div su tri glave.

    Tko to moju umu dira? zagrmje div. uma je moja koliko i tvoja odsijee bik. To emo tek vidjeti! povika div. Dobro! doeka bik.I nasrnue jedan na drugoga. Bik estoko udarao i bo iz sve

    snage, ali i div bijae podjednako jak, pa je borba trajala cio dan, dok najposlije bik ne iznese pobjedu. Iznio je pobjedu, ali je zadobio tolike rane i ozljede i bio toliko slab da se jedva mogao kretati. Morade stoga jedan dan poivati. Bik kaza kraljevni da uzme rog s mau to je divovskoj tjelesini za pojasom i da ga njome namae. Kraljevna tako uini te namaza Bijelonju, a njemu nato zacijeljee rane pa on ozdravi, i tako sutradan nastavie put.

    Mnoge su i mnoge dane putovali i poto su golem put prevalili, stigoe do neke srebrne ume: stabla i grane, lie i cvijee sve tu bijae od samoga srebra.

    Prije nego to ue u umu, Bijelonja e kraljevni: Kad budemo u umi, pazi da nizato na svijetu nita ne

    odlomi i ni listak ne otkine, jer je inae gotovo i sa mnom i s tobom. Tu ti ivi div su est glava, njegova je to uma, a s njime ne smijem u borbu.

    Ne boj se, dobro u paziti da ni listak ne otkinem obea kraljevna.

    No, kad su unutra zali, uma bila tako gusta da se kroz nju moglo jedva proi. Kraljevna bijae oprezna koliko je samo mogla, uklanjala se granama ili ih odmicala rukama, ali su je grane svaki as udarale po licu, tako te joj uza svu smotrenost osta list u ruci.

    Jao, jao! zajada bik to si uinila! Sad mi se valja boriti na ivot i smrt, jer je div su est glava dvaput jai od prvoga.

    6

  • Ali dobro uvaj list!Kako izioe iz ume, ve i div pred njih izbi. Tko to moju umu dira? zagrmje div. uma je moja koliko i tvoja! odbrusi bik. To emo istom vidjeti! povika div. Dobro! doeka bik.I navali na diva, iskopa mu oi i zabi mu rogove u trbuh, ali i

    div bio jak i uzvraao udarce, i borba potraja tri cijela dana, a u njoj bik naposljetku dotue diva. Pobijedio je, ali je bio tako iscrpljen i umoran da se jedva mogao kretati, a tako prekriven ranama da je krv curila na sve strane. I sad bik kaza kraljevni da mu rane premae mau iz roga to je divu za pasom, pa kraljevna tako i uini, a bik ozdravi. No jo su cio tjedan morali ondje ostati dok je bik mogao dalje.

    Napokon i opet krenue, ali polako, jer Bijelonja bijae jo slab. Kraljevna ga htjela potedjeti, te mu rekla kako je zdrava i mlada pa moe i pjeke. Ali joj Bijelonja ne dopusti: morala je i opet jahati.

    Dugo su i podugo ili i mnoge zemlje proli, a kraljevna nikako nije znala kamo je to Bijelonja nosi. Poto su prevalili golem put, stigoe do nekakve zlatne ume: bila to krasota kakve ne moe zamisliti, sve se sjalo i blistalo, sve bijae od samoga zlata stabla i grane, lie i cvijee...

    I tu se zbude kako se zbilo u bakrenoj i srebrnoj umi. Bik upozorio kraljevnu da nipoto ni listak ne otrgne, je r je u umi nastan divu su devet glava njemu uma pripada; taj je div i vei i jai od obojice prijanjih, te se ne moe s njime u borbu upustiti ni govora o tome.

    Kraljevna obea da e dobro paziti i da ni listak nee otkinuti, ba posigurno. Ali, kad su zali u umu, vidjee da je jo gua nego to bijae srebrna, i to su dalje ili, sve se tee probijali: uma bivala sve gua i gua i naposljetku bijae kao da i nee moi kroz nju. Kraljevna se bojala da togod ne otkine, ugibala se i savijala, odmicala grane pred sobom, ali su je one svaki as udarale po licu, tako da nije mogla gledati i vidjeti kamo see, pa joj se tako naposljetku nae zlatna jabuka u ruci.

    Strano se uplaila kraljevna, briznula u pla i htjela jabuku baciti, ali joj bik kaza da jabuku zadri i da je sakrije: tjeio je kraljevnu kako je najbolje znao i umio, ali je pred oima imao kako

    7

  • mora estok boj biti, te sumnjao da e dobro ispasti.I dok oni tako, eto ti diva su devet glava: bijae tako straan da

    se kraljevna jedva usudila da ga pogleda. Tko to moju umu dira? zagrmje div. uma je moja koliko i tvoja! odsijee bik. To emo tek vidjeti! povika div