EDUKACIJSKI FAKULTETSmjer: Razredna nastava I B/H/S jezik I knjievnost

ABLONI I STEREOTIPNO PONAANJE U CRTEUSEMINARSKI RAD IZ METODIKE LIKOVNE KULTURE

Predmetni nastavnik: Kandidat: Doc. Mr. Alisa aber enan Hasanovi

Travnik, maj, 2014.SADRAJ

UVOD3Metodologija rada ( predmet, problem I cilj rada )...41. ABLONI I STEREOTIPNO PONAANJE U CRTEU...51.1. ablone.51.2. Struktura psihe51.3. Sloboda izbora I ukusa61.4. Socijalne uloge i ivotni scenariji...81.5. Arhetipovi, mitovi i bajke...91.6. Spoznaj sebe...112. KAKO TO DA SVI IMAJU ISTE STAVOVE O NEEMU TO NIKO NIJE VIDIO? ..112.1. Naueni abloni..112.2. Nauiti gledati I vidjeti..14ZAKLJUAK.15LITERATURA...16

UVODablona je plastino ili drveno pomagalo pomou kojeg moemo postii da razliiti ljudi dobiju istovjetan crte. ablonama, kliejima ili stereotipovima nazivamo izriaj (likovni ili kakav drugi) koji nema originalnost niti individualnost autora koji ga koristi, ve upotrebljava opepretpostavljen, nepromiljen i neproivljen sistem znakovne komunikacije. ( Huzjak, M. 2003 ) Posezanje za ablonom, dakle, oslobaa njenog korisnika napora za razmiljanjem; iza nje e se sakriti osoba koja strahuje da bi njena razliitost od drugih mogla biti kritiki obiljeena. Takav konformizam potcrtan je informacijom (najee roditeljskog) programiranja o vlastitoj prosjenosti koja se ne smije isticati u odnosu na ostale (pa e tako biljeg "nisi talentiran za crtanje" sprjeavati pojedinca da i makar pokua neto likovno percipirati i izraziti.) ablona nas dakle odvaja od vlastite prave osobnosti i uranja u mirnu stajaicu prosjenosti u kojoj smo parolama o netalentu zatieni od moguih zahtjeva za ulaganjem napora istraivakog, kognitivnog karaktera. ablona nas, zato, odvaja od vjetine razmiljanja. ( Huzjak, M. 2003 ) ablone nastaju u najranijoj dobi (ve oko 3 - 4 godine) kada dijete uz nedovoljno educiranog odgojitelja ili roditelja dobiva informacije "ovako se crta ovo" (ovjek, cvjet-tratinica, ptica u dva luka, nasmijeeno lice, etvrtina nasmijeenog sunca sa zrakama u uglu papira, kuica s okruglim prozoriem nad vratima i kriiem u kvadratnom prozoru, crvena izmica Sv. Nikole itd.), ili "ovako se radi ovo", koje su ve ablonskog karaktera, a zatim dobiva socijalnu podrku i pohvalu ako nametnuti obrazac prihvati. Tom tehnikom usvajanja drutveno prilagoenog ponaanja dijete e kasnije prihvatiti cigaretu, amoralno ponaanje koje se prenosi nakon kole na posao ("ako mogu svi malo zakidati bio bih budala da i ja to ne inim"), a ak i ratovi zapoinju nametanjem odreenog stereotipnog scenarija narodu. Dakle, ablona u crteu nije opasna sama po sebi; ali ona impregnira osobu da prihvati i ablonski nain ponaanja. ( Huzjak, M. 2003 )

Metodologija rada ( predmet, problem I cilj rada )Predmet rada: U ovom radu to bilo ponaanje djece koje se oituje u crteu odnosno utjecaj ablona I stereotipa na dijete koje kasnije kada takvo djelovanje I ponaanje uzme maha isto to dejstvo prenosi na likovnu kompoziju odnosno crte.Problem rada: Utjecaj ablona odnosno stereotipa na ponaanje djece u crteu.Cilj rada: Cilj rada bi bio objasniti I prezentovati kako abloni I stereotipi utjeu na djecu te kako se to realizira na crte; te kako to ablonizirano I stereotipno ponaanje sprijeiti.

1. ABLONI I STEREOTIPNO PONAANJE U CRTEU

1.1. ablone ablona (kliej, stereotip) u crteu je ve u literaturi (Belamari, Grguri-Jakubin, Huzjak) jasno opisana, prepoznata i objanjena kao izrazito tetna za dijete koje ju upotrebljava. Suzbijanje crtea ptice kao polegnute "trojke", lica kao "smiley", etvrtine sunca u kutu papira i mnoge druge ablone oznaene su kao prioritetni zadaci nastavnika u oslobaanju djeteta od zadovoljavanja ukusa odraslih. ( Huzjak, M. 2000 )Miljenja sam, meutim, kako bi trebalo mnogo dublje objasniti i uzroke koje dovode do nastanka ablona i dalekosene posljedice koje iz njihove upotrebe nastaju; u tome emo morati pozvati pomo psihologije i sociologije, a ruku e nam priiti i mitologije i bajke. ( Huzjak, M. 2000 )1.2. Struktura psihe Odmah moramo pojasniti - ablonski crte na papiru je bezopasan. Ono to ga ini opasnim je izvan papira - to je ablonsko ponaanje koje dovodi do crtea i koje dijete usvaja za budui ivot. Crte tako postaje samo dijagnoza, sredstvo prepoznavanja i preventive od jednog nekvalitetnog pristupa ivotu. "Koliko ljudi - toliko udi" i "O ukusima se ne raspravlja" poslovice su koje afirmiraju razliitost ljudskih individua i njihovu autonomiju u donoenju odlika i slobodi izbora. Iskustvo nam, meutim, pokazuje drugaiju sliku - ponaanje pojedinca moe postati vrlo predvidljivo ako otkrijemo njegov "klju", "tip" osobe, stil, odnosno: njegovu socijalnu ulogu. Ovakvu kategorizaciju pokuavaju dokuiti psiholozi govorei o melankolicima ili kolericima, o racionalnim i intuitivnim tipovima ili ekstrovertima i introvertima, npr. Pogledajmo pokuaje pronalaenja "kljunog kljua" ponaanja za sva ljudska bia.Prvi je S. Freud otkrio ulogu nesvjesnog u odlukama pojedinca. Freud je psihu podijelio na Svjesno (Ego) i dva Nesvjesna: Superego (moral, savjest, pozitivno) i Id (animalna priroda, potisnute frustracije, negativno). Njegov nasljednik C. G. Jung je otkrio nova pravila koja determiniraju neije ponaanje i ponudio svoju shemu ustrojstva psihe: takoer jedno Svjesno i dva Nesvjesna: Osobno nesvjesno i Kolektivno nesvjesno; nema pozitivnog i negativnog. Osobno nesvjesno se najprije sastoji od svih onih sadraja koji su postali nesvjesni, zbog toga to su ili izgubili svoj intenzitet i stoga dospjeli u zaborav, ili zbog toga to se od njih distancirala svijest (tzv. potiskivanje), i zatim od onih sadraja, dijelom ulnih opaaja, koji zbog svog neznatnog intenziteta nikada nisu dospjeli do svijesti a ipak su nekako prodrli u psihu. Kolektivno nesvjesno kao nasljeeni posjed mogunosti predstavljanja nije individualan, ve ope ljudski, ak ope ivotinjski i predstavlja zapravo osnovu individualno psihikog; ovdje se nalaze arhetipovi o kojima e biti rijei kasnije. (Carl Gustav Jung, 1964 )Druga shema koju Jung nudi za poetak nam je zanimljivija: psiha se sastoji od malenog psihikog nukleusa, prirodnog i pravog Ja koje naziva Jastvo, i velikog omotaa odreenog drutvenim normama, lanog Ja koje naziva Persona (gr. maska). Ovo je najvanije objanjenje za porijeklo ablona u crteu i u ponaanju; prirodno ponaanje ovjeka duboko je sakriveno u Nesvjesnom, dok je gotovo svaka njegova djelatnost uzrokovana i usmjerena drutvenim normama i pravilima. Ovo vrijedi ak i za savjest i moral, kao to je pokazao E. Fromm; ako je neka nemoralna aktivnost drutveno prihvaena, pojedinac ju ne prepoznaje kao nemoralnu ("Kradem? Pa to svi rade! Znate kako je." i sl.).

1.3. Sloboda izbora i ukusaMalo dijete ima potrebu za zatitom odraslih; zatitu osigurava njihovo odobravanje djejeg djela. Poto "svi znaju kako se crta cvijet", dijete e otkriem prikladne ablone postii prepoznavanje i pohvalu (neobrazovanih) odraslih, a time i njihovu zatitu. Stoga e se takva metoda za svianjem drugima (veini) munjevitom brzinom proiriti meu djecom, a time i stvoriti teren za proivljavanje ostatka ivota u zadovoljavanju veinske okolice. Takve e osobe brzo usvajati i prihvaati vrijednosne hijerarhije drutva i spremno ih demonstrirati; u pubertetu e se spremno prihvatiti cigarete usprkos odvratnosti okusa, smradu, financijskoj nepraktinosti i zdravstvenim upozorenjima - odbijanjem cigarete dijete nije in ni cool. I druge ovisnosti biti e na tome tragu (ovdje ve zamjeujemo kako se cigarete i alkohol drutveno manje smatraju ovisnostima od narkotika). Na drugim razinama drutveno uvjetovanog ponaanja zamjetiti emo prezentaciju novca kao prioritetnog odraza vrijednosti: veliki crni BMW parkiran na zebri ispred mondenog kafia; drutveno ovisnim osobama dozvoljeni su samo oni uitci koji odraavaju njihov drutveni status (velike kue, bazeni, zlatan nakit, skupi automobili i povremeno krenje zakona nad kojih ih drutvo uzdie). Ovako osvijetljen nazire se problem koji moramo razmotriti - osoba koja ivi zbog svoje okolice nema vlastitu slobodu. Sloboda miljenja, sloboda izbora,a i sam ukus o kojem sada raspravljamo, zahtjevaju dodir s Jastvom, sa onim prirodnim i doista osobnim u nama. To su jo davno izrekli Stoici, poistovjeujui sklad s prirodom sa skladom sa svojom biti; to i roba ini slobodnijim od cara. Ali, kae Seneka, ovjek se ne raa s vrlinom i slobodom, ve samo sa klicom, iskrom, koju mora sam raspaliti u plamen. Potrebna mu je komunikacija sa samim sobom. Postii e to zasjecanjem u Personu, njenim prokopavanjem i unitavanjem kako bi stupio u dodir s Jastvom. To e ostvarivati postepeno, stupnjevima inicijacije. Inicijacije su voene aktivnosti od strane osloboenog, probuenog autoriteta koji uvodi iskuanika u nov ivot. Persona prema grafikonu u potpunosti zastire Jastvo; stoga je ovjek uvjeren sebe i svoj goli ivot poistovjeuje s njom. To lako moe svatko iskuati na sebi; postavimo si pitanje "Tko sam ja bez socijalnih odnosa?" Malo toga ostaje. Mnogi doivljavaju krize identiteta gubitkom posla ili imovine s kojom se poistovjeuju. Stoga, kada se nekoj osobi oteuje njena Persona, ta osoba to nesvjesno doivljava kao dramatino ugroavanje svog integriteta, ak i u ivotnim razmjerima, zbog ega e joj se aktivirati svi zatitni mehanizmi. Zato se jo od pradavnih vremena govorilo o inicijaciji kao o smrti, o umiranju na jednoj razini, i kao o raanju na vioj razini svijesti i postojanja. Jung je ironino govorio kako je inicijantsko uvoenje u svijet odraslih u dananjem svijetu trenutak zapoimanja otplate svojeg prvog kredita. Time se daje to znanja kako suvremeno drutvo zapravo nema inicijacijski sustav koji bi omoguio pojedincu koji ima elju osloboditi se okova Persone da to i postigne. Stoga nam je, na drutvenoj razini, mogue jedino pokuati djelovati preventivno, dakle na ugradnju zatitnih mehanizama u pojedinevo Nesvjesno dok jo njegova Persona nije dokraja izgraena. A najbri put do Nesvjesnog u naem kolskom sustavu je na satovima likovne kulture, gdje se uvjebavaju vjetine koje su sastavni dijelovi Jastva - kreativnost, originalnost, kombinatorika, proporcionalno uravoteivanje, ritam, hrabrost za eksperimentom i pronalaenjem neuhodanih puteva. Jo u predkolskom uzrastu treba ohrabrivati djecu na odustajanje od ablonskih prikaza pohvaljivanjem jedinstvenog izraza. Kreativnost je u suprotnosti sa konformizmom (suglasnost s veinom).1.4. Socijalne uloge i ivotni scenarijiovjek, dakle, nije slobodan. Zbog svoje predispozicije drutvenog bia on se podreuje kolektivnom miljenju ne razvijajui vlastito. Mnogi u adolescentskom razdoblju to naslute; ali zbog nepostojanja inicijacijskog sustava pokuavaju neto uiniti banalnim oponiranjem okolici - a esto je i samo oponiranje propisano nekom manjom drutvenom grupacijom, recimo pristupanjem nekoj ulinoj bandi ili moda subkulturi (punk, metal, hip-hop, gotic i dr.) koja e ponovno odrediti nain odijevanja, frizuru, glazbu, grafite i druge znakove pripadnosti. Time se privid slobode postie odvajanjem od veinske socijalne grupe i priklanjanjem manjinskoj (ipak, takve pokuaje treba prepoznati i pokuati ih usmjeriti). Biranje svoje ivotne uloge najintenzivnije je u pubertetu. Ovdje je naalost najee odabiranje porema naelu negativne selekcije - umjesto da se ponaa onako "kako se eli" (za to se ionako nema dovoljno informacija), na ulogu utjeu gupacije koje pojedinca prihvaaju ili ignoriraju. Dijete odreenog uzrasta moe biti talent za mnogo toga; ali ako ne sakuplja "Pokemone" i ne ita "Harry Potter-a" ono nema o emu razgovarati sa svojim vrnjacima. Adolescent koji odbija propisane naine zabave (cigarete, alkohol, divljanje...) biti e odbaen od svojeg drutva; njemu je odreena neka druga uloga. Drutvo ocjenjuje i koliko netko ali za gubitkom svojeg blinjeg, prozvani nepotenjak e biti uvreen to onaj drugi nepoteni nije uhvaen, itd. Pravo na razliitost uglavnom ostaje neiskoriteno, osim ako ga ne razvije devijant, pojedinac neuklopljen u okolicu. esta je uloga "malo ludog umjetnika".Nemalu ulogu u odabiranju svoje socijalne uloge igraju i horoskopi; jednom kada saznate to se oekuje od znaka kojem pripadate mnogo je lake donijeti mnoge odluke. Mediji takoer podupiru istovjetnost; neekonomina je proizvodnja u svijetu u kojem svatko ima svoj ukus. Stoga e mediji razdijeliti "lijepe od pametnih", "poslovne od sportskih tipova", "emotivne od racionalaca". Kada se svrstamo u marketinki ciljanu skupinu tada znamo to volimo, to nam je initi i kako reagirati. Uope, odgovornost za vlastitu odluku je neto to se uglavnom pokuava izbjei tokom cijelog ivota. Kreativnost zahtjeva vlastitu odluku; okolica se takvih pojedinaca boji i svaki otklon od uobiajenog naziva "nenormalnim". Tu su u pravu: normalno je uistinu - veinsko. Heretike treba spaliti. Psihologija mase temeljena je na ujednaavanju unutar grupacije; vee je jae, svejedno je li rije o razini bande, nogometnih navijaa, subkulture ili o nacionalnoj razini, npr. Psiholog E. Berne pokuao je sistematizirati ivotne scenarije i uloge kroz tzv. Transakcijsku analizu. Pronaao je slinost izmeu ljudskih "igara" i struktura pojedinih bajki (uloga Crvenkapice koju treba spaavati, ili Sizifa koji uvijek iznova zapoinje posao, npr.). Nositelji veze psihe i bajke, preko mitova i snova, su arhetipovi.

1.5. Arhetipovi, mitovi i bajke Podsjetimo se pojanjenja Kolektivno nesvjesnog. Jung ga opisuje kao zalihu opih slika, opeljudski naslijeeni posjed tipinih oblika shvaanja. Arhetipske slike su polivalevalentni simboli, sama slika se odvaja od oznaenog i predstavlja princip kao takav. Time arhetipska slika modulira kroz slobodne asocijacije na odreeno pojam. Ovo treba pojasniti primjerom: G. Durand predlae tzv. dnevnu i nonu podijelu arhetipskih slika (aluzija na kineski dualizam yina i yanga). Dnevna slika modulira salobodne asocijacije na dan: svjetlo, bijelo, zlatno, sunce, ivot, Bog, gore, stepenice, uspinjanje, krila, pero, strijela, koplje... Asocijativni niz je naizgled nepovezan, a ipak osjeamo logiku. Tako e sjaj i okruglost sunca asocirati na novi, okruglost i putovanje po nebu na kota, a odbljesak na ma. Jung je ove simbole rasporeene prema "uzdizanju" i "sputanju" pronaao u alkemiji - na slici je primjer prve Tarot karte sa magom koji dri tap (vatra, uzdizanje), a na stolu je pehar (voda, sputanje), ma (zrak, razdvajanje) i novi (Zemlja, spajanje). Gore i dolje su rue (elje, ideje) koje ilustriraju Hermesovu analogiju: kako je gore, tako je i dolje. U mitologijama se esto koriste spojevi - sloene slike objanjavaju sloene odnose. Zmija tako pripada nonoj slici - ona se ukopava u zemlju iz koje opet izlazi, mijenja kou - dakle umire u jednom obliku i raa se u novom (inicijacija) to ju ini besmrtnom, a istovremeno ovjeku oduzima ivot. Ona je suprotna Suncu, ona je lunarni simbol koji esti simbolizira Vrijeme u kojem se svi raaju i umiru (Saturn jede svoju djecu). Tako u grkoj mitologiji pronalazimo mnoge primjere sukoba solarnih i lunarnih likova: Perzej nosi krilate sandale, okrugli tit kao ogledalo i sjajni ma (nizanje solarnih slika) i sijee (odvaja) glavu Meduzi Gorgoni koja je ena s kosom od zmija (lunarnost ene oituje se u njenim mjesenicama). Iz susreta Sunca i Mjeseca proizlazi Zemlja: iz Meduze iskae krilati konj Pegaz; i on ima krila (uzdizanje), i u novom ciklusu uzjahati e ga slijedei solarni junak Belerofont koji e strijelom ubiti lunarnu Himeru (kombinaciju lava, divlje koze, zmaja i zmije). Jung pojam odvajanja i rasijecanja smatra kljunim u procesu oslobaanja, individuacije; to predstavlja prosjecanje i ubijanje Persone i oslobaanje prirodnog Jastva iz socijalne ljuture. Zato solarni junaci ne koriste tupa oruja, buzdovan npr. Ovakve odnose pronalazimo i u ve spomenutim bajkama. Primjerice, u "Trnoruici" junak sjajnim maem rasjeca sebi put u dvorac okovan trnjem (Persona) u kojem ubija zmaja i oslobaa - budi, oivljuje - zarobljenu i uspavanu princezu (Jastvo); ivjeli su sretno zauvijek (ostvarili su besmrtnost due). I B. Bettelheim na slian nain analizira strukturu bajki. U tri zaklona - kolibi od slame, brvnari od granja i kui od opeke - zbiva se drama psihikog razvoja, odrastanje triju praia pod opsadom vuka, animalne prirode, eksternalizacije samoe osobe, nagona. Prva dva praia predpostavljaju naelo zadovoljstva (igru) nasuprot naelu realnosti (trud u izradi sklonita) i bivaju pojedeni; umiru. Trei prai evoluira i prepoznaje prioritete, nakon ega jo izdrava i vuju verbalnu kunju pohlepom; nakon toga vuk je svladan. Sva tri praia predstavljaju zapravo jedno bie na razliitim stupnjevima razvoja; u procesima inicijacije nii stupnjevi moraju umrijeti, nestati, lani Ja mora ustupiti mjesto istinskom Ja. Za to je uvijek potrebna rtva. (Bruno Bettelheim: Znaenje bajki, 1976.)Platon je predlagao da obrazovanje zapone prianjem mitova. M. Eliade kae da su mitovi modeli ljudskog ponaanja. I mitovi su, kao i inicijacije, izgubili svoju ulogu u dananjem svijetu; koristimo stoga barem bajke koje su nam preostale za ureivanje nesvjesnog. Persona je danas pogreno doivljena kao osoba (to je ak prijevod engl. rijei person) i ne primjeuje se njen programibilan karakter - to je maska na koju pristajemo za ljubav drutva i okolice. Njen promjenjiv karakter masovno koristi marketing; reklamama se proizvodi moda. Konzument nema mogunost svojeg ukusa; njemu se doista svia ono to je moderno. To je i najgore u karakteru Persone; ne samo da prikriva stvarnu osobu, ve ju je mogue modelirati i programirati izvana - tako, uostalom, nastaju svi ratovi (u koje napadai odlaze svojevoljno). Bruno Bettelheim: Znaenje bajki, 1976)

1.6. Spoznaj sebe Zakljuak emo izvesti iz jo jedne stare mudrosti: "Spoznaj sebe". Samospoznaja je mukotrpan proces od kojeg veina zazire i plai se mogunosti gubitka svojih svjetonazora ("umiranja"). Mi smo svoja uvjerenja, i strah od nepoznatog i gubitka onoga to smatramo osobnou nas prijei u promijeni tih uvjerenja i otkrivanju novih svjetova. ovjek je, meutim, isjeak univerzuma i sadri u sebi sve njegove dijelove. Onoliko koliko se junak ohrabri i sjajnim maem doe u dodir sa prirodnim dijelom sebe, toliko e spoznati samoslinost sa cjelokupnim ustrojem Svijeta. Imajui tu mogunost traenja ovjek doista dokazuje svoje boansko porijeklo, pa e tako spoznavi sebe ujedno probuen spoznati i sve oko sebe. Cijena je, dakako, za veinu prevelika - kako je H. Hesse napisao u "Stepskom vuku" - cijena je "sasvim malo samoubojstvo". Odustajanje od drutvenog, abloniziranog ponaanja. Ipak, sprijeavanjem ablonskih crtea u koli barem otvaramo pojedincu mogunost da sam odabere svoj put.

2. KAKO TO DA SVI IMAJU ISTE STAVOVE O NEEMU TO NIKO NIJE VIDIO? 2.1. Naueni abloniSjeate li se kako ste crtali ptice kad se bili mali?Ili cvijet?A kuu?Podsjeaju li vas crtei dananje djece na vae?Ptice u letu nalik na slovo "m", sunce u uglu papira, cvijee s etiri-pet krupnih latica i dva lista na stabljici...Generacijama se ponavljaju gotovo identini djeji radovi, a i odrasli crtaju slino.U emu je kvaka?Odgovor lei u nauenim ablonama i tromosti u odgoju. ( Huzjak, M. 2000 )To, na kraju, moe dovesti do pasivnog i povodljivog pojedinca, konformista bez vlastita stava i inicijative."ablone, stereotipi, klieji u crteu i u ivotu" bila je tema predavanja Miroslava Huzjaka, izvanrednog profesora sa zagrebakog Uiteljskog fakulteta odranog na Studiju dizajna u Zagrebu. ( Huzjak, M. 2000 )Huzjak, inae likovni pedagog koji predaje Metodiku likovnog odgoja, smatra da se zbog nedovoljne educiranosti roditelja i uitelja s vremenom mogu stvoriti konformisti, osobe nesklone razmiljanju bez sposobnosti da doista vide svijet oko sebe. Za potkrepu te teze vjeto koristi primjere likovnog izraavanja jo u najranijoj dobi.Ako se zada djetetu da nacrta proljee i najdrai cvijet, u pravilu e na crteu biti sunce, "valovite" linije koje bi trebale predstavljati ptice i cvijee kojemu se ne moe odrediti vrsta. Imitirat e ono to su mu pokazali odrasli, kako se crta "sunce", "cvijet" ili "ptica". Takav e crte doivjeti pohvalu roditelja i uitelja, a dijete e takve crtee ponavljati kako bi se dopalo, bez puno truda i razmiljanja."Neobino je da se od male djece koja nemaju nikakva znanja i iskustva oekuje da crtaju napamet, da u glavi imaju sliku najdraeg cvijeta, dok odrasli ilustratori uvijek koriste modele. Jednako tako, zato se mora podrazumijevati da proljee iskljuivo znai cvijee i sunce, a ne i odbaene automobilske gume u potoku?", zapitao se Huzjak.

Slino je i kada se djetetu, roditelju i nastavniku zada identini zadatak da nacrtaju kuu. Sve tri grupe nacrtaju gotovo iste modele kockastu kuu s jednostraninim trokutom kao krovom, kvadratnim prozorima koji unutra imaju krieve. Takve rezultate je Huzjak dobivao i kada je rije o djeci i odraslima koji ive u Zagrebu. Nitko nije naslikao ono okruenje u kojem stvarno ivi (na primjer, novozagrebake nebodere i slino) nego neki izmiljeni i naueni model kue koji zapravo ne postoji. ( Huzjak, M. 2000 )Kako to da svi, neovisno o uzrastu, crtaju identine kue?Kako to da svi imaju iste stavove o neemu to nitko nije vidio?"To su ablone, stereotipi i klieji. To je pristup koji kae 'ja sam jednak svima'", upozorava Huzjak.Nije problem u tome to netko "ne zna" crtati, smatra Huzjak, nego to nije nauen gledati i - to je jo vanije nije nauen vidjeti. Kada se djetetu pokae konkretni cvijet, a ne neki "tambilj" cvijeta rezultat je posve drugaiji: slika cvijeta ima puno detalja, sjemenke, puno latica, stvarni broj listova... ( Huzjak, M. 2000 )"Za crte koji zapravo prikazuje 'znak' za cvijet ne treba ni vrijeme, ni truda ni volje. Njega rade lijenine. Za stvarni crte cvijeta potrebno je puno gledanja, razmiljanja i treba uloiti ozbiljan trud", objanjava Huzjak.

2.2. Nauiti gledati i vidjetiProblem stereotipnosti s vremenom se prelijeva s crtea na psiholoke, socijalne, ali i na ideoloke sfere. Nakon odrastanja, klieji ne nestaju, samo se prilagoavaju novim okolnostima."Veina problema koje imamo kao ljudska bia proizlaze zapravo iz stereotipnosti. Kada ispred mozga padne taj naueni zastor, onda je gotovo. Dobivamo zastor koji se ne da skinuti. Kreativnost i oponaanje su dva suprotna pola, nema bliskosti meu njima", kae Huzjak.Ako imamo u glavi stereotipne obrasce, nemogue je gledati i vidjeti. Odnosno, ako imamo jedan model razmiljanja, ta ablona je zapravo - ideologija. Naueni obrazac iz djetinjstva "ovako se radi ovo", u odrasloj dobi moe prerasti u podlonost autoritetu, pa i onom politikom. Pod egidom "svi k'o jedan" moe se provui svata, od naivnog djejeg skea do vojne parade, rata, vanjskih i unutarnjih neprijatelja... ( Huzjak, M. 2003)"Paranoja imate koliko hoete. Sjetite se koliko smo imali svinjskih gripa, ptijih gripa, kravljih ludila i raznih groznica... Uvijek postoji strah da e neto nas ugroziti, pa se mi zato moramo braniti", oslikao je problem Huzjak.Odgojni dril u najranijoj dobi prerasta u strah od "biti drugaiji". Zbog toga prihvaamo primitivni dizajn, ki, loe pjesme, sapunice, trenutnu modu, ablonski nain ponaanja, copy-paste stavove... Klieizirano ponaanje ne doputa individualizam, prezire razliitost i sve gura u ladice. Ako se u to netko ne uklapa i ne prihvati nametnuti obrazac ispada. Onaj naizgled benigni cvjeti s poetka prie poprima goleme razmjere. ( Huzjak, M. 2003)

ZAKLJUAK"Stereotipni pristup svijetu dovodi do krutosti percipiranja i miljenja, do konformizma i na kraju do predrasuda i netolerancije. Dovoljno je imati stereotipni stav i uzor koji vas 'fila' ogranienom percepcijom, vrlo brzo nakon toga ovjek postaje monstrum. Kad jednom krenete putem tame, onda vie neete ni primijetiti na kojim je sve razinama mozak okljatren, koliko ovjek tada postaje uronjen u predrasude i klieje. to vie sebe filamo stereotipima, to manje ljepote moemo uoiti tamo gdje ona stvarno postoji. Ukratko, nemojmo crtati djeci ak i ako smo uvjereni da smo dobri crtai", zakljuuje Huzjak.Iako Huzjakove teze mogu djelovati nategnuto kako je mogue da od bezazlenog, klieiziranog crtea u djetinjstvu moemo doi do mrnje i ratova na kraju moramo zakljuiti da one ipak dre vodu.Utoliko - ne dajte se stereotipima, i to od malih nogu!

LITERATURA1. Carl Gustav Jung: ovjek i njegovi simboli, 1964.2. Eric Berne: Koju igru igra?, 1964.,3. Bruno Bettelheim: Znaenje bajki, 1976.4. Erich Fromm: Anatomija ljudske destruktivnosti5. Gilbert Durand: Antropoloke strukture imaginarnog, 1984.6. Huzjak, M. (2000). ablone. Zagreb: kolske novine br. 21, str. 11.7. Huzjak, M. (2003). ablonsko (stereotipno) ponaanje. Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu br. 2 (6), Vol. 5, str. 239 - 246.

16