SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS, IV GODINA

SMJER: OPE PRAVO

HIJERARHIJA IZVORA MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA U BIHSEMINARSKI RADTravnik, 20.06.2015. god.SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS, IV GODINA

SMJER: OPE PRAVO

HIJERARHIJA IZVORA MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA U BiH SEMINARSKI RADIZJAVA: Ja Deni Sefer student Sveuilita/Univerziteta Vitez Travnik,

Indeks broj: 0098/11-ROP odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz koritenje citirane literature i pomo profesora odnosno asistenata.

STUDENT: Deni Sefer PREDMET: Meunarnodno poslovno pravoPROFESOR: Doc. dr. Emir SudukaASISTENT: Mr. Maja Ploo

SADRAJ:11.UVOD

21.Preuzeti i sopstveni izvori

42. Izvori preuzeti iz meunarodnog javnog prava

42.1. Vrste izvora

52.2. Karakteristike izvora

73. Izvori preuzeti iz meunarodnog privatnog prava

73.1. Pojam meunarodnog privatnog prava

93.2. Nacionalni izvori u Bosni i Hercegovini

113.3. Meunarodni izvori MPP

134. Izvori dravnog poslovnog prava

15ZAKLJUAK

17LITERATURA

1. UVODIstorijski posmatrano, razvoj meunarodnog privrednog prava moe da se svede na dvije tendencije. Jedna predstavlja proces integracije koji se odigrao u srednjem vijeku stvaranjem lex mercatoria kao skupa meunarodnih obiaja, a druga proces dezintegracije kada je tako stvoreno kosmopolitsko i univerzalno trgovako pravo inkorporisano u nacionalne trgovinske i graanske zakonike (tokom XIX vijeka, naroito). Sasvim je izvjesno, meutim, da smo danas sluei se terminologijom A. Goldtajna, svjedoci reintegracije meunarodnog privrednog prava koje se vri kako putem meunarodnih konvencija, tako i putem tzv. Autonomnog meunarodnog privrednog prava, koje stvaraju sami privredni subjekti u meunarodnom trgovinskom prometu. Nema sumnje da je, i pored postojanja nacionalnih zakonika meunarodno privredno, a naroito meunarodno poslovno pravo nastavilo da se razvija, jer je to bilo logino poto donoenjem nacionalnih zakonika, za koje francuski prof. A.Tunc A. (UNCITRAL : CNUDCI koja prijedstavlja formulating agency, tj. tijelo koje formulie propise ili preko drugih meunarodnih organizacija, naroito UNIDROIT, Hake konferencije za meunarodno pravo) kae, da predstavljaju nacionalizam na podruju prava, nije prestala meunarodna trgovina kojoj nacionalni propisi nikad nisu odgovarali. Otuda se, paralelno sa postojanjem nacionalnih kodifikacija razvijalo meunarodno trgovinsko pravo, istina najprije kao obiajno i formularno da bi zatim (naroito poslije Drugog svijetskog rata) dolo do zakljuivanja mnogobrojnih meunarodnih konvencija i sporazuma kojima su se kodifikovala pravila meunarodnog privrednog prava. U ovom kontekstu svakako treba posebno naglasiti znaaj koji ima Komisija Ujedinjenih nacija, meunarodno trgovinsko pravo, privatno pravo, Meunarodne trgovinske komore, UNCTAD-a i drugih, to je doprinjelo nagloj i znaajnoj reafirmaciji meunarodnog privrednog prava. Brojne meunarodne konvencije koje su usvojene ili su u priprem i model- zakoni ili vodii pripremljeni su upravo u okviru ove komisije. Meunarodno poslovno (privredno) pravo predstavlja skup pravnih pravila kojima se reguliu meunarodni ekonomski odnosi. To je mlada pravna discipline koja afirmaciju dobija u zadnje vrijeme. Odreeni autori smatraju da treba da ima status posebne pravne discipline, a postoje i oni koji smatraju da se ne moe raditi o posebnoj grani prava. Razvojem meunarodnih ekonomskih odnosa, Meunarodnog poslovnog optenja izmeu poslovnih (privrednih) subjekata iz razliitih drava i uveanog prometa robe i usluga na meunarodnim relacijama nuno je egzistiranje posebne pravne discipline, kao to je Meunarodno poslovno pravo.1. Preuzeti i sopstveni izvori

Pojam, istorijat i analiza predmeta meunarodnog poslovnog prava (dalje i: MNPP) pokazuju da se radi o novoj pojavi pravnog sistema ije razgranienje sa srodnim granama nije mogue do kraja jasno provesti. Ovaj problem se manifestuje i u oblasti izvora prava. Nain njegovog prevazilaenja predstavlja i posebnu karakteristiku metoda MNPP. Ta osobenost se sastoji u kreativnom kombinovanju pravnih vrela srodnih grana i sopstvenih izvora meunarodnog poslovnog prava. Tekoe koje se pri tome pojavljuju su teorijske i praktine prirode. Teoretiari s podruja bive Jugoslavije daju razliite sistematizacije izvora ove grane. Polazei od opte teorije izvora prava, prof. dr. Radovan Vukadinovi sva formalna vrela ove grane dijeli na nacionalne, meunarodne i izvore prava Evropske unije. Dalju klasifikaciju nacionalnih izvora isti autor zasniva na predmetu i porijeklu, dok vrsta pravnih akata slui kao kriterij za sistematizaciju izvora prava meunarodnog karaktera. Prof. dr. Dea Mlikotin-Tomi kao pravna vrela navodi: meunarodne ugovore (multilateralne, regionalne i bilateralne), odluke meunarodnih organizacija i meudravnih tijela nadlenih za privrednu saradnju, obiajno pravo, sudsku praksu (odluke arbitra- nih i nacionalnih sudova) i nacionalno pravo. Ovome se dodaju uredbe Evropske unije, formularno pravo,soft law i pravna znanost. Profesori dr. Jelena Vilus, dr. Slavko Cari i dr. Stevan ogorov daju slijedeu klasifikaciju izvora: meunarodne konvencije, izvori autonomnog meunarodnog trgovinskog prava (formularni ugovori, obiaji i uzanse) i domai propisi. Najrazvijeniju hijerarhijsku ljestvicu izvora ove grane dao je profesor Goldtajn: ugovor, praksa ustanovljena izmeu ugovornih strana, opi uvjeti poslovanja zajedno sa tipskim ugovorima i standardnim klauzulama i terminima, trgovaki obiaji, meunarodne konvencije, ukoliko ugovorom nisu iskljuene, opa naela na kojima poiva prihvaena meunarodna konvencija, mjerodavno nacionalno pravo, arbitrana i sudska praksa i doktrina meunarodnog trgovakog prava posredno.

Profesor dr. Radomir urovi vrela razmatrane grane dijeli na ona koja potiu iz meunarodnog javnog prava, iz meunarodnog privatnog prava i iz domaeg zakonodavstva, te na sopstvene izvore ove grane (tipski ugovori, opti uslovi poslovanja, kodifikovana pravila, obiaji i uzanse, prometni obiaji, poslovni obiaji, poslovni i proizvodni standardi, arbitrana praksa). Meu izloenim sistematizacijama ne postoje bitne sutinske razlike. Ipak, podjela izvora koju daje prof. urovi najvie odgovara naim potrebama. Svi navedeni izvori teoretski se mogu podijeliti na razliite naine. Kao uvod u kasnija razmatranja navodimo: materijalni i formalni, preuzeti i sopstveni; dravni izvori, izvori meunarodnih organizacija i nedravna ili autonomna vrela; izvori stvoreni organizovanom akcijom ili spontano; kodifikovani ili nekodifikovani; tvrdi i meki itd. Navedene vrste izvora i njihovi konkretni akti u praksi ine funkcionalno jedinstvo. Zbog toga se hijerarhija izvora za svaki individualni sluaj mora posebno konstruisati. Taj poduhvat je po pravilu znatno tei u meunarodnom nego u nacionalnom pravu.

2. Izvori preuzeti iz meunarodnog javnog prava 2.1. Vrste izvora O pojmu meunarodnog javnog prava (MJP) u teoriji ne postoji potpuna saglasnost. Dominira stav da se radi o sistemu pravnih pravila kojima se ureuju prvenstveno odnosi izmeu: a) drava kao suverenih subjekata, b) drava i meunarodnih organizacija, c) meunarodnih organizacija i d) lanova, te organa u meunarodnim organizacijama (unutranji odnosi). Zahvaljujui Statutu Meunarodnog suda, glavnog sudskog organa UN, hijerarhija izvora ove grane je manje sporna od njenog predmeta. lan 38 Statuta navodi slijedee izvore: opte ili posebne meunarodne konvencije, meunarodni obiaj kao dokaz opte prakse prihvaene kao pravo, opta pravna naela priznata od civilizovanih naroda, sudske odluke, pravna doktrina kao pomono sredstvo i princip pravinosti, tj. suenje ex aequo et bono, ako drave uesnice u sporu na to pristanu.Uz navedene, u literaturi se kao izvori jo spominju rezolucije meunarodnih organizacija i jednostrani akti drava. Za meunarodno poslovno pravo najvaniji izvori iz ove grupe su meunarodne konvencije i akti meunarodnih organizacija koji imaju za predmet politike i ekonomske odnose izmeu drava i njihovih subjekata. Upravo zbog toga se veina ovih akata moe svrstati u meunarodno ekonomsko pravo. 30. Meunarodne konvencije se prema broju drava lanica dijele na multilateralne (GATT, Marakeki sporazum o WTO, IMF itd) i bilateralne, a po teritoriji na univerzalne i regionalne (Rimski ugovor o osnivanju EEZ). Smatra se da su konvencije izvor meunarodnog javnog prava, pa time i ekonomskog, samo ako sadre opte i trajne obaveze i prava. Konvencije stupaju na snagu im su stranke pristale da njom budu vezane, ili kada su ispunjeni uslovi koje su one postavile u samoj konvenciji. Pristanak se daje ratifikacijom ili na drugi nain predvien u meunarodnom javnom pravu: prihvatom, odobrenjem ili pristupanjem. Postupak ratifikacije i izvravanja konvencija je u BiH ureen posebnim zakonom. Ratifikovani meunarodni ugovor BiH stupa na snagu u skladu sa njegovim sadrajem, odredbama Zakona i odlukom o ratifikaciji. Stupanjem na snagu konvencije otvara se i pitanje odnosa meunarodnog sa unutranjim (municipalnim) pravom. U BiH je prihvaen monistiki koncept po kome konvencije koje stupe na snagu imaju jau pravnu snagu od domaih zakona. Zavisno od sadraja meunarodnih konvencija, one se mogu primjenjivati neposredno pred sudovima domae drave (self executing treaty; direktan efekt), ili posredstvom donoenja propisa drave, koji su predvieni u samoj konvenciji.

2.2. Karakteristike izvora Najei ciljevi meunarodnih sporazuma iz ove oblasti su liberalizacija trgovine, ostvarivanje ekonomskih integracija i unifikacija prava. Konvencije kojima je Bosna i Hercegovina pristupila notifikacijom nakon sticanja nezavisnosti i koje je neposredno zakljuila potvruju navedeni stav. Prema kriteriju materije (ratione materiae), sporazumi koje je Bosna i Hercegovina sklopila nakon 1992. godine mogu se okvirno podijeliti na one koji ureuju: ekonomsku, naunu i tehniku saradnju (Kuvajt i SR Njemaka npr.), trgovinsku saradnju (Hrvatska, Iran, Kuvajt, npr.), sve vidove saobraaja (Hrvatska i Austrija, npr.), podsticanje i zatita investicija (Malezija, Hrvatska, USA, npr.) i izbjegavanje dvostrukog oporezivanja (npr. Iran). Osnovni cilj ove regulative je dovoenje razmatranih odnosa u okvir opteprihva- enih normi, dakle stvaranje novog meunarodnog ekonomskog poretka i globalne svjetske ekonomije. Najei metod jeste stvaranje obaveznih normi, ublaeno pravom drava da stavljaju rezerve na pojedine odredbe multilateralnih konvencija. Ovakvim postupkom lanice izbjegavaju primjenu onih rjeenja koja su suprotna njihovom nacionalnom pravnom poretku ili vitalnim interesima. Rezolucije i drugi akti drava i meunarodnih organizacija takoer mogu imati obaveznu prirodu. No, veoma esto one obuhvataju odredbe izraene normativnim jezikom, ali bez jasnog pravno obavezujueg dejstva. Ovakvi dokumenti nazivaju se i soft law. Njihova pravna priroda je sporna. Smatra se da se oni nalaze izmeu izvora prava koji sadre prinudne norme i pukih politikih deklaracija ili dentlmenskih sporazuma. Istina je, ipak, negdje u sredini. Soft law akti meunarodnog javnog prava vre politiki uticaj na ponaanje drava jer izraavaju vladajui politiki stav meunarodne zajednice ili jednog njenog dela. Shodno tome, soft law ima ogranieno pravno dejstvo. Obaveza za njegovo potovanje postoji, ali irina upotrijebljenih formulacija, nepostojanje sankcija i nedostatak nezavisnog aparata za primjenu relativiziraju ovu dunost. Kao tipian primjer moe se navesti Rezolucija GS UN od 5.12.1980. godine kojom je usvojen set multilateralno dogovorenih pravinih principa i pravila za kontrolu restriktivne poslovne prakse. Bilo da se radi o tvrdom ili o mekom meunarodnom javnom pravu, mogunost prinude za njegovo ostvarenje uvijek postoji. U okruenju suverenih subjekata nedostatak jedinstvenog dravnog monopola prisile doveo je do itavog sistema sankcija koje meunarodna zajednica kao cjelina, ili njena pojedina lanica, moe legalno primijeniti. Te sankcije mogu uticati na meunarodne ekonomske odnose (blokada, prekid ekonomskih odnosa, embargo, bojkot finansijske mjere itd) i na bilo dravna, bilo privatna dobra dravljana sankcionisane drave (sekvestar, konfiskacija, nacionalizacija itd). Izvori MJP relevantni su za meunarodno poslovno pravo i zbog toga to utvruju niz politiko-ekonomskih i ekonomskih principa relevantnih za odvijanje meunarodne razmjene. Prva grupa je dobila svoj moda najpregnantniji izraz u Glavi I UN Povelje o ekonomskim pravima i dunostima drava iz 1974. Druga skupina dominantno ekonomskih naela je sadrana takoer u Povelji UN o ekonomskim pravima drava. Navodimo samo najvanija: a) suverenitet drava nad prirodnim bogatstvima i ekonomskim aktivnostima (l. 2), b) pravo na kontrolu stranih investicija (l.2), c) regulisanje i kontrola djelovanja transnacionalnih korporacija (l.2), d) pravo na uee u meunarodnoj trgovini i meunarodnoj ekonomskoj saradnji (l. 4), e) unapreivanje naune i tehnoloke saradnje i transfera tehnologije (l. 13), f) djelovanje u pravcu liberalizacije svjetske trgovine (l. 14) itd. Pored istaknutih, neophodno je barem spomenuti naroito jo neka, kao to su: sloboda saobraaja i sloboda transfera novca.134 Neka od naela meunarodnog ekonomskog prava relevantna za poslovne transakcije nazivaju se i standardima. Meu najvanijima su: jednak odnos prema svim dravama i njihovim subjektima, osim u sluaju kada se dozvoljava preferencijalni tretman, klauzula najpovlatenije nacije, te reciprocitet. 3. Izvori preuzeti iz meunarodnog privatnog prava 3.1. Pojam meunarodnog privatnog prava Nacionalizacija srednjovjekovnog Lex mercatoria izvrena velikim buroaskim kodifikacijama radikalno je poveala ulogu meunarodnog privatnog prava (MPP) u ovoj oblasti. Ono postaje sastavnim dijelom svih velikih graanskih zakonika devetnaestog vijeka. Nerazvijenost sopstvene specifine regulative poslovnih transakcija sa elementom inostranosti ini u tom periodu od izvora MPP najvaniji faktor za odreivanje mjerodavnog prava i za utvrivanje nadlenog suda. Postepeni razvoj meunarodnog poslovnog prava mijenja samo karakter, ali ne i znaaj MPP. Danas je nemogue zamisliti poslovni odnos sa elementom inostranosti koji bi bio u cjelini nezavisan od izvora MPP. Meunarodno privatno pravo je grana pravnog sistema svake drave. Njegov predmet su odnosi koji nastaju u odreivanju mjerodavnog nacionalnog materijalnog prava i nadlenog suda u odnosima sa elementom inostranosti (sukob zakona). Upravo zbog toga je ono izuzetno vano i za meunarodne poslovne odnose. Element inostranosti moe postojati u trenutku nastanka odnosa, a moe se pojaviti i kasnije. Metod MPP je vezivanje, lokalizacija pravnih odnosa. Sutina lokalizacije je u odreivanju taaka i elemenata pravnog odnosa sa stranim elementom koji u konkretnom sluaju upuuju na podvrgavanje regulative jednom nacionalnom pravu. Kako ovakvih taaka u svakom odnosu ima vie i budui da su interesi drava razliiti, veoma je teko usvojiti jedinstven stav o ovom pitanju. Zato MPP tei da utvrdi jasno vidljiv kriterij preferencije koji je ujedno i internacionalno prihvatljiv. Ideja vodilja je da takav izbor treba da bude u korist onog prava s kojim je konkretan odnos najue, najblie, najznaajnije, najrealnije i sl. povezan. Kriteriji vezivanja se u sutini mogu grupisati prema subjektu, predmetu i izvoru pravnog odnosa. Unutar svake od ovih grupa kristalisale su se tipine take vezivanja, npr. domicil i dravljanstvo za subjekte. Za meunarodne poslovne i ugovorne odnose, pored autonomije volje stranaka, posebno vane poveznice predstavljaju i prava i obaveze stranaka i sjedite institucije nadlene za rjeavanje sporova (sud ili meunarodna trgovaka arbitraa). Instrument putem koga se vri lokalizacija pravnih odnosa, a time i rjeavanje sukoba zakona, su kolizione norme. Kolizijska pravila odreuju koje e se od vie razliitih materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s pravima vie drava. Ona, dakle, ne sadre materijalno pravno rjeenje, nego upuuju na juridiki sistem u kome ga treba traiti. Zavisno od toga da li upuuju iskljuivo na domae pravo, ili i na pravo druge drave, dijele se na jednostrana i dvostrana koliziona pravila.Dva su osnovna elementa svake kolizione norme: pravna kategorija na koju se norma odnosi (npr. dravljanstvo ili pripadnost preduzea, mjesto zakljuenja ugovora, mjesto izvrenja graanskog delikta) i taka vezivanja, ili poveznica, preko koje se pravna kategorija podvrgava odreenom dravnopravnom poretku. Povezivanje konkretnog pravnog odnosa sa jednom dravom na koje upuuje koliziona norma nije bezuslovno. Iako su ogranienja malobrojna, ona nisu nevana. Izloiemo ih ukratko. Na prvom mjestu se nalazi zabrana primjene nadlenog nacionalnog prava, ukoliko bi ona bila suprotna sa osnovnim principima drutvenog i dravnopravnog sistema domae drave. Kod nas je sadran u lanu 4 ZRSZ. Iako su kriteriji za odreivanje s utine ogranienja nacionalnog karaktera, ovaj institut se naziva meunarodni javni poredak. Njegova primjena u meunarodnim transakcijama je veoma restriktivna, budui da oznaava poremeaj dobrih ekonomskih odnosa izmeu tangiranih drava. U pravu EZ postoji tendencija da se prinudni propisi o etiri osnovne slobode, kao instrumenti stvaranja i ouvanja jedinstvenog unutranjeg trita Zajednice, tretiraju kao pravila meunarodnog javnog poretka. Drugo, postoje take vezivanja na koje stranke mogu uticati svojom voljom. U poslovnim odnosima najoitiji primjeri su promjena sjedita ili koritenje autonomije volje u ugovornim odnosima. Ako je ova mogunost iskoritena samo zato da se nesavjesno izbjegne vaenje domaeg poretka (fraus legis), navedeni postupak je zabranjen. Kod nas je ova odredba sadrana u l. 5 ZRSZ. Trei vid ograniavanja predstavlja ustanova upuivanja (renvoi). Prema lanu 6 ZRSZ ako je po odredbama ovog zakona trebalo primijeniti pravo strane drave, uzimaju se u obzir njegova pravila o odreivanju mjerodavnog prava. Domai subjekt, dakle, prije odreivanja mjerodavnog prava, mora da ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren, i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Izuzetak, ipak, postoji. Ako strani poredak ponovo upuuje na nae pravo, ono se mora primijeniti na konkretan sluaj. Ovakva stajalita naeg poretka zahtijevaju veliki oprez prilikom koritenja autonomije volje za odreivanje mjerodavnog prava za poslovne transakcije sa elementom inostranosti. etvrto ogranienje predstavlja zahtjev da se strano pravo primjenjuje prema svom smislu i pojmovima koje sadri. Ovakvo rjeenje zahtijeva poznavanje cjelokupnog poretka nadlene drave, a ne samo pravne kategorije ili instituta koji je predmet kolizione norme. 3.2. Nacionalni izvori u Bosni i Hercegovini Meu nacionalnim izvorima MPP najznaajniju grupu ine posebni zakoni. U Bosni i Hercegovini to je preuzeti Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (dalje: ZRSZ). Pojedine odredbe o rjeavanju sukoba zakona nalaze se i u propisima o mjenici i eku, pomorskoj i rijenoj plovidbi, te o osnovnim materijalno-pravnim odnosima u zranoj plovidbi. Za meunarodno poslovno pravo najvaniji domai izvor je ZRSZ. Ureeni su: primjena zakona, odreivanje mjerodavnog prava, nadlenost suda i drugih dravnih organa, te priznavanje i izvravanje stranih sudskih i arbitranih odluka. Ovaj zakon se, izmeu ostalog, primjenjuje na imovinske, odnosno druge materijalno-pravne odnose s meunarodnim elementom. Od njegovih rjeenja navodimo ona koja su najva- nija za meunarodne poslovne operacije. Za pravnu i poslovnu sposobnost fizikih lica mjerodavno je pravo drave iji je ono dravljanin. Dravljanstvo e, dakle, biti osnovna i najvanija taka vezivanja za odreivanje da li se fiziko lice moe pojaviti kao subjekt poslovnih ugovora sa elementom inostranosti, tj. da li moe biti trgovac. Radi pravne sigurnosti prometa uvedeno je i korektivno rjeenje. Fiziko lice koje bi bilo poslovno nesposobno po pravu drave iji je dravljanin, poslovno je sposobno ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza. Odreivanje dravne pripadnosti pravnih lica je sloenije. U uporednom pravu i teoriji poznato je barem sedam taaka vezivanja za ovu kategoriju: mjesto osnivanja, mjesto stvarnog sjedita bilo prema lokaciji glavne uprave, bilo prema statutu, dravljanstvo lanova drutva, dravljanstvo lanova uprave, mjesto centra eksploatacije shvaene u tehnikom smislu i pravni sistem po kome je subjekt osnovan.Nae pravo u l. 17 ZRSZ prihvata posljednju navedenu kolizionu normu: pripadnost pravnog lica odreuje se po pravu drave po kome je ono osnovano. Dakle, inkorporacija je primarni kriterij za odreivanje pripadnosti pravnog lica kod nas. Iz istih razloga kao i kod fizikih lica, ovo je rjeenje proireno. Ako pravno lice ima sjedite u dravi razliitoj od one u kojoj je osnovano, te ako i po pravu te druge drave ima njenu pripadnost, smatrae se pravnim licem te drave. Ova rjeenja se odnose samo na pravna lica privatnog, ali ne i javnog prava. Koliziona norma l. 18 ZRSZ kao mjerodavno pravo za svojinsko-pravne odnose odreuje pravo mjesta gdje se stvar nalazi (lex rei sitae). Za meunarodno poslovno pravo, koje je podeeno distancionom poslovanju i u kome je transport sastavni dio cijelog posla, znaajno je da se osnovno rjeenje naeg prava modificira. Ako se stvar nalazi u meunarodnom prevozu (res in transitu), za svojinskopravne odnose povodom nje mjerodavno je pravo mjesta odredita (opredjeljenja). Za svojinske odnose povodom samih prevoznih sredstava usvojen je trei kriterij. Na njih se primjenjuje pravo zemlje iju dravnu pripadnost imaju.

Za meunarodno poslovno pravo najvanija grupa kolizionih pravila tie se ugovora. Postoje dva osnovna rjeenja za odreivanje mjerodavnog prava u ovoj oblasti: autonomija volje kao subjektivna taka vezivanja i kolizione norme. Odnos izmeu ova dva instrumenta moe biti razliit. U prvu grupu sistema ulaze oni u kojima su kolizione norme primarne i iskljuive. Stranke ne mogu autonomno da odrede mjerodavno pravo za svoj ugovorni odnos (latinoamerike zemlje, uz Brazil kao djelomian izuzetak). U drugoj grupi sistema kolizione norme su supsidijarne. One se primjenjuju ako stranke nisu svojim sporazumom odredile mjerodavno pravo. Na osnovu l. 20 ZRSZ u ovu skupinu spada i na poredak. Prema lanu 19 ZRSZ, za ugovor mjerodavno je pravo koje su izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drukije odreeno. Podsjetimo, ZRSZ kao ogranienja u domenu dispozitivnih normi navodi: javni poredak i ugovaranje in fraudem legis. Uz uvaavanje ovih ogranienja, ipak se moe tvrditi da je nae pravo usvojilo autonomiju volje kao osnov primarnog vezivanja ugovora za neki pravni poredak (lex contractus). Izabran moe biti pravni poredak neke drave ili izvor meunarodnog poslovnog prava Beka konvencija o meunarodnoj prodaji stvari iz 1980.godine, neka jednoobrazna pravila ili model zakon, naprimjer. Izbor prava mjerodavnog za ugovor moe biti izriit i preutan, razlozi pravne sigurnosti plediraju izriito navoenje izabranog prava u ugovoru. Ukoliko ranije navedena ogranienja slobodi ugovaranja u konkretnom sluaju ne postoje, uporedno pravo dijeli dravne sisteme na one koji prihvataju ogranienu i one koji dozvoljavaju neogranienu autonomiju stranaka u izboru mjerodavnog prava. Ogranienja su dvostruke prirode. Od stranaka se trai da izaberu bilo koji pravni sistem ili da izaberu pravni sistem koji sa ugovorom ima stvarnu, odnosno najtjenju vezu. Sistemi neograniene autonomije ovakve zahtjeve ne poznaju; stranke su potpuno slobodne u izboru mjerodavnog prava. Na sistem spada u ovu grupu pravnih poredaka. Kolizione norme prema l. 20 ZRSZ imaju supsidijarnu primjenu (supsidijarno povezivanje). One vae tek onda ako stranke nisu iskoristile svoje pravo da odrede mjerodavan pravni poredak, te ako posebne okolnosti sluaja ne upuuju na drugo pravo. Kolizione norme lana 20 se za potrebe meunarodnog poslovnog prava mogu sistematizovati na razliite naine. Najvanija podjela se zasniva na tome da li se ureuju pojedini imenovani ugovori ili se daje generalna norma za sve ostale ugovore. U prvoj skupini kao taka vezivanja dominira prebivalite, odnosno sjedite vrioca karakteristine, nenovane inidbe u vrijeme prijema ponude. Ovakvom kombinacijom principa najblie veze i karakteristi- ne prestacije je veliki broj ugovora meunarodnog poslovnog prava bh. subjekata vezan za na sistem. Izuzetak predstavljaju ugovori o prenosu tehnologije, za koje je kao taka vezivanja prihvaeno sjedite primaoca tehnologije. Interesni karakter kolizionih normi ovdje je jasno vidljiv. Za sve druge ugovore mjerodavno je pravo zemlje u kojoj se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalite, odnosno sjedite ponudioca. Drugo, pored izloenih pravila, postoje i neka specifina koliziona rjeenja od interesa za meunarodno poslovno pravo. Tako rizik za propast stvari prelazi na sticaoca, odnosno preuzimaoca prema istim pravilima koja vae za ugovor na osnovu koga se prenos vri.Ova koliziona norma vrijedi i za akcesorni pravni posao. Suprotno do sada navedenom, pravo mjesta isporuke je mjerodavno za nain predaje stvari i za mjere koje treba preduzeti ako se odbije preuzimanje stvari. Napokon, za jednostrani pravni posao mjerodavno je pravo drave dunikovog prebivalita, odnosno sjedita.

3.3. Meunarodni izvori MPP Sistematizacija meunarodnih izvora MPP daleko je sloenija iako u njoj postoje samo multilateralne i bilateralne konvencije. Multilateralne konvencije imaju opti i regionalni karakter. U domenu interesantnom za meunarodno poslovno pravo dominiraju regionalne konvencije. Prema dejstvu, dijele se na one koje vae bez obzira na dr- avljanstvo ili pripadnost subjekta, one u ijoj osnovi primjene se nalazi reciprocitet, te konvencije koje unificiraju koliziona pravila. Sa stanovita sadraja mogu se klasificirati prema predmetu regulisanja, tj. vrsti odnosa za koje stvaraju pravila za razrjeavanje sukoba zakona. Za nas su vane naroito one konvencije koje se neposredno tiu poslovnih transakcija sa elementom inostranosti (Haka konvencija o pravu koje se primjenjuje na prenos vlasnitva u sluaju meunarodne kupoprodaje tjelesnih pokretnih stvari iz 1958. godine, naprimjer). Za njih se ak smatra da predstavljaju opte, zajednike izvore za obje razmatrane grane. Navodimo neke koje su istorijski i praktino najinteresantnije za nau oblast. Na prvom mjestu je Kodeks zakona o meunarodnom privatnom pravu iz 1928. godine izraen prema prijedlogu kubanskog pravnika Bustamantea (Codigo Bustamante). U etiri dijela knjige, obuhvata kolizione norme graanskog, trgovakog, krivinog i procesnog prava. Kodeks je ratifikovalo 15 latinoamerikih drava. Stvaranje EEZ iniciralo je unifikaciju MPP u njenim okvirima. Za meunarodne poslovne operacije naih subjekata najvanija je Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze iz 1968. godine. Ona se primjenjuje kada se spor rjeava u jednoj od drava ugovornica lanica EZ, bez obzira na to gdje se nalazi sjedite stranaka. Mjerodavno pravo se odreuje najprije po principu autonomije volje stranaka (l. 3). Interesantno je da se stranke ne mogu opredijeliti za (novi) lex mercatoria. Ako stranke nisu iskoristile svoje pravo izbora, ugovor je podvrgnut pod pravo drave s kojom je najue povezan (l.4). U sluaju ugovora poslovnog prava najua veza se odreuje prema sjeditu. 4. Izvori dravnog poslovnog prava Izvori dravnog poslovnog prava zavise prvenstveno od sistema u koji konkretni nacionalni poredak spada. Postoje razliite klasifikacije pravnih sistema. Jedna od razvijenijih globalnih podjela ukljuuje u sebe ak 8 grupa. Prof. Draki proiruje Rabelovu podjelu i navodi pet sistema. Polazei od izvora prava kao mjerila, smatramo da se podjela moe reducirati na common law, kontinentalne i sisteme vjerskih, odnosno tradicionalnih prava.

Za common law ili anglosaksonske sisteme je karakteristino da se osnovnim izvorom smatraju obiaj utvren sudskom odlukom sa svojstvom obavezujueg precedenta.

Ovako utvren obiaj primjenjuje se i u tumaenju zakona. Zbog toga se ovi sistemi nazivaju i precedentnim. U kontinentalnim sistemima je zakon primaran izvor prava. Obiaj ima interpretativnu ulogu. Kao samo stalan izvor, obiaj djeluje kada zakon ne postoji. U praksi postoji konvergencija ova dva velika sistema. Sve je vie zakona u common law sistemima, sve je vea uloga obiaja i sudske prakse u aktuelizaciji velikih starih kodifikacija trgovakog prava. Znaajno je istai da obje pravne tehnike u principu daju isto rjeenje konkretnog sluaja. Pored obiaja, odnosno zakona, postoje i drugi izvori. Po naelima ustavnosti i zakonitosti oni se hijerarhijski organizuju u neprotivrjenu cjelinu. Njen je izgled u kontinentalnim porecima priblino jednak. U naem pravu se moe uspostaviti sljedei sistem: ustavi (dravni, entitetski, kantonalni za FBiH), ratifikovane meunarodne konvencije, zakoni (dravni, entitetski, kantonalni u FBiH), podzakonski akti, opti akti subjekata poslovnog prava, ugovori, obiaji, uzanse, graansko pravo kao supsidijaran izvor, te odluke sudskih i upravnih organa. Postoje tri osnova po kojima se dravni izvori ukljuuju u vrela MNPP. To su: imperativni propis domaeg prava, autonomija volje stranaka u mjeri i na nain koji su domaim pravom dozvoljeni, te pravila MPP kolizione norme. Prvi osnov primjenjuje se naroito za one izvore u kojima je koncentrisan znaajan javni interes. Druga dva metoda slue ukljuivanju domaih dispozitivnih propisa u regulativu ekonomskih odnosa sa ino-elementom. Za nae subjekte je vano da na jedan od dva spomenuta naina mogu u vanjskotrgovinskim odnosima obezbijediti primjenu poznatih rjeenja Zakona o obligacionim/obveznim odnosima (dalje ZOO). Ukoliko u konkretnom sluaju nije mogue ZOO pretvoriti u zakon ugovora (lex contractus,) njegove odredbe ipak mogu korisno posluiti kao opti vodi za traenje i ugovaranje rjeenja u meunarodnim ugovorima.

Na ovakav postupak upuuju: komercijalizacija regulative ZOO, unifikatorski koncept koji je primijenjen u ZOO i injenica da su sve drave slijednice bive SFR Jugoslavije preuzele ovaj zakon uz manje izmjene.

ZAKLJUAK

Iako su bosanskohercegovaki izvori prava u skladu s opim izvorima meunarodnog poslovnog prava, ipak postoje neke posebnosti. Zato je vano u raspravljanju o slobodnim zonama imati tane uvide u te posebnosti. Ako je meunarodni sporazum osnova za uspostavljanje slobodne zone, prvo mjesto u izvorima prava pripada izvorima meunarodnog javnog prava. Uz taj sporazum, naroito su vani oni izvori koji se tiu meunarodnih slunosti. U tom sluaju potrebno je domae propise usaglasiti sa ratifikovanim sporazumom i ostalim izvorima meunarodnog javnog prava. Ako uspostavljanje slobodne zone znai, kako je to u sluaju Bosne i Hercegovine, samoogranienje suverenosti, mjerodavni su prvenstveno vlastiti prinudni izvori meunarodnog poslovnog prava. Vanost dravne suverenosti namee nunost prvenstva zakonskih propisa i njihov prinudni karakter. U Bosni i Hercegovini, kao sloenoj dravi, koju sainjavaju dva na razliite naine organizovana entiteta, probleme u vezi s izvorima prava koji se odnose na slobodne zone mogu uzrokovati razlike u zakonskim propisima razliitih razina dravne vlasti. Za poslovanje u slobodnoj zoni vani su, pored navedenih izvora prava, i propisi domaeg i meunarodnog privatnog prava. Ve spomenuta sloenost organiziranosti bosanskohercegovake drave u dva entiteta s razliitom raspodjelom vlasti, od lokalne do dravne razine, namee potekoe u odreivanju hijerarhije izvora prava za ureivanje svih pitanja u vezi sa slobodnim zonama. Ti su problemi umanjeni rjeenjima u Zakonu o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, ali ni time oni nisu posve otklonjeni. Prvo mjesto meu dravnim izvorima zauzimaju Zakon o slobodnim zonama Bosne i Hercegovine, te tri zakona o spoljnotrgovinskim politikama: carinskoj, vanjskotrgovinskoj i onoj koja se odnosi na direktna strana ulaganja. Oni su, sistemski gledajui, na istoj razini. Ipak, u okviru pitanja koja su ovdje predstavljana prednost valja dodijeliti Zakonu o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Ovaj stav mogue je potvrditi slijedeim razlozima: a) sutinska povezanost slobodnih zona i carinskog reima; b) vei znaaj i opseg ureenja slobodnih zona dati u ovome aktu nego u druga dva. Zakon o slobodnim zonama Bosne i Hercegovine potvruje tezu o primatu Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Izvori prava entiteta i njihov odnos sa dravnim izvorima. Na nivou entiteta zakoni o slobodnim zonama nalaze se na prvom mjestu hijerarhije, Zakon o slobodnim zonama Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o slobodnim zonama Republike Srpske. Njihova rjeenja koja se tiu naina osnivanja zone razraena su podzakonskim aktima odgovarajueg entiteta. Entitetski izvori moraju biti u skladu sa dravnim aktima koji predstavljaju njihov pandan. Na ovako uspostavljen sistem izvora nadovezuju se i drugi propisi entiteta koji su relevantni za uspostavljanje i rad slobodnih zona. Takvi su, naprimjer zakoni o privrednim drutvima. Ekonomska i tehnika odreenja slobodnih zona, kao instituta koji je znaajno odreen i meunarodnim poslovnim pravom, ima za posljedicu da su i entitetska rjeenja sutinski bliska. Razlike koje izmeu njih postoje imaju pravno-tehniku, a ne konceptualnu prirodu. U osnovi Zakona o slobodnim zonama Bosne i Hercegovine su dva cilja: a) vraanje poslova vanjskotrgovinske politike vezanih za slobodne zone u nadlenost drave; b) stvaranje osnova i okvira za ujednaavanje zakonodavstva entiteta kako bi njihove pravno-tehnike razlike bile svedene na mjeru potovanja posebnosti interesa svakog od entiteta. Ostvarenje prvog cilja omogueno je prenoenjem nadlenosti za predlaganje i donoenje odluke o osnivanju slobodne zone sa ministarstava i vlada entiteta na Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, odnosno Vijee ministara BiH (l. 7. ZSZBiH). Isti reim vai i za Distrikt Brko. Ostvarivanje drugog cilja je pravno-tehniki sloenije. Zato je u ZSZBiH napravljen izbor rjeenja iz entitetskih zakona za koja se smatra da vie odgovaraju prirodi i subjektivitetu slobodnih zona. Zakonodavna tehnika kojom e se to postii jeste obavezno usaglaavanje entitetskih zakona o slobodnim zonama sa dravnim zakonom u roku od 90 dana od njegovog stupanja na snagu.LITERATURA

Knjige : Draki dr. Mladen, Zakljuivanje ugovora o prodaji, Mlikotin-Tomi dr. Dea, Skripta, Detaljan poetni pregled meunarodnih organizacija i njihovih aktivnosti kod Schmitthoff Clive,

Mlikotin-Tomi dr. Dea: Pravo meunarodne trgovine, kolska knjiga, Zagreb 1999, Za sistematiku izvora po drugim mjerilima

Goldtajn Aleksandar: Meunarodna trgovaka arbitraa i Lex mercatoria u: Goldtajn dr. Aleksandar i Triva dr. Sinia: Meunarodna trgovaka arbitraa, Informator, Zagreb 1987, prof. urovi (Meunarodno privredno pravo sa obrascima ugovora, Savremena administracija, Beograd, 2004 Andrassy Juraj Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, VII izd. 1978 Sajko dr. Kreimir: Meunarodno privatno pravo - Opi dio, Informator, Meunarodno privatno pravo u: Enciklopedija imovinskog prava i prava udruenog rada, Sl. l. SFRJ, tom drugi, Beograd 1978,

Muminovi dr. Edin: Osnovi meunarodnog privatnog prava, Studentska tamparija Sarajevo, Sarajevo 1996, Draki dr. Mladen, Zakljuivanje ugovora o prodaji, str. 236-262.

Preambula UNCITRAL-ovog modela Zakona za nabavku robe, izgradnju objekata i usluga, A/CN. 9/403 od 19.08.1994. godine navodi i druge razloge.

Mlikotin-Tomi dr. Dea, Skripta, str. 9-10. Detaljan poetni pregled meunarodnih organizacija i njihovih aktivnosti kod Schmitthoff Clive, str. 27-80.

Mlikotin-Tomi dr. Dea: Pravo meunarodne trgovine, kolska knjiga, Zagreb 1999, str. 29. Za sistematiku izvora po drugim mjerilima str. 2829.

Goldtajn Aleksandar: Meunarodna trgovaka arbitraa i Lex mercatoria u: Goldtajn dr. Aleksandar i Triva dr. Sinia: Meunarodna trgovaka arbitraa, Informator, Zagreb 1987, str. 4546.

prof. urovi (Meunarodno privredno pravo sa obrascima ugovora, Savremena administracija, Beograd, 2004, str. 21 35.

Ibidem

Andrassy Juraj Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, VII izd. 1978, str. 1-6

Ibidem str.7

Meunarodni ugovori, brojevi 17 za 1996. Sada se objavljuju u Slubenom glasniku BiH.

Hillgenberg Hartmant: A Fresh Look at Soft Law, European Journal of International Law 3/1999, str. 500.

Rezolucija UN 3362 (S-VII) Razvoj i meunarodna ekonomska saradnja

Ibidem

Meunarodno privatno pravo u: Enciklopedija imovinskog prava i prava udruenog rada, Sl. l. SFRJ, tom drugi, Beograd 1978, str. 31-32.

Muminovi dr. Edin: Osnovi meunarodnog privatnog prava, Studentska tamparija Sarajevo, Sarajevo 1996, str. 39

Sajko dr. Kreimir: Meunarodno privatno pravo - Opi dio, Informator, Zagreb 1996, str. 55.

Ibidem str. 56

ZRSZ je prvobitno objavljen u Sl. l. SFRJ 43/82 i 72/82. Preuzet je u pravni poredak BiH Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republiki zakoni (Sl. l. RBiH 2/92).

Ibidem

Dika dr. Mihajlo - Kneevi dr. Gao - Stojanovi dr. Sran: Komentar Zakona o meunarodnom privatnom i procesnom pravu, Nomos, Beograd 1991, str. 14 19.

Ta su ogranienja: meunarodni javni poredak, fraus legis, renvoi, primjena izabranog prava prema njegovom smislu i pojmovima

Dika - Kneevi - Stojanovi, isto djelo str. 79

Sajko dr. Kreimir: Meunarodno privatno pravo - Opi dio, Informator, Zagreb 1996, str. 56.

Ibidem str. 57

Draki dr. Mladen, isto djelo, na str. 11 spominje sljedee sisteme: srednjoevropski, romanski, angloameriki, skandinavski i istonoevropski.

Sultanovi dr. Aziz - Trifkovi dr. Milo - Simi dr. Mili: Teorija drave i prava, statusnog i obligacionog prava, V. Maslea, Sarajevo 1984, str. 86-87.

U BiH su entiteti donijeli svoje Zakone o obligacionim odnosima po ugledu na Zakon o obligacionim odnosima koje je od SFRJ preuzela RBiH (Sl. l.BH 2/92). Rezultat je postojanje oko 25 razlika izmeu entitetskih zakona. Hrvatska je nedavno donijela novi Zakon

1