2 parcijala

1. Definiranje poslovnog plana: pojam, dva stajališta o potrebi poslovnog plana, negativistički pristup planiranju u malim preduzećima,2 pristupa izradi, dobre i loše strane.

Poslovni plan preduzeća je temeljni upravljački dokument koji utvrđuje menadžment. Svrha poslovnog plana je definirati ciljeve preduzeća. Za poslovni plan preduzeća kaže se i master plan. U praksi su prisutna dva stajališta o potrebi poslovnog plana:

jedno stajalište blisko je velikim preduzećima, a drugo malim preduzećima, bez obzira na legalan oblik.

U velikim je preduzećima praksa da se osniva ODBOR ZA PLAN koji ima svoje članove, među kojima je obično predsjednik uprave ili glavni direktor na čelu Odbora. U malim preduzećima javlja se negativistički pristup prema funkciji planiranja. U odnosu na velika preduzeća u malim se preduzećima javlja negativistički pristup uopće prema funkciji planiranja, pa tako i prema planu. Tako npr. u malim preduzećima mogu se čuti slijedeći odgovori na upit o planiranju:(a) izrada plana je preskupa,(b) firma je mala i organizacijski jednostavna, (c) zaposlenicima ne odgovara pritisak koji nosi plan.

Dva pristupa izradi poslovnog plana preduzeća: (1) top -menadžment pristup - sve odluke u procjeni inputa za poslovni plan donosi glavni menadžment preduzeća i (2) pristup “široke mase”- dopušta menadžmentu na svim razinama preduzeća procjenu inputa poslovnog plana. Dakle, prvi pristup daje legitimnost u izradi poslovnog plana samo glavnom menadžmentu, a drugi dopušta utjecaj srednjeg i nižeg menadžmenta u izradi poslovnog plana.

Poslovni plan ima dobre i loše strane:ČETIRI DOBRE STRANE ILI PREDNOSTI poslovnog plana su: (1) Osigurava smjernice - Bez smjernica menadžeri pojedinih centara odgovornosti nemaju instrukcija o tome kakve odluke trebaju donositi, svi zaposleni bolje rade kada imaju na umu postavljene ciljeve.(2) Motivira zaposlene - vrlo važan aspekt, jer može maksimizirati doprinos menadžera i radnika u pripremi i ostvarenju plana(3) Koordinira aktivnosti - npr. plan prodajnog odjela može pomoći menadžerima da utvrde potrebe za proširenjem kapaciteta proizvodnje. Poslovnim planom koordinira se djelovanje srednjeg i nižeg menadžmenta (4) Pomaže u procjeni ostvarenog - pomaže u procjeni ostvarenja cilja preduzeća i ciljeva pojedinih centara odgovornosti. Usporedbom planiranih i ostvarenih rezultata rasvjetljavaju se aktivnosti koje su obavljene kao i one gdje su nužna poboljšanja. NEDOSTACI PLANA MOGU SE SVRSTATI U NEKOLIKO TAČAKA, I TO:(1) Plan može imati ograničavajuće djelovanje - kada preduzeće slijedi nerealan plan, to može

ograničavajuće djelovati na ispunjavanje ciljeva preduzeća ili njegovih dijelova. (2) Može demoralizirati zaposlene - umjesto većeg motivacijskog učinka, nerealni plan može

demoralizirajuće djelovati na menadžment i ostale zaposlene. (3) Gubi se poticaj za kontrolom troškova - nerealno planiranje troškova može također smanjiti poticaj da se oni provjeravaju, što može negativno utjecati na ciljeve preduzeća i njegovih centara odgovornosti.

1

2. Sadržaj i ishodište za izradu poslovnog plana. Poslovni plan sastoji se od dva dijela, a to su:(1) OPERATIVNI PLAN i (2) FINANSIJSKI PLANOvaj plan po pravilu se izrađuje za razdoblje od jedne godine. Sadrži set planskih finansijskih izvještaja koji trebaju definirati šta preduzeće namjerava ostvariti u sljedećoj godini. Poslovni plan odražava poslovne i finansijske odluke menadžmenta za sljedeću poslovnu godinu a to su:(a) operativne odluke -odnose se na korištenje oskudnih resursa, i (b) finansijske odluke - odnose se na financiranje nabavke tih resursa. OPERATIVNI PLAN sadrži POJEDINAČNE PLANOVE, kao što su:

(1) prodajni plan (plan ukupnog prihoda), (2) proizvodni plan, (3) plan nabave materijala, (4) plan trošenja direktnog materijala, (5) plan direktnog rada, (6) plan općih troškova pogona, (7) plan troškova prodanih proizvoda, (8) plan troškova prodaje (marketinga, distribucije i odnosa s kupcima), (9) plan administrativnih troškova (uprave, razvoja i sl), (10)planirani izvještaj o dobiti i dr.

FINANSIJSKI PLAN sastoji se od sljedećih pojedinačnih planova:(1) kapitalnog proračuna (2) novčanog proračuna i (3) planskog bilansa i (4) planskog izvještaja o novčanom toku

Ishodište za izradu poslovnog plana je plan ukupnog prihoda. Znači, ako se želi ostvariti stopa povrata na ulaganje ili ciljana operativna dobit itd. potrebno je proces planiranja započeti s ciljanom ili željenom prodajom odnosno ciljanim ukupnim prihodom. PLAN PRODAJE JE UVIJEK INICIJALNI PLAN ČIJOM SE PROJEKCIJOM UTJEČE NA CILJANI PRIHOD, DOBIT I STOPU POVRATA OD IMOVINE (rentabilnost).

3. Objasniti metodološki algoritam, za sastavljanje poslovnog plana proizvodnog preduzeća (poželjna skica).

PLAN PRODAJEplanirana prodajna količina xplanirana prodajna cijena

PLAN PROIZVODNJE

plan prodaje gotovih proizvoda

+ planirane konačne zalihe gotovih proizvoda

– početne zalihe gotovih proizvoda

PLAN NABAVE DIREKTNOG MATERIJALA

plan proizvodnje gotovih proizvoda

+ planirane konačne zalihe direktnog materijala- početne zalihe direktnog materijala

2

PLAN TROŠKOVA DIREKTNOG MATERIJALA

planirana proizvodnja gotovih proizvoda (kol.) x planirani trošak nabave po jedinici direktnog materijala

PLAN TROŠKOVA DIREKTNOG RADA planirana količina gotovih proizvoda xplanirani sati direktnog rada po jedinici gotovog proizvoda xcijena rada (satnica bruto)

PLAN TROŠKOVA OTP Planirani OTP fiksni dio + (planirani sati x udio OTP varijabilni diodirektnog rada u cijeni sata direknog rada)

PLAN KONAČNIH ZALIHA GOTOVIH PROIZVODA planirani ukupni troškovi proizvodnje gotovih proizvoda + početne zalihe gotovih proizvoda _ planirane konačne zalihe gotovih proizvoda

PLAN TROŠKOVA PRODAJE planirani trošak prodaje fiksni dio + ostvarena prodaja x varijabilni trošak prodaje kao % od ukupne prodaje PLAN TROŠKOVA UPRAVE (ADMINISTRATIVNI TROŠKOVI)PLANSKI IZVJEŠTAJ O DOBITI planirani prihodi - planirani troškovi prodanih proizvoda = planirana bruto marža (operativna dobit) - planirani troškovi razdoblja (pl. troš. prodaje i uprave) = dobit prije poreza

FINANCIJSKI PLAN :

NOVČANI PRORAČUN

početni saldo + planirani novčani primici = ukupno raspoloživi novac prije tekućeg finansiranja

3

_ ukupno planirane novčane potrebe

(planirani novčani izdaci + minimalno potreban novčani saldo na računu)

= planirani višak (manjak) novca

4. Navesti i objasniti osnovne aktivnosti operativnog planiranja.

Operativno planiranje PRODAJE podrazumijeva planiranje programa prodaje prema vrstama, količinama i slijedu, kao i planiranje razvoja prodaje, primjerice unapređenja prodaje i propagande,2. Operativno planiranje PROIZVODNJE obuhvaća planiranje proizvodnog programa prema vrstama, količinama i slijedu (planiranje kapaciteta), kao i planiranje toka proizvodnje.3. Operativno planiranje NABAVE je planiranje pripreme sirovina, pomoćnih i pogonskih materijala u kvantitativnom, kvalitativnom, vremenskom i lokalnom smislu,4. Operativno planiranje FINANSIJA odnosi se na planiranje programa finansija za osiguranje platne sposobnosti u svakom trenutku (plan likvidnosti) kad isplata npr.za poreze, zaposlene, osiguranjima, bankama, dobavljačima, itd.,5. Operativno planiranje DJELATNIKA je planiranje rada zaposlenih u kvantitativnom, kvalitativnom, vremenskom i lokalnom aspektu.

5. Struktura i sadržaj operativnog plana. Operativni plan je u biti mreža, čiji čvorovi su planovi pojedinih područja ili planovi što prelaze granice pojedinih područja. Svaka promjena u jednom od planova nužno nosi sa sobom promjene i u svim drugim planovima. Ako se takvoj sadržajnoj povezanosti još doda i vremenska dimenzija (određeni rokovi i razdoblja), te povezanost odgovornih osoba ili nositelja odgovornosti, dobiva se sva složenost operativnoga planiranja. Sadržaj operativnoga plana je prikazan u osnovnim elementima:

1. Osnovno planiranje poslovnih područja: planiranje prodaje proizvodnje i nabave,2. Osnovno planiranje koje prelazi granice pojedinih poslovnih područja: planiranje finansija i

djelatnika. Polazi se od stava da su u svakom preduzeću zastupljene funkcije prodaje, proizvodnje i nabave te da se te funkcije mogu realizirati samo uz pomoć djelatnika te uz financijsku potporu. Poslovni plan, kao cjelina navedenih osnovnih planova, sadrži i plan rezultata poslovanja. Riječ je o sistemu uzajamno ovisnih decentraliziranih parcijalnih planova koje treba neprekidno usklađivati.

6. Plan marketinga: sadržaj, odnos sa planom prodaje i prometa, svrha i struktura.Marketing odražava svjesno tržišno usmjereno upravljanje preduzećem, usmjeravanje svih aktivnosti preduzeća prema postojećim i potencijalnim tržištima prodaje. PLANIRANJE MARKETINGA je racionalno oblikovanje budućih događanja na tržištu i u preduzeću. U tom se kontekstu plan marketinga može tumačiti i kao primjena poslovne strategije preduzeća, i to u području marketinga.Svrha tako definiranoga plana marketinga je:

definiranje tržišta, otkrivanje potrošača i konkurenata, oblikovanje strategije koja će privući i zadržati potrošače i predvidjeti nadolazeće promjene

Odnos između plana marketinga, plana prodaje i plana prometaKod prikaza strukture operativnoga plana i prikaza područja planiranja uočljivo je da je planiranje marketinga početno područje. Istodobno, kod prikaza parcijalnih planova operativnog plana prikazuju se plan prodaje, plan prometa i plan marketinga kao početni parcijalni planovi. Postavlja se pitanje

4

odnosa između plana marketinga, plana prodaje i plana prometa. Marketing odražava svjesno tržišno usmjereno upravljanje preduzećem, usmjeravanje svih aktivnosti preduzeća prema postojećim i potencijalnim tržištima prodaje.

Struktura plana marketinga

7. Planiranje prodaje: temelj, dimenzije, pitanja na koja odgovara i postupak (koraci) procesa planiranja prodaje.

Plan prodaje je dio poslovnoga plana kojim se dokumentira politika prodaje za iduće razdoblje. On često odražava područje uskoga grla za preduzeće bilo u području same prodaje, bilo u području kapaciteta proizvodnih faktora (oprema, sirovine, ljudi). Temelj za definiranje ciljeva prodaje, prometa i tržišnog udjela, kao i za definiranje potrebnih mjera su analize i prognoze poslovanja preduzeća te analize i prognoze njegove okoline. Plan prodaje izuzetno je važan za preduzeće jer se njime odgovara na sljedeća pitanja:

Koje proizvode prodavati? Koliko proizvoda prodavati? Kome prodavati proizvode? Kada prodavati proizvode?

Gdje prodavati proizvode? Po kojim cijenama prodavati proizvode? S kakvim rezultatom prodavati

proizvode?Odgovori na navedena pitanja čine dimenzije operativnoga plana prodaje:

a) sadržajnu (prodajni program), b) prostornu (područje prodaje), c) vremensku (razdoblje prodaje),

d) ciljnih grupa (kupaca), e) količinsku (broj komada) f) vrijednosnu dimenziju (rezultat).

PLANIRANJE PRODAJE složeni je postupak i obavlja se u sljedećim koracima (1-10): 1. preuzimanje rezultata strateške analize 2. istraživanje sposobnosti prihvaćanja tržišta i ponašanja konkurencije3. analiza vlastite prodaje i prometa 4. provjera i definiranje strukture kupaca5. izrada prognoza prodaje6. uspoređivanje potencijala prodaje i potencijala učinaka preduzeća7. izrada parcijalnih planova prodaje

- sadržajno prema proizvodima i grupama proizvoda- vremenski prema mjesecima, tromjesečjima i godini- prostorno prema područjima prodaje

8. usklađivanje plana prodaje s ostalim parcijalnim planovima9. usvajanje plana prodaje10. praćenje ostvarenja plana prodaje

5

8. Planiranje prometa: suština, svrha i komponente.Plan prodaje čini temelj plana prometa i sastavlja se u saradnji s voditeljem proizvodnje za postojeće proizvode te voditeljem istraživanja i razvoja za nove proizvode. Dvije su komponente plana prometa:

1. plana prodaje i 2. prodajnih cijena.

Prilikom planiranja prometa postavlja se pitanje: Koliko jedinica želimo prodati po kojim cijenama? ANALIZA tačke POKRIĆA izuzetno je važan instrument pri planiranju prometa

Pomoću nje se UTVRĐUJE onaj OBIM PROMETA kod kojeg se pokrivaju puni troškovi. Polazi se od fiksnih i varijabilnih troškova, pri čemu planer ima mogućnost variranja i utjecanja na troškove, cijene, proizvodni mix, i, općenito, marketing-mix. Kod preduzeća s jednim proizvodom utječe se na fiksne i varijabilne troškove tako da se u planskom razdoblju nastoji ostvariti optimalni rezultat.

9. Planiranje mjera u području marketinga.

Planiranje mjera obuhvaća traganje, ocjenu i izbor mjera u području marketinga, prikladnih za ostvarenje definiranih ciljeva. ODABRANE MJERE ČINE CJELINU MARKETING-MIXA ZA RAZDOBLJE. Marketing-mix obuhvaća uzajamno usklađene marketinške mjere koje pridonose ostvarenju strategija i ciljeva na tržištu. Prema Kotleru, marketing-mix obuhvaća varijable koje se mogu kontrolirati i kojima se preduzeće koristi za ostvarivanje utjecaja na tržištu. Osnovni zadatak PLANIRANJA MJERA je uspostavljanje takve kombinacije instrumenata marketinga kojom se omogućuje optimalno ostvarenje zadanih ciljeva.Poteškoće u planiranju mjera pojavljuju se zbog

vremenskog utjecaja brojnosti mogućih kombinacija ukupnosti učinaka utjecaja mjera na druga poslovna područja sigurnosti utjecaja jer je svako planiranje vezano s nesigurnošću

Nastavljajući se na plan prodaje, prometa i mjera izrađuje se i plan troškova marketinga.Troškovi marketinga obuhvaćaju sve troškove koji nastaju kao posljedica ponude i prodaje proizvoda/usluga na tržištu. Troškove marketinga moguće je raščlaniti prema različitim kriterijima natroškove:

unapređenja prodaje, reklame,

rada u javnosti te troškovima osobne prodaje

6

10. Naznačiti i ukratko objasniti strukturu područja planirane proizvodnje.

U području proizvodnje naglasak je na ciljnom korištenju postojećih resursa. Proizvodnja učinaka je uspješna kada se dosljedno slijede tehnički, vremenski, organizacijski i ekonomski ciljevi, a to se postiže brižnim planiranjem u pojedinim područjima nabave, kapaciteta, zaposlenih ljudi, sredstava rada i radnog toka.

11. Objasniti planiranje uvjeta proizvodnje.

Planiranje uvjeta odnosi se na stvaranje pretpostavki za neometano i ekonomično odvijanje proizvodnje, što obuhvaća:

1. stvaranje pravnih preduvjeta,2. osiguranje potencijala u područjima ljudskog rada, materijala, pogonskih sredstava i finansija te 3. ovladavanje problemima unutarnje lokacije (Layout).

Stvaranje uvjeta u prva dva područja ne odnosi se samo na proizvodnju, pa se u nastavku pažnja fokusira na Layout – tj. stvaranje uvjeta specifičnih za proizvodnju . PLANIRANJE LAYOUTA u proizvodnji podrazumijeva planiranje unutarnjeg razmještaja, idejni nacrt unutarnjih lokacija. Idejni plan u proizvodnji je utvrđivanje prostorne strukture proizvodnog pogona. Osnovna ideja planiranja layouta jest u optimalnom (u smislu toka materijala) strukturiranju zadanoga broja objekata (organizacijskih cjelina) među kojima postoje veze.

12. Objasniti planiranje ciljeva i mjera proizvodnje.

Ishodište operativnoga planiranja ciljeva i mjera u području proizvodnje su planovi prodaje i podaci o zalihama. PLANIRANJE CILJEVA I MJERA u području proizvodnje obuhvaća:

1. planiranje proizvoda i proizvodnoga programa (outputa) - ciljevi 2. planiranje mjera, i to:

a) planiranje troškova proizvodnje - potrošnih faktora (inputa) b) planiranje procesa proizvodnje.

Planiranje proizvodnoga programa u okviru operativnoga planiranja obuhvaća određivanje vrsta i količina proizvoda koji se kane proizvoditi u planskom razdoblju i dijelovima tog razdoblja. Pri tome se primjenjuje raščlanjivanje prema grupama proizvoda, vrstama i varijantama proizvoda te prema nalozima, odnosno djelomičnim nalozima za proizvodnju (npr. pri serijskoj proizvodnji). Proizvodno-ekonomski ciljevi planiranja proizvodnje su:

1.minimiziranje protoka vremena proizvodnje 2.minimiziranje vezivanja kapitala 3.pridržavanje termina proizvodnje

4.optimiziranje iskorištenja kapaciteta 5.minimiziranje troškova opreme 6.minimiziranje troškova transporta.

13. Zadatak planiranja u području proizvodnje i koja su pitanja na koja taj plan mora odgovoriti?

ZADATAK PLANIRANJA proizvodnje jest priprema programa proizvodnje i odvijanja procesa proizvodnje. Planiranjem proizvodnje odgovara se na sljedeća pitanja:

1. Šta treba proizvoditi?2. Koliko treba proizvoditi?3. Gdje proizvoditi?4. Kako proizvoditi?

5. Čime proizvoditi?6. Kada proizvoditi?7. Kakvi troškovi nastaju pri proizvodnji?

7

14. Planiranje nabave: utemeljenje, sadržaj,zadatak, rašlanjivanje i dr.

PLAN NABAVE PRUŽA INFORMACIJE o varijabilnim troškovima nabave te, uz plan prodaje, omogućuje općeniti pogled na doprinos pokriću fiksnih troškova i plan rezultata. Plan nabave proizlazi iz plana prodaje, plana proizvodnje i plana zaliha te izravno utiče na plan rezultata i on sadrži:

1. prikaz situacije na tržištima nabave bitnima za preduzeće, 2. informacije o najvažnijim dobavljačima za preduzeće, njihovim cijenama i uvjetima isporuke, 3. informacije o cijenama za najvažnije artikle nabave, 4. srednjoročne šanse i rizike za najvažnije artikle nabave te 5. mogućnosti supstitucije za pojedine sirovine, materijale i energiju.

Planiranje u području nabave temelji se na podacima drugih parcijalnih planova, osobito planiranju potrebnog materijala i njegove upotrebe u procesu proizvodnje, kao i planiranju prodaje. Plan nabave, uz planove proizvodnje i prodaje bitno određuje integrirano planiranje transporta. Planiranje nabave može se raščlanjeno posmatrati kao;

1. planiranje programa nabave (ciljevi nabave i skladištenja), te 2. planiranje mjera nabave.

Planiranje programa nabave obuhvaća program kupnje i skladištenja. Njime se, polazeći od planiranih potreba za materijalom, utvrđuje u kojim količinama i u kojim razdobljima i određenim terminima naručivati, kupovati i skladištiti pojedinačne vrste materijala. Planiranje mjera nabave, tj. planiranje mjera kupnje i skladištenja provodi se istodobno kad i planiranje programa kupnje i skladištenja. Rezultat planiranja mjera nabave je pregled aktivnosti za ostvarenje ciljeva plana, kao što su utvrđivanje kvaliteta, pregovori o cijenama, izbor dobavljača, proces naručivanja, kontrola ulaza robe itd Osnovni zadatak nabave je osigurati raspoloživost potrebnih dobara i usluga odgovarajuće količine i kakvoće u pravo vrijeme i na pravom mjestu, po povoljnim cijenama i uz što povoljnije uvjete plaćanja. Planiranje u području nabave time obuhvaća planiranje potreba, zaliha i nabave. Za potrebe planiranja razlikuju se sljedeće vrste potreba za materijalima:

1. primarne potrebe - potreba tržišta za gotovim proizvodima, dijelovima proizvoda za prodaju te rezervnim dijelovima

2. sekundarne potrebe - potrebe za ugradbenim grupama, pojedinačnim dijelovima i sirovinama, nužnim za proizvodnju primarnih potreba

3. tercijarne potrebe - potrebe za pomoćnim sredstvima, pogonskom energijom i opremom za zavarivanje.

8

Pored navedenih potreba, razlikuju se i bruto i neto potrebe. Bruto potrebe dobivaju se zbrajanjem sekundarnih potreba i dodatnih potreba (povećanje potreba zbog popravaka, održavanja, istraživanja, zbog otpada i sl). Neto potrebe se dobivaju tako da se od bruto potreba oduzimaju zalihe, stanje narudžaba i predbilježene zalihe. TEK SU NETO POTREBE STVARNE POTREBE ZA NABAVOM MATERIJALA, SIROVINA, DIJELOVA, POMOĆNIH SREDSTAVA, POGONSKE ENERGIJE itd.

15. Šta odražava i koje interese mora uzimati u obzir plan djelatnika?

Plan djelatnika proizlazi izravno iz plana proizvodnje, prodaje i nabave te odražava stanje zaposlenih prema mjestu i području rada, obrazovanju, dobi itd. i planirane mjere za iduće razdoblje s obzirom na interno i ekstemo daljnje obrazovanje, unapređenje, umirovljenje, nagrađivanje, zapošljavanje itd. Planiranje djelatnika mora uzimati u obzir niz individualnih i zajedničkih interesa. prije svega interese:

1. posloprimaca (sigurna radna mjesta, naknada prema učinku, humani radni uvjeti, izbjegavanje opasnosti za zdravlje, šanse napredovanja, mogućnosti kvalificiranja, dogovor na radnom mjestu, zaštita od racionalizacija i sl.)

2. poslodavaca (pokriće potreba za djelatnicima u pravom broju, kvaliteti te u pravo vrijeme, niski troškovi rada, optimalno zapošljavanje djelatnika, stalno poboljšavanje kvalifikacijske razine, motivacija suradnika, identifikacija djelatnika s poslom i poduzećem, fleksibilnost djelatnika itd.)

3. sindikata (osiguranje mjesta poduke i rada, reguliranje radnoga vremena, stvaranje povoljnih radnih uvjeta, postizanje suodlučivanja itd.)

4. društva (uravnoteženo tržište rada, smanjenje opterećenja zbog otpuštanja, dugoročnih gubitaka radnoga mjesta itd.).

16. Proces planiranja djelatnika može se temeljiti na jednom od dva načela planiranja (navesti i objasniti).

Planiranje na temelju kontinuiteta polazi od stava kako postojeće stanje djelatnika u potpunosti odgovara potrebnom stanju, tj. potrebe za djelatnicima do sada su se ispravno određivale u kvantitativnom i kvalitativnom smislu i ispunjavale putem odgovarajućeg stanja. Ako su planirani zadaci isti, tada se ne mijenja ni potrebno ni stvarno stanje djelatnika. Određivanje potrebnih djelatnika prema ovom načelu bavi se isključivo ocjenom posljedica promjena. Tako se, polazeći od podataka iz prošlosti, utvrđuje ovisnost povećanja prometa i promjena stanja djelatnika. Želi li se planirati bez orijentacije na prošlost, tada se na temelju ispitivanja stručnjaka procjenjuje potreban broj djelatnika za određene zadatke. Alternativno planiranje polazi od nule tako što se iznova utvrđuju ukupne potrebe za djelatnicima za određeno plansko razdoblje. Ovakav način planiranja ne ovisi o prošlom i sadašnjem stanju djelatnika; prema tom postupku ukupne potrebe za djelatnicima izvode se iz učinaka koje treba ostvariti i odnosnih kontekstualnih faktora. Oslobođena se radna mjesta prije ponovnog popunjavanja moraju sadržajno iznova utemeljiti.

17. Planiranje finansija: vrijednosne veličine i njihov odnos, načela planiranja finansija

Planiranje ciljeva i planiranje potrebnih potencijala i aktivnosti za njihovo ostvarenje ostvaruje se putem vrijednosnih veličina (finansija, računovodstva i ekonomike preduzeća):

1. uplata i isplata, 2. primitaka i izdataka,

3. prihoda i rashoda, 4. te učinaka i troškova.

9

Primici su financijska kategorija i odražavaju pozitivan financijski tok, sve novčane tokove koji ulaze u preduzeće. Ako gotovina izlazi iz preduzeća (smanjenje stanja u blagajni), tada je riječ o isplati, ako se u preduzeće unosi gotovina, tada je riječ o uplati. Ako se uz gotovinu, uzimaju u obzir i nastanak i promjene potraživanja ili obveza, tada se pojmovni par uplata-isplata proširuje u pojmove primici-izdaci. Primici i izdaci uključuju, dakle, i promjene potraživanja i obveza, lj. obuhvaćaju promjene na novcu i pravu na novac. Razlika između primitaka i izdataka je novčani tok (cash flow). Načela planiranja finansija:

1. Potpunost obuhvata svih primitaka i izdataka (bruto princip)2. Tačnost podataka i prognoza 3. Tačnost pridruživanja platnih tokova u trenutcima nastajanja 4. Elastičnost planiranja, promjene se moraju odmah uzimati u obzir 5. Provjerljivost 6. Transparentnost i preglednost 7. Kompetentnost planera - podrazumijeva stručno znanje i stručni autoritet.

Planovi finansija mogu se razlikovati s obzirom na:1. Učestalost sastavljanja (tekući i jednokratni), 2. Ciljne grupe (službeni i interni), 3. Ročnost (kratkoročni, dugoročni).

18. Šta obuhvaća i na šta se nadovezuje plan rezultata kao izvedeni parcijalni plan?

Plan rezultata je izvedeni parcijalni plan i sadržajno i logički se nadovezuje na prethodno načinjene temeljne parcijalne planove i proizlazi iz njih, a obuhvata:Plan troškova- Zadatak planiranja troškova je pružanje informacija o planiranim troškovima za određeno plansko razdoblje. Takvim informacijama menedžment se koristi kao jednom od podloga za odlučivanje. U preduzećima se, u pravilu, sastavljaju planovi troškova nabave, skladišta, proizvodnje, prodaje, uprave, djelatnika, finansiranja. Oni se sastavljaju u pojedinim područjima, a zadatak je planera usklađivanje planova pojedinih područja.Planski bilans-odražava imovinu i kapital u budućoj vremenskoj tački. On služi pojašnjenju mogućih promjena imovine i kapitala prema obimu i strukturi za buduće razdoblje. Takva se svrha ostvaruje ako se za plansko razdoblje primjenjuju isti principi i metode vrednovanja, pa stoga kod planskih bilansa nije moguća primjena bilansnih politika.Planski je bilans dominantni planski obračun stoga što u njega ulaze rezultati plana računa dobiti i gubitka, kao i plana finansija, čime se osigurava i uzajamno usklađivanje parcijalnih planskih sistema. Planski bilans mora biti potpuno usklađena s planom finansija i planom računa dobiti i gubitka. Budući da se planski račun dobiti i gubitka izrađuje krajem godine, u tom trenutku još nisu poznate vrijednosti aktive i pasive za plansko razdoblje. Stoga se polazi od procijenjenih vrijednosti početnog bilansa planskog razdoblja i one se uzimaju kao ishodišne vrijednosti za izradu konačnog planskog bilansa.

19. Ukratko pojasniti povezanost planiranja i kontrole kao upravljačkih funkcija (aktivnosti).

Planiranje i kontrola su početna i završna aktivnost iii faze cjelokupnog upravljačkog procesa. Riječ je o aktivnostima koje su međusobno povezane i uvjetovane. Planiranje u osnovi "uključuje sve one managerske aktivnosti koje postavljaju željene ciljeva i utvrđuju načine na koje bi se ti ciljevi mogli postići. Ono zahtijeva izabiranje između alternativnih budućih smjerova akcije; pri čemu se managerske

10

odluke moraju bazirati na znanju, svrhovitosti i procjeni".' To znači da cjelokupni upravljački proces zapravo započinje planiranjem, odnosno planiranje čini osnovu za organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima, vodenje i kontrolu. "Svrha kontrole je da pojača uspjeh i spriječi neuspjeh. S obzirom na to da su menadžeri na svim razinama u organizaciji odgovorni za realizaciju planova, na njima je i odgovornost za izvršenje kontrole. Proces kontrole obuhvaća četiri faze:

1. postavljanje standardnih pertormanci. 2. mjerenje aktualnih performanci,

3. usporedba standarda i performanci i 4. poduzimanje korektivnih akcija.

20. Kako kontrolirati izvršenje poslovnih planova?

Kontrola se uobičajeno opisuje kao dio cjelokupnog nadzora nad poslovanjem koji ima pretežno preventivni karakter i odvija se u toku odvijanja kontroliranog poslovanja preduzeca. U tom kontekstu, potrebno je istaknuti, s aspekta preduzeća kao sistema, da kontrola predstavlja najznačajniju komponentu povratne veze koja omogućava adekvatno uklapanje preduzeća u okruženje i njegovu stabilnost.

22. Šta obuhvata sistem internih kontrola koji se uobičajeno naziva "produženom rukom managementa“- navesti i objasniti!

Za provedbu kontrole izvršenja poslovnih planova u preduzećima, po pravilu, postoje sistemi internih kontrola koji se uobičajeno nazivaju "produženom rukom managementa", a obuhvataju:

1. računovodstvene kontrole, 2. neračunovodstvene (administrativne) kontrole i 3. internu reviziju.

Računovodstvene kontrole usmjerene su na financijske, tj. računovodstvene izvještaje i razmatraju vrijednosne iskaze poslovanja. Administrativne kontrole koje uobičajeno se organizuaju po funkcijama (nabava, proizvodnja, prodaja, financije), izuzevši finansijsku funkciju, usmjerene su na količinske iskaze. Interna revizija, u tom kontekstu predstavlja reviziju sistema internih kontrola.

11