RENESANSA

RENESANSA

( Dubrovnik u drugoj polovici 15. i po. 16. st.

- petrarkizam u tal.lirici muko-enski odnos iz muke perspektive ija udnja nije usliena, ena je idealizirana

- i Hrv. ( iko Meneti i Dore Dri su prvi predstavnici petrarkizma

- prve dubrovake pjesnike nazivamo petrarkistima (Petrarca + utjecaj antike ljubavne lirike + trubadurska i folklorna lirika)

- od elemenata kariteanske poetike najvaniji utjecaj na Menetia i Dria izvrila je njena naklonjenost popularnom motivima i pjesnikim oblicima folklornog podrijetla, te kolokvijalnom tonu

- kao element povezivanja hrv. petrarkizma s folklorom navodi se i motiv vile kao voljene osobe

- Dore je povezivan s folklorom zbog pjesmi na narodnu- dubrovaki dvostr.rimov.dvan. je etverodijelan zato mnoge umanjenice uglavnom su troslone pa se uklapaju u strukturu

- treba razlikovati lirski subjekt od pjesnika

- primjer lirskog dijaloga u pjesmi: Ako mi ne da lik, Jerolim Viduli

- individualiziranost glasa pjesme je karakteristika renesansne lirike govori se u prvom licu

Zbornik stihova 15. i 16. stoljea- pojava humanizma i renesanse u Dubrovniku i Dalmaciji, sve je vie obrazovanih

- knjievnost se razvija i u privatnim salonima Cvijeta Zuzori okupljala knjievnike i bila im inspiracija od 1570 do 1582.

- 1526-27. kuga

- poetkom 17. st. razvija se i pastoralni kompleks sastanak u dvorcima izvan grada. A. Sasin kao inspiraciju ima pastiricu, cjelovi u idilinom svijetu dubrave.

- D. Ranjina postepeno naputanje dvanaesterca

- Dubrovnik je jedini slobodan, stoga je prisiljen da vri funkciju predvodnika u knjievnosti

- zanimanje za prevoenje

- tri razdoblja hrvatske renesansne lirike:

1. kr. 15., po. 16.st. pojava i procvat hrvatskog petrarkizma. Hrvatsko umjetniko pjesnitvo bilo je ljubavnog karaktera, a nastalo je pod utjecajem tal. petrarkizma. Protiv narodnog jezika bio je utjecaj latinskog i talijanskog. Sredite te lirike je gospoja i odnos prema njoj. Ona je najee okrutna i tvrda srca. Pjesnici plau nad svojim stanjem, eznu za mirom. Ljubvena bol; idealiziranje. Tu spadaju Ranjinin zbornik, Dore i iko.

2. sred. 16. st. tematsko i idejno proirenje tog petrarkizma; zanimanje za sudbinu ovjeka, umjetnika, naroda. Vetranovi, Naljekovi, Dimitrovi, Hektorovi. U pjesme unose i elemente vlastite egzistencije. Mnogo su odreeniji i stvarniji u svojim ljubavnim pjesmama. Npr. Naljekovi donosi mnogo podataka iz svakodnevnog ivota. Motivi smrti, epitafi pjesme u smrt kao posebna vrsta prigodnica. Razmatra se i pitanje poloaja pjesnika, mjesta i uloge knjievnog stvaranja. Pobuena je i svijest o tome da su svi pripadnici istog jezika, iako iz razliitih gradova.

3. 2. pol. 16. st. zrela renesansa. Smirenje kod pjesnika. Mire se sa injenicom da starih renesansnih ideala vie nema, a novi se ne pokazuju. Povlaenje u svijet knjiga, samou, mir.RANJININ ZBORNIK iko Meneti, Dore Dri i anonimni pjesnici

Jedan od najvrednijih spomenika za upoznavanje najstarijeg hrvatskog lirskog pjesnitva je rukopis poznat kao Zbornik Nike Ranjine. Dubrovaki vlastelin Nika Ranjina poeo je zapisivati dubrovake petrarkistike pjesme u taj rukopis jo kao trinaestogodinji djeak 1507. godine, i nadopisivao ih je cijeli ivot. Nika Andreti Ranjina (1494-1582) kolovao se u rodnom gradu, bio lan Velikog vijea i vie puta knez Republike. Osim ovog glasovitog zbornika, sastavio je i Ranjinin Lekcionar (zapoeo 1508) (zbirka odlomaka iz Biblije), te dubrovaku kroniku Annali di Ragusa (1522). Da li je neke od stihova u Zborniku sastavio sam Ranjina, nije poznato, ali je mogue.Zbornik sadri pjesme prve generacije dubrovakih petrarkista. Ispisan je itkim rukopisom, vrlo pedantno i pouzdano. Meutim, njegova organizacija vrlo je neobina. Sastoji se od dva dijela: prvi dio donosi najvjerojatnije samo Menetieve i Drieve pjesme poredane abecednim redom, bez navoenja autorstva. Drugi dio donosi pjesme raznih autora, opet abecednim redom, od kojih se neke mogu pripisati Menetiu jer se nalaze i u rukopisima tog pjesnika. Za neke se pjesme ne moe pouzdano utvrditi jesu li Menetieve ili Drieve (ali sigurno jesu jednog od te dvojice). Jednu je pjesmu potpisao Marin Krstievi, dvije su Vetranovieve, a o autorstvu ostalih razliito se nagaalo. Pjesme iz rukopisa prvi put je tiskao Vatroslav Jagi 1870 godine (Stari pisci hrvatski knjiga II.), a 1937. Milan Reetar pripremio je drugo, u organizaciji grae znatno promijenjeno izdanje, u kojemu se naputaju neke zastarjele Jagieve pretpostavke. Sam izvornik Ranjininog zbornika nalazio se u biblioteci zadarske gimnazije i uniten je u saveznikim bombardiranjima u drugom svjetskom ratu.

- zbornik sadri 820 pjesama

- autori tih pjesama su iko Meneti (500 pjesama), Dore Dri (100 pjesama), Marin Kristievi, te ostali anonimni

ANONIMNE PJESME

[Br. 571][Djevojka hodi po zeleni travi]Djevojka hodi po zeleni travi,krunicu nosi od rozic na glavi.Oima meni srdace zamami,da srdce gori ljuvenima plami.Jote [me] rani dvima tanci prami,da elim smrti hrlo ka me hrani. -"Tako ti Boe tvoju majku shrani,moe li biti dijelak meni praviod vijenca tvoga koji nosi na glavi?" -"Tako me Boe oda zla ubrani,i jo mi Boe aka i braca shrani,tebi se hrani vas tvoj dijelak praviod vijenca moga koji nosim na glavi,koji sam brala po velici slavi."

[Br. 572][Djevojka je podranila, ruicu je brala]Djevojka je podranila, ruicu je brala;s bosilkom ju razbirala, trudna je zaspala.Nad njom poju dva slavica, djevojku su zvala:"Ustan' gori, djevojica, sanka ne zaspala.Maglica se brijegom krade, sad je na te pala,cvitje hoe opaliti koje si nabrala;jo te hoe privariti, ako nis' dobralaza vjenace drobnu ruu i cvitja ostala."Djevojka se razbudila, slavicom se ozvala:"A vi, slavlji luanini, velika vam hvala,koji me ste razbudili, jurve bih zaspala,razbiraje drobnu ruu i cvitja ostala.Sino me je moja majka mladu hrabru dala,prid kojom sam vas veerak svezav ruke stala.imi majka, imi bratac, prije ga nijesam znala,niti mu sam rosnu travu prid konja metala,razma sino. Mila majko, tebi budi hvalak si meni djevojici mlada hrabra dala!"

[Br. 573][Djevojka je ruu brala po ravnoj livadi]Djevojka je ruu brala po ravnoj livadi,oblaka je klikovala: "Hod' mi ruu hladi,da jo' listak od sunaca gorko ne uvene,da si svijemo dva vjenaca ruice rumene,jedan tebi, drugi meni gizdavoj djevojci,neka nam je licu sjeni do hrabrovih dvorci;jer ti hrabar eka mene uz konjica stei,da mu konjic ne prisvene vodice elei."Oblak se je umolio gizdavoj djevojci,ter je vihra uzmolio neka svije vijenci.Suncu se je raalilo na sinja oblaka,ter je vihra uzmolilo: "Tako t' moga zraka,more li mi odoljeti, sinj oblak s livade,jer u ruu popaliti, da joj listak spade."Nu djevojka bijee svila obadva vjenaca,na sramotu toga vihra i gorka sunaca.Utoj hrabar s konjem doe po svoju ljubovcuvele ljubi: "Tuj ti poe, tuj brati ljubicu?"Ljubi hrabru odgovori, djevojica mlada:"emu, hrabro, konja mori? ja bih dola sama.[S] sunacem sam bojak bila u drobnu ruicu,i tebi sam vjenac svila na rusu glavicu."

[Br. 577][Ljub' me, duice mlaahta]Ljub' me, duice mlaahta,jer sam jedihni u majke;ptiice moja hlaahta,elim tve liposti rajske.Oima s' moj um smutila,ter uzdah mori mu mlados,srce s' sa mnom razluila,ki[m] mi s' uzela svu rados.Jak jelin vode truahanbjee u strahu prid hrti,usni sam tvojih eljahan,dua mi smagne do smrti.Grijeh ti je smrtni morit me,mogu mi dati tvu milos,od mrtva iva stvorit me,odniti s mene usilos.Budi ti pridan ivot moj,promisli za me, ruice,er sam odluen uvik tvojdo razdiljenja duice.

[Br. 591][Izrasla je vita jela na brijeg Dunaja]Izrasla je vita jela na brijeg Dunaja,pod njom moma ruu ela, rodom gizdava.U nje mi su lica bila, rajem gojena;oi ima kako i strila kim jad zadava.Jote ima ruse kose, ke je savila,zelen vinac vrh njih nose, kako taj vila. -"Tako ti Boga, diklice, mlada i gizdava,daj mi dilak od ruice, da mi ti je slava;konjcu momu rosne trave o[d] tej livade,tvoga vijenca s tvoje glave, vilo, gizdave." -"Tako mene Vinji [hrani], moj gospodine,i oda zla me obrani, moj mladi hrabre,tvoj vjenaac i ruica koju sam elas jutra zorom prije sunaca ja vita jela....."

Pjesma nema svretka.

[Br. 596][Lovac lovei, diklice]Lovac lovei, diklice,s kragujcem drobne ptiice,bijee t' mi gorko sunace,ter iskah hladne vodice.Itui hladne vodice,naoh si mlade diklicegdi beru cvitak ruiceter sebi viju krunice;imahu luke roancei s perjem zlate strelice. -"Smirno se molim, diklice,pridrage moje sestrice,jeda gdi znate vodice,napojte vae sluice."

[Br. 601][Nala 'e hrabra djevojica u travici spei]Nala 'e hrabra djevojica u travici spei,prjee ga je poljubila negli probudila.Na junaku su zlate ostroge,a na djevojci tanka koulja;i zadjee se zlate ostrogeza djevojinu tanku koulju.Lijepa je svila, jo ljepa vila,lijep mi je cvijet, jo ljepi svijet;a junak se strijelja iz roanca luka,djevojka ga bljula i[z] zelena luga,strjelice mu brala, na konja ih dala.

[Br. 603][Odiljam se, moja vilo]Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u drubu;pla i suze i moju tubu da bi znala, moja vilo!Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.Pokle ti je sluba mila koju ti sam ja inio,a sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo!odiljam se.....Putovaje, uzdihaje i srdacem svaki danak,a na oi moje sanak da t' ne pride, moja vilo;odiljam se.....Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjea,od svijeh tuga ma najvea, da bi znala, moja vilo!odiljam se.....Ne uzdam se u dni kratke da te viu, srce moje,koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo!odiljam se.....Ako drumak pomanjkaje ter te ivot moj ne vidi,srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo!odiljam se.....Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj sluit,a s tobom se ne razdruit; ostaj zbogom, moja vilo!odiljam se.....Ja ti dadoh vjeru moju do ivota da te sluim,a po smrti da te zdruim; ostaj zbogom, moja vilo!odiljam se.....Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran bitiuvijek nee izgubiti, tko se bude potruditi.Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo,odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.

[Br. 635][Vila je moma tri vjenaca]Vila je moma tri vjenaca; pelinakbere, ruicu prosiplje.Jedan je vila od tratorka; pelinakbere, ruicu prosiplje.Drugi je vila od bosioka; pelinakbere, ruicu prosiplje.Tretji je vila od ruice; pelinakbere, ruicu prosiplje.Koji je vila od tratorka; pelinakbere, ruicu prosiplje, -taj mi [je] bracu darovala; pelinakbere, ruicu prosiplje.Koji je vila od bosioka,taj mi je sama pronosila; pelinakbere, ruicu prosiplje.Koji je vila od ruice,taj mi je hrabru darovala; pelinakbere, ruicu prosiplje.

[Br. 727][Moj brajo, kolikrat kle mi se, a zaman]Moj brajo, kolikrat kle mi se, a zaman,da nee vee stt u Stonu od pet dan;a ovo je jur lito, polje se zeleni,njelo se i ito, a tebe jote n.Toj li bih dostojna o[d] tebe primitida budu jadovna ivot moj vas biti,odsvuda predaje ka[d] e bit, sad e do,po moru gledaje vas drag dan i svu no,plavice mahaje, odizdal ka plove,iz glasa vikaje ime tve ke slove.Hod' bre, moj dilju, da vidi, oh, tugu,neboga gdi cvilju jak zmija u krugu,Kupida kunui, sve strijele da skri,u kami tukui, ako te on dri;ako li vjetra ci, moj brajo, i[z] Stonanis' mogal dosle pri, moliu Neptuna:o boe Neptune i ti s njim Eole,in' vjetar da dune sad njemu odzdole,da hrabar moj pride, ki er je poaomjesec to jur ide, jote nije doao.A sada kad bude toj slegat polako,in', brajo, da bude k meni do tutako;za kako cvijet biti ne more, to ne cti, -tako ja iviti bez tvoje ljeposti.

[Br. 745][S brjemenom sunace zahodi za goru]S brjemenom sunace zahodi za goru,s brjemenom i vitar utia u moru:brijeme ti je i meni satvorit tvu milos,jer me je dovela do smrti tva lipos.S brjemenom ptiice pod nebi lijetaju,s brjemenom ptiice i ljudi hitaju:brijeme ti je i meni satvorit tvu milos,er me je dovela do smrti tva lipos.S brjemenom ptiice mono lijepo poju,s brjemenom ptiice izgube rije svoju:brijeme ti je i meni satvorit tvu milos,jer me je do smrti dovela tva lipos.S brjemenom lovika obujme alosti,s brjemenom i lovik nae se u radosti:brijeme ti je i meni satvorit tvu milos,jer me je do smrti dovela tva lipos.S brjemenom ruica i diljak rumeni,s brjemenom ruica i diljak poveni:brijeme ti je i meni satvorit tvu milos,jer me je do smrti dovela tva lipos.

[Br. 760][Srce me kroz ljubav toli bi jadovno]Srce me kroz ljubav toli bi jadovnoda mnokrat puknuti od jada je htjelo,najlie kad ljubav priae u bijelou lice nu tvoje jak rua rumeno.Duica otit hte od mene smiljenotuj prijee na oi me, tuj na usti smilo;tuj jedan i drugi iskae, m vilo,da bitje u prsi stave tve ljuveno.Nu ih ja uzdrah, da, kad se sunaceiz usti smihom tvih ukaza veselim,ona[s] se moja mo sva svasma udavi;jer dua duicu a srce srdaceouti da kruto izgrli sve sasvim,da ljubav vrhu svijeh pristol'je postavi.

[Br. 761][Tko udi ovdi od vas ljuvenu nu krjepos]Tko udi ovdi od vas ljuvenu nu krjepos,razum ter poten'je prislavno od sviti,anela priliku smiljena viditi,milosti sve rajske izvrsnu ter rados:pozri sad ov moje gizdave vil ljepos,kojom je uzmnona sva bitja naditi,svitlostju sve zvizde od nebi dobiti,ter moju nje vazet Kupidu svu jakos.Ona je poten'jem gospoa Dijani,razumom Paladi, Veneri lipotom,cvitak je od ruice od svita izbrani;sunace svitlosti nadhodi, a potomcafti u lice nje taj diljak rumeni,svakoga da svojom uie ljepotom.

[Br. 762][Ohola koja gre nada sve mladosti]Ohola koja gre nada sve mladostikroz slavnu tvoju es izvrsne liposti,pokli tej liposti skonan'ja budu do,kajan'je i alosti priti e po svu mo.Gorcijemi suzami grozno e cvilitinemilos ku meni bude satvoriti;jo stogaj dobro znam da e proklinatiljeposti koji dan mogla si uivati.Togaj ci tva mlados dokli ima kriposti,uivaj tvu lipos svakoje radosti,tvojemu ter sluzi ljubavi ne branici tebe ki suzi, moj cvijete izbrani.Tve srce prikruto priklonit ne krati,jer vrijeme minuto nigdar se ne vrati.

[Br. 763][Prislavni jes' li ti prstenak ki s' me vil]Prislavni jes' li ti prstenak ki s' me vilures ti ruci bil, kima me zavezal'?A dobro da s' od nje ti ures prije imal,dar taki umrlijem doputen nis' vidil.Promisli jesi li priblaen sve dni bil,vazda er s' gospoe sva bitja ti tical;tuj blaen da sam sad, tebe sam ci poznal,er taki nigdar dar na svit sam prije smil.Prsti me gorue obujmi ti sada,ter poi od mene ufan'je zgubi te,dokli prah se stvori me tijelo od jada.Za vjean biti ja mislim nu krozi te,ere se meni mni da nitko nikadarna svijeti imal je prislavan taki dar.

[Br. 764][Prstene, ki si bil u brijeme minuto]Prstene, ki si bil u brijeme minutou milos mo'e vil na ruci gizdavi,sa mnome ti vee sad nijesi u slavi,krostoj ter obadva cvilimo mi zato.Sad bitje od svita prihodi ta ljuto,da as si u milos, onas ne u ljubavi.Krostoj se ne boli, ere se toj pravi:da dobro od svita nije vjeno ni kruto.Led si bil studeni u vile ter svitlos,nu sada ognjen plam mojojzi tamnosti,er s' mjesto prominil, prominil si i rados.Nu stti sad sa mnom ne primaj alosti,ni haj se da ima od druzijeh ve milos;za bitja obena u veoj su kriposti.

[Br. 765][Jadovne bolesti i uzdasi gorui]Jadovne bolesti i uzdasi gorui,gospoi po'te vi ka me dri suna,tere ju molite, grozno vi plaui,srce me od jada da izvida prituna.Nu to li umolit na toj se ne hteiner mene umorit odluivi muna,nje ruci srce me vrzite smiljeno,er smrt je blaena umrijeti poteno.

[Br. 766][Ohola koja gre tvojojzi liposti]Ohola koja gre tvojojzi liposti,promisli ere dan stvara se tamna no.Nu zimi ako su velike tamnosti,svjetlosti prihodi opet na lito m;nu studen pogubi sva cvitja od radosti,opet s primalitjem njim [ti] e rados do:to li se jur tvoja pogubi nu ljepos,vratit se nigdare mo nee u krjepos.

[Br. 768][Pirna drama.]Interlocutori:Pallas, Juno, Apollo, Venus, Cupido, Amante, Amata et Jupiter.

Pallas a Junone:Vinji bog od nebi u vjenoj radostidaj mir nu sad tebi u svemu zadosti,i ktomu jo molju da pustit nam bude,ako mu je u volju, mir i goj odsvude,shraniti jo ove potenoj ljubavi,svrh svega da slove njih satvor gizdavi;zle misli odnimit od njih on da bude,moljen'ja njih primit po sve dni odsvude.Ti mnogo dobro zna, i nije ti skroveno,vladaocem dati vlas ima se svreno.Slubenoj mladosti, gospoe prikrasna,ima'u se milosti uinit sve svasma.Videi da ljubav, s razumom istinameu dvjema pribiva'u nada sve potena,kroz ke sam ja primil' sluen'ja zadostika mi su uinil' svojomzi mladosti,mislil' sam zatoj, dim, da je jur razlonouinit dobro njim svakoje i podobno,nekano svakojim ki razum moj slideu svemu pokoj im dohodi i pride,neka se ne kaju od moga slien'ja,a platu da imaju svojega sluen'ja;svrh togaj da tvojoj izvrsnoj svitlostisluen'ja nu zatoj uine zadosti,jere je tvoja mo u dobru dovijekasadruit, ako ho, ivotu lovjeka.Krostoj te sad molim, sestro m pridraga,nada sve i milim gospoe priblaga,satvorit zdruen'je meu ovim ti budii moje eljen'je ispuni sve odsvudi;er slike ne imaju u svemu mjestu ovom,tebi se pridaju, gospoe, svi sobom.Slavu e dobiti po vijeke vijekomamnigdar ju zgubiti, toj dobro ja poznam.

Resposta de Juno a Pallas:Toj tebi potvrdit objetom nu vjenim,u ljubav sadruit i tjezijeh razumim,da vrijeme nijedno njih bude razdiljatner vas vijek zajedno u miru pribivat;i porod jo tomu da budu imati,ivotu u svomu radosti uivati,i dobra svakoja vinjega ufaje,vjenoga pokoja na svrhu imaje.Nu togaj ci [poi] Veneri prislavnojLjubavi gospoi, neka ona speri toj.

Resposta de Pallas a Junon:

Nai ju po hou, i toj se ufajuLjubavi gospou na volju bit moju,za meni vazda je u svem pogaala,u nju se uzdaje sve mi je doputala.Nu ter po koj srjei nau ja nje liposkojgodijer u smei, sa svu mo i kriposhou ju moliti, - mladosti gizdavitoj bude stvoriti ci moje ljubavi.

Parlasi Pallas da Junone et, camminato un poco, fermasi parlando a si stessa appresso:Svrh svega mislei,mojoj pameti stei, kroz injen'jene imaju svasma ufan'je: er moe bitdruba se taj razluit nu po koj srjeikroz ljubav nu budu. U smei nu ako ivotarazlui se njih lipota, ako jo ktomupokojne ivotu svomu ne imaju moi?Krostoj u ja sad poi pr toga viditApola nu razum iskusit i bez grijeen'ja,priklonit mu m moljen'ja prav odgovorda primi za moj ovi stvor; kroz njega viruda otidem nu ja u miru prislavnoj Veneri,neka ona toj satvori, pravojzi ljubavinjih ljepos sastavi. Zatoj u sada po,er takoj stvorivi sagrijeit neu mo.

Pallas fazza sacrifizio consueto ad Apollo; ingenocchiata parla appresso:Vele priklonito i[z] srca molimo,Apolo, mi zato tebe sad smiljenoodgovor da bude meni vjerni izustit,u dobru ho li es sej drage sadruit,i jote na nebi je li toj slueno,molim se ja tebi, rec' mi je l' svreno,jeda gorka srjea more li ih uhilitter smrtna nu smea ukratko ucvilit.

Resposta da Apollo a Pallas ingenocchiata:Conjunctis tamen sacris te praeside thedisprotinus aeternus inde sequetur honos.Zdruen'je toj slino ter bitje potenoi dobro sve vino njim je doputeno.

Intesa resposta, Pallas trova Venus com parole appresso:Na svijet mladosti blaena; ke, oj, Ljubav,sina tvojega, nu uprav i njega strilenad sve slide kroz vile, zdravje i mir tebivinji bog sam s nebi dopustit da bude.U dobru svem odsvude budui slial',velmi dobro razmiljal' tve, oj, vjernosti,na svijet ke da'u alosti semuj ivjen'ju,mislei o momu htjen'ju darov dostojnu,vjernu sluzi podobnu uinit zadosti,pod mojom ki je oblasti; ter za toj stvorits Junom sam htil' govorit ci togaj injen'ja.Sva svoja moen'ja meni je prikazal',ter me je k tebi poslal'. Budem ti pravit,pomo na toj tvu prosit, er si gorutazvizda od nebi svitluta, jer ti moeskruit na svit to hoe pravoj ljubavi.Molim, srca sijeh postavi na svit, da tolilipostju nisu oholi, ner zajedno pribivavda uivat budu ljubav kroz me moljen'je.Molim, jur daj smiljen'je; i toj ne krati,na toj njih srca obrati nada sve i kripos,neka njih tebe lipos u svem proslavi,ive krasnoj ljubavi pokoj da imaju.

Resposta de Venere a Pallas:Veselijem nu srcem ter htjen'jem jo pravijemuli smo sve sasvijem i mnogo dostojnopitanje tve podobno. I toj ti hteistvorit, nu ovdi stei, sad mi se vidiloKupida moga dilo toj svasma zdruit,u mo koga 'e sve na svit, neka on satvori,da me krostoj ne kori, ner uprav meu tijemljubav stvori drazijem i svojim zlatim strilpod njegov obrati kril, davi im pokojasva ka im se dostoja. Togaj ci poimo,brzo ga naimo. S njime u govorit,da t' bude toj stvorit, - u miru ter goju,u svem na svit pokoju budu slueni,pod nae vladan'je ljubavju zdrueni.

Venere con Pallas trovan Cupido, et Venus li parla nel modo subscripto:Boe krilati, po' [i] vee ne krsmajter meni satvori prislavnu jednu stvar,i na toj [nu] brzo poleti kako zmaj.Meu dubjem tuj blizu pribiva udni dar,na svijeti jedna vil, ka suncu odsiva,dostojna imati kroz liepos svaku har.Svjetlostju sve zvizde od nebi dobiva,meni se u drubu podoba ljepotom,razumom ter umom ki u njoj pribiva.Svakoga nadhodi izvrsnom dobrotom,nu kad se jo stavi u slavu nje ures,sunacu [svu] svjetlos vazima ljepotom.Nu posli ovdi jo gizdavi mladac jes,razumom na sviti i slavom podoban,i ktomu dostojan svakoju imat es,kroz hvalu vrijednosti sad ovdi bogom dan,a vili ljepostju i dobrom slian svim,plemena izvrsna, pokoju dostojan.Krostoj sad[a] poi s nainom svim tvojimtoj dobro stvoriti; er nigdar nee motaku s dobiti, toj vi ja pravo vim.Plamenkom goruijem uei [ti] njih m,neka da u ljubavi budu pribivat[i],mirnomu pokoju kada ih bude o.U tomuj injen'ju nemoj ti krsmat[i],nere tvoj stril sa svom moju ter kripostiiz luka tvojega budi njim poslat[i],neka tijem sve svasma uini zadosti.

Resposta de Cupido a Venere:[S] zlatima strilama i s lukom napetimpoi u nu hrlo sad ja protiv[u] tim,tolika mo moja ere je, pravo vim,spraiti vas s svit da morem sve sasvim.Nije toli nitko jak ni togaj [ja] vidim,more se protiv mni obranit, toj vam dim:toj se je vidilo da Jova goruimpod ljubav plamenom stavil[a] sam mojim.Krostoj sada, majko pridraga, hou po,jada im zadavi, pod moju nu oblasi slubu privesti hou ih pod svu mo;i svrh njih dat hou tebi ja svaku vlas,da od njih ti ini u svemu nu to ho,i kroz njih da ima na svijeti vjeni glas.

Cupido sen parta, e trova l' amata, e trali un stral aurato, dicendo:Uei goru plam gizdavu suj vilu,da nje najmani pram outi mo'u strilu.

Ferita, l' amata lamentasi infra:Mem srcu to utim? vajmeh, ovoj to je,jadovno tere tim razdiram prsi moje?Jo muke tolike odkud su meni sad,umjesto od dike ter na me prial jad?Ajmeh, da li je na toj prila mlados mojakroz ljubav ivot moj da ne ima pokoja?Ajmeh, kakva boles skonava ivot moj,kroz moju trudnu es mislim ja sada toj!Ajmeh, moja nesrjeo, na to me s' dovela?o trudna zla smeo, tvrdo t' me s' sad smela,da udim smrt ja sad mojojzi mladostikroz ovi estok jad; toj li mi dopusti?Ljubavi, nevjerom koja me ushrani,ivotu mom smjernom za me ta izrani?Ter sade ne imam mo da tebi suprotim;zatoj u ivot o tebe ci vas sasvim.Jer plami gorui srce mi skonajui plai mogui oi me uivaju;duica jo moja iz tijela hoe po.muenja er tvoja patit ve ne ima mo.Ter mi je usilos iskati krostoj lijek,kroz tvu da nemilos ne bolim vas moj vijek,pustivi sad tube i plae jadovne,itui jo drube za mene podobne.Febo ako muke i druge nevoljekroz tvoje odluke imal je i volje;i ako nije Jove ute mogal tebi,imenom ki slove i vlastju na nebi;Marte jo krozi te imal je ranice,toj dobro vi znate, ci svoje diklice.Pokle nu nijesu oni mogli se obranit,koji su uzmnoni, ner te su htjel' hranit,kako u ja, ka sam na svijeti stvorena,uinit sad da sam tve moi zbavljena?Da odkle nije mo supro tvj jakostiimati nu pomo mojojzi mladosti,sej moje mladosti prislavni t' davam glas,svom moju krjeposti svrh nje jur da ima.Sluga t' se nazivat i srcem sluit u,tvom dvoru pribivat povijeke ja hou;imau ufan'je kroz tvoju slavnu motrudno me ivjen'je da e imat jo pomo,imae smiljen'je i druge radosti,u svemu svren'je ovizijeh bolosti.Odnim'te s' od mene sve tube na sviti,za rane ljuvene odluih trpiti;er ljubav dobiva na svijeti svakoga,krosto joj dariva ivota svak svoga.Tijem joj se darovah u ruke sva sasvijem,i srce prikazah [s] ivotom svijem mojijem:on neka jur vlada ures moj i ljepos,da izvida iz jada mlaahtu mu mlados.

Cupido trova l' amante e trali l' aureo stral dicendo:Pod moju sad oblas suan e ti biti,ivotu svomu vlas po sve dni zgubiti.

L' amante ferito lamentasi infra:Ajmeh, jur utim prial da sam suan,ajmeh, jur utim gorui ognjen plamkoji je skonan'je mojemu ivotu;poznavam da ljubav ini jur tuanmoj ivot i duu i moj najmani pramkroz vile gizdave anelsku lipotu,koja je pogubje, oj, momu ivotu.Ter ve nu ne poznam ni to sam, ni tko li,u momu bitju nisam iv ni mrtav, -svrh togaj vidim se zdrav.Ajmeh, ovdi ujem da je jur okoliona kroz koju ivot moj se boli;krostoj u po sade, jeda se dostojaviditi nje lipos koja me umori.Ovo jur lipote ka suncu odsiva,po koj u skazat tuen'ja sva moja,jeda po koj srjei milost mi satvorionaj ka sunce svjetlostju dobivada sa mnom u rados nada sve uivagizdavu mlados svu. Odsade dovika,o vilo prislavna, smrti me ukloni,ljeposti tve pokloni.Vidi li jer tvoja mori me prilika?vidi li er si ti sva moja jur dika?Pomo mi sade daj i tvoga smiljen'ja,i ktomuj izmi vaj od moga ivjen'ja;ne in' me ve bolit kroz tvoju ljubavneg ove tuice od sve me svasma izbav'!Resposta de la amata a lo amante:Shraniti tvu krjepos, moj vijene gizdavi,nada sve i ljepos hou ja u ljubavi,i moje sve dike na slubu ho imat,po sve dni sve vike sa mnome pribivat;I er tako hotil je oni bog krilatiki vazda mislil je s tobo[m] me sastati.Krostoj se ja sada u dar ti darivam,neka jur iz jada ivot tvoj izvidam.Za biljeg od toga ter vjere jur prave,ufan'ja nu moga gizdave tve slave,poljubit tve lice hou sad gizdavo,pridrago sunace, moj ures, m slavo.

Benediczion de Pallas:Blaen'ja i radosti, sve dobro odsvudedopustit mladosti vaoj bog da bude;u miru i goju ljubveno pribivat,u vjenom pokoju na svrhu poivat.

Jupiter coniunga le sponsalizie com parole subsequente:Vivite felices castique cupidinis amboexercete diu dulcia bella simul,et videat tota vos ludere nocte lucerna,donec vos faciet curva senecta graves.

Finito fazza la [mjesto lo] amante con la amata insieme un ballo.Tekst Pirne drame ukljuen je u Zbornik Nike Ranjine, jedan od najvanijih spomenika nae renesansne knjievnosti. Dubrovaki vlastelin Nika Ranjina (1494-1582) poeo je zapisivati dubrovake petrarkistike pjesme u taj rukopis jo kao trinaestogodinji djeak 1507. godine, i nadopisivao ih je cijeli ivot. Zbornik sadri pjesme prve generacije dubrovakih petrarkista, zapisane abecednim redom prema prvom stihu. Osim pjesama Dore Dria i ika Menetia, Zbornik sadri pjesme jo nekoliko poznatih (Marin Krstievi, Mavro Vetranovi) i nepoznatih autora, jer se uz pjesme autorstvo navodi samo iznimno.Meu tim pjesmama nepoznatog autora naao se i ovaj krai interlokutorij: Ignjat urevi pripisuje ga imundu Menetiu, Ivan Matijaevi je u 18. stoljeu pored njega nadopisao "Dore Dria", dok prema novijim dokazima, vjerojatno nije ni Menetieva ni Drieva, nego nekog nepoznatog pjesnika i neto kasnijeg postanka. Milan Reetar otkrio je da je Pirna drama zapravo prijevod kratkog teksta talijanskog pjesnika Antonija Ricca, iz njegovog djela Fior di Delia. Izvornik nije naveden, prema ondanjem obiaju i shvaanju autorstva, nije naveden, a postoje i odreene izmjene: didaskalije, koje su ostale na talijanskom, modificirane su, nekoliko latinskih stihova koje sadri Pirna drama kod Ricca nema, odnosno nastali su u Dubrovniku, a i u tekstu prijevoda na hrvatskom ima intervencija, koji poboljavaju eventualni scenski uinak teksta (S. P. Novak). Naime, nije poznato je li se ovaj tekst izvodio, ali se moe pretpostaviti da je prikazan na nekom piru. Ovaj je tekst rodonaelnik kasnijih brojnih mitolokih prizora s Venerom i Kupidom u dubrovakoj knjievnosti (npr. Drieva Venera i Griula, Zlatariev Ljubmir).

iko Meneti Vlahovi (1457 - 1527), DubrovnikPripadao je staroj i jednoj od najmonijih vlasteoskih porodica Dubrovnika, koja je nosila i prezime Vlahovi. Imao je tipinu mladost ondanjeg plemia iz tako visokih krugova, kojima se tota opratalo. Tako iz dubrovakih arhiva doznajemo da je poinio itav niz disciplinskih prijestupa, da je sudjelovao u tunjavama i oruanim sukobima, ak je i silovao jednu dojilju, zbog ega je vie puta kanjavan novano i tamnicom. Trgovao je i putovao po Balkanu. Opet po obiajima onoga vremena, neovisno o burnoj mladosti, kasnije je obnaao visoke dravne slube te bio i knez Dubrovake republike. Umro je od kuge koja je Dubrovnikom harala 1526-27.

Meneti nam je ostavio vrlo opsean ljubavni kanconijer (pripisuje mu se preko 500 pjesama!), koje nije tiskao, nego ih poznajemo preko Zbornika Nike Ranjine i jo nekih sauvanih rukopisa. Velika veina pjesama su ljubavne. Istie se i pjesniko obraanje itatelju i samopromiljanje (Koji ti sej pjesni), a ima i nekoliko religioznih pjesama na kraju kanconijera.

U ogromnoj veini svojih pjesama, spjevanih dvostrukorimovanim dvanaestercem, prepustio se maniri, zapravo, od svih pjesnika prve generacije petrarkista najvie se dri konvencija i stereotipa talijanskih (napuljskih) uzora, esto ponavljajui iste, prokuane fraze, stilizacije, rime i druga konvencionalna sredstva. Teme su mu - osobito - ljubav na prvi pogled, oboavanje vile izdaleka, jadikovke zbog neusliane ljubavi, prieljkivanje smrti, dok se najzad "gospoja" ne smiluje na vjernog slugu. Ima i motiva razoarenja u ljubav i ene, zbog ega pjesnik trai utjehu u refleksivno-religioznim pjesmama. Upravo je mjestimice otvoreno naznaeni "uspjeh" kod "gospoje", odnosno naglaena fizika, senzualna, ak i erotizirana nota ono po emu se Meneti istie meu suvremenicima. Karakteristino je i da Meneti u akrostisima i pjesmama spominje barem 12 razliitih ena, najee izvjesnu Katu, dok je kod Petrarke, a i Dore Dria, vila samo jedna. Pokazuje to takoer da je svoje pjesme najee vezivao uz konkretna iskustva i osobe, te pored ljubavnih, "ima u njega tako i stihova o pinezima i o pokvarenosti svjeta, a ima u toga petrarkista i antipetrarkistikih pjesama u kojima se pjesnik, iskusni Don Juanov brat, u as preobrati u enomrsca koji sve zlo svijeta vidi u enskoj nestalnosti, njezinoj nezasitnosti i ei". (S. Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 2, Zagreb, 1997, str. 52).

[Br. 1][Koji ti sej pjesni]Koji ti sej pjesni, molim te veselo,tako ti ljuvezni, veseli tve elo.Ako to zaoh ja, ne prija' tuicu,odvrzi drau tja, a vazmi ruicu.Toj li jur sad bolje ti more, ti tvori;oto ti jur polje: to umi, govori.A meni jur kosti prigrizat, uj, nemoj,da jo tej gorkosti ne utim uz trud moj.

[Br. 3][Zovijee zora dan a slavno prolitje]Zovijee zora dan a slavno prolitjetravicu drobnu van, zelen lis i cvitje,ja kad bih uhien od ove gospoje,ke obraz nakien u slavi vas poje.S jutra, dim, na prozor pogledat opah ja,ter tada moj pozor u taj as pozri tja:meni bi viditi jo lipu ner vilugospou sjediti u rucu pribilu.Vidiv me ka hrla vaze trak i kosuniz bijela ter grla kosice sve prosu;na elu ostavi dva prama od zlata,ostalo sve zavi okolo, dim, vrata,da kosa ne vitri, u kojoj do mal hiprukami zahitri na glavi venac lip;ozriv se jak jelin ter onas poe tja,ter gori ner pelin i emer ostah ja.

Akrostih imundo.

[Br. 5][to mi je, ne vim ja, ni poznam im bolju]to mi je, ne vim ja, ni poznam im bolju;istom jur odnit tja ne moem zlu volju.Jedini moj Boe, ako je ljuven blud,pravo se re moe, ljubav je velik trud;svega me uzboja a ne mnjah ja dovikda moe hez boja plakati mlad lovik.Makar me oni dan skonahu boljeznikad najpri poznah plan od gorke ljubezni;volj' da se ne budu na saj svit porodil,ne bih sad u trudu ivot svoj provodil,ni bih bil vesel'ja strasan ja, moj Boe,ko s moju od zel'ja vratit se ne moe.Da gdi znam lik ovoj ljubavi ali svit,ne bih ja ivot svoj potedil obit svt;ovakoj za vee ne mnju se veselit,za hue nesrjee ne vim ja ner elit.

[Br. 7][Za pravde, moj Boe, ljubavi ovoj ni]Za pravde, moj Boe, ljubavi ovoj ni,ter tuit ne moe komu se krivo mni?Jo prave napokon da ptice i zviriti stavi pod zakon i pravdom samiri;sada se dvie glas da ljubav jo rabi,ljuveno da oblas od svita svu zgrabi.More svit opustit ter ostat sirota,da li e dopustit tvoja toj dobrota?Vidi li da mlados taj ljubav svu spriter od sto u rados jednoga ne dri?Najlie ivot moj, ki za as radostiprija dug nepokoj u svojoj mladosti.Da moj pla napoli smian je s vesel'jem,ne bi mi sad koli plakati s dresel'jem;oh, ali da je trud ki mogu trpiti,sila mi prid tvoj sud ne bi sad vapiti:danu me jak zvir lav taj ljubav razmae,toj, viruj, ni ljubav, gdi na nju svak plae.Bud' to jes, moj Boe, skrati tuj vel'ju mo,odko svit ne moe toj moi vrha do.

Akrostih imundo.

[Br. 8][Stavil sam sunace ime ja toj vili]Stavil sam sunace ime ja toj vilikoja me srdace i mlados rascvili.Jote zled od dobra ne znah ja razviditme srce kad obra nju slavit i slidit.Sluih ju na moj dan sa svu mo i kriposi ivot Bogom dan donih jo' za lipos;milos jo' u zlatu ne pitah ni vas svit,ni inih za platu s njom cinu ni uvit.Volju nje ja dvorih svaki rok ekaje,sam sebe izdvorih ter ostah plakaje;najmanji moj uzdah ne plati moguia neg trud ki uzdah zaminit pojui.Da kupi jo roba, bez hrane stal ne bi:to vee podoba tko slui o sebi?Ovo me slobodi, ne pitam ini dar;a sluih to godi, budi ti sve na har.

Akrostih imundo.

[Br. 9][to ima bit ovo to nigda pr ne bi?]to ima bit ovo to nigda pr ne bi?jeda je ko novo hotin'je na nebi?Jeda li ko rokom slovo se ispunjada zapad istokom sada se okrunja?Svak teci tko elil vidit je udesa,gdi se 'e svit naselil pun slave s nebesa:mimo sad od truda slobod'te mladosti,ovo cvit i ruda od svake radosti,u kojoj pogleda' to nigda nisi vilter na se ve ne da' zlo' volji, da n cvil.Neka ti bde ini i blago riju van,a meni prosini ovaki vazda dan;druzim um taj vel'ji i znan'je i misalki znaju Bog je li to e bit upisal.Ovo je sva gizda, ovo je to poju -pod nebom od zvizda najlipu gospoju.

Akrostih imundo.

[Br. 11][Za ovu, ruan cvit, proslavljam svaki dan?]Za ovu, ruan cvit, proslavljam svaki dan?Mniti e zlobni svit da sam ja bezuman,jer inim nje mlados vrh svega gizdavu,da svemu uze rados, vesel'je i slavu.Sve drugo jes bre; ter se ja vas boju,da to dim ne vre, vee re dostoju.Ma nu li tkogodi vire mi jur ne da,i vee sam hodi oima da gleda:vidit e toj kruni ljepos ku Bog izda,da njom raj napuni i nebo od zvizda.Ne zna on zlat poraz ni u njem ljubavitko ne zna nje obraz i pozor gizdavi;da kad ga kud svrne s ljuvenom kriposti,srci mom ockvrne sve se ine ljeposti.Osumnjen doteem da vidim je li rajali svit, ter reem sam sebi: poziraj!

Akrostih imundo.

[Br. 16][Sliite ovi sud, molim vas za ljubav]Sliite ovi sud, molim vas za ljubav,tere vam ne bud' trud vidjeti tko je prav.Istrajah svu mlados sluei tuj vilu,ka nosi svu rados u licu pribilu,elei nje obraz i u san i javi,u kom je vas poraz od gorke ljubavi.Stvoriti jur nigdar ne hti mi milosti,mogui raj nje dar napunit svitlosti,razmi jo sam pogled, prid kim me srdacestaplja se kako led na gorko sunace.Moje sve ljubezni videi i slubu,s tolikom boljezni da elim nje drubu,nigdar jo' ne puta ime zvat me srce,toliko jer susta sad eljno do smrce.Vel'ji je toj uzrok kroz ki se sad tuu,jer zgubljam u mal rok ivot moj i duu,svaki as cvilei u eljah prituan,a toj sve elei da bih s njom sadruan.Nebeska da elju koliko cvitak taj,istinu vam velju, imal bih dosle raj;ar svrhu da reem, poetak i sridu:odkoli k njoj teem u milos da pridu,dan i no i jo dan ne bih se ustavilod muka ke zaman dosle sam postavilslavei gospoju gdi kako sunce gre,u pjesneh ku poju, a srce plaem mre.Okriv'te tko je kriv, oprav'te tko je prav:ovo sam istom iv, ginui za ljubav.

Akrostih imundo.

[Br. 21][Ovo svak govori, najlie razuman]Ovo svak govori, najlie razuman,da nito ne stvori na svitu Bog zaman:jedan vlas od glave satvoren n tato,ali lis od trave n da je za nito.Ma nu su za nita u ove gospojesva moja godita od slube sve moje;evo mi na slubi virnu bit naudi,to mojoj svoj drubi govore da prudi.

[Br. 25][Kolikrat uzbijesni, gospoje, moj razum]Kolikrat uzbijesni, gospoje, moj razumda vee ljuvezni ne slidim ni nje drum,da vee ja tirat ljuven stig ne buduki ini razdirat ivot moj u trudu.Veekrat, gospoje, sam sebi govoruda pjesni od tvoje ljeposti ne tvoru,da pjesni ne piu ni spijevam od tebe,jer za njih razdiu ljuveno sam sebe.Nu ova misal sva odlukom otide,kad slavna lipos tva kako raj izide,nosei obraz svoj jakino sunace.Tuj se ja stvorim tvoj a ti me srdace,i tadaj protrnu u eljah ljuvenoter moje privrnu miljen'je skroveno;a vazmu tvoj ures iznova sliditiki slian slavi jes svakojzi na svitii koji dostoja da se ti pravi jood gospoj gospoja, pokoli toli mo;pokoli svu moju privrnut mo misal,koju sam na tvoju zapovid zapisal.

[Br. 49][Sve molju Bogu se je li gdi sudac prav]Sve molju Bogu se je li gdi sudac prav,da malo mogu se potuit na ljubav;jer dokle u tuzi ljuveno ne bluah,gdi tue jur druzi, velmi se sm uah.Za ne znah ljubavi kakva je ni koja,koja me izbavi ne samo pokojama doe s krjepostju ter me da gospojikoja me ljepostju nesmirnom opoji.Vaze mi svu oblas, i mojoj slobodipostavi zlatan vlas, da voljno ne hodi;ne da mi odtoli da skrau radosti,toli se oholi vrh moje mladosti,da, kad je navlano gdi meu gospojam,ini se izbano ter gleda drugojam.Ovo je estok trud, ovoj su nesrjee,ovo je gork osud i tuge najvee!

Akrostih imundo.

[Br. 50][Pravi mi, moj Boe, neka te proslavju]Pravi mi, moj Boe, neka te proslavju:je li taj tko moe hvalit se ljubavju?jer ti zna svakoja, najlie mu mladoska nigdar pokoja ne prija ni rados,sluei gospoji napoli ivotom,koja me opoji anelskom ljepotom;ka vema obraz svoj uresa svaki dan,da vema ivot moj outi ljuven plan.

[Br. 51][Svak ovdi pristupi pogledat ljuveno]Svak ovdi pristupi pogledat ljuvenovil ovaj gdi kupi toj cvitje rumeno;za nitko za biser toliko ne haje,ter s jutra ni veer o drugom ne traje.Njeki cvit pripravlja okolnim da dijeli,a niki postavlja u prsi pribijeli;niki cvit zatie za ruse jur kosi,ter se njoj prilie takaj stvar i prosi.Ne mogu ja ne re u elji ljuveni:"Da se je cvitkom ste onimim mo meni,najlie ki stavi u prsi pribilei koji na glavi viu ja od vile!"Ne bih stvar htil veu, za scijenju u menitoj svu es i srjeu za ivot svreni.

[Br. 52][Pokli sam odluen, od ta Bog izbavi]Pokli sam odluen, od ta Bog izbavi,sve dni me bit muen od ove ljubavi,jednom u stat na put ovojzi od gospoj,kojoj u ja, za skut uhvativ, rei: "Stoj!"ter joj u skazati me tune boljeznike ivot moj pati ci gorke ljubezni,a pak u putat glas ter joj u govorit:"Odkuda ima vlas od mene toj tvorit?Ako t' sam jote kriv, pravda je i nje sud,kroza mi daje gniv i smrtni ovi trud?"Eta dim sad ovo, a prid njom kad budu,tad ne vim re slovo, sam sebe zabudu;za slavni nje obraz i grlo s kosamistavi me u poraz i svega zamami.

[Br. 53][Ako je na nebi ovakaj ljepota]

Ako je na nebi ovakaj ljepota,sada u sam sebi prikratit ivota;za viu u ove vesel'ja zadosti,obraz nje gdi plove pun svake radosti,i lice i grlo sve cafti u ruiter se njoj umrlo stvoren'je ne drui.Lijepo ti je gdi ovaj ljepos se nahodi,jo ljepe ures taj komu se prigodi.

Akrostih ASIL = LISA (Liza?).

[Br. 67][Svakomu sve, Boe, a meni, to viu]Svakomu sve, Boe, a meni, to viu,ako mi bit moe u milos da priu;jer ovo od raja zlamen'je na svitukoje se potaja jak miris u cvitu.Svidoi nebesom ovaj vil gizdavakakvim je udesom uresna njih slava;mani sja u gizdah, kako cvit u krunii mjesec u zvizdah kada se ispuni.Vazel bih dovik ja ovi dan da bude,i da mi pamet tja sve misli zabude,neka se nagledam ljeposti na voljua vee da ne da m' u eljah da bolju.Dobro bih ja tada mogal se zvat blaen,zovu se i sada, zasveer sam poraenodkole sunce m' sja, ter dil nje tuitivolju ner inu ja ljuveno zdruiti.

Akrostih imundo.

[Br. 78][Sve lovik to tui (govore da je ta)]Sve lovik to tui (govore da je ta),tko ljubav ne slui, on ne zna to je pla;jer samu smrt zovu najvei da je trudi ljubav ta ovu nada sve estok sud,za u njoj ni reda: jakino srid paklasvak drugu smrt gleda da bi ga razmakla.Ma u re naludo: vidih sva udesai vidih za udo uskrsnut telesa;vee bih jo vidil, prislavni moj Boe,da vidim ljuven stril izvidat tko moe.Ne mni se vam novo koji me sliite?Meni se mni ovo. Zatoj me tiite,dajte mi razgovor, molim vas Boga ci;jer mene ljuven dvor na konac ini pri,odkole ovaj vil ne haje moju smrt,videi ljuven stril ivot moj gdi e strt.

[Br. 85][Stvori Bog krjepostju zvir ke vid ne sveda]Stvori Bog krjepostju zvir ke vid ne svedaprid sunca svitlostju, kad godi na nj gleda;i drugu ka svu no letei uivaa k svitu bude po gdi u dne pribiva;za jo' je vrid svitlos, a Bog jo' razum dada bjei u tamnos kad zora uspada.Zvir jo ka u oganj nalita mni pomo,a sprliv krila na nj, ne moe vee po;ter im se umori i mrtva zadrhe,na oganj gdi gori sve trepi i prhe.Menije je prilika ovaj zvir, dim uprav,kojojzi jur vika prikrati sam narav;mo ne imam akvile, ter nisam krjepostangledati od vile na obraz ljepostan.Ukrit se u tamnos takoer jur ne vim,tere grem prid svitlos, - pomo se nebog mnim, -ka zgara me srce jakino plamen vru,da eljan do smrce nisam jo' voljan u.Ni bih rad, za je sud da sluim njoj vas vik,jeda bi na ov trud dala mi ljuven lik,ali s me mladosti da slimi zlatan vlas,jer ne imam radosti odko nje tiram glas.Do suz me ucvilja nje grlo od sniga,a licem rastrilja jak strilac biliga.Oh, zatoj ja vidim, zaman je svaki red, -sila je da slidim gizdavi nje pogled,odko je odluka koja me donesagdi strila od luka na me se oteza.

Akrostih imundo.

[Br. 90][Pozri svak ureda na slavnu vil ovu]Pozri svak ureda na slavnu vil ovutko hoe da gleda na svijeti stvar novu;ter ivot svoj istraj slavei nje mlados,gdi nosi kako raj u licu svu rados.Nut lijepo koli gre! nut slatko to gleda!tko za njom da ne mre? tko srca njoj ne da?er kada govori, bez sumnje oni glaslovika satvori da poe vas u slas.

[Br. 95][Stanimo, ljubavi, gledati vil ovu]Stanimo, ljubavi, gledati vil ovu,vrh nae naravi lijepu stvar i novu;jo dobro nu pozri na slavnu nje mlados,iz lica gdi jo' vri bez izma sva slados.Zato se pogledom ozire kako cvit,ter mi se mni medom da grezne vas s svit.More li tvoja vlas imati nju drgu?nut sliaj sad nje glas gdi poje po lugu!Vi ter se veseli koliko slavno gre;birek nju cvit eli, neka ga stupom tre.Nut gleda' jo vitar okol nje gdi tvoriod cvitja lip vihar, da joj se udvori;deri cvit svaki stav, mni mi se jer pravi:"Ovdi je sva ljubav ter ures gizdavi."Ovo ja spovidih, to i sam vidit mo,li slike ne vidih ovo' ja ni ti jo.

Akrostih imundo.

[Br. 103][Zmija se nahodi, - ovo je istina, -]Zmija se nahodi, - ovo je istina, -kada se prigodi da ju tko zaklina,jur kudom zavije, tu uho neka glasod rije ne uje ke bi jo' strli vlas:sve meni gospoja ku sluu toj tvori,odkole hti moja da mlados nju dvori.Mnokrat se stah molit nje licu ter veljah:"Ne in' me ta bolit, gospoje, u eljah!"Vinu mi bi zaman, za ona procinime rijei kako san, - iv je Bog istini;na stranu rumena dva lica obrne,da ju ri ljuvena na milos ne svrne.Dil togaj ova re zmija se ne morenegoli kamen ve i mramor od gore,odkoli ne daje da sam s njom u drubu,i tako ne haje za moj pla ni slubu.

Akrostih imundo.

Uz stih 1 nacrtana je na rubu ruka.

[Br. 111][Ovo ti znam rei: na moju moli smrt]Ovo ti znam rei: na moju moli smrt,ar mi ne utei, da bih se znal satrt;za te ja sliditi odluih ivot vas;tuj emo viditi tko e bit bri nas!Ti bjei koli mo, - ufan'je i sud mojima mo veu jo negoli ponos tvoj,prisvitla gospoe, ter seza moja svis,da ljubav ne poe u udnu nenavis.

[Br. 112][Ne vim te odkli ja zaet jur slaviti]Ne vim te odkli ja zaet jur slaviti:tolika slava sja od tebe na sviti!anelscim vjenacem birek se s' krunila,a bilim mjesecem da s' elo povila,iz koga sja zora, a pod njim jak zvizdedva svitla pozora, u kom su sve gizde.Za sincu i za hlad uzvila s' obrvi,kako se misec mlad uzvije dan prvi.Kako da imena zabit mi ne stvori,kad godi rumena tva usta otvori?koralj se izgubi i razum Omera,u kojih cte zubi, dva reda bisera.Lice kad s kosama daruje vesel'ju,vea je pomama negoli u zel'ju;gdi na njem procvata ruica rumena,uz koju od zlata lete dva pramena.Eleni ni Didu ime ve ne slovi,vazela s' Kupidu vlas, kojom ponoviljuvene kriposti, ke se svak varuje;a tvojo' liposti slugom se daruje,tom zgleda obraz tvoj gdi cafti vrh grlater vaze: "N ovoj - ree - stvar umrla!"za vidi u tebi to narav lovikasam da d po sebi, ne moe dovika.Ar da je Kasandra, tebe bi slavila,glas je tvoj kalandra od gore i vila,vjetar ka razbija od glasa visinom,ter more njim zbija, da stoji tiinom.

Akrostih Nikleta.

[Br. 121][Mnei ja, gospoe, da nee potuit]Mnei ja, gospoe, da nee potuitpravedno tko poe i virno posluit,ter tvoju tuj ljepos, sunacem koja sja,sa svu mo i krjepos posluih virno ja.Ter ovo li tuim, ter ovo li venupravedno er sluim tvoju mo ljuvenu;ku pravdu u ehar tva ljepos obrati,ter mi je nova stvar toj udo gledati.Ko udo da ja vih, ne bih sad alovan,od ljudi ne bih svih prstom sad kazovan,ni bih bil prilika pakleno' boljeznika ini dovika svis moju da bijesni.Nu ne mnih da e toj satvorit tvoj pogled;zatoj ja ovi moj privrnut milju red:pokli mi dosade za dobro bi nehar,jeda me dopade za zlobu ljuven dar.

[Br. 144][Ljuvena krjeposti, ka' moi tej tvoje]Ljuvena krjeposti, ka' moi tej tvojevrh slavne ljeposti od ove gospoje,koja te ne scini ner mlada djeteta,koja te ne ini blaena ni sveta.Tuj uka' vel'ju mo, tuj iskus' zlat stril svoj,a nemoj na me do koji sam vinu tvoj;ar ti se ne prima, zato si zlamenit,zato tuj ud ima tko nije plemenit.Onoga porazi ljuveni tvoj plamentko ti se u snazi ini drug i takmen;to je s i prava oholas na sviti,i ta je prem slava dostojna slaviti.Tuj ako dobude, tuj ti e bit dika,neka se ne bude zabiti dovika,neka tve poten'je more sjat sve vrime;tuj se e u ten'je postavit tve ime.Ar to je jer dobi ti mlados jur moju?drugo se podobi na vel'ju mo tvoju.Nu mi je mislit trud tko te se jur poni,pokli se prid tvoj sud vas s svit pokloni;pokli se govori da ima svu oblas,dosta bi da tvori deseto to te 'e glas.Zatoj bih rad ovoj koja je sunaceda u nje poraz tvoj postavi srdace;da malo povene u eljno' ljubezni,neka me ljuvene razumi boljezni;neka zna ljuven blud u kom je tvoja mo,neka zna eljni trud ki patim dan i no;neka zna svaki hip to je san i nesan,i kolik jes nalip sluiti sve zaman.A zatoj hrlo po', dokli mi uje duh,ter ovu od gospo prit na tvoj in' posluh.Danu u ja rei: zato mi svis vene?za te je strah vei ner deri i mene;ter bre nje ljepos ne smi jur ni pozrit,a ner tva da krjepos moe njoj vrha prit!

[Br. 161][Sva rajska gledajte u ovoj gospoji]Sva rajska gledajte u ovoj gospoji,ali se uvajte, jer vas svih opoji;za prave da jedna na svitu jes trava,ustom je sva medna a srci nezdrava.Takoer nje ures pozrit je obian,ali vas naprid jes k toj travi prilian;er suncem gdi sva sja, mni da e bit blaen,danu bi kako ja skoro bil poraen.Za najpri kad vidih anelsku nje lipos,dosada ter slidih sa svu mo i kripos,mnjah biti blaen zvan, - tuj se sad dreselim!A zatoj ja zaman to rekoh ne velim:zato se nje ures ne more ne elit;ka elja s trudom jes, ne da se veselit,ne da se radovat, ne da stat u pokoj,dokoli darovat ne bude lik na toj.

[Br. 179][Kamo se tko pravi]Kamo se tko pravi "Ne eli ljubezan,za ljubav ne zdravi nu mnoi boljezan"?Nu sada doteci, molju te Boga dil,ter meni izreci to s' tada rei htil.Zato bi bil kamen, zato bi tvrdi lavtko ne bi sad plamen outil za ljubav,videi vil ovu jakino rue cvit,koju bi da slovu dostojno po vas svit.Jer slavni nje ures toliku mo ima,toliku ima es jer mi svis vazima;ter da znam smrt vidit od ove ljubavi,ne mogu ne slidit nje pozor gizdavi.Ne mogu da ne dam moju njoj svu mlados,kad godi pogledam na slavnu nje rados,kojo' se veselim kako cvit sunacui nad sve to elim u mojem srdacu.Toliku ter kripos ne ima moja mo,da rajsku nje lipos ne elim dan i no,ni bih htil da mogu nje ures ne elittoj skrovno n Bogu komu je bilj velit.Jer dosti ovi svit obtjeca ivot moj, -ne vidih takmen cvit ovojzi od gospojka suncu lipotom anelskom dosiva,a slavnim ivotom Dijanu dobiva.

[Br. 199][udne ti je liposti ovaj vil gizdava]udne ti je liposti ovaj vil gizdava,udnije kriposti nje lipos i slava!za samo tko pozre anelski nje obrazoni as eljom mre i kopni kako mraz.Ter mnokrat ja pravih: bez zel'ja n ovoj, -i pamet postavih da vidim je li toj;nu ljepos nje vel'ju ne mogoh jo nigdarzamirit po zel'ju da tvori koju stvar.Zatoj mi otvori sad se svis i pamet,koja mi govori: "to s' toli velmi spet?to s' toli velmi slip? to s' toli smamljen vas?nu pozri za mal hip prisvital nje obraz,u kom e na ures pun rajske ljepostiki vei vele jes od zel'ja krjeposti.Ako li na pravu tko hoe da ree,i bil'je i travu krjepostju natjee."Zatoj se svak udi ljeposti nje udnoj,a udo ne sudi jer moe tolikoj;zatoj se uu ja kako svit ne zgori,ljuveno sva gdi sja jak sunce na gori.

[Br. 211][More se zvat kamen i mramor studeni]More se zvat kamen i mramor studenitko godi sad plamen ne uti ljuveni,anelski gdi poje ova vil gizdava, -meu sve gospoje sunce je i slava.Rijei nje i pjesni takoj su ljuveneda lovik uzbijesni i eljom povene,jer kada puta glas to morske serene,pravo bi lis ni vlas da vitar ne krene;ar sve to ima duh (tu joj Bog da kripos),sve stoji u posluh, kad spiva nje lipos.

Akrostih Marija.

[Br. 249][to tuih, toj dosta! odkoli ivot moj]to tuih, toj dosta! odkoli ivot mojna slavni svit posta, ne prija dobro toj;jer suncem ku zovem od moje mladostiini me da plovem po rajskoj sladosti.Sad ino ja, Boe, ne elim ner zdravje,pokli mi bit moe na licu uzglavje;makar mi ova vlas moe bit na svituda shodim nje obraz jak pela po cvitu.Vazmi svak za svoj trud tuj platu od zlata,meni je za moj blud u krilu sva plata.Neka ti svak udi iman'ja vee ste,i moj mu dil budi, slobodno mogu re:dosti se zovu blag po srii ljuveni,onomu kad sam drag tkono je drag meni.On ki znat sve eli, to me sad ne kuato se ta veseli ivot moj i dua?

Akrostih imundo.

[Br. 251][Slii ti ki ne mo sliat me radosti]Slii ti ki ne mo sliat me radosti,koju e rados jo ut mojoj mladosti,ter se sad samoho [s] ivotom razlui,neka te dan i no zavidos ne mui.Jer tvoja to zavis ter jezik prokletieljae skonat svis od moje pameti,sve milos od vile napravi, dim uprav,da elno ne cvile me oi za ljubav.Slava nje i razum za pravdu od slubeukaza meni drum da sam njoj od drube,ter ako sto godin ive nje ljepota,sve dni u gospodin bit od nje ivota.Mlados nje hoti toj da vidi tko n rad,a da se sa mnom moj raduje takmo sad,i da se veseli, dokli mu tee vik,a tko mi zlo eli da bi zlu dionik.

[Br. 259][Tko eli svital raj da gleda na sviti]Tko eli svital raj da gleda na svitina vilu poziraj koju u slaviti.Krunu je zavila glavici od kosic,ter ju je stavila umjesto od rozic,u kojoj cte vlasi jakino venac zlat.Toj mene porazi ter od nje bili vratvrh koga obraz sja sunanom svitlosti,tere na nj gledat ja ne imam kriposti.Ar pozri okolo u tanci vesela,a na me oholo pogled je vazela;oice nje gore jakino sja zvizda,ter kako iz gore vila t' se taj gizda.Licem jo' ruan cvit iznie s dilji van,ter stvara bilji svit negoli zora dan.Govor tej gospoje ishodi medan glas,a to li kad poje, strne mi svaki vlas.Hladak lip ishodi kad usta otvora,po kih se jur plodi koralj, cvit od mora.Anelom svu milos birek je vazela,ter misec mnju svitlos vazimlje s nje ela.Za grlom utie tko ljepos nje eli,tere joj iznie kako dilj svak veli.Jur kroza nj uziru, uzdihe ljuvenetolike podiru za njim ja skrovene,elei nje rados srdacem svaki as,jer ima mu mlados zapetu u zlat vlas,ljuveno ter bludi jak ranjen jeljenac.Li vrhu svih ljudi izbra me za venac,a ja nju za duu i za moj cvit ruan,privirno ku sluu jakino prav suan,i milju sluiti po sve dni po vas vik;toj svit e viditi, za mi da rani lik.

[Br. 262][Blaeni as i hip najprvo kad sam ja]Blaeni as i hip najprvo kad sam javidil tvoj obraz lip od koga slava sja.Blaena sva mista kada te gdi vidih,dni, noi, godita koja te ja slidih.Blaen as i vrime najprvo kada uhljeposti tve ime kojoj dah vas posluh.Blaene boljezni ke patih no i danci tvoje ljuvezni za koju gubljah san.Blaeni jad i vaj ki stvorih dosadeelei obraz taj sve moje dni mlade.Blaeno vapin'je kad ime tve zovihi gorko trpin'je u eljah kad plovih.Blaen trak od uze ljuvene u kojojstvorih pla i suze, elei da sam tvoj.Blaena ljepos tva, blaena tva mlados,pokli se meni sva darova za rados.

Pjesma je prepjev uvenog Petrarkinog soneta "Benedeto sia 'l giorno..."[Br. 314][to ivih u mukah, namirit milju ja]to ivih u mukah, namirit milju ja,pokli mi u rukah od ove ljepos sja.Iman'je od svita za moju n rados;za pela od cvita ne prija tuj sladosto prijah od ove anelske ljepostiza koju uh nove u sebi krjeposti.Meni se nje oi i s grlom ne brane,kim vinja svidoi koja se nam hrane.Vee ja za nita ne marim ni haju,makar sva godita ovakoj istraju.Ne mogu jo ne rit: udlji Bog ovi trudza ki se neu prit ni tako iskat sud.Dosti sam pravedno nadiljen za slubu,pokli sam zajedno s gospoom u drubu,od koje ne elim dovika stvar inuner da se veselim ovakoj ja vinu.

Akrostih imundo.

[Br. 346][Svakojzi nemoi lovika nezdrava]Svakojzi nemoi lovika nezdravamore, uh, pomoi kami, ri i trava,i takuj u meni iskusih mnokrat stvar;danu lik ljuveni ne naoh ja nigdar.Zatoj sam ja vidil, n hue boljeznikoliko gorki stril od ove ljubezni.Moemo svaki hip ut ljudi gdi veleda gori n nalip ner ljubav ki ele.U miru as ni mal ne ivu u sebije,jakino morski val o kraju ki se bije.Netom dan izide, oni as no ele;netom no popride, "kamo se dan?" vele.Da mi jo tko ree: "Ne prima re se tojto eli tko stjee na slubi ljuvenoj;"ovomu govoru jer ovoj ljubavitko stoji u dvoru miran se ne pravi.

Akrostih imundo.

[Br. 370][Za skriva svoj obraz od mene, cvite moj?]Za skriva svoj obraz od mene, cvite moj?ne zna li jer sam vas ja sluga od gospoj?ne zna li, gospoje, pisnivac jer sam ja,za pjesni ter moje od mnozih ime sja?A zatoj jur meni gledati ne branitvoj obraz rumeni, moj cvite izbrani;za ovo oni jes ki te e proslaviti ki e tvoj ures kon sunca postavit.

Akrostih SNAS, tj. Zna?

[Br. 378][Kroahta diklice, ako e slaviti]Kroahta diklice, ako e slaviti,ako e tve lice da slove na sviti,poteci sad hrlo, vee dni ne gubi,ter mene za grlo uhvativ poljubi.Zato sam oni ja za koga na saj svitod mnozih ime sja i cafti kako cvit;zato sam pisnivac i pjesni za tvoruod kojih jur vinac ljuveni zadvoru.

[Br. 415]ELEGIA PRIMA.[Gdi se je sada dil svak, da mu govoru]Gdi se je sada dil svak, da mu govoruto sam ul i vidil od ove ku dvoru;za tko je ustriljen od elje ljuvene,n vema nadiljen milostju od mene.Ovo gre pet godin er sam nje sluga ja,ter se mnim gospodin svemu to sunce sja;jo ne vim izriti nje darov prislavanza koji umriti vinu sam pripravan.Za kad sam u nje dvor, vrh sebe bude stat,kako bi razgovor mogla mi vei dat:hita me za lice, kada me pozdravlja,ka milos diklice ivot moj ponavlja;zato me poljubi s tolikom sladosti,da med slas izgubi kon moje mladosti.estokrat obtjee me grlo s rukami,a nigda ri ree koja me zamami;a nigda u pjesan nje ures gizdavisvu nau ljubezan spivaje proslavi;nigda svoj ukras jo tuj zane pripivat, -tko slii znati mo gdi budem pribivat!Za meni u raju uzmni se, dim uprav,ter se tuj ne haju skonati za ljubav,mislei oni glas koji me zavodii koji svaku slas od svita nadhodi.Ter se ja zauu milosti tolikoj,a sve to pouu outim srci toj;a sve to poelju, sve mi se ispuni.Zatoj se veselju prikrasno' toj kruni,zatoj se blag zovu u drubi ljuvenoj,najvema kad slovu prid ovom od gospoj,koja se govori na moju zapovid,neka mi ne stvori njeku zled ljuven vrid.Ter kad se namiru zlovoljan prid njom ja,ne moe u miru jedan as da prija,dokli mi nae lik ljuvenoj bolizni.Svaki bi mnil lovik nje lipos da bisni,toliko srano i milo poradinje lice sonano, da jad moj osladi.Zatoj uj tko slii, svakoga jo molju,im ona utii moju tuj zlu volju:nigda mi uhvati srce tma tolika,ter ja bh smrt zvati pripravan dovika;za mi zled u kosti stojae nikoja,ter u toj gorkosti ne imah pokoja.Za svaki razgovor od mene tja poe,negoli po na dvor od moje gospoe,ter pravljah sam sebi: skonan je ivot moj,ako mi lik ne bi tuici koji toj.Da kada dotekoh smiljeno u nje kril,do mal as ja rekoh: blaeni ljuven stril!do mal as jo velih: blaena boljezanu kojoj poelih nje slavnu ljubezan!Za netom ugleda moj obraz u tuzi,nimalo cknit ne da da eljno ne suzi;zae mi prinaat svoj obraz uz licea mene upraat: "to cvili, svilice?to boli? to brine? to ti je? koja zled?to takoj sad gine i kopni kako led?Da li mi tvoj rekal veekrat n jezikda s' rados mnom stekal i tuzi svakoj lik?Zatoj te jo molju, hotij mi govorit,hotij mi nevolju i tvoj trud otvorit;za viu tuicu da skona sad tebe,kako mraz ruicu eljno kad ozebe.Ako t' bih jote lik ne mogla na sada,da sam daj dionik od tvoga sad jada;ako li ja tebi budu lik, cvite moj,rados prim' u sebi, a tuit ve nemoj.Na tvoju zapovid sva moja lipota,izmi taj eljni vrid iz tvoga ivota!"Pomisli, ljuveni, bih li ja vesel tuj,i koje u meni vesel'je prijah, uj!Za ono gdi veli ljuvena nje mlados,poznah ja da eli meni dat svu rados;jer netom zgovori to bijee zaela,oni as satvori mene tuj vesela,pokli nje pribile ugledah ruci jaivot moj gdi mile, koja mi stvar prija:jer velmi ljuveno grlie mene tad, -je li vam skroveno bih li ja tada rad?Jer se vas u slasti ljuvenoj zamutih,u mojoj kad vlasti nje ljepos outih,za koju prionuh sve kako za ljubav,za koju utonuh ljuveno, dim uprav.Takoj s njom as velik zagrljen postojah,razgovor ali lik koji tuj ne svojah!i koje vesel'je ne prijah tada ja,jer mi svis od vel'je milosti zani tja.Najlie kad prosu uresni nje uresniz grlo tuj kosu, s kom zlato gubi es,ter mi bi viditi jak anel iz raja,koju rih sliditi ivotu do kraja.Takoj as od mene moj biser odstupii ktomu ljuvene sej rii zaupi:"Od svita blaga sva radostju nadhodekada se draga dva zajedno prigode;ter naoj mladosti tko brani tolikojda se sad radosti ne damo razlikoj,da se sad vesel'ju napuno ne damoa gorkos da vel'ju osvjenj nas gledamo."Kad ovoj doree nje ljepos gizdava,oni as dotee kako raj i slavater ini da sjedu, a sama sta dvorit;za njeku besjedu zae mi govoritku neu da kau, zato bih uzrok bilda eljnih porau ljuveno kako stril.Ar bijee sva medna, sva puna ljubezni,koja slas neredna ivot moj uzbijesni,ter zaupih: "Gospoje, dostojno po vas svitime se tve poje i cafti kako cvit!"

[Br. 424][to samo ja eljah oima viditi]to samo ja eljah oima viditi,kad viu, ter veljah, vesel u iviti,toj sada ja grlim, toj grli mene sad,ter n ve umrlim druit se meni kad.Dovika ter nee ovoli biti blag,za blago n vee ner dragu biti drag,kako ja, gdi prima meni se pobludit,ter srcu s oima n vee ta udit.

[Br. 461][Ovo je prilika: starica za pinez]Ovo je prilika: starica za pinezkad mlada lovika zanila k sebi jes,to nee satvorit, lovie, za dinarki ne vi govorit, a svim je gospodar?

[Br. 469][Njeki se nahodi u gradu trag sada]Njeki se nahodi u gradu trag sadater gdi se prigodi, svuda je s nesklada,svuda je s nemira, svuda je od rije;zato ih svak tira kako put to prijei.Jote u rit veu stvar ka je oita:svuda ih izmeu kako trib iz ita,svuda ih izgone; ima ih za rug svak,ter na njih jo zvone jakino na oblak.Mne mi se kako zec, gdi na njih vape tak'jakino na mjesec, kad ga ije vukodlak.Meu sve ri ovu imaju odvika,gladnikom da zovu svakoga lovika;i sve to kad tvore, to je njih obiaj:o kusu govore, zato kus dre raj.Odkli se ne vele za meso pikati,oni se vlastele ne mogu nazvati.Oh, vrli Kotore, zlom se mni napridarastrti obore, gdi mi si s povrida.Tko sjeme k nam doni od tebe najprvo,da ivot izroni jakino crv drvo?Er ljudi svi prave da gine ovi grads njih, kako s kotrave gdi gine vinograd.Slii svak svit ovi, tere se od njih bljud',za gorke otrovi u njih je jezik hud.

[Br. 485][Sad ivot moj obra, odsad se zatjeem]Sad ivot moj obra, odsad se zatjeemda vee ja dobra na enu ne reem;za ona u vjeri ne ive kako zec,za ona u mjeri ne stoji jak mjesec.Jer kako iz luka n udor stanovit,tako nje odluka, ka je svit jadovit.Za nju se zla stvori na svitu bez broja,za nju se govori da zgibe jur Troja.Svakomu zlu je red i uzrok jur ena,s koje je svaka zled i zloba svrena.Za nju jo napokon triba svit da zgine, -toj e sud i zakon i mudrih istine.Moj Boe, za drvo ondaj se ne zgodikad ena najprvo na svit se porodi?kad od nje bi zaet veliki prirok tajza ki je nam vazet zemaljski, prave, raj!Vee se ne more od srama govoritto mi je jo gore na enu dolo rit.Ci togaj ne stavi za ivot, lovjee,na enu ljubavi, nu mrazu najprjee,nu svaku nenavis, ter ti se nee steto kusi moja svis, - stid me je deri re.Ter ne mni tkogodi da meni od zlobeovoj re dohodi, za vee podobe.Dil togaj zlo radih na enu re sade,ter bih rad do mladih da ovo dopade;neka se uvati umiju od enei druzim kazati nje zlobe svrene,od kih zlo izrei Salamon ne more,ni mislit mislei to jote n gore.Zato njoj dovika o drugom n maritnegoli lovika da more privarit.Volja po' uprosi Sansona, ter e utta ena zla nosi i himbe u svoj skut.Ona se djavolje oruje more rit,ter po njoj za bolje ne more nito prit;ar zaman naredna n ena zvat enom,jer strana i edna svih dobr jes sobom.Ako li sm kusi, ter e znat kako seplaui sve suzi i skubu jo kose.

Akrostih imundova.

[Br. 486][Da li toj dostoju od tebe, gospoe]Da li toj dostoju od tebe, gospoe,ka radi svis moju da u jad sva poe?Da bih znal sve zgubit ter ostat sirotomi da se znam ubit i rastat [s] ivotom,tako mi u zdravju podral Bog mlados, -to vee ja slavju ner drugu ku rados, -kako u sam sebe poalit i trud moji mene od tebe osvetit. Nu postoj!Zato ja po vas vik ne vidih tadi redza dobro jur lovik da vratit ima zled,kako ju ti vraa neharstvom sad meniter inud obraa tvoj obraz rumeni.N toli lav zlosrd, n toli gork plamen,n toli mramor tvrd ni morski jo kamen,koliko srce tve ko Judu nadhodi,u kom se birek sve od zmija id plodi.Kamo se razum tvoj? Pomisli za mal as:najdrai tko ti je svoj bi li ti ponil skoliku ti ja ponih za milos i ljubav,za koju izronih ivot moj, dim uprav?Za scijenjah da za har imat e tvoj ures,a ne mnih nikada u tebi zled da jes;ter volih boljezan trpiti s umoromner tvoju ljubezan da zdruim [s] zazorom.Ter ovo govorim, a patim estok sud,dokole satvorim osvetu za moj trud.Zatoj sam on prvi meu svom mladostjuki bih se tve krvi napojil s radostju;toliku za tebi ne mogu stvorit zled,kad menije jur ne bi mnilo se piju med.Ter ovo govoru, za neu tajati,za neu to stvoru dovik se kajati.

[Br. 504][Komu sad ne riu srdace svi noi]Komu sad ne riu srdace svi noividei na kriu gdi visi sin Boji?sin Boji i lovik, vas ranjen, vas izbjen,na drijevu vaskolik razapet i pribjen,u kruni trnovi, kojom mu svu glavuinie idovi i s licem krvavu.Zato toj ner za nas i za na neposluh?koju stvar do danas ne vidjeh, da ni uhda Tvorac pristupi ter se da prodat sam,da sluge odkupi. Vru ti je ljuven plam,vrua ti je ljuvezan koja se ucijenida nau boljezan svu svojom zamijeni,svu svojom zasloni. Jaganje ki zlobeod svijeta sve poni, brani nas hudobe,brani nas na putu, brani nas, Izuse,za tvoju smrt ljutu, molimo u suze.

[Br. 510][O sinu Davidov, ljubavi goruta]O sinu Davidov, ljubavi goruta,ki za nas od idov ubit se doputa,molim te molei za elju ku t' nou,ku eljom elei u eljah ja prou.Uei od tvoje iv oganj ljubavi,u srce ter moje da gori postavi;neka se ja sprau, neka grem vas u plamza tobom, jer drau tebe stvar ne imam.Neka se ja satrem, neka se satrem vas,za tebe da umrem, kako mre ti za nas;neka me na kriu razapnu s tobom sad,neka me izriu svi noi, - ja sam rad!Istom me ne ostav', istom se ne dijeliod mene tva ljubav, dokli sam u tijeli;dokli se duh u skut Abramov moj zgleda,gdi ova teka put po sebi do ne da.Dore Dri (1461 - 1501), Dubrovnik- iz ugledne Du. graanske porodice

- jo se vie od Menetia pribliio naem narodnom pjesnitvu

- latinski stihovi nisu sauvani

- Njegovo je djelo bilo poznato preko Zbornika Nike Ranjine, dok 1965 godine nije u Dublinu otkriven novi rukopis njegovog kanconijera (Gjorete Dria pjesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesnjee).

- Dri, piui najee dvostrukorimovanim dvanaestercem, slijedi petrarkistiku konvenciju, te u skladu s ondanjim poimanjem izvornosti i prevoenja neke pjesme i prevodi i adaptira na temelju stranih uzora, ne navodei izvore. Od toga odstupaju tzv. "pjesme na narodnu", nekoliko pjesama sastavljenih po uzoru na narodno pjesnitvo dubrovake okolice, ali nije sasvim sigurno da li je Dri autor tih pjesama, samo zapisiva, te da li su te pjesme doista narodne. Nije sigurno niti autorstvo po miljenju mnogih najuspjelije pjesme Zbornika Nike Ranjine, Odiljam se, moja vilo. U Dublinskom rukopisu otkrivena je pastirska ekloga Radmio i Ljubmir, koja ga ini ga zaetnikom pastoralnog pjesnitva, dok je pjesma Gizdave mladosti i vi svi ostali vjerojatno najstarija hrvatska maskerata. Znaajna je i pjesma udni san (Ako jes istini, moj Boe, ovi san), monolog vile koju zarobe gusari sa dramskim elementima, pretea kasnije bogate tradicije scenskih Robinja (Vetranovi, Luci, Naljekovi).

Premda je neto mlai, znanstvenici (Reetar i drugi) mu daju prednost pred Menetiem, koji ga je mogue oponaao i slijedio. Dva su pjesnika usko povezani, pored ostalog i zbog injenice to su se zajedno nali u Ranjininom zborniku, ali meu njima postoje i znatne razlike. Dria od Menetia razlikuje udoredniji ton njegovih pjesama, to je sasvim sigurno posljedica Drievog ivotnog poziva, zatim bolje poznavanje i koritenje klasinih uzora, te vea sklonost inovaciji i odstupanju od normi. Drieva je lirika "gdjekad pomalo anemina i od konvencije bolesna ali ee sugestivno natopljena ivom mada diskretnom senzualnou i nekom blagom mudrou koja je redovito izbjegla da bude puko mudrovanje." (S. Petrovi)

1965. godine pronaen je u Dublinu novi rukopis Drievih pjesama, pod naslovom Gjorete Dria pjesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesnjee, nazvan Dublinski rukopis. Neposredno nakon pronalaska rukopis je za tisak priredio Josip Hamm. Rukopis je u Irsku dospio u 17. stoljeu. To je otkrie rijeilo neke dvojbe u svezi Drievog opusa. Pjesama u tom rukopisu ima 97, od kojih je 20 ranije nepoznatih, tj. nema ih u ranije poznatim rukopisima. ini se da je ovaj rukopis, kao i Reetarov rukopis Drievih pjesama i Ranjinin zbornik, prepisan sa zajednikog najstarijeg predloka, koji je po svoj prilici nosio naslov Pjesni ljuvene. Rijeena je tako dvojba u svezi prve pjesme Drievog kanconijera. Naime, pjesma u Reetarovom izdanju razvrstana pod brojem 610 (Oh, tune sej pjesni s uzdahom sloene) i kod Ranjine je imala natpis Dore Dri: Pjesni ljuvene. Prepisujui pjesme abecednim redom, uz ovu je pjesmu Ranjina naveo i naslov cijele zbirke. Dublinski rukopis definitivno je potvrdio da ta pjesma ide na prvo mjesto, s im je u skladu i njen sadraj.

Neke pjesme koje su ranije smatrane za Drieve nisu obuhvaene u Hammovom izdanju (Stari pisci hrvatski, knjiga XXXIII.): primjerice Leute moj mili i pjesme "na narodnu" koje su se pripisivale Driu. Te bi pjesme mogle biti Drieve, ali ih ni on ni njegovi suvremenici nisu smatrali njegovima. - "moda s razloga to su, prema tadanjim shvaanjima, bile 'suvie' narodne" (Hamm).

Pjesni ljuvene, prir. J Hamm5. [Br. 516][Oh, kruno pridraga, biserni moj cvite]Oh, kruno pridraga, biserni moj cvite,ljubav me primaga da umrem krozi te.Tijem ne htij zamirat, ar oi utiutve gizde pozirat kojim se vas diu.Ni mi htij zabavit, molim te za milos,sluga se tvoj pravit, za mi je usilos,pokle mi s', gospoje, u prseh mojih stril,i due jo moje ti s', vilo, vei dil.Ar meu svim vilama i meu sva jo dobragospoa s' ti sama me srce ku obra;ni pomnjim za ino na saj svit to viuneg tebi jedino u milos da priu.Nis' tvra kamena, nit moe toj biti,gdi s', vilo, ljubljena, da nee ljubiti;najlie ki t' mlados s ivotom darivana svaku tvu rados vik da ti vas biva.A uzrok tomu bi tva lipos, sunace,ku velmi obljubi me elno srdace;ar ljubav tolika hitro ga pritvori,anelska tva slika da na njem sva gori.Tebi me jo izda ter u hip on svezas kripostju jur zvizda od tretjih nebesa,da uze ljuvene, dokle na svit hodim,ne zdrijeim ja s mene, ni jej se slobodim.Smiljeno ci toga ja t' se u pomolit,vrh mene svim tvoga ne htij se oholit;reci se da s' moja, za bijelo tve lice,jur moja gospoja, a ja tvoj, ruice.A mnom se ne stidit meu vile gizdave,nu ti e zavidit ci hvale i slave,na svakom vesel'ju u pjesneh gdi slove,za gizdu jo vel'ju kruna se svim zove.Svemu je svrha smrt, nu samo slavan glasne moe nigdar strt, ar nad njim ne ima vlas.Krostoj se mnom, vilo, vrhu svih diiti,istom me jur milo htij k sebi primiti;a plau ja inu za moj trud ne prosimneg tebe jedinu u prseh ku nosim.

6. [Br. 517][Milos svu napuno tad svitu Bog izda]Milos svu napuno tad svitu Bog izda,tebe, slavna kruno, kad stvori vrh zvizda;i tim ti da ime nazvav te milostju,da te svu sasvime uresi lipostju, -lipos, ka na saj svit izvrsna jo ne biku bi mo proslavit, razmi taj u tebi.Oima s' sunace i anel pozorom,svitli raj vinace goji t' rano zorom,svu slavu da t' nosi tva glava ka cvatau rusi toj kosi jak priista zlata.Grlom sniga s' bilja, bistrija jo leda,svu lipos od dilja u njem narav zgleda.Ja sumnjim jeda si, vilo, s neba sila,ajli s' vila ka si s as iz lug prila.Odasvud prosine jak zora s istokati, vilo, gdi mine tanka i visoka.Ree svak sam sebi: poziraj, poziraj,na saj svit pr ne bi ni e bit lipi raj!Er drazim prolitjem stvori se tuj jesen,procafti t' put cvitjem, s mirisom uresen.Slatku ri ajli glas kad pusti jo, vilo,tuj sve kroz udnu slas bude se smamilo;uvi jo tve pisni, razumne zadosti,sve onas uzbisni u nikoj radosti.Eto u sve dilo anel si s nebesa!ci togaj, m vilo, ljubav me tva steza,lipos da t' u pjesni i slavim i piem,ter s vel'jom ljubezni vrh zvizda uzdviem.Istom mi udili toj im se oziva,moj cvite primili, ki u mni pribiva.

Akrostih Milos Dore eli.

7. [Br. 518][elim te povazdan, moj dragi biseru]elim te povazdan, moj dragi biseru,jak jelin kad edan eli pri k jezeru,tve oi sunane da budu lik mi dati skrovne me rane kriposno izvidatsrid srdca u meni tvoj pogled ke stvori,tvoj pogled ljuveni koji me umori.Bilig je toj rani priblido me licei ivot skonani ci tebe, divice.Toj sama mo vidit, pod prozor tvoj minuvgdi budem problidit, s uzdahom ostinuv;ma nu se pozriti slobodno ne smimo,meu nami sakriti ljubav ku tajimo.Aj, Boe, stvori li na saj svit trud veineg tomu ki cvili dragoga elei?Ah, oni blaeni i velmi estitiki esto zdrueni mogu se ljubiti,ter eljom ne traju najlipe mladosti,ni zaman ufaju uivat radosti.Tako mi, m vilo, ovakoj ne sahnuti na tve jo krilo pokojno t' odahnut,tako me jo hrlo tvojom kosom rusomsvezala za grlo jak lovac zvir uzom,koli su priudne sej muke misliti,vema su jo trudne u srcu trpiti.Krostoj te povazdan elim, moj biseru,jak jelin kad edan eli pri k jezeru.

9. [Br. 520][Zamukni sva hvala tihoga slavica]Zamukni sva hvala tihoga slavicai sva s ostala letutih jur ptica;zamukni sva slava po moru ka slove,sirena gizdava pojui kad plove,ar sliam i vidim da glasom n drugatoj vili ku slidim kako sve nje sluga;ni nigdar bi uven ni e bit lipi glas,ni toli jo ljuven da ima veu slas.Narav se zaudiv sam sebe prikorier, velmi sve trudiv, takmen glas ne stvori.Mnju nije zemaljski ni na saj svit stvorenner s nebes anelski, rajom je uzoren;ter bi dan toj vili, umrli da znajuku milos Bog dili prid sobom u raju,da se svak utee i sili k njemu doi u svem da ree prem svasma saj svit o.

Stihove 13-14 navodi kao Drieve D. Ranjina (v. Stari pisci hrvatski, 18, 3).

12. [Br. 524][U em se tko vidi, u tom je miljen'ju]U em se tko vidi, u tom je miljen'ju,i svaki besidi o svomu ivjen'ju;jo ki se im uti, obrazom pokae:trudni su jur puti da licem tko lae.Gdi je mo oima tajat rane skrovnou sebi ke ima srdace jadovno?ar srce sve nee odrat tuice,nu ih dil odmee na oi ter lice.I svak to ki ljubi od srca s vesel'jem,jur kade izgubi, ostane s dresel'jem;i koga trg hrani, o trgu govori,a ranjen o rani ka ga vema mori.Ovo jest naravom: ka gdi tko uiva,tuj mu sa svom slavom sva misal pribiva.Ta nima jur inu misal me srdacener vilu jedinu ka mi je sunace.Razgovor nje elim i ufam imiti,krostoj se veselim na saj svit iviti;i tim se ne stidim, m mlados nu slavinje lipos gdi slidim i u san i javi.Er drago prolitje i narav na saj svitod nje meu sve cvitje ne stvori lipi cvit.Ne hajem za zlato ni drago kamen'je,ni mi je jo na to ni um ni miljen'je.Istom da uivam me srce ku obra,vam ludim darivam zemaljska sva dobra;ar vee ja udim za suna nje bitiner svemu da sudim, ostav kralj na sviti.Krostoj ne govorim ni mislim ri inuner vilu ku dvorim za ljubav jedinu.

Stih 5-24 akrostih Dore.

19. [Br. 531][Gizdave mladosti i vi svi ostali]Gizdave mladosti i vi svi ostaliu ovoj radosti ki se ste sabrali!Jur ja sam po kom se dobra kob narie,togaj ci svi mnom se, gdi priem, uzdie;odasvud tuj slava s vesel'jem prihodi,jak poljem kad trava litnji cvit usplodi.Razlici svi ljudi, sve sunce t' obsiva,na rados jur svudi svak mene priziva;er iz mojih usti to godir se ree,sve nebo dopusti i sve se toj stee.Tim prioh da ove ja vidim radostikej vas svit sad slove veselo zadosti;i da zna svaki vas ar u navistitiovdi za kratak as blagosov estititoj vili ka sama u kruni od zlataodasvud meu vama biserom jur cvata.Krostoj me svi milo sad ovdi sliite,najlie ti, vilo, rumeni na cvite!Da bi uivala jak rajem zdruenasve dni, sva ostala naprida vrimena;saj svit da t' zavidi vas tvoj vik i potom,najlie ki vidi da si s tim ivotom.Neka t' slavno ime uvike ostaje,ako i sva vrime ivotna skonaje.Gdi godir kad doe, tuj svudi pokojan[s] zdravjem da mir oe nebesom dostojan;ne samo loviku nu svakoj ivinida sve za tvu diku skladno se sjedini.Neka su opene sve zviri zemaljske,i ribe vodene i ptice nebeske.U toj slavi sti, vas s svit blaenstvomda se bude rei drug s rajskim kraljestvom,gdi udno s grlicam sokoli minujui meu drobnim pticam po dubju stanuju;ni se boji smrti u toj zec travicigdi su brzi hrti i vili slidnici.Oholi jo lavi tere zviri tvrdeneka se ne pravi nejacih da grde;kouta jo plaha po polju openuda pase bez straha travicu zelenu,i jelin lagahti od lovac litnji danbez sumnje da dahti gdi k vodi gre edan.Sve ti se toj zbudi, neka svit daj sadapoine od ljudi kih volja uzvlada.Jo kraji ter more i vitri studenimir skladno da stvore meu sobom zdrueni.Oda svake strane, na saj svit toli lip,da zemlja ostane u jedan vini hip,travicom zelenom sve dni se dieii ruom rumenom rajski miriei,jak lipo prolitje, lipe vidit zlata,razliko kad cvitje po poljih uscvata,i rosom uzsiva jak drobnim biseromkoji vri ter dopliva s istonim jezerom.Da slavic alosno i tuno cviljen'jesvrne u radosno i milo spivan'je;u taj pokoj sti, iz glasa dan i no,svakas te slavei nada svu svoju mo,s ostalim ptiicam tobom se diei,ar meu svim divicam anel se mo rei.Taj slavna udesa, uvik neskonanabudui s nebesa kroz te, vilo, dana,da svako stvoren'je sve dni vika svogaza tvoje ivjen'je vinu moli Boga,glas jedan smiljeno u dne i u noiputaje ljuveno vrh svoje sve moi:"O Boe jedini, ki svemu buduistvoritelj istini i kralj primogui,umrlih moljen'je ako ti je ugodno,u kom je snien'je sve za te podobno,budi milos tvoja u semuj ivotuda ovaj gospoja prodlji svu lipotu,u s hip mladosti vino pribivaje,a nidne starosti vrh nje vlas nimaje.Pokle s' dal da zmija nigdar se ne stara,ka se u krug svija i rani jad stvara;toj se zna oito jer kripos tuj imada svako jur lito mlados na se prima.Eto jo meu ptice, prave nam, na saj svitjedina fenice da e vino ivit,u istok na gori ka se sama stavlja,srid ognja da zgori, i pak se ponavlja.Krostoj, vinji Boe, ne daj nad tom vilomda igdar smrt moe hvalit se svom silom;za kroz nje liposti mnozi se silimoda tvoje milosti u raju vidimo,mislei u sebi ka ima bit slavau tvoj dvor pri tebi, gdi se sve poznava,jur pokle utimo taj pokoj i radosovdi ku vidimo kroz ovuj tvu mlados,ka nam se anel mni ne samo lipotomnu svim to ne tamni, Boe, prid pravdom tvomTo li ju igdar ho uzet [s] svita segaj,in' da nas smrtna no obujmi pr tegaj,u njem tej alosti neka ne ujemoi da tej grdosti vidit ne budemoka bi za njom bila; a toj sam dobro znaar je ovaj vila sva dika i mir na.

Akrostih 1-14 akrostih Doreti.

21. [Br. 533][Vinji Bog, ki vlada nas i sva ostala]Vinji Bog, ki vlada nas i sva ostala,budi mu jur sada izvrsna sva hvala,pokle nas dobavi prijat ovuj rados;krostoj ga jur slavi ovdi svaka mlados,ter esto poziraj mlaahtu diklicuka je jak svitli raj u lipom nje licu.Rusa je nje kosi okol glave svita,krunu vrh nje nosi prolitnjega cvita,ter tanca meu vama kako iz lug vila,svitla je dva prama niz lica pustila.Bistar pogled ima, - u njem su sve gizde, -ter pozre oima, jak da su dvi zvizde.Slatku ri izusti, kojom nas svih sveza,a smiljen glas pusti jak anel s nebesa.Lipe nam prosine ner zora s istokataj vila gdi mine tanka i visoka.Togaj ci u koli ovdi ju svak slavi,ter njom se oholi s kim ju Bog sastavi.

23. Br. 535][Moje isto zlato, pokle me Bog stvori]Moje isto zlato, pokle me Bog stvori,odluen bih na to da me ljubav mori.Ljubav me taj mori sa svu nje usilostere mi govori: "Trpi sve za milos,svaki je rok blizu, za ga vrime dvigne;dni duzi ta nisu da ih no ne stigne."Ja taj rok ekaje potrajah svu mladosi svakas ufaje tuj prijat nje rados,jurve sam usahnut milos tuj elei,ni moem odahnut boliljiv cvilei.Oh, dobro sad vidim da mi gre skonan'jea svakas li slidim ljuveno ufan'je.Ne moem izrei im hrlo dni lete,a n mo utei od smrti proklete.Roka smrt ne dava, slidi nas dan i no,jur je nje sva slava, vrh svega ima mo;smiljen'ja ne ima. to da nas odkupi?ar zlato ne prima kade k nam pristupi.Eto kroz taj uzrok, mnim, pr u umritiner budem tadi rok mom srcu viditi.Nu s', vilo, ti ona ka mi mo ugoditi segaj zakona u mal hip slobodit.Togaj te ci molim za svitle tve oi,da se ta ne bolim, daj mi rok izroi;imaj me za slugu sve dni moga vika,odnes' mi tuj tugu, daj mi rani lika.A mene jur stei i sebi slavan glas,i moe jo rei na tvoju da sam vlas.

Stih 3-28 akrostih Doreta.

26. [Br. 538][Ljubav mi domori, ljubav mi dodija]Ljubav mi domori, ljubav mi dodijau meni ka gori s emerom od zmija.Nu mnozim bi rados kroz ljubav umriti,u ki broj mu mlados mnim skoro viditi;za mi se srdace kako snig snebiva,kade ga sunace s gorkostju obsiva.I dosle jer sam iv, velmi se jo udim,kroz ovi ljuven gniv tolikoj gdi trudim;toliko gdi sahnem pritvri neg kami,dan i no ne odahnem suzei s grozami;ni lika nahodim, van smrti pricrne,sej da se slobodim ljubavi nemirne.Oh, narav svakomu da svoje hotjen'je,a srdcu jur momu ljuveno eljen'je;i pticam krila zda da budu letiti,a meni jur vazda u mukah iviti.I stvori sunacu vrh svega svitlosti,a momu srdacu razlike alosti,razlike alosti kej mi su priljute.Vaj svakoj mladosti ke ljubav oute!Za u trud pakleni bolje bi da stojimner u plam ljuveni ivot svoj da gojim.Ke lika nimaju muke su sve trudne;sej mi se prem daju odvee priudne.Er zvizde s nebesa ta htie, odasvudkih nas kripos steza na sve to da njih sud;nu da t ne, vilo, i rajska tva lipos,zaman bi m' sve bilo to stvori njih kripos:ostal bih vee zdrav ner jelin od gorai jaki nego lav ter tvri mramora.Ta oi sunane jur vinji t' Bog izda,pri njih su skonane sve moi od zvizda.Ti s' moje sve blago i cvit od bisera,kamen'je s' pridrago s istonih jezera.Tim sve tvoj sam pogled to hoe pritvori:tko stine kako led pozri na nj, da gori;pozri na nj, da se svih izbavi bolezni,da mu se jo u smih sve svrne s ljubezni;i velmi dreselo u mukah tko sahnepozri na nj veselo, da taj as odahne.Nu mene ogrdi i ranu da ljutu,jakino lav tvrdi stignuvi koutu.Jur toj mi ne moe zatajat moj obrazkakav je, moj Boe, ljuveni nje poraz;u sve mi jo ini nepravdu suprotiv,pokle me prihini, kako zvir ukrotiv.Tvra stvar na sviti nigdar se ne vidi,ka moe iviti, ner ljubav tko slidi.Svaki svezan suan vema je slobodannego ja prituan, pokle t' bih, vilo, dan;dan ti bih samoho, bez rati, primirno,vas moj vik sa svu mo da t' sluim privirno.Tuj slubu i viru plaa mi tugama,ci koje umiru s prigroznim suzama;ar kroz te grem svudi izranjen do due.Ovakoj svim budi neharnu ki slue!

Akrostih Dore t' pisa.

47. Br. 555][Tamnu smrt smiljaje ajli poslinji sud]Tamnu smrt smiljaje ajli poslinji sudmnozi prave da je s mukom najgori trud.Od mnozih dovolje dobroda toj sluam,nu onoj znam bolje sam to svakas kuam.Hui trud ne vidim od elje ljuvene,dil ke mono blidim, ar mi ivot vene,bez mire dan i no mono me muei,odroniv mi svu mo i vas vid suzei.N samo toj meni, nu je svim ki uteudorac ljuveni po razlike pute.Krostoj bi svim bolje tamnu smrt prijatiner od svoje volje ljuven zakon znati;bez broja jer svakas ljubav muk ima,a smrt pod jedan glas za mal hip trud prima.Ka je smrt ina stvar ner jednom izdahnutter prijat ognjen dar jak dubak usahnut,ne utiv bolosti ni muke svitovne,ni nidne alosti u srcu jadovne?A ljubav na saj svit vas je trud paklenisvim ki ele ivit u slavi poteni.Krostoj mudri prave da svake mladostihrlo se izbave ljuvene ludosti.

57. [Br. 588][Ljubav mi dodija ka se bez razbora]Ljubav mi dodija ka se bez razborao meni razbija jak vali kraj mora,jadovne sve sile putaje bez mirei zlate nje strile u kojih n vire;od kojih uzdiu, boliljiv suzei,svudi me za stiu a n im mo utei.Raju, nam i svemu oj kralju jedini,nepravdu tuj emu ljubav mi uini?Er da sam nevirnik glavom i svim duan,taj bi me sam krvnik alei bil tuan,mal hip da poslua gdi cvilim tubeno, -ne takoj ni dua u muci pakleno';ajli da moj vidi obraz jak u mrcagdi sahne i blidi s uzdahom od srca.A ljubav neharnu jak tvrdo kamen'jene bi mo da svrnu na nidno smiljen'je,koj sm se dah mirno, sam od dobra htin'ja,sluit jo' privirno vas moj vik ivin'ja.Krostoj mi dodija i ta bez razborao mni se razbija jak vali kraj mora.

Akrostih Dore.

65. [Br. 580][Gizdavo prolitje sobom se diae]Gizdavo prolitje sobom se diaerazliko gdi cvitje po poljijeh cvatae.Tur vidih bludnu zvir, pritihu koutu,s ke nigdar ne imah mir razmi rat priljutu.Ona ti je sva bilja negli snig pribili,vas ures od dilja njojzi Bog nadili.Rekoh tuj sam sebi: slidi nju i tiraj,ta na svit pr ne bi ku stvori svitli raj.Er me u svem stravi izvrsna nje lipos,ku slidih u slavi sa svu mo i kripos;slidih ju za ljubav, ne jak ptice sokol,ni kako zviri lav kad svija uokol.Slidih ju ci mira, a ne da joj dam smrt,jakino kad tira jelinka brzi hrt.Ke noah tuj strile ne bihu s emerom,bihu se nu svile u zlatu s biserom,za koje nije ina dostojna od zviri,razmi taj jedina m mlados ku tiri.Zimnju no ne hajah, mraza ni studeni,na snigu ostajah, slediv se o meni;a litni dan gorah pod gorcijem sunacem,ter se velmi morah elei srdacem.A vas taj trud primah srdacem s veselim,ufan'je jer imah toj prijat to elim.I niki dan zaoh g zelenoj dubravi;sriom ju tuj naoh gdi se u put spravi.Sam sebi ja rekoh: sad budi siv sokol!ter brzo obtekoh stramputi uokol.Letih velmi hrlo da puta dil skratim,hotei za grlo tuj da ju uhvatim.Vidih jo' vrh vrata s velicim zlamen'jemgojtan ista zlata s pridrazijem kamen'jem;na njem pismo sjae od drobna bisera:"Stoj dalek, - pravljae, - ja sam zvir esara."Vidiv toj vas strahom nazada uspregnuh,ter s tunijem uzdahom toj htin'je ustegnuh;a vee ne vidih tuj tihu koutu,ta s trudom ku slidih po razlikom putu.Oh, udo jer bih iv, ne moem izreikoliko boliljiv tuj ostah cvilei;ar tuj se oito sve sasvim razluih,i peto jur lito to trudih i muih.

Stih 1-8 akrostih Dore.

77. [Br. 562][Ako jes istini, moj Boe, ovi san]Ako jes istini, moj Boe, ovi san,vee mi ne ini ivjeti jedan dan.Pridi stril ognjeni ter mi smrt satvori,ne krsmaj o meni, hrlo me umori;er volju ne bit iv, dim volje najdrae,neg vidit ovi gniv ki[m] me san kobljae;to li je san ovi bjegu nekrjepostan,to suzi jad ovi da sam vas alostan.Krozato s uzdahom suze mi sve oii prsi zlijem strahom jo tuga naskoi.U srdcu mojemu sili me taj san honi mislit o njemu, a istom nije mo.Ja ne vim, teko je, to godijer ovo bi,do due do moje uh da me ukobi.Oh, kako ne umrijeh noaska po noi,ja kad u san usnjeh gospou tuj doika me je svezala kroz srce ranjenoi muke zadala s kih cvilim ljuveno.Svezav ju voahu gusari nemilii ta njom truahu da mramor procvili.Gredijee tuj sramno jakino meu lavi,u ruho pritamno pokriv se po glavi;a zemlji snieno oima snizae,ter s molbom smiljeno trgovcem pravljae:"Pokli me Bog i es, trgovci estiti,dovela na v[as] jes, htjejte me trpiti!Pokli me nesrjea ali sud od zvizdamene njim obea i u njih vlas izda,gdi godir daj malo ljubavi, na svitiako jes ostalo, ku bi mo viditi,i ako ka milos u prsi bivae,ne bud' vam usilos da se sad pokae.Od mene gniv ovi hotjejte slobodit,da me zli tatovi ne budu sad vodit;rad moje mladosti i djevstva jur mogaima'te milosti, molim vas ci Boga.Er niste lav grdi, niste zmaj ognjeni,ni mramor pritvrdi, niste led studeni,da mene mlaahnu poalit neete,gdi nigdir ne dahnu kroz huse proklete.Jur kai, kouto od lovac uvana,kako jako kruto od njih sam svezana.Ruci me, naune vit krune s ruicom,koli su sad mune, stegnute uzicom.Zlate sam jo vlase sad tamne razvrglai grdo niza se razvivi rastrgla,a lice, ko be rumeno i bijelo,od muke usie, sve mi je zblijedjelo;i oi me plane suzei vi ginu,ke bijehu pr zrane jak zvijezde kad sinu.U kolu s vilama ka pojah veselodan i no s tugama sad cvilim dreselo.Zorom sam ranila na glas od slavicater poljem birala razlika cvitjica;a ranim sad zorom pr neg padne rosa,ter ljutom grem gorom i naga i bosa.U gizdah mu mlados razbludno provoahi svaku jo rados ku eljah nahoah;vrhu svijeh vila i djevic od svitablaena ja bila, odvee estita.Vaj meni! a sada nevoljna van svih grem,od ee i glada, vaj meni, ovo mrem.Ovo sam priedna vodice studene,usna mi koraljna sva puca i vene.Ni gorska jo vila, ni morska serenau pjesnijeh nije bila kako ja hvaljena;a sad je mukal glas, grlo mi prisieu kom sva rajska slas pod nebom slovie.Cje puta trudnoga kako duh ne pustim?vajme ja neboga jedva ri izustim!Oh, je li toj slino, htjejte mi praviti,da srce divino toj moe trpiti?Tako Bog njih sile sve sasma pogubi,a majke ja mile skoro se naljubi!Moje je ivjen'je u robstvu zli hinac,krae neg caftjen'je i lipos od vinac;ako se do mal as tuna ne slobodim,ter ostav u njih vlas mlaahta ushodim.Jer istom ovo znam da umrem od gniva, -udim se kako sam i dosle jo iva;ali sam kamena, sva slina dubraviu koj sam roena i gdi me Bog javi?Jur ta je dubrava tvra u mramoru,pod gorom gizdava vei dil na moru;mnozi joj zavide ki nijesu slobodni,nje blago gdi vide tere mir ugodni.Nu to mi pomaga toj slavno iman'je, nje mira i blaga kad ne imam ufan'je;kada sam ja sama ovakoj voenameu svimi vilama jak zvir ulovljena?Vaj, smrtni stril rani plahoga jelinkai u njem ostani gori od pelinka,za kim svi zaoe hrti ter sljednici,a mene ooe na bistroj vodici,u koj se pozire kamen jak bisera,ta lijepo izvire iz ista jezera.Tuj trudna poivah pod dubje zelenoter ruke umivah i lice rumeno,u misleh budui da se sva ohlau,dokle traci vrui od sunca pozau.Istom ja zloesta, a ne vim odkuda,uh nada mnom da s' sta taj druba prihuda,ka mnim da uini vas govor s jezeromda me ta prihini i njim da nevjerom.Vaj, sve se toj vrilo smutilo zmijamai jadom stvorilo i smrtnim tugama,ter se tuj stvorili svi zmaji ognjenii okol palili tuj svake zeleni,da nigdar ne bude tuj dubja ni trave,neka se svak bljude ta vode nezdrave!ni nijedna da vee, kako ja, tuj zaeter moje nesrjee hudija nju snae!Za svakoj jes bolje divici umritineg ove nevolje kako ja viditi.Ah, ona blaena ka osta u svoj stan,jak rajem druena miruje povazdan;daj s drazijem poiva i vidi to eli,i mnokrat uiva s njim pokoj veseli,a tamna ne trudi meu zlobne tuineni sebi smrt udi a ivot proklinje,kako ja primuna povazdan ka cvilim,nadalek razluna [s] sranim i milim.Ah, gdje su koji me dan i no slijeahui na moje ime privjerno sluahu?i koji pravljahu za najmanji vlas mojda se ne teahu satrti ivot svoj,ter blijedu svu mlados s uzdahom trajahuza dobit mu rados ku zaman truahu?Gdi je njih um hitri, gdi im su zahvale?ali su meu vitri kako san ostale?Oh, moji ti mili, priisto ljubljeni,gdje se su sad dili na ovi trud pakleni?Ali u nevolji drazi se izgube,drazi prijatelji gdi prave da ljube?Nu i zacje Boga, trgovci estiti,od trga svakoga tako vam dobiti,u tuoj jo strani vaega jo vikatako vas Bog brani hudoga lovika,sluga vam jo budi u svemu privirani tako da svudi proete put miran,ter moni svi s blagom na svoj stan vratilii zdravo s pridragom opinom sastali, -kigodir sad meni tunoj se umoliu tuoj on strani tako se ne boli,ni nigdar jo tako vai se primiliu robstvu ovako svezani vidili.Nemojte me asti gusarom ostavit,ktjejte me njih vlasti mlaahtu slobodit;jer vaa dobrota moe li trpitida se ja sirota ta budem voditi?To li vam ljubko b da sam raba tuna,kup'te me vi sebi, neka sam vam suna.Volju bit meu take vas moj vik u robstvuneg meu zle gortake u slavnom kraljevstvu."Kom vila toj ree, jak da me razbudi,so oi mi utee oni as san hudi.Nu osta stanovit sumnjom strah u meni,u kom je vas povit niki trud pakleni.Ovo sam protrnul, problidiv m mlados,oh, da bi Bog svrnul ovi san u rados!

Stih 29-48 akrostih GIORE DIRSA, tj. Dore Dra (ini se da je Dore Dri sam koristio prezime Dirsa, to se vjerojatno izgovara Dra; latinski oblik prezimena je Darsa ili Dersa).

( Driev Kanconijer veina je ljubavna lirika, nekoliko je religioznih i samo par didaktinih ili refleksivnih. Odrednicom ljubavna lirika zahvaena je i pastoralna drama Radmio i Ljubmir (to je stihovani tekst ija je tematika ljubavna). Bogdan razlikuje: pjesma se zaljubljenim mukarcem (stiliziran prema petrarkistikom modelu), pjesme iji su lir.subjekti analitiari ljubavi, pjesme sa zalj.enama i pjesme s religioznim lir. subjektom. Najei adresat je ena tako se fingira prisutnost enskog sugovornika. Pjesme broj 19. i 77 ( prva je protomaskerata, a druga ima motiv robinje. Protomaskerata sadri fingiranu molitvu kolektivne zajednice. Pjesma br. 77. je udni san govor robinje. Gizdave mladosti se smatra maskeratom zbog naina na koji se predstavlja kaziva. Kasnije ona postaje petrarkistika pohvala gospe. Koriste se elementi zdravice. Dri se esto tui zbog ljubavne boli i nepravde. Lirsk