Renesansa (franc. rennaisance, preporod)- stil u umjetnosti 15. i16.st., nastao u Italiji odakle se

proširio Europom. Dijelimo je na ranu renesansu- quattrocento (15. st.) i visoku ili klasičnu

renesansu – cinquecento (16.st.).Quattrocentom završava srednji vijek i počinje novo doba, a

Italija doživljava umjetnički uzlet. Duh vremena odnosi se na preporod antike, racionalizam i

svođenje na čovjekovu mjeru. Umjetniku stvaratelju uzor je priroda, a djelo je njezin odraz

(zrcalo kao simbol odraza), oblikovano prema apstraktnim pravilima ljepote (geometrija –

linearna perspektiva) i prosuđivano racionalnim mjerilima ljepote (zlatni rez i proporcije).

Antika postaje uzorom, a umjetnici žele obnoviti antički duh i nadmašiti grčku i rimsku

arhitekturu (Vitruvije). U renesansi umjetnik kao pojedinac istupa iz bezimenog mnoštva i zbog

toga dobiva ulogu vladara duha (Leonardo, Michelangelo).

Manirizam – stil 16.st., razvija se kao rezultat složenih okolnosti vremena i istodobnih

promjena na duhovnome planu. Relativiziranje apsolutnih vrijednosti visoke renesanse,

gospodarska i duhovna klima koja uzrokuje vjerske promjene dovode do novog izraza.

Umjetnici eksperimentiraju i subjektivni su u odabiru estetskih kriterija.

Uporaba boja na slikama proizvoljna je u odnosu na vanjsku stvarnost, te višesmislena;

svjetlosni potez rastvara formu i dematerijalizira likove smještene u irealni, pomaknuti prostor.

Skrivenost glavne teme, bizarnost i erotizam, poremećene uobičajene proporcije, pomaknutost

očišta, dinamička ravnoteža ili neravnoteža oznake su slikarstva.

Barok (port.barroco, nepravilni biser) – uobičajeni naziv za umjetnost 17. i 18. st. u Europi.

Opće su odrednice umjetničke proizvodnje posvjetovljenje i naturalizam te ravnoteža

suprotnosti iracionalnog i racionalnog. Crkveni arhitektonski prostor velik je i svijetljen,

središnje usmjeren, pokrenut i naglašen kupolom.Centralizacija prostora ogleda se u pretvorbi

bočnih brodova u kapele.U cjelini suprostavljaju se izvijene, pokrenute, kontrasne forme

konveksa i konkava koje su uvijek simetrično komponirane. Pročelje naglašava centralnu os,

unutrašnjost potencira visinu i težnju prema beskonačnosti u iluzionističkom otvaranju zida.

U interijeru dominira skulpturalni stucco dekor objedinjen u cjelinu umjetničke i zanatske

proizvodnje –Gesamtkunstwerk. U profanoj arhitekturi tlocrti su razvedeni, a naglašeno je

središte – stubište, oko kojeg se nižu ostali prostori.

U skulpturi nalazimo krajnje negiranje materijala, jedinstvo iluzionizma i naturalizma, nemir,

slikovitost i sceničnost – teatralnost, profanizaciju tema i mističnost svjetlosnih kontrasta.

U slikarstvu dolazi do posvjetovljenja sakralnih tema. Atmosfersko jedinstvo slike udruženo je s

naturalizmom u detaljima; oznake su slikovitost, prostornost, kontrasti svjetla i sjene i

kompozicijska dinamičnost dijagonala.

POJMOVI

balustrada (tal. balustrata) – ograda sa stupićima

bastion (srednjovjek. lat.bastire, graditi) – izbočeni dio utvrđenja za obranu prostora ispred

zidina

bista (lat. bustum, grob s pepelom pokojnika) – poprsje,skulpturalni prikaz gornjeg dijela tijela

cizeliranje (fr. ciseler) – skulpturalna tehnika, završna obrada metalnih površina brušenjem,

urezivanjem i poliranjem

donator (lat.darovatelj) – onaj koji daruje crkvi umjetničko djelo; često je na njemu i prikazan

draperija (franc. la draperie, zastor) – tkanina složena u nabore; prikazivanje tkanine u

slikarstvu i skulpturi

fortifikacija (lat. fortis, jak; facere, činiti) – obrambeni objekt, zidine, utvrda, badem

girlanda (franc. guirlande, cvjetni vijenac) – reljefni ili slikani vijenac s cvijećem i voćem,

ukrasni motiv u antici i renesansi

gisant (franc, onaj koji leži nauznak) – prikaz ležećeg lika na grobnoj ploči

intarzija (arap. tarsi, ulaganje) – umetanje raznobojna materijala,najčešće drva, bjelokosti i

sedefa u drvenu površinu

interieur (franc., unutrašnjost) – interijer, unutarnji prostor građevine; likovni prikaz

unutrašnjosti prostorija kao slikarska tema

lanterna (lat. laterna, svjetiljka) – mali tornjić na vrhu kupole kroz čije rastvorene zidove ulazi

svjetlo u prostor pod kupolom

loggia (tal.) – lođa, natkriveni javni prostor s otvorenim stranama; krovna konstukcija koja

počiva na stupovima ili stubovima. Kod stambenih objekata lođom nazivamo otvorene prostore

na jednoj ili više strana (ugaona lođa) koji, za razliku od balkona, ne izlaze iz ravnine zida

fasade.

medaljon (franc. medaillon) - arhitektonski ukras kružnog oblika s reljefnim prikazom, nakit

zaobljenog oblika

modul (lat. modulus, mjera) – osnovna mjerna jedinica kojom se izražavaju sve ostale mjere

neke građevine

modularni sustav – sustav koji se ravna po utvrđenoj veličini, modulu

palača (tal. palazzo) – reprezentativna stambena zgrada

perspektiva (lat. perspicere, sasvim vidjeti, prospectiva, gledanje,tj. način na koji vidimo stvari,

svijet)- u geometriji centralna projekcija trodimenzionalnog prostora na ravninu. U likovnoj

umjetnosti u širem smislu svaki prikaz prostora na plohi; u užem smislu odnosi se na postupak

stvaranja privida dubine prostora i planova idealnom geometrijskom konstukcijom. To je

linearna ili geometrijska perspektiva, zasnovana na proporcionalom smanjivanju vertikala i

horizontala koje se konvergencijom spajaju u jednoj središnjoj točki – nedogledu koja se nalazi

u visini očiju,na horizontu.na taj način kao da gledamo u šupljinu geometrijskih tijela te se

postiže privid središnjega kubnog prostora s jednim nedogledom.U tom slučaju očište se

projicira u točku nedogleda. Skraćenja planova određuju se dodatnom konstrukcijom točke

udaljenosti.

Očište (motrište, gledište) – točka s koje promatramo prikaz; ugrađuje se u slikarsko i

skulpturalno djelo.

S obzirom na visinu očišta razlikujemo ptičji pogled (ptičja perspektiva), s visokim očištem i

visokim horizontom. Ako se planovi međusobno ne preklapaju takav prostor nazivamo

idealnim.

žablji pogled (žablja perspektiva) ima nisko očište i niski horizont, a prvi plan prekriva ostale.

atmosferska perspektiva temelji se na činjenici da je zrak gust i da nejednako apsorbira

svjetlosne valove. Najduže će valove najdalje propustiti tako da će udaljeni objekti biti obojeni

hladnim bojama, tonovi će biti blijedi,a obrisi nejasni. Suprotno tomu, u prednjem će planu

dominirati topli i kontrasni tonovi oštrih obrisa.

pilastar (tal.pilastro) – element rašćlambe zida,plitko pravokutno izbočenje na zidu u obliku

stuba s bazom i kapitelnim pojasom.

putto (tal.dječačić) nagi lik dječačića s krilima ili bez njih.

retable (franc.) – gornji dio baroknog oltara (nad menzom), prislonjen uza zid i ukrašen slikama

i skulpturama.

rizalit (tal. risalto, skok naprijed) – vertikalni istak na pročelju,u čitavoj visini građevine

sfumato (tal. fumo, dim) – postupak slikanja „zamagljivanjem“ obrisa ili kontura, čime se

postiže efekt prozirnog vela na liku. Prvi se put javlja u slikarstvu Leonarda da Vincija.

sgraffito (tal. izgrepsti) – zidna slikarska tehnika u kojoj se tanki, gornji sloj žbuke izgrebe kako

bi provirio donji, obojeni crtež. Tehnika je najviše rabljena u renesansi.

signatura (lat. signum) – potpis, monogram ili znak umjetnika na djelu

štuko (tal. stucco, gips) – smjesa vapna,zemlje, mramorne prašine ili gipsa, korištena za izradu

podloge za zidne slike ili za reljefnu oblogu zida u rimskoj,bizantskoj,islamskoj, a naročito u

baroknoj arhitekturi.

tambur (franc. tambour, bubanj) – poligonalni ili kružni zid koji nosi kupolu.

vijenac - horizontalno izbočenje na zidu s dekorativnom ulogom

voluta (lat.) – spiralni ukrasni element na uglovima kapitela; ukrasni element u obliku slova S na

fasadama