Upload
presentos
View
227
Download
4
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Kratki pregled filozoske antropologije
Citation preview
FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA
ŠTO JE ČOVJEK?
Materijalni objekt filozofske
antropologije je: ČOVJEK
Formalni objekt je: čovjek po svojoj biti,
ČOVJEK KAO TAKAV, kao cjelina
Metoda: AGERE SEGUITUR ESSERE
PRINCIP SPECIFIČNO LJUDSKOG DJELOVANJA JE: DUŠA
EPISTEMOLOŠKI STATUS:
Filozofska antropologija je dio specijalne metafizike
koja se bavi proučavanjem čovjeka ukoliko je čovjek.
PODJELA FILOZOFIJE
FILOZOFIJA
TEORETSKA FILOZOFIJA
OPĆA METAFIZIKA
(ONTOLOGIJA)
SPECIJALNE METAFIZIKE
ANTROPOLOGIJA (de anima)
KOZMOLOGIJA (de cosmo)
FILOZOFIJA O BOGU
(de deum)
PRAKTIČNA FILOZOFIJA
ETIKA
Bochenskipoglavlje: čovjek
5 čovjekovih vlastitosti kojima se razlikuje od životinje:
1. Tehnika i alat2. Tradicija3. Napredak4. Sposobnost apstrakcije5. Religija
RAZLIČITI POGLEDI NA ODNOS DUHA I TIJELA
hilemorfizam Strogi platonizam
Strogi materijalizam
Umjereni materijalizam
Čovjek teži prema beskonačnosti, a duboko je svjestan svoje ograničenosti i stalno se zapliće o nju.
Bochenski donosi 3 rješenja koja su se pojavljivala u povijesti filozofije:
1. Potreba za beskonačnošću poistovjećena sa društvom
2. Čovjek je beskorisna strast
3. Mora postojati rješenje – traži se kroz promatranje duhovnog samorazvoja čovjeka
ČOVJEK JE PITALAC
Pitanje je početak metafizike.
Mogu pitati samo ako o nečemu nešto ne znam, ali moram ipak nešto znati = DOCTA IGNORANTIA.
Mi posjedujemo neograničeni horizont koji stalno pobuđuje nova pitanja i u kojem postoje nama nepoznata znanja i nama su dostupna; no ta znanja treba tematizirati.
Emerich Coreth (hegelijanac):
GRČKA MISAO KRŠĆANSKA MISAO
ČOVJEK U NOVOVJEKOVNOJ
MISLIObrat prema čovjeku kao subjektu
POSTMODERNA?
ANTROPOLOŠKA SLIKA ČOVJEKA KROZ POVIJEST
Kozmocentrična perspektiva; Platon dualizam; Aristotel hilemorfizam
Augustin slijedi Platona,Toma Aristotela
DESCARTES
obnavlja dualizam tijela i duše (res extensa i res cogitans).
KANT postavlja 4 pitanja:
1) Što mogu znati (područje metafizike)?2) Što trebam činiti (područje morala)?
3) Čemu se smijem nadati (područje religije)?4) Što je čovjek (područje antropologije)?
RACIONALIZAM dovodi do krajnosti res cogitansEMPIRIZAM dovodi do krajnosti res extensa
IDEALIZAM – vrhunac kod HEGELA
MATERIJALIZAM (prosvjetiteljstvo – francuski enciklopedisti; sve je materija, samo empirijski dokazivo se priznaje)
EVOLUCIONIZAM se razvija u ambijentu materijalizma 19. st.
DIJALEKTIČKI MATERIJALIZAM- Znanstveno potječe od Darwina a filozofski od Hegela
- RazlIka od Hegela je u tome da sve nastaje dijalektikom materije a ne duha; materija se postupno razvija u više oblike materije;
svijest je sofisticirani oblik materije- Historijski materijalizam nadovezuje se na dijalektički m. i
nastoji objasniti povijesni razvoj materije (dakle života i društva)
EGZISTENCIJALIZAN I PERSONALIZAM
Preteča PASCAL (Misli), uvodi intuiciju kao sastavni dio spoznaje
KIERKEGGARD: u središte stavlja pojedinačnu egzistenciju svakog čovjeka ponaosob
HEIDEGGER: najznačajniji predstavnik: tubitakJASPERS: granične situacije
MARCEL: kršćanski egzistencijalizamBUBER: personalizam
ŽIVOTINJSKO PONAŠANJE
• Vezano za okolicu; uvjetovano njome, visoko prilagođeno njoj i samo njoj, vezano za nju NAGONOM
• životinje imaju stanovitu praktičnu inteligenciju
LJUDSKO PONAŠANJE• Slobodno od okolice; otvoreno za svijet, za puninu bitka; neprilagođeno ničem
do kraja, čak slabo; čovjek je nedovršen, od njega se zahtijeva napor i stremljenje ka nečem višem
• Ovo stanje CORETH naziva temeljnom slobodom: nenavezanost na okolicu, odmak, uzdignutost nad neposredan instinktivni svijet
• SELBSTVOLZUG: samoostvarenje, samosvijest; čovjek je upućen na samog sebe, na pojedinačni, jedinstveni i neponovljivi JA.
To JA i svijest o njemu temelj je svakog čovjekova djelovanja
Popratna samosvijest: shvaćanje vanjskog kao realno drugačijeg od nas (znam da ja NISAM to)
Refleksna samosvijest: znam da znam
SVIJET I OKOLICA
• Teorija apstrakcije: stvar je konkretna i pojedinačna, a pojam je općenit i apstraktan
POJAM
• Sud ima formu: S jest P.• Predstavlja povezanost
pojmova• Bit suda jest u tvrdnji,
time sud podiže zahtjev za istinitošću
• odnosi se na SVE
SUD • Na temelju sudova izvodimo zaključak (koji je zapravo novi sud).
ZAKLJUČAK
OBLICI MISLI
PLUS uvid u temeljne principe:
IZVANJSKA i UNUTARBHAOSJETILA
prikupljaju podatke
Svi podaci dolaze u ZAJEDNIČKO OSJETLIO
(osjetna svijest: objedinjuje opažaje
vanjskih osjetila u 3D)
INTELECTUS
AGENS
INTELECTUS POSSIBILIS
(spoznaje bit stvari)BILJKA!
APSTRAKTNI POJAM
FANTAZIJA
+ VIS ESTIMATIVA
MOĆ PREDOČAVANJA (FANTAZIJA): SLIKA KOJU STVORI JOŠ UVIJEK JE VEZANA ZA KONKRETAN I POJEDINAČNI PREDMET KOJI IMA ISPRED SEBE; TEK DJELOVANJEM INTELECTUS AGENSA TA SLIKA ODVAJA SE OD MATERIJALNOG.
DODAJE DIMENZIIJU VREMENA
MOŽE POSADAŠNJITI OSJETNE OBJEKTE I AKO NISU TRENUTNO PRISUTNI
IMA REPPRODUKTIVNU MOĆ KAO I PRODUKTIVNU SPOSOBNOST (POVEZIVANJE POJMOVA U PREDMETE KOJE NE POSTOJE: ZLATNO BRDO
SREDIŠTE OVE MOĆI JE NA POVRŠINI MOZGA
SUDJELUJE U STVARANJU DUHOVNIH POJMOVA; OD NAJVEĆEG JE ZNAČAJA ZA UMJETNOST I SVAKO DUHOVNO STVARANJE
VOLJA I SLOBODA
Čovjek je čovjek po RAZUMU i po VOLJI
ZNANJE i HTIJENJE dva su načina čovjekova ostvarivanja
Toma Akvinski daje prednost razumu nad voljom. No ipak je volja nad razumom. Naime, voljom se usmjeravamo i prema stvarnostima koja nadilaze čovjeka, tako da je čin volje savršeniji od čina razuma:
„Bog je ljubav prema Bogu, ne spoznaja Boga”
Razumska težnja je slobodna. Da li smo i u htijenju i djelovanju
slobodni?
SLOBODA HTIJENJA I DJELOVANJA
LIBERTAS COACTIONE
od izvanjske prisile
LIBERTAS NECESSITATEod unutarnje
nužnosti
Postoje filozofski pravci koji poriču čovjekovu slobodu tvrdeći da je čovjek determiniran
MATERIJALIZAMSve podliježe kauzalnoj
determinaciji
IDEALIZAMČitava stvarnost je proces nastanka duha, čovjek je
moment nužnosti procesa, čitava povijest je određena
nužnošću
SUPROTNO tvrdiEGZISTENCIJALIZAM
SARTRE zastupa apsolutni indeterminizam
NIETZSCHE
Čovjek je uvjetovano, realno biće, njegova sloboda je uvjetovana. Naša sloboda je vezana sloboda, našem slobodnom odlučivanju zadane su vrijednosti i norme.
Sloboda ne znači samovolju već samoostvarenje u službi dobra. Dobro je ono za čim se teži (appetibile).
U području nižih vrijednosti (praktične i korisne) mi težimo da dohvatimo vrijednosti, da ih zgrabimo. U području viših vrijednosti naprotiv im se otvaramo i dopuštamo da nas prožmu i ponesu.
DOKAZI ZA SLOBODU
DOKAZ IZ ISKUSTVA (svjesni smo da smo
slobodni)
DOKAZ IZ CJELOKUPNOG UVJERENJA LJUDSKOG
RODA (pohvale i ukori su
sveprisutni)
METAFIZIČKI DOKAZ(svako biće po naravi teži
prema dobru, apsolutnom dobru)
ZAPREKE SLOBODNOJ
VOLJI
NEZNANJE
POŽUDA I STRAH
SKLONOSTI, LJUBAV, OČAJ
STRASTI
DOKAZI ZA BESMRTNOST DUŠE
ONTOLOŠKI DOKAZ
CONFIRMATIVUM
MORALNI DOKAZ
TELEOLOŠKI DOKAZ(naša narav teži prema blaženstvu koje jednom
negdje mora biti moguće)
I. TEORIJA• PANTEISTIČKO OBJAŠNJENJE
(emanacija)• SEMIPANTEIZAM• LJUDSKA DUŠA JE NAJVIŠI STUPANJ
BOGA I POSTAJE BOGOM (Fichte, Schelling, Hegel)
II. TEORIJA• GENERACIONIZAM (ljudska duša
ima zahvaliti svoje postojanje roditeljima koji su je proizveli po začeću)
III. TEORIJA• KREACIONIZAM
TEORIJE O NASTANKU LJUDSKE DUŠE
TRENUTAK STVARANJA LJUDSKE DUŠE
PREEGZISTENCIJALIZAMPitagora, Platon
KRŠĆANSKO MIŠLJENJEduša nastaje u trenutku ujedinjenja sa svojim tijelom
STARI SKOLASTICI prvih 40 (80) dana embrij ima vegetativnu dušu, a
nakon tog perioda, kad je ljudski organizam dovoljno formiran, biva stvorena ljudska duša
DANASLjudska duša stvara se odmah nakon spajanja
spolnih stanica
Konstitutivni princip tijela.Ona je princip koji se ne može iskusiti ali se mora pretpostaviti kao realni uvjet iskustva.Ona materiju čini jednim ljudskim tijelom.Ona je princip identiteta svijesti svjesnog duhovnog života (osjetno samoposjedovanje i raspolaganje samim sobom).Duša je ONTOLOŠKI PRINCIP koji na duhovan način utemeljuje cjelinu duhovnog života.
DUHOVNADUŠA
TRANSCENDENTNI PRINCIP koji uvjetuje jedinstvo svijesti iz kojeg proizlaze temeljni čini (ljubav) i to kao moji čini.
JA
INDIVIDUUM:
individuum in se et divisum ab omni alio
ČOVJEK KAO OSOBA
Pojam osobe pojavljuje se s kršćanstvom, u 4/5 stoljeću, u trinitarnim raspravama.
Boetije: Osoba je individualna supstancija duhovne naravi.