POŠTARINA PLAĆENA UPOŠTANSKOM UREDU 10000 ZAGREB

C I J E N A 1 2 k n

2 0 . s r p n j a

2015.

godina 174.

prilog ovog broja

Spremanje silaže

13/14

www.gospodarski.hrPretplatite se!

(cijena 70 kn za 3 mjeseca,6 brojeva uključeno)

tel: 01/3843-555mail: pretplata@gospodarski-list.hr

Zatražite besplatan primjerak!

AKTUALNE TEME 4 – 5 Novi pravilnici o oznakama hrane i poljoprivrednih

proizvoda 7 Žetva i vršidba u prošlosti 10 Pravni savjeti 11 Stručni savjeti 12 – 13 Kupina – izvrstan izbor za uzgoj na OPG-u 14 Bez mnogo rada nema uspjeha 17 – 19 Izbor za najbolju poljoljekarnu u 2015. godini

RATARSTVO, MEHANIZACIJA 20 – 22 Postrna sjetva 25 – 26 Vađenje gomolja i lukovica 27 – 29 Deutz Fahr predstavio novi kombajn proizveden u

Hrvatskoj

ZAŠTITA BILJA, VAŠ VRT 30 – 31 S jutarnjom rosom širi se i zaraza plamenjače

krastavca 32 Kako procijeniti štetu od tuče?34 – 35 Sjetva ljeti, berba zimi 35 –36 Cvjetno ljeto 36 Gusjenice šimširovog moljca opet napadaju 37 –38 Najčešći štetnici ruže 39 Podizanje krovnog vrta MALI GOSPODARSKI SAVJETNIK 41 – 53 Spremanje silaže

VOĆARSTVO, VINOGRADARSTVO 56 – 57 Njeno veličanstvo nektarina 58 – 59 Dobar urod i kakvoća grožđa PČELARSTVO, STOČARSTVO 60 – 61 Mravlja kiselina za ljetno suzbijanje varoe 63 – 64 Važnost suhostaja 65 Sezona parenja malih preživača NAŠ JADRAN, NAŠE ZDRAVLJE 66 – 67 Uzgoj i upotreba smokve 68 Kako se s godišnjeg odmora vratiti

zadovoljno i sa smiješkom?

ISSN 0350-3100Nakladnik

„Gospodarski list”Novinsko nakladničko i trgovačko d.d.

Trg bana Josipa Jelačića 310 000 Zagreb

DirektoricaAndreja Vrcan

andreja@gospodarski-list.hrUredništvo

Majstora Radonje 1210 000 Zagreb

telefon: 01/38 43 222, telefaks 01/30 77 725redakcija@gospodarski-list.hr

Glavni urednikBranko Horvat

Zamjenik glavnog urednika Vitomir Patko

Odgovorni urednikGoran Beinrauch

UrednikIvan Stupnišek

Prodaja oglasnog prostora: Hrvoje Klekar (voditelj prodaje)

hrvoje@gospodarski-list.hr

IlustracijeBožidar Špoljarić-Largo

FotografijeArhiva Gospodarskog lista

Shutterstock

List izlazi svakih 15 danaTromjesečna pretplata 70 kn

Inozemna godišnja pretplata 75 € ili 100 $Pretplata i računovodstvo

telefon 01/38 43 555 telefaks 01/30 77 725

pretplata@gospodarski-list.hr

IBAN HR1223600001101284610 kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb

IBAN HR3423900011100301008 kod Hrvatske poštanske banke Zagreb

Devizni račun u Zagrebačkoj banci:IBAN HR12 23600001101284610

Matični broj: 3222195OIB: 09377481666

Tisak i grafička pripremaVJESNIK d.d. ZAGREB Slavonska avenija 4

Rukopisi i slike se ne vraćaju.„Gospodarski list” d.d. upisan je u

Upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska pod rednim brojem 73.

Prilozi i savjeti objavljeni u „Gospodarskom listu” temelje se na stručnosti i iskustvu autora i „Gospodarski list” ne odgovara za slučaj štete ili neuspjeha. „Gospodarski list” ne odgovara ni

za sadržaj oglasa.

Čitajte u ovom broju:

www.gospodarski.hr2 x mjesečno u Vašem domu

internet izdanje

Zahvaljujemo na podmirenoj pretplatiPodmirena pretplata osigurava redovito izlaženje

„Gospodarskog lista”!

Spremanje silaže mali

Diljem svijeta siliranje je rastući način konzerviranja krme. Pojednostavljeno, siliranje je pretvaranje svježe zelene voluminozne krme, koju ne možemo dugo čuvati, u kiselu, kojom možemo hrani-ti domaće životinje kroz cijelu sezonu hranidbe u štali. To se odvija pomoću anaerobnih bakterija koje normalno obitavaju na biljkama, a možemo ih dodati i aditivima. Ove bakterije kao hranu koriste biljne šećere (ugljikohidrate) i proizvode kiseline koja konzerviraju biljni ma-terijal i tako nam omogućuju čuvanje i korištenje silaže na duže razdo-blje. Sličnu stvar radimo i u domaćinstvu kad kiselimo kupus, paprike, krastavce...

GO

SPO

DA

RSKI

SA

VJET

NIK

20. srpnja 2015.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015.gospodarskilist

42

Prva je aerobna ili respira-cijska faza koja započinje nakon košnje, traje tijekom provenjavanja, transporta i zbijanja biljne mase u silosima, pa sve dok u zbijenoj bilj-noj masi ima kisika. Uz prisutnost kisika aktivne su aerobne bakterije, gljivice i plijesni koje troše topive ugljikohidrate, oslobađaju vodu, CO2 i toplinu. Temperatura biljne mase kod siliranja je oko 20°C, a uslijed aerobnih procesa u silosu može narasti više od 45oC kada do-lazi do karamelizacije biljne mase. U aerobnoj su fazi aktivni i enzimi oslobođeni kidanjem (sjeckanjem, gnječenjem) biljnih stanica. Oni razgrađuju vrijedne sastojke sila-že, obavljaju hidrolizu proteina na peptide i slobodne aminokiseli-ne, a ugljikohidrate razgrađuju na jednostavne šećere. Razgradnja topivih ugljikohidrata respiracijom može dovesti do gubitka više od 50% hraniva iz silirane biljne mase. Ako, radi lošeg zbijanja, u biljnoj masi zaostaje previše kisika, oksi-dacija se nastavlja kao i razgradnja ugljikohidrata topivih u vodi, pa se razvoj poželjnih mikroorganizama smanjuje radi nedostatka supstra-ta, proizvodi se manje mliječne ki-seline, a ne postiže se ni dovoljna kiselost silaže. Ako je biljna masa dobro zbijena, a silos brzo i pravil-no zatvoren, aerobne bakterije po-troše sav kisik unutar 4-6 sati čime se stvaraju uvjeti za rast i razvoj anaerobnih bakterija. Prva faza za-vršava kada se potroši prisutni kisik u biljnoj masi i kada kiselost padne na oko pH 5,5. Aktivna faza počinje zakiselja-

vanjem silirane biljne mase nakon što je potrošen sav kisik. U anae-robnim uvjetima oslobađa se sa-držaj biljnih stanica, dolazi do brze proteolize, enzimatske razgradnje ugljikohidrata i pripreme supstra-ta za anaerobne mikroorganizme.

Ova faza traje 2-3 dana, aktivni su anaerobni mikroorganizmi koji pro-izvode octenu kiselinu, nešto mli-ječne kiseline, alkohol i CO2. Iako je octena kiselina slabija od mliječ-ne, ona prva počinje snižavati pH silirane travne mase. Opadanje pH pogoduje rastu i razvoju bakterija mliječno kiselinskog vrenja.

Drugi dio aktivne faze počinje kad pH padne na oko 5, što sma-njuje aktivnost bakterija octene kiseline, a istovremeno ubrzava aktivnost bakterija mliječno kiselin-skog vrenja. One su aktivne 16-18 dana ili dok pH vrijednost ne padne na oko 3,4 – 4,2, što ovisi o svoj-stvima biljnog materijala (sadržaju vlage biljne mase koja se silira, pu-fernom kapacitetu biljaka i sadržaju šećera). Vanjski znaci fermentacije u silosu su proizvodnja plinova, si-lažnog soka i vidljivo smanjivanje silažne hrpe, osobito ako se silira biljni materijal visokog udjela vla-ge. Aktivnost bakterija postupno prestaje, temperatura se smanjuje, a silaža je dobro konzervirana i sta-bilna. Stabilna faza započinje na-

kon prestanka anaerobne mikrobi-ološke aktivnosti kada se postigne dovoljno niska pH vrijednost (do-voljna kiselost) ili ako se potroši sav šećer. U silažama koje sadrže dosta fermentirajućeg supstrata, stabilna faza može dugo trajati, ali u praksi traje do naredne sezone punjenja silosa. Ako nema prozračivanja i/

ili dodatne vlage silaža može dugo ostati nepromijenjena. U slučaju potrebe, silaža se najranije može početi koristiti 28 dana od zatvara-nja silosa ili bale. Posljednja faza fermentacij-

skih promjena u silosu ili prozrači-vanje silaže započinje nakon otva-ranja silosa. Kisik iz zraka prodire u silažu u dubinu od oko 1 metar od površine i potiče rast i razvoj nepo-željnih mikroorganizama. Aeracija otvorene površine silaže i silaže u valovu pospješuje rast aerobnih mikroorganizama: kvasnica i plije-sni, Bacillus spp. i nekih bakterija octenog vrenja. Ti se mikroorga-nizmi počinju umnažati, dovode do sekundarne fermentacije koja može bitno povisiti temperaturu, poveća-ti naknadne gubitke suhe tvari, te dovesti do zdravstvenih problema životinja. Visina gubitaka hranjivih tvari prozračivane silaže u jednom danu se može usporediti s visinom gubitaka hranjivih tvari hermetički zatvorenog silosa tijekom višemje-sečnog skladištenja.

Travna masa silirana u bale ovi-jene plastičnom folijom je sklona kvarenju patogenim mikroorganiz-mom Listeria monocytogenes, koji dospije u travnu silažu s česticama tla, životinjskim izlučevinama ili pre-ko životinja. Njegovom rastu i ra-zvoju pogoduje prozračivanje biljne mase. Mikrobna aktivnost tijekom prozračivanja silirane mase usmje-rena je k značajnom povećanju pH

Kako teče proces siliranja?Mikrobiološke promjene u bilj-noj masi koja se silira odvijaju se u nekoliko faza:

gospodarskilist

43 20. srpnja 2015.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015.

vrijednosti silaže. Rezultat je oslo-bađanje topline i razmnožavanje plijesni, čime se mogu oslobađati mikotoksini koji negativno utječu na zdravlje i životinja i ljudi.

Značajke biljnog materijala za

siliranjeNeki usjevi, kao npr. cijela biljka

kukuruza imaju reputaciju lakog siliranja, dok se lucerna suprotno tome općenito smatra teškom za siliranje. Tri značajke usjeva mogu objasniti tu percepciju:

• nestrukturni ugljikohidrati• puferni kapacitet i • sadržaj vlage.Nestrukturni ugljikohidrati su

svi oni ugljikohidrati biljke koji nisu vezani u staničnoj stjenki. Heksozni monosaharidi, oligosaharidi i poli-saharidi kao što su fruktan i škrob primarni su nestrukturni ugljikohi-drati intresantni za siliranje. Kod trava vodotopivi ugljikohidrati kao što su glukoza, fruktoza i saharoza, te fruktan, kao pričuvni ugljikohidrat (nalazi se u zrnu), najvažniji su sup-strat za siliranje.

Usjev osigurava supstrate, pr-venstveno šećere, koje bakterije mliječno-kiselinskog vrenja fer-mentiraju proizvodeći mliječnu ki-selinu i druge proizvode. Glukoza je najčešći fermentirani šećer od većine vrsta bakterije mliječno-ki-selinskog vrenja na biljkama. Me-đutim, svi uobičajeni monosaharidi i disaharidi mogu biti fermentirani od najmanje nekoliko sojeva bak-terija mliječno-kiselinskog vrenja. Bakterije mliječno-kiselinskog vre-nja nađene na krmnim biljkama op-ćenito nisu sposobne fermentirati veće oligosaharide i polisaharide kao što su celuloza, i hemicelulo-za, te škrob kao pričuvni ugljiko-hidrat. Jedini izuzetak je fruktan, pričuvni ugljikohidrat trava. Iako bakterije mliječno-kiselinskog vre-nja ne mogu izravno koristiti biljne polisaharide, neke polisaharide razgrađuju enzimi tijekom siliranja

(hidroliza), proizvodeći monosaha-ride i disaharide koji idu u daljnju fermentaciju.

Šećerni minimum je pojam koji označava minimalnu količinu šećera potrebnu za proizvodnju dovoljne količine mliječne kiseline kojom se postiže poželjna kiselost siliranog usjeva. U slučaju da šećerni mini-mum nije zadovoljen, a biljna masa ima nizak sadržaj suhe tvari, stvaraju se povoljni uvjeti za rast klostridija koje su fakultativni anaerobi, razgra-đuju šećer u octenu kiselinu i alko-hol, a proteine u produkte truljenja. Potrebna količina šećera u biljnom materijalu za siliranje ovisi o sadrža-ju vlage usjeva (što je krma vlažnija potrebno je više šećera), pufernom kapacitetu biljaka (što je veći puferni kapacitet potrebno je više šećera), zbijenosti biljne mase koja se silira (kod manje zbijenost biljne mase potrebno je više šećera). Općeni-to, za proizvodnju dovoljne količine mliječne kiseline, biljna masa koja se silira mora sadržavati minimalno 3-3,5 % šećera u suhoj tvari. Trave u pravilu sadrže dovoljno vodotopi-vih ugljikohidrata za razliku od ma-hunarka. Kao visoko pogodna za siliranje, cijela biljka kukuruza opti-malnog sadržaja suhe tvari prilikom siliranja sadrži najviše vodotopivih šećera od svih uobičajenih biljnih vr-sta za siliranje.

Sadržaj vlageSadržaj suhe tvari usjeva jedan je

od najznačajnijih faktora u procesu siliranja, jer utječe na sve fizikalne, biološke i kemijske procese u silo-su. Sušniji usjevi se sporije siliraju, a prevlažni pak proizvode puno si-lažnog soka kojim se gube šećeri potrebni za fermentaciju.

Ovisno o vrsti usjeva, biljna se masa može u polju provenuti na određenu razinu suhe tvari ili se može silirati izravno, bez provenja-vanja. Krma niskog sadržaja suhe tvari lakše se zbija u silosu u odno-su na krmu visokog sadržaja suhe tvari, ali u cilju proizvodnje kvali-tetne silaže i osiguranja optimalne zbijenosti u silosu, krmu je prepo-ručljivo djelomično provenuti čime se sprječavaju ili umanjuju gubitci hraniva otpuštanjem silažnog soka.

Previše provenuta biljna masa teže se zbija u silosu, sporije se postižu anaerobni uvjeti, pa dolazi do znatnih gubitaka hraniva uslijed aktivnosti nepoželjnih, aerobnih mi-kroorganizama.

Minimalni sadržaj suhe tvari trava za siliranje je oko 25% kada se ništa ili malo hraniva gubi ocjeđi-vanjem silažnog soka, a optimalan 30-35%, čime se značajno poveća-va koncentracija vodotopivih šeće-ra potrebnih za fermentaciju.

Zbog visokog pufernog kapaci-teta i niskog sadržaja vodotopivih šećera, preporučeni sadržaj suhe tvari mahunarki prilikom siliranja viši je u odnosu na biljni materijal niskog pufernog kapaciteta (trave ili kukuruz). Usjev mahunarki je pri-je siliranja preporučljivo provenuti na 30-50% svježeg uzorka, čime se omogućuje bolje zbijanje u si-losu.

Smjese trava i djetelina potreb-no je provenuti na sadržaj suhe tva-ri između preporučenog za mahu-narke i trave.

Kod siliranja biljne mase u valj-kaste bale ovijene plastičnom foli-jom, zelena biljna masa se provene na sadržaj suhe tvari od 30-50% čime se smanjuje rizik od deforma-cije bala i oštećenja plastične folije

Puferni kapacitet Usjevi sadržavaju komponente koje otežavaju smanjivanje pH vrijednosti silaže tj. zakiseljava-nje. Puferni kapacitet je prirod-na sposobnost biljne mase da se odupre promjeni pH, osobito zakiseljavanju, što je nepoželj-no u procesu siliranja. On je po-vezan primarno sa solima razli-čitih aniona kao što su organske kiseline, fosfati, sulfati, nitrati, i kloridi, te neke aminokiseline. Visoki puferni kapacitet imaju mahunarke, pa se teško silira-ju, trave imaju osrednji puferni kapacitet, dosta lako se siliraju, a kukuruz niski i zato je najpo-godniji za siliranje.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.gospodarskilist

44

prilikom skladištenja, te potencijal-nog kvarenje silirane biljne mase.

Cijela biljka kukuruza za silira-nje trebala bi sadržavati oko 35% suhe tvari čime se osigurava opti-malan omjer između sadržaja škro-ba kao nosioca energetske vrijed-nosti i vodotopivih šećera potrebnih za proizvodnju dovoljne količine mliječne kiseline koja snižavanjem kiselosti ispod pH 4 konzervira cije-lu biljku kukuruza.

Pogodnost različitih usjeva

za siliranjeNa farmama se silira široki spek-

tar biljnih vrsta: kukuruz, mahu-narke (većinom lucerna i crvena djetelina), cijele biljke žitarica, si-

rak, lisni i vrš-ni dio šećerne repe itd., ali su trave najčešći usjev za silira-nje diljem svi-jeta. Usjevi se mogu namjen-ski uzgajati za proizvodnju si-laže (npr. silažni kukuruz) ili se mogu koristiti komb in i rano ; da se samo dio godišnje proizvod-nje (otkos travne mase) silira, dok se ostala godišnja produkcija na-pasuje, koristi kao zelena krma ili krma za proizvodnju sijena. Neki, pak, usjevi se koriste za siliranje kao nusprodukti ili rezidui (ostatci), npr. vrhovi šećerne repe.

Jednogodišnji usjevi namijenjeni za siliranje, poput kukuruza i sirka, općenito su pogodni za siliranje; imaju nizak udio sirovih proteina, visoku koncentraciju ugljikohidrata topivih u vodi i nizak puferni kapa-citet. Njihovim zrenjem, šećeri se u obliku škroba skladište u zrnu, a hranidbena vrijednost stabljika opa-da.

Trave ili djetelinsko-travne smje-se mogu se koristiti kao zelena krma za napasivanje ili za hranid-bu u staji, konzerviranje (sušenjem ili siliranjem) ili njihovo korištenje može biti kombinirano. Imaju nisku koncentraciju škroba, ali znatno viši udio proteina od žitarica i manje su pogodne za siliranje od kukuruza.

Vrsta usjeva Pogodnost za siliranje

Kukuruz Jako lakoTalijanski ljulj LakoEngleski ljulj Dosta lakoStoklasa bezosata OsrednjeMačji repak OsrednjeKlupčasta oštrica OsrednjeDjetelinsko travne smjese TeškoCrvena djetelina Jako teškoBijela djetelina Jako teškoLucerna Jako teško

Mahunarke, poput lucerne koja se najčešće sije u monokulturi ili crvene djeteline, uglavnom se kon-zerviraju sušenjem ili siliranjem. Imaju veći udio proteina, veću koncentraciju organskih kiselina i više minerala, a nižu koncentraciju ugljikohidrata topivih u vodi, pa su manje pogodne za siliranje od tra-va. Stoga im je za poželjan tijek si-liranja, potrebno dodati energetsku komponentu (mljeveno zrno kuku-ruza, melasa) ili neki od aditiva.

Višegodišnje trave i mahunarke obično se siliraju u vegetativnom stadiju do stadija kad je cvat zamo-tana u rukavcu zadnjeg lista (nepo-sredno pred pojavu cvata na vidje-lo) ili u stadiju pojavljivanja cvata. Silaže od žitarica, kao što su pše-nica, zob, i ječam mogu biti požnje-vene u tim stadijima, ali se češće siliraju u kasnijim stadijima - između početka klasanja i mliječne zrelosti zrna. Najbolje vrijeme košnje smje-sa žitarica i jednogodišnjih mahu-narka (grašak, grahorica) za silažu

Prikaz usjeva prema pogodnosti za siliranje

Idealan stadij zrelosti trava za siliranje

pH vrijednost silažeOptimalni pH pri kojem se sila-ža kvalitetno može konzervirati je 3,6-3,8 za kukuruznu silažu, 3,9-4,4 za travnu silažu, a 4,2-4,8 za silažu od mahunarki. Međutim, pH vrijednosti silaža variraju ovisno o sadržaju suhe tvari biljne mase koja se sili-ra, brzini postizanja i očuvanje anaerobnih uvjeta u silosu, še-ćernom minimumu, pufernom kapacitetu biljnog materijala i temperaturi fermentacije. Pove-ćanjem sadržaja suhe tvari bilj-nog materijala za siliranje raste i pH vrijednost dobro silirane i stabilne travne silaže.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

4520. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.

je između stadija mliječne i voštane zrelosti zrna žitarica. Uobičajena vlažnost ovih smjesa u trenutku košnje je 75-80%, pa je potrebno provenjavanje.

Silaže od kukuruza i sirka nor-malno se dobivaju od biljaka koše-nih u stadiju mliječne zrelosti zrna. Predloženo je da se za određivanje optimalnog vremena košnje cijele biljke kukuruza za siliranje fokusira na mliječnu liniju u zrnu, kao indi-katora određivanja optimalnog vre-mena košnje usjeva kukuruza, koja bi trebala biti na 1/2 do 2/3 zrna.

Tehnologija siliranja

Košnja usjevaBiljnu je masu najbolje kositi

kosilicama s kondicionerima (uda-raljke ili valjci) koji pokošenu masu gnječe ili lome, pa omogućuju brži gubitak vlage i kasnije lakše zbija-nje u silosu.

Travnu masu je preporučljivo kositi na oko 6 - 8 cm visine čime

se izravno utječe na kvalitetu krme jer se višom košnjom smanjuje sa-držaj vlakana u krmi (više vlakana se nalazi u donjem dijelu busa), smanjuje se kontaminacija krme tlom, manji su gubici vlage iz tla, brži je ponovni porast tratine jer biljka skladišti energetske pričuve u donjim dijelovima i korijenu, krma se brže prosušuje strujanjem zraka kroz donje dijelove otkosa.

Izravno siliranje travne mase bez provenjavanjaOvisno o vremenskim prilikama,

krma se može izravno silirati ili se prije može provenuti. Siliranje bez provenjavanja obično se prakticira u sjevernim i zapadnim europskim zemljama kad ne postoje povoljni uvjeti (sunčano i suho vrijeme) za provenjavanje pokošene mase, ali i kod nas ponekad u 1. otkosu kod dužeg kišnog razdoblja. Najveći nedostatak izravnog siliranja bez provenjavanja je gubitak hranjivih tvari ocjeđivanjem silažnog soka (više od 10% suhe tvari gubi se ocjeđivanjem silažnog soka iz silo-

sa). Međutim, gubitci hranjivih tvari odgađanjem roka košnje mogu biti i znatno veći (više od 20%) od gu-bitaka hranjivih tvari ocjeđivanjem silažnog soka ili manje poželjnom fermentacijom, pa je u slučaju pro-duženih loših vremenskih prilika biljnu masu preporučljivo izravno silirati. Kukuruz i talijanski ljulj fer-mentiraju brzo i omogućuju proi-zvodnju dobro konzervirane silaže i ako imaju niži sadržaj suhe tvari prilikom siliranja. S druge strane, usjevi poput mahunarki, zbog viso-kog pufernog kapaciteta, uglavnom se ne siliraju bez provenjavanja.

Provenjavanje biljne maseTradicionalne tehnike provenja-

vanja uključuju rastresanje biljne mase odmah nakon košnje (naj-bolje unutar prva 2 sata nakon košnje) u nekoliko navrata radi br-žeg gubitka vlage iz biljne mase. Svrha provenjavanja je povećanje sadržaja suhe tvari i koncentraci-je ugljikohidrata topivih u vodi kao preduvjeta poželjne fermentacije, sprječavanje gubitaka hranjivih tvari ocjeđivanjem silažnog soka, proteolizom i deaminacijom ami-nokiselina, te povećanje konzu-macije i proizvodnosti životinja. Osim toga, povećanjem sadržaja suhe tvari travne silaže smanjuje se mogućnost nastajanja svojstve-nog neugodnog mirisa povezanog s travnom silažom visokog sadržaja vlage. Postoje i jasni ekonomski po-kazatelji i argumenti zaštite okoliša koji govore u prilog provenjavanju, tj. proizvodnji travne silaže visokog sadržaja suhe tvari. Ako se biljna masa provenjava na sadržaj suhe tvari viši od 30%, konzervira se 10-ak % više suhe tvari, nego kod izravnog siliranja, bez provenjava-nja. Provenjavanje biljne mase do željenog sadržaja suhe tvari traje različito, ovisno o temperaturama zraka. U prvom otkosu najčešće 1 dan, a u ljetnim mjesecima dovolj-no je nekoliko sati do najviše pola dana.

Anaerobni uvjeti su osnova silira-nja, pa prednosti siliranja provenu-

Idealan stadij zrelosti trava za siliranje

Kosilice s kondicionerima- udaraljke i valjci

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.gospodarskilist

46

te u odnosu na neprovenutu travnu masu prelaze u nedostatke, ako je travna masa previše provenuta i nije moguće njeno čvrsto zbijanje u silosu. U praksi se često proizvo-di travna silaža lošije kvalitete, jer se kosi u kasnijim fazama zrelosti usjeva (visoka razina suhe tvari već prilikom košnje) ili se travna masa prije siliranja provene na visok sa-držaj suhe tvari (oko 65%) što može biti dobro za mahunarke, ali ne i za trave.

Previše provenuta biljna masa ili ona košena u kasnijim stadijima zrelosti može se dobro silirati, ako se kratko sjecka i prekrije debljim slojem neprovenute biljne mase ko-šene u mlađim fazama zrelosti (prije pojave cvata). Dobra kvaliteta silaže se može postići i ako se silira jedan sloj neprovenute, pa jedan sloj jače provenute travne mase. Biljni sok iz neprovenutog sloja krme će po-većati sadržaj vlage u previše pro-venutoj krmi. Neprovenuta krma se može dobro zbiti što pogoduje br-žem postizanju anaerobnih uvjeta u previše provenutoj biljnoj masi.

Zbijenost silaže

O zbijenosti silaže u silosu ovisi kapacitet silosa, tj. trošak skladištenja krme, te potencijalni gubitci hranjivih tvari koji opadaju s povećanjem zbijenosti. Svaki tret-man koji mijenja fizikalne osobine biljnog materijala utječe na zbije-nost silaže u silosu. Npr. sjeckanje ili gnječenje usjeva smanjuje, a odgađanje roka košnje povećava otpornost biljnog materijala na zbi-janje. Povećanje sadržaja suhe tva-ri do cca 35% smanjuje otpornost biljne mase na zbijanje u silosu, a više od toga povećava. Zbijenost suhe tvari u silosu se povećava korištenjem traktora veće mase za sabijanje. Ako se koriste traktori s dvostrukim kotačima za zbijanje biljne mase, zbijenost će biti slabi-ja u odnosu na korištenje traktora s jednostrukim kotačima. Zbijenost biljne mase u silosu je veća ako se krma dulje zbija, te ako se zbijaju tanji slojevi krme (15-20 cm). Zbije-nost biljne mase u silosu je izravno povezana s otpuštanjem silažnog

soka, fermentacijom, aerobnim kvarenjem i temperaturom krme.

Važna je dobra usklađenost rad-nih operacija između polja i silosa. Raspoređivanje biljnog materijala po površini silosa i njegovo zbija-nje mora biti usklađeno s brzinom i količinom dopreme krme do silosa. Ako je dovoz krme iz polja spriječen radi kiše ili mehaničkih kvarova, si-lažnu masu treba jednakomjerno zbiti, a zatim prekriti folijom do na-stavka punjenja silosa.

Folije za zatvaranje silosaZa zatvaranje silosa, kao i za

ovijanje biljne mase, ako se silira u valjkaste bale ili plastična crijeva, najčešće se koriste polietilenske fo-lije dizajnirane za tu namjenu. One ne smiju propuštati kisik, moraju biti jednakomjerne debljine, a tre-bale bi biti tretirane ultravioletnim svijetlom radi sprječavanja ošteće-nja djelovanjem Sunca. Debljina plastične folije je obično 100 ili 200 µm. Ako se krmu namjerava dulje držati uskladištenom treba koristiti deblju foliju. Folija za ovijanje bala se također izrađuje od polietilena, širine je 550 do 750 mm, a debljine od 20µm do 30µm. Osim ranije na-vedenog, mora biti rastezljiva oko 70% u duljinu i 20% u širinu, a kod ovijanja, svaki naredni sloj treba dobro prijanjati i lijepiti se na pret-hodni.

Među rastezljivim folijama, bijele folije za ovijanje bala bolje reflekti-raju toplinu od crnih, pa bale ovije-ne crnom plastičnom folijom mogu imati u površinskom sloju višu tem-peraturu i za 20°C koja povećava propusnost kisika do čak 300%, što smanjuje kvalitetu silaže.

Zatvaranje silosaSilos treba što prije nakon punje-

nja zatvoriti, najkasnije unutar 12-24 sata. Ako se silos ne zatvori nepo-sredno nakon punjenja, nastavlja se respiracija biljne mase i njeno zagrijavanje čime se povećavaju gubici hraniva i površinsko kvare-nje biljnog materijala. Kod siliranja biljne mase u trench silose dobro

Rastresanje pokošene biomase

Sjeckanje krme Krma se prije siliranja sjecka radi lakšeg zbijanja u silosu i lakšeg oslobađanja staničnog sadržaja kao preduvjeta intenzivnijeg rasta i razvoja bakterija mliječno kiselinskog vrenja. Duljina sjeckanja krme utječe na zbijenost silaže u silosu, količinu i intenzitet oslobađanja silažnog soka, fermentaciju i aerobnu stabilnost, te konzumaciju i probavljivost silaže. Duljina sjeckanja biljne mase za siliranje obično se kreće od 2-4 cm ako se silira u trench silose. Biljna masa koja se si-lira u bale ovijene plastičnom folijom, radi boljeg zbijanja također se sjecka prilikom baliranja, ali na veću duljinu nego kod siliranja u silose (6-12 cm) čime se omogućuje lakše formiranje bale u bubnju preše, dobro sabijanje biljne mase, te sprječava deformacija bala i oštećenja plastične folije.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

4720. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.

je postaviti foliju na zidove kako bi se spriječio prodor zraka kroz i uz zidove. Postrane folije moraju pre-krivati oko 1 m poda, zidove silosa i oko 1m površinskog dijela silirane biljne mase. Folija na površini silosa treba biti postavljena od stražnje do prednje strane silosa, a na krajevi-ma pričvršćena. Prekrivanjem biljne mase postranom i gornjom folijom formira se dvostruka foliju na rub-nim dijelovima silosa koje je i najte-že dobro zbiti.

Silos treba zatvarati i tijekom povremenih prekida punjenja, npr. tijekom noći. Time se ponajprije sprječava isparavanje toplog zra-ka i CO2, te prodor kisika i hlad-nog zraka u biljnu masu koja se silira.

Alternativa zatvaranju silosa plastičnom folijom ili siliranju bez zatvaranja silosa korištenje je ra-zličitih debljina jestivih biofilmova, organskih pokrivala, zrnja žitari-ca (ječam) ili limenih pokrova. Za zatvaranje silosa mogu se koristiti i nusproizvodi industrije poput ja-bučne komine (50 mm debljine). Međutim, zatvaranje silosa alterna-tivnim metodama, još nije dalo dovoljno dobre rezultate za šire korištenje u praksi, a kori-štenje nus proizvoda industrije samo odgađa prodor kisika u silažu (za 1-2 tjedna od zatva-ranja silosa). Stoga je i dalje, u cilju stvaranja i očuvanja anae-robnih uvjeta u silosu, najbolja za zatvaranje silosa plastična folija. Na foliju se stavljaju po-sebne vreće s pjeskom ili ra-bljene automobilske gume, da

se spriječi prodor zraka u pokrive-nu silažu.

Izuzimanje silaže iz silosaPrimijenjena tehnologija izu-

zimanja silaže iz silosa može značajno utjecati na održanje kva-litete silaže, prvenstveno sprječava-njem prodora kisika u silažnu masu. Na razinu prozračivanja utječe vrsta siliranog usjeva, gustoća zbijanja silaže u silosu, brzina izuzimanja silaže iz silosa, način izuzimanja i postupak s ostatkom silažne mase u silosu.

Kod trench silosa su manji aero-bni gubitci, ako se dnevno iz silosa izuzimaju deblji slojevi silažne mase, ako se koriste posebni izuzimači silaže (hidraulični sjekači, pile, freze, ili specijalizirani samohodni stroje-vi) koji ostavljuju stranu izuzimanja silaže glatkom i zbijenom, te ako se silos neposredno nakon izuzimanja silaže zatvara plastičnom folijom do sljedećeg izuzimanja silaže. Prepo-ruča se korištenje strojeva za izuzi-manje silaže s rezačima koji odmah i sjeckaju silažu i mogu smanjiti gubi-tak suhe tvari.

Kod silo-tornjeva, izuzimači silaže ostavljaju vanjsku površi-nu ravnom bez obzira da li se radi o izuzimanju s gornje ili s donje strane silo-tornja.

Mali se silosi mogu prazniti samohranidbom goveda za što je potrebna minimalna oprema, ali je važan nadzor da se hra-nidbena strana održava okomi-tom bez opasnih udubljenja.

Nakon dnevnog strojnog izu-zimanja, otvorenu površinu silaže uputno je prekriti plastičnom folijom do narednog izuzimanja čime se smanjuju gubici hranjiva izazvani oksidacijom.

Vrste silosaBiljna masa se silira u silose gdje

ostaje i uskladištena do hranidbe, poželjno uz što manje gubitke hra-nidbene vrijednosti, čime se dopri-nosi efikasnosti i kvaliteti hranidbe na farmi. U praksi su u upotrebi ra-zličite vrste i dimenzije silosa.

Vertikalni silosi ili silo-tornjevi su cilindričnog oblika, njihovo punje-nje biljnim materijalom, a kasnije izuzimanje silaže može biti potpuno automatizirano, pa iziskuju i najve-ća kapitalna ulaganja.

Za skladištenje velikih količina krme koriste se horizontalni, bunker ili trench silosi koji se mogu izgra-diti uz manje investicije od silo-tor-njeva.

Sve popularniji načini siliranja koji isključuju izgradnju silosa su siliranje u valjkaste bale ovijene pla-stičnom folijom, u plastična crijeva ili u silo-hrpe na ravnoj podlozi koje

se prekriju plastičnom folijom. Biljna masa najčešće se sili-

ra u vodoravne silose ili, u no-vije vrijeme, u bale ovijene pla-stičnom folijom, dok je siliranje u plastična crijeva pogodno za farme velikog kapaciteta.

Pri izboru lokacije za izgrad-nju silosa važno je optimizirati zahvate punjenja, izuzimanja i hranidbe silažom:• osigurati najkraći pristup od staje do silosaStrojno izuzimanje silaže

Na foliju se stavljaju posebne vreće s pjeskom ili rabljene automobilske gume, da se spriječi prodor zraka u pokrivenu silažu.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.gospodarskilist

48

• procijeniti širenje farme kod iz-gradnje prvog silosa (moguće podizanje drugih okomitih si-losa ili povećanje vodoravnog silosa)

• osigurati lak pristup mehaniza-ciji uz mogućnost manipulacije oko silosa

• izbjeći mogućnost dotoka povr-šinskih i podzemnih voda

• ispitati nosivost terena radi sta-tike budućeg objekta kod iz-gradnje okomitog silosa

Okomiti silosi («silo-tornjevi»)

Silo-tornjevi se mogu izgraditi od betona, drva, metala ili plastič-ne mase. Za njihovo je podizanje potrebno manje prostora u sklo-pu dvorišta farme. U posljednje se vrijeme rijetko grade, jer je skupa investicija za mehanizirano izuzi-manje, a ručno izuzimanje silaže je fizički težak i mukotrpan posao.

Vodoravni silos – bunker silos – trench silos

Ovaj tip silosa je omeđen s dvije ili s tri strane zidovima (lošija vari-janta) koji su uobičajeno visoki od 2-4 metra. Unutarnja ploha bočnih zidova je u pravilu ukošena, dok je vanjska strana okomita. Da bi se dobio taj konusni oblik, zid je u gornjem dijelu može biti širine 15-20 cm, a u donjem dijelu do beton-ske ploče 30-45 cm. Konusni oblik omogućuje bolje zbijanje biljne mase uz stranice silosa i postiza-nje dobrog kontakta između silaž-ne mase i zidova silosa. U slučaju podizanja ravnih zidova, što je če-sto u praksi, silažna se masa teže

zbija uz zid silosa, pa je i veća mo-gućnost njenog kvarenja. Vodorav-ni silosi jeftiniji su za izgradnju od okomitih silosa. Međutim, gubitci hraniva su uobičajeno veći nego kod okomitih silosa. Potrebno je više rada tijekom izuzimanja silaže iz silosa, ali je moguće brzo spremi-ti velike količine krme. Stoga je ova vrsta silosa najčešće u upotrebi na velikim farmama. Najčešće se u vo-doravnim silosima silira cijela biljka kukuruza, silaža lucerne i trava.

Silo-jame

Prvi korišteni silosi su bili silo jame. Danas se taj tip silosa više ne koristi. Pri gradnji silo jama tre-ba voditi računa o visini podzemnih voda, a oko silosa treba osigurati odvod oborinskih voda kako se ne bi slijevale u silažu.

Silo-hrpeSilo-hrpa se postavlja na ocjedi-

tom zemljištu, minimalna su finan-cijska ula-ganja jer se obično gradi samo beton-ska podloga ili se silira na plastičnoj foli-ji. Za podlogu se može kori-stiti i već ko-rištena, pret-hodno dobro

očišćena, plastična folija. Radi što boljeg zatvaranja, folija se može podvući pod silo-hrpu i dodatno učvrstiti na preklopima. Silo-hrpe mogu biti više od 5 metara

Nekoliko dana nakon zatvaranja, biljni materijal siliran u silo-hrpu se prirodno zbije, čemu treba naknad-no prilagođivati plastičnu foliju. Pro-sječna zbijenost silaže u silo hrpa-ma je mala, ali se pomoću strojeva može povećati. Radi manje zbije-nosti, silo-hrpe su manje pogodne u toplijim klimatima radi mogućih većih gubitaka hranjivih tvari.

Siliranje u valjkaste bale ovijene plastičnom folijom

(rol bale)Kod ovog načina siliranja biljne

mase, svaka bala predstavlja silos za sebe, pa se krmne kulture mogu silirati odvojeno, u optimalnoj fazi zrelosti biljke. Ova tehnologija omo-gućuje veću fleksibilnost obzirom na vremenske uvjete jer je moguće silirati manje količine krme, te izu-zimati bale određene kvalitete za hranidbu. Pored navedenog, cijeli proces proizvodnje silaže (košnja, provenjavanje, baliranje, ovijanje bala plastičnom folijom, skladište-nje), kao i manipulacije s balama kod pripreme obroka može biti pot-puno mehaniziran.

Važno je da se travna masa u po-lju jače provene (od 35-50% suhe tvari) i da se sjecka na veću duljinu (4-6 cm) ili se uopće ne sjecka kako bale ne bi izgubile svoj oblik, a po-sljedično da ne dođe do oštećenja plastične folije i kvarenja silirane biljne mase. Radi navedenog uglji-kohidrati topivi u vodi oslobađaju se znatno sporije, te manje kiselina nastaje fermentacijom. Međutim, Vodoravni i okomiti silosi

Silo jama

Silo hrpa

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

4920. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.

neki mehanički tretmani biljnog materijala prilikom košnje, poput gnječenja, mogu dovesti do pri-bližno istog intenziteta fermentacije kao kod sitnije sjeckane krme. Bale mogu biti četvrtastog ili valjkastog oblika. Najčešće se koriste valjka-ste bale. Jedna bala travne mase nižeg sadržaja suhe tvari može biti teška od 600-800 kg, a višeg udjela suhe tvari oko 400 kg. Nakon bali-ranja, svaka se bala ovije s 4-6 slo-jeva rastezljive tanke plastične folije koji se lijepe jedan na drugi. Glavni nedostatak ovog načina siliranja je zbrinjavanje velikih količina plastič-ne folije.

Siliranje biljne mase u plastične vreće – plastična

crijeva

Kod ovog načina siliranja, svježa sjeckana biljna masa se dovozi do posebnog stroja koji utiskuje i zbija

biljnu masu u plastična crijeva. Na-bavka stroja za punjenje plastičnih crijeva biljnom masom najveća je investicija ove tehnologije siliranja. Promjer crijeva je 1,2-3,0 m, duljine su od 30-60 m. Silaža spremljena u plastična crijeva zauzima dosta pro-stora u sklopu farme u odnosu na druge načine siliranja, jer se crijeva ne mogu složiti jedno na drugo, a između crijeva mora ostati manipu-lativni prostor za stroj za punjenje crijeva.

Siliranje mahunarki

Proizvodnja silaže mahunarka ima stanovite prednosti u odnosu na proizvodnju sijena osobito u klimatima s promjenjivim vremen-skim prilikama tijekom kasnog proljeća kada je teško spojiti 4 dana bez oborina. Nakišnjavanje prosušenog usjeva mahunarka dovodi do gubitaka suhe tvari od 14-43% uz paralelno opadanje probavljivosti. Gubitci ST su znat-no manji ako je usjev mahunarka izložen oborinama unutar 24 sata od košnje u odnosu na nakišnja-vanje djelomično posušenog usje-va. Lucerna se može provenuti na sadržaj suhe tvari za siliranje tijekom 1-2 dana nakon košnje. Skraćivanjem vremena provenjavanja smanjuje se mogućnost nakišnjavanja. Kraće za-državanje krme u polju, dostupnost mehanizacije i smanjenje radne snage ključni su razlozi porasta proizvodnje silaže u odno-su na proizvodnju sijena mahunarka.

Mahunarke se kose nekoliko puta tijekom sezone, a hranidbena im vrijednost varira ovisno o vreme-nu košnje, tj. razvojnom stadiju u trenutku košnje i uvjetima okoline. Lucerna se u 1. otkosu kosi u pu-nom pupanju, a u ostalim otkosima u početku cvatnje. Crvena i ostale djeteline kose se u početku cvatnje (10-20% procvalih biljaka).

Visoki udio sirovih proteina za-jedno s visokom koncentracijom organskih kiselina i kationa dopri-nosi povećanju pufernog kapacite-ta mahunarki. Osim navedenog, u usporedbi s travama ili kukuruzom mahunarke sadrže relativno, nisku koncentraciju šećera topivih u vodi. Obzirom na navedeno, prilikom si-liranja mahunarki nedopustive su pogreške u tehnološkim zahvatima siliranja, jer je uobičajena pH vrijed-nost silaže mahunarki na margini dobro konzervirane krme. Prepo-ručljiva tehnologija siliranja mahu-narki uključuje njihovo provenjava-nje na sadržaj suhe tvari od 30-50% svježeg usjeva, brzo stvaranje ana-erobnih uvjeta u cilju minimalizira-nja gubitaka respiracijom, te pravil-no izuzimanje iz silosa.

Osim toga, za poželjan tijek sili-ranja i poboljšanje fermentacije u silosu, preporuča se mahunarkama prilikom siliranja dodati energetsku komponentu, kao što je mljeveno zrno kukuruza ili melasa ili neki od aditiva.

Od lucerne se može proizvesti kvalitetna silaža, ako se razumiju određena ograničenja tog usjeva za siliranje. Lucerna koja prilikom košnje sadrži 15-30% suhe tvari mora se nakon košnje, a prije si-

Idealan stadij za košnju 1. otkosa lucerne

Siliranje u crijeva

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.gospodarskilist

50

liranja provenuti na 30-50% suhe tvari. Provenjavanjem se smanjuju gubitci hraniva u silosu, prvenstve-no gubitci koji nastaju otpuštanjem silažnog soka i razvojem klostridija.

Lucerna sadrži nižu koncentra-ciju ugljikohidrata topivih u vodi od trava ili crvene djeteline, pa ima ograničenu količinu supstrata za fermentaciju. Puferni kapacitet ma-hunarki, a osobito lucerne je veći u odnosu na trave. Posljedično, opa-danje pH vrijednosti često nije tako brzo niti tako nisko kod lucerne u usporedbi s travama ili s drugim mahunarkama. Međutim, ako se usjev provene na poželjnu razinu suhe tvari koja omogućuje dobro zbijanje biljne mase u silosu, te ako se silos brzo puni, lucerna dobro zbija i ako se silos pravilno zatvori, niti puferni kapacitet, niti nedosta-tak supstrata za fermentaciju nisu ograničavajući čimbenici proizvod-nje silaže lucerne izvrsne kvalitete.

Crvena djetelina ima stanovitih sličnosti s lucernom, ali i znatnih ra-zlika. Stabljike crvene djeteline su deblje od stabljika lucerne i sadrže više vode nego stabljike lucerne. Za ilustraciju, crvena djetelina u fazi cvatnje sadrži oko 14% g suhe tvari, a lucerna oko 21% u sličnoj fazi zre-losti. Nadalje, ovisno o vremenskim uvjetima, za provenjavanje crvene djeteline je potrebno više vremena u odnosu na provenjavanje lucerne u istim uvjetima na istu razinu suhe tva-ri zbog čega je usjev crvene djeteline izloženiji mogućem nakišnjavanju.

Postoje kultivari crvene djeteline, kojima je osobito stabljika obrasla

dlačicama, što usporava ispara-vanje vode. Smanjena dlakavost novijih kultivara omogućuje brže sušenje.

Crvena djetelina obično sadrži više šećera od lucerne, što utječe na završnu pH vrijednost silaže. Vrijednost pH silaže crvene djeteli-ne je obično 0,2-0,5 jedinica niža u usporedbi s lucernom silliranom u istoj fazi fenološke zrelosti i isti dan.

Crvena djetelina je poznata po sadržaju fitoesterogena formono-netina, uzročnika reproduktivnih poremećaja kod ovaca. Konzervi-ranje crvene djeteline siliranjem ne smanjuje aktivnost fitoesterogena formononetina, dok se aktivnost ovog fitoestrogena sušenjem u sije-no smanjuje.

Sadržaj ugljikohidrata topivih u vodi u mahunarkama tijekom dana nije isti, tako da postoje dnevne varijacije sadržaja tih nestruktur-nih ugljikohidrata. Od podneva do rane večeri dolazi do povećanja njihovog sadržaja do oko 20 g/kg usjeva. Ako se usjev mahunarki (lucerne i crvene djeteline) kosi u kasnijim poslijepodnevnim satima, a ne u jutarnjim, isto ne mora bitno utjecati na količinu mliječne kiseline nastale fermentacijom niti na prote-olizu, ali pH vrijednost takvih silaža opada brže i veći je udio škroba u usjevu. Prednosti kasnije poslije-podnevne košnje moraju se sagle-dati u kontekstu mogućih oborina ako pokošeni usjev ostane na polju tijekom noći. U uvjetima čestih ljet-nih pljuskova, prednosti košnje u kasnijim poslijepodnevnim satima

su manje od šteta koje mogu nasta-ti nakišnjavanjem usjeva.

Željene procese u siliranoj zele-noj lucerne možemo poticati doda-vanjem tvari koje sadrži šećer, pri-mjerice 4% melase. Dobri se ishodi dobivaju dodavanjem repinih reza-naca, posebice suhih. Na tonu ze-lene lucerne dodaje se 60 kg suhih repinih rezanaca.

Za poticanje mliječno-kiselo-ga vrenja, zelenoj se lucerni može dodati i prekrupa kukuruza u koli-činama od 8 i više % silažne mase lucerne. Prekrupa mora biti sitno mljevena te se ravnomjerno raspo-rediti po siliranoj masi. Dobra se si-laža može spremiti siliranjem cijele biljke kukuruza i lucerne, osobito ako je suha tvar silirane biljke kuku-ruza 35 % i više. Tada se može na 10 t silažnog kukuruza, dodati 4-5 t zelene lucerne. Ako je suha tvar kukuruza 30 %, onda se na 10 t ze-lenog kukuruza mogu dodati do 2 t zelene lucerne.

Danas se spremaju tzv. složene silaže, koje predstavljaju potpuni obrok za ishranu domaćih životinja. Od lucerne se može napraviti slože-na silaža, koja bi sadržavala 80 % zelene lucerne i 20 % mljevenoga klipa kukuruza.

Silaža od cijele biljke kukuruzaSilirana cijela biljka kukuruza uo-

bičajeno se koristi za hranidbu pre-živača prvenstveno radi visoke po-godnosti biljke kukuruza za siliranje (niski puferni kapacitet), visokog sadržaja energije silaže i visokog prinosa suhe tvari po jedinici povr-šine (13-20 t ha-1).

Proizvodnja kukuruzne silaže može se potpuno mehanizirati, a usjev se kosi jedan puta godišnje, pa su niži troškovi radne snage u usporedbi s, npr. proizvodnjom travne silaže, gdje se kosi i silira nekoliko otkosa tijekom vegeta-cijske sezone. Nadalje, kvaliteta biljke kukuruza ne opada s odga-đanjem roka košnje kao kod ne-kih drugih krmnih kultura. Sa zre-

Primjena aditiva prilikom siliranja mahunarkiPrilikom siliranja mahunarki preporučljivo je, radi njihovog visokog pufernog kapaciteta, koristiti neki od aditiva. Bakterijski inokulanti kao dodatci mahunarkama prije siliranja se češće preporučuju od en-zimatskih aditiva ili kiselina, jer ih je puno sigurnije i lakše koristiti od kiselina ili formaldehida. Bakterijskim inokulantima se biljnom sup-stratu dodaju prirodne bakterije mliječno kiselinskog vrenja koje osi-guravaju brzu i efikasnu fermentaciju u silosu. Kod dominacije bakte-rija dodanih inokulantom tijekom fermentacije, silaža uobičajeno ima više mliječne kiseline, manje octene kiseline, niži pH i manje etanola u usporedbi s mahunarkama siliranim bez aditiva čija je fermentacija ovisna samo o prirodnim bakterijama epifitske mikroflore.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

5120. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.

njem usjeva kukuruza povećava se količina škroba, ali mu opada razgradljivost u buragu životinja. Međutim, radi veće koncentraci-je, veće količine škroba dolaze u tanko crijevo preživača, pa dolazi i do potencijalnog povećanja opskr-be životinje glukozom. Osim toga, usjev kukuruza za siliranje se kosi nekoliko tjedana prije žetve kuku-ruza za zrno, pa u slučaju potrebe, određene površine zasijane kuku-ruzom za siliranje se mogu preve-sti u usjev kukuruza za proizvodnju zrna.

Stadij zrelosti u trenutku koš-nje najviše utječe na probavljivost, energetsku vrijednost i podobnost cijele biljke kukuruza za siliranje. Kod usjeva kukuruza namijenjenog za siliranje, i prinos i kvaliteta usje-va dosežu svoje maksimalne vrijed-nosti u približno isto vrijeme. Mak-simalni prinosi po jedinici površine ostvaruju se kada je koncentracija suhe tvari biljke kukuruza između 31-42 %, ovisno o sezoni, pa je po-željna koncentracija suhe tvari zele-ne mase biljke kukuruza za siliranje oko 35% (faza voštane ili kasno voštane zriobe). Tada se postiže optimalan omjer između sadržaja škroba kao nositelja energetske vrijednosti i vodotopljivih šećera potrebnih za proizvodnju dovolj-ne količine mliječne kiseline koja snižavanjem kiselosti ispod pH 4,0 konzervira cijelu biljku kukuruza.

Biljka kukuruza koja sadrži ma-nje od 30% suhe tvari ima nizak sadržaj škroba, veći gubici hraniva nastaju ocjeđivanjem silažnog soka i manja je konzumacija kukuruzne silaže, dok je kod sadržaja suhe tvari većeg od 40 % teško posti-ći adekvatne uvjete siliranja zbog lošeg zbijanja, pa češće dolazi do kvarenja silirane mase.

Predloženo je da se za određiva-nje optimalnog vremena košnje cijele biljke kukuruza za siliranje fo-kusira na mliječnu liniju u zrnu, kao indikatora određivanja optimalnog vremena košnje usjeva kukuruza, koja bi trebala biti na 1/3 do 1/2 zrna.

Usjev kukuruza za siliranje uobi-čajeno se kosi na visini od 10 cm. Ako se u usjevu očekuje viša kon-centracija nitrata, tada je košnja na visinu 15-20 cm opravdana, jer se viša koncentracija nitrata nalazi u prizemnim dijelovima stabljike.

Optimalna duljina sjeckanja ku-kuruzne silaže ovisi o potrebama na voluminoznoj krmi životinja koje će biti hranjene. Sitnije sjeckana kukuruzna silaža (0,64 cm) može povećati konzumaciju suhe tvari i probavljivost za životinje niskih potreba za voluminoznom krmom kao npr. mesnih pasmina gove-da. Dulje sjeckanje (0,95-1,27 cm) može biti poželjno za muzne kra-ve osobito ukoliko im u obrok nije uključena druga vrsta voluminozne krme. Duljina sjeckanja biljke ku-kuruza zrelijeg usjeva ograničena je na 0,95 cm ili kraće da se spri-ječi prolaz cijelog neprobavljenog zrna kroz probavni trakt. Dulje sjeckanje rezultira većim komadići-ma oklasaka u silaži koje životinje odbijaju konzumirati, kao i manjom zbijenošću silaže u silosu.

Korištenja aditiva tijekom siliranjaVrenje se u procesu siliranja

odvija prirodnim putem (uz pret-postavku dobrog zbijanja) bez do-datka inokulanta, pa se nameće pitanje zašto koristiti aditive?

Najčešći razlozi korištenja aditiva tijekom siliranjaAko nije moguće osigurati op-

timalne uvjete proizvodnje sila-že, različitim dodatcima se može poboljšati kvaliteta fermentacije (stimulirati proizvodnja mliječne kiseline), smanjiti gubitke suhe tvari, očuvati hranjive tvari tijekom i nakon fermentacije, spriječiti raz-množavanje nepoželjnih mikroor-ganizama, osobito onih povezanih s aerobnom nestabilnošću silirane biljne mase (npr. kvasci koji koriste mliječnu kiselinu) i niskom higije-nom pravljenja silaže (npr. Listeria monocytogenes), spriječiti rast ne-

poželjnih anaerobnih mikroorgani-zama (npr. eneterobakterija i klo-stridia), spriječiti aerobno kvarenje silaže itd.

Kada koristiti aditive?Kod usjeva manje pogodnih za

siliranje, glavni cilj korištenja aditiva je poboljšanje kvalitete fermentaci-je, dok je kod usjeva pogodnih za siliranje cilj korištenja aditiva po-boljšanje aerobne stabilnosti silaže. Kod siliranja mahunarka poželjno je koristiti inokulante (povećanje broja poželjnih mikroorganizama) zajed-no s enzimima (oslobađanje sup-strata za mikroorganizme tijekom fermentacije).

Ako dolazi do aerobnog kvarenja silaže, prouzročenog preširokim silosom, slabom zbijenošću, balira-njem travne mase visokog sadržaja vlage ili sporim izuzimanjem silaže iz silosa, tada se preporuča korište-nje aditiva u cilju smanjenja aerob-nog kvarenja silaže bez obzira na pogodnost usjeva za siliranje.

Vrste aditivaAditivi za siliranje se dijele u ne-

koliko skupina:• Stimulatori fermentacije• Inhibitori fermentacije (anor-

ganske i organske kiseline)• Pospješivači aerobne stabilno-

sti (propionska kiselina) • Nutrienti ili absorbenti koji

smanjuju zagađenje okoline silaž-nim sokom

• Postoje i aditivi višestrukog djelovanja, pa se ne mogu svrstati samo u jednu kategoriju. Aditivi koji sadrže bakterije ili enzime se uobi-čajeno nazivaju «biološki» aditivi.

Stimulatori fermentacijePostoji nekoliko vrsta stimulatora

fermentacije, ovisno o aktivnoj tvari aditiva:

• stimulatori koji osiguravaju do-datni lako fermentirajući supstrat usjevu koji se silira (npr. saharoza iz melase, enzimi)

• stimulatori koji oslobađaju do-datni supstrat iz usjeva (npr. enzimi koji razgrađuju stanične stjenke)

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

20. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.gospodarskilist

52

• stimulatori koji omogućuju efi-kasniju fermentaciju biljnog mate-rijala na način da stimuliraju veću produkciju mliječne kiseline (npr. inokulanti).

Stimulatori koji osiguravaju dodatni supstrat usjevu koji

se silira

MelasaMelasa je nusproizvod u preradi

šećerne repe. Sadrži oko 50% še-ćera u suhoj tvari (od kojih je naj-zastupljenija saharoza). Melasa se često koristi kao siguran prirodni aditiv za siliranje biljnog materija-la, jer je jeftin izvor fermentirajućih ugljikohidrata za bakterije mliječne kiseline. Tijekom procesa siliranja, mikroorganizmi vrlo brzo razgra-đuju šećere iz melase na mliječnu kiselinu i na taj način povećavaju kiselost, tj. koncentraciju mliječne kiseline. Usporedno se povećava sadržaj suhe tvari silaže i smanju-je sadržaj amonijaka. Melasa se najčešće dodaje u biljnu masu ra-sprišivanjem prskalicom tijekom punjenja silosa. Na jednu tonu svje-žeg biljnog materijala dodaje se 20-40 kg melase. Dodatak melase biljnoj masi prilikom siliranja pozi-tivno utječe na konzumaciju silaže, prirast životinja, te na proizvodnju mlijeka.

Stimulatori koji oslobađaju dodatni supstrat iz usjeva

Enzimi

Prilikom siliranja se biljnoj masi najčešće dodaju višekomponentni enzimi celulaze i hemicelulaze u cilju povećanja razine razgradnje vlakana do šećera, te osiguranja dodatnog supstrata za rast i razvoj poželjnih bakterija. Obično se ras-pršivanjem aplicira 20 grama enzi-ma otopljenih zajedno s inokulanti-ma u 20 litara vode na tonu biljne mase koja se silira.

Inhibitori fermentacijeU ovu skupinu aditiva ubrajaju se

kiseline (organske i anorganske),

soli kiselina i aditivi bazirani na for-maldehidu. To su aditivi koji ogra-ničavaju fermentaciju i/ili aerobno kvarenje (sprječavaju razvoj nepo-željnih bakterija poput koliforma i klostridija). Izravno zakiseljavanje anorganskim kiselinama napušte-no je prije nekoliko desetljeća zbog brojnih problema u samom postup-ku siliranja, a i kasnije kod korište-nja silaže. Zakiseljavanje organ-skim kiselinama još se primjenjuje, ali nije popularna metoda. Umjesto toga sve se češće koriste biološki preparati popularno nazvani inoku-lanti.

Anorganske kiselineKiseline povećavaju kiselost

medija i pogoduju stvaranju uvje-ta povoljnih za djelovanje bakte-rije mliječne kiseline, a paralelno, uništavaju klostridije i koče njihov rast i razvoj. Travna masa za silira-nje obično ima pH oko 6, a nakon dodatka kiselina pH se snizi na 4,8-5. Daljnjim djelovanjem bakteri-ja kiselost se povećava na pH oko 3,9. Najčešće se dodaje mravlja kiselina (88%), sumporna kiselina (45%), fosforna kiselina (50%) ili njihova kombinacija u količini 2-3 litre/t svježe travne mase, a octe-na kiselina u količini od 4-5,5 kg/t svježe travne mase. Kiseline se sve manje koriste u tekućem obliku, a sve više se koriste njihove soli u

praškastom obliku. Na tržištu se pojavljuju pod različitim trgovačkim nazivima. Kod korištenja kiselina, obavezne su mjere zaštite radnika (zaštitna odjela, rukavice, naočale, gumene čizme).

Organske kiselineOrganske se kiseline prilikom

siliranja koriste i radi smanjivanja pH vrijednosti biljne mase i radi sprječavanja rasta nepoželjnih mi-kroorganizama. Slabije su od anor-ganskih, ali su poželjne radi anti-mikrobnih svojstava. To su mravlja, propionska, mliječna, octena i akril-na kiselina. Mravlja kiselina je stan-dardna kiselina i osnova razvoja drugih aditiva. Ona prvenstveno koči fermentaciju, te rezultira višom kvalitetom silaže, ali je proizvedena silaža sklona brzom kvarenju kod prozračivanja. Mravlja kiselina je sastavni dio mnogih komercijalnih aditiva kao jedini sastojak ili u kom-binaciji s drugim kemikalijama. Ako je jedini sastojak, aditiv uobičajeno sadrži 80-85% mravlje kiseline, a preporučeno je doziranje 2-4 litre/t biljne mase.

Stimulatori efikasnije fermentacije

Inokulanti su proizvodi visoke koncentracije privremeno umrtvlje-nih mikroorganizama bakterije mli-ječne kiseline koji brzo pretvaraju

Aplikator inokulanata ugrađen na balirku

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

5320. srpnja 2015. 20. srpnja 2015.

sve dostupne jednostavne šećere u mliječnu kiselinu. Uobičajeno sadrže više sojeva bakterije mli-ječne kiseline radi potencijalnog zajedničkog djelovanja između i unutar pojedinih sojeva bakterija (Lactobacillus sp., i Enterococcus sp.) koje se, kad ih pomiješamo sa silažnom masom, brzo počnu dijeli-ti i u vrlo kratkom vremenu fermen-tiraju šećere u mliječnu kiselinu i na taj način brže konzerviraju biljnu masu.

Inokulanti se obično dodaju ras-pršivanjem prilikom punjenja silosa ili prilikom baliranja u količini od oko 0,6 g inokulanta otopljenog u 20 litara vode/ t biljne mase.

U slučaju siliranja krme višeg udjela suhe tvari, korištenje tekućih inokulanata je u prednosti u odno-su na granulirane ili praškaste, jer se njihovom aplikacijom u određe-noj mjeri poveća i vlažnost krme za siliranje, pa je izražajnije snižava-nje pH vrijednosti provenute mase. Bakterije mliječne kiseline žive na biljkama, pa zajedno s njima do-spijevaju u masu za siliranje, gdje fermentiraju šećere do mliječne kiseline i konzerviraju biljnu masu (spontana fermentacija). Međutim, svojstveno je za većinu bakteri-je mliječne kiseline iz prirode da su samo polovično učinkovite u korištenju šećera za proizvodnju mliječne kiseline. To je njihov veliki nedostatak pri siliranju biljnog ma-

terijala koji sadrži “kritične” količine šećera, a takve su upravo mahu-narke (lucerna, crvena djetelina, grašak, grahorica…). Upravo je ova činjenica i navela znanstvenike da razviju posebne biološke dodatke siliranju, koji sadrže odabrane sojeve bakterija s maksimalnim učinkom u produkciji mliječne kise-line (više od 90%). Danas na tržištu postoji veliki broj različitih bioloških dodataka, s različitim tvorničkim nazivima. Suvremeni biološki pre-parati sadrže Lactobacillus vrste, u kombinaciji s Enterococcus, Lac-tococcus i Pediococcus vrstama. Obično dolaze u suhom stanju ili kao otopina. Suhi preparati se pri-je upotrebe otapaju u određenoj količini vode i ravnomjernim pr-skanjem raspoređuju se po masi za siliranje. Danas se koriste aplikatori koji se ugrađuju na silo-kombajn i tretiraju usitnjenu masu pri prebaci-vanju u transportno sredstvo ili se ugrađuju na balirku (ako se rade rol bale).

Inokulanti se preporučuju prije svega za siliranje onih biljnih vrsta koje sadrže topive šećere na samoj granici šećernog minimuma (mi-nimalna količina šećera za proi-zvodnju dovoljne količine mliječne kiseline radi postizanja poželjne kiselosti siliranog usjeva). Ako se ovakav materijal prepusti prirod-nim procesima siliranja, zbog male efikasnosti prirodnih mliječnih bakterija neće se stvoriti dovoljno mliječne kiseline, pa se dobiva loša silaža, a u krajnjem slučaju i sasvim neupotrebljiva. Međutim, pri korištenju inokulanata, odmah u startu se postiže visoka brojnost mliječnih bakterija, i to onih sojeva koji daleko racionalnije koriste še-ćere, pa će se proizvesti znatno veće količine mliječne kiseline. Treba znati da je ova vrsta do-dataka najefikasnija u provenulom materijalu, s vlagom manjom od 65%. Iz tog razloga, pri siliranju lu-cerne, djetelina, pa i trava, trebalo bi obvezno provesti i ovu mjeru, odnosno kratkotrajno prosušivanje pokošenih biljaka, koje se po lij-

epom i sunčanom vremenu može izvesti za samo nekoliko sati do pola dana, odnosno dan najkasnije (ovisno o vremenskim prilikama). Osim za navedene kulture, inoku-lanti se sve češće dodaju i pri sili-ranju kukuruza, i pored činjenice da ova biljna vrsta sadrži dovoljne količine fermentabilnih šećera. Svrha korištenja inokulanata pri sili-ranju kukuruza je skraćenje trajanja fermentacije za 30-50% i time raniji početak korištenja silaže.

Inokulanti novije generacije pored bakterija mliječne kise-line, sadrže i celulolitičke enzime i nazivaju se zajedničkim imenom bakterijsko-enzimski dodaci. Ovi dodaci razlažu celulozu do še-ćera, osiguravajući dodatni sup-strat bakterijama mliječne kiseline. Dodatni efekt njihovog rada je povećana probavljivost tretiranih silaža. Najnovije generacije inoku-lanata sadrže i bakterije, koje u ograničenoj mjeri stvaraju octenu, maslačnu i propionsku kiselinu. Za razliku od mliječne kiseline, koja je jako baktericidno, ali slabo fungi-cidno sredstvo, navedene kiseline su izvrsni fungicidi, te su značajni za kontrolu aktivnosti gljivica (plijesni i kvasaca) u eventualnoj naknadnoj fermentaciji. Na taj način se povećava “aerobna” stabilnost, prije svega kukuruznih silaža, što je čest problem naših proizvođača. Kod nas su još uvijek biološki do-daci nedovoljno poznati, i koriste se uglavnom na velikim farmama. Pored loše financijske situacije u agraru, razlog za to je i nedovoljna edukacija farmera. Nasuprot tome, u Velikoj Britaniji gdje se u najvećoj mjeri siliraju trave i travno-djete-linske smjese, od svih dodataka koji se koriste pri spremanju silaže čak 60% čine inokulanti. Značajna prednost koja ide u prilog ovoj vrsti dodataka je i niska cijena, potpuno odsustvo bilo kakvih štetnih utjeca-ja na ljude i životinje, jednostavnost pri rukovanju, kao i male doze koje su potrebne.

Pravilo je: brži proces silira-nja (brža fermentacija) manji gubici, a kvaliteta silaže veća. Dakle, dodatkom inokulanata povećava se brzina i intenzitet fermentacije (mliječno kiselog vrenja), te se time znatno ubr-zava proces siliranja, smanjuje otjecanja korisnih sokova, sma-njuju gubitci suhe tvari do 20%, postiže veća stabilnost silaže, povećava količina silaže koju životinje mogu konzumirati, povećava prirast tovnih goveda i mliječnost muznih krava (do 2 litre na dan), produžuje rok skladištenja.

Prof. dr. sc. Josip Leto

Zaštitite vaše stado i vašu zaradu vodećim europskimvezačem mikotoksina.