SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULIODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTIODSJEK ZA KROATISTIKU

Ivana Modri

PASTORALE MARINA DRIASeminarski rad

Smjer: Hrvatski jezik i knjievnost

Kolegij: Hrvatska renesansna knjievnostMentor: Dubravka Dulibi-Paljar, asistentica

Pula, 6. travnja 2014.

Sadraj

UVOD31.O MARINU DRIU42.GRIULA53.TIRENA74.VENERA I ADON9ZAKLJUAK10LITERATURA11

UVOD

Marin Dri je prema svjetskim mjerilima veliki pisac u hrvatskoj knjievnosti. Drievo se djelo izvornim duhom prirodno uklapa u kontinuitet nacionalne tradicije, koja je u usporedbi s europskim kazalinim razvojem i mimo koje je ono neobjanjivo u svojoj izvornosti. U ovom seminarskom radu neemo se osvrtati na sva Drieva djela, ve govoriti o njegovim pastoralama Griuli, Tireni i Veneri i Adonu te ih analizirati.

1. O MARINU DRIU

O Drievom ivotu i o sudbini njegovih djela postoji vrlo malo podataka, veoma su oskudni ili pak ih uope nema. Roen je u Dubrovniku 1508. godine. Njegova je obitelj bila puanska trgovaka obitelj s mnogo djece i financijskih problema. Prvo obrazovanje dobio je u rodnome gradu, od 1526. neki su mu prihod donosili poloaj klerika i rektora dviju crkava, od 1538. kao svestrano obrazovan glazbenik bio je izabran za orguljaa u stolnoj crkvi sv. Marije.[footnoteRef:1] Te iste godine uz potporu poinje studirati u talijanskom gradu Sienu, imenovan je rektorom studentskog doma i prorektorom sveuilita, ove su mu dunosti omoguile afirmaciju u javnosti. Borio se za prava studenata no, najvie su ga zaokupljala humanistika i knjievna djela, a napose kazalite, o kojemu je u Sieni doznao sve ono to je u Dubrovniku nasluivao. [1: Klju za knjievno djelo, Frano ale. Julijana Matanovi, kolska knjiga, Zagreb, 1993., str. 9]

Godine 1542. u privatnoj plemikoj kui sudjelovao je u predstavi neke komedije. Iste godine je prekinuo studij, posjeivao talijanske gradove, a zatim se vratio u Dubrovnik, gdje je s manjim prekidima boravio do 1562., pisao svoja glavna djela i organizirao kazaline predstave. Dri je iskustva steena u ivotu i iz knjiga, kod kue i u svijetu, prenio na nae tlo, nadahnuto ih smjestio u nau sredinu i prilagodio potrebama svoje publike. Godinom 1562. zapoinje posljednje razdoblje Drieva ivota. Od prvih pjesama do urotnikih pisama Driev ivotni rad treba razmotriti kao cjelinu da bi se potpunije objasnio smisao njegova teatra.[footnoteRef:2] U ovom radu emo, meutim, govoriti o njegovim pastoralama. [2: o.c., str. 12.]

2. GRIULA

Griula je po mnogim svojstvima najzanimljivija Drieva pastorala, po obliku prilino drugaija od Tirene. anrovski aspekt je problem generike osobitosti. Mnogo je terminolokih prijedloga: pastorala, rustikalna ekloga, rustikalna komedija, pastirska komedija, mitoloko-pastoralna komedija, pirna igra, alegorijska pastirska igra u prozi. U dramskoj strukturi prepleu se elementi iz razliitih pastoralnih podanrova: mitoloki rekvizitarij karakteristian za klasinu pastoralnu eklogu, konvencionalni motiv pastira opinjena vilom, potraga za njom, pokuaj razumnoga savjetnika da ga odvrati od uzaludnoga nauma te otrjenjenje, no to je drama u pet inova, veim dijelom pisana prozom, a manjim stihom u etrnaest dvostruko rimovanim dvanaestercima. Kao redoslijedno prva sauvala se u Reetarovu rukopisu, pisanom vjerojatno sred XVI. st.[footnoteRef:3] Nije joj sauvan izvorni naslov, pa je neki nazivaju Griula, a neki Plakir. Po svojim motivima i prii uvelike podsjea na Shakespearov San ljetne noi. U njoj prevladava proza nad stihom i djelomice je komponirana kao komedija, a uz to i prikazuje mitoloka bia i realistine likove iz sela i grada.[footnoteRef:4] [3: Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str. 286.] [4: Klju za knjievno djelo, Frano ale. Julijana Matanovi, kolska knjiga, Zagreb, 1993., str. 22]

Pastorala zapoinje prologom Slava nebeska kojeg izgovara vila te govori o irini Drieve pastorale, o vjenom proljeu i gdje se pastorala odvija. U drugom prologu vila napominje kako su na piru prisutne sve etiri Dijanine vile te Dijana sa svojim djevicama koja se bori s Kupidom. Nema previe pastoralnih elemenata jer Griula nije tipina pastorala. Temeljna tema je borba Dijane i Kupida te stari remeta Griula koji se, ismijan od strane vila zadovoljava Omakalom. Unosei u lik Griule mnogo aktualnih, opeljudskih i dubrovakih, psiholoki uvjerljivih podataka, Dri je jo jedan lik osvjeio i obogatio te je jo jednom pokazao da je autentian umjetnik. Kod kompozicijskog aspekta postoji binarna kompozicija, nije bitna povezanost triju sporednih radnji s glavnom, nego je bitna mitoloka fabula, njezina alegorijska dimenzija koja slavi brano sjedinjenje mladenaca. Drama je uspostavljena na antitezama grubo lijepo, staro mlado, bijelo crno.[footnoteRef:5] [5: Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str. 288.]

Vlahinjica Gruba luta planinom za povilinjenim Dragiem. Za vilom vapije i stari puteni remeta Griula,, koji bi se, meutim, u svojoj ljubavnoj elji htio dokopati i Grube im ju je sreo, ali ona je sva zaokupljena voljenim pastiriem.[footnoteRef:6] U drugom inu Kupid alje sina Plakira da uhvati jedno od Dijaninih vila u zamku, no vile uhvate njega. U treem inu u realnom svijetu Griula nailazi na djevojku Omakalu s kojom razmjenjuje ivotne prie. Vila dolazi pred Griulu i iznenadi se kada vidi Griulu sa drugom djevojkom te je ispituje odakle je i to radi ovdje. Griula se vili zaklinje na vjenu ljubav. U etvrtom inu vila je svezala Griulu i stavila ga u vreu, a Plakira vile mue zbog ega on tuguje i plae. Peti in prikazuje Dragia kako tuguje za vilom koja ga ne primjeuje te ipak zavrava s Grubom. Dijana puta Plakira u zamjenu za jednu svoju vilu koju je Kupid oteo. Omakala oslobodi Griulu te oni zavre zajedno kao i Rade i Miona te Dragi i Gruba. [6: Citati se navode prema: Klju za knjievno djelo, Frano ale. Julijana Matanovi, kolska knjiga, Zagreb, 1993., str. 23]

Sa poetikog aspekta Griula samo dijelom pripada pastoralnoj tradiciji, ponajprije zbog skupine likova mitolokog karaktera i zapletu u prii. Za razliku od radnje u Tireni, u Griuli u vilu vie nije zaljubljen uzmnoni pastir, nego starac.[footnoteRef:7] [7: Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str. 290.]

Lik Griule prikazuje zaljubljenog starca ije tranje za vilom izaziva podsmijeh.[footnoteRef:8] Na njegovu animalnost nas upuuje nestrpljivost i upornost za eljom da doe do bilo koje djevojke. Pohotljiv je to moemo uvidjeti kada ga vila odbije, a on mami Omakalu u svoj dom. Na griulu su kadikad gledali kao na lik koji ima samo zabavnu funkciju, smatrali su ga previe apstraktnim lakrdijskim likom. () ali, osim kao nositelj te potonje parodijske crte on je doivljen i kao pohotljiv i senzualan starac (Jelii); on je, izmeu ostalog, sinteza razliitih literarnih tipova, a njegov je odlazak u pustinju izraz bijega aristokracije koja trai avanturu u idilinoj fikciji (Kouta).[footnoteRef:9] Posebno mjesto u kulturolokom aspektu u Drievu opusu Griula zauzima i zbog likova Omakale i Mione, ija se posebnost isticala u svim radovima o toj drami.[footnoteRef:10] [8: O hrvatskim starim pjesnicima (pogl. O liku Griule u Plakiru Marina Dria, Pastorala Marina Dria), Rafo, Bogii, Zagreb, 1968.] [9: Klju za knjievno djelo, Frano ale. Julijana Matanovi, kolska knjiga, Zagreb, 1993., str. 27] [10: Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str. 287.]

3. TIRENA

Tirena je pastirska komedija koja je kao cjelina najbolje pjesnikovo djelo te vrste.[footnoteRef:11] Prema vrsti je pastoralno-idilina drama, pastirska igra (drama) u pet inova, pisana dvostrukim rimovanim dvanaestercima, a u samo osmom prizoru etvrtoga ina pisana je osmerakim katrenima (sveukupno 1690 stihova). Pisana je po pravilima eruditne (uene) komedije. Djelo je sastavljeno od dva prologa pisana u dijalogu i stihu, dvostruko rimovanim dvanaestercem. Dijalog nije uobiajena forma za prolog. [11: Klju za knjievno djelo, Interpretacije, Marin Dri, Frano ale, kolska knjiga, Zagreb, 1971. str. 14]

Tirena je prvi put izvedena pred kneevim dvorom 1549. godine, a 1551. izvedena je na piru Vlaha Nikolina Dria i Marije Sinievi Allegretti, a za tu je prigodu napisan novi prolog. Nikola Batui pretpostavlja da je sva Drieva djela izmeu Pometa i Dunda Maroja, pa tako i Tirenu izvodila Pomet-druina. Tirena se mnogo prepisivala, no nije sauvana u Reetarovu rukopisu. Prvi put je objavljena 1561. godine u Veneciji.[footnoteRef:12] [12: Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str. 803.]

U drami se javljaju dvije skupine likova: jedni pripadaju mitoloko-pastoralnom svijetu (Tirena, Ljubmir, Radmio, Ljubenko, Kupido i tri satira), a drugi svijetu vlaha (Radat, Miljenko, Dragi vlah, Dragi dijete, Stojna, Vueta i Obrad).[footnoteRef:13] U prvom prologu govore Obrad i Vueta pri emu Obrad opisuje svoj grad, a Vueta o Dubrovniku i kako se obogatio trgovinom, velia mornaricu i spominje Turke te najavljuje daljnje dogaaje u djelu. Obrad postavlja pitanje tko je sastavio djelo, to je bitno da Dri govori o sebi. Potom Vueta opsiuje Dria. Spominje i Doru Dria te ika Menetia, hvali ih i vidi svoje mjesto uz njih kao budui pjesnik, poziva se na autoreferencijalnost. Hvali Mavra Vetranovia spominjui njegovo djelo Remeta. Kroz lik Vuete Dri govori o sebi i hvali Dubrovnik zbog velikih pjesnika koje ima. Prolog nas uvodi u radnju, da bi lake pratili dogaaje te da oznai siguran i dostojan ulazak Dria u knjievnost. Radnja se odvija u Dubrovniku, u prirodi. Kompozicija je u stilu komedije, isprepliu se realni i irealni likovi. [13: o.c. str. 803.]

Motivi koji prevladavaju su ljubav, idilini ambijent, priroda, veselje i pastirski elementi. Pastiri se zaljubljuju u Tirenu. Dri aktualizira vjeni sukob svekrve i nevjeste: staro-mlado, irealno-realno (dvije antiteze koje provlai kroz svoja djela). Dakle, neposredno govori o odnosu dvaju svjetova: seljaci su spremni zanijekati i Kupidovo postojanje i smisao same zaljubljenosti kao duevnog stanja, ali e im se onda dogoditi da i sami padnu pod vlast onih istih konvencija koje su prije negirali, da se, dakle, zaljube u vile i ponu im govoriti u pseudopetrarkistikim formulacijama. Tipian takav lik je Radat zastupnik realistinog, ali na kraju i on poputa i zaljubljuje se u Tirenu. Time se prikazuje parodija na petrarkizam (najprije realan i razuman, a potom zaljubljen). Djelu naroitu boju daju upravo prizori sa seljacima, koji se jedan za drugim upleu u radnju, zaljubljujui se u vilu dobrovoljno ili ranjeni i protiv svoje volje od svemonog i neumoljivog Kupida. Kroz dijaloge su aktualizirani realistini elementi, a kad se zaljubljuju Dri uvodi petrarkistike elemente. U posljednja dva stiha u djelu Dri se obraa zavidnicima i neprijateljima koji su ga uvelike ogovarali na poetku njegove knjievne djelatnosti. KUPIDO()Za drugo nitor ja, o pue, neu rit,za sunce, koje sja, svitlo e vazda bit;nenavis ne more uinit nemilada rua od gore ni rumena i bila. SVRHA.[footnoteRef:14] [14: Dubrava u komediju stavljena, Marin, Dri, Mozaik knjiga, Zagreb, 1996., str. 154.]

Ti su ga isti optuili da je plagijator i da je pokrao Mavra Vetranovia. Kod Dria su bitne tri teze govori o vlastitom stvaralatvu, poziva na zbilju i poziva na tradiciju.

4. VENERA I ADON

Adon i Venere likovi su u drami izvornog naziva Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena. Adon se pojavljuje u estom i sedmom prizoru. U ovoj pastorali Adon posjeduje kompetencije vila (lijep mladi, umoren u lovu sjeo otpoinuti, ne trai vile ve one trae njega), tui se na gubitak drutva i prieljkuje da naie neka vila, a u elji se nazire i poneto erotske udnje. Obratio se prirodi da mu pomogne zaspati, a im je usnuo zavezao ga je Kupid, kada se probudio pokraj njega je bila Venere koja mu je ponudila slobodu u zamjenu da joj on dade neto na to joj je on obeao vjeno robovanje. im ga je boica odvezala odmah ga je zavezala svojom ljubavlju i on izgovara nekoliko ushienih reenica da e biti zauvijek njezin. [footnoteRef:15] [15: Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str. 2]

Venere se pojavljuje u drugom, treem, etvrtom i sedmom prizoru. U treem prizoru ona izraava svoje osjeaje i izlae monolog o ljubavi prema Adonu, istiui kako je neko nije mogao imati ni bog Mars, a sada je sluga pastira od gore. Njezine izjave obratnoga su petrarkistikog iskaza: kako mukarci tuguju za nedostinom enom, tako ona tui za Adonom.[footnoteRef:16] [16: o.c. str. 856.]

1.

ZAKLJUAK

Tirena je pastorala iji likovi najavljuju velikog komediografa. Ljuveni uzdisaji i dekor prirode u Tireni uglavnom su konvencionalan odjek poznatog i u mnogim varijantama toliko puta reproduciranog petrarkistikog izraajnog repertoara koji tek u vrlo rijetkim naglascima spontanosti prevladava svoju izvjetaenost i prikriva svoju istroenost. Griula je jedna od najudnijih i najkompleksnijih Drievih drama izvedena na piru Vlaha Sorkoevia to Dri neizravno eli naglasiti. O Veneri i Adonu nema mnogo podataka, no istie se obratni petrarkistiki iskaz ljubavi Venera tuguje za Adonom tj. ena tuguje za mukarcem.

LITERATURA

1. Dubrava u komediju stavljena, Marin, Dri, Mozaik knjiga, Zagreb, 1996.2. Leksikon Marina Dria, Skupina autora, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2009. str.3. Klju za knjievno djelo, Frano ale. Julijana Matanovi, kolska knjiga, Zagreb, 1993.4. Marin Dri, 5. stoljea hrvatske knjievnosti, Milan Ratkovi, Zagreb, 1962.5. O hrvatskim starim pjesnicima (pogl. O liku Griule u Plakiru Marina Dria, Pastorala Marina Dria), Rafo, Bogii, Zagreb, 1968.

4