Green Garden 42

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 2 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 0 6 . • g o d i n a V I • c i j e n a 3 K M

Proljetne lukovice

Svijet ruža

Štetnici smokve

Maslinovo ulje

Cijepljenje pod koru

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Katica Arar,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje, Marin Musa

Tisak: LOGOTIP, Široki Brijeg

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

SADRŽAJPENJAČICE UKRAS SVAKE KUĆE 4 PROLJETNE LUKOVICE 5SVIJET RUŽA 6KAKTUS UZGOJEN IZ SJEMENA - STVARNOST ILI NE 8JEDNOGODIŠNJE I DVOGODIŠNJE BILJKE - IGRE BOJA 9FORZICIJA ::: POTENTILA ::: PAJASMIN 10CVIJEĆE IZ VLASTITE PROIZVODNJE 11SJEME - OSNOVA ZA DOBAR UROD 11SVJEŽI RADIČ ::: POVRĆE U HLADNOM SNU 12ENDIVIJA 13RAŠTIKA 14POVRTNJAK SREDINOM ZIME 15JABUKA 16ŠTETNICI SMOKVE 17BRUSNICA 18ŠTETNICI U DRVU VOĆAKA 19RADOVI U VOĆNJAKU TIJEKOM ZIME 20PRSTENASTO ZAREZIVANJE KORE 20STAJSKI GNOJ 21PITANJA I ODGOVORI 22MASLINOVO ULJE 23ŠTITASTE UŠI NA AGRUMIMA 24CIJEPLJENJE POD KORU 25ŽIŽULA ::: NAJČEŠĆE POGREŠKE PRI SADNJI VOĆAKA :::ZIMZELENA ILI LISTOPADNA MUŠMULA 26MED - IZVOR ŽIVOTNE ENERGIJE 27II. SIMPOZIJ IZ ZAŠTITE BILJA U BiH ::: RIJK ZWAN 28ZAMORAC 29ZANIMLJIVOSTI 30

B R O J 4 2 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 0 6

3

Riječ urednikaPoštovani čitatelji!Prvi broj glasila Green Garden u ovoj godini na svojim stranicama

donosi veći broj uistinu zanimljivih naslova kako iz cvjećarstva, povrćar-stva, voćarstva i vinogradarstva tako i aktualnosti iz zaštite bilja.

Penjačice, atraktivne biljke, svakim danom postaju sve traženije. Koju vrstu odabrati te kako i na koje mjesto je posaditi da dođu do pu-nog izražaja, bilo cvjetovi ili listovi. Početkom proljeća aktualizira se sa-dnja proljetnih lukovica, ali i sjetva mnogih jednogodišnjih cvjetnih vr-sta. Svakako tu je neizostavna sadnja ruža, po mnogima kraljice vrtnog cvijeća. Veliki broj ljubitelja cvijeća u svojim kućama ili stanovima ima manji ili veći broj kaktusa ili drugih sukulenata. U članku koji obrađuje ovu tematiku možete pročitati sve o uzgoju ovih biljnih vrsta. Ovo je samo dio priloga iz ovog broja glasila, namijenjenih ljubiteljima cvijeća.

Stranice namijenjene ljubiteljima povrća donose nekoliko zanimlji-vih članaka o «zimskim» povrtnim vrstama, radiču, endiviji i raštici, vr-stama koje su posebno aktualne u ovim zimskim danima. Krajem zime počinje sjetva mnogih povrtnih kultura u južnim područjima. Što i kako sijati te koje kontejnere koristiti, možete prčitati u okviru tema namije-njenih povrćarstvu.

Za voćare je namijenjeno nekoliko zanimljivih članaka vezanih za voćne kulture čiji se plodovi najviše koriste tijekom zimskih mjeseci. Po-sebno ističemo članak o jabuci i brusnici – vrsti koja je slabo zastupljena na ovim prostorima. Vjerujemo da će voćarima biti zanimljivi prilozi o ci-jepljenju pod koru te prilog o prstenastom zarezivanju kore kod voćaka, jednoj od pomotehničkih mjera koja se često koristi.

Štitaste uši na agrumima zadnjih nekoliko godina rade sve veće šte-te. Kako zaštititi voćke od ovih štetnika možete pročitati u članku kojeg potpisuje doc. dr. Ivan Ostojić. Osim toga, tu je i prilog o štetnicima smo-kve koji na određenom području rade manje ili veće štete, a kojima se malo poklanja pažnja.

Na stranicama posvećenim kućnim ljubimcima pripremili smo pri-log o zamorcu, morskom prasetu, omiljenom kućnom ljubimcu, koji sve češće postaje izbor posebno djece.

Vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Garde-na učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ako smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


PENJAČICE – UKRAS SVAKE KUĆEBez obzira na to rastu li uz zidove kuća, uza stupove ili preko pergola, penjačice unose u vrtni prostor snažnu ver-tikalnu sastavnicu. Ako ih pustimo da rastu bez potpore, one se šire uz tlo, tvoreći raskošno obojene vodoravne površine, pa neke služe kao i izvrsni pokrivači tla.

Penjačice mogu oplemeniti bilo koji vrtni prostor, bez obzira na njegovu veličinu,

oblik ili namjenu. Neke se penja-čice, kao Lapageria i Passiflora, uzgajaju prije svega zbog izvan-redne ljepote cvjetova, dok se druge, primjerice šumska kozja krv (Lonicera periclymenum), podjednako cijeni zbog mirisa cvjetova. Mnoge se penjačice cijene i zbog ljepote svojih listo-va, posebno vazdazelene vrste, ali i listopadne, primjerice lozi-ka (Parthenocissus) i loza (Vitis coignetiae), zbog veličanstvena bogastva boja listova.

Treba istaknuti da veći broj penjačica donosi i plodove, koji su zanimljivi ne samo ljudima nego i pticama te drugim živo-tinjskim vrstama. U svojim priro-dnim staništima penjačice se na razne načine penju po drugim biljkama i tako dolaze do prijeko potrebne svjetlosti. U vrtu se uz prirodne oslonce upotrebljava-ju i izgrađene konstrukcije, koje

pomažu odabranim vrstama pe-njačica u njihovu rastu i razvoju.

Mjesto i položajDa bi se pokazale u punom

sjaju i postigle svoj najljepši izgled, brojne penjačice traže sunčano mjesto s korijenjem u hladu, ali ima i onih koje vole hladniji položaj. Druge pak nisu tako izbirljive, pa premda više vole sunčano mjesto, dobro će podnositi i sjenovite uvjete, kao npr. lozika (Parthenocissus) i Schizophragma. U hladnijim klimatskim uvjetima osjetljive penjačice treba zaštititi i uzgaja-ti ih uza zidove okrenute prema jugu. Međutim, ima sasvim do-voljno otpornih penjačica, koje će odlično uspijevati bez ikakve zaštite.

U područjima s umjerenom klimom zaklonjeni zid pruža po-godne mikroklimatske uvjete za uzgoj osjetljivih penjačica egzo-tične cvatnje. Na takvu će mje-stu uspješno rasti, primjerice,

Lapageria rosea, i Passiflora cae-rulea, jer će toplina koju odbija zid pomoći bržem odrastanju, pa će biljke bolje podnositi hla-dne zimske temperature. Zidovi pružaju i zaštitu od slabijih mra-zeva.

Za sjenovite zidove okrenute k sjeveru i izložene hladnim vje-trovima najpogodnije su otporne penjačice snažna rasta, kao što su npr. neke vrste kozje krvi i mnogi bršljani. Na izrazito sjenovitim mjestima uzgajajte samo zeleno-lisne bršljane, jer vrste prošaranih ili žutih listova vole više svjetla, a i mogućnost da ih oštete mrazovi mnogo je veća.

Oslonci i načini penjanjaNeke vrste penjačica same

prijanjaju uz oslonac, bilo tzv. zračnim korijenjem, primjerice, bršljan (Hedera), ili prihvataljka-ma, kao npr. peterolisna lozika (Parthenocissus quinquefolia). Ove se vrste penju uz bilo koju površinu koja im nudi dovoljno snažan oslonac, npr. uza zidove i debela stabla. Penjačice s zra-čnim korijenjem pogodne su i kao pokrivači tla.

Neke se penjačice spiralno obavijaju oko oslonca, i to u smjeru ili u obrnutom smjeru od kazaljki na satu, ovisno o ana-tomskim i morfološkim karakte-ristikama. Primjerice, šumska ko-zja krv (Lonicera periclymenum) i Manettia inflata obavijaju se u smjeru kazaljki na satu, dok se Ceropegia sandersonii i glicinia (Wisteria sinensis) obavijaju u

obrnutom smjeru od kazaljki na satu.

Neke se panjačice, primjeri-ce, (Clematis) i neki dragoljubi (Tropaeolum) hvataju za oslon-ce pomoću kovrčavih peteljki listova.

Mnoge druge vrste penja-čica ovijaju se pomoću nitastih tvorevina, odnosno vitica, koje su najčešće preobraženi listovi ili palistići. Tako se penju bigoni-ja (Bigonia capreolata) i mirisna grahorica (Lathyrus odoratus). Preobraženim pazušastim izboj-cima penje se pasiflora, a vršnim razne loze.

Neke se penjačice samo ra-sprostiru ili pužu, primjerice, bogumila (Bougainvillea), Qui-squalis indica i zimski jasmin (Ja-sminum nudiflorum) koji imaju duge povijene stabljike koje se tek tu i tamo hvataju ili se uopće ne hvataju za oslonce. Ove vrste penjačica treba privezati za žiča-ne ili drvene rešetke, ili ih ostavi-ti da se same penju preko zidova ili nasipa.

Penjačice kao ogradePenjačice snažnijeg rasta

mogu se upotrijebiti za vrlo brzo zaklanjanje ružnih ograda, zido-va ili građevina. Za tu namjenu koriste se biljke poput brdske pavitine (Clematis montana), zbog dojmljive mase kremasto bijelih ili ružičastih cvjetova koji cvatu u kasno proljeće, ili dvorni-ka (Fallopia baldschuanica, syn. Polygonum aubertii, P. baldsc-huanicum), koji u kratko vrijeme tijekom ljeta oblikuje gusti lisna-ti pokrivač kombiniran s cvatovi-ma sitnih bijelih cvjetova.

Piše: JosiP BrklJača, ing.

BOUGAINVILLEA – uvijek atraktivna

Lapageria sp. – zanimljiv oblik cvijeta

Zimski jasmin

Hedera- tražena penjačica Clemantis


5

PROLJETNELUKOVICE

Ove lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju.

Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla,dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu.

Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa

zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukori-jeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10 cm za sitne lukovice, a 10 do 20 cm za krupnije. Lukovi-ce uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.

Dahlia hybrida(dalija, georgina)

Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mra-zeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vre-menu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto kori-jenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prila-godljiva biljka. Iako voli humu-sno-ilovasto tlo, rast će gotovo svugdje. Voli sunce, ali će uspi-jevati i u polusjeni. Zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno, reći gomolj, sadi se na dubinu 15 cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5 cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje, dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Andreas Dahli (po kome je biljka nazvana) smatrao je da-

liju povrćem, a ne vrtnim cvije-ćem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija s dvostrukim cvjetovima i zanimanje se s gomolja prebaci-lo na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola)Dostojanstvenost njenih cvj-

etnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stablji-ka, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5 cm u minija-turnih sorti do 15 cm u divovskih.

Sade se na sunčano mjesto, za-štićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale ti-jekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (do-datni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Ime roda dolazi iz latinskog jezika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova.

Lilium sp.(ljiljani, krin)Reputacija «teško uzgojivih»

biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibri-di ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpor-nosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30 cm, ra-spon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljilja-ne pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sun-čano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunča-no mjesto, sta-bljike će se iskri-viti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od cvijeta, sta-bljika podnosi sjenu, zato lji-ljane valja sadi-ti u travnjak ili među niske po-krivače tla.

L u k o v i c e nemaju zašti-tni omotač pa se lako osuše,

o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim desetak cm. Zalijevanje je redo-vito i temeljito, tako da ne dopu-stimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Ljiljani su simbol čistoće i ne-vinosti. To je cvijet svečanih tre-nutaka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.

Freesia hybrida (frezija)Svojom ljupkošću i opojnim

mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz sva-kog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka s 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne re-žemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše. Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

Friedrich Heinrich Theodor Frees njemački botaničar i brod-ski liječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je karipska oblast u južnoj Africi.

Kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za pro-ljetnu sadnju lukovica Sjemenarnini Agro-centri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osiguravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica krajem proljeća i početkom ljeta.

Piše: Mr. aida kohnić

Cvijet ljiljana

Dalia

Gladiole

Lukovice u AC Sjemenarni Mostar

6


Mnogi je smatrajukraljicom kućnihvrtova. Različitombojom i veličinomcvijetova privlačipoglede prolaznika. Zbog toga je stekla epitet kraljice vrtnog cvijeća. Rijetki suvrtovi i okućnice ukojima nema barem jedna sadnica ruža.

Ruža je od davnina stalni čovjekov pra-tilac. Podrijetlo joj se

gubi u dalekoj prošlosti, a fosilni ostaci svjedoče da su ruže bile prisutne u Europi, Aziji i Americi prije čak četrdeset milijuna godi-na. Međutim, uzgoj ruža počeo je prije najmanje 5000 godina, što se uočava iz ostavljenih tra-gova u povijesti Sumera, Babilo-na i Perzije.

Ova lijepa cvjetna vrsta bila je omiljena kod starih Grka, dok je za Rimljane predstavljala sim-bol radosti, zadovoljstva i ljuba-vi, tako da se nijedna manifesta-cija u njihovu životu nije mogla zamisliti bez prisutnosti ruža. Rimljani su čak spavali s njenim laticama, a nerijetko s njima i prekrivali podove. Zbog toga je rana Kršćanska crkva odbila taj cvjetni simbol rimske izopačeno-sti da bi je ponovno «prihvatila» te su danas brojni crkveni prozo-ri ukrašeni njenim motivima.

Poseban miljenik ruža bila je i Napoleonova žena, Carica Jo-

zefina, koja je u svojim vrtovima uzgajala preko 250 različitih vr-sta ruža. Možemo slobodno reći da ruža predstavlja biljnu vrstu koja je ostavila najdublje trago-ve kroz ljudsku povijest, mada i danas, s ništa manjim zanima-njem, privlači pozornost brojnih pisaca i umjetnika.

PODJELA RUŽAHIBRIDNE ČAJEVKE – ruže srednje visine s izrazito velikim cvjetovima. Cvijet im je pun, du-gog pupa, što je bio i cilj uzgoja ove skupine ruža. Grm uspravan i uzak. Idealne su za uzgoj cvije-ta za rez, a ne za sadnju u vrtu, mada se kod nas koristi upravo za tu namjenu. Na vrhu svake grane stvara se po jedan cvijet. Otporne na smrzavanje, cvatu nekoliko puta godišnje. Zastu-pljene su sa stotinama sorata, svih boja i nijansi cvijeta. Sadimo ih pojedinačno ili u skupinama. (grmovi visoki 80 do 130 cm) POLIJANTA HIBRIDNE – kru-pni cvjetovi skupljeni u štitaste

cvatove. Dugotrajna cvatnja, otpornost na zimu i bolesti čini ove ruže popularnim.FLORIBUNDA RUŽE –stabla su tanja i imaju cvjetove u cvato-vima. Pojedinačni cvjetovi slični su cvjetovima čajevki. Otporne i duge cvatnje. Pogodne za sa-dnju u skupinama. (grmovi nara-stu 50 do 70 cm)MINIJATURNE RUŽE – visina do 40 cm, naročito pogodne za obrubne gredice i sadnju u ka-menjaru, te za uzgoj u cvjetnim loncima. Cvjetaju cijelo ljeto si-tnim, punim i brojnim cvatovi-ma.RUŽE PUZAVICE – pružaju svo-je grane po tlu i pokrivaju ga kao gusti cvjetni sag. Potrebno ih je pažljivo orezati da se zadrži nji-hov niski rast.RUŽE PENJAČICE – Cvjetovi su veći ili manji, na kraju izdanka, cvjetaju 2 do 3 puta u godini, najljepša cvatnja je ona u prolje-će. Penjačice izrastu od 150 do 300 cm visoko i zato trebaju po-tporu u vidu: ograde, zida, per-


Najmirisniji cvjetoviKombinacija izvrsna mirisa i po-uzdana izgleda u uvjetima vrta- Rosa Alecs red (Ćored´)- Rosa Árthur Bell´- Rosa x centifolia kultivari- Rosa Ćlimbing Etoile de Hollande´- Rosa Ćompassion´- Rosa Double Delight (Ándeli´)- Rosa Fragrant Cloud (´Tanellis´)- Rosa Gertrude Jekyll (Áus-bord´)

Pjesma naših baka:«Ružo ružice kod babine kućice,šta si tamo radilaružu sam ti sadila.Nu-nu-nu, ti-ti,mi ćemo se voljeti.»

Kraći pregledružinog jezika:-Crvene ruže izražavaju lju-bav, kažu, «Ja te volim!»-Bijele ruže predstavljaju nje-žni šapat, čista osjećanja-Crvene i bijele ruže zajedno, znače jedinstvo u ljubavi-Ružičaste ruže simboliziraju, nježna i suptilna osjećanja-Žute ruže pokazuju, topla i razigrana osjećanja-Ruže bez trnja znače ljubav na prvi pogled-Narančaste, potreba za ljubavlju-Plava ruža, simbol nemogu-ćeg….ima toga još!

Sanjati ružu: nagovještava neki veličan-stveni događaj, naravno uz izvjesne prepreke, zbog trnja!

Svijet ruža


7

gole (na koje vezujemo njihove duge grane).

* I na kraju nešto za ljubitelje ruža! Engleska ruža, često zva-ne i ruže Davida Austina.

To je klasa ruža predstavljena još 1969. god. D. Austin, kreator ovih ruža kombinirao je najbolje elemente “starih ruža” i “moder-nih ruža” (hibridne čajevke, flori-buna i polijanta). Tako je stvore-

na grupa ruža čiji cvjetovi imaju izgled tzv. starih ruža, oblika ša-lice ili rozete s brojnim laticama i vrlo mirisnim. Nije ih potrebno orezivati i cvatu s prekidima ci-jelo ljeto. Zbog svojih prednosti i ljepote engleske ruže našle su poklonike diljem svijeta. Mno-gi smatraju da su ovo najljepše ikad stvorene ruže.

SADNJA RUŽARuže se najčešće proda-

ju kao sadnice golog korijenja omotanog tresetom, zapakirane u plastičnu vrećicu ili kartonsku ambalažu. Takve su sadnice po-godne za sadnju u jesen ili pro-ljeće. Bilo da ih sadimo prvi put ili pak svoju postojeću kolekciju želimo malo osvježiti i nadopu-niti novim primjercima, ožujak je pravo vrijeme za to. Sa sadnjom se može započeti i ranije (važno je da zemlja nije smrznuta). Pra-vilna sadnja najvažniji je korak u uzgoju ruža.

Potrebno je iskopati 40 cm duboku jamu koju napunimo zrelim stajskim gnojem i prekri-jemo slojem dobre zemlje. Izboji sadnice treba da su duljine do 20 cm. Prije sadnje korijen kojem smo odrezali predugo, suho i oštećeno korijenje, namočimo 2 do 6 h u posudi s vodom. Sadni-cu posadimo u zemlju tako da cijepljeno mjesto (zadebljanje na deblu odmah iznad korijenja)

bude 3 do 5 cm ispod površine tla. Zemlju lagano pritisnemo uz korijen. Obilno zalijemo. Kod sadnje u ožujku osobito je važno nagrtanje i stvaranje humka vi-sine oko 15 cm u podnožju ruže radi dodatne zaštite korijena i cijepljenog mjesta od mraza. Kad prođe opasnost od mraza, odgrnemo. Ruže zahtijevaju pri-hranjivanje novim količinama organskog ili mineralnog gno-jiva. Ono je ružama potrebno za pravilan razvoj vegetativne mase, krupan cvijet, pravilno do-zrijevanje cvijeta i izboja, te lakše prezimljivanje.

Druga cvatnja (koja slijedi za 40 dana) potiče se dodatkom gnojiva bez klora, s manje du-šika, kako bi se smanjio bujniji vegetativni rast, a potaknuo rast generativnih dijelova biljke –cvijet. Namjenski preporučamo FLORTIS-ova gnojiva namjenski formulirana za ruže.

IZBOR SADNOG MJESTANe zaboravite ružama dati

najatraktivnije mjesto u vrtu: po-red staza za šetnju, travnjaka, uz pergole, na terasama balkona i sl. Možete ih posaditi u većim ili manjim grupama s ljetnim cvije-ćem i trajnicama ili pak kao po-jedinačne biljke kada i njihova dekorativnost dolazi do izražaja. Međutim, samo uz kvalitetan sadni materijal, pravilnu tehni-

ku sadnje i njegu ruža možete osigurati raznobojnost cvjetova, oblika i mirisa koji će krasiti vaš, vrt vrlo dugo, sve do prvih jesen-skih mrazeva.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu za ovu sezonu pripremili su ui-stinu veliki izbor ruža. Preko 20 različitih vrsta čajevki, pe-njačica, puzavica, mini ruža, garantira uistinu odabir za svakoga.

MIRIS RUŽERuže se već dugo cijene

zbog mirisa, većina starinskih vrtnih vrsta i neke moderne ruže očaravajućih su i raznoli-kih mirisa s trgovima klinčića, mošusa, meda, limuna, raznih mirodija, čak i čaja, te «pravog mirisa ruže». Što se tiče mirisa ruže kao osobine, teško je biti određen, a njegov intenzitet tijekom dana može varirati, ovisno o vlazi zraka, starosti cvijeta i «nosa» pojedinih vrtla-ra-nekima će određeni kultivar biti mirisan, a drugima ne.

Da pomirišete ruže, većina ih se mora posve približiti. U njima najviše možete uživati ako ih posadite u blizini vrata ili prozora, gdje u ljetnim veče-rima njihov miris struji u kuću, uokolo patija, duž stazica ili na zaštićenu položaju u vrtu.

Ruže penjačice vrlo tražene

Sadnice ruža

KAKTUS UZGOJENIZ SJEMENA - STVARNOST ILI NE

Osim toga, do danas nismo mogli ni pronaći sjeme ka-

ktusa u poljoljekarnama. Međutim, otkako je na BH

tržište uplovila poznata sjemen-ska kuća Franchi˝, čija je matična zemlja Italija, ni to više nije ne-moguće. Tako zahvaljujući baš Franchiu uz proljetnu nabavu sjemena rajčice, paprike, mrkve i ostalog povrća, možete nabaviti i odabrano sjeme kaktusa. Sva-kako, preporučamo ono s ozna-kom Green Garden. A iako nam se sve to čini malo komplicirano, posao sjetve i proizvodnje ka-ktusa nije uopće težak, čak ni za apsolutne početnike. Razumljivo je da se ipak trebam pridržavati nekih osnovnih pravila i zahtije-va biljke.

Sjetva u poseban supstratTako je sjeme kaktusa nužno

posijati u namjensku Flortis ze-mlju za kaktuse koju trebamo rasporediti u prethodno očišće-nu posudu i to u sloju od 5 cm debljine. Kada se pripremljena zemlja malo navlaži, po njenoj se površini raspoređuje sjeme ka-ktusa koje se potom blago i uti-sne pod njenu površinu. Ali, sje-me nipošto ne smije biti potpuno pokriveno zemljom, izuzev vrlo krupnih sjemenki kakve imaju opuncije i astrofitumi. Posuda se nakon toga treba zaštititi staklom ili plastičnom folijom i smjestiti na svijetlo mjesto, ali nipošto na izravnu sunčevu svjetlost. Tije-kom nicanja potrebno je, pak, održavati temperaturu od 20 do 30 stupnjeva C. U pravilu, noću temperatura može biti nešto niža, a danju viša. Zbog osigura-vanja navedene temperature sje-

tva kaktusa se planira uglavnom za ljetne mjesece. Ovisno o vrsti kaktusa, sjeme niče za 4-10 dana a biljčice obično imaju oblik ma-lih okruglih glavica različitih boja. Nakon 2-3 mjeseca preporuča se prvo, a nakon toga i drugo pikira-nje u nešto kvalitetniji profesio-nalni Cultural supstrat za cvijeće. Na taj način, uz malo truda i nje-ge, možemo uzgojiti kaktuse i u vlastitoj angažmanu.

Kaktusi na otvorenomPažljivim odabirom i vještim

raspoređivanjem u vrtovima i u relativno svježijim podnebljima mogu se uzgojiti atraktivne zbir-ke kaktusa i ostalih sukulenata. Ipak, malo je sukulentnih vrsta koje podnose višak vlage; čak i otporne vrste zahtijevaju dobru propusnost tla-takve vrste dobro uspijevaju u povišenim gredica-ma iz kojih višak vode slobodno otječe. Među najotpornijim su Opuntia humifusa, Sedum i ču-varkuća (Sempervivum), te neke vrste rodova Crassula i Umbili-cus.

Uz dobru propusnost i puno sunca ljeti, brojne pustinjske biljke, osobito neke vrste rodova Echinocereusa i Opuntia, dobro uspijevaju čak i na iznenađujuće niskim temperaturama-iako im nikako ne odgovara kombinacija hladnog i mokrog.

U blagim podnebljima s malo mraza uspijevaju i vrste sa spektakularnim razetama, pri-mjerice Agave americana i njezi-

ni kultivari, A. Filifera i Beschor-neria yuccoides. Poluotpornim biljkama treba dobro propusno mjesto i dobra zaštita. Poželjno ih je smjestiti uz topao, zaklo-njen zid, kako bi bile što zaštiće-nije. Tamo gdje temperature ne padaju ispod 7-10°C, primjerice južna područja, malo je ograni-čenja za odabir sukulenata za vrtove.

Cvatući kaktusi i drugi sukulenti

Kaktusi i ostali sukulenti stvaraju profinjene pupoljke i redovito cvatu kada sazriju, do čega može doći već nakon jedne godine, ali isto tako i nakon 40 godina.

Neke pak vrste cvatu vrlo kratko, a cvjetovi se pojavljuju odmah nakon zalaska sunca i venu kako odmiče večer.

Mnogi visoki, stupasti ka-ktusi imaju pupoljke koji se po-stupno otvaraju tijekom večeri, a ponovno se zatvaraju u ranim jutarnjim satima. Nježni i svilen-kasti cvjetovi obično su vrlo veli-ki u usporedbi s veličinom same biljke, a raspon boja uglavnom se kreće u toplom dijelu spektra, gdje prevladavaju bogate žute, tople grimizne i živahne crvene boje. Neki rodovi, često iz poro-dice Mesembryanthemaceae, kao i neki epifiti, obiluju cvato-

Iako to zasigurno nismo znali kaktusi se mogu uzgo-jiti i iz sjemena. Ustvari većina kaktusa se upravo proizvodi, odnosno, razmnožava sjetvom sjemena. A zašto to nama uopće nije bilo poznato ne treba biti začuđujuće s obzirom da ove bodljikave, a opet vrlo simpatične biljke uglavnom nabavljamo «kao već gotov proizvod» u cvjećarama.

vima slatkasta mirisa. Neke su vrste, posebice iz skupine Aga-vacea, monokarpne, što znači da venu nakon cvatnje i davanja sjemena. Međutim, oko rascvale rozete formiraju se brojni sitni izdanci, koji počinju cvjetati idu-ćih godina kada sazriju.

Supstrat za uzgoj kaktusa Kaktusi – različiti oblici

PrihranjivanjeU razdoblju rasta potre-

bno je prihranjivati kaktuse i ostale sukulente da budu zdravi, da dobro rastu, da potaknete cvatnju. Danas na tržištu ima nekoliko vrsta hranjiva ali preporučamo ono namjensko za kaktuse i sukulente. Gnojivo se koristi svaka 2-3 tjedna u vrijeme aktivnog rasta biljke. Nikada ga nemojte koristiti u razdo-blju mirovanja ili ako je tlo suho, jer bi to mo-glo oštetiti stablji-ke i listove.

Sjeme i gnojivo za kaktuse

8



JEDNOGODIŠNJE IDVOGODIŠNJE BILJKEIGRE BOJA Jednogodišnje i

dvogodišnje biljketradicionalno se koriste za postizanje brzog ijeftinog vatrometa boja u vrtnom prostoru.Ograničiti njihovu upotrebu samo na boje značilo bi zanemaritiširoku raznolikost listova, mirisa, tekstura, i oblika koje ove biljke nude.

Mogućnosti upotrebe je-dnogodišnjih i dvogo-dišnjih biljaka su broj-

ne koliko i svojstva koja ih krase. Primjerice, one mogu u nekoliko mjeseci oživjeti prostor vrta, ali i prostor u kući kao rezano ili su-šeno cvijeće.

Iako su kratka životna vijeka, ove biljke, obilno cvatu tjednima pa i mjesecima. Obilna cvatnja i bogatstvo boja omogućuje kre-iranje brojnih rascvjetalih oblika koji će duže ukrašavati vrt, po-sebno ako se cvatnja planira u kontuinitetu. Pored toga što se najčešće upotrebljavaju u cvje-tnjacima i posudama, neke vrste, puzajućeg rasta ili penjačice pre-krasno djeluju kao vodoravni ili okomiti cvjetni ukrasi.

BojeNajdojmljivije gredice jedno-

godišnjih biljaka najčešće su one u kojima se iskorištava ograničen raspon nijansi kao npr. blještave narančaste i crvene, prigušene ružičaste i ljubičaste ili nježne plave i svijetloljubičaste. Pri pla-niranju sadnje može se upotri-jebiti širok opseg boja, ali ipak pažljivo odaberite nijanse koje će se sukladno upotpunjavati, posebno na mjestima gdje se boje sastaju. Sive, zelene i bijele vrlo su upotrebljive za ublažava-

nje i spajanje blještavih nijansi crvene i plave boje. Mnoge je-dnogodišnje biljke ili one koje se uzgajaju kao jednogodišnje (zijevalica, maćuhice ili petunije) mogu se nabaviti u raznim nijan-sama, što pruža mogućnost oda-bira za gotovo svaku situaciju.

Cvjetnjak urađen od čisto bi-jelih cvjetova djeluje svježe i ja-sno, a zelenilo listova uspješno će sprečavati da takva površina dje-luje hladno. Za postizanje istog učinka ne bi bilo dobro bijele cvjetove zamijeniti krem bijelim ili ih međusobno pomiješati.

Oblik i tekstura grediceNa ukupan dojam gredice ne

utječe samo boja cvjetova nego isto toliko i tekstura listova te izgled biljaka. Smjestite grupe biljaka kontrasnih tekstura, bilo cvjetova ili listova, jedne pored drugih. Njihove će različitosti bolje doći do izražaja. Često se oblik i tekstura jednogodišnjih biljaka nedovoljno cijeni, iako npr. snopovi končastih listova cr-njike (Nigella), uspravni cvjetovi vele kadulje (Salvia splendens) ili nepravilna razgranatost biljke Limanthes douglasii znakovito pridonose izgledu i karakteru zasađenih površina. Dodatno za-nimanje pobuđuje i raznolikost oblika i veličine. Odabir cvjetova vrlo je širok, od npr. onih u gai-lardije (Gaillardia) nalik na tratin-

čice, zlatnih diskova suncokreta (Heliantus), trubastih petunija, metličastih ili cilindričnih cva-tova pijetlove kreste (Celosia plumosa i C. cristata) preko ku-glastih glavica tratinčica (Bellis perenis) sve do zbijenih glavica u kultivara vratića (Tanacetum parthenium).

Grupiranje biljakaVeliki broj jednogodišnjih

biljaka najbolje će izgledati ka-da samo jednu vrstu ili kultivar uzgajamo na većoj površini, oblikujući uočljiv snažno oboje-ni prostor. Ako rastu pojedina-čno, ove biljke lako mogu ostati osamljene i time oslabiti dojam prostora. Zato ih treba sijati u skupinama koje će tvoriti nepra-vilne obojene oblike. Njihov će dojam, kada biljke odrastu, biti sličan onome što ga tvore trajni-ce unutar tradicionalne gredice zeljastih biljaka. Oblici i veličine ovakvih skupina trebaju biti ra-znoliki da bi se stvorio prirodan neusiljen dojam. Kada se gredica promatra samo iz jednog smje-ra, recimo sa staze ili travnjaka, odnosno ako za pozadinu ima ogradu ili živicu, biljke razmje-stite po visini. Biljke najvišeg rasta, kao npr. vrtni sljez (Alce-ra), šćir (Amaranthus) ili visoke suncokrete, postavite u poza-dinu, a one nižeg rasta, kao što je recimo plavuša (Ageratum), primorska češlika (Lobularia ma-

ritima) ili ljetni plamenac (Phlox drummodii), smjestite u prednji dio gredice. Biljke srednjeg rasta uklonite u međuprostor, nepra-vilno raspoređujući skupine ra-zličitih visina. Time ćete postići dojam valovitog prostora punog raznolikosti.

Piše: goran JurilJ, diPl. ing.

Jednogodišnje biljke- igra boja

Biljke uočljivih listovaVeći broj jednogodišnjih bi-

ljaka uzgajaju se uglavnom zbog listova koji s jarkim bojama cvje-tova tvore ujednačenu ili kontra-snu cjelinu te obogaćuju teksturu gredice ili cvjetnjaka.

Kostriš ili staračac (Senacio cineraria) srebrenkastih listova jednostavno se može uzgojiti iz sjemena. Slično je i s vratićem (Tanacetum ptarmiciflorum), koji ima uspravne srebrenkaste do tamnosive listove. U ovu skupinu može se ubrojiti i ricinus (Ricinus communis), vazdazeleni grm, koji se u hladnijim krajevima uzgaja kao poluosjetljiva biljka.

Neke vrste povrća mogu po-služiti kao lisni ures, primjerice, blitva, ukrasni kupusi ili pak neki jestivi kultivari kelja.


9

FORZICIJA-ŽUTI UKRASI PARKOVASvojom izuzetno žutom bojom cvijeta početkom proljeća, mnoge parkove i vrtove vraća u šarenu oazu prolje-tnih boja. Iako prije cvjeta nego lista, Forzicija zauzima značajno mjesto među grmolikim biljnim vrstama.

10


Brojni križanci i ukrasni oblici prepoznatljivi su po žutim cvjetovima koji

u travnju i svibnju, prije listanja, ispunjavaju cijeli grm. Kad za-vrši s cvatnjom razviju se gusti, tamnozeleni listovi. Sorte uspra-vna rasta prikladne su za obliko-vanje, pa se vrlo često koriste i kao živice. Grane s cvjetnim pu-poljcima mogu se krajem pro-sinca ubrati i staviti u vazu na toplo da bi procvale.

Forzicija se sadi pojedina-čno ili skupno više biljaka. Vrlo su skromne u zahtjevima prema tlu, ali zahtijevaju puno svijetla da bi bogatije cvale. Brzog su rasta. Orezuju se neposredno

nakon cvatnje, prije nego počnu rasti novi izboji. Ocvali izboji se uklanjaju, a režu se iznad sna-žnog i zdravog pupa.

Forzicija se razmnožava zele-nim i zimskim reznicama.

Najčešće vrste Najčešće zastupljena je For-

sythia x intermedia, snažnih uspravnih grana, nalik šibama i cvijetova u u malim skupinama duž cijelih izboja. Naraste do 3 m visine. Sorta Spectabilis s ta-mnije žutim cvjetovima zauzima vodeće mjesto.

Vrsta Forsythia suspensa ima uspravne i tanke grane koje na-

POTENTILA /Petoprsta/ - idealna za male vrtove

Grmolike potentile nerastu više od 1 metra, pa su pri-

kladne za male vrtove. Vrlo su cijenjeni i niski oblici kao po-krivači tla i biljke za kamenjar. Ukrasnu vrijednost daju joj cvje-tovi koji se pojavljuju od ranog proljeća do konca ljeta, te gusti, čipkasti listovi. Potentila se sadi pojedinačno ili u skupinama. Uglavnom služi za niske, cvatu-će živice te kao okvir za gredice. Nema posebnih zahtijeva za tlom, pa joj odgovara prosječna vrtna zemlja.

Potentila se razmnožava re-znicama stabljike u lipnju, po-

loženicama u srpnju, te nagrta-njem i dijeljenjem busa.

Vrste u uzgojuPotentila fruticosa niska je i

gusta rasta, 70-150 cm. Cvate od travnja do listopada. Boja cvje-tova ovisi o sorti, a najčešće se kreće u nijansama žute, ružiča-ste, narančaste i crvene. Plodove jedu ptice, pa je to jedno od ri-ješenja kako ih privući u vrt. Po-vremeno je potrebno provoditi rezidbu zbog podmlađivanja i to u proljeće prije kretanja vegeta-cije, a biljka se poreže do tla. Po-mlađena biljka cvjetat će puno

kasnije, obično krajem ljeta, i sve do prvih mra-zeva.

Potentila fruticosa var. arbuscula gotovo da puže po tlu pa je pogodna za kamenjare. Cvjetovi su krupni, bli-stave žute boje.

Potentila fruticosa var. mandshurica ima sivozeleno lišće i bije-le cvjetove koji se po-javljuju od svibnja do rujna.

PAJASMIN -NAJZAHVALNIJI LJETNI GRMPajasmin (Philadelphus) jedan

je od najzahvalnijih grmova koji cvate ljeti. Mirisavi, medo-nosni cvjetovi dolaze u grozdo-vima, a najčešće su bijele ili krem boje, ponekad s nijansom ružiča-ste. Postoje sorte s jednostavnim i ispunjenim cvjetovima. Uspije-va na svakom tlu i položaju, ali za bogatiju cvatnju treba više svje-tla. Najčešće se sadi pojedinačno ili u skupinama. Orezuju se stari izboji i oni s ocvalim cvjetovima.

Razmnožava se ze-lenim reznicama i ključićima.

Philadelphus coronarius najče-šće je u uzgoju. Naraste oko 3 m vi-sine, kompaktne je krošnje. Cvate od svibnja do lipnja bijelim mirisavim cvjetovima ko-jih je 5-10 u grozdu.

Philadelphus grandiflorus

kon nekog vremena, kad biljka stasa, počinju se sa-vijati u obliku lukova. Nara-ste 1,5 do 3 m visine. Gu-sti cvijetovi svijetlo žute su boje. Vrlo često se sadi pojedinačno na travnjaku, gdje do izra-žaja dolazi sva njena lje-pota.

naraste oko 3 m u visinu, a cvate u lipnju, bijelim cvjetovima. Do-bro podnosi onečišćenje.


Grm Forzicije

Sadnica Forzicije

Sadnica Potentile

SadnicaPajasmina

kojemu su potrebne tempera-ture koje se teško održavaju bez električnog klijališta ili za sjeme čije je nicanje nepouzdano.

Da bi obično sjeme ranije proklijalo, može se naklijati kod kuće, što je korisno za sjeme koje sporo klija u hladnom tlu i prije nicanja može istrunuti.

Sjemenke rasporedite po vla-žnom papiru i stavite ih na toplo mjesto. Do nicanja održavajte ih vlažnima, a potom ih oprezno posijte u posude ili na otvoreno. Ovaj način može biti koristan i kod ispitivanja klijavosti staroga sjemena prije sjetve.Sjeme u traci


11

CVIJEĆE IZ VLASTITE PROIZVODNJE

Kažu da kvalitetno sjeme ne može biti skupo. I doista je

tako. Ali, često se postavlja i pi-tanje možemo li sami razmnožiti svoje lijepe biljke. Pri tomu ćemo uštedjeti nešto novca ali se i malo zabaviti, što je u ovom suvreme-nom svijetu postalo doslovce apstraktna pojava. Stoga, ukoli-ko to već niste, pokušajte sami razmnožiti svoje ukrasne biljke koje godinama krase vaš sobni ili

vrtni ambijent. To možete učiniti generativno-sjemenom ili vege-tativno-reznicama. Jer predivan je i jedinstven osjećaj stvaranja i održavanja novog života. A uko-liko to niste znali, sjemenom su pretežito biljke razmnožavali naši daleki preci koji su s vreme-nom i uočili kako one koje niknu iz sjemena često nisu identične roditeljskim biljkama. Jer oni u

to pradavno vrijeme nisu mo-gli ni znati kako je uzrok tomu prirodna posljedica miješanja genskog materijala. Stoga su sve češće prelazili na vegetativno razmnožavanje dijeljenjem kori-jenja ili razmnožavanjem polu-zrelim i drvenim reznicama. Po-red toga, biljke penjačice poput glicinije i nekih ukrasnih grmova s dovoljno savitljivim izdancima mogli su razmnožiti i položeni-cama tj. grebenicama. I tako je tradicija uzgoja biljaka u vlastitoj režiji prerasla u čitavu jednu zna-nost. A oni malo sneniji ljubitelji cvijeća ustvrdit će kako je puno lakše i jednostavnije kupiti goto-vu, već uzgojenu sobnu ili vrtnu biljku. Istina, to je puno lakše jer ipak generativno i vegetativno

elvedin čolaković, ing.

SJEME-OSNOVA ZA DOBAR UROD

Osnova svake proizvodnje jest nabavka kvalitetnog

sjemena. Nekada se sjeme pro-davalo, a i danas najčešće, kao obično, «golo» sjeme, no danas se može nabaviti pripremljeno na razne načine koji olakšavaju sjetvu i nicanje. Sjeme se može nabaviti i kao naklijalo.

Pilirano sjemeKod piliranog-obrađenog

sjemena svaka je sjemenka «obučena» u glinu i oblikovana u sićušnu kuglicu. Takvo sjeme se može ravnomjerno rasporediti po sjetvenoj površini, za razliku od običnog sjemena, posebno onog sitnog, gdje to ipak nije moguće. Sjemenke mrkve, per-šina, celera i dr. vrsta su dosta sitne pa prilikom sjetve sjeme se neravnomjerno rasporedi po po-vršini, što ima za posljedicu tzv. ćelava mjesta.

Pilirane sjemenke trebalo bi oprezno jednu po jednu pola-gati u brazdu, što će prištedjeti kasnije presađivanje. Siju se na uobičajen način, no važno je da glina koja obavija sjemenke, če-sto može biti pomiješana s hra-njivom, zadržava vlagu sve do nicanja.

Sjeme u traciSjemenke mogu biti posta-

vljene u papirnate listove-trake, koje se nakon sjetve raspadaju u tlu. Trake se polažu u brazdu i prekriju zemljom, kao i kod obi-čnog sjemena. Ta podloga štiti u ranim stadijima klijanje i sma-njuje kasnije prorjeđivanje.

Naklijalo sjemeNaklijalo sjeme može se na-

baviti i posijati odmah nakon klijanja i kad izbija prvi korjenčić. Naklijalo sjeme se danas prodaje u malim plastičnim posudama, potom se svaka sjemenka opre-zno sije u lonac ili sjetvenu pli-ticu. To je dobar način za sjeme


proizvedenim biljkama treba nekoliko godina da ojačaju. Ali, s njima ćemo se puno lakše i više zbližiti u odnosu na već uzgoje-ne, netom kupljene primjerke.

Razmnožavanje položenicama Razmnožavanje dijeljenjem

Veliki izbor povrtnih vrsta u AC Sjemenarni

12


SVJEŽI RADIČ

Poput salate, endivije, ar-tičoke i radič (Cichorium intybus) predstavnik je

porodice glavočika (Asterace-ae), a uzgaja se radi lišća. To je vrlo vrijedna povrtlarska kultura, koja povoljno djeluje na proba-vu i elastičnost krvnih žila i to isključivo zbog sadržaja karakte-rističnih gorkih tvari (intybina), organskih kiselina te mnoštva vitamina. I dok se ljubiteljima povrća u našoj zemlji na samu spomen gorkih zimskih salata diže kosa na glavi, u susjednoj Dalmaciji isti ti ljubitelji povrća oblizuju prste. Razlog leži u či-njenici kako su Talijani ipak osta-vili traga u dalmatinskoj kulturi, korigirajući tako i njihove pre-hrambene navike. A kolika je po-pularnost tog lisnatog povrća u Italiji, najbolje govori i činjenica kako se u gradu Colonga Veneta, nedaleko od Verone, već 20 go-dina održava tzv. Festival radiča. Sorta koju posebno slave na toj

zimska poslastica

priredbi jest Radichio di Verona, radič tamnocrveno-ljubičastih listova i bijelih rebara smješte-nih u relativno čvrstoj glavici. Ali, kako danas postoji veliki izbor različitih kultivara radiča, tako se i boja njihovog lišća kreće od svih nijansi zelene, preko šarenih pa sve do onih crveno, odnosno, ljubičasto obojenog lišća. Koji god, pak, da odaberemo, neće-mo pogriješiti jer u 100 grama radič ima svega desetak kalorija a predstavlja i više nego bogat izvor vlakana, vitamina B 6 va-žnog za pravilan rast i razvoj, te antioksidansa C i E, folne kiseli-

U srednjem vijeku od divljeg radiča nastala je u Europi kulturna biljka cikorija, Cichorium intibus var.sativum D.C., koja se uzgaja prvenstveno zbog zadebljalog korijenja, a koristio se kao krmna biljka i kasnija za sušenje i pripremu kavovina. Karakteristika je ovog varijeteta zadebljali korijen pravilnog oblika, koji je našao i druge primjene. U Italiji se jedan ekotip koristi kuhan kao varivo.U sjevernoj Europi najviše je raširen uzgoj korijena za pospješiva-nje i korištenje novog lišća u svježem stanju kao salata ili kuhan kao prilog.

ne i željeza, dakle tvari bitnih za zdravu krv. Osim toga, sadržava značajne količine magnezija koji čuva srce, premda ima i određe-nu količinu fosfora i cinka. Stoga lako možemo zaključiti kako se

radi o nadasve zdravom povr-ću, dostupnom tijekom čitave godine a koje svojom bojom, specifičnim i pomalo gorkastim okusom, ukrašava i obogaćuje mnoga jela.

POVRĆE U HLADNOM SNU

Kako obično u obiteljskom povrtnjaku proizvodimo više nego nam je to uisti-

nu i potrebno, tako nastojimo dolaskom hladnijih dana to isto, proizvedeno povrće i zamrznuti. A duboko zamrzavanje je upra-vo najjednostavniji, najbrži i najzdraviji način spremanja na-mirnica za zimu. Ta svima nam je dobro poznato kako se povrće u hladioniku može bez većih pote-škoća čuvati i po nekoliko mje-seci, a da pri tomu ne promijeni svoj izgled i okus. Pored toga, sa-čuvano na ovaj način povrće ne gubi ni na svojoj kakvoći jer ču-vanje namirnica konstantno na

niskoj temperaturi oduzima ba-kterijama, izazivačima truljenja i vrenja bilo kakvu mogućnost razmnožavanja.

A netom ubrani špinat se na vrlo jednostavan način pripre-ma za zamrzavanje. Dovoljno je samo odabrane, zdrave listove špinata očistiti od žilica i dobro isprati pod mlazom vode. Za to vrijeme u ovećem loncu treba zagrijati posoljenu vodu. Kada pak ona počne vriti, u nju se sta-vlja ocijeđeni špinat i na taj na-čin blanšira 2-3 minuta. Potom špinat potopimo u ledenu vodu nakon čega se ostavlja kako bi se ohladio i iscijedio. Kada je sa-

svim i ocijeđen, odvojimo ga na porcije te po potrebi isjeckamo i pakiramo. Na isti način se pripre-ma i drugo lisnato povrće poput blitve i kelja.

S druge strane cvjetača se zamrzava cijela ili podijeljena na cvjetiće. Svakako da je nužno u tu svrhu koristiti isključivo čvrste i zdrave glavice koje se pretho-dno trebaju oprati pod mlazom vodom. Nakon toga se i one mo-raju blanširati i to na taj način što se cijela glavica kuha četiri, a ako je podijeljena na cvjetiće, samo dvije minute. U vodu je dobro staviti i malo limunovog soka a sve kako se cvjetača pri blanši-

ranju ne bi i raspala. Kada smo i to učinili, dovoljno je cvjetaču ohladiti, procijediti i upakirati u vrećice.

Pošto je redoviti sastojak zimnice, osvrnut ćemo se i na zamrzavanje graška a za što se koristi mlad i neoštećen, dobro očišćen i opran grašak. Kada se on ocijedi, nužno ga je staviti u posudu u kojoj ključa posolje-na voda što znači da je i njega prethodno potrebno blanširati u trajanju od 3 do 4 minute. Čim se grašak malo ohladi i ocijedi, možemo ga pakirati u vrećice u čije paketiće se obično stavljaju i listovi kopra, celera ili peršina.

A povrće poput zelene salate se ne može zamrzavati jer uve-ne, crvene rotkvice, bijela rotkva i krastavci jer smekšaju, dok se rajčica zamrzava samo u slučaju ukoliko će se koristiti za kuhanje. Ona pak prilikom otapanja po-tpuno omekša pa za drugu upo-rabu nije ni primjerena.

Piše: elvedin čolaković, ing.

Piše: nino rotiM, diPl. ing.

Sjeme radiča Nasad radiča

Grašak idealan za zamrzavanje Špinat - poseban postupak zamrzavanja

ENDIVIJASALATA OD JESENIDO PROLJEĆAZbog oskudnog izbora u jesen i zimu lisnato povrće kao endivija je pravi nadomjestak za svježu salatu. Li-stovi su bogati gorkim tvarima, a ujedno su izvor broj-nih vitamina. Skromnih je zahtjeva uzgoja, a podnosi i niže temperature.

MOGUĆNOST UZGOJA ZA HLADNIJEG VREMENA

Lisnato povrće kao endiviju možemo uzgajati od rane jese-ni pa sve do ranog proljeća. Tu nam mogućnost pruža iz razloga što je endivija skromnih uvjeta uzgoja a podnosi i niže tempera-ture tijekom hladnog razdoblja (od 5 do 7ºC) kao i vlagu. Izuzev u vrijeme oštrijih zima kada je možemo prekriti nekom folijom. Uz salatu endivija je najrašireni-je lisnato povrće koju možemo uzgajati kao zamjenu za salatu. Endivija ima veliku uporabnu vrijednost koju su poznavali i stari Grci i Rimljani. Naime, oni su je smatrali ljekovitom biljkom

zbog nekih njezinih svojstava. Mnogi ovu salatu uzgajaju u svo-jim vrtovima za vlastite potrebe, a mnogi je uzgajaju i za prodaju jer se tada zbog nedostatka dru-gih vrsta salata može dobro pro-dati. Endiviju je najbolje uzgajati u nešto zaštićenijim mjestima od udara vjetra i na lakšim pjesko-vitim tlima kao u Hercegovini. Obično se sadi poslije drugih po-vrtnih kultura kao špinat, mrkva, luk, kupus i sl. Dobro reagira na gnojidbu zrelim stajskim gno-jem, a ako je tlo oskudno duši-čnim gnojivima, neophodno ga je dodati, no ne treba pretjeriva-ti. Što se tiče zalijevanja, trebamo je redovito provoditi, jer u supro-tnom listovi postaju suviše gorki. Listovi su bogati, dakle, gorkim tvarima koje pospješuju proba-vu, zatim bogata je vitaminom C i karotenom, te mineralima kalcijom, željezom i fosforom. U vegetaciji stabljika ima dosta ra-zvijenu rozetu s mnogobrojnim

gusto raspoređenim listovima. Listovi su najčešće glatki, manje uvijeni do naborani s izraženim nazubljenim rubovima listova. Svojim primamljivim izgledom u jesen krasi mnoge vrtove.

SORTE I PRIMJENAZa komercijalnu proizvodnju

a i u manjim vrtovima uzgajaju se sorte širokih listova koje naj-češće nazivamo eskariol tip koje se i preporučuju. Kultivari tipa eskoriol otporniji su na niske temperature i ostale nepovoljne uvjete, pa su prikladniji za kasnu jesensku i zimsku berbu u medi-teranskom području.

U odnosu na kudrave sorte koje su manje važne u sorti-mentu, a imaju duboko urezane uske naborane listove. Kultivari kudravog tipa pored vrlo guste rozete i etioliranog «srca» ima-ju vrlo različito urezane, nazu-bljene i kovrčave listove i bijele, nježne i krhke srednje žile. Na-ročito su prikladni za pripremanje salata u ugostiteljstvu.

Iako je većina sorti endivije namijenjena za jesensko – zimski uzgoj, postoje i one koje se mogu uzgaja-ti u razdoblju proljeće – ljeto. Kao cjenjeni-je sorte izdvajaju se one sorte koje imaju uspravniji položaj li-stova u rozeti.

Endivija pankali-jerka – zahtijeva pje-skovita tla koja su do-bro gnojena. Razvija veću blago zdjelastu rozetu. Listovi su ko-vrčavi i blago gorkog okusa. Dobro podno-si hladnoću i jesensku vlagu. Sjeme klija od 10 – 12 dana.

Endivija eskariol zelena – razvija veli-

ku i blago zdjelastu zelenu roze-tu. Pogodno se razvija na lakšim tlima koja su bogata hranjivima. Najbolje je uzgajati kasno ljeti i u ranu jesen. Pretkulture su joj kupusnjače.

Endivija eskariol žuta – Odli-kuje se listovima žuto – zelene i svjetlije boje. Sadi se na mjesti-ma ranih kupusnjača, krumpira, graška i sl. Ima veliku rozetu koja je blago zdjelasta. Treba dobro gnojeno pješčano tlo.

Endiviju najčešće koristimo u svježem obliku, a može se kuhati i pirjati. Pošto ima tvrđe i žilavije listove od obične salate, najčešće se koristi u miješanim salatama. Ako je endivija previše gorkog okusa, preporuča se narezati i nekoliko puta isprati je vodom i gorčina će se ublažiti. Naime, upravo ta gorčina je zaslužna za poticanje teka, a ujedno potiče ubrzano izlučivanje toksičnih tvari iz organizma.

Vrijeme berbeEndivija je pristigla za ber-

bu kad je rozeta postigla svoju punu veličinu karakterističnu za kultivar, a unutrašnji listovi ro-zete sasvim su svijetli ili žuti. To se ranije postizalo vezanjem ro-ete desetak dana prije planirane berbe, kad je biljka sasvim suha. Noviji kultivari i bez vezanja ima-

ju «žuto srce». Pre-ma potrebi može se brati i nešto ranije. Potpuno razvije-na rozeta endivije može dostići prosje-čnu masu od 1 kg.

Bere se reza-njem rozete u zoni korjenova vrata, a zatim se očisti od svih starih, požu-tjelih i oštećenih li-stova. U jesenskom i zimskom uzgo-ju, kada postigne punu veličinu ro-zete, endivija može još dugo ostati na polju, pa je berbu lakše uskladiti s po-trebama tržišta. Što se dulje odlaže ber-ba, veći je otpad. Ovisno o kultivaru i sezoni uzgoja, pri-nosi mogu biti 20-40 t/ha.


Sjeme endivije


13

RAŠTIKA-nezaobilazna u zimskim danimaRaštika se najviše uzgaja u Hercegovini, Dalmaciji i cijelom priobalju, premda je posljednjih godina sve češća i u povrtnjacima koji se nalaze u unutrašnjosti naše zemlje. Da se zamijetiti i kako se sve veći broj povrćara preorijentirao na uzgoj ove veoma zahvalne povrtne biljke

14


Možemo slobodno reći kako je raštika ostavi-la svoj pečat na svim

generacijama koje su odrasle u Hercegovini. To nimalo nije začu-đujuće ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako su nas hraneći, naši roditelji i bake, «varali» na-vodima kako se od ovog povrća brže raste i kako se nadasve do-biva snaga. Ali, kada pogledamo čvrste stanovnike Hercegovine, ponekad se i zapitamo jesu li doista govorili istinu ili su navo-dili one stvari koje se inače djeci i trebaju govoriti. Bilo kako bilo, raštika je ostala omiljeno povrće tijekom hladnih zimskih dana, a za koje se vrlo rado otimaju i ljudi i stoka. Iako se kod nas pre-poznaje isključivo pod raštikom, neki je nazivaju još i lisnatim ke-ljom, broskvom ili raštanom. A da se na raštici da i dobro zaraditi, svjedoče i sve veće površine pod ovom povrtlarskom biljkom koja je, pak, nastala zbog različitih križanja među samim kupusnja-čama. Neki je čak u šali nazivaju i hercegovačkim krumpirom, alu-dirajući pritom na činjenicu da raštika redovito ostvaruje visoku

cijenu na tržištu, što posljednje dvije godine s krumpirom, naža-lost, nije bio slučaj.

Čuvajte sjeme!Kod raštike vrijedi nepisa-

no pravilo, koje kaže da je teže nabaviti njeno sjeme nego pro-izvesti samu biljku. To je jednim dijelom i razumljivo ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako se njeno sjeme još uvijek ne može pronaći u poljoljekarnama nego se i dalje daje iz ruke u ruku. A poznati su mnogi podvarijeteti i forme raštike, kod kojih je osno-vna podjela zasnovana po izgle-du lista i to na glatke, naborane i mahovinaste. Tako da danas svako naše hercegovačko mje-sto ima i svoju specifičnu raštiku. Uostalom, na tu temu će skoro biti gotov i magistarski rad na Agronomskom fakultetu Sveuči-lišta u Mostaru, što je znak da ra-štika plijeni sve veću pozornost kako na selu tako i u struci. Ali, to je i razumljivo kada nam je u sjećanju ostala nezaboravna kao jelo, posebice tamo gdje su laga-ni mrazevi od raštike činili pravu poslasticu. Tako, nećemo pretje-rati kažemo li da stanovnici krše-vite Hercegovine o raštici raspra-vljaju s jednakom strašću kao,

primjerice, Slavonci o kulenu. Stoga nemojte dopustiti da se sjeme raštike «izgubi» jer je ipak riječ o visokovrijednom jesen-skom povrću. A iako je smatrana sirotinjskom hranom, raštika je po svom kemijskom sastavu je-dna od najbogatijih kupusnjača. Inače, raštika se sije u proljeće i ljeto a flanci presađuju do kolo-voza. Svojom lijepom krošnjom, poljima i vrtovima dominira u jesen i početkom zime, baš kada drugog povrća nestaje. Listovi su joj najbolji kada ih malo prožme studen a spomenimo kako se vr-šni listovi smatraju ujedno i naj-kvalitetnijima na cijeloj biljci.

Kemijski sastavi uvjeti uzgoja

Međutim, iako je smatrana sirotinjskom hranom raštika je po svom kemijskom sastavu je-dna od najbogatijih kupusnja-ča. Sadržava oko 20 posto suhe tvari, 2-5 posto šećera, 2-4 posto bjelančevina i 100 –200 mg vita-mina. Zanimljivo je da su listovi osim vitaminima i mineralima u jesen bogati i šećerima koji je štite od hladnoće. Ali, osim kao zaštita od niskih temperatura še-ćeri pridonose i nastanku speci-fičnog okusa raštike. Inače, listo-

vi raštike se beru tijekom cijele zime a posebno su ukusni ako ih prožme studen. Spomenimo još kako se vršni listovi na stablji-ci smatraju i najkvalitetnijima. Agrotehnika uzgoja raštike isto-vjetna je kao i za kupus. Među-tim, za raštiku je karakteristično da je u pogledu tla, hranjiva, svi-jetla i vode prilično skromna kul-tura. Kao predkulture najbolje joj odgovaraju krumpir, mahuna i grašak, odnosno, kulture dobro gnojenje stajnjakom a koje se s parcele skidaju do polovice ko-lovoza.

Piše: Mario ćuBela, diPl.ing.

Raštika- zimska poslastica

Kako se raštikapriprema za jelo?

Način zbog kojeg se stano-vnici južnih dijelova naše zemlje u raštiku zaklinju kao najslađe jelo jest varivo s kockicama su-hoga mesa. Osoljeno i od dima oprano polumasno suho meso se izreže na kockice i zaprži na finoj masti, s malo luka i mrvicu brašna. Prelivena uzavrelom vo-dom i ocijeđena raštika (izreza-na na rezance) se baci na suho meso, podlije i začini prema želji, a pred kraj se dodaju još i sitnije kockice krumpira. Jelo se dalje, po želji, ugodi laganim kuha-njem. A koliko je navedeno jelo ostavilo traga na Hercegovcima, zorno svjedoči i podatak da su, odlazeći živjeti u druge krajeve, naši ljudi sa sobom nosili i sjeme raštike. Ubrzo je za ovu ukusnu kupusnjaču doznalo i lokalno stanovništvo pa se tako, nemoj-te začuditi ako je putujući kroz Ameriku ili Australiju, u restora-nima pronađete upravo na nji-hovom domaćem jelovniku!Presadnice raštike u AC Sjemenarni Nasad raštike

POVRTNJAKSREDINOM ZIMEU odnosu na početak zime sjetva i sadnja povrća do-biva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora po-vrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

kako, riječ je o stajskom gnoju kao komercijalnom proizvodu, koji je oslobođen prisutnosti sjemenki korova i zemljišnih šte-tnika. Dakle, od danas po stajski gnoj možete doći i u svaku bolje opskrbljenu poljoljekarnu gdje isti možete nabaviti bez bojazni da ćete njegovim razbacivanjem po parceli raširiti korovsku vrstu

koju ste ranije godinama mu-kotrpno i iskorjenjivali. Ali, da bi uspjeh bio potpun, nužno je svakako u tlo unijeti i odgovara-juću količinu mineralnog gnoji-va formulacije 8-16-24, 7-14-21, 7-20-30 ili 15-15-15. A koju od ovih formulacija pak upotrijebiti posavjetujte se sa stručnim oso-bljem iz poljoprivredne ljekarne.

Pored toga, u ovom vremen-skom razdoblju nužno je pripre-miti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca. Pod tim podrazumijevamo nji-hovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njiho-ve zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smijemo zaboraviti u našim južnim podru-čjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kul-tura. Barem je tako bilo prijašnjih godina. Time aludiram na obilne i svakodnevne kišne padaline koje već tjednima onemogućuju sve, pa i one najmanje, radove u polju. A ukoliko nam vrijeme to dozvoli, u južnim krajevima mo-žemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u zaštićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i sa-lata).

Kontrola uskladištenogpovrća i voća

Kako ne smijemo zaboravi-ti ni ranije uskladišteno povrće nužno je zaviriti u trapove i spre-mišta da bismo zamijetili i otklo-nili eventualne natrule plodove. Osim toga, za toplijih dana spre-mišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.


Peletirano organsko gnojivo Supstrati za sjetvu povrća Krumpir- obavezno naklijavanje

Premda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i

gnojiva onima koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. Da ne bi bilo zabune i nejasnoća, profi povrćari su ispravno postupili, jer su na taj način izbjegli kupo-vanje po novim PDV cijenama. A PDV kao mjera fiskalne politike ne bi bio loš ukoliko bi našim poljoprivrednim proizvođačima uspio pridonijeti barem malo većem i sigurnijem plasmanu njihovih, mukom proizvedenih, povtnih proizvoda. Ali, o tome neka brinu oni koji su za tu pro-blematiku i zaduženi. A nama je voditi računa da u 2006. godinu uđemo opskrbljeni sjemenom povrća, zaštitnim sredstvima i prijeko potrebitim organskim i mineralnim gnojivima.

Peletiranoorgansko gnojivo

Istina, domaći stajski gnoj se sve više zamjenjuje namjenskim, tvornički proizvedenim peletira-nim organskim gnojivima. Da-

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

JABUKAobilje visokovrijednihtvari ispod kore

Iako s Evinom i Adamovom jabukom počinju nedaće su-vremenog svijeta i čovjeka,

njeno konzumiranje je više nego korisno. Jer treba znati kako je jabuka bogata vitaminima, lako probavljivim šećerima, enzimi-ma potrebnim za dobru ravnote-žu organizma, bitnim kiselinama (jabučna kiselina) te mineralima prijeko potrebitim za život (kalij, natrij, kalcij, magnezij i fosfor). Ali najbogatija je, bez sumnje, kora ovog voća koju zbog primijenje-nih pesticida, često bivamo pri-siljeni oguliti. Iako je to u jednu ruku, rekli bismo, i opravdano, s druge strane i nije baš poželjno jer se u mesu ploda jabuke na-jvrjedniji sastojci kriju upravo tik ispod tanke kožice. Stoga jabuku jedite uvijek dobro opranu i po mogućnosti s korom jer se ispod nje i nalazi obilje visoko hranjivih tvari. Osim toga, težite tomu da što češće uživate u njenom siro-vom plodu jer se time zadržava u cijelosti sadržaj vitamina C. Ako pak jabuke kanite prerađivati, oguljene nikad ne ostavljajte da stoje u vodi već ih smjesta dalje preradite.

Jabuka na vrata, bolest kroz prozor!

Ima dosta istine u ovoj staroj narodnoj izreci. Jer malo koja voćna vrsta ima toliku ljekovi-

tost kao jabuka. Pored toga, s medicinskog su gledišta i najsta-riji liječnici veličali kure s jabu-kama. U srednjem se vijeku nije savjetovao za lijek samo plod, nego i njeni cvjetovi te listovi, i to najčešće protiv očnih bolesti. Čaj od njenih pupoljaka bio je pak namijenjen liječenju žutice, glavobolje, grčeva i otežane pro-bave. S druge strane, od davni-na je poznato kako kora jabuke općenito jača organizam, steže tkiva i snižava temperaturu. A sam plod jabuke djeluje umiru-juće te oslobađa bronhije i nos od nakupljene sluzi. Posebice je ljekovit čaj od jabuke u kombi-naciji s medom, premda se može pripraviti i kao sirup. Također, sok od jabuke može vrlo dobro poslužiti i za vanjsku primjenu jer kada se nanese na kožu, za-teže je i uljepšava ten. Ne treba zanemariti niti jabukovaču koja nastaje alkoholnom fermentaci-

jom jabučnog soka. Dakle, iako sadržava alkohol, u malim koli-činama je preporučljiva za kon-zumaciju. No, ukoliko se koristi u većim količinama, ista razara želučanu stjenku i uzrokuje poja-vu čira na želucu. Ali, ukoliko ste istinski ljubitelji jabuka, od sada ih konzumirajte još više, a ako ih do sada niste imali zastupljene u prehrani, zaista je vrijeme da ih uvrstite u malo većim količina-ma. Jer bit ćete puno zadovoljni-ji, zdraviji i ljepši.

Kako sačuvati jabuke?Jabuke se najbolje čuvaju

u drvenim gajbicama (holan-dezima), pokrivene slamom na temperaturi od pet stupnjeva C. Zašto? Zato jer niska tempe-ratura usporava zrenje, a slama čuva vlagu. Idealan bi bio kakav mračni podrumski kutak jer svje-tlo uništava vitamine i ubrzava zrenje plodova. Na nedostatak vlage posebno je osjetljiv Zla-tni delišes, koji se na suhom i toplom mjestu brzo smežura. Stoga jabuke poslažite u nekoli-ko redova tako da ih s vremena na vrijeme možete lako prekon-trolirati i izbaciti one koje su se počele kvariti. U njihovoj blizini nipošto ne držite krumpir, repu, luk ili kiseli kupus jer treba zna-ti kako jabuke vrlo lako upijaju druge mirise.

I što još?Istraživanja su pokazala

da jabuke gomilaju kalcij u kostima bolje nego mlijeko i mliječni proizvodi, pospješuju pamćenje, sprječavaju karijes dok neljuštene liječe od zatvo-ra a ribane od proljeva. Jabuka bez kore ili u kuhanom obli-ku preporuča se bolesnicima oboljelim od žuči, osjetljivim debelim crijevom ili čirom na želucu. Međutim, iako su sve jabuke dobre, uvijek postoje i prve među jednakima, barem tako tvrde kanadski stručnja-ci. Oni su ustanovili kako je na vrhu super-zdrave jabučne go-mile sorta Crveni delišes koja sadržava i najviše polifenola. A polifenoli su korisne biljne tvari povezane sa smanjenjem rizika od različitih bolesti, počevši od raka i astme pa sve do dijabete-sa. I dok čitamo o brojnim ljeko-vitim svojstvima ovog rajskog voća, možemo samo zaključiti kako se u jednoj jedinoj jabuci krije pola ladice lijekova! Barem tako tvrde stručnjaci…

Piše: Mladen karačić, diPl. ing. Jabuka-obilje vitamina

16


ŠTETNICI SMOKVESmokvu napada manji broj štetnika, ali neki od njih mogu pričiniti velike šte-te. Kao značajni štetnici smokve ističu se smokvin medič, smokvin moljac i smokvin potkornjak.

Smokva kao voćna kultura zauzima posebno mjesto među voćnim vrstama

na području Hercegovine. Iako nema većih nasada pod ovom voćkom, ona svojom simboli-kom urasta u dušu hercegova-čkih voćara. Rijetke su okućnice na području Hercegovine u ko-jima nema barem jedno stablo, Petrovače, Tenice, Termenjače ili neke druge sorte smokava.

Smokvu napada relativno mali broj štetnika, ali neki od njih, primjerice smokvin medič, mogu pričiniti velike štete.

Smokvin medič (Ceroplastes rusci)

Smatra se najvažnijim štetni-kom smokve na području Her-cegovine. Osim smokve može napasti i agrume, vinovu lozu, ali i mnoge ukrasne vrste drveća i grmlja. U godinama kad se javi u prenamnoženju može napraviti velike štete na smokvama.

Štetnik je vrlo specifičnog izgleda. Naime, štit ženke koji uzgred podsjeća na oklop kor-njače, izgrađen je od devet plo-čica od kojih je najveća, central-na, osmokutnog izgleda, a oko nje je raspoređeno osam manjih četverokutnih pločica. Kod stari-jih ženki gube se granice među pločicama pa se uočava smeđe polukuglasto tijelo. Duljina tijela ovog štetnika iznosi oko 5 mm. Mužjaci su sitniji i bijele boje.

Štetnik ima jednu generaciju godišnje. Prezime ličinke drugog stadija razvoja ili odrasle ženke na granama smokve koje tije-kom proljeća legu jaja ispod šti-ta. Jedna ženka odlaže veliki broj jaja (oko 1000). Ličinke se javljaju

krajem svibnja i u lipnju. Ličinke smokvina mediča su žutosmeđe boje. Dok su mlade, raznosi ih vjetar i na taj način se šire. Ličin-ke se nalaze na gornjoj strani li-šća ali i na plodovima. Vrlo brzo se prekrivaju voštanim izlučevi-nama. Kasnije prelaze na grane, na kojima ženke prezime.

Štete od smokvina mediča prvo se uočavaju na lišću koje se postupno suši i otpada. Kasnije dolazi do sušenja tanjih i debljih grana, a na kraju se može osušiti i cijelo stablo. Osim toga, štetnik luči i mednu rosu na koju se na-seljavaju gljive čađavice.

Mjere zaštite protiv ovog štetnika provode se tijekom mi-rovanja vegetacije primjenom uljanih-organofosfornih insekti-cida. Štetnik se može suzbijati i tijekom vegetacije, no s izborom insekticida treba biti oprezan jer je smokva vrlo osjetljiva na njih posebno na pripravke koji se pri-mjenjuju u obliku emulzije.

Smokvina buha(Homotoma ficus)

Čest štetnik smokve na po-dručju Hercegovine, ali štetnik koji se u većoj brojnosti javlja povremeno.

Odrasla buha je crvenkasto-smeđe ili zelenkaste boje, s izra-ženom crvenom nervaturom na

prozirnim krilima. Duljina tijela je oko 5 mm. Jaje je izduljeno i tamnosmeđe boje, dok su ličin-ke svijetlozelene boje.

Prezime jaja na granama smokve. Početkom kretanja ve-getacije javljaju se ličinke koje u početku sišu na mladim listo-vima, a kasnije na naličju listova. Kao posljedica sisanja, na licu listova vide se brojne bjeličaste točkice. Kod jačeg napada lišće mijenja boju, žuti i na kraju se osuši. Tijekom lipnja mjeseca ja-vljaju se odrasli oblici koji jedno vrijeme miruju, a u jesen se po-novno hrane, kopuliraju nakon čega ženke odlažu jaja na grane.

U godinama kad se javi u većoj brojnosti provode se mje-re zaštite koje se odnose na pri-mjenu uljanih organo-fosfornih insekticida u periodu mirovanja vegetacije. Suzbijanje se može provesti i u vegetaciji, ali treba biti obazriv na izbor pripravaka jer na većinu njih, ili na previso-ke koncentracije, smokva reagira odbacivanjem lišća.

Za primjenu u vegetaciji ko-riste se pripravci na osnovi ome-toata, diazinona, malationa, ali u najnižim preporučenim koncen-tracijama.

Smokvin potkornjak(Hypoborus ficus)

Značajan štetnik smokve na području Hercegovine. Kara-kterističan je po tome što, osim oslablijelih i iscrpljenih stabala smokava, napada i ona zdrava. Odrasli oblik je vrlo sitan, veliči-ne 1-1,3 mm, crn i bez sjaja. Po-krilje je tamnosmeđe boje.

Ima tri generacije godišnje. Buši poprečni primarni hodnik,

a na obje strane ličinke buše sekundarne hodnike. Bušenjem većeg broja hodnika ubrzava se propadanje grane pa i cijelog stabla. Najradije napada tanje grane.

Piše: doc. dr. ivan ostoJić

Smokvin moljac(Choreutis nemorana )

Proširen je u svim područjima uzgoja smokava, ali rijetko kada nanosi veće štete. Na području Hercegovine zabilježene su veće štete u 2004. i 2005. godini pose-bno na području općine Čitluk.

Gusjenice izgrizaju lišće, pa za jakog napada ostanu samo žilice. Zabilježene su štete i na plodići-ma. Napadnute organe, gusjeni-ca, zapreda pređom ispod koje se hrani. Gusjenica je vrlo živahna, žutozelene boje s crnim točkica-ma. Naraste do 15 mm.

Ima tri generacije godišnje. Suzbija se tijekom vegetacije pri-pravcima na osnovi ometoata, di-azinona, malationa i drugim pri-pravcima koji nemaju negativno djelovanje na smokvu.

Smokvin medič

Smokvin medič-ličinke Smokvina buha na listu Grane oštećene od smokv. potkornjaka Ličinka smokvina moljca

Štete od smokvina moljca


17

BRUSNICA-snaga prirodeBrusnica je zimzeleni grmić visok do 25 cm koji najbolje uspijeva u planinskim kraje-vima, po suhim i svijetlim crnogoričnim šumama. Ipak, na spomen brusnice gotovo svatko prvo pomisli na fine kolačiće

Bobičasti plodovi brusnice, latinskog naziva Vaccinum macrocarpon, neizostavni

su na tržnicama tijekom ljetnog i rano jesenjeg razdoblja. Ustvari, barem je takvo stanje na tržnica-ma u sjevernijim dijelovima naše zemlje, dok se u toploj nam Her-cegovini brusnica može pronaći isključivo «prerađena» u razne farmacijske proizvode u ljekar-nama. S druge strane, kod nas je brusnica relativno nepoznata biljka koju svrstavaju u različite skupine voća, povrća, ljekovitog i aromatičnog bilja a pojedini iz neznanja smatraju kako je riječ o najobičnijem kolaču!!!. Iako je jednim dijelom doista možemo svrstati u sve navedene skupi-ne, treba znati kako je brusnica svojim osobinama i uvjetima do-spijevanja najsličnija borovnici. Dakle, gdje god se uzgaja boro-vnica, može se bez većih pote-škoća uzgajati i brusnica.

Prirodni lijek zategobe mokračnih putova

Postavlja se pitanje zašto je potražnja za brusnicom aktualna tijekom cijele godine. Doista ne

bi vjerovali koliko je velika potra-žnja za plodovima i sadnicama brusnice u Hercegovini. Možda bi nam na to najbolje odgovorili svi oni koje muči upala mokraćnih kanala. A njih kao da je i previše! Jer treba znati kako se kod nave-denih tegoba upravo preporuča svakodnevna uporaba brusnice. Naime, flavonoidi iz brusnice, za-hvaljujući posebnim receptorima, imaju posebno antibakterijsko djelovanje upravo u tom dijelu tijela. Na taj način brusnica sprje-čava nastanak urinarnih infekcija, a ako se infekcija pak razvila, dra-stično snižava broj bakterija (po-sebice E. koli) u urinu. Istraživanja su pokazala da sastojci iz brusnice uništavaju i Helicobacter pylori, bakteriju uzročnika čira na želu-cu. Osim toga, njene djelatne tva-ri uništavaju i bakterije naseljene u ustima, koji inače s vremenom dovode do raznih bolesti zuba i zubnog mesa. I mogli bismo o ljekovitim svojstvima brusnice, čini nam se unedogled…

Pa kako uopćeizgleda brusnica ?

Brusnica je zimzeleni grmić visok do 25 cm koji najbolje uspijeva u planinskim krajevima,

Biljni diuretici su biljke koje se primjenjuju za ispiranje mo-kraćnih kanala kod bakterij-skih i upalnih bolesti, kame-naca u bubregu i mokraćnom mjehuru pa i kod reumatskih tegoba. Kao djelatne tvari ove biljke sadrže eterična ulja, sa-ponine, flavonoide, a za neke se navodi veći sadržaj soli kalija. U tu skupinu spadaju preslica (Equisetum arven-se L.), breza (Betula pendula Roth.), zečiji trn (Ononodis spinosa L.), kopriva (Urtica dioica), pirika (Agropyron re-pens), maslačak (Taraxacum officinale) i sl. Također, u istu skupinu možemo svrstati i borovicu, ljupčac i peršin koji pak sadrže eterična ulja zbog kojih ih ne treba rabiti kod upalnih bolesti bubrega i u trudnoći, dok korijen ljupčaca i peršina može izazvati foto-senzibilitet, odnosno, pojavu tamnih mrlja na koži nakon sunčanja. Dakle, u prirodi leži mnogo neiskorištenih darova koje pak moramo oprezno ko-ristiti i to isključivo u suradnji s ovlaštenim farmakolozima.

Piše: Mladen karačić, diPl. ing. po suhim i svijetlim crnogori-čnim šumama. Listovi su ovalni, sitni, kožasti, cjelovitog ruba, na rubu previnuti, sjajni i s kratkom peteljkom. S donje strane imaju tamne točkaste žlijezde koje se vide golim okom. Bijeli i ruži-časti cvjetovi zvonastog oblika razvijaju se u grozdastim cva-tovima. Biljka cvate od svibnja do srpnja, a plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu. U početku su to bijele, a tek poslije crvene bobe promjera 6-8 cm s osta-tkom čaške na vrhu. Iznutra su «brašnjavi» pa otud ponegdje za brusnicu i naziv brašnjača. U ljekovite pak svrhe skupljaju se listovi brusnice koji sadržavaju arbutin, hidrohinon, erikolin, ericinol, treslovine i druge tva-ri. Ali, bobe brusnice se rabe, pored ranije opisanih ljekovitih svojstava, i kao začin jelima od divljači ili za pripremanje voćnih sokova, vina, pekmeza i rakija. Međutim, iako se o ljekovitim učincima brusnice manje-više sve zna, relativno je nepoznata činjenica kako se ipak ne pre-poruča dugotrajnija uporaba njenih većih količina iz razloga što može dovesti do oštećenja jetre i hemolitičke anemije.

Brusnica

18


ŠTETNICI U DRVU VOĆAKA Posljednjih godina može-mo zamijetiti sve veći broj napadnutih stabala voćaka, čiji drveni dijelovi pred-stavljaju pravu poslasticu za nekoliko štetnih vrsta kukaca. I dok štetnike na listovima i vanjskim dije-lovima stabala s lakoćom uništavamo, od vrbotoča i granotoča možemo samo strepiti

Ustvari, postoji nekoliko štetnih vrsta kukaca koji prave štete ubušujući se

u drvene dijelove stabla. Među njima moramo posebno ista-knuti voćnog sipca, granotoča i vrbotoča te voćnu strizibubu. Bilo kako bilo, ono što je bitno naglasiti jest činjenica da napa-dnuta voćna stabla na području Hercegovine vrlo brzo i stradaju. Tomu prije svega pridonosi jaka, doslovce orkanska bura koja s lakoćom lomi napadnute grane ili čak čitava stabla. Naime, nave-deni štetnici ubušuju se u unu-trašnjost grana gdje se, poput vrbotoča, razvijaju u njihovom središnjem dijelu praveći manje ili veće hodnike. Za kratko vrije-me unutrašnjost grana ili debla slabi zbog čega su i tijekom hla-dnijih, vjetrovitih hercegovačkih dana podložne lomljenju.

VRBOTOČ-štetnik deblaMalo bi koji voćar i pomislio

da veliki sivosmeđi leptir (pro-mjera krila oko 9 cm) kojeg teško može zapaziti u svom voćnjaku (jer leti noću), predstavlja vrlo opasnog štetnika. Ženka leptira tijekom lipnja i srpnja pomoću legalica leže jaja na koru u sku-

pinama. Petnaestak dana ka-snije izlegu se gusjenice koje se odmah potom ubušuju u koru. Kada malo odrastu, prodiru u samo drvo gdje prve godine na-prave hodnik dubok 2-3 cm a na čijem se izlazu zapaža crvenkast sok i piljevina. Stoga je i te kako važno s vremena na vrijeme sa-svim izbliza pažljivo pregledati koru grana i debla voćaka, jer se upravo po tim rupicama lako otkrije i prisutnost ovih drvenih nametnika. Pošto zbog vlasti-tog nemara te rupice često ne zamijetimo, gusjenica sljede-će godine nesmetano prodire dublje u drvo gdje buši ovalne plosnate hodnike prema sredini debla. Svojim snažnim vilica-ma ona dubi drvo dvije godine zbog čega se cijelo stablo suši i konačno propada. A u Hercego-vini se u napadu zna uočiti i do tridesetak gusjenica po jednom stablu. A ta proždrljiva gusjeni-ca se da lako prepoznati jer ima crnu glavu i mesnato crvenkastu boju s karakterističnim mirisom na trulo drvo. Naraste oko 9 cm i gotovo da ne bira žrtvu jer napa-da čak do 200 vrsta stabala. Tako je možemo vidjeti i na vrbi, pla-

tanu, lipi, javoru, divljim keste-novima te jablanima. U voćnjaku posebno napada jabuke, kruške i trešnje zbog čega «nazovi stru-čnjaci» često kažu da im je košti-ćavo voće uništio žilogriz. Iako ni on nije rijedak štetnik (čak na-protiv), puno vrbotočcevih žrta-va pripisuju upravo njemu.

GRANOTOČ- štetnik granaI dok vrbotoč napada isklju-

čivo debla starijih voćaka gra-notoč preferira isključivo grane i

stabalca mladih voćaka. Stoga su i štete koje on nanosi voćkama često i veće, jer u špalirnim (di-rigiranim) uzgojima prouzrokuje pucanje i lomljenje grana nužnih za formiranje uzgojnih oblika. Granotoč je pak bijeli leptir, s kri-lima posutim crnim točkicama, veličine do 6 cm. Gusjenica mu je žute boje s crnim točkicama veličine do 6 cm. Ipak, možemo ustvrditi kako je ovaj štetnik ma-

nji probirač voćaka od vrbotoča, jer osim jabuke, kruške i trešnje napada još samo dunju, orah, li-jesku te katkad i vinovu lozu.

MJERE SUZBIJANJANavedeni štetnici se suzbijaju

na istovjetan način. Dakle, osno-vna mjera je uočavanje ulaznih rupica nakon čega se kroz njihov otvor guraju žice savinutog vrha u kuku. Znači, nastojimo štetnu gusjenicu uništiti prvenstveno mehaničkim putem a ako nam to ne pođe za rukom u otvore rupica možemo uštrcavati i in-sekticide u peterostruko većoj koncentraciji. Navedene rupe se potom trebaju dobro začepi-ti kalemarskim voskom. S druge strane, jače napadnuta stabla možemo jedino iskrčiti i upotri-jebiti kao ogrjev. Ipak, za razliku od vrbotoča, granotoč se može suzbiti i na taj način što možemo otpiliti jače napadnute grane te ih potom i spaliti. Za razliku od drugih štetnika drva voćaka, ovaj ubojiti tandem napada isključivo zdrava stabla, i to vrlo uporno, ne napuštajući ih kad ih već je-dnom napadnu. Stoga je i velika noćna mora svih hercegovačkih voćara ubojiti tandem granotoč i vrbotoč, premda ne zaostaju ni njihovi prijatelji «po struci» broj-ni prstenari i potkornjaci!


Oštećena grana jabuke Piljevina-znak prisutnosti štetnika u grani

Imago granotoča

Imago vrbotoča Kukuljica granotoča


19

RADOVI U VOĆNJAKU TIJEKOM ZIME

Ne, nije vrijeme za odmaranje jer i za hla-dnih i snježnih zimskih dana u voćnjaku uvi-

jek ima posla. Prije svega, treba ga zaštititi od voluharica i divlja-či (zečeva, srna i divljih svinja). U tu svrhu dobro dođu zaštitne mreže koje se jednostavno i s la-koćom stavljaju na voćke. Posta-vljene plastične mreže ne treba vezati jer se one proširuju kako i sama voćka raste. Dakle, dovolj-no je mreže postaviti i biljke su nam zaštićene od štetnih gloda-vaca a što je posebice važno za

netom posađene jednogodišnje voćne sadnice.

U posljednje vrijeme, kao zaštitu, voćari sve više koriste i kemijska sredstva kojima se pr-skaju donji dijelovi stabla. U tu svrhu može poslužiti Kunilent R-12 koji svojim mirisom odbija štetnu divljač.

Bijeljenje voćakaPored toga, početkom zime

je dobro obijeliti i debla voćaka kako bi ih zaštitili od pucanja kore. Za bijeljenje se rabi su-spenzija dobre mazivosti, a koja se dobije na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje se 5 kg gaše-nog vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg močivog sumpora (Chro-mosul 80 ili Ku-mulus). Premazi-vanje se obavlja četkom a prema-zuje se deblo i ra-čvište grana. Cilj bijeljenja debla voćaka je zaštita od pucanja kore. Kako se trenutno voćke nalaze u stanju mirovanja tako mogu izdr-žati dosta niske t e m p e r a t u r e .

Međutim, za vedrijih i sunčani-jih dana kora voćaka se lagano zagrijava čime one ponovno po-činju i «raditi». Zbog kolanja so-kova pokrenutih tijekom sunča-nih dana, dolaskom noći voćke ostaju nezaštićene što dovodi do opasnog pucanja njihove kore. S

druge strane, bijeljenjem debla odbijamo sunčeve zrake te se kora ne zagrijava a time ne do-lazi do njenog pucanja. Nave-deno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i donjih dijelova krošnje. Pored navedenih mjera u voćnjaku ne smijemo zanemariti i još jednu.

Zaštita od mraza Naime, ukoliko to još ni-

smo uradili, nužna je zaštita i agruma od mraza i jakih sjever-nih vjetrova. U tu svrhu, prije

PRSTENASTO ZAREZIVANJE KORE

Na vrlo bujnim jabukama i kruškama (ne i na ko-štičavim voćkama) koje

ne zadovoljavaju urodom, prste-nasto zarezivanje kore može se primijeniti kao krajnje sredstvo za obuzdavanje vegetativnog rasta i poticanja većeg stvaranja cvjetova.

Potkraj proljeća oko debla uklonite usku traku kore i kam-bijskog sloja, na visini od oko 1 m. Ta mjera umanjuje dotok hra-njiva i hormona u korijenje, pa se oni nakupljaju u gornjem dijelu stabla. Prstenasto se zarezivanje mora provesti vrlo pažljivo jer stablo može usahnuti. Najprije

izmjerite širinu trake koja na ma-lom stablu mora biti samo 3 mm; širina se postupno povećava do 1 cm na vrlo velikim stablima. Cijelom širinom debla nožem izrežite traku kroz koru i kambij-

1. Zalijepite ljepljivu vrpcu oko debla, što će vam pomoći da nači-nite dva usporedna reza. Prsten bi trebao biti širok 3 mm-1 cm, ovi-sno o starosti i veličini stabla

2. Usporedne rezove trebali biste načiniti kroz koru i kambijski sloj. Tupom stranom oštrice noža opre-zno uklonite prsten kore.

3. Omotajte vodootpornu ljepljivu traku oko prstena, tako da prekri-va ranu, ili da ne dodiruje kambij-ski sloj. Traku uklonite kada rana zacijeli.

ski sloj do tvrdog drveta i uklo-nite je. Ranu zatvorite s nekoliko slojeva ljepljive vodootporne vrpce, koja mora prekrivati ranu bez dodirivanja kambijskog slo-ja. Rana bi tijekom jeseni trebala

zacijeliti i tada možete ukloniti ljepljivu traku. Sljedeće godine stablo bi trebalo proizvesti mno-go više cvijetova, a time i plodo-va-jer svaka biljka na ozljeđiva-nje reagira obnavljanjem.


početka zime, stabla agruma se omotavaju namjenskim mreža-ma. A svi se dobro sjećamo kako je posljednje dvije godine, zbog jače i hladnije zime te mraza, u južnoj Hercegovini nastradao veliki broj stabala agruma, upra-vo zbog njihovog neadekvatnog ili nikakvog zaštićivanja. Stoga, to ove godine nipošto nemojte zaboraviti!

Mreže za zaštitu agruma

20



STAJSKI GNOJGnoj od svinja sadrži više fosfora nego gnoj goveda, a gnoj od pilića sadrži znatno više hraniva nego drugi gnoj zbog velike količine suhe tvari

Stajski gnoj je najvažnije ali i najstarije organsko gno-jivo. Sastoji se od izmeta

i mokrače domaćih životinja, a vrlo često i manjih količina sla-me. Proizvode ga sve domaće životinje. Kako bi stajski gnoj bio kvalitetan, potrebno ga je složiti na gnojištu te ga ostaviti da fer-mentira, «sazrijeva», najmanje šest mjeseci , jer svježi (nezreli) stajski gnoj može biti fitotoksi-čan, ali i zagaditi okoliš. Česti su gubici hranjiva, posebno dušik, iz stajskog gnoja. Da bi se oni smanjili, poželjno je već u staji dodati dnevno 100-150 grama na 1m2 superfosfata. Superfosfat veže amonijak i smanjuje gubi-tke dušika, povećava se količina fosfora, a superfosfat djeluje i bakteristatično, što je povoljno za zdravlje stoke. Zreli stajski gnoj sadrži različite količine hra-niva, ovisno o vrsti životinje ali i načinu pripreme stajnjaka.

Svinjski gnoj sadrži više fo-sfora nego gnoj goveda, a gnoj peradi, posebice pilića, sadrži znatno više hranjiva nego drugi gnoj zbog velike količine suhe tvari. Tako je koncentracija du-šika u pilećem gnoju veća i do pet puta nego u stajskom gnoju drugih životinja. Za stajski gnoj

može se općenito reći da je više dušično i kalijevo gnojivo, a ma-nje fosforno.

Pri aplikaciji stajskog gno-ja u tlo mogući su gubici od 2 – 30 % dušika, a velike količine dušika gube se kada su tempe-rature visoke i puše vjetar. Za odvoz stajskog gnoja s gnojišta na poljoprivredne površine bira se prohladno i oblačno vrijeme, bez vjetra.

Formiranje hrpica na njivi, če-sta praksa u Hercegovini, moguć je gubitak hraniva, ili pak naku-pljanje hraniva u previsokim kon-centracijama na tim mjestima, što uzrokuje «plješine», pa kultu-re ne rastu ili su prebujne. Valja naglasiti nužnost momentalnog unošenja gnoja u tlo, jednim od načina obrade, po mogućnosti oranjem. Prosječna dubina uno-šenja stajskog gnoja varira od 20-25 cm, što dakako, ovisi o ko-ličini gnoja i svojstvima tla. Stajski gnoj se unosi u različito vrijeme, što najčešće ovisi o klimi. U uvje-tima vlažne klime stajski gnoj se dodaje bliže sjetvi, a u uvjetima sušne dosta prije sjetve. U lakšim teksturnim tlima raspadanje staj-skog gnoja je brže, a i ispiranja hraniva su veća.

Slama i drugi biljniostaci kao gnojivo

Iako je količina hraniva u slami niska (N –0,5 %, P –1 % i K-1%), zbog sadržaja celuloze, sla-ma je pogodno organsko gnoji-vo. Osim slame u tlo se zaorava i kukuruzovina, lišće kupusnjača, te mnogi drugi ostaci. Kako bi se potaknula razgradnja celuloze, odnosno rad mikroorganizama,

pri zaoravanju slame na 100 kg slame dodaje se 1 kg dušika. Slama u tlu popravlja strukturu, što je posebno važno na težim tlima.

Kompost i kompostiranjeKompost je pro-

izvod koji nastaje razgradnjom biljnih ostataka iz doma-ćinstva, a može se miješati s različitim dodacima (slama, li-šće, pokošena trava. I dr.). Da bi hraniva iz komposta postala bilj-

kama pristupačna, mora doći do razgradnje, koju obavljaju mikro-organizmi. Proces kompostiranja traje nekoliko mjeseci do dvije ili tri godine, a kvaliteta komposta može se popraviti miješanjem s mineralnim gnojivima. Vrlo kvalitetan kompost dobiva se kompostiranjem stajskog gno-ja, posebice ako se humifikacija provodi uz pomoć gujavica.

Piše: Mario ćuBela, diPl. ing.

Stajsko gnojivo

Peletirano organsko gnojivo

Slama kao gnojivo

Gnojivo od svinja-bogato dušikom

Posuda za kompostiranje


21

PITANJA I ODGOVORISadnja živicePlaniram svoju okućnicu od prometnice odvojiti, odnosno, ograditi živom ogradom. Sto-ga me zanima na koji način se vrši sadnja živice?Živice se obično sade u jednom redu, a ukoliko raspolažete s do-voljno prostora istu tu sadnju možete planirati i u dva reda (cik-cak sadnja). Ukoliko pak, planirate formiranje duge živice za koju će vam trebati mnogo bi-ljaka, onda je dobro u rasadnica-ma određenu količinu unaprijed i naručiti. Što se broja sadnica tiče, one ovise od veličine i na-čina rasta biljne vrste s tim da će vam po nepisanom pravilu za jedan dužni metar trebati od 2 do 5 sadnica. Razumljivo, da ukoliko želite živicu koja će se brzo zatvoriti, onda se i sama sadnja planira malo gušće, s tim da ipak u tom pogledu ne smi-jete pretjerivati. Dakle, ako vam se ne žuri, grmove posadite na preporučenu udaljenost. Sadnja se izvodi na način da uz trasu živice prethodno nategnete uže uz koje se iskopa jarak dubine 30-50 cm i širine 40-60 cm. Po-tom je poželjno vilama dodatno prorahliti dno jaraka. Sadnice razmjestite po trasi živice na predviđenim razmacima, naiz-mjenično raspoređujući slabije i snažnije sadnice, kako bi i živica bila koliko-toliko ujednačena. Nakon toga iskopanu zemlju iz jarka pomiješajte s Flortis sup-stratom te manji dio te mješavi-ne nanesite na dno jarka i na tu zemlju položite sadnice. Slijedi zatrpavanje jarka s ostatkom ze-mlje uz njeno pažljivo zbijanje. Kada ste sa sadnjom završili, još je potrebno živicu prikratiti kako biste potakli njeno grananje ali i izvršiti obilno zalijevanje jarka da bi se zemlja slegla i kako bi biljke dobile dovoljne količine vode.

Josip Brkljača, ing.

Koje gnojivo koristitiza lončanice?U svom domu i vrtu imam mnogo ukrasnih lončanica i

grmova za koje sam nabavila različite vrste gnojiva, počevši od štapića pa sve do njihovih tečnih i granuliranih varijanti. Međutim, često se nalazim u dvojbi koje gnojivo i upotrije-biti?Lončanice na raspolaganju imaju malo zemlje koja se brzo iscrpi. Zato lončanice treba re-dovito i gnojiti, ali se pritom tre-ba strogo pridržavati uputa za uporabu. Jer nedostatak hranji-vih tvari očituje se u njihovom slabom rastu i cvatnji, te svjetli-joj boji listova. Stoga lončanice u proljeće treba presaditi u na-mjenske Flortis supstrate ili pak pognojiti. U tu svrhu se mogu primijeniti sporodjelujuća gno-jiva u obliku štapića. Međutim, kada biljke procvatu, poželjno je dodavati i tekuće gnojivo koje uostalom odmah i djeluje. Ali, kod doziranja tekućeg gnojiva treba biti pažljiv i uvijek radije dodajte premalo nego previše. S druge strane, raskošne cvje-tnice u vašem vrtu poput hibi-skusa, dubrovnika i oleandera trebate gnojiti tekućim varijan-tama gnojiva svakih 14 dana. Pri tom trebate znati da u svim bo-lje opskrbljenim poljoljekarna-ma možete nabaviti, primjerice, namjenska gnojiva za azaleje, za hortenzije, za kamelije i sl. Takvim vrstama gnojiva uvijek trebate dati prednost nad onim univerzalnim.

Mr. Aida Kohnić

Zašto ribice ugibajuImam caffe bar u centru gra-da. Ispred samog šanka se pored ostalog nalazi i veliki akvarij sa zlatnim ribicama. Međutim, iako sam im osigu-rao sve (redovito čišćenje fil-tera i akvarija, dodavanje pre-parata za regeneraciju vode i ribice čistače), zlatne ribice nakon kraćeg vremenskog ra-zdoblja redovito ugibaju. Što može biti potencijalni uzrok tomu?Pošto sam i sam bio suočen sa sličnim poteškoćama, dugo vre-

mena sam tražio uzrok ugibanja raznih vrsta ribica u caffe baro-vima i noćnim klubovima. Na-kon opsežnih radnji i temeljitog čišćenja cijelih akvarija te opre-me nisam dobivao pozitivan re-zultat. Onda sam i s malo sreće otkrio pravi razlog. Naime, ribice su veoma osjetljive na glasnu glazbu koja svojim povećanim decibelima doslovce razara nji-hov osjetljivi organizam. Stoga vam jedino preostaje da odabe-rete između glazbe i ribica.

Vedran Lasić

Podloge za breskvuNamjeravam posaditi malo veći broj sadnica breskve pa me stoga zanima kojim sa-dnicama treba dati prednost: onima cijepljenim na podlozi vinogradarske breskve ili oni-ma novijim na GF podlogama? Osim toga, koja je uopće ra-zlika između dvije navedene podloge?Prije svega, trebate znati kako ćete sadnice breskve koje se nalaze na GF podlogama malo teže pronaći jer je i sama nji-hova proizvodnja manje raši-rena. Pored toga, zbog nešto veće cijene navedenih sadnica voćni rasadnici ipak preferiraju klasične vrste na podlozi vino-gradarske breskve. A vinogra-darska breskva je kao podloga pogodna u toplom i sunčanom podneblju na rastresitim vino-gradarskim tlima, propusnim za vodu, s količinom vapna do 5 posto. Na tlima iznad 5 posto aktivnog vapna dolazi, pak, do pojave ferokloroze ili žućenja lista pa se na takvim terenima prednost daje podlozi križancu između breskve i badema (GF 667) koja podnosi čak do 12 posto fiziološki aktivnog vapna. Riječ je o vrlo zahvalnoj podlo-zi koja se može upotrijebiti na tlima u kojima je ranije bila po-sađena breskva ili nektarina na podlozi vinogradarske breskve. U novije vrijeme, na području općine Ljubuški zamijećeno je da sve veći broj voćara poništa-

va zasade breskve uzgojene na podlozi vinogradarske breskve a u sve korist podizanja novih nasada na GF podlogama. Kako i sami voćari navode, razlog leži u činjenici da borba protiv klo-roze i unošenje u tlo relativno skupih preparata na bazi želje-za, znatnije povećava troškove proizvodnje i umanjuje doho-dak. Stoga ćemo prednost ipak dati sadnicama proizvedenim na GF podlogama.

Nino Rotim, dipl.ing.

Sadnice cijepljenog orahaMožete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i ko-liko je vremena potrebno da sadnica-sijanac uopće dođe na rod? Unaprijed zahvalan!Istina je da u voćnim rasadni-cima uglavnom nemamo za-stupljenu sadnicu kalemljenog oraha i da je u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu ima-mo i njihovu stalnu nestašicu. Jer orah je za razliku od dru-gih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i ge-nerativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena, čime se razumljivo i produžava nerodno razdoblje sorte uzgo-jene na takvoj podlozi. Jedno-stavno rečeno, sadnica-sijanac će rod donijeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima voćara rasadničara to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina. Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je pet puta jeftinija od kalemljenih sa-dnica oraha.

Nino Rotim dipl.ing.

22


MASLINOVO ULJE - izvor zdravlja i ljepoteMaslinovo ulje jako je važno za zdravlje ljudi, iako ga danas kozmetičari koriste i za razne prvoklasne pri-pravke koji daju zdrav, lijep i svjež izgled koži

Prema navodima stručnjaka maslina je jedna od najstariji

biljaka, o čemu nam svjedoče i brojni zapisi kroz povijest. Već u doba Feničana izvozilo se i čuva-lo maslinovo ulje u glinenim po-sudama, dok Egipćani na svojim rukotvorinama isključivo koriste motive ove vrijedne i plodono-sne biljke. Za vrijeme Rimskog Carstva spravom možemo reći da je maslina doživjela svoj puni procvat jer se njen uzgoj proširio po cijelom Sredozemlju. Kolika je vrijednost maslinovog ulja po-kazuje nam i sama činjenica da su rimske božice za njegu svog dobro očuvanog tijela koristile raznorazne mirodije napravljene upravo od maslinova ulja. Stoga ni u kojem slučaju nećete pogri-ješiti ukoliko koristite maslino ulje na bilo koji način, kroz kuli-narstvo ili masažu.

Izvor zdravljaMaslinovo ulje korišteno u

bilo kojem obliku pomoći će

nam da prebrodimo bolesti koje su svakodnevni pratilac u ljud-skom životu. A ono se koristi kao dobar laksativ te kod ljudi koji imaju poteškoća sa žuči jer spre-čava stvaranje žučnog kamenca (dovoljno je uzeti jednu žlicu maslinova ulja prije jela). Spre-čava također osteoporozu, a po-sebno dobro se pokazalo i kod žena u menopauzi. Dragocjen je i antioksidans jer sprečava akti-vnost slobodnih radikala, točnije kemijskih sastojaka koji potiču arterosklerozu i uzrok su nekih oblika tumora. Osim toga, ma-slinovo ulje koristi se u liječenju dijabetesa a pored svega koristi se i u raznoraznim dijetama za mršavljenje. Samo nekoliko kapi maslinovog ulja daje ugodan okus bilo kojem jelu, a njegovim korištenjem manje ćemo kon-zumirati druge masne tvari koje štetno djeluju na naš organizam. Važno je znati da maslinovo ulje štiti i čuva srce i arterije te poma-že u preventivi kardiovaskular-nih bolesti, a sve to zahvaljujući nezasićenim masnim kiselinama

Gorko je ljekovito! Jeste li zna-li: što je gorče maslinovo ulje je zdravije jer sadržava više oleokantala, gorkih tvari koje sprečavaju pojavu upala. Isto pravilo vrijedi i za ostale gorke namirnice jer u njima ima više ljekovitih tvari koje nas štite od virusa, parazita i upala te pospješuju rad jetre i bubrega. Dakle, što je ulje gorče bolje poništava razorno djelovanje enzima koji izazivaju upalne procese a što je posebno opa-sno kod reumatoidnog artritisa i upalnih bolesti crijeva. To su uostalom potvrdili i znanstve-nici koji su dokazali da je jačina gorkog okusa kojeg pojedina ulja izazivaju, proporcionalna ljekovitom djelovanju tog ulja.

• Španjolska i Italija imaju najveći broj stabala maslina i vodeći su proizvođači maslinova ulja. Značajni proizvođači su i Grčka, Tunis, Turska. Spomenute zemlje su i glavni izvoznici maslinova ulja. Italija i SAD su najveći uvoznici.• U dojenačkoj dobi dijete majčinim mlijekom dobiva oko 50 % energije od masnoća. Kravlje je mlijeko potrebno «humanizirati» biljnim uljima jer ne sadrže dovoljno esencijalnih masnih kiselina. Maslinovo ulje sadrži malu količinu ovih kiselina u omjeru sličnom majčinom mlijeku. One povoljno utječu na rast i mineralizaciju kostiju. Maslinovo ulje posjeduje i visok sadržaj uljne kiseline s jednakim djelovanjem na rast i mineralizaciju kostiju

i svojstvu da povećava dobri ko-lesterol koji ima svojstvo čišćenja organizma.

Eliksir za ljepotuČesto pitanje tijekom sun-

čanih dana je kako zaštititi tijelo od dugotrajnog izlaganja sun-cu, a pritom zadržati lijep i svjež izgled kože. Sama činjenica da su naše bake znale kako maslinovo ulje pomaže održavanju ljepote pomoći će nam da prebrodimo vruće dane u šetnji ili polju. Ko-ristile su mješavinu maslinova ulja i drugih pripravaka te na taj način štitile i održavale prepla-nulu kožu dajući joj potrebnu vlažnost i njegu. Osim toga što maslinovo ulje možemo koristiti za njegu i zaštitu kože tijekom sunčanih dana, jako dobro se pokazalo i u njezi stopala, ruka i leđa. Koristimo li ga pak pomije-šanog zajedno s palentom dobit ćemo jako dobar piling za lice, što nam itekako pomaže u nje-govom čišćenju. Također, tajna lijepe i sjajne kose upravo leži u maslinovu ulju, dok je oštećenu

kosu suncem i vjetrom dovoljno premazati pripravkom provjere-nim i napravljenim po receptu naših baka. Potrebno je istući žumanjak, dodati jednu žlicu maslinova ulja i jednu žlicu ko-njaka a potom masu dobro uje-diniti. Pripremljenu i dobro uje-dinjenu masu nanijeti na kosu a potom dobro utrljati i omotati plastičnom vrećicom koja će za-držati toplinu i pritom omogući-ti upijanje hranjivih sastojaka iz nanijete smjese. Ovako nanijetu smjesu ostavite da odstoji 10 do 15 min i nakon toga kosu dobro isperite.

Piše: stanislava rotiM

Maslina

Maslinovo ulje-izvor zdravlja Preše Plodovi mora uz maslinovo ulje


23

ŠTITASTE UŠI NA AGRUMIMAMeđu većim brojem vrsta štitastih ušiju koje rade štete na različitim biljnim vrstama, njih nekoliko radi značajne štete na agrumima. Štetama koje rade, posebno se ističu, narančin crvac, limunov crvac, lovorova štitasta uš.

24


Štitaste uši su sitni kukci koji tankim i duguljastim rilcem iz zelenih dijelova biljke sišu soko-ve, iscrpljuju i na kraju uzrokuju ugibanje biljke. Neke vrste štita-stih ušiju izlučuju mednu rosu, koju posjećuju mravi, a na nju se naseljavaju gljive čađavice koje negativno djeluju na samu bilj-ku. Uši najčešće napadaju lišće, grančice i plodove.

Štitaste uši se brzo razmno-žavaju i imaju brojno potom-stvo. Godišnje razviju veći broj generacija, a suhi i topli klimat pogoduje njihovu razvoju. Ista vrsta može se naći na više vrsta biljaka, što predstavlja dodatnu poteškoću u suzbijanju.

Narančin crvacŠtetnik koji se lako raspozna-

je na svim vrstama agruma. Nai-me, štetnik ima jajnu vrećicu bi-jele boje u koju leže jaja. Vrećica je dulja i šira od tijela, prekrivena voskom na kojem se jasno ističe 16 uzdužnih brazdi. Osim agru-ma napada najčešće ukrasno grmlje, ali se može pronaći i na maslini, vinovoj lozi, smokvi.

Narančin crvac ima tijelo cr-venkaste boje, duljine 4-5 mm, djelomično pokriveno voskom. U južnim područjima BiH najčešće napada mandarinu i naranču, ali i druge vrste agruma. Godišnje

razvije tri generacije.Uš siše na lišću i mladim

grančicama. Izlučuje obilje me-dne rose koja prekriva lišće. Na mednu se rosu naseljavaju gljive čađavice, a lišće postaje crno i ljepljivo. Napadnute biljke zao-staju u razvoju, grane se počinju sušiti, a na kraju ugiba i cijela biljka.

Narančin crvac u prirodi ima svog neprijatelja- božju ovčicu Rodoliu cardinalis koja može, kod manje brojnosti, držati pod kontrolom ovog štetnika.

Limunov crvacŠtetnik koji je na području

Hercegovine puno značajniji na vinovoj lozi, premda radi štete i na agrumima i ukrasnom bi-

lju. Ženka je žutosmeđe boje, eliptična tijela, duljine 3-5 mm, pokrivena voskom. Oblik tijela je specifičan. Naime, tijelo je okru-ženo s 36 voštanih nastavaka, a dva nastavka na zatku znatno su dulja. Prezimiti mogu svi oblici, no najčešće prezimljuju ženke. U proljeće ženke odlože manji broj jaja. Nakon izlaska iz jaja ličinke se razilaze po jednogodišnjim izbojima. Ženke idućih genera-cija odlažu znatno više jaja, što često ovisi o temperaturi.

Štetnik izlučuje obilje medne rose, pa napadnuti organi pocr-ne zbog razvoja gljiva čađavica. Limunov crvac je periodički šte-tnik koji se javlja kroz nekoliko godina, a zatim ga nekoliko go-dina nema.

Piše: doc. dr. ivan ostoJić

Lovorova štitasta ušŠtitaš koji se često javlja na

agrumima, ali napada i smokvu, maslinu te brojno ukrasno drve-će i grmlje (lovor, oleander, ru-žmarin). Često se može pronaći na bilju i u zatvorenom prosto-ru. Uz narančina crvca, najčešći štitaš koji se javlja na agrumima na području južne Hercegovine. Uš najčešće siše na lišću i tanjim grančicama. Tijekom godine ra-zvije 3-4 generacije.

Crvena štitasta uš agrumaOsim agruma napada smo-

kvu i maslinu ali i ukrasno dr-veće. Štit ženke je velik 1,5 do 2 mm okrugao, crvenkastosmeđe ili žućkastosmeđe boje. Štetnik ima 3-4 generacije. Prva gene-racija javlja se već početkom tra-vnja. Uš se zadržava na licu lista, na plodovima te na granama. Napadnuto lišće žuti i otpada a plodovi kržljaju. Često se javlja na narančama.

Limunov crvac na grožđu

Narančin crvac Lovorova štitasta uš na mandarini

Crvena štitasta uš

CIJEPLJENJE POD KORUJedan je od čestih načina cijepljenja voćaka, posebice, ako se radi o stablima starosti nekoliko godina. Voćke cije-pljene na ovaj način vrlo brzo prorode. Najčešće se koristi kod jabučastih vrsta.



25

Ovakav način cijepljenja kori-sti se kod starijih voćaka. Naime, često se događa da smo prilikom podizanja nasada krivo odabrali sortu, da je odabrana sorta sa-moneoplodna ili jednostavno posađena voćka ne udovoljava našim prohtjevima. Kako bismo najbrže dobili ono što tražimo, na postojeću voćku precijepimo novu sortu. Ovaj način cijeplje-nja se koristi i da bi se nacijepio oprašivač za susjedna stabla. Isto tako koristi se da se iskuša novi kultivar, jer korijenje i deblo već su utvrđeni, pa će novi kultivar brzo donijeti plodove.

Dva su načina cijepljenja pod koru. Cijepljenje debljih grana i cijepljenje tanjih grana.

Cijepljenje debljih granaU proljeće se najprije ukloni

veći dio grane (60-70 cm debla). Ostave se jedna ili dvije manje grane, tako da u njih pritječe bilj-ni sok. Tako se smanji stvaranje brojnih izboja oko rezova. Rezo-vima koji su napravljeni pilom obrežu se rubovi. Na svaku gra-nu dolaze po 2-3 pupa, no osta-vlja se samo najbujnija grančica.

Za cijepljenje pod koru uzi-maju se sa željenog kultivara dormantne plemke od prošlo-godišnjeg rasta. Vrh plemke se odreže kosim rezom, a donji dio zašiljenim rezom. Sa suprotne strane zašiljenog reza uklone se komadići drva da se spriječi oštećivanje kore pri umetanju na granu podloge. Na grane de-bljine do 2,5 cm mogu se ume-tnuti dva cijepa. Grane većeg

promjera mogu imati tri i više, ravnomjerna raspoređenih, cje-pova. Na pripremljenoj grani na kori urade se okomiti rezovi za plemke. Tupom stranom oštrice noža oprezno se nadigne kora i

pod nju smjesti plemka. Cijep se čvrsto zaveže i površina reza pre-maže kalemarskim voskom.

Nakon kretanja ostavi se naj-bujnija plemka , a ostale se uklo-ne. Često se iz plemke razvije više

mladica, ali se u pravilu ostavlja jedna, najbolja kao osnova bu-duće grane. Za 3-4 godine novi će kultivar redovito roditi. Novu granu orezujete prema uzgoj-nom obliku postojećeg stabla.

Podmlađivanje – redovita pomotehnička mjera Podmlađivanje se provodi na koštičavim voćkama u proljeće ili ljeto, a zimi na jabukama, kruškama i ostalom jezgričavom voću. Odstranite sve odumrle, oštećene ili bolesne grane ili one koje su toliko niske da s plodovima vise sve do tla. Uklonite i grane koje su preguste ili prekrižene s drugima, jer one zasjenjuju plodove u razvoju, a ako dolazi do međusobnog trenja grane, one mogu postati osjetljive na bolesti. Na bujnim stablima ove se orezi-vanje preporučuje obaviti postupno, duže od godine dana; temeljito orezivanje odjedanput može potaknuti još bujniji vegetativni rast. Sve veći rezovi moraju se obvezno premazati kalemarskim voskom zbog zaštite.

1. U rano proljeće odrežite najveći dio glavnih grana (65-70 cm od debla). Na stablu ostavite jednu ili dvije grane koje se ne režu, tako da u njih pritječe biljni sok.

2. Na odrezanoj grani načinite okomiti rez dugačak 2,5 cm. Ako je grana promjera 2,5 cm, možete načiniti dva reza (jedan nasu-prot drugog). Ako je grana šira mogu se na-činiti tri ravnomjerno raspoređena reza.

3.Tupom stranom noža odmaknite koru od kambijskog sloja

4. Pripremite plemke duge 3 cm. Svaka treba na vrhu imati kosi rez, a na dnu za-šiljeni rez dug 2,5 cm. Plemke utaknite zašiljenim krajem pod koru, tako da rez bude okrenut prema unutra.

5. Kada ste umetnuli dva ili tri pupa, cijep oko cijele grane čvrsto zavežite jakim ko-nopcem.

6. Voćarskim voskom premažite izložene površine. Kada se plemke sjedine s gra-nom, ostavite najbujniju, a ostale uklo-nite

Jabuke se često cijepe pod koru

OPET TA ŽIŽULA…U našem glasilu Green Gar-

den opširno smo pisali o raznim vrstama egzotičnog i manje poznatog voća i povrća. Ali, niti jedan članak nije privukao toli-ko pozornosti kao onaj o voćnoj vrsti zvanoj žižula. Zahvaljujući tomu, mali i probni broj sadnica žižule u Sjemenarni Mostar je u rekordno brzom roku i raspro-dat. Ali, ne trebate očajavati jer je naš rasadnik već opskrbljen dovoljnim brojem njenih sadni-ca. A pojačana potražnja u svi-jetu za vrlo ukusnim plodovima žižule znatno je povećala uzgoj te voćke u Sredozemlju, Americi i Japanu, gdje se podižu i novi plantažni voćnjaci. Plodovi se

pak jedu svježi, osušeni i kandi-rani. Prerađuju se u marmeladu, slatko, kompot, sokove i likere. Zanimljiv je i podatak da su zre-li plodovi zdrobljeni u vodi vrlo popularno hladno piće u jugoi-stočnoj Aziji, dok se u Indiji naj-češće pirjaju. Pored toga, plodovi žižule se stavljaju na rane i čireve, a upotrebljavaju se i za liječenje plućnih bolesti i groznice. Ukoli-ko zrele plodove osušimo dobit ćemo i više nego učinkovit la-ksativ. Primjenu je našlo i njeno sjeme koje se rabi kao sedativ, a samljeveno i pomiješano s uljem služi za masažu pri reumatskim tegobama. Spomenimo još kako 100 grama svježih plodova sa-

država 0,8 g bjelančevina, 0,07 g masti, 17 g ugljikohidrata, 25, 6 mg kalcija, 1,5 mg željeza ali i aminokiseline tiamin, riboflavin i niacin te 75 mg vitamina C i 3,1

mg pektina. Stoga je žižula, iako smo tek na njenom početku, s pravom zasjela na sami vrh lje-stvice najpoželjnijih voćaka u 2006 godini!

NAJČEŠĆE POGREŠKE PRI SADNJI VOĆAKAIako sama sadnja voćaka, na

prvi pogled, predstavlja vrlo je-dnostavan postupak, to u stvar-nosti nije tako. Objasnit ćemo i zašto. Prije svega, voćka je više-godišnja biljka koja cijeli svoj ži-votni vijek provodi na jednom te istom mjestu, zbog čega se svaka pogreška kod sadnje skupo plaća i što je najgore teško ispravlja. A pogreške se ogledaju u činjeni-ci da se sadne jame pripremaju,

odnosno, kopaju neposredno pred sadnju voćaka a što je više nego pogrešno. Naime, sadne jame treba pripremiti barem mjesec dana ranije kako bi iste izložili utjecaju mraza i kako bi se one malo «izračile». Druga po-greška odnosi se na kopanje pli-tkih i uskih sadnih jama u kojima voćka ne može adekvatno napre-dovati. Istina je da sve voćke ne traže istu veličinu sadnih mjesta, odnosno, da dublje rasprostira-nje korijena odlikuje jabuku, kru-šku na sjemenjaku, trešnju i orah dok breskva, kajsija, bajam i du-nja imaju nešto manje prodoran korijenov sustav. Ali, da ne bismo pogriješili, rupe treba iskopati tako da one budu načinjene u obliku kvadrata dimenzija 1x1 ili

čak 1,2 x 1,2 m, dok dubina sadne jame treba iznositi barem 70 cm. Treća pogreška odnosi se na či-njenicu da se voćne sadnice sade nepripremljene tj. ne skraćuje se korijenov sustav a što je obvezna mjera.

Pored toga, ljubitelji voća iz neznanja zatrpavaju mjesto ci-jepljenja (kalemljenja) te nakon same sadnje, sadnicu i ne zali-jevaju, pravdajući to vlažnošću zemljišta. Dakle, kalem mjesto mora biti nekoliko cm iznad po-vršine tla a posađena voćna sa-dnica se treba zaliti s količinom vode od 10-tak litara čak i kada se sadi za kišnog vremena. I za-boravili smo ono najvažnije. Ne-mojte se voditi niskom cijenom već nabavu voćnih sadnica vrši-

ZIMZELENA ILI LISTOPADNA MUŠMULAMalo je poznato kako se u

voćnim rasadnicima mogu na-baviti i listopadne i zimzelene sadnice mušmula. Ipak, u našim južnim područjima prednost se daje zimzelenoj varijanti koja je, uostalom, i puno dekorativnija. Može uspijevati u južnim kraje-vima naše zemlje i to samo na zaštićenim mjestima od bure i mraza. S druge strane, listopa-dna mušmula uspijeva čak i na

nadmorskim visinama od 900-1000 metara. Za nesmetan rast joj je potrebno 15 četvornih me-tara, a nakon sadnje se prikraćuje na visinu od 70 cm. Iduće godine za vegetacije trebate ostaviti 4-5 najljepših mladica za glavne ko-sturne grane. Sve ostale izbojke na deblu i granama ljeti redovito odstranjujte a druge godine tije-kom proljeća glavne grane pri-kratite na duljinu od 30 cm kako

bi se razvila pravilna piramidalna krošnja. Sljedećih godina redovi-to je prikraćujte i krošnju prorje-đujte a mušmula će vas zauzvrat u trećoj ili četvrtoj godini na-graditi prvim plodovima. Pošto u punoj rodnosti može ostvariti i do 70 kg po stablu, a uz činje-nicu da je prilično otporna na napad bolesti i štetnika, svakako joj treba dati prednost na našim okućnicama!

te samo na provjerenim mjesti-ma kako vam se ne bi dogodilo da «kupite mačka u vreći». Jer najskuplje je izgubiti tri do četiri godine vremena potrošenog na njihov beskoristan uzgoj.

Piše: Mladen karačić, diPl. ing.

Priprema voćnih sadnica za sadnju

Prodaja sadnica u AC Sjemenarni

Sadnica mušmule

26


Plodovi žižule

MED-izvor životne energijeNekoć se med koristio za pripravljanje različitih lijekova, kao energetski pripravak koji je omogućavao preživljava-nje. Danas se med koristi u medicinske i kozmetičke svrhe, ali i kao neizostavna zdrava namirnica…

Prvi zimski dani sa sobom donose i opasnosti od pre-hlada, viroza i gripe. Stoga,

kako bi ojačali organizam i time spriječili nastanak i pojavu bole-sti, ljudi sve češće posežu u bo-gatu riznicu prirodnih lijekova. A jedan od najstarijih, spominjan i u drevnoj medicini upravo je med. Tako je još od najstarijih vremena med služio kao jelo i piće za jačanje organizma i kao lijek za mnoge bolesti. Među istočnim narodima se čak sma-tralo da je med rajski poklon i svemogući lijek. Rekli bismo da su ti drevni narodi bili u pravu jer med i medni pripravci pokazali su se više nego izvrsnima u lije-čenju bronhalne astme, kroni-čnog laringitisa, dišnih infekcija, upornog kašlja, raznih vrsta aler-

gija, ulceroznog kolitisa, kroni-čnih probavnih smetnji i drugih bolesti. A kao ni jedan drugi proi-zvod, med je sam po sebi odličan prirodni konzervans, što znači da mu nije potrebno dodavati aditi-ve koji bi ga čuvali od kvarenja. Dokaz za to je upotrebljiv med stariji od 2000 godina pronađen u antičkim ruševinama u blizini Napulja.

Zablude o kristaliziranom medu!

Iako je to neupućenim lju-biteljima meda teško dokaza-ti, kristalizacija tj. zgrušavanje meda potpuno je prirodna poja-va. Svjesni da potrošači u većini slučajeva žele kupiti samo tekući med, pčelari na etiketama sta-klenki često navode istinitu re-čenicu-prirodno svojstvo meda je da kristalizira. Štoviše, kristali-zacija je upravo znak da se radi o pravom, kvalitetnom pčelinjem produktu. Činjenica je i da po-jedine vrste meda brže (repičin i vrbin) a pojedine sporije (bagre-mov, vrijeskov i kaduljin) krista-liziraju. Međutim, to je zato što svaki med ima svoje specifično-sti. S druge strane, žitki ili tečni med je najčešće manje ljekovit jer obično biva i proizveden od nesavjesnih pčelara koji ga ugla-vnom dobivaju zagrijavanjem na visokim temperaturama, u odnosu na onu koja vlada u ko-šnici. Na taj način, uslijed visoke

temperature, med brzo gubi na kakvoći zbog čega ga uostalom nije uputno ni stavljati u tople napitke poput čaja. Spomenimo kako stručnjaci tvrde da se naj-više korisnih sastojaka iz meda iskoristi njegovim smještanjem u usnu šupljinu (ispod jezika) uz njegovo lagano otapanje (si-sanje). Time je ljekovitost meda barem za 10 puta uvećana u odnosu na njegovo stavljanje u tople napitke.

Koji je med najbolji?Možemo slobodno ustvrditi

kako je svaki med dobar, samo je stvar ukusa kojem će se dati prednost. Ali, tu je veoma bitna i navika pojedinih krajeva. Tako, dok se u Bosni cijeni med od bagrema, u Hercegovini kažu da nema ništa bez kadu-lje i vrijeska. Pošto sam osobno i kušao različite vrste pčelinjih proizvoda, prednost svakako dajem hercegovačkim vrstama meda koji su protkani ti-lovinom, biljkom koja daje poseban «šmek» svim au-tohtonim hercegovačkim proizvodima, počevši od meda pa sve do janjetine. Možda sam i više nego subjektivan ali bosanske vrste meda su nekako pre-više blage za moj istančani ukus koji itekako zna pre-poznati kvalitetu. Među-

tim, kako kaže moj dobar prija-telj, hercegovački pčelar, gosp. Ivan Bošnjak iz Širokog Brijega: «med s hercegovačkih prostora je jedinstven zbog kakvoće trava koje možemo pronaći jedino na ovim krševitim područjima. Sto-ga je naš med prava riznica lje-kovitih tvari.» Bilo kako bilo, je-dno je sigurno- niz je razloga za korištenje meda u prehrani. Lako se i gotovo potpuno probavlja te je jedna od rijetkih namirnica koja ima potpunu iskoristivost u organizmu. Jednostavno rečeno, med je najbolji od svih ugljikohi-drata, toliko je probavljiv da ga naši organi gotovo bez ikakvog opterećenja odmah prenose izravno u krv. Zato je tijekom hladnih zimskih dana med s pra-vom hit namirnica mjeseca!


Pčelinjak Pčelar u pregledu košnica

Hercegovački med uvijek na cijeni


27

II. Simpozij iz zaštite bilja u BiH

Rijk Zwan – novosti u sjemenarstvu

U organizaciji Društva za za-štitu bilja u Bosni i Herce-

govini, u Tesliću je od 14-16. 12. 2005. godine održan II. Simpozij o zaštiti bilja u BiH. Hotel Kardi-al bio je domaćin velikom broju sudionika (preko 300), koji su došli iz svih krajeva BiH. Posebno treba naglasiti goste-predavače iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore, Mađarske i Izraela koji su imali izlaganja na zadane teme. Rad u šest sekcija ponudio je 53 usme-na i 17 poster izlaganja. U okviru Simpozija održan je i okrugli stol o temi «Organizacija i funkcioni-ranje uprave BiH za zaštitu zdra-vlja biljaka».

I industrija pesticida iskoristi-la je Simpozij za promociju svo-jih proizvoda, tako da je unutar hotela bilo dvadesetak štandova različitih kemijskih kuća iz BiH ali i zemalja u okruženju.

Na svečanoj večeri, organi-ziranoj drugog dana Simpozi-ja, bio je veliki broj sudionika, a zabava je potrajala do ranih jutarnjih sati. To nije smetalo izlagačima koji su drugog dana Simpozija prezentirali svoje ra-dove da ih predstave na najbolji način i zainteresiraju slušatelj-stvo te otvore diskusiju.

Nakon prezentiranja svih radova, diskusije te usvojenih zaključaka Simpozij je svečano završen, s naglaskom da se po-novno nađemo iduće godine.

Doc. dr. Ivan Ostojić

U organizaciji AC Sjemenar-ne Mostar u srijedu 11.01.

2006. godine održano je pre-davanje o temi «Novi hibridi tvrtke Rijk Zwaan, te primjena agrotekstila u proizvodnji po-vrća». Veliki broj poljoprivre-dnih proizvođača, posebice onih koji se profesionalno bave proizvodnjom povrća, s velikim zanimanjem pratilo je izlaganje Eduarda Kratzenbergera, dipl.ing. agr ., koji se osvrnuo na pri-mjenu agrotekstila u proizvo-dnji povrća te prednosti koje takva proizvodnja donosi.

Glavnina izlaganja ipak je posvećena hibridima tvrtke Rijk Zwaan, posebno hibridima salate, rajčice, krastavca i kupu-sa. Veliku pozornost nazočnih poljoprivrednih proizvođača pobudili su hibridi salate: Flore-al, Markies, Dobra i Balerina..

Od hibrida krastavca najveću pažnju privukao je hibrid pod nazivom Adrian namijenjen za proizvodnju u zaštićenom pro-storu.

Svakako predavanja nisu mogla proći bez hibrida rajčice, a stručnjaci ove sjemenske kuće posebno ističu Jennu i Abellus.

Mr. Aida Kohnić

Sa skupa u Tesliću Predavanje u AC Sjemenarni

28


ZAMORACIako je zamorac relativno čest kućni ljubimac, o nje-mu se vrlo malo piše i govori putem medija. A upravo je zamorac ili, kako ga još vole popularno nazivati, morsko prase, idealan izbor kućnog ljubimca

Gotovo nas redovito za vrijeme blagdana i ro-đendana naši najmiliji,

odnosno, djeca, bombardiraju pitanjima poput ovoga: hoćete li nam ovom prigodom darivati kućnog ljubimca, pritom, prije svega, misleći na hrčke, zamor-ce, ptice i akvarijske kornjače. A upravo zbog svoje nezahtijevno-sti i jednostavnosti idealan izbor pada na zamorca ili tzv. morsko prase. Riječ je o vrlo zahvalnom kućnom ljubimcu koji je, što je ujedno i najvažnije, uvijek prija-teljski raspoložen prema našim najmilijima, odnosno, djeci. Me-đutim, osim što nisu agresivni i nasrtljivi, vrlo su radoznali te bez većih poteškoća rado komunici-raju. Uostalom, radi se o ljupkim životinjama koje su, slično ljudi-ma, podložni promjeni raspo-loženja. To znači da oni itekako vole udobnost ali i osjećaju bol, hladnoću te strah a opet kada su pretjerano gladni svog vlasnika glasnim skvičanjem na to upor-no i upozoravaju.

Briga o zamorcuOpćenito bi se moglo ustvr-

diti kako nema pretjerane brige sa zamorcima. Dovoljno je kavez s ovim dražesnim glodavcima postaviti na mjesto zaštićeno od kiše, sunca i hladnog vjetra, a za što im je najpoželjnije osi-gurati sobni ambijent. Među-tim, nipošto nemojte kavez sa zamorcima stavljati na pod već u tu svrhu potražite adekvatno mjesto na nekom povišenom položaju na kome će se i sami zamorci osjećati puno sigurnije i sretnije. U samom, pak, kavezu trebamo osigurati mjesto za spa-vanje, vodu te prigodno mjesto za posudicu sa sjemenkama kao i minimum slobodnog prostora

za zamorčevo nesmetano kre-tanje. A upravo u svom velikom asortimanu proizvoda Friskies nudi različite vrste odgovaraju-ćih kaveza za držanje i uzgajanje zamoraca. Navedeni kavezi su potpuno opremljeni te je osim zamorca na njihovo dno potre-bno još samo rasprostrti Friskies bezmirisne drvene strugotine zahvaljujući kojima je i samo či-šćenje kaveza bitno olakšano. U tu svrhu nipošto nemojte ko-ristiti novinski papir iz razloga što je olovo s njegove površine veoma toksično za sve vrste za-moraca. Osim toga, nužno je naglasiti kako se stelja ili drvene strugotine trebaju svakodnevno i mijenjati a sve kako bi izbjegli neugodne mirise kao i pojavu uvijek opasnih bolesti.

Hranjenje zamoracaZamorci su poznati kao velike

izjelice pa će jesti doslovce sve dok ih i hranite. To naravno nije dobro za njihovo zdravlje pa tre-ba imati mjeru, jer u suprotnom lako može doći do «nagomila-vanja» suvišnih kilograma, što se pak negativno odražava na njiho-vo zdravstveno stanje. Zbog toga ih je potrebno hraniti Friskies hranom za glodavce koja na svo-joj ambalaži navodi i potrebne dnevne količine hrane, a što je više nego dovoljno za održavanje njihovih osnovnih životnih fun-kcija. Ipak, dobro je povremeno na «jelovnik» staviti i malo svje-žeg voća i povrća poput špinata, celera, rajčice, paprike, grožđa, jagoda i čega sve ne. Drugim rije-čima, zamorci mogu konzumirati doslovce sve vrste povrća i voća izuzev manje-više nepoznatog povrća znamenitog naziva rabar-bara. I za kraj jedna napomena. Naime, mladi zamorci su vrlo sim-

patične životinje koje rado ska-ču, zabavljaju se i istražuju svoju okolinu. Ali, kada im se dozvoli slobodno kretanje unutar kuće ili stana, neka to bude uz stanoviti oprez. Jer nisu rijetki slučajevi da ove radoznale životinje izazovu kratak spoj grickajući električne kablove ili da oštete skupocjeni namještaj testirajući time oštrinu svojih zuba. Stoga ih je poželjnije držati pod nadzorom u kavezima gdje im je i samo kretanje bitno ograničeno. A ovi nam ljupki glo-davci to neće uzeti za zlo već će nam naprotiv na minimum naše pažnje itekako znati višestruko zahvaliti.

Biološki podaciProsječno dožive oko pet

godina starosti, no zabilježeni su i dvanaestogodišnjaci. Spolno sazrijevaju s 4-6 tjedana života, a estrusov ciklus iznosi 15-17 tje-dana. Period gestacije u zamorca iznosi 59-72 dana.

Kada posjetiti veterinara?Zamorce bi trebalo voditi

dva puta godišnje na pregled kod veterinara. Pojave li se po-manjkanje apetita, gubitak teži-ne, iscjedak iz nosa ili očiju, le-targija, diareja, nekoordiniranost pokreta, gubitak dlake, krvarenje te neobično ponašanje, obvezno konzultirajte veterinara. Kako za-morci poput hrčka, imaju u usti-ma vrećice za spremanje hrane, često se sjeme trave zabode u meso i izazove upalu. U takvim slučajevima, primijetit ćete ote-klinu na njegovim obrazima koja je za njega veoma bolna, pose-bno kod dodira.

idealni kućni ljubimac

Piše: vedran lasić

Zamorac

Kavez za zamorce

Hrana za zamorce


29

Najveća ustaNajveća usta na svijetu

pripadaju grenlandskom kitu (Balaena mysticetus), a mogu biti dužine do 5 m, visine do 4 m i širine do 2,5 m. Jezik mu teži otprilike 900 kg.

Najduži vijenac od češnjaka

Najduži vijenac od gla-vica češnjaka bio je dug nevjerojatnih 110,99 m, a napravila ga je tvrtka So-merfield Stores Ltd (Velika Britanija). Izložen je U Gre-enwich parku u Londonu, u Velikoj Britaniji, u studeno-me 2001.

Najsmrdljiviji cvijetPoznat pod imenom

«cvijet-strvina», Amorpho-phallus titanum je najsmr-dljiviji cvijet na svijetu. Kada cvjeta (što je rijetko), ispu-šta odvratan zadah koji se može usporediti s mesom koje se raspada, a može ga se osjetiti na udaljenosti od 800 m. Ova biljka je porije-klom iz prašuma Sumatre te ih je od 1878., kada su prvi put otkrivene, samo nekoliko procvalo u Europi ili SAD-U.

Biljka koja rastena najvećoj visini

Najveća točno izmjerena visina na kojoj su pronađene biljke cvjetnice iznosi 6400 m. Biljke su bile Ermania hi-malayensis i Ranunculus lo-batus, a pronašao ih je 1955. Indijac N.D. Jayal na planini Kamet u Himalajima.

Velelisna damijana- biljka posvećenaSv.Damjanu, zaštitniku liječnika, ljekarnika i brijačaVele lisna damijana obuhvaća mnoge biljke koje se tek neznatno razlikuju, a koji se ponekad smatraju i odvo-jenim vrstama. Čaju od njihova lišća pripisuje se okre-pljujući diuretički učinak a osim toga smanjuje bolove, no u njemu su sadržane tvari koje izlučuju cijanovodi-čnu kiselinu. Još jače djeluje prava damijana (T.diffusa) čiji se ekstrakti često koriste u sredstvima za seksual-nu stimulaciju. Zbog svog navodno ljekovitog učinka biljka je posvećena Sv. Damijanu, zaštitniku liječnika, ljekarnika i brijača.

Bodljikavi mak-izbjegava ga svaka životinjaBodljikavi mak je u dalekom srodstvu s našim makom (Papaver). Kao ukrasna biljka dospio je u mnoge kraje-ve, no poslije je postao korov. S obzirom da nije samo bodljikav, već i otrovan, ne jede ga skoro niti jedna ži-votinja. Osim toga, brzo se razmnožava, jer mu je po-trebno tek nekoliko mjeseci od klijanja do zriobe sje-menki. Potrebna su mu, međutim, otvorena, većinom suha staništa i stoga ne potiskuje domaću vegetaciju. Iz njegova sjemena dobiva se ulje koje se nekada ko-ristilo u razne medicinske i tehničke svrhe, a danas se malo koristi.

Klerodendrum-raste iz suza djevicePrema legendi, klerodendrum izrasta iz suza djevice. On je najčešća vrsta od oko 400 vrsta roda Cleroden-drum od kojih se mnoge uzgajaju. Do sada se ubrajao u sporiše (Verbenaceae), no to, čini se, nije točno. Slične cvjetove kao slomljeno srce ima i vrsta C.splendens, koja također potječe iz tropske Afrike te može rasti kao grm ili lijana. Njene čaške su, međutim, manje te već tijekom cvatnje dobivaju crvenu boju, obično poput boje vjenčića. Kao lijana uvijek raste vrsta C. capitatum s glavicom bijelih cvjetova i dugim cijevima vjenčića u zelenim čaškama.

Arapski jasmin – sirovina za parfimerijsku industrijuArapski jasmin ne potječe iz Arabije, već svoj naziv zahvaljuje činje-nici što su već u srednjem vijeku arapski trgovci donijeli njegove mi-risne cvijetove u Europu. Danas oni služe za aromatiziranje čaja od jasmina te za dobivanje ulja za parfimerijsku industriju. Za hinduse i budiste oni su simbol čistoće i stoga omiljeni žrtveni prinos. Često se uzgajaju oblici s punim cvjetovima koji nemaju prašnike i mogu se razmnožavati isključivo presadnicama. Kao ukrasne biljke, i to ne samo u tropima, služe i mnoge druge od preko 200 vrsta roda Ja-sminum. Vrsta J.polyanthum, primjerice, s perastim listovima i često crvenkastom cijevi vjenčića, nudi se kao sobna biljka, dok domaći jasmin (J.nudiflorum) koji cvate žutim cvjetovima ukrašava naše vr-tove u rano proljeće.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 42