Skripta Za Medjunarodni Menadzment - I Parcijala

7/30/2019 Skripta Za Medjunarodni Menadzment - I Parcijala

1/33

POGLAVLJE 1 GLOBALIZACIJA I MEUNARODNI MENADMENT

1.1. Definiranje fenomena globalizacije

Pojam globalizacije izveden je od rijei 'global' to znai ukupnost, a globalizam je nain

gledanja na ukupna zbivanja.

Fenomenom globalizacije bave se razliite discipline. Primjerice:

- ekonomisti se fokusiraju na prouavanje rasta meunarodne trgovine i meunarodnokretanje kapitala- politolozi prouavaju globalizaciju kao proces kojim se smanjuje uloga nacionalnih drava inastaju novi oblici upravljanja- sociolozi izuavaju globalizaciju u terminima stvaranja globalne kulture i medijskedominacije globalnih korporacija- strunjaci meunarodnih odnosa prouavaju globalne sukobe i meunarodne institucije.

McGrew je pokuao identifi cirati oprene tendencije:

- univerzalizam versus partikularizamGlobalizacija pokuava unificirati mnoge aspekte modernog ivota (primjerice, u modnojindustriji ili industriji restorana brze hrane), ali upuuje i na razliitosti. Orijentacija premarazliitostima moe osnaiti regionalni i nacionalni identitet.

- homogenizacija versus diferencijacijaGlobalizacija pokuava homogenizirati proizvode, procese i institucije, no to u isto vrijemeznai i asimilaciju globalnih elemenata unutar lokalnih elemenata. Primjerice, ljudska pravase na razliit nain interpretiraju u svijetu, kao to se i religije poput kranstva i/ili budizma

prakticiraju na razliit nain u razliitim dijelovima svijeta.

- integracija versus fragmentacijaGlobalizacija pokuava stvoriti nove oblike globalnih, regionalnih i transnacionalnihintegracija, ali istovremeno ima mogunosti fragmentiranja i stvaranja fragmentiranihzajednica.

Globalizacija se moe definirati kao jaanje svjetskih drutvenih odnosa koji povezuju

udaljena mjesta na takav nain da lokalna zbivanja oblikuju dogaanja koja se zbivaju

kilometrima daleko i obrnuto. (Anthony Giddens)

Zajednika obiljeja definicija globalizacije:

- stvaranje novih i irenje postojeih drutvenih mrea i aktivnosti koje prelaze tradicionalnepolitike, ekonomske, kulturoloke i geografske granice- irenje i protezanje drutvenih odnosa, aktivnosti i meuovisnosti- intenziviranje i ubrzavanje drutvenih promjena i djelovanja te- stvaranje, irenje i jaanje drutvenih veza i meuovisnosti ne samo na materijalnoj iobjektivnoj razini ve i na subjektivnoj razini ljudske svijesti.

1


2/33

1.1.1. Globalizacija trita

Potroai i njihove potrebe defi niraju trita. Stupanj globalnosti nekog trita ovisi o stupnjuslinosti u potrebama potroaa za odreenim proizvodima i/ili uslugama. Postoji itav niz

primjera kako potrebe potroaa za odreenim proizvodima i/ili uslugama postaju svehomogenije (amerike traperice). S druge pak strane postoje i brojni proizvodi koji su vezani

za nacionalnu ili regionalnu potranju. Primjerice, moe se rei kako postoji globalno tritekruha. No, preferencije potroaa za kruhom bitno se razlikuju meu zemljama.

Evidentno se razvija potranja za razliitim proizvodima, i to je zapravo posljedicaglobalizacije. Globalizacija je rezultirala informiranim potroaima i sofi sticiranom

potranjom. Umjesto standardiziranih proizvoda, danas potroai zahtijevaju razliite,kompleksne proizvode i usluge. Globalni potroai postaju i cjenovno osjetljivi, iako pridajuvanost prvenstveno kvaliteti, tehnikim karakteristikama, dizajnu, pa tek onda i cijeni.Zakljuno je vano napomenuti kako servisiranje globalnog trita zahtijeva od poduzeaoprez pri prihvaanju istovjetnih preferencija potroaa kao i oprez pri uzimanju u obzirspecifi nih, kompleksnih zahtjeva.

2


3/33

1.1.2. Globalizacija industrije

S globalizacijom trita povezana je globalizacija industrija. Kao to je ve navedeno,globalizacija trita odnosi se na potrebe potroaa, dok se globalizacija industrija odnosi nasposobnost poslovnih subjekata u konfi guraciji i koordinaciji njihovih aktivnosti koje

stvaraju vrijednost jednako na globalnoj razini kao i unutar nacionalnih granica. Poduzeemoe sve svoje aktivnosti disperzirati diljem svijeta ili samo dio njih, a preostale aktivnostikoncentrirati na lokacijama koje imaju specifine prednosti.

Industrije podlone globalizaciji imaju sljedea obiljeja: jaka konkurencija u svim dijelovimasvijeta, mogunosti za ostvarivanje ekonomije obujma i ekonomije opsega, brze tehnoloke

promjene, slini tehniki standardi i povoljni uvjeti za trgovinu.Potpuno globalna industrija sposobna je zadovoljiti i fragmentirane segmente trita,

proizvodei proizvode i usluge koji su prilagoeni nacionalnim zahtjevima.

1.2. Razvoj globalizacije

Uz nastanak globalizacije vezano je osnivanje GATT-a (eng. General Agreement on Tariff sand Trade) 1947. godine jer je ono, uz ostalo, pridonijelo jaem meusobnu trgovinskom

povezivanju.GATT se temeljio na naelima recipronosti, liberalizacije i nediskriminacije.Naelo recipronosti odnosilo se na to da trgovake olakice koje potpisnice GATT-a priznajujedna drugoj, moraju biti jednake za obje strane. No, poslije je to naelo ublaeno u koristzemalja u razvoju. Naelo liberalizacije je podrazumijevalo postupno smanjivanje carina idrugih ogranienja, a naelo carinske nediskriminacije je znailo da se dvostruke carinskeolakice izmeu dviju potpisnica moraju primijeniti na sve lanice GATT-a te da se carinskestope takoer ne smiju jednostrano poveavati.21 GATT je 1994. godine preimenovan uSvjetsku trgovinsku organizaciju (eng. WTO World Trade Organization). Svjetskatrgovinska organizacija zapoela je sa slubenim djelovanjem 1995. godine i danas ima 153drave lanice.

1.2.1. Uzroci globalizacije (zaokruivanje)

Politiki faktori

Ukidanje ogranienja za meunarodno trgovanje rezultiralo je pojavom globalizacije i rastommeunarodne trgovine. Dakle, glavna politika pokretaka sila globalizacije je razvojslobodne trgovine (primjena odredaba GATT-a, pad komunistikog sistema, zakonodavno

ureivanje prava intelektualnog vlasnitva). WTO i EU, najvanije su institucije koje supridonijele ulasku stranih investicija u slabije razvijene zemlje svijeta i irenju globalizacije.

Tehnoloki faktori

Daljnji razvoj tehnologije masovne proizvodnje rezultirao je globalizacijom industrija ikoncentracijom aktivnosti na odreenim lokacijama. Pridonijela je i smanjenju cijena, ime je

porasla atraktivnost odreenih proizvoda na globalnoj razini. Globalizacija se sigurno ne bimogla dogoditi bez napretka transporta. Najnoviji tehnoloki napredak i pokretaka silaglobalizacije je informacijska revolucija. Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologijeimao je vaan utjecaj na razvoj globalizacije, ali i na sve preostale sile koje je pokreu.

3


4/33

Drutveni faktori

Rast osobnih primanja i mogunost koritenja potroakih kredita doveo je diljem svijeta dopojave konzumerizma.

Ekonomski faktori

Istodobno kako se smanjivala uloga dravnih mehanizama, a uloga trinih sila postajala sveznaajnija, tako je rasla konkurencija u mnogim industrijama i tritima. Uslijedio je rastsvjetske trgovine i rast dohotka, to je svakako povezano i s tehnolokim i politikimnapretkom svijeta. Rast dohotka je kreirao potranju za globalnim proizvodima i uslugama.

Neki autori ovu kategoriju uzroka globalizacije nazivaju konkurentskim faktorima. Drugikonkurentski faktor koji je pridonio globalizaciji je razvoj multinacionalnih potroaaodnosno razvoj specifine skupine potroaa, a rije je o korporacijama s inozemnim

podrunicama. Nadalje, Korbin izdvaja kretanje informacija kao kljunu pokretaku siluglobalizacije.

1.2.2. Barijere globalizacije (nabrojati)

Kulturoloki faktori. Globalizacija nije mogua za proizvode i usluge koji su jedinstveni zaneku kulturu i drutvo, to znai da su kulturoloke vrijednosti, stavovi i ponaanja barijereglobalizaciji.

Komercijalni faktori. U nekim se industrijama distribucijske mree znatno razlikuju meupojedinim zemljama. To je posljedica razliitih naina upravljanja distribucijskom mreom,naina motivacije distributera, utvrivanja cijena i pregovaranja, rezultat ega je nemogunost

postizanja globalne koordinacije. Ograniavajui faktor globalizacije je i kastomizacijaodnosno prilagodba proizvoda prema konkretnim potrebama potroaa. Tu spadajukonzultantske usluge, krediti malim i srednjim poduzeima itd., dakle svi proizvodi za koje je

brza reakcija na potrebe potroaa klju uspjeha. Vano je napomenuti kako je prikastomizaciji mogue standardizirati dio praksi, procesa i metodologije, ali je i dalje najveidio aktivnosti prilagoen konkretnim potrebama potroaa.

Tehniki faktori. Ako su tehniki standardi vrlo razliiti meu zemljama, tada se teko moguostvariti koristi ekonomije obujma i trokovne utede od globalne integracije i standardizacije.Drugi tehniki ograniavajui faktor globalizacije je prostor. U nekim industrijama preduzeamoraju imati fiziki prostorkako bi proizvela i distribuirala svoje proizvode i usluge. Trei

tehniki ograniavajui faktor globalizacije je transport. U konanici, jezik je takoerograniavajui faktor, osobito u uslunom sektoru.

Pravni faktori. Vlade zemalja mogu nametnuti niz ogranienja vezanih zaslobodni tok ljudi,kapitala, dobara i informacija.

1.3. Prednosti i nedostaci globalizacije

1. Trokovne prednosti

Smanjenje trokova postie se, s jedne strane, standardizacijom proizvoda i jaanjem

pregovarake moi spram dobavljaa te, s druge strane, organiziranjem sustava nabave idistribucije koji se temelji na prednostima lokalnih faktora.

4


5/33

2. Vremenske prednosti

Rije je o skraivanju vremena potrebnog za izlazak novog proizvoda na trite u ranijimfazama ivotnog ciklusa. U multinacionalnom pristupu inozemne podrunice troe puno

vremena prilagoujui proizvod lokalnom tritu to rezultira neefi kasnim upravljanjemivotnim ciklusom proizvoda, jer se najvei dio prodaje ostvaruje tek nakon dugog procesaprilagoivanja proizvoda lokalnom tritu.

3. Prednosti uenja

Prijenos informacija i razmjena iskustava meu inozemnim podrunicama rezultirakumuliranim znanjem koje osigurava konkurentsku prednost. Svakako se mora naglasiti kako

je korist od uenja pozitivna ako se iskustva iz jedne zemlje mogu primijeniti u drugojinozemnoj podrunici. U suprotnom, pojavljuje se troak vremena: vrijeme spoznavanja

pogreke i uenja o poslovnoj okolini i makrookolini podrunice u drugoj zemlji.

4. Prednosti arbitrae

Rije je o prednosti koja se ostvaruje kada globalna korporacija koristi resurse jedne zemlje zaostvarivanje koristi u drugoj zemlji. Tako ostvarena prednost je direktna konkurentska

prednost ili indirektna trokovna prednost.

Pristup lokalne odgovornosti. Primjena pristupa lokalne odgovornosti, umjestostandardizacije i koordinacije, takoer moe rezultirati nizom koristi. Koristi se odnose na

potroae jer se uzimaju u obzir njihove specifine potrebe u pojedinim zemljama, aposljedica toga je jaanje moi korporacije i poveanje njezina trinog udjela.Prednosti primjene pristupa lokalne odgovornosti jesu: fleksibilnost, blizina i brzina reakcije.

Fleksibilnostje sposobnost prilagodbe zahtjevima potroaa u razliitim segmentima njihovihpotreba, poput dizajna proizvoda ili usluge, distribucije, utvrivanja cijene i sl. Blizina jesposobnost to boljeg pozicioniranja prema tritu i razumijevanje potroaeve krivuljevrijednosti. Brzina reakcije odnosi se na sposobnost promptnog zadovoljavanja specifinih

potreba potroaa.

5


6/33

Drava vs. globalizacija.

Gubitak kompetencija. Vlade drava ne mogu sprijeiti da zbivanja na nekomu stranom

tritu kapitala ili recesija u nekom dijelu svijeta imaju posljedice i na njihovu domaemtritu. Nadalje, danas nacionalne vlasti vie nisu sposobne udovoljiti ukupnoj potranji svojihdravljana bez meunarodne suradnje, to je dokaz kako drave gube svoje kompetencijedovodei do slabljenja pozicije nacionalne drave.

Gubitak autonomije. Meunarodna je suradnja dovela do osnivanja brojnih nevladinih imeuvladinih organizacija iji utjecaj rapidno raste. Nekada su nacionalne dravne vlastiformirale nezavisnu i koherentnu politiku, a danas je to zamiljeno kao fragmentiranakoalicija niza birokratskih agencija s vlastitim planom aktivnosti i minimalnom kontrolom.

Gubitak legitimiteta. Gubitak kompetencija i autonomije rezultira gubitkom legitimiteta

drave.

6


7/33

1.4. Uvrivanje stepena globalizacije (zaokruivanje, znati prepoznati)

Matrica globalne integracije/lokalne odgovornosti

Rije je o matrici globalne integracije/lokalne odgovornosti unutar koje se pozicionirajuindustrije i industrijski segmenti temeljem ocjene pritiska globalizacijskih faktora i ocjene

pritiska lokalizacijskih faktora.

Mogu se uoiti tri situacije u kojima se mogu nalaziti industrije odnosno industrijskisegmenti:

7


8/33

- tip I. kada dominantno djeluju globalizacijske sile te se mali broj konkurentskih prednostiostvaruje uvaavanjem lokalnih faktora; vana je brzina, efi kasnost i uenje; to su globalneindustrije (primjerice, mikroipovi, civilno zrakoplovstvo i sl.)

- tip II. kada dominantno treba uvaavati lokalizacijske faktore, a fleksibilnost, blizina i

brzina odgovora su konkurentske sposobnosti poduzea (primjerice, maloprodaja hrane, fiksne telekomunikacije i sl.)

- tip III. kada istovremeno djeluju globalizacijski i lokalizacijski faktori te se konkurentnostpostie paralelnim postizanjem globalne integracije, koordinacije, fleksibilnosti i blizine.Danas najvei broj industrija spada upravo u ovu kategoriju.

Matrica globalne integracije/lokalne odgovornosti potvrdila se kao iznimno vrijedan alat zapozicioniranje industrije izmeu globalizacijskih i lokalizacijskih pritisaka jer se esto rabikao polazna osnova za oblikovanje meunarodne i nacionalne korporativne strategije.

1.5. Snana globalizacijska teza i antiglobalizacijski pokret

Pri definiranju globalizacije Edwards i Rees rade distinkciju izmeu definicija koje stavljajunaglasak na kvantitativne aspekte povezanosti meu zemljama i definicija koje naglaavajukvalitativne aspekte veza meu njima. Definicije globalizacije s kvantitativnim aspektima

povezanosti meu zemljama obuhvaaju: rast trgovine i inozemnih izravnih ulaganja,deregulaciju i internacionalizaciju financijskih trita, sve bru i povoljniju prekograninurazmjenu informacija i sl. Sve se navedeno esto pojavljuje u literaturi pod terminom snanaglobalizacijska teza. Definicije s kvalitativnim aspektima povezanosti meu zemljama

promatraju globalizaciju kao proces u kojemu se poveava funkcionalna integracija meuzemljama. Iz te perspektive, u procesu globalizacije jaaju veze meu zemljama.

Jedan od glavnih ciljeva antiglobalizacijskog pokreta je isticanje nejednakosti u svijetu, ali iborba protiv politike meunarodnih institucija poput MMF-a i Svjetske banke. Kada je nakonDrugoga svjetskog rata osnovan MMF, misija mu je bila pomo razvoju meunarodnetrgovine, poticanje meunarodne monetarne suradnje te odravanje stabilnosti teaja i

prorauna. Stiglitz kritizira MMF-ova rjeenja za ekonomske krize jer strunjaci iz MMF-adaju istovjetne preporuke za sve ekonomske krize: smanjenje dravne potronje, deregulacijai liberalizacija sektora te privatizacija dravnih poduzea. Univerzalno je rjeenje orijentacijena slobodno trite i minimalne dravne intervencije, prema Stiglitzu, imalo suprotne efekte.

1.6. Globalizacija i meunarodni menadmentDisciplina meunarodnog menadmenta nije identina disciplini meukulturolokogmenadmenta, interkulturolokog ili komparativnog menadmenta iako strana literaturaobiluje nizom nejasnih i preklapajuih formulacija.

Disciplina meukulturoloki menadment prouava ponaanje ljudi iz organizacija diljemsvijeta i razvija vjetine za rad s ljudima i u organizacijama drugih kultura. Meukulturolokimenadment opisuje organizacijsko ponaanje unutar drava i kultura; usporeujeorganizacijsko ponaanje meu dravama i kulturama te, najvanije, pokuava razumjeti i

poboljati interakciju meu suradnicima, klijentima, stratekim partnerima iz razliitih drava

i kultura.

8


9/33

Komparativni menadment obuhvaa istraivanje i usporeivanje prakse menadmenta urazliitim kulturama kako bi se utvrdile kulturoloke razlike, njihovi izvori te utjecaji natemeljne principe i openito praksu menadmenta. U svom pristupu meukulturolokimenadment usporeuje ponaanja i djelatnosti menadmenta i lokalne poslovne obiajemeu razlii-tim zemljama, a sve s ciljem utvrivanja onog to je specifino za pojedinu

dravu, i onog to je univerzalno. Za razliku od toga, temeljna namjera interkulturolokogmenadmenta je pratiti interakcije meu poslovnim ljudima, organizacijama, zaposlenicima,menaderima s razliitom nacionalnom odnosno kulturolokom pozadinom.

POGLAVLJE 2: PROCES INTERNACIONALIZACIJE I MEUNARODNO PREDUZEE

2.1. Definiranje fenomena internacionalizacije

Internacionalizacija oznauje proces irenja poslovanja u druge zemlje, a moe se realiziratina razliite naine.

2.1.1. Strateki motivi internacionalizicije

Pristup tritu se prvotno navodio kao motiv za internacionalizaciju. U potrazi za tritem,kao kriteriji za selekciju zemlje u koju e se iriti korporacija najee se uzimaju:

a. veliina tritab. rast tritac. postojanje privlanih skupina potroaa id. potranja za proizvodima odnosno uslugama koje nudi korporacija.

Kod uslunih poduzea se, kao motiv za internacionalizaciju, esto navodi i praenje klijenatau njihovoj internacionalizaciji.

U potrazi za resursima kao kriteriji za selekciju zemlje u koju e se iriti korporacija najeese navode:

a. dostupnost vanih resursab. troak resursa ic. alokacija vanih resursa u zemlji (jesu li ti resursi pod kontrolommalog broja organizacija ili ne)

Ako je pristup stratekoj imovini odnosno sposobnostima (pristup lokalnim znanjima,sposobnostima, tehnologiji i inovacijama) motiv za internacionalizaciju, tada se izbor zemljeu koju e se internacionalizirati korporacija temelji na sljedeim kriterijima:

a. inovativnost zemljeb. sofisticiranost potranjec. raspoloivost potpornih i povezanih industrija ted. postojanje inovacijskih klastera u industriji.

Ako jepostizanje efikasnosti motiv za internacionalizaciju, tada se izbor zemlje u koju e seinternacionalizirati proizvodnja temelji na sljedeim kriterijima:

a. trokovima proizvodnje u pojedinim zemljama

9


10/33

b. udaljenosti od vanih trita (jer utjee na trokove distribucije)c. mogunosti integriranja svih procesa u jedinstven prekogranini

proces id. dostupnosti resursa i odgovarajuih dobavljaa.

Praenje industrijskih voa se takoer navodi kao motiv za internacionalizaciju. Jo je davne1973. godine Knickerbocker isticao da se konkurenti analogno ponaaju kako bi odralistabilnost u konkurentskoj strukturi. Dakle, internacionalizacija zapravo moe bitioligopolistika reakcija na konkurentov ulazak na odreeno trite. Internacionalizacija moeodraavati i tzv. razmjenu prijetnji izmeu konkurenata.

Razloge ukljuivanja u meunarodno poslovanje mogue je grupirati u etiri kategorije:proizvodne, trine, konkurentske i financijske.

1. proizvodni faktoria. efikasnije koritenje proizvodnih kapaciteta

b. produetak ivotnog ciklusa proizvodac. fleksibilnije upravljanje proizvodnim asortimanom id. usavravanje proizvodnje i praenje tehnolokih promjena

2. trini faktoria. nedovoljni potencijal i/ili rast domaeg trita

b. praenje velikih kupaca pri njihovu izlasku na inozemna tritac. orijentacija na trinu diverzifikaciju kao pravac rasta i razvojad. smanjivanje ovisnosti o jednom tritu ie. koritenje prednosti razliitih stopa ekonomskog razvoja meu zemljama, dakle time irazliitih trinih potencijala

3. konkurentski faktoria. upoznavanje sa snagama i mogunostima meunarodne konkurencije

b. stjecanje meunarodnoga konkurentskog i poslovnog iskustvac. koritenje prednosti povoljnije konkurentske struktured. odbrana postojee konkurentske pozicije ie. popravljanje imida na domaem tritu

4. financijski faktoria. osiguravanje potrebnih deviznih sredstava

b. efikasnije upravljanje strukturom ukupnih trokovac. bri povrat ulaganjad. bolje financijsko uravnoteenje kroz razliite forme poslovnog povezivanja i suradnje tee. postizanje viih cijena i veeg profita u inozemstvu.

2.1.2. Modaliteti internacionalizacije

Proces unutranje internacionalizacije ostvaruje se na domaem tritu, a posljedica jeglobalizacije trita. Rije je o inozemnim poduzeima koja aktivno posluju na domaemtritu. Taj proces internacionalizacije i stjecanja meunarodnoga poslovnog iskustva odvijase putem uvoza, koritenja strane licence ili franchisinga, stratekog partnerstva i zajednikog

ulaganja na domaem tritu i, u konanici, otkupom od strane inozemne korporacije.

10


11/33

Proces vanjske internacionalizacije ostvaruje se na inozemnim tritima aktivnimobavljanjem aktivnosti ili projekata u dvije ili vie razliitih zemalja. Rije je o izvozu,ustupanju licenci, franchisingu, stratekom partnerstvu na inozemnom tritu, zajednikomulaganju i, u konanici, osnivanju vlastitih podrunica izvan nacionalnih granica.

2.2. Evolucija procesa internacionalizacije

U literaturi se navode dva glavna motiva za internacionalizaciju:

1. proizvodno-trini motiv (temeljen na velikim ulaganjima u istraivanje i razvoj kao iproizvodnju), tzv.pravac diverzifikacije i2. trini motiv (temeljen na limitiranosti domaeg trita), tzv.pravac ekspanzije.

Predizvozna faza te povremeno i limitirano meunarodno angairanje, uglavnom se realizirajukroz strategije pasivnog ili satelitskoga meunarodnog angairanja. U fazi aktivnogameunarodnog angairanja poduzea primjenjuju internacionalnu ili multinacionalnu

strategiju, a u fazi potpunoga meunarodnog angairanja primjenjuju globalnu ilitransnacionalnu strategiju.

Strategije pasivnog ili satelitskoga meunarodnog angairanja primjenjuju poduzea koja nisusposobna za samostalno i aktivno meunarodno angairanje, pa se u meunarodno poslovanjeukljuuju povremeno ili ogranieno, kroz indirektne i kooperativne izvozne strategije.Strategije aktivnoga meunarodnog angairanja uglavnom primjenjuju poduzea koja imajudokazanu konkurentsku prednost koja je primjenjiva u meunarodnom kontekstu. Najviistupanj internacionalizacije oznaujepotpuno angairanje na meunarodnom tritu, a moguga ostvariti poduzea koja imaju bogato iskustvo u meunarodnom poslovanju ili pak

poduzea koja imaju neupitnu globalno fokusiranu konkurentsku prednost.

2.2.1. Obrasci internacionalizacije industrije

Zatiene industrije. U zatienim industrijama veinom posluju nacionalna poduzea.U tim industrijama postoji zatita od uvoza kao i od inozemnih ulaganja, no i priroda

proizvoda i usluga je lokalnoga karaktera (Primjer hemijske istionice, automehaniarskeusluge, proizvodnja el.energije, telekomunikacije).

Trgovinske industrije. Kategoriju trgovinskih industrija ine one industrije u kojima seputem uvoza i izvoza realizira internacionalizacija. Rije je o industrijama ije je proizvodemogue lahko transportirati, iji su inputi raspoloivi samo na odreenim lokacijama, te kojinisu nacionalno diferencirani te su podloni ekonomiji obujma.

11


12/33

Multidomae industrije se internacionaliziraju putem izravnih inozemnih ulaganja, daklegdje meunarodna trgovina nije mogua (konzultantske usluge, investicijsko bankarstvo,hotelijerstvo i sl.) ili je rije o nacionalno diferenciranim proizvodima (glazbena industrija).

Globalne industrije su primjerice automobilska industrija, industrija elektronikih ureaja i

farmaceutika. Dakle, rije je o industrijama gdje su jednako vane i meunarodna trgovina iinvesticije.

2.2.2. Evolucija procesa internacionalizacije i korporativna meukulturoloka evolucija

Kulturoloka osjetljivostje sposobnost prepoznavanja specifinih utjecaja pojedine kulture naponaanje, nain ivota i rada te uspjenu uporabu tih spoznaja prilikom interakcije spripadnicima drugih kultura.

Dok poduzea posluju unutar nacionalnih granica, najee ne iskazuju svoju osjetljivost nakulturoloke razlike. Zapravo je meukulturoloki menadment i globalni sustav ljudskih

resursa u ovojprvoj fazi korporativne meukulturoloke evolucije irelevantan.

Kada poduzee zapone prodaju i proizvodnju izvan nacionalnih granica, to je druga fazakorporativne meukulturoloke evolucije. U toj fazi internacionalizacije osjetljivost nakulturoloke razlike postaje iznimno vana za poduzee. Kako bi se uspjeno provelakorporativna strategija, poduzea se moraju orijentirati prema tritima te svakomu pojedinominozemnom tritu pristupiti zasebno i na drugaiji nain.

Trea faza internacionalizacije u fokus stavlja cijenu, odnosno trokove proizvodnje topodrazumijeva i pad osjetljivosti na kulturoloke razlike. Strateka pretpostavka kojakarakterizira drugu fazu internacionalizacije je mnogo dobrih naina, a strateka

pretpostavka tree faze je jedan nain-nain najniih trokova. etvrta fazainternacionalizacije ponovno vraa kulturu na poziciju kritinoga konkurentskoga faktora. Utoj zadnjoj fazi internacionalizacije kvaliteta i odgovarajui odnos cijene i trokova minimalnisu uvjeti koji moraju biti zadovoljeni, a konkurentska se prednost gradi na stratekom

promiljanju i uenju.

2.4. Mjerenje stepena internacionalizacije meunarodnog preduzea

Najee se indikatori internacionalizacije grupiraju u tri kategorije: individualni, regionalni ikompozitni indikatori.

2.4.1. Individualni indikatori internacionalizacije znati prepoznati formulu

U kategoriji individualnih indikatora internacionalizacije su strukturalni indikatori, indikatoriposlovanja i relacijski indikatori.

Prodaja u inozemstvu analizira se s dva aspekta:

a) s aspekta potranjeGdje se veliina potranje rauna kao: vrijednost izvoza iz zemlje matinog preduzea +

prihod ostvaren u inozemnoj podrunici

12


13/33

b) s aspekta ponude

Relevantan indikator je veliina prodaje inozemnih podrunica, a rauna se kao suma prodajeinozemnih podrunica.

U literaturi se najee navode tri indeksa internacionalizacije.1. UNCTADFormula je: TNI = (inozemna prodaja/ukupna prodaja + inozemna imovina/ukupna imovina +inozemni zaposlenici/ukupni zaposlenici)/3

2. . Indeks rasprostranjenosti transnacionalnih aktivnosti

Formula je: [(inozemna prodaja/ukupna prodaja + inozemna imovina/ukupna imovina +inozemni zaposlenici/ukupni zaposlenici)/3] x [udio broja zemalja u kojima korporacija ima

podrunice u ukupnom broju zemalja u kojima su prisutna izravna inozemna ulaganjaumanjeno za jednu zemlju, tj. zemlju matinog poduzea]

3. Stupanj internacionalizacije

Formula je: (inozemna prodaja/ukupna prodaja) + (inozemna imovina/ ukupna imovina) +(inozemne podrunice/ukupne podrunice) + meunarodno iskustvo vrhovnog menadmentakorporacije + fi zika disperzija inozemnih aktivnosti

4. Indeks geografske rasporostranjenosti

Formula je: II x broj zemalja(II je indeks internacionalizacije koji se rauna kao udio inozemnih

podrunica u ukupnom broju podrunica, izraeno u postotku.)

2.5. Historijski razvoj meunarodnih preduzea ESEJ

Prva faza povijesnog razvoja meunarodnih poduzea

(faza europskih poduzea)

Vano je napomenuti kako su to razdoblje obiljeavali protekcionizam, oteani uvjetitransporta, spora i nepouzdana komunikacija te diferencirana nacionalna trita. Stoga su seeuropska poduzea razvila kao decentralizirane federacije. Decentralizirana federacija

djeluje na sljedei nain: matino poduzee unutar federacije osigurava kapitalna ulaganja, ainozemne podrunice imaju operativnu neovisnost. Meusobna neovisnost podrunica bila jedodatno potaknuta i brojnim po- tekoama u transportu i komunikacijskim barijerama, to jesprjeavalo menadment matinog poduzea da intervenira u poslovanje pripadajuih

podrunica diljem svijeta. U tom su smislu europska poduzea udvostruivala trokove svojihaktivnosti jer nisu efikasno koordinirala prekogranina poslovanja, te su postizala lokalnuodgovornost na tetu globalne integracije to su sve bili nedostaci decentraliziranefederacije.

Organizacijska kultura temelji se na osobnim odnosima i ima vei ponder vanosti odformalne organizacijske strukture. Financijska kontrola je takoer znatno vanija od

koordinacije operativnih i tehnikih elemenata. Stil menadmenta ogleda se i u spremnostipruanja operativne neovisnosti i strateke slobode inozemnim podrunicama. Samo stalnim

13


14/33

se inozemnim podrunicama zapravo upravlja kao nizom off -shore ulaganja, a ne kaojedinstvenim poduzeem.

Druga faza povijesnog razvoja meunarodnih poduzea(faza amerikih poduzea)

Amerika su se poduzea razvijala kao koordinirane federacije koje obiljeavaju rigidnestrukture, centralizirano planiranje teprijenos znanja iz matinog poduzea u inozemne

podrunice. Inozemne su podrunice imale ogranienu autonomiju, ponajprije zamodificiranje proizvoda u skladu s lokalnim preferencijama. Za razliku od europskihdecentraliziranih federacija, u amerikim koordiniranim federacijama matino je poduzeezadravalo cjelokupnu kontrolu preko razliitih sustava menadmenta i tabnih odjela.Etnocentrino promiljanje menadmenta, odnosno stavo superiornosti vrijednosti, stavova i

poslovnih ideja matinog poduzea temeljni je nedostatak navedene organizacijske

konfiguracije.

Trea faza povijesnog razvoja meunarodnih poduzea(faza japanskih poduzea)

Konkurentska se prednost temeljila na trokovnom vodstvu i kvaliteti, uz vrlo strogu kontrolurazvoja proizvoda, nabave i proizvodnje. Inozemne podrunice su imale distributivnu ulogu,dakle, osiguravale su pristup globalnom tritu. Takav je pristup bio usklaen s vanjskomokolinom i konkurentskim sposobnostima poduzea, kao i s kulturolokim i organizacijskimvrijednostima japanskih poduzea. U temeljima internih organizacijskih procesa japanskih

poduzea su snane kulturoloke vrijednosti kolektivizma i interpersonalne harmonije.Navedeno se odraava na aktivnosti menadmenta poput postizanja konsenzusa (jap.nemawashi) i zajednikog odluivanja ( jap. ringi). Odluivanje i kontrola japanskih poduzeazadrava se u centru (matinom poduzeu). Nedostatak strukture japanskih poduzea je u

postizanju koordinacije na tetu nacionalne diferencijacije.

Nedostatak matinog poduzea u centraliziranu modelu meunarodnih poduzea jenerazumijevanje specifi nosti pojedinih trita i mogunosti proizvodnje u drugim dravama.

Navedeni se nedostaci teko mogu ukloniti bez ugroavanja globalne efikasnosti to jetemeljno obiljeje centraliziranog modela.

Decentralizirana federacija takoer ima nedostatke. Disperzirani resursi i decentraliziranoodluivanje inozemnih podrunica osigurava prilagodbu lokalnim tritima, ali na tetuglobalne efikasnosti. Proces uenja je otean jer nedostaje konsolidacija i prijenos znanjameu podrunicama, pa lokalne inovacije najee ostaju unutar podrunice.

Takoer i koordinirana federacija ima potekoe uenja od podrunica, ali je barem prisutanprijenos znanja od matinog poduzea prema inozemnim podrunicama. Koordiniranafederacija ne ostvaruje globalnu efikasnost centraliziranog modela niti lokalnu odgovornostdecentralizirane federacije.

14


15/33

POGLAVLJE 3: OKOLINA MEUNARODNOG MENADMENTA

3.1. Pojmovno definiranje i dimenzije meunarodne okoline

Okolina meunarodnog menadmenta zapravo kumulativ dimenzija okolina svih zemalja ukojima posluje poduzee, zatim globalne okoline i dimenzija okolina ostalih zemalja u kojima

poduzee ne posluje, a koje mogu potencijalno uticati.

Faktori meunarodne okoline:

- ekonomski

- politiko-pravni

- socio-kulturalni

- geografski faktori.

3.2. Ekonomske dimenzije meunarodne okoline

Ekonomski indikatori odreuju uvjete poslovanja u nekoj nacionalnoj ekonomiji.

3.2.1. Ekonomsko-demografske disproporcije

BDPper capita kao pokazatelj ukupne snage zemlje osobito je koristan kad se usporeujudvije zemlje jer pokazuje njihovu relativnu uinkovitost. Rast BDP-aper capita signalizira

rast privrede te se prikazuje kao poveanje produktivnosti. Zemlje s veim BDP-ompercapitaposebno su atraktivne za inozemne korporacije.

Trina klasifikacija zemalja:

- zemlje s niskim budetom kuanstava- zemlje s preteno niskim budetom kuanstava- zemlje s raslojenom strukturom ili istovremenim egzistiranjem vrlo niskog i vrlo visokog

budeta domainstva- zemlje s preteno srednjim budetom kuanstava te- zemlje s ravnomjerno rasporeenom socijalnom strukturom, tj. istovremenim egzistiranjem

kuanstava s niskim, srednjim i visokim budetom.

Indeks ljudskog razvoja (eng. Human Developmnet Index HDI), ija je uloga mjerenje irangiranje razine drutvenog i privrednog razvoja svake zemlje na temelju etiri kriterija:

- oekivani ivotni vijek pri roenju

- pismenost

- obrazovanje

- standard (BDI per capita)

3.2.2. Meunarodna trgovina

15


16/33

U literaturi se razlikuju tri razdoblja razvoja meunarodne trgovine:- prije Prvoga svjetskog rata- izmeu dva svjetska rata i- nakon Drugoga svjetskog rata

Kontinuirano poveanje svjetske trgovine moe se ustanoviti ve izmeu 1870. godine iPrvoga svjetskog rata. Prema statistikim proraunima stope rasta su u tom razdoblju iznosileu prosjeku 3,5%. Imajui na umu injenicu da je prosjeni godinji rast svjetskoga drutvenog

proizvoda za promatrano razdoblje bio 2,7%, moe se zakljuiti da je svjetska trgovina raslasnanije od ukupne svjetske proizvodnje. Prva polovica XX. stoljea je i u politikom i ugospodarskom smislu obiljeena s dva svjetska rata. Iz tog je razloga dolo do snanihoscilacija u trgovinskim odnosima razliitih zemalja. Osim dva svjetska rata, velikim jeturbulencijama pridonijela prije svega svjetska ekonomska kriza. Nakon Drugoga svjetskograta snano je porastao obujam svjetske trgovine u odnosu na prethodna razdoblja.Preciznijom analizom moe se utvrditi da su stope rasta svjetske trgovine nakon Drugoga

svjetskog rata bile 1,5 puta vee nego stope rasta svjetskoga drutvenog proizvoda.

3.2.3. Inozemna izravna ulaganja

Pod inozemnim izravnim ulaganjima se podrazumijevaju prekogranina ulaganja kojima jecilj postii trajni utjecaj na poslovanje poduzea u nekoj drugoj zemlji. Rije je o dugoronominteresu investitora jer se nastoji postii kontrola nad poslovnom jedinicom u nekoj drugojzemlji.

Aktivnost portfolio ulaganja u inozemstvu ima kao motiv prihode i diverzifikaciju rizika.Portofolio ulaganja usmjena su profitu i pekulacijama i trebaju se razlikovati od inozemnihizravnih ulaganja.

3.2.4. Ekonomske integracije ESEJ

Ekonomske i regionalne asocijacije i integracije ine specifian oblik multilateralnogaranmana. U najirem smislu ekonomska integracija znai temeljno usuglaavanje

pojedinanih privreda u jedinstven entitet.

1) Zona slobodne trgovine najjednostavniji je oblik ekonomske integracije, u kojoj zemljelanice eliminiranjem internih carina osiguravaju slobodan protok robe. Rije je o ukidanju

svih barijera slobodnoj trgovini unutar zone. Ipak, svaka lanica zadrava vlastite barijere ivanjskotrgovinsku regulativu prema eksternim partnerima i zemljama nelanicama. Upravo senedostatak koordinacije u tarifnoj i vanjskotrgovinskoj politiciprema nelanicama i eksternim

partnerima smatra posebnim problemom te vrste ekonomskih integracija.

2) Carinska unija je druga razina meudravnih ekonomskih integracija. Osim slobodnogprotoka robe unutar unije, zemlje lanice usuglaavaju tarifnu i vanjskotrgovinsku politikuprema nelanicama i eksternim partnerima.

3) Zajedniko trite. Nije rije samo o ukidanju trgovakih barijera za slobodnu razmjenurobe i usluga ili o jedinstvenoj trgovinskoj politici nego o slobodnom protoku proizvodnih

faktora (slobodan izbor radnih mjesta, sloboda izbora lokacije i slobodan protok kapitala).

16


17/33

4) Ekonomska unija podrazumijeva jaanje integrativnih veza zajednikog trita krozharmonizaciju pojedinih nacionalnih ekonomski politika, osobitno u monetarnoj i fiskalnojsferi. Ako se zemlje lanice ekonomske unije odlue i za zajedniku valutu, onda je rije i omonetarnoj uniji.

5) Politika unija je ultimativni tip ekonomske kooperacije jer ukljuuje i ekonomske ipolitike veze. Politika unija pretpostavlja postojanje ekonomske i monetarne unije.

3.3. Politike dimenzije meunarodne okoline

Politiki sistemi pojedinih drava razlikuju se prema nainu i stupnju politike participacijestanovnitva, tj. prema njihovu sudjelovanju u procesu politikog odluivanja. Na temeljunavedenoga kriterija drave mogu biti parlamentarne (otvorene) i apsolutistike (zatvorene).Politiku klimu odreuje politika filozofija koju slijede izabrani politiki predstavnici, amoe biti konzervativna, umjerena, liberalna i ljeviarska politika filozofija. Bitno jenaglasiti da je politika klima podlona promjenama, tj. da nije statinoga karaktera. Za

analizu politike okoline odreene zemlje bitan je i broj politikih stranaka, tj. potrebno jeodrediti je li konkretna drava dvostranaka, viestranaka, injenino jednostranaka iliformalno jednostranaka.

3.3.3. Politiki rizici u meunarodnom poslovanju ESEJ

Pod politikim se rizikom podrazumijeva svaka aktivnost drave koja rezultira smanjenjemvrijednosti i kapitala poduzea. Eksperti Meunarodnog instituta za upravljanje rizikom inedvije razlike prilikom defi niranja politikog rizika. Prvo, korporacija treba defi nirati politikirizik koji je specifi an za korporaciju (eng. firm-specific political risks) i specifi ni politikirizik za zemlju (eng. country-specific political risks). Potom je potrebno razlikovati tipoverizika: rizik drave (eng.gouvernment risk) i rizik nestabilnosti (eng. instability risk). Moe sevidjeti da je rizik korporacije specifian za zemlju pod utjecajem rizika drave(diskriminirajua regulativa, rizik eksproprijacije i krenje ugovora) i rizika nestabilnosti, kojinisu pod utjecajem drave (sabotae, otmice i bojkot korporacije).

Klasifikacija politikih rizika na mikropolitike i makropolitike provodi se prema obujmunjihove djelotvornosti. Politiki rizici, koji su specifini za odreene veliine poduzea, zaodreene industrije, za poduzea iz odreenih zemalja spadaju u mikropolitike rizike, buduida ne vrijede openito za sve aktivnosti i za sva inozemna poduzea. Pogoeno poduzee imamogunost utjecati na tijek politikih suprotstavljanja. Nasuprot tome, ako odreena

ogranienja vrijede za sva poduzea u jednoj zemlji ili ak u jednoj regiji, onda je rije omakropolitikom riziku. Za razliku od mikropolitikih rizika, gotovo je nemogue dapoduzea utjeu na velika politika dogaanja, tj. na makropolitike rizike.

Sljedea podjela politikih rizika je na:

a) rizike koji ugroavaju imovinu i izravna ulaganja preduzea ib) rizike koji oteavaju i ugroavaju meunarodne transfere i trgovinu.

a) Akcije poduzete od strane neke vlade koje ugroavaju imovinui izravna ulaganja inozemnih korporacija mogu biti:

- nacionalizacija- konfiskacija

17


18/33

- eksproprijacija- domestikacija.

Nacionalizacija je proces prinudnog pretvaranja imovine ili cijeloga privatnog poduzea udravno vlasnitvo. Rije je o procesu preuzimanja imovine pojedine inozemne korporacije

od strane vlade ili dravnih organa uz odreenu nadoknadu, koja ne mora biti obvezna. Tamjera obino ima privremeni karakter u sluajevima rata ili prirodnih katastrofa.

Pod konfiskacijom se podrazumijeva otuenje imovine pojedine korporacije bez ikakvenaknade. Ustvari, radi se o pravu drave da preuzme potpunu kontrolu nad imovinom

pojedine korporacije. Drava takoer moe konfi scirati imovinu odreene korporacije ilipojedinca utvrdi li da poslovanje nije u skladu sa zakonom ili da se imovina iskoritava zakrijumarenje, distribuciju narkotika i druge radnje koje su u suprotnosti sa zakonom. to setie industrija, iskustva pokazuju da su posebno dva sektora izloena visokim rizicima. Prvisektor je primarni sektor i drugi je usluni sektor (poput bankarstva, osiguranja, transportnih

poduzea i sl.).

Eksproprijacija je prinudno oduzimanje privatne imovine u opem interesu uz naknadu kojase vee za trinu vrijednost oduzete nekretnine. Ipak, vrlo malo korporacija je zadovoljnorazinom obeteenja, tako da se ta mjera drave smatra izuzetno rizinom i negativnom zakorporaciju. Eksproprijacija se provodi u korist drave, za potrebe ostvarenja javnog interesa,kao to je izgradnja objekata od javnog znaenja (aerodrom, bolnica) ili irenja industrijskezone. esto se mjere eksproprijacije obrazlau kao pokuaj odnosno razvojno-politiki motivvlade zemlje u razvoju da preuzme vlasnitvo nad privatnim poduzeem. U tom sluaju svrhaeksproprijacije moe biti nacionalna sigurnost, ostvarivanje odreenih ciljeva razvoja i visokaekonomska neovisnost.

Domestikaciju karakterizira postupna i nametnuta lokalizacija inozemnog poduzea. Dakle,inozemna se korporacija postupno pretvara u korporaciju s lokalnim obiljejima. Kao metodedomestikacije navode se: djelomian ili potpun transfer vlasnitva u lokalno, vei udiolokalnih strunjaka u menadmentu, usklaivanje sustava odluivanja s lokalnim pravilima,vei udio domaeg proizvoda umjesto uvoza inozemnih komponenata pri montai finalnog

proizvoda i uvjetovanje posebnim izvoznim pravilima vlastitog udjela pri nastupu nameunarodnim tritima. Zahvaljujui primjeni navedenih metoda, drava postie gotovo

jednake efekte kao i eksproprijacijom, konfi skacijom i nacionalizacijom, a pri tome nenaruava imid i atraktivnost za poslovanje.

b) Osim znatnih rizika za imovinu poduzea prouzrokovanih potezima vlade zemljepodrunice, aktivnost poduzea moe biti oteana i optereena manje spektakularnim, ali nemanje djelotvornim ogranienjima. Rije je o rizicima koji oteavaju i ugroavajumeunarodne transfere i trgovinu, odnosno djeluju na procese poduzea.

Porezni rizik. Inozemne korporacije mogu biti izloene plaanju posebnih ili poveanihporeza, to je posebna vrsta politikog rizika i diskriminacije. Porezni rizik proizlazi posebnoiz nesigurnosti i nestabilnosti porezne politike zemlje podrunice. Meutim, meunarodnoaktivna poduzea mogu biti izloena i poreznom riziku zemlje matinog poduzea, koji jerezultat nesigurnosti u teajnoj, financijskoj i poreznoj politici.

Transferni se rizikogleda prvenstveno u ogranienjima investitora da raspolau profi tom ikapitalom u inozemstvu. Veinom su ta ogranienja karakteristina za zemlje podrunice koje

18


19/33

imaju problema s trgovinskom i platnom bilancom te pokuavaju sprijeiti odljev deviza.Mogunost vlade da ogranii ili obustavi transfer dobiti, tehnologija, proizvoda, licenci, izvozi uvoz dobara kao i dolazak i odlazak ekspatrijata, oteava i ugroava aktivnosti inozemnih

poduzea na konkretnom tritu.

Administrativni rizikza inozemnu korporaciju proizlazi iz viestrukih propisa vlade zemljepodrunice kojima se ograniava sloboda djelovanja, primjerice, odreivanjem minimalnogudjela domae radne snage i ograniavanjem proizvodnje. Ogranienja mogu biti usmjerenana sve funkcije jednog poduzea, poevi od ogranienja plasmana proizvoda, proizvodnog

programa, marketinga, provoenja kontrole cijena, carinske mjere ili ogranienja javnihnabava. Te se mjere opisuju pojmom prikrivena eksproprijacija te mogu za pogoena

poduzea biti od odluujue vanosti ak u odnosu prema klasinoj eksproprijaciji.

3.3.4. Upravljanje politikim rizicima u meunarodnom menadmentu

injenica je da poduzee ne moe izravno kontrolirati ili mijenjati politiku okolinu zemlje u

kojoj namjerava poslovati. Ipak, odreenim mjerama moe procijeniti stupanj politikenestabilnosti kao i osjetljivosti konkretnih poslovnih aktivnosti na djelovanje politikiizazvanih rizika. Poduzea koja posluju na meunarodnim tritima trebaju, kao prvo, identificirati i utvrditi potencijalne izvore politikih rizika, a potom i stupanj svoje izloenosti.

Na temelju prikupljenih informacija i podataka te nainjene kategorizacije zemalja premastupnju politike nestabilnosti, poduzee treba kreirati strategiju vlastitog nastupa naodreenom tritu. Hoe li uope i na koji nain poduzee nastupiti na odreenu inozemnomtritu, ovisi o tome u kojoj kategoriji se nalazi zemlja prema stupnju politike nestabilnosti.Inae, razlikuju se zemlje:- s radikalnom politikom nestabilnou- s oekivanim i predvidivim politikim promjenama- s generalnom politikom nestabilnou i rizinou, ali poslovno su prihvatljive i- sa stabilnom politikom i poslovnom klimom.

Na temelju prethodno prikazane kategorizacije zemalja, poduzee se moe opredijeliti zaizbjegavanje politikog rizika tako da se osigura prebacivanjem rizika na specijaliziraneosiguravajue organizacije, ugovorom defi nira odreene elemente okoline i uvjete poslovanjaili svoje poslovanje strukturno prilagodi s ciljem minimiziranja prepreka i problema.

Poduzee moe preventivno ili aktivno upravljati politikim rizikom. Najbolja preventivnaaktivnost je mjerenje politike nestabilnosti i stupnja politikog rizika moe uporabiti:- stimuliranje lokalne ekonomije- zapoljavanje lokalnog stanovnitva- prepletanje vlasnitva i imovine- iskazivanje drutvene brige- politiku neutralnost i- diskretno lobiranje

Lokalna ekonomija moe se stimulirati ne samo poveanjem proizvodnje nego i podizanjempotranje za lokalnim proizvodima i omoguivanjem veeg izvoza proizvoda zemlje

podrunice. Znatan doprinos inozemnih korporacija ogleda se u poveanju stope zaposlenostikao i u osposobljavanju lokalnog stanovnitva za izvoenje odreenih radnih aktivnosti.

19


20/33

Zajednika ulaganja predstavljaju strateku mogunost domestikacije inozemnog poduzea,odnosno prepletanja vlasnitva i imovine. Iskazivanjemdrutvene brige poduzee pridonosikvalitetnijemu ivotu graana u zemlji podrunice i istodobno jaa svoju poziciju na tomtritu. Inozemna poduzea nastoje izbjei angairanje u politikim aktivnostimanaglaavajui svoje poslovne ciljeve. Iako, na kraju, ne manje vana mjera akcijskog

upravljanja politikim rizikom jest diskretno lobiranje. Ustvari, cilj je svih navedenih mjerauspostavljanje i jaanje poslovno-politikih veza sa zemljom podrunice.

3.4. Pravne dimenzije meunarodne okoline

Pravni uvjeti obuhvaaju:pravni sustav, pravo zemlje matinog poduzea i zemlje podrunicete meunarodno pravo.

3.4.1. Pravni sistem

Pravni sustav opisuje openito pravno ureenje jedne drave. U naelu se razlikuju sustavobiajnog prava,sustav graanskog prava isustav vjerskog prava.

Obiajno ili anglosaksonsko pravo (eng. Common Law) jest pravo bazirano na tradiciji ipraksi iz prolosti i posebno je tipino za anglosaksonski prostor (Velika Britanija, SAD,Australija, Indija, Egipat). Rije je o tradicionalno orijentiranom izvoru prava, koje ne

pokuava predvidjeti sva podruja primjene pisanih pravnih normi. Aglosaksonsko pravo seodlikuje visokim stupnjem fleksibilnosti koji nedostaje drugim sustavima. Prethodno iskustvoi sudska praksa u najveoj se mjeri uzimaju u obzir pri rjeavanju sporova. Taj se sustav

bazira na tradiciji, analognom prethodnom sluaju i obiaju, tako da suci imaju ovlastiinterpretirati zakon.

Sustav graanskog prava (eng. Code Law) poiva na sveobuhvatnim pravnim propisima, toznai da pisane norme ponaanja trebaju obuhvatiti sve predvidive forme njihove primjene.Zasniva se na rimskom pravu i primjenjuje se u gotovo svim europskim zemljama, primjerice,u Njemakoj, Italiji, Francuskoj i vicarskoj. Pri rjeavanju sporova nastoji se postiimaksimalno potivanje normativne orijentacije, tj. sve treba biti predvieno i propisano. Zarazliku od obiajnog prava, suci u sustavu graanskog prava imaju ovlasti samo primijenitizakon. Dodatne razlike su u nainu zatite intelektualnoga i industrijskog vlasnitva te

pristupu ugovornom pravu.

Trei prepoznatljiv pravni sustav u svijetu je tzv. vjersko pravo. Posebno raireno je erijatsko

pravo, koje se primjenjuje u 27 zemalja.3.4.2. Pravni problemi

a) Kako ne postoji jedinstven i usuglaen poslovno-pravni okvir u meunarodnim razmjerima,mogui su konflikti i sukobi pravne prirode izmeu pojedinih drava, izmeu poduzea idrava, kao i izmeu pojedinih poduzea.

Problem jurisdikcijepojavljuje se u dvije dimenzije:-problem nadlenosti pravnog sustava

-problem nadlenosti suda.

20


21/33

Korporacije moraju odrediti pravni sustav koji e se primijeniti pri eventualnom sporu. To jemogue odrediti klauzulom u poslovnom ugovoru. Meutim, ako ta klauzula nije unesena uugovor ili nije dovoljno precizna, tada se pri sporovima moe primijeniti pravni sustav zemljeu kojoj je ugovor zakljuen, odnosno pravni sustav zemlje u kojoj su odredbe ugovora bileizvrene.

b) Eksteritorijalnost je pravno regulativna dimenzija po kojoj jedna drava moeprimjenjivati svoje pravne propise i na aktivnosti izvan svojih granica. Problem seeksteritorijalnosti ogleda u kreiranju dvostrukoga pravnog sustava, i to najee u situacijamatrgovine s neprijateljskim zemljama, te ako se nastoje zatiti prava zaposlenika sekspatrijatskim statusom.

c) Intelektualno vlasnitvo je pravno-tehniki i opi pojam za proizvode ljudskog uma kojipredstavljaju nematerijalna dobra, a ija je vrijednost u umnoavanju, uporabi prikazivanjudrugim ljudima, pa ih nije mogue zatititi sakrivanjem, zatvaranjem ili drugim mjerama fizike zatite.

1. Autorsko pravo je iskljuivo pravo autora na raspolaganje njihovim knjievnim,znanstvenim ili umjetnikim djelima, te djelima iz drugih podruja stvaralatva; srodna pravana slian nain odnose se na prava umjetnika izvoaa, proizvoaa fonograma i emitiranjaradija i televizije.

2. Industrijsko vlasnitvo obuhvaa prava kojima proizvoai tite od konkurenata svojeposlovne interese, poloaj na tritu i sredstva uloena u istraivanje, razvoj i promociju.Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda mogue je zatititi kroz jedan ili vie raznihoblika intelektualnog vlasnitva, koji se meusobno nadopunjuju. Patentom se titi novorjeenje nekog tehnikog problema, industrijskimdizajnom titi se novi vanjski oblik ili izgled

proizvoda, aigom (eng. registered trade mark) titi se neki znak koji slui za razlikovanje odslinih proizvoda i/ili usluga na tritu.

d) Problem mita i korupcije prilino je zanimljiva i aktualna tema u meunarodnommenadmentu, posebno imaju li se na umu razliiti naini i intenzitet na koji se oituju. Taj

problem nije samo pravne prirode nego ima i moralnu dimenziju. Korporacija nastoji dadavanjem mita, tj. raznim oblicima plaanja ili pruanjem odreenih ustupaka, pridobije

budue partnere i kupce, bre zakljui ugovor kao i izbjegne njegovo mogue otkazivanje,umjetno izgradi konkurentnost te dodatno motivira javne i administrativne radnike u zemlji

podrunice.

3.4.3. Naini prevladavanja pravnih problema

U svrhu prevladavanja prethodno prikazanih problema pravne prirode korporacije kojeposluju izvan granica nacionalne drave trebaju poznavati pravne norme i pravne sustavezemlje odnosno zemalja u kojima posluju ili imaju namjeru poslovati. Osim relativno visokihtrokova i dugih sporova, inozemna je korporacija izloena opasnosti mogueg nekorektnogtretmana u sporu, stvaranja loeg imida u javnosti i gubitka povjerenja.Ako ipak doe do spora izmeu poslovnih partnera, predlae se sporazumno angairanjemeunarodne trgovinske arbitrae. Bitno je naglasiti da se nadlenost arbitrae zasniva naslobodnom pristanku ugovornih strana da se podvrgnu jurisdikciji tog tijela. Arbitrae mogu

biti institucionalne, formirane prvenstveno od strane gospodarske komore ili druge

21


22/33

profesionalne trgovinske organizacije ili ad hoc, formirane od poslovnih partnera u sporu sciljem njegova konkretnog rjeavanja.

Iako ni arbitrae nisu posebno poeljne, ipak trebaju imati prednost pred sudovima zbog bregi jeftinijeg rjeavanja sporova, nastavka poslovanja bez prekida, boljeg ozraja za pomirenje,

mogunosti dobivanja objektivnijeg objanjenja, prevladavanja razlika u pravnim sustavima iprocedurama i, to je posebno bitno naglasiti, izbjegava se negativna percepcija u javnosti.

3.5. Tehnoloke dimenzije meunarodne okoline

Pod tehnologijom se podrazumijevaju sva znanja, procesi, metode i sustavi koji seprimjenjuju u proizvodnji proizvoda ili pruanju usluga. Stoga su suvremena tehnolokadostignua mono sredstvo konkurencije meu zemljama i pridonose njihovu pozicioniranju umeunarodnim odnosima. Bitna klasifikacija odnosno podjela zemalja je upravo prema razinitehnolokog razvoja, tako da se razlikuju razvijene industrijske zemlje i zemlje snerazvijenom tehnolokom osnovom. Za dugoroni opstanak i razvoj poduzea iznimno je

vano pratiti promjene u tehnolokoj okolini, kako bi se mogle pravovremeno kreirati novemogunosti nastupa na tritu.

3.5.1. Uticaj tehnoloke okoline na meunarodno poslovanje

Tehnoloke promjene su ve odavno bile snaan pokreta internacionalizacije. Transportnetehnologije su olakale prekogranini prijevoz, vanjskotrgovinsko poslovanje i potakleizravna ulaganja u inozemstvu. Poveanje brzine i smanjivanje trokova komuniciranja jedan

je od glavnih pokretakih faktora meunarodnog poslovanja. Jo veu ulogu ima napredak upodruju informacijskih i komunikacijskih tehnologija, koje su ubrzale globalizacijuomoguivi razmjenu robe i usluga diljem svijeta.

Razlozi rastue vanosti tehnolokog razvoja za opstanak i razvoj poduzea su brojni.

- Enormno poveanje ulaganja u istraivanje i razvoj te usvajanje novih tehnologija poveavaudio trokova tehnolokog razvoja u cijeni proizvoda te namee potrebu postizanja velikogobima proizvodnje, i to to je mogue bre. Poveani obim proizvodnje moe se plasiratisamo ako poduzee nije fokusirano na nacionalno trite, nego nastoji plasirati svoje

proizvode na globalnim tritima.

- Nova poslovna ulaganja zasnivaju se najveim dijelom na novoj tehnologiji, iji ivotniciklus ima tendenciju skraivanja. Krai ivotni ciklusi tehnologije potiu poduzea da u tokraem vremenu plasiraju proizvode na to veem tritu to znai da se vremenskaogranienja mogu nadvladati geografskom ekspanzijom.

- Pri kupnji proizvoda kvaliteta ima odluujuu ulogu, a ne cijena. Upravo za proizvode kojina osnovi svoje tehnoloke zrelosti i kvalitete pokazuju sve dui vijek trajanja (primjerice,automobili, perilice rublja), kupci se u sve duim razmacima odluuju za ponovnu kupnju.

Navedeno pokree proizvoae da proire podruje plasmana kao i podruje nabave iproizvodnje.- ivotni ciklus proizvoda takoer ima tendenciju skraivanja.

Posebno je zanimljivo promatrati meunarodni ivotni ciklus proizvoda prema Vernonu iWellsu, koji se moe prikazati kroz razliite faze. U inovacijskoj fazi prodaja novog

22


23/33

proizvoda je fokusirana na zemlju podrijetla inovacije. Potom se novi proizvod postupnopoinje izvoziti u druge zemlje. Izvoz u druge zemlje je poetak meunarodnog ciklusatrgovine. Zemlja podrijetla inovacija na poetku uiva komparativnu prednost na temeljutehnolokog napretka. Ta se komparativna prednost ipak postupno gubi s veim stupnjemzrelosti proizvoda i poveanom masovnom proizvodnjom pri rastuoj meunarodnoj

potranji. Proizvodnja se dijelom premjeta putem izravnih ulaganja u druge zemlje. Svremenom se takoer poveava proizvodnja imitacija proizvoda i to posebno u zemljama urazvoju.

3.5.2. Indikatori uticaja tehnoloke okoline na meunarodno poslovanje

Tehnoloka platna bilanca. Tehnoloka platna bilanca (eng. Technological balance ofpayment) obuhvaa sve transfere novca, tj. svaplaanja meu zemljama odnosno poduzeimavezana za kupnju i prodaju tehnikog i/ili znanstvenoga znanja. Pri tome se uglavnomobuhvaaju prihodi i rashodi za kupnju odnosno prodaju patentnih prava, licenci, direktniknow-how transfer, autorska prava itd. Tehnoloka platna bilanca se ve due vrijeme

primjenjuje za meunarodnu usporedbu snaga odnosno slabosti zemalja. Patenti su po definiciji izravanrezultat procesa invencije, od kojega se oekuje komercijalizacija.Kako proces zatite patenta zahtijeva novac i vrijeme, moe se poi od toga da postoji intereskomercijalizacije novoga tehnikog znanja. Iz definicije jednog patenta i s tim povezanogstupnja noviteta postaje jasno da su patenti mjere invencije, dakle rezultat ranijih fazainovacijskoga procesa (primjerice, faze istraivanja i razvoja).

Struktura izvoza. Udio proizvoda visoke tehnologije u ukupnom izvozu tradicionalni jetehnoloki indikator. Ustvari, nastoji se prikazati pozicija ili specijalizacija odreene zemlje umeunarodnoj trgovini. Specijalizacija zemlje kao izvoznika proizvoda visoke tehnologijeistodobno je dokaz postojanja odreenih konkurentskih prednosti, koje zemlja postie natemelju svojih tehnolokih sposobnosti.

Izdvajanja za istraivanje i razvoj. Tradicionalni izvori gospodarskog rasta (primjerice,akumulacija kapitala putem fizikih kapitalnih ulaganja) gube na vanosti, a u sredite

pozornosti dolaze ulaganja u nematerijalna dobra (eng. intangible assets), kao to suistraivanje i razvoj te obrazovanje.

Ljudski kapital. Ljudski kapital, kao mjera kompetentnosti, ima vanu ulogu u podrujuinovacija. Na makroekonomskoj razini moe se jasno prikazati pozitivan odnos izmeu razineobrazovanja i ukupnoga gospodarskog rasta.

3.6. Selekcija inozemnih trita

3.6.1. Analiza atraktivnosti zemlje

U najvanije potkriterije na temelju kojih se mogu procijeniti potencijali i atraktivnost zemljespadaju primjerice:

- veliina trita (primjerice, broj kupaca, broj proizvoda koji se mogu plasirati)- rast trita (primjerice, potencijal rasta broja kupaca, potencijal poveanja plasmana

proizvoda)

- trina struktura (primjerice, procijenjena prema Porterovu modelu koji ukljuuje analizuindustrijskog suparnitva, analizu pregovarake moi kupaca, pregovarake moi dobavljaa,

23


24/33

ocjenu opasnosti od supstituta i industrijskih pridolica)- struktura cijena (primjerice, cijene koje se mogu postii, cijene konkurenata, cijenesupstituta)- trokovi (primjerice, trokovi plaa, amortizacija)- situacija vezana za nabavu (primjerice, osiguranje sirovina,

cijene sirovina)- infrastruktura (primjerice, transportni sustavi).

Koje e kriterije za procjenu atraktivnosti inozemnog trita neko poduzee uzeti u obzirprilino je subjektivno i ovisi prije svega o stratekoj orijentaciji i postavljenim ciljevima.

Klasifikacija zemalja u pogledu atraktivnosti za poslovanje:

- zemlja pogodna za investicije- zemlja pogodna za dugorone aktivnosti s malim udjelom kapitala(primjerice, licenciranje)

- zemlja pogodna samo za vanjsku trgovinu- zemlja nije pogodna za poslovne transakcije.

U sluaju da zemlja nije pogodna za poslovne transakcije zbog visokog rizika, poduzee netreba odmah donijeti odluku o izbjegavanju poslovanja. Vrhovni menadment ima naraspolaganju vie razliitih strategija suoavanja s visokim rizikom. Tako korporacija moe:

- najprije pokuati minimizirati odnosno ograniiti rizik (to je mogue, primjerice, izboromodgovarajue strategije izlaska na trite)- upravljati rizicima (ako poduzee u svom portfoliju zemalja ima samo etablirana trita,onda moe biti opravdan nastup na jedno rizino trite)- rizike prenijeti na druge, primjerice, osiguranjem putem garancija i sl.- ui u rizik, budui da je esto visok rizik povezan s velikom atraktivnou trita, a poznato

je da nasuprot visokog rizika mogu biti visoke anse za dobit.

3.6.2. CAGE okvir za analizu udaljenosti zemlje

CAGE je akronim za etiri ire komponente udaljenosti: kulturoloku, administrativnu,geografsku i ekonomsku (eng. cultural, administrative, geographic, economic). Iako se tekomponente esto preklapaju, ipak je korisno nainiti razliku izmeu njih budui da oznaujuvrlo razliite izazove i prilike. Pomou CAGE obrasca Ghemawat nastoji pomoi poduzeima

da prepoznaju kljune razlike u konkretnoj okolini te da dobiju temelj za razlikovanje zemaljakoje su po kljunim dimenzijama relativno bliske od onih koje su relativno udaljene.

U CAGE obrascu se pojam kulture odnosi na karakteristike drutva koje se izraavajuuglavnom kroz interakcije meu ljudima. Administrativne razlike obuhvaaju zakone, politikei institucije koje uobiajeno proizlaze iz politikih procesa, a koje uvode i primjenjuju vlade.Geografske karakteristike zemalja mogu utjecati na prekogranine poslovne aktivnosti, auglavnom dolaze od prirodnih fenomena, iako mogu biti ukljuene i neke ljudske intervencije.Ekonomska se udaljenost odnosi na razlike koje utjeu na prekograninu poslovnu aktivnost

putem ekonomskog mehanizma razliitog od ve razmatranih kulturolokih, administrativnihili geografskih utjecaja.

24


25/33

POGLAVLJE 4: VANOST NACIONALNE KULTURE U MEUNARDONOM

MENADMENTU

Kultura je kolektivno programiranje svijesti koje razlikuje lanove jedne grupe ilikategorije ljudi od drugih.

U modelu mentalnog programiranja (programa svijesti) mogue je prepoznati sljedee razine:- razina ljudske prirodeje prva, naslijeena razina koja je univerzalna za sve ljude- razina kulture, srednja razina specifi na za pojedine skupine i kategorije ljudi i zapravo jetzv. nauena razina te- razina vlastite osobnosti, najvia je razina u modelu mentalnog programiranja te jekarakteristina za pojedinca, dijelom je naslijeena, a dijelom nauena.

Sadraj pojma nacionalne kulture je ilustrativno mogue objasniti s tri skupine elemenata:

1. temeljne pretpostavke2. vrijednosti i uvjerenja te3. ponaanje.

Temeljne pretpostavke su apstraktni, temeljni dio kulture koji je potrebno dobro razumjetikako bi se mogle analizirati ostale razine kulture. Temeljne se pretpostavke odnose na ljude iokruenje, ljudsku prirodu, meuljudske odnose, ljudske aktivnosti, istinu i zbilju te vrijeme.Vrijednosti su bazina, relativno trajna uvjerenja i koncepcije poeljnog koje pruaju opestandarde za prosudbu konkretnih ponaanja, djela i ciljeva te svojevrsne kriterije za ocjenuonog to je dobro ili loe, prihvatljivo ili neprihvatljivo, i stvaranje individualnih i grupnih

preferencija. Vrijednosti, kao apstraktna, poopena naela i standardi ponaanja, imaju dvijedimenzije: smjer i intenzitet.

Hofstede definira tri tipa vrijednosti:(1) vrijednosti vezane za druge ljude,(2) vrijednosti prema stvarima odnosno prema ne-ljudskomokruenju i(3) vrijednosti prema Bogu i samome sebi.

Mjerenje vrijednosti je vaan dio komparativnih analiza nacionalnih kultura. Takoer, vanadistinkcija postoji izmeu eljenih vrijednosti (ono to pojedinac eli za sebe) i poeljnihvrijednosti (onoga to bi pojedinac trebao eljeti). Ponaanje je vidljivi dio kulture koji moguidentificirati i vanjski promatrai, no prava je interpretacija mogua jedino od strane

pripadnika dotine kulture. Hofstede definira simbole, heroje i rituale kao elemente vidljivogdijela kulture. Simboli ukljuuju rijei, geste, slike i objekte s posebnim znaenjem za

pripadnike odreene kulture te se lako prihvaaju, mijenjaju i nestaju. Heroji su pojedinci,ivi ili preminuli, stvarni ili imaginarni, koji se posebno cijene i model su za ponaanjelanova odreene kulture. Rituali su kolektivne aktivnosti, tehniki nevane za postizanjekonanog cilja, ali su drutveno vane za odravanje povezanosti pojedinca s normama

zajednice.

25


26/33

Razliite razine kulture ukljuuju:a) drutvenu, nacionalnu kulturu

b) regionalnu (primjerice, etniku, vjersku i jezinu razinu)d) grupacijsku razinu (primjerice, spolnu, dobnu ili generacijsku, profesionalnu, klasnu ilistaleku i organizacijsku kulturu) te, organizacijsku i sl. kulturu) te

e) individualnu kulturu.

Razine kulture su razliite, a opet, unutar svake od navedenih razina mogue je identificiratisubkulture. Kada menaderi izraavaju brigu i zanimanje glede utjecaja kulture nameunarodno poslovanje, tada se orijentiraju na djelovanje nacionalne kulture na poslovanje.Zapravo, tada je rije o poslovnoj kulturi. Poslovnu kulturu ine norme, vrijednosti ivjerovanja vezana za poslovanje u odreenoj kulturi. Poslovna kultura definira pravilan i

prihvatljiv nain poslovanja u nekom drutvu. Osim nacionalne, regionalne, poslovne kulturete niza grupacijskih kultura, neki autori izdvajaju i razinu industrijske kulture koja seodnosi na norme unutar odreene industrije. Organizacijska kultura oznauje karakter iosebujnost korporacije, a oblikuju je shvaanja, vrijednosti, etika, ivotni stilovi, karakter

nadreenih i karakter podreenih.

4.2. Kulturoloka stabilnost, razliitost i sinergija

Na slici 4.3. dan je mehanizam koji prikazuje kako se u vremenu odrava (odnosno neodrava) stabilnost kulture i pripadajuih obrazaca. Sredinje mjesto pripada drutvenimnormama odnosno vrijednosnom sustavu. Izvor drutvenih normi su faktori okoline poput

povijesti, ekonomije, geografije, demografije, tehnologije, urbanizacije i drugih. Vanjskifaktori (prirodni i ljudski faktori) takoer djeluju na stabilnost i nestabilnost drutvenihnormi, no njihovo djelovanje je posredno.Kulturoloka razliitostdefinirana je kao postojanjerazliitih kultura meu drutvima i unutar njih, te kao razliitost grupa zaposlenika unutarorganizacije s obzirom na njihov kulturoloki, etniki, obrazovni, spolni, odnosnodemografski background te kao razliitost potroaa. Ona nije injenica samomultinacionalnih korporacija koje posluju u razliitim zemljama i kulturama diljem svijeta,nego je sastavni dio svih organizacija u kojima rade ljudi razliitih vrijednosti i drugih bitnihkarakteristika. upravljanje raznolikou je proces razumijevanja i zadovoljavanja potrebaskupine zaposlenika razliitih kultura, poveanje osjetljivosti i razumijevanja menadera i

zaposlenih na razlike koje postoje u strukturi zaposlenih s obzirom na spolnu, vjersku, etnikui rasnu pripadnost, nacionalnost i drugo.

26


27/33

Temeljne strategije upravljanja raznolikou jesu:

(1) Strategija na nain - jedini nain specifi na je za situacije kada menader neprepoznaje ili pak ignorira kulturoloku razliitost i utjecaj kulturolokih razliitosti naorganizaciju.

(2) Strategija na nain - optimalan nain specifina je za situacije kada menaderprepoznaje kulturoloku razliitost kao izvor problema i pokuava minimalizirati njezinodjelovanje na organizaciju. Najee menaderi pribjegavaju minimalizaciji kulturolokihrazliitosti putem oblikovanje monokulturoloke radne snage.

(3) Strategija na i njihov nain u kreativnoj kombinaciji optimalan nain zove se jo isinergijska strategija. Dakle, dok prva i druga strategija ignoriraju i umanjuju vanost

kulturolokih razlika, sinergijski pristup promatra kulturoloku razliitost kao potencijalniizvor prednosti i nedostatakaza organizaciju. Tim se pristupom pokuavaju uklonitinedostacii reducirati potencijalni problemi proizali izkulturoloke razliitosti, a da se pri tome ona neumanjuje.

4.3. Dimenzije nacionalne kulture

Strategije kulturolokog istraivanja pod rednim brojem 1. i 2. (univerzalizam i jedinstvenostpojedinog drutva) analiziraju slinosti i razlike meu drutvima, fokusirajui se namikrovarijable i njihove odnose unutar jednog drutva. Kultura se tretira kao tabula rasa,dakle, prihvaeno je njezino postojanje, alisu nepoznati njezini elementi. Cilj strategijeuniverzalizma je potvrditi nepostojanje kulturolokih razlika, dok je cilj strategijejedinstvenosti pojedinog drutva potvrditi jedinstvenost svakoga pojedinog drutva.

Strategije kulturolokog istraivanja pod rednim brojem 3. i 4. (tipovi drutava i dimenzijedrutava) analiziraju slinosti i razlike meu drutvima fokusirajui se na varijable okruenja injihove odnose. Cilj je strategije 3. utvrditi tipove drutava, dok je cilj strategije 4. utvrditidimenzije koje e u konanici moi zamijeniti naziv pojedinog drutva. Strategije

jedinstvenosti pojedinog drutva i tipovi drutava policentrinoga su karaktera, dok jestrategija dimenzije drutava geocentrinoga karaktera.

27


28/33

4.3.1. Dimenzije nacionalne kulture s teoretskim uporitem

Hall je 1976. godine razviojednodimenzionalni model kulture.Nain kako pojedinci idrutvorazmjenjuju informacije i znanje dimenzija je nacionalne kulture. U tradicionalnim jedrutvima Hall prepoznao komunikaciju jakoga konteksta, a u modernim drutvimakomunikaciju slaboga konteksta. U tom smislu kontekstualna je kultura (kultura jakogakonteksta), u Hallovoj koncepciji kulturolokih razlika oznakaza kulturu i drutvo u kojemuse veliki dio znaenja informacijakoje se prenose komuniciranjem nalazi u kontekstu i onomto jeneizreeno. Stoga, za dobivanje informacija i otkrivanje njihovapravog znaenja nuno

je uspostavljati socijalne odnose i upoznavatiljude, razumjeti neverbalni govor i moi itatiizmeuredaka. Orijentacija je prvenstveno na usmenu, neverbalnu komunikaciju, dok se zakulture slaboga konteksta inzistira na jasnim,eksplicitnim i preciznim komunikacijama.

4.3.2. Dimenzije nacionalne kulture s emprijskim uporitem

WVS (eng. World Value Survey) je, s vie od 60 000 ispitanika u 43 drave te predstavljajuioko 70% svjetskog stanovnitva i obuhvaajui 360 pitanja iz svih podruja ivota, poputekologije, ekonomije, obrazovanja, obitelji, rada, zdravlja, religije, politike itd., dao vaandoprinos komparativnim kulturolokim istraivanjima. Faktorskom analizom utvrena su dvafaktora koja je Inglehart stavio pod zajedniki nazivnik kao kljune kulturoloke dimenzije,a objanjavaju 51% varijance: blagostanje nasuprotpreivljavanju s 30% varijance isvjetovno-racionalni autoritet nasuprot tradicionalnom autoritetu s 21% varijance.

Trompenaars je utvrdio model 7d koji ukljuuje sljedee dimenzije:univerzalizam/partikularizam, individualizam/zajednitvo, emotivnost/neutralnost,

specifinost/difuznost, postignue temeljem rezultata/pripisano postignue, vremensku

orijentaciju i odnos prema okolini.

Univerzalizam/ partikularizam vezan je za nain ophoenja s ljudima i kljuno pitanje jest:jesu li vanija pravila ili odnosi? U univerzalistikim drutvima pravila su vodilja poslovanja,sklopljeni ugovori se rijetko kre, dogovori se smatraju obveznim, procedure su za sveukljuene jednake i svi imaju jednak tretman. Za razliku od toga, u partikularistikimdrutvima ugovori se jednostavno mijenjaju, prilagouju se konkretnim odnosima isituacijama, dogovori se smatraju fleksibilnim, a svaka se situacija u poslovanju zasebno

promatra i tretira kao jedinstvena.Individualizam/zajednitvo jako je slina dimenziji individualizma/ kolektivizma, aobiljeava ju sljedee pitanje: je li ponaanje pripadnika neke kulture vie ponaanje

pojedinca ili lana grupe?

Emotivnost/neutralnost , kao dimenzija nacionalne kulture, vezana je za mogunostslobodnog izraavanja osjeaja. U kulturama koje su vie orijentirane neutralnoj stranidimenzije vaniji je poslovni zadatak od emotivnog ukljuivanja, izbjegava se iskazivanjeosjeaja i fiziki kontakt, a komunikacija je strogo vezana za predmet poslovanja. Uafektivnim kulturama kao drugoj krajnosti, dozvoljeno je izraavanje osjeaja, zapravo

izraavanje osjeaja je u potpunosti normalno i prihvatljivo.

28


29/33

Specifinost/difuznost dimenzija je nacionalne kulture koja proizlazi iz dileme o mjeri ukojoj je prisutna ukljuenost u ivote drugih. Razlika proizlazi i iz stupnja povezanosti

privatnog ivota pojedinca s radnim odnosima i u tom kontekstu u kulturama orijentiranimspecifinoj strani dimenzije razdvojeni su privatni i poslovni segment ivota, poznavanjeradnih kolega je ogranieno i vezano za odreeni posao. U difuznim kulturama ne postoji

segregacija u segmentima, razinama i podrujima ivota, ve su meusobno isprepleteni iodnosi i ljudi.

Postignue temeljem rezultata/pripisano postignue vezano je uza stjecanje drutvenogpoloaja sa sljedeim mogunostima:

(1) drutveni poloaj temeljen na rezultatima i postignuima pojedinca ili(2) drutveni poloaj temeljen na dobi, spolu, obrazovanju, pripadajuoj drutvenoj kategoriji.

Razliite su implikacije te dimenzije na menadment. U kulturama u kojima se stjee statustemeljem rezultata, nagrade i potivanje temelje se na znanju, vjetinama i postignuima, a

vie se razine menadmenta bitno razlikuju od tehnikih i funkcijskih strunjaka. Suprotno, ukulturama u kojima se ne stjee status temeljem rezultata, naglasak je na senioritetu i lancuzapovijedanja te koritenju osobne moi od strane nadreenih.

Vremenska orijentacija prema Trompenaarsu moe biti prema budunosti ili premaprolosti. U tom smislu, u drutvu orijentiranom prema budunosti organizacijske promjenesu potrebnei poeljne, stav je kako inertna organizacija ne moe kao takva opstati i kako jekonkurentnost pretpostavka za bolje poslovanje. Za drutvo orijentirano prolostikarakteristina je osjetljivost na povijest i tradiciju to ini okvir za tekue odluke i aktivnosti.Strateko planiranje ima irelevantnu ulogu, a menaderi i njihovi suradnici iskazujunepovjerenje prema promjenjivoj organizaciji. Vrlo jasne razlike meu kulturama u smisluvremenske orijentacije vide se u meunarodnom poslovanju jer kulture orijentirane prolostiizbjegavaju precizno definiranje vremenskih rokova, dok kulture orijentirane budunostiuvijek imaju decidirane rokove.

Posljednja dimenzija nacionalne kulture koju je utvrdio Trompenaars je odnos prema okolinisa sljedeom dvojbom: kontrolira li ovjek svoju okolinu (interno usmjeravanje) ili onokontrolira njega (eksterno usmjeravanje).

GLOBE (eng. Global Leadership and Organizational Behaviour Effectiveness) projekt jeHousea i velikog broja drugih znanstvenika, a predmet istraivanja su odnosi meu kulturama

razliitih drutava, zatim organizacijskih kultura i vodstva. Na temelju empirijskogistraivanja 500 razliitih organizacija iz 62 drutva svijeta izmjereno je 9 dimenzija,ukljuujui distancu moi, izbjegavanje neizvjesnosti, institucionalni kolektivizam,intragrupni kolektivizam, jednakost spolova, asertivnost, orijentaciju budunosti, orijentacijurezultatima i ljudima. Istraivaima GLOBE projekta inspiracija je za prvih est dimenzija

bio Hofstede, kao i itavom nizu drugih znanstvenika diljem svijeta. Iz dimenzijeindividualizam/kolektivizam identificirali su kolektivizam I i II, a iz dimenzijemasculinity/femininity asertivnost i jednakost spolova.

Vano je napomenuti kako je GLOBE istraivanje znatan pomak od identifi kacije vrijednostidimenzija Hofstedea koje se opisuju u nastavku poglavlja. Naime, u GLOBE istraivanje

inkorporirana su dva aspekta realnost odnosno ono to jest i razmiljanje odnosno

29


30/33

vrijednosti ispitanika o onom to bi trebalo biti, dok je Hofstede poprilino nedosljedan uprimjeni prvoga odnosno drugog pristupa. Dapae, doprinos je tog istraivanja nediskutabilanjednako zbog injenice to se dimenzije kulture, vodstvo i organizacijski procesi povezuju srezultatima poslovanja, kao i zbog opsega drutava ukljuenih u istraivanje te aktualnostiinformacija.

4.4. Hofstedeov doprinos dimenzioniranju nacionalne kulture - ESEJ

Bing je ilustrativno opisao Hofstedeov doprinos meunarodnomu menadmentu sljedeimrijeima: Jednostavnije bi bilo karavani putovati pustinjom bez dodirivanja pijeska negoistraivaima meunarodnog menadmenta izbjei Hofstedeov rad.

Faktorskom analizom Hofstede je defi nirao 4 faktora, odnosno 4 dimenzije nacionalnekulture: (1) distanca moi, (2) izbjegavanjeneizvjesnosti, (3) individualizam/kolektivizam i (4)masculinity/femininity, a naknadno je dodana peta dimenzija dugorona/kratkoronavremenska orijentacija.

4.4.1. Distanca moi dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike

Drutvena norma je vrijednosni sustav koji je prihvatila veina pripadnika srednjeg slojadrutva, sastavljen od poeljnih vrijednosti svakog pojedinca i poeljnih vrijednosti drutva teu skladu s realnim mogunostima. U tom smislu Hofstede definira distancu moi kao

stupanj u kojemu manje moni pripadniciinstitucija i organizacija neke drave oekuju iprihvaaju nejednakostu distribuciji moi

Razlike meu drutvima s malom i velikom distancom moi evidentnesu u brojnim sferamadrutvenog ivota, poput potrebe za drutvenom ovisnou odnosno neovisnou,

prihvatljivou. drutvene nejednakosti, prihvatljivou hijerarhije i slino. S nejednakoukao bitnom odrednicom distance moi povezana je i mo. U drutvima s malom distancommoi, moni pojedinci nastoje ostaviti dojam manje moi, to ona realno jest, dok je potpunosuprotno u drutvima s velikom distancom moi. French i Raven su utvrdili 5 tipovadrutvene moi: mo temeljena na nagraivanju, legitimnosti i ekspertizi identificirana je udrutvima s malim indeksom distance moi, dok je drutvena mo temeljena na sili i osobnojkarizmi (tzv. referentna mo) karakteristina za drutva s velikom distancom moi.

Takoer, evidentne su razlike i u utvrivanju uzroka nefunkcioniranja sustava, zatim uupravljanju promjenama i konfliktnim situacijama. U situacijama nefunkcioniranja sustava

drutva s velikom distancom moi uzrok nalaze u pojedincu, upravljaju promjenama krozmijenjanje vodeih pojedinaca, a izvorom latentnoga konflikta meu pojedincima razliitemoi smatraju nepovjerenje. Drutva s malom distancom moi za situacije nefunkcioniranjasustava optuuju sustav i stoga provode redistribuciju moi, a meu pojedincima razliitemoi uoavaju latentnu harmoniju.

4.4.2. Izbjegavanje neizvjesnosti dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike

Velika mjera neizvjesnosti rezultira uznemirenou, stoga je razumljiva potreba ljudi zapronalaenjem postupaka i alata upravljanja neizvjesnou. Tehnologija, zakoni i religijaznatno pridonose uspjenom upravljanju neizvjesnou. Tehnologija ima ulogu upravljanja

30


31/33

neizvjesnou koje su uzrokovane djelovanjem prirodnih sila, zakoni su vezani za ponaanjedrugih, a religija se odnosi na onaj aspekt neizvjesnosti koji moramo prihvatiti odnosno skojim se ne moemo sukobiti.

Identificirana su dva naina kako organizacije izbjegavaju neizvjesnost, i to:

(1) donoenjem odluka s kratkoronim efektima i kratkoronom povratnom informacijom, bezanticipiranja daleke i neizvjesne budunosti i(2) koritenjem planova, standardnih procedura s izraenim kontrolnim mehanizmom i uza tomanje oslanjanje na prognozu buduih dogaaja.

Hofstede defi nira izbjegavanje neizvjesnosti kaostupanj uznemirenosti to pripadniciodreene kulture osjeaju vezano za neizvjesnu, nepoznatu budunost.

4.4.3. Individualizam/kolektivizam dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike

Individualizam oznauje drutvo sa slabim vezama meu pojedincima, ograniavajui

brigu pojedinca na sebe i uu obitelj, a kolektivizam oznauje drutvo u kojemu sepojedinci tijekom itavog ivotnog vijeka integriraju u zajednice razmjenjujui sigurnost s

lojalnou.

4.4.4. Macsulinity/femininity dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike

Masculinity drutvo ima jasno defi nirane drutvene uloge mukaraca i ena: mukarci

trebaju biti asertivni, snani i orijentirani na uspjeh u materijalnim terminima, dok ene

trebaju biti vie skromne, brine i orijentirane kvaliteti ivota. Femininity oznauje drutvo

s preklapajuim ulogama mukaraca i ena, u kojemu i mukarci i ene trebaju biti

skromni, brini i orientirani kvaliteti ivota.

4.4.5. Dugorona/kratkorona vremenska orijentacija dimenzija nacionalne kulture,definicija i karakteristike

Dugorona vremenska orijentacija naglaava vrline orijentirane buduim rezultatima,

posebice ustrajnosti i tedljivosti, dok kratkorona vremenska orijentacija naglaava vrline

orijentirane prolosti i sadanjosti poput potivanja tradicije i ispunjavanja drutvenih

obveza.

4.5. Implikacije dimenzija nacionalne kulture u organizaciju i menadment

Svrha dimenzioniranja je znanstveno utemeljeno pojasniti zato pripadnici razliitih drutavaimaju razliite stavove, odnosno zato stil menadmenta jednog drutva ne moe funkcioniratiu drugom. U tom smislu dimenzije slue kao vodilja u utvrivanju odgovarajueg pristupamenadmenta u pojedinoj kulturi, iako se ne smiju zanemariti niti situacijski faktori pojedinog

poduzea odnosno industrijski kontekst.

4.5.1. Implikacije dimenzije distance moi na organizaciju i menadment

U drutvima s velikom distancom moi sustav se temelji na nejednakostima meuhijerarhijskim razinama. Organizacije centraliziraju mo, a podreeni oekuju jasne upute za

rad. Visoka hijerarhija s velikim brojem hijerarhijskih razina oteava komunikaciju i irenjeinformacija. Veliki udio zaposlenika s niim formalnim obrazovanjem kao i nii drutveni

31


32/33

status manualnog rada u odnosu prema uredskom takoer je karakteristika drutava s velikomdistancom moi. Meutim, sustav upravljanja pomou ciljeva (eng. MBO managementbyobjectives) rijetko uspijeva u drutvima s velikom distancom moi jer je teko prihvatljivaideja o pregovaranju izmeu menadera i suradnika. Takav sustav menadmenta uspjenofunkcionira u drutvima s malom distancom moi u kojima su menaderi i njihovi suradnici

jednaki iako imaju razliite i promjenjive uloge. U drutvima s malom distancom moiorganizacije su decentralizirane, s niskom hijerarhijskom piramidom i ogranienim brojemhijerarhijskih razina.

4.5.2. Implikacije dimenzije izbjegavanja neizvjesnosti na organizaciju i menadment

Orijentacija zakonima, pravilima i propisima pridonosi smanjenju neizvjesnosti i takvadrutva imaju vie formalnih zakona i neformalnih pravila za reguliranje prava i obveza

poslodavaca i posloprimaca. Ponekad je potreba za pravilima obiajne prirode, nekonzistentnai nefunkcionalna, ali zadovoljava emocionalnu potrebu za formalnim strukturama, a to jenerijetko nerazumljivo pripadnicima drutava sa slabim izbjegavanjem neizvjesnosti.

4.5.3. Implikacije dimenzije individualizma/kolektivizma na organizaciju i menadment

U kolektivistikim drutvima vea je emocionalna povezanost pojedinca s organizacijom, nezapoljavaju se individualci ve pripadnici grupe, a u stabilnom kolektivistikom drutvuevidentna je i iroka odgovornost organizacije prema njezinim lanovima. Etzioni prepoznajemoralnu ukljuenost pojedinaca u organizacijama u kojima dominiraju kolektivistikevrijednosti, dok organizacije individualistikog drutva karakteriziraju racionalni zaposlenicikoji organiziraju svoj posao kako bi se njihovi individualni radni interesi preklapali sinteresima i ciljevima poslodavca.

Dimenziju individualizma/kolektivizma vano je analizirati i u kontekstu menadmenta. Uindividualistikim drutvima menadment znai upravljanje pojedincima, dok je ukolektivistikim drutvima upravljanje grupama. Kolektivistika drutva karakterizirajugrupni poticaji i bonusi, evaluacija rada se esto esto doivljava kao prijetnja, a jasnoizraavanje stavova i osjeaja unutar grupe moe ugroziti njihovu kooperativnost. Uindividualistikim drutvima kriterij za formiranje radne grupe nije etniki ve sposobnost

pojedinaca, financijski poticaji se dodjeljuju na individualnoj razini, a razmjena stavova iosjeaja unutar grupe moe znatno pridonijeti produktivnosti.

4.5.4. Implikacije dimenzije masculinity/femininity na organizaciju i menadment

U drutvima s izraenom masculinity dimenzijom poslovi su definirani prema spolu, daklepostoje zanimanja za mukarce i zanimanja za ene. Mukarci izabiru zanimanja u kojimamogu dugorono razvijati karijeru, a ene se odluuju za poslove koji su vezani za ugovore naodreeno vrijeme. Posao je, u drutvima s izraenom masculinity dimenzijom, vrlo vaansegment ivota, posebno mukarcima.

4.5.5. Implikacije dimenzije dugorone/kratkorone vremenske orijentacije na organizaciju imenadment

U kulturama s dugoronom vremenskom orijentacijom velika je osjetljivost na socijalne

odnose, pa se menaderi biraju prema tome koliko su njihove osobne i obrazovnekarakteristike usklaene s organizacijskim obiljejima. Kroz trening i socijalizaciju ostvaruje

32


33/33

se dugorona predanost organizaciji te se kompenziraju inicijalni nedostaci koje moe imatizaposlenik. S druge pak strane, u kulturama s kratkoronom vremenskom orijentacijom

prednost imaju kandidati s vjetinama koje su odmah primjenjive i korisne poduzeu. Neoekuje se da e se zaposlenik zadrati dugo vremena u poduzeu, pa se i ne ulae u njegovtrening i socijalizaciju jer je upitan povrat te investicije.

U kulturama s kratkoronom vremenskom orijentacijom menadment je pod jakim utjecanjemtrenutanih vanjskih faktora. Na primjer, u uvjetima pada potranje menaderi e odmahzapoeti s otputanjem zaposlenika. Organizacije u kulturama s dugoronom vremenskomorijentacijom prvenstveno su dizajnirane kako bi se efektivno upravljalo internim socijalnimodnosima. U kulturama s dugoronom vremenskom orijentacijom pretpostavlja se kako edobri interni odnosi rezultirati uspjehom poduzea. Vrlo oita razlika meu kulturama sdugoronom i kratkoronom vremenskom orijentacijom je u definiranju stratekih ciljeva.Menaderi u zemljama s kratkoronom vremenskom orijentacijom ele postii kratkorone financijske rezultate, dakle ele realizirati brz i mjerljiv uspjeh. Zemlje s dugoronomvremenskom orijentacijom ne ignoriraju financijske ciljeve, ali su im prioriteti rast i

dugoroni povrati.

4.6. Kulturoloke mape i ogranienja dimenzioniranja nacionalne kulture

U najnovijim radovima Hofstede uvodi estu dimenziju koja je djelomino komplementarna sdimenzijom dugorone/kratkorone vremenske orijentacije. Rije je o dimenzijiuivanje/uskraivanje, a obuhvaa kulturoloke vrijednosti koje su vezane i uz ve postojeaistraivanja sree. Uivanje oznaava drutva koja dozvoljavaju slobodno zadovoljavanje

potreba ljudi vezanih uz blagovanje i zabavu u ivotu, dok uskraivanje oznaava drutvakoja kontroliraju i reguliraju potrebe ljudi putem strogih drutvenih normi. U drutvima kojakarakterizira uivanje vei broj ljudi smatra sebe sretnima, imaju dojam kontrole nad vlastitimivotom, sloboda govora je iznimno cijenjena te je slobodno vrijeme jako vaan segmentivota. U drutvima koja karakterizira uskraivanje manji broj ljudi smatra sebe sretnima,nemaju dojam kontrole nad vlastitim ivotom te je prisutan osjeaj nemoi. Takoer, udrutvima koja karakterizira uskraivanje, sloboda govora im nije vana kao niti slobodnovrijeme.

Nakon pregleda svih dimenzija na razini drutva, odnosno na razini organizacije, vano jeukazati i na jo jedan vaan doprinos koji je proizaao iz kalkulacije dimenzija nacionalnihkultura, rije je o klasterima, tzv. grupama zemalja sa slinim temeljnim kulturolokimvrijednostima i dimenzijama nacionalne kulture. Hofstede je oblikovao tri kulturoloke mape.

Ogranienja dimenzinoranja nacionalne kulture:

Pri mjerenju dimenzija Hofstede se usredotoio na analizu kulture na nacionalnoj razini, a nena etnikoj razini. Bhagat i McQuaid napominju kako je vano diferencirati nacionalne ikulturoloke razlike. U velikom broju primjera postoji mnotvo kultura unutar jednenacionalnosti; stoga je shvatljivo kako uoavanje nacionalnih razlika nije istovjetnokulturolokim razlikama. Hofstede u svom pristupu dimenzioniranju kulture ne ukljuujereligiju to mu brojni istraivai ozbiljno zamjeraju, jer u velikom broju kultur

Documents

Skripta Za Medjunarodni Menadzment - I Parcijala