Embed Size (px)
Citation preview
DRUŠVENI KONFLIKTI
Pojam konflikta?
Konflikt kao kategorija ima svoje filozofijsko, naučo, ali i vjersko značnje. Zapravo i etimološo njegovo tumačnje iz latinskog jezika je viš značo: konflikt (conflictare – udarati šo od šo; boriti se) sukob, spor, borba, rat, oružni sudar. Čvjek je zapravo jedino bić koje se od svih ostalih razlikuje po svojem umu, razumu, prirodnoj sposobnosti za mišjenje. Opć formula konflikta je :
Interes1 -cilj1-volja-moć
>KONFLIKTI
Interes2 – cilja-volja2-moć
10
Struktura konflikta:
Strukturu drušvenog konflikta u osnovi čne:
a) učsnici u konfliktu
b) ciljevi učsnika u konfliktu (nosilaca moć)
c) sredstva i načni konflikata ( kojima se sudaraju moć)
d) potencijali, kapaciteti moć koje se sudaraju
e) prostor konflikta
f) nivo konflikta
g) duljina trajanja konflikta
h) ishod konflikta
i) posljedice konflikta
Vrste konflikata:
Jedan od metoda za razvrstavanje konflikata jesu sljedeć kriterijumi:
- Svera drušvenog djelovanja
- Svera drušvenog žvota
- Oblast interesa i ciljeva
- Ravni drušvenih konfliktata
- Drušveni karakter konflikta
- Sredstva konflikta
- Posljedice konflikta
Nadmetanja, borbe za prestiž takmičnja, koja jesu na svojevrstan načn preduvijeti za napredak, ili to pak nisu, osiguravaju argumente za podjelu na :
- drušveno prihvatljive konflikte i
- drušveno neprihvatljive konflikte;
Pod konfliktom se podarazumjeva nanošnje šete protivniku, neprijatelju, do pokušja njegova unišenja. Iz tih razloga, kao polazna osnova, neka posluž podjela konflikata na dvije osnovne skupine:
- nenasilni konflikti i
- nasilni konflikti
Sredstva u konfliktu najčšć održvaju nivo konflikta. Spram tih odlika, kao radnu verziju, konflikte je moguć razdjeliti na:
- konflikte u kojima se ne koriste oružna sredstva i
- oružne konflikte
Radi šo boljega razumjevanja, takoĎr kao radna verzija, neka nam posluž podjela oružnih konflikata na:
- oružne konflikte niskog intenziteta, i
11
- oružne konflikte visokog intenziteta.
Drugim riječma kazano, to su oružni konflikti koji ne predstavljaju rat i oni koji jesu rat kao izraz najvišg, najošrijeg, najmasovnijeg oblika oružnog konflikta
DRUŠVENA MOĆI DRUŠVENA SILA
Pojam sile i moć ?
U najšrem smislu moćpedstavlja potencijal, postojanje mogućosti za proizvoĎnje nekih promjena u prirodi ili dušvu.
Moć (ili kao sinonim) snaga predstavlja potencijal, postojanje mogućosti, kapaciteta, resursa za proizvoĎnje nekih promjena u prirodi i drušvu. Općnito, dakle, moćmož biti: prirodna i drušvena.
Sila je, prema tome, djelatna moć ona je organizirani segment moć koji djeluje, ispoljava se, manifestira se, ona je sredstvo i izraz moć.
Drušvena moći drušvena sila?
Drušvenu silu čni sposobnost odreĎnoga drušva – držve da se na temelju svoje moć, svojih potencijala, organizira i proizvodi materijalna dobra, mjenja drušvene odnose unutar sebe same i u meĎdrušvenim odnosima.
Drušvena moćje mjera potencijala jednoga drušva, a drušvena sila mjera sposobnosti organiziranja i iskazivanja te moć drušva kroz proizvodnju, kroz ekonomiju u cjelini, kroz svoju filozofiju i kulturu. Pod drušvenom silom se podrazumjeva upotreba ili mogućost upotrebe fiziče prinude. Pod političom silom se podrazumjeva sposobnost odreĎnoga drušva, drušvene zajednice, držve, naroda, nacije ili političog pokreta, partije i dr.
Pod vojnom silom podrazumjevamo ukupne potencijale (obim stanovnišva i materijalnih sredstava) koje jedna držva odnosno, narod, političi pokret ili neka druga organizacija mož da upotrebi u oružnoj borbi u ostvarivanju svojih interesa.
Pod ekonomskom silom podrazumjevamo sposobnost proizvoĎnja materijalnih dobara jednog drušva, držve, uzimajuć u obzir i sve njene ekonomske potencijale.
VIDOVI (ASPEKTI) SILE U
MEĐNARODNIM ODNOSIMA
1.Politiĉi aspekt sile:
Prvenstveno je značjan potencijal svake držve koji joj pojedinačo osigurava mjesto u meĎnarodnoj zajednici, a karakterizira se terminima velesila, sila i niž, sve do nivoa mala držva. Većje rečno da u Vijeć sigurnosti UN glavnu riječvodi pet velesila.
2.Vojna sila:
U savremenim uvijetima promatrano, potencijal vojne sile svake držve važa je čnjenica njene unutarnje i vanjske politike. Političi zahtjevi pojedinih držva za jačnjem vojne sile neprestano proizvode odraz na organizaciju i formaciju armija, na stepen njihove opremljenosti, masovnosti itd.
3.Ekonomski aspekt sile:
Svaka držva koja nastoji izgraditi vojnu silu adekvatno svojim ekonomskim mogućostima, čsto i viš od toga, troš za opremanje i izdržvanje oružnih snaga viš sredstava iz držvnih prihoda nego li za sve druge držvne i drušvene potrebe. Svaka ekonomski sposobna držva nastoji
12
ovladati proizvodnjom odreĎnih vrsta oruža, kako bi u slučju potrebe ili u miru njene oružne snage šo manje ovisile o uvozu kako naoružnja, tako i vojne opreme različtih vrsta.
OBLICI UPOTREBE I ISPOLJAVANJA SILE
U MEĐNARODNIM ODNOSIMA
Osnovni, najgrublji oblici upotrebe sile, a naglašno vojne, oružne, meĎ držvama, u meĎnarodnim odnosima jesu:
- rat
- agresija
- oružna (vojna) intervencija
- specijalne operacije
U savremenoj praksi, konflikti u meĎnarodnim odnosima se čsto dijele na:
- konflikte visokog intenziteta
- konflikte niskog intenziteta
U prvu skupinu se svakako ubrajaju: rat, agresija i oružna (vojna) intervencija, odnosno oružni sukobi koji prijete da prerastu u rat.
Načlno, drugu skupinu čne:
- specijalne operacije
- trka u naouržnju
- vojno – političo svrstavanje
- oružni incidenti
- ekonomske blokade
- stacioniranje trupa u drugim zemljama
- vojno – tehniča pomoćstranim oružnim silama
- atentati, otmice
- držvni udar itd.
RAT
1.Pojam rata:
Rat predstavlja dogaĎj, drušveni i meĎnarodni proces. No rat je istodobno pravna, dnosno protivpravna radnja. Ratno stanje obilježva pojavu na prostoru na kojem se u konfliktu upotrebljava oruže, ali je proglašvanje ratnoga stanja pravna norma u nadležosti držvnih organa. Oružni sukob jeste izraz kojim se označva obostrana upotreba oruža izmeĎ dvije i viš držva, odnosno različtih političih struktura unutar jedne držve ili drušvenih grupa.
13
RAT
je sveobuhvatan i intezivan sukob držva, vojnih saveza, ili različtih drušvenih snaga unutar jedne držve, u kojem se obostrano, masovno i organizirano primjenjuje nasilje i vodi oružna borba, radi ostvarivanja odreĎnih političih, ekonomskih, vojnih i drugih ciljeva. Ako ga vode držve meĎsobno ili vojni savezi pa se kao takav, po meĎnarodnom pravu, teoriji i praksi, naziva meĎnarodnim ratom. Ako ga vode različte političe strukture unutar jedne držve, onda mu je jošod antičih vremena naslov graĎnski rat.
Dovodeć u vezu tri pojma: rat, konflikt i oružni sukob mož se ustanoviti sljedeć. Konflikt mož i ne mora biti rat, a rat jeste konflikt, ili jošpreciznije oružni konflikt.
Oruţni sukob
mož i ne mora biti rat, rat jeste oružni sukob, ali jošpreciznije : sveobuhvatan, masovan i intezivan sukob, uz organiziranu upotrebu vojne, oružne sile. Oružni sukob se mož dogoditi na granicama izmeĎ dvije držve ( i krać trajati), oružno se mogu sukobiti zrakoplovi dviju držva, ako zrakoplovne snage jedne držve prelete u zrači prostor druge držve, a radi njihovog sprečvanja upotrebi se oruže. Oružni sukob prerasta u rat kad potraje dulje i za to vrijeme zahvati šri teritorij jedne držve, kad postane masovan i intezivan, kompleksan (sveobuhvatan).
Pod kompleksnošć
se podrazumjeva sveobuhvatnost rata na prostorima na kojima se vodi, sveobuhvatnost u smislu složnih ratnih dogaĎnja, ukljućnosti u proces rata svih struktura ratujućh drušava, osobito onoga na čjoj se teritoriji vodi rat, bilo naseljenih ili nenaseljenih prostora, privrede, ekonomije ...
Masovnost
u ratu je obilježe koje podrazumjeva obostrano brojno i organizirano učšć u oružnoj borbi u pogledu angažranja ljudi, naouržnja i materijalnih sredstava. Oružna borba jeste obostrano masovna, planirana i organizirana primjena oružnog nasilja radi ostvarivanja političih, ekonomskih, vojnih i drugih ciljeva.
2.Vrste ratova:
Uobičjeno je da se ratovi prema drušvenoj i političoj sušini dijele na pravedne i nepravedne, odnosno odbrambene i napadače.
Zaraćne strane u njemu mogu voditi pravednu i nepravednu oružnu borbu, mogu napadati (biti agresor) ili se braniti.Prema velični zahvaćnog prostora i broju držva koje u njima učstvuju, ratovi se običo dijele na:
- lokalne
- regionalne
- svjetske
Lokalni rat
je onaj u kojem se oružana borba vodi na relativno malom prostoru, najčšć izmeĎ dviju držva ili u procesu disolucije složne držve na njene čanice
Regionalnim ratom
se najčšć smatra onaj u kojem učstvuje viš zemalja i na većm feografskom prostoru negoli šo je lokalni.
Pod svjetskim ratom
se podrazumjeva oružni sukob koji je zahvatio viš od polovine zemljine kugle i u kojem direktno učstvuju vojne supersile. Prema cilju, ratovi se dijele na one sa ograničnim i radikalnim ciljem.
Rat sa ograniĉnim
ciljem je onaj u kojem se napadačograničva na samo neke ciljeve koji se ratom inač nastoje postić. To mogu biti: pokušj promjene postojećh granica izmeĎ dviju držva i zauzimanje samo dijela teritorija druge držve.
Rat sa radikalnim ciljem
je rat u kojem su sukobljene strane postavile političe, vojne i ekonomske ciljeve, čjim bi se postizanjem bitno promjenili postojeć odnosi i stanje u jednoj ili viš držva.
Prema sredstvima koja u ratu mogu biti upotrebljena, uvijetno se ratovi dijele na konvencionalne i nuklearne.
Konvencionalni rat podrazumjeva
upotrebu klasičih borbrnih sredstava. Dakle, ne onih koja nisu uobičjena, u koja ubrajamo nuklearna, hemijska i biološa sredstva za masovno unišavanje.
Nekonvencionalni rat
bi podrazumjevao upotrebu nuklearnih borbrnih sredstava u manjoj ili većj mjeri, odnosno upotrebu svih vrsta borbenih sredstava koja se u ratu mogu koristiti, pa i hemijskih i biološih sredstava za unišavanje ljudi i materijalnih dobara.
Pojam ograniĉnog rata
nije naročto odreĎn, ali se upotrebljava u teoriji, praksi i politici. Ponekad se njime označva rat u kojem bi se vršla ograničnja u pogledu upotrebe borbenih sredstava, ili pak rat u kojem zaraćne strane ne angažraju sve raspoložve snage i sredstva. U vremenu poslije Drugog svjetskog rata, a u konktestu meĎnarodnih odnosa, upotrebljavaju se pojmovi: hladni, psihološi, specijalni, gerilski rat itd.
3.Osnovne karakteristike savremenih ratova
14
Svaki rat predstvlja dogaĎj od značja za cijeli svijet. Bez obzira kojeg je nivoa rat koji se vodi, on je za teritoriju na kojoj se vodi totalan. Obuhvata se segmente drušva: vojnu silu, civilno stanovnišvo, ekonomiju. Svakom savremenom ratu prethodi period političe krize i intenzivne reakciju koja ide od držve do držve. Napadnuta zemlja najčšć svoju odbranu gradi tako šo prije prekine agresiju ili da metodom iscrpljivanja pristupi dugotrajnom otporu agresiji. To je jedan od razloga šo je trajanje savremenih ratova neizvjesno.
AGRESIJA
Izraz agresija je latinskog etimološog porijekla i na našjezik se prevodi kao: navala, napad, nasrtaj.
Po definiciji koju je usvojila Opć skupšina UN (rezolucija 3314 iz 1974. godine), pod agresijom se podrazumjeva upotreba oružne sile od strane neke držve protiv suvereniteta, teritorijalnog integriteta ili političe nezavisnosti druge držve, ili koja je na bilo koji načn nespojiva sa Poveljom Ujedinjenih nacija, kao šo to proizilazi iz ove deginicije.
Pored ovlašenja Vijeć sigurnosti da procjenjuje obim napada koji ć se proglasiti agresijom, u Rezoluciji su nabrojani akti koji su u skladu sa definicijom:
1. Upad ili navala oružnih snaga neke držve na područe druge držve,
2. Bombardiranje područa druge držve pomoć držvnih oružnih snaga druge držve,
3. Blokada luka ili obala neke držve pomoć oružnih snaga druge držve,
4. Navala držvnih oružnih snaga na kopnene, pomorske ili zrače snage druge držve,
5. Upotreba oružnih snaga, šo ih neka držva drž na područu sporazuma s tom držvom, kršnje uvjeta toga sporazuma, kao i svako produžnje prisutnosti tih snaga preko odreĎnog roka,
6. Ako neka držva, koja je svoje područe dala na raspolaganje drugoj držvi, dopusti da ta druga držva upotrebi to područe za izvršnje napada protiv neke treć držve,
7. Slanje, od strane neke držve ili u njezino ime, oružnih čta, grupa neredovitih ili plačnika, koji protiv druge držve vrš čn oružne sile.
Agresija je dakle, jednostrani čn upotrebe vojne (oružne) sile
ORUŢNA (VOJNA) INTERVENCIJA
Pod oružnom ili vojnom intervencijom u politici i praksi se podrazumjeva akt nasilnog i grubog miješnja jedne ili viš držva u unutarnje poslove druge držve, njenu unutarnju i spoljnu politiku, upotrebom oružne sile na njenoj teritoriji, radi ostvarivanja odreĎnih političih, vojnih, ekonomskih i dr. Dakle, svaka vojna intervencija protiv teritorije jedne držve jeste akt agresije.
Neophodno je oružne intervencije makar uvijetno razlučti na dvije skupine:
- opravdane oružne intervencije
- neopravdane oružbe intervencije
Opravdane oružne intervencije su one koje su odobrene (čk i tražne, pozvane) i to dvostrano: i od strane organa UN i od strane držve žtve agresije na čjoj ć se teritoriji vojno intervenirati protiv agresora, kao mjera prava u pogledu kolektivne odbrane.
15
SPECIJALNE OPERACIJE
Specijalne operacije, predstavljaju, skup organiziranih aktivnosti i djelovanja koje odreĎna držva ili viš njih poduzimaju u miru, u političom, ekonomskom, vojnom, medijskom, kulturnom, naučom i svakom drugom pogledu, radi slabljenja stabilnosti neke držve, naročto njene stabilnosti za otpor, a u ratu slabljenje njene sposobnosti za odbranu i dovoĎnje te držve u odreĎni stepen zavisnosti i potčnjenosti. Specijalne operacije jesu prijeratna, jesu i ratna i poratna dogaĎnja, ali bez toga da se u njima obostrano i masovno koristi vojna sila.
1.Ciljevi specijalnih operacija:
Osnovni cilj specijalnih operacija jeste slabljenje odreĎne zemlje, njene unutarnje i spoljne politike, slabljenje njenog otpora neprijateljskoj politici i njeno dovoĎnje u ovisan i potčnjen položj. Osigurati i zadobiti značjne nove pozicije u pojedinim regionima i držvama.
- onemogućti ometanje ostvarivanja svojih interesa
- umanjivati sposobnost objekta napada za odbranu
- iznalaziti metode i organizirati snage za borbu protiv specijalnih operacija suprostavljene strane
- pripremiti vojne i druge snage za njihovo otvoreno djelovanje potčniti objekat napada u političom, ekonomskom, vojnom i svakom drugom pogledu
2.Oblici i metode specijalnih operacija:
Oblike specijalnih operacija moguć je razlučti u sljedeć skupine:
- političe, vojne, ekonomske i druge djelatnosti protiv jedne ili grupe zemalja
- psihološo propagandna djelovanja
- obavješajne aktivnosti
- subverzivna djelovanja
- odbrambeno – sigurnosna djelovanje
a)
Političe, vojne, ekonomske i druge djelatnosti protiv jedne ili viš držva su provoĎne i provode se kroz šroku lepezu kombiniranih metoda.
b)
Vojne djelatnosti u slučju rata i agresije specijalne (vojne) operacije podrazumjevaju upotrebu vojne sile u neborbene svrhe. Specijalne operacije koje podrazumjevaju i vojni aspekt jesu i one operacije koje u agresiji i u ratnim uvjetima podrazumijevaju upotrebu vojne sile u neborbene svrhe.
″ilo koji od sljedećh akata počnjenih sa namjerom da se uniši u potpunosti ili djelimičo, nacionalna, etniča, rasna ili religiozna grupa:
- ubijanje čanova grupe
- nanošnje ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih ošećnja čanovima grupe
- namjerno nametanje grupi žvotnih uvjeta sračnatih da ih dovedu do fizičog unišenja u cjelini ili djelimičo
- nametanje mjera u cilju sprečvanja raĎnja unutar grupe
- nasilno premješanje djece iz jedne grupe u drugu″
Ekonomske djelatnosti:
sa naglaskom na ekonomske pritiske proziv neke držve, predstavljaju planirane metode i aktivnosti koje ć na različte načne izazvati privredne poremećje i ekonomsku krizu u nekoj zemlji.
Psihološo propagandna djelovanja
: jesu oblik specijalnih operacija, koje su, u savremenom dobu i razvijenim sredstvima masovnog komuniciranja, naročto izražne zbog svojih višznačih mogućosti ispoljavanja. 16
Obavješajne aktivnosti:
jesu organizirani poslovi obavješaknih služi i drugih organa i organizacija odreĎne držve u pogledu prikupljanja i proučvanja podataka o drugoj držvi ili nekom pokretu.
Subverzivne djelatnosti:
se koriste kada jedna ili viš država poduzima odreĎne mjere u cilju slabljenja i rušnja institucija političog sistema i ustavnog poretka druge zemlje. Subverzivne djelatnosti podrazumjevaju psihološo propagandna djelovanja, potpomaganje i organizaciju držvnih prevrata, oružnih pobuna, terorističih aktivnosti, atentata, diverzija i sl. Diverzije, atentati na političe i druge važe ličosti, otmice, otmice i rušnje aviona, jesu terorističi akti koji se svakodnevno dešvaju u svijetu.
Odbrambeno-sigurnosna djelovanja:
Odbrambene specijalne operacije podrazumjevaju otkrivanje ciljeva, metoda i snaga koje vode operacije protiv odreĎne držve, njihovo razotkrivanje i iznalažnje metoda borbe protiv njih.
TEROR I TERORIZAM
Pod terorizmom je nužo podrazumjevati primjenu nasilja, organizirano i sistematsko izazivanje straha kod političih i drugih protivnika, unišavanje protivnika okrutnim sredstvima i metodama, ubijajuć, ugnjetavajuć i progoneć ga. Sam termin teror, kao izraz koji obilježva nasilje, prvi put je upotrebljen pod kraj osamnaestog vijeka. Bijeli teror je naziv kojim je označn masakr u Francuskoj 1815. godine, poslije izgubljenih Napoleonovih ratova. U Rusiji za vrijem Oktobarske revolucije, 1917.godine. Teror nije sam sebi cilj, nego sredstvo političe moć i načn da se zadrž političa moć Pojma terora razotkriva njegova ocnovna dva obilježa:
a) političe ciljeve
b) upotrebu sile, radi ostvarivanja tih ciljeva
POLITIĈI CILJEVI
→ SILA I NJENA UPOTREBA → STRAH
Terorističi akt izvršn iznenaĎnjem, mož nanjeti neprocjenjivo zlo, ubiti i raniti mnogo ljudi, nanjeti značjne materijalne gubitke i zbog efekata iznenaĎnja prosuti ogromnu količnu straha. Držvni teror je stoga najrasprostranjeniji nivo upotrebe sile. Moguć ga je razdjeliti na unutarnji (unutar držvni) i izvanjski (meĎdržvni). Pod unutarnjim terorom treba razumjeti rasizam kojega jošuvijek ima u svijetu, gdje jač rasa u jednoj držvi ugnjetava slabiju. GraĎnski ratovi nisu niša drugo nego unutarnji teror. Oružnom silom upravlja politika, političe strukture u jednoj držvi, bilo da je riječo njenoj upotrebi unutar držve ili protiv drugih držva. Najmanje je dvoznačo tumačnje pojma meĎnarodni teror i terorizam. Prvo objašjenje se odnosi na nasilje koje čne razne organizirane grupe iz različtih zemalja uvezano djelujuć na istom planu u različtim zemljama.
Drugi oblik meĎnarodnog terora jeste upotreba oblika sile jedne ili viš držva protiv neke držve, koji su meĎnarodnom pravu i praksi označni kao:
- agresija
- rat
- graĎnski rat
- oružna intervencija
- specijalne operacije
MIROVNI PROCESI
PUTEVI MIRA I SIGURNOSTI
Mir je stanje bez rata, predhodi oružnom sukobu i ratu i nastaje poslije njega. Odnosi izmeĎ dviju ili viš držva mogu biti višznači.V.Đ Degan navodi tri vrste cjelokupnih odnosa izmeĎ dvije i viš držva:
- normalni odnosi lišni sukoba
- na meĎnarodne sporove
17
- na oružne sukobe , a u svrhu ovoga izlaganja, dodaćmo i
- meĎdržvne odnose koji znač rat.
Načne mirnoga rješvanja sporova, ovaj autor je podjelio u tri skupine i to:
1.
1. diplomatska sredstva (izravni pregovori, dobre pregovore, posredovanje nekog trećg ...
2.
2. institucionalizacija sredstava (istraga (anketa) i mirenje (koncilijacija))
3.
3. sredstva koja dovode do obavezujuć presude (arbitraž i rješvanje spora pred nekim stalnim meĎnarodnim sudskim tijelom
Važim institucijama u rješvanju sporova i u procesu osiguranja mira, pravna znanost ubraja MeĎnarodni suda u Hagu i ostale sudske organe meĎnarodnog karaktera.
- Evropski sud za ljudska prava u
(Strazburu)
- MeĎnarodni sud za ljudska prava
(Jose – Kostarika)
- Sud Evropskih zajednica
(Luxemburgu)
- MeĎnarodni tribunal za pravo mora
(Hamburg)
- MeĎnarodni kazneni tribunal za bivš
Jugoslaviju
- MeĎnarodni kazneni tribunal za
Ruandu
- Stalni meĎnarodni kazneni tribunal
Rješvanje sporova u krilu meĊnarodnih organizacija?
Držve u sporu, u cilju održnja meĎnarodnog mira i sigurnosti treba da traž rješnje prije svega putem pregovora, istraže komisije, posredovanja izmirenja, arbitraž, sudskog rješvanja, pribjegavanja regionalnim ustanovama ili sporazumima ili drugim mirnim načnom po svome sopstvenom izboru.(Povelja Ujedinjenih nacija, glava VI, čan 33.)
Kolektivne mjere i mirovne operacije?
Prvenstvena odgovornost za mir u svijetu je na Vijeć sigurnosti, koje od strane svake čanice UN mož biti upozoreno i obavješeno o prijetnji miru, sve do agresije. Prema procjenama, u pojedina područa se mogu slati misije promatrač, humanitarne misije, misije za nadzor, nadgledanje mira i posredovanje. Mirovne operacije predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje Ujedinjene nacije odobre, organiziraju i poduzimaju u održvanja meĎnarodnog mira i sigurnosti. Pored ostalih, osnovna su čtiri uvijeta da bi jedna mirovna operacija započla:
- Sporazum o miru sklopljen izmeĎ sukobljenih strana,
- Trajan prekid borbenih djelovanja
- Odluka Vijeć sigurnosti o uvoĎnju mirovne operacije,
- Odobrenje nadleže držve da na njen teritorij uĎ mirovne snage.
Kontrola naouruţnja i razoruţnje:
Pod pojmom razoružnja, Degan podrazumjeva:
- ograničnje naoružnja
- smanjenje naoružnja
- ukidanje naoružnja
18
Samopomoć– retorzija (okrenuti, uzvratiti) i represalije?
Pod mjerama samopomoć pravna znanost podrazumjeva mjere šo ih držva poduzima kao odgovor na protupravni čn druge držve, a sa svrhom samopomoć, tj. da drugu držvu skloni na odustajanje od protupravnog čna. U različte oblike samopomoć pravna znanost ubraja: jednostrane mjere odgovora na kršnje vlastitih prava, dopušenu, pravno utemeljenu samoodbranu, retorziju i represalije.
Pod retorzijom se-
u meĎnarodnim odnosima podrazumjeva uzvraćnje neke meĎnarodnim pravom dopušene,Mjere retorzije mogu biti: uskraćvanje sklapanja novih ili obnova ranijih meĎdržvnih ugovora, prekid diplomatskih odnosa, uskraćvanje ranijih povlastica. Represalije su djela koja su sama po sebi povreda meĎnarodnog prava.
Represalije se-
običo dijele na one u doba mira i one koje se poduzimaju u oružnim sukobima, a opravdane su samo onda ako su primjerene interesu koji se žli žšititi, a svakako moraju prestati kada se postigne svrha.
