Green Garden 48

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 8 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 0 7 . • g o d i n a V I I • c i j e n a 3 K M

Kamelijakraljica cvatnje

Lukovice zaljetnju cvatnju

Kontejniranepresadnice

Probavnetegobe kunića

ŠTITASTE UŠINA VOĆKAMAI VINOVOJ LOZI

Prilog broja

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

SADRŽAJAMARILIS - SNJEŽNA LJEPOTICA 4

JAGLAC - VJESNIK PROLJEĆA 5

KAMELIJA - KRALJICA CVATUĆEG GRMA 6

LUKOVICE ZA LJETNJU CVATNJU 7

PATLIDŽAN 8

VELJAČA U POVRTNJAKU 9

KVALITETNOM OBRADOM TLA DO BOLJIH REZULTATA 10

PRESADNICE IZ KONTEJNERA 11

DUŠIK I DUŠIČNA GNOJIVA U GNOJIDBI POVRĆA 12

GENETSKI INŽENJERING U KUHINJI 13

OGROZD - IDEALNA VOĆKA ZA OKUĆNICU 14

ŠTITASTE UŠI NA VOĆKAMA I VINOVOJ LOZI 15

REZIDBA BRESKVE 19

PITANJA I ODGOVORI 20

NAJČEŠĆE POGREŠKE KOD SADNJE VOĆAKA 21

ZIMA U VOĆNJAKU 22

MASLINA - VIŠE OD OBIČNE VOĆKE 23

CVATNJA JABUKE 24

UZGOJ STUPASTIH JABUKA 25

ZIMSKI RADOVI U NASADIMA SMOKAVA 26

ZNAČAJ MAČJE TRAVE ::: VJEVERICE 27

EUROPSKA GNJILOĆA PČELINJEG LEGLA 28

PROBAVNE TEGOBE KUNIĆA 29

ZANIMLJIVOSTI 30

B R O J 4 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 0 7

3

Urednikova riječPoštovani čitatelji, U novoj 2007. godini i dalje na stranicama Green Gardena možete čita-

ti niz zanimljivih članaka iz različitih segmenata poljoprivredne proizvod-nje. Međutim, pošto je sada pravo vrijeme za sadnju voćaka i vinove loze, veliki dio našeg prvog ovogodišnjeg glasila odnosi se upravo na aktualne teme iz voćarstva. Tako, ljubitelji voća mogu pročitati sve o pogreškama koje se iz neznanja najčešće i dešavaju kod same sadnje voćnih sadnica. Malo detaljnije smo obradili i maslinu, koja je u posljednjem desetljeću doživjela veliku ekspanziju pa danas predstavlja svojevrsni «bum» na po-dručju južne Hercegovine. Ali, tu su i druge teme iz voćarstva, poput one o ogrozdu, voćnoj vrsti koja se u posljednje vrijeme također sve više sadi i uzgaja na području cijele BiH. Voćarski dio našeg glasila Green Gardena zaokružili smo člankom o stupastoj jabuci, voćki koja zahtijeva malo pro-stora i koja se odlikuje niskim, slabo bujnim rastom.

Međutim, u našem glasilu ne izostaju ni redovite stranice o uzgoju povrća a koje, prije svega, obuhvaćaju kalendar sjetve tj. orijentacijske rokove sjetve pojedinih povrtlarskih kultura. Osim toga, detaljno je obra-đen patlidžan, povrtnica koja se u obiteljskim povrtnjacima redovito sadi tijekom proljeća. A pošto je proljeće vrijeme intenzivne sadnje rasada po-vrća, tu je i članak o kontejniranim presadnica koje imaju niz prednosti u odnosu na presadnice proizvedene klasičnim načinom. To i sve drugo možete saznati samo ukoliko pomno pročitate zanimljive članke koje je Green Garden priredio iz svijeta povrćarstva.

Kako ni ljubitelji cvijeća ne bi ostali uskraćeni, pripremili smo i redovi-te priloge iz cvjećarstva, posebno prezentirajući raskošnu kameliju. Pored toga, vrijeme je sadnje lukovica za ljetnu cvatnju, pa zato ne propustite provjeriti koje su novosti u svijetu gladiola. Nadalje, detaljno smo pripre-mili i prilog o amarilisu, lukovici nezamjenljive i predivne cvatnje.

A da bismo vam prenijeli koje su novosti i aktualnosti iz oblasti zaštite bilja, posjetili smo III Simpozij iz Zaštite bilja koji je polovicom prosinca prošle godine održan u Neumu. Također, detaljno smo obradili i prilog o štitastim ušima koje zbog iznimno blage zime doslovce prijete voćkama i vinovoj lozi. I na koncu, na učestale zahtjeve pretplatnika i čitatelja o genetski modificiranim proizvodima naš agronom Nino Rotim sažeto je obradio članak pod nazivom Genetski inženjering u kuhinji.

Nadamo se da će se ova, kao i sve ostale teme učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


4

Ova lukovičasta sobna bilj-ka, pravog naziva pruga-sti sunovrat, vitezova zvi-

jezda ili zvanika, pripadnica je obitelji sunovrata, srodnih nar-cisa i visibaba. Sadi se u razdo-blju od studenog do siječnja, i to tako što lukovicu do pola utisne-mo u supstrat, pažljivo zalijemo te ostavimo na tamnom i toplom mjestu. A da bi se posađena lu-kovica što bolje ukorijenila, mo-ramo voditi računa da optimalna temperatura u prostoriji iznosi od 20-25 stupnjeva C.

Osim toga, iznimno je važno da u toj fazi biljku ni u kojem slu-čaju obilno ne zalijevamo a sve kako ne bi došlo do pojave trulje-nja lukovica. Jer mnogi ljubitelji amarilisa, nerijetko iz neznanja, upravo kod zalijevanja koriste velike količine vode kojom čak prskaju i samu lukovicu. To je dakako pogrešno iz razloga što smo time našu novu sobnu bilj-ku osudili na propadanje. A uko-liko poštujemo navedena pravi-la, za kratko vrijeme, iz sredine lukovice ubrzo će potjerati snaž-na cvjetna stabljika. Kada se to pak dogodi lonac premještamo na svijetlo mjesto, i to postupno, kako bismo biljci dali vremena da

se što bolje adaptira tj. prilagodi. Na svakoj od cvjetnih stabljika, kojih ponekad može biti i neko-liko, razvit će se, obično u paru, od dva do šest veličanstvenih zvonastih cvjetova. Spomenimo i kako se dugi sabljasti listovi razvijaju tek u vrijeme cvjetanja biljke. Međutim, tijekom cvatnje potrebno je biljku obilnije zali-jevati, a svaka dva do tri tjedna i prihranjivati tekućim gnojivom za cvjetajuće biljke. Prijeko po-trebna vlažnost zraka osigurava se finim raspršivačima a tijekom cjelokupnog vremena cvjetanja dobro je lonac s biljkom staviti

na vlažne kamenčiće ili odgova-rajući treset. Premjestimo li na samom početku cvjetanja biljku na hladnije mjesto duže vreme-na moći ćemo i uživati u njenim raskošnim cvjetovima.

Što nakon cvatnje?Nakon što biljka ocvate, po-

trebno ju je smjestiti na sunča-no i prozračno mjesto iz razloga što će listovi, koji još uvijek rastu, opskrbiti lukovicu prijeko potreb-nim hranjivima. A pravilno i ade-kvatno njegovane lukovice svake se godine povećavaju za 1-2 cm. Stoga nastavite sa zalijevanjem i prihranjivanjem biljke, a stablji-ku s ocvalim cvjetovima odrežite na otprilike 20-tak cm visine. Od sredine svibnja amarilis možete slobodno stavit u vrt ili na terasu. U kolovozu prorijedite zalijeva-nje i prihranu, a od listopada pa do početka prosinca potpuno je i obustavite, a sve kako bi lukovica mogla mirovati. Ovako njegova-na biljka bit će potkraj prosinca spremna za presađivanje u nešto veću posudu sa svježom i hranji-vima bogatom zemljom. Na ovaj način pravilno prihranjivana i uredno zalijevana biljka, koja je na vrijeme presađena u drugu

posudu, dat će cvjetove kakve smo upravo željeli.

Korisni savjeti za velike i raskošne cvjetove

Ako nakon mukotrpnog rada i truda ipak niste uspjeli uzgojiti amarilis prekrasnih cvjetova, pre-ostaje vam jedino da se odlučite za njegovu kupnju u obližnjem cvjetnom studiju. Međutim, po-što ste kupili rezano cvijeće, pri-je nego ga stavite u vodu, dugu cvjetnu stabljiku ojačajte drve-nim štapićem, kako se ona u vazi ne bi prelomila.

Pored toga, u loncu svakod-nevno mijenjajte vodu jer iz biljke izlazi sluz koja je redovito i zaprlja te zamuti. A ukoliko ne budete mijenjali spomenutu vodu, kratko ćete moći i uživa-ti u cvjetovima amarilisa. Bitno pravilo kod njegovog uzgoja iz lukovice odnosi se na činjenicu da veliku mesnatu lukovicu uvi-jek zasadite tako da njena gornja trećina izviri iz komposta. Posa-dite li je preduboko, doći će do njenog brzog propadanja. I na kraju, biljke koje u prethodnoj sezoni nisu dobile odgovarajuću njegu, dat će samo listove. No to se rijetko događa u komercijal-nom uzgoju lukovica, što znači da ih u obližnjim trgovinama sa sadnim materijalom i sobnim cvijećem uvijek imate na raspo-laganju. Drugim riječima, čarob-ni amarilisi su u ponudi neizo-stavni…

AMARILIS snježna ljepoticaRaskošni, krupni cvjetovi purpurne, narančaste, crvene i bijele boje te oni dvo-bojni čine ovu biljku iznimno privlačnom. A ljepota ovoga uistinu prekrasnog cvijeta skoro da se i ne može usporediti s cvjetovima ostalih ukrasnih biljaka. Naime, cvjetovi amarilisa jednostavno dominiraju tijekom zime, u vrijeme kada nas napuste šarene latice različitih sobnih biljaka.

Piše: StaniSlava Rotim

Cvijet amarilisa

Sorte crvene boje cvijetasu posebno tražene

Veliki izbor sorti različite boje cvijeta

I uistinu maleni, šareni cvjetovi ove nježne biljke privući će mnoge radoznale poglede u

vidno održavane vrtove. Jer ipak su jaglaci cvjetne vrste koje u prvim danima proljeća laganim korakom vraćaju živost u sve kućne vrtove. Veliki spektar boja koje ima ova biljka mogao bi ne-odlučnim osobama predstavljati problem, jer malo je cvjetnica koje se poput jaglaca mogu po-hvaliti tolikom raskoši i šareni-lom latica. No nemojte previše oklijevati u izboru, jer posadite li jaglace s bilo kojom nijansom šarenih latica, oni će zasigurno

dati pravi ugođaj i toplinu vašem vrtu nakon dugih tmurnih zimski dana.

Uzgoj jaglacana otvorenom

Budući da se radi o izvornoj vrtnoj biljci koja jako dobro pod-nosi hladne zimske dane, valja znati kako je ne smijemo ni u ko-jem slučaju preobilno zalijevati. Pored toga, u tu svrhu potrebno je koristiti isključivo meku i malo odstajalu vodu, imajući na umu, kako zalijevanje treba obavljati isključivo za vrijeme sunčanih dana. Razlog leži u činjenici kako još uvijek postoji mogućnost da dođe do smrzavanja. Što više, dođe li do velike hladnoće, ja-glace je potrebno zaštiti odgo-varajućom folijom. Međutim, jaglaci mogu brzo uvenuti i na jakom suncu. Zbog svega toga, pobrinite se da za njihov uzgoj osigurate pomno odabrano, po-lusjenovito mjesto, a sve kako bi oni tjednima cvali u svom naj-ljepšem izdanju. Jaglaci pak vole rahlu i prozračnu zemlju te se veoma lijepo slažu u kombinaciji s mirisnim ljubicama i tratinčica-ma. A ukoliko niste opterećeni time da vaš vrt mora biti uređen kao iz žurnala, pustite jaglace

da se sami šire, kako im god to bilo drago. Tu i tamo dodajte im malo gnojiva, za suše ih zalije-vajte, veselite se kad procvjetaju i bez potrebe ih ne dirajte puno. Ali, kod sjetve ih ne zaboravite pomiješati s drugim vrstama ja-glaca a sve kako bi vas oni razve-selili šarenilom svojih boja.

Sobni jaglac Za razliku od vrtnih jaglaca,

sobne obično zovemo primu-lama. Kineski sobni jaglac, od-nosno, primula (P. sinensis) ima krupne listove i cvijetove uglav-nom crvenkastih nijansi, sku-

JAGLAC vjesnik proljećaObično tijekom zime u našem vrtu vlada pomalo tužno raspoloženje. No, prvi proljetni vjesnici-jaglaci povratit će radost i šarenilo, te tako naše vrtove pretvoriti u prave cvjetne oaze. Zbog toga ukrasite okućnice ovim prekrasnim cvjetovima u različitim bojama i osjetite dah proljeća koje nam tek dolazi.

pljene u štitove. Slična je i vrsta P.obconica, s kuglastim cvatovi-ma pastelnih boja. Obje su došle u Europu još u prošlom stoljeću i pridružile se ciklamama. To znači da zajedno s ostalim vrstama šire svježinu u prohladnim prosto-rijama, pa ih ni u kojem slučaju nemojte smještati u pregrijane ambijente. Isto tako ih je poželj-no zalijevati odstajalom vodom, izbjegavajući prekomjerno pr-skanje po listovima i nježnim laticama. A nakon što su biljčice ocvale, možete ih premjestiti u vrt i to na neko od sjenovitih mjesta. Malo je poznata i činjenica kako jaglace možemo razmnožavati i diobom većih biljaka, odmah nakon cvatnje ili čak tijekom je-seni. U vrtovima ih pak možemo zasijati same, a kako su skloni hi-bridizaciji, nemojte se razočarati ukoliko se potomci razlikuju od svojih roditelja. S druge strane, na planinskim livadama jaglaci-ma ne smeta izloženost suncu, premda je radi predostrožnosti, poželjno da ih u vlastitom vrtu posadite na malo zaklonjeno tj. sjenovito mjesto. Važno je i znati kako prilikom presađivanja treba paziti da biljke ne bi preduboko posadili iz razloga što bi moglo doći do uvijek neželjenog tru-ljenja korijena. A ako do toga i dođe, nemojte prekomjerno očajavati jer vrijedi olakotna či-njenica kako je uzgoj ovih malih dekorativnih biljaka iz sjemena vrlo jednostavan. Drugim riječi-ma, nipošto nećete požaliti po-kušate li u vlastitom aranžmanu ponovno uzgojiti prve vjesnike proljeća jer ćete na taj način u svoje domove unijeti žarko želje-ni dašak proljetne svježine.

Cvijetovi različitih boja


5

Piše: StaniSlava Rotim

oštećeni izbojci. Stare i zanema-rene biljke dobro reagiraju na in-tenzivnije orezivanje.

RazmnožavanjeKamelije se razmnožavaju

sjemenom, povaljenicama u je-sen ili poluzrelim reznicama u hlad-no klijalište ljeti. S puno strpljivosti i osjećaja za mje-ru, kamelija može godinama biti vaš najljepši cvjetni ukras.

Kraljici ruži uzvraća činjenicom:- da cijelu godinu zadržava lišće (vazdazelen grm)- ne treba je orezivati, a rododen-dronu:- vremenom cvatnje; cvate (pro-sinac-travanj) u doba kada malo toga cvate.

Camellia japonicaSpororastuća i dugoživuća

biljka. Uzgaja se kao lončanica, vrtni grm (visine do 4m), drvo (visine do 9m). Lišće je ovalno, tamnozeleno i kožasto s nazu-bljenim rubom. Nenadmašivo elegantni cvjetovi mogu biti ra-zličitog oblika.

Japanska kamelija posađena u lonac procvjeta još kao mala biljka, a savršena ljepota njenih cvjetova privlači tijekom zimskih mjeseci hladnim obećanjima. Da spriječimo razočarenje zbog od-bacivanja pupova i lišća, mora-mo uzeti u obzir neke prohtjeve ove ljepotice.

Uvjeti uzgojaKao prvo, kamelija ne podno-

si alkalno tlo, već traži kiselo tlo, s tim da je uzgoj moguć i u tlu neutralne reakcije. Najpovoljnija pH-vrijednost za uzgoj većine sorti kreće se od 5,5 do 6,8.

Kao i rododendroni, najbo-lje uspijeva u sjeni stabala koja omogućavaju djelomičnu sje-

KAMELIJA kraljica cvatućeg grmljaKamelije su rod zimzelenih grmova i drveća porijeklom uglavnom iz šumskih predjela istočne Azije s toplom klimom. Rod je dobio ime po apotekaru-svećeniku imenom George J. Kamell ili Camellus. Nazivaju je kraljicom među cvatućim grmljem.

nu, ali ipak propuštaju svjetlo. Stabla ih opskrbljuju prirodnim malčem – lisnjača, te pružaju zaštitu od sunca i vjetra. Ako ra-stu vani moraju imati zaštitu od hladnoće, mraza i suhog vjetra. Cvjetove može oštetiti i kiša. U područjima s oštrim proljetnim mrazevima, zid prema sjeveru ili sjeveroistoku će omogućiti do-datnu zaštitu od mraza i smanjiti rizik od oštećenja cvijeta.

Najbolje je uzgajati u posudi koju ćete tijekom zime držati na polusjenovitom mjestu u pro-storiji čija se temperatura kreće od 10 do 13ºC. Svakako treba izbjegavati grijane prostorije, suh i ustajao zrak, prečesto pre-mještanje i okretanje, pretjerano zalijevanje. Kad prođe opasnost od oštrih mrazeva, iznesite je na balkon ili u vrt na lagano sjenovi-to mjesto bez propuha.

Zalijevanje i gnojidba Kod kamelije vrijedi pravilo:

bolje manje nego previše. To se posebno odnosi na zalijevanje i gnojidbu. Zalijeva se štedljivo, ali supstrat mora biti vlažan, prejako isušivanje može biti kobno. Pri-hranjuje se prije cvatnje i nakon završetka cvatnje do sredine lje-ta specijalnim gnojivima svaka dva tjedna, umjereno ali redo-vito. Ako osiguramo kvalitetan supstrat, greške kod zalijevanja i gnojidbe bit će manje.

Biljke ne treba često presađi-vati, mlade svake 2 do 3 godine, a starije još rjeđe. Najpogodnije vrijeme za presađivanje je lipanj – srpanj, kada su mladi izboji za-vršili rast.

Općenito, kameliju nije po-trebno orezivati. Sredinom pro-ljeća, nakon cvatnje mogu se skratiti predugački, razvučeni i

Zanimljiva je priča o dolasku kamelije u Europu, točnije u V.Britaniju. U drugoj polovi-ni XVIII. st., jedna britanska kompanija naručila je od po-morskih djelatnika da donesu kameliju, tj. vrstu Camellia sinensis, od koje se dobivao čaj, kako se čaj ne bi morao uvoziti iz Kine već bi se biljka mogla uzgajati u V.Britaniji. Međutim, Kinezi su u strahu da će izgubiti dobit od izvoza čaja odlučiti podmetnuti laž-nu kameliju, tj. onu koja se uz-gaja zbog ukrasne vrijednosti a ne radi proizvodnje čaja. I tako je Europa zahvaljujući ovoj «varci» dobila ukrasnu kameliju.

Kamelija bijele boje cvijeta Cvijet kamelije podsjeća na cvijet ruže

Gnojivo za kamelije

Izraziti lijep cvjetni pupoljak Sadnica kamelije

6


Piše: JoSiP BRklJača, ing.

Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa

zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukori-jeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10 cm za sitne lukovice, a 10 do 20 cm za krupnije. Lukovi-ce uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.

Dahlia hybrida(dalija, georgina)

Vladarica vrtova od konca ljeta pa do prvih jesenskih mra-zeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vre-menu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto kori-jenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prila-godljiva biljka. Iako voli humu-sno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspije-vati i u polusjeni. Zadebljalo ko-rijenje ili, kako je uvriježeno reći, gomolj, sadi se na dubinu 15 cm, tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5 cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak

i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje, dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošteti gomolj. Dva ili tri puta u sezoni dalije treba pognojiti komplek-snim mineralnim gnojivom siro-mašnim dušikom, da bi cvatnja bila bogatija.

Gladiolus sp. (gladiola)Dostojanstvenost njenih cvjet-

nih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5 cm u minija-turnih sorti do 15 cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, za-štićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale ti-jekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (do-

datni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Canna hybrida (kana)Biljka prekrasnog lišća i trop-

skog izgleda. Cvjetni klas u sve-mu podsjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost. Lišće joj je veliko i snažno, zele-ne ili tamne crvenkastosmeđe boje. Cvjetovi mogu biti jedno-bojni – žuti, crveni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama. Koristi se u cvijetnjacima i gredicama te na terasama. Rizome kane «po-tjeramo» u tresetnom supstratu krajem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa joj treba osigurati duboko i hranjivo tlo. Na manje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm. Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupi-nama od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40 cm. Dubina sadnje je 10 cm. Ljubiteljica je sunca.

Lilium sp. (ljiljani, krin)Reputacija «teško uzgojivih»

biljaka danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibridi ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promje-ru od 2,5 do 30 cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje

u visini biljke čine ljiljane pogod-nim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunča-no mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne pod-nose presađivanje i najbolje us-pijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Postojeća paleta hibridnih ljiljana zadovoljava i najzahtjev-nije ukuse.

LUKOVICE ZA LJETNU CVATNJUOve lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju. Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu.

Kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za proljetnu sadnju lukovica Sjemenar-nini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osigu-ravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica krajem proljeća i početkom ljeta..

Cvijet ljiljana

Cvjetovi dalije Gladiole različite boje cvijeta Raskošni cvijet ljiljana



7

Patlidžan je jednogodišnja biljka tropskih predjela In-dije, odakle se njegov uzgoj

proširio u Kinu i Japan. U Europu je dospio u 13. stoljeću, a smatra se da je u naše krajeve prenesen iz Italije ili Turske. U zemljama Afrike i Azije, kao i na Mediteranu cijeni se kao veoma korisno povrće, od čijih se plodova pripravljaju kuha-na i pečena jela, premda se pone-kad plodovi patlidžana i konzer-viraju a sve kako bi se produljila upotreba tijekom zimskog razdo-blja. Kemijski sastav ploda varira u ovisnosti od sorte i načina uzgo-ja. Tako šećeri čine 30-35 % suhe tvari, što je znatno niže nego kod ostalih povrćarskih vrsta, s tim da je najveći sadržaj glukoze. Od mi-neralnih tvari plodovi sadrže naj-više fosfora, magnezija i kalcija. Osim vitamina C sadržava nikotin-sku kiselinu, vitamin B1 i neznatne količine karotina. Osim toga, male je kalorične vrijednosti.

Biološke posebnostiPošto potječe iz tropskih kra-

jeva, odlikuje se povećanim za-htjevima prema toploti i svjetlo-sti. Najpogodnije temperature za njegov rast i razvoj iznose izme-đu 22 i 29 stupnjeva C, dok niske temperature kod patlidžana iza-zivaju šokove zaustavljajući ga u

porastu. Tako temperaturu od 10 stupnjeva C ne podnosi, a pošto već pri slabom mrazu strada, za njegov uspješan uzgoj potreb-no je najmanje pet mjeseci bez mraza i tri sa srednjom tempe-raturom iznad 20 stupnjeva C. A osim što je osjetljiv na mraz i kolebanje temperature, ne od-govaraju mu ni pretjerano viso-ke temperature koje narušavaju njegov metabolizam dovodeći do formiranja sitnih, morfološki izmijenjenih cvjetova. S druge strane, patlidžan je osjetljiv i na nedostatak vlage, koja pak može dovesti do usporenog rasta bilj-ke ali i do pojave gorkih plodo-va. Stoga je za njegov uspješan uzgoj nužno redovito provoditi zalijevanje i to svakih 6-7 dana s 20-30 litara vode po četvornom metru, posebno u vrijeme formi-

ranja plodova. Dobro uspijeva na toplim, dubokim, rastresitim i plodnim tlima, neutralne do sla-bo kisele reakcije. Ne odgovaraju mu tla lakog i pjeskovitog sasta-va jer su kod njih izražena velika temperaturna kolebanja. U plo-doredu dolazi na prvo mjesto, u uzgajan u monokulturi ostvaru-je slabije proizvodne rezultate. Najbolje uspijeva uzgajan nakon mahunjača i tikava.

Način proizvodnjePatlidžan se može uzgajati

na otvorenom polju i u zaštiće-nom prostoru. Uzgoj patlidžana dosta je sličan uzgoju rajčice, pa se slično njoj, za proizvodnju u vrtovima uzgaja iz presadnica. Tehnika proizvodnje rasada ista je kao i kod rajčice. U južnim, toplijim dijelovima Hercegovi-ne sadnja presadnica počinje nešto kasnije u odnosu na raj-čicu i to od 20-25 travnja i traje sve do 10 svibnja. U hladnijim, sjevernijim područjima rokovi sadnje pomaknuti su za 20-tak

dana. Razmak sadnje iznosi 70 cm između redova, a u redu 40-50 cm. Nakon sadnje patlidžan trebamo dobro zaliti i to s 1-1,5 litra vode po svakoj biljci. Pošto se patlidžan sporo ukorijenjava prvo okopavanje treba obaviti tek 20-25 dana nakon sadnje.

Berba patlidžanaBerba patlidžana obično po-

činje 60 do 70 dana nakon sad-nje i u početku se obavlja svakih 7-10 dana, te kasnije svakih 4-5 dana. Dakle, plodovi se beru u vrijeme kada pokazuju karakte-ristične znake zrelosti uzgajane sorte: oblik, veličinu, boju i sjaj. Berba se treba obavljati oštrim nožem a nipošto ručnim trga-njem. Svaka biljka patlidžana može dati 8-12 lijepo razvijenih plodova s tim da se po četvor-nom metru može ostvariti pri-nos od 2,5 do 6 kg, nerijetko čak i od 12 kg. Na sobnoj tempe-raturi plodovi se dobro čuvaju 5-7 dana a pri temperaturi od 5 stupnjeva C i nekoliko tjedana.

Patlidžan je osobito koristan probavi, a snižava i kolesterol u krvi, «čisti» kožu, odvodi otpad-ne tvari, zbog čega je dobar u liječenju bubrega, reume i še-ćerne bolesti. Pored toga, štiti od ateroskleroze, živčanih bole-sti i akni. To demantira Francu-ze koji su patlidžan zbog svog neznanja u 17. stoljeću nazivali jabukom luđaka, a sve jer su konzumirali nedovoljno zrele ili sirove plodove koji zbog tvari «solanin» uzrokuju probavne smetnje.

PATLIDŽANPatlidžan se kao povrtlarska biljka u Indiji uzgajao još prije 3000 godina. Bogat je celulozom, ima izrazita antikolesterolna svojstva, djeluje diuretič-ki i praktično ne sadržava niti grama masti.

Sorte duguljasta oblika ploda

Na tržištu su zatupljene i sorte “zanimljive” boje ploda Tijekom ljeta patlidžan traži vodu Nasad patlidžana

8


Piše: Silvio škRokov, diPl. ing.

Premda su veći i ozbiljniji pro-izvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva,

onima koji to isto povrće proizvo-de za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. To se prije svega odnosi na sjemenski krumpir čija će ponuda ove godine, čini se, biti ograničena. Naime, inozemni po-daci govore kako su velike suše i poplave doslovce obezglavile Ni-zozemsku koja je ujedno i vodeći proizvođač sjemenskog i sadnog materijala za naše šire područje. Drugim riječima, njihove sjemen-ske zalihe sada su znatno ogra-ničene a što se odmah odrazilo i na samu nabavnu cijenu. Dakle, manjak količine Nizozemci će na-doknaditi nešto većom cijenom sjemenskog materijala. Dakako da će se to odraziti i na cijenu krumpira u našim uvjetima. Me-đutim, i pored svega potražnja za sjemenom krumpira nadilazi

ponudu tako da je za očekivati kako će proizvedeni krumpir, u odnosu na prethodne dvije godi-ne, ove godine imati «prođu» na tržištu.

Priprema gredicaza sjetvu

Pored toga, u ovom vremen-skom razdoblju nužno je pripre-miti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca. Pod tim podrazumijevamo nji-hovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njiho-ve zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smije-mo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju

VELJAČA U POVRTNJAKUU odnosu na prethodni mjesec sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pri-preme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA g/m2 VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS 4 01.-10.02.RANI KELJ 3 01.-15.02.

RANA PAPRIKA 18 01.-10.02.RAJČICA 6 01.-15.02.

PROLJETNA SALATA 5 01.-20.02.PATLIDŽAN 15 01.-15.02.

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

ranih kultura. A ukoliko nam to dozvoli vrijeme, u južnim kraje-vima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u za-štićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, ko-rabica i salata).

Provjera skladištaKako ne smijemo zaboravi-

ti ni ranije uskladišteno povr-

će, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bismo zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove. Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako po-vrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska to-plijih dana kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

Veliki izbor sjemena povrća u Sjemenarninim agrocentrima Proizvodnja rasada u staklenicima

Proizvodnja rasada u toplim lijehama

Supstrat za sjetvu


9

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing.

Ukoliko bismo po etapama raščlanili proizvodnju po-vrća u zaštićenom prosto-

ru kao i na otvorenom ona bi u kratkim crtama izgledala ovako:- osnovna obrada (duboko ora-nje i kultiviranje) tla- gnojidba- proizvodnja presadnica- sadnja- zalijevanje- prihranjivanje- zaštita od bolesti i štetnika

O svakoj etapi bi se dalo napisati dosta toga, ali ovaj put želimo podcrtati prvu i osnovnu stavku u poljoprivrednoj proi-zvodnji, a to je, dakako, osnovna obrada. To je radnja kojom se od davnina čovjek služio kako bi zemljište postalo obradivo tj. sposobno da se u njega posije ili posadi određena kultura. Naš predak se na samim počecima civilizacijskog napretka služio primitivnim alatkama kojima je parao zemlju i sitnio je. Nakon toga nastao je plug kojeg su vukle životinje, dok u današnje suvremeno poljoprivredno doba

plugovi čine glavnu opremu na traktorima različitih tehničkih mogućnosti. Tlo se ore na dubi-nu od 20-50 cm, zavisno da li se radi o jednobraznim ili višebra-znim plugovima. Nakon oranja takvo tlo se treba usitniti frezom tj. motokultivatorom, kojih opet ima različitih vrsta i mogućnosti.

Duboka obrada tlaPoljoprivredna proizvodnja

na velikim površinama nezami-sliva je bez dubokog oranja ko-jima se osigurava obradiva zona za pravilan razvoj korijenovog sustava gajenih biljaka, a ujedno se oranjem u dobroj mjeri rje-šavamo i korova. Naime, sjeme korova dubokim oranjem dospi-jeva na veću dubinu, odakle mu je otežano nicanje. Pošto je naša situacija takva da velikih poljo-privrednih gazdinstava nema, a i oni postojeći, iz bivše države, muku muče sa svojim opstan-kom, intenzivna proizvodnja se odvija na brojnim rascjepkanim posjedima malih dimenzija. Za-pitajmo se kako se izvodi osnov-na obrada na takvim posjedima. Činjenica koja ne raduje autora ovog članka je da se zemlja malo

ili nedovoljno kvalitetno ore u zaštićenim prostorima ali i na otvorenom. Glavnina osnovne obrade zemljišta izvodi se fre-zom upitne jačine i performan-si sa slabim, istrošenim radnim tijelima. Razlog ovoj situaciji je da su vlasnici takvih površina što bez znanja, što zbog nemoguć-nosti nabavke traktora primorani služiti se frezama za glavnu obra-da tla. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da su u poslijeratnom periodu brojnim poljoprivrednim proizvođačima-povratnicima iz raznih donacija podijeljene upra-vo spomenute freze.

Plužni đonograničava prinose

Iz godine u godinu freže se na dubinu do 20 cm ili čak pliće pa ispod te dubine ostaje sloj tvrde neobradive zemlje. Ako se i pak uzore nekim slabim trakto-rom dubina obrade ne prelazi 20-tak cm tako da i dalje imamo sloj tvrde zemlje. Ova pojava se zove plužni đon. Isključivo se stvara na lakše obrađenim tlima u kojima se godinama plitko ore, a glavna osobina takvih tala je da je u njima otežano razvijanje ko-rijenovog sustava. Ostali proble-mi koji se javljaju u tlima s pluž-nim đonom je otežano otjecanje vode, a u kišnim godinama ova plitka tla nerijetko bivaju i po-plavljena. Zbog svega toga do-lazi do ispiranja hranjivih mate-rija, naročito N (dušika) kao lako ispirljivog ispod zone plužnog đona, što dovodi do poremećaja razvoja biljaka. Na primjeru pa-prike kao intenzivne povrtlarske kulture koja traži vrlo rahlo tlo na dubini od 30 cm mogu se vidjeti svi propusti oko oranja na po-trebnu dubinu. A svake godine

brojni povrtlari u dolini rijeke Neretve uspiju zasaditi nemale površine pod ovom kulturom. Ali samo kod onih proizvođača koji odlično urade zemlju uz pri-mjenu svih agrotehničkih mjera koje traži ova kultura, paprika se održi sve do prosinca. Cijeli še-sti mjeseci prođe u propadanju mladih biljaka a ta pojava se u narodu jednostavno označava kao «padanje». Osim razloga u bolesnom nasadu, lošem zdrav-stvenom stanju parcele na kojoj je paprika, nestručnog navod-njavanja dio krivnje za ,,padanje,, leži i u lošoj obradi tla.

Dakle, što nam je činiti? Svake 2 ili 3 godine naše

njive bi trebalo uzorati sa jačim traktorima, odnosno tlo proo-rati na veću dubinu. Isto vrijedi i za naše vinograde i voćnjake. Duboko uzorani vinogradi i voć-njaci moći će odoljeti sušnoj se-zoni, pogotovo tamo gdje nema sistema za navodnjavanje. Jer prednosti dubokog i kvalitetnog oranja su bolje ukorijenjene bilj-ke, jači korijenov sustav, bolja iskorištenost gnojiva, bolja ae-racija zemljišta, bolje otjecanje viška vode i na kraju bolji prinos. A tome pak težimo svi?

Kvalitetnom obradomtla do boljih rezultataDobro obrađeno tlo, adekvatna gnojidba i ostale agrotehničke mjere osnova su uspješne proizvodnje povrća kao najintenzivnijih poljoprivrednih kultura. Osim toga, svim biljkama nužna je obrada tla koja će najpovoljnije djelovati na njihov rast i razvitak, a time i na konačni prinos.

Duboko oranje

Za kvalitetnu obradu tla potrebni su i dobri traktori Priprema tla za sadnju povrća

10


Piše: mR. aida kohnić

Međutim, iako je riječ o vrlo unosnom poslu, kvalitetan rasad nije

lako proizvesti, što najbolje znaju oni koji tom poslu profesionalno pristupaju. Dakle, nije lako pro-drijeti u tajne rasadničarstva jer u ovisnosti od vrste povrća ovi-se uvjeti i način proizvodnje te starost rasada. Osim toga, sve se više napuštaju klasični načini pro-izvodnje presadnica jer su danas nametnuti suvremeni trendovi koji se ogledaju u kontejnerskoj proizvodnji.

Prednost kontejniranog nači-na proizvodnje presadnica leži u činjenici što se ovim postupkom dobivaju puno kvalitetnije pre-sadnice za brži razvoj biljke u po-lju. Ali, možda je najvažnija pred-nost kontejnera u tome što takav rasad bitno skraćuje vrijeme do berbe. Pored toga, presadnice iz kontejnera su puno kvalitetni-je, ujednačenije, lakše se i brže ukorjenjavaju nakon sadnje, te zbog izostanka stresa biljke imaju brži startni porast. To je i ujedno i osnovni razlog zašto kontejnirane presadnice dosta ranije dospije-vaju na rod i, u pravilu, daju veće prinose u odnosu na rasad dobi-ven “klasičnom” proizvodnjom.

Supstrati i kontejneriza proizvodnjupresadnica povrća

Kako bismo izbjegli svaku mogućnost pojave bolesti, šte-točina i raznovrsnih korova koji mladim biljkama prijete iz tla, za uzgoj presadnica nužno je kori-stiti gotove supstrate BRILL ili. S druge strane, supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne sadrže uzročnike bolesti, štetni-ke i klijave sjemenke korova ko-jih zasigurno ima u svakom tlu. Kada smo nabavili spomenuti supstrat, još nam preostaje pro-naći odgovarajuće kontejnere za pojedine vrste povrća. Obič-no se na tržištu nalaze različiti tipovi kontejnera od plastike ili stiropora, od kojih svaki imaju svoje prednosti i nedostatke. Ali, u pravilu, vlasnici plastenika bez instaliranog grijanja koriste plastične kontejnere jer se brže

zagrijavaju, što je nužno za pra-vilno napredovanje presadnica. Osim toga, plastični materijali su puno trajniji te se kontejneri na-kon pranja i dezinfekcije mogu koristiti veći broj godina.

S druge strane, kontejneri od stiropora imaju manju trajnost, zauzimaju puno više prostora i lakše se oštećuju pa se najče-šće koriste za jednokratni uzgoj. Ipak, kontejneri od stiropora bo-lje zadržavaju temperaturu i vla-gu supstrata, što im je ujedno i velika prednost.

PRESADNICE IZ KONTEJNERA

Njega rasadaTijekom cijelog razdoblja

uzgoja presadnica supstrat tre-ba održavati umjereno vlažnim. Međutim, preporučljivo je za zalijevanje rasada koristiti blago zagrijanu vodu (18-20 stupnjeva C), po mogućnosti iz vlastitih bu-nara ili pak kišnicu. Pored toga, čestim pregledom presadnica trebamo pratiti pojavu štetnika radi njihovog suzbijanja, a pre-poručuju se i preventivna prska-nja protiv bolesti. Svakako da je najopasnija bolest, polijeganje rasada uslijed truleži korijena i korjenovog vrata. Pojavi bolesti pogoduje visoka relativna vlaga te je nužno redovito provjetrava-nje rasada. U slučaju pojave bo-lesti najpoželjnije je ukloniti bo-lesne biljke i zahvaćeno mjesto zaliti odgovarajućim kemijskim pripravkom U slučaju jače ma-nifestacije ove bolesti svakako kontaktirajte sa stručnom oso-bom iz oblasti agronomije.

Uzgoj presadnica u kontejnerima

Uzgoj presadnica u zaštićenim objektima Za sjetvu je potreban kvalitetan supstrat

Kontejneri za sjetvu


11

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing.

Veliki dio povrćarskih kultura uzgaja se iz presadnica, što omogućuje da povrće na otvorenom prostoru dospijeva i do dva mjeseca ranije. Stoga je zbog velike potražnje za presadnicama ali i mogućnošću rela-tivno brze zarade sve veći broj hercegovačkih povrćara preorijentirao cjelokupnu proizvodnju isključivo na proizvodnju rasada za tržište.

Za uspješan rast i razvoj bi-ljaka potrebno je, pored kisika, ugljičnog dioksida

i vode, dovoljna količina lako dostupnih hranjiva tokom cijele vegetacije. Proizvodnja povrća zahtjevnija je od ostalih poljo-privrednih proizvodnji. Za viso-ke prinose te za nekoliko berbi godišnje potrebna su tri pa do 10 puta bogatija tla hranivima nego za ostale kulture. Za većinu povrćarskih kultura dušik je vrlo važan makroelement.

Važnost dušika u biljciDušik je sastavni dio mno-

gih esencijalnih tvari biljnog metabolizma (amino-kiselina, proteina, nukleinskih kiselina, klorofila). Nedostatak dušika u biljci uzrokuje usporen rast ci-jele biljke i pojavu kloroze koja počinje na starom lišću od ruba prema unutra. Isto tako cvatnja i plodonošenje su slabi, što ima za posljedicu umanjen prinos.

Višak dušika uzrokuje tvorbu velike lisne mase, tamnozelene boje. Biljke dobro opskrbljene

dušikom su krhke i neotporne na bolesti i polijeganje zbog pojačane tvorbe parenhimskog staničja. Kvaliteta i okus povrća su loši zbog smanjene sinteze šećera. Čuvanje je također teže,a kod lisnatog povrća (špinat, sa-lata) poseban je problem naku-pljanje štetnih nitrata.

Potrebe povrtnihkultura za dušikom

Gnojidba povrća dušikom temelji se na količini hraniva koju predkultura odnosi, plus maksimalno 25 %, što predstav-lja sigurnosnu razinu. Gnojidbu dušikom potrebno je rasporediti tijekom cijele vegetacije ovisno o potrebama pojedinih kultura te o dužini vegetacije dotične kulture. Brzo djelujuća nitratna gnojiva poželjna su u početnim fazama rasta, iako u biološki ak-tivnim tlima i amonijeva gnojiva brzo djeluju.

Pri korištenju dušičnih gno-jiva treba voditi računa o nje-govu učinku na reakciju tla (dali tlo zakiseljava ili alkalizira). Tako nitratna gnojiva općenito alkali-ziraju tlo, a amonijska gnojiva za-kiseljavaju tlo. Djelovanje uree u

prvoj je fazi alkalno, no konačno je kiselo.Dušična gnojiva

U dušičnim se gnojivima du-šik nalazi u pristupačnom obliku za biljku, ili se iz njega vrlo brzo pretvara u taj oblik. Prema obliku dušika u njima dušična gnojiva mogu biti: nitratna, amonijska, amonijsko-nitratna, amidna.

Nitratna gnojivaU skupini nitratnih gnojiva

nalaze se natrijev i kalcijev nitrat sa 16 % dušika, a poznatiji su pod imenima Čilska i Norveška salitra. Čilska salitra ujedno je i najstarije prirodno dušično gno-jivo. Nalazišta ove soli su u Čileu, Boliviji, Peruu, a primjena je go-tovo napuštena zbog natrija koji pogoršava strukturu tla. Nitratna gnojiva su općenito dobro toplji-va u vodi, pa im je i djelovanje brzo, ali su zato podložna ispira-nju iz tla. Nitratna gnojiva su pri-kladna za brze intervencije, ali se mora voditi računa o količinama, jer se višak nitrata ne veže u tlu poput nekih drugih hraniva. Bilj-ke poput salate, špinata, kupusa, blitve usvajaju nitrate u preveli-kim količinama, te tako dolazi do neželjenog nagomilavanja nitra-ta u biljci.

Amonijska gnojivaIz amonijskih gnjiva je znat-

no manje ispiranje dušika, jer se amonijski dušik u tlu dijelom pri-vremeno veže i postupno oslo-bađa, a dijelom prelazi u nitratni

DUŠIK I DUŠIČNA GNOJIVAU GNOJIDBI POVRĆA

Rajčica traži dosta dušika

KAN

Paprika «voli» dušik

UREAMineralna gnojiva

oblik. Glavne vrste amonijskih gnojiva su bezvodni amonijak (82 % N) te amonijev sulfat (24 % N i 21 % S). Amonijev sulfat je kiselo gnojivo.

Amonijsko-nitratnagnojiva

U ovu skupinu gnojiva pri-padaju amonijev nitrat, vapneno amonijev nitrat (KAN), te amoni-jev nitrat sulfat. Amonijev nitrat sadrži 33,5 % N, a KAN 27 %. Amo-nijev nitrat sulfat ima 26 % N.

Amidna gnojivaNajpoznatije gnojivo iz ove

skupine je UREA koja predstav-lja organsku molekulu koju bilj-ke mogu koristiti cijelu, ali se ta molekula u tlu pod djelovanjem enzima ureaze razgradi prvo do amonijskog oblika, a kasnije u povoljnim uvjetima u tlu oksidira čak do nitratnog oblika dušika. Zbog dobre topljivosti moguće ju je koristiti kao kruto i tekuće gnojivo. Urea sadrži 46 % N te je kruto dušično gnojivo s najve-ćom količinom dušika.

12


Piše: Silvio škRokov, diPl. ing.

U stručnim časopisima uče-stalo se spominju genet-ski modificirani organizmi

(GMO). Međutim, stječe se dojam da su mnogi čitatelji uskraćeni za objašnjenje što to, ustvari, doista i znači. Uzrok tomu, najvjerojat-nije, leži u činjenici da o dotičnoj problematici uglavnom pišu i govore oni koji u tu svrhu nisu dovoljno kvalificirani. Osim toga, ne postoji niti jedinstven stav o tome jesu li genetski modificira-ni organizmi (biljni i životinjski) više štetni ili korisni za čovjeka. A genetski modificiranim ili trans-genim organizmima smatraju se svi oni dobiveni genetičkim in-

ženjeringom, uz pomoć različitih tehnika. Drugim riječima, nakon industrijske, kemijske, fizikalne i tehnološke revolucije nastupila je biotehnološka koja će u slje-dećem desetljeću izmijeniti lice svijeta, a sve na našu štetu ili korist.

Što donosi sutra?Nitko ne može znati kakve će

biti dugoročne posljedice upo-trebe namirnica s promijenjenim genima. Zasad su uistinu i dobi-vena željena svojstva kukuruza i soje, a li i neželjene alergije. Pored toga, najnovija istraživa-nja uspjela su ustvrditi kako su štakori hranjeni dulji vremenski period, genetski modificiranim kukuruzom, oboljeli od raka bubrega. Ali bez brige, dok je u SAD-u genetski modificirano po-vrće općeprihvaćeno, Europljani ga još uvijek odbijaju. Dakle, ge-netski modificirano sjeme, sadni materijal i gotove namirnice u našoj zemlji još nisu prisutne. Ali, dok se u BiH ne otvori labo-ratorij za otkrivanje GM sirovina, onima koji žele biti sigurni da ne jedu GM hranu, preporuča se da kupuju proizvode proizvedene u zemljama EU. Međutim, koliko nam je poznato u našem širem okružju još uvijek nije zaživjela

«laboratorijska poljoprivredna proizvodnja», što ide u prilog tvrdnji kako Europljani još uvijek zaziru od genetski modificirane hrane.

GMO-riznica profita!Pristalice spomenutih novih

tehnologija i genetski modifici-rane hrane uglavnom su multi-nacionalne korporacije, koje su mnogo uložile u istraživanja i koje smatraju da će znanost pro-izvodnjom velikih količina hrane riješiti problem prehrane svjet-skog stanovništva. Drugim rije-čima, pobornici GM hrane tvrde kako će ona spasiti od gladi sve brojnije svjetsko stanovništvo i osloboditi svijet ovisnosti o ke-miji, a profit spominju kao manje važan. Nadalje, u SAD-u su isto-dobno zabrinuti zbog mogućih trgovinskih restrikcija izvoza po-ljoprivrednih proizvoda i gubitka profita. Također tvrde da Europa želi usporiti razvoj američke bio-tehnologije i tako prigrabiti ko-madić njihovog tržišta vrijednog 10 milijardi dolara. Svaka čast Amerima, ali i dalje ostaje otvore-no pitanje da li će rajčica s genima ribe, štakora ili neke druge životi-nje, s vremenom promijeniti i nas, pa nam ta hrana neće ni trebati ili ćemo to doživjeti kao spontanu prirodnu evoluciju. A zamislite-

GENETSKI INŽENJERING U KUHINJIU novije vrijeme kroz medije se sve češće provlače informacije o pojavi sjemena, biljaka i na koncu namirnica, s pro-mijenjenim genima. A istinski znalci tvrde da nijedna rasprava u suvremenom svijetu nije izazvala toliko oprečnih mišljenja kao ona o GM hrani. Stoga se nameće logično pitanje-igramo li se to s prirodom?

u jagodu se unosi gen ribe lista, čime se usporava njeno truljenje, krumpir s kokošjim genima ne prija nametnicima te slabije upi-ja ulje pri pečenju i sl. Uostalom, što manje o tim detaljima znate, bit će vam puno lakše ili možda ne....

Bez obzira kojem ćemo se, uvjetno rečeno, taboru prikloniti (za ili protiv), složit ćemo se da je nedvosmislena zakonska regula-tiva nužna i potrebna, ali ne na lokalnoj već na globalnoj razini. Jednom riječju, od velikog je značenja da svaki proizvod do-biven od genetski modificiranog organizma nosi oznaku, tako da se svima omogući izbor-GMO da ili ne.

GMO hrana polako dolazi u kuhinje

I kod rajčice je prisutan genetski inženjeringKukuruz sa izmijenjenim genima

U svijetu se proizvodevelike količine GMO soje

Piše: nino Rotim, diPl. ing.


13

Ogrozd potječe iz Sibira i Mandžurije, a u sjevernoj Europi uzgaja se od XVI.

stoljeća. Na našim prostorima još uvijek predstavlja manje-više nepoznatu voćnu vrstu koja se i dosta rijetko može uočiti u kuć-nim vrtovima. Uzrok tomu je slabo poznavanje ove nadasve vrijedne jagodaste voćne vrste koja kod nas ima slabu tradiciju uzgoja. Iako se na prvi pogled čini da ogrozd nije bogat hranji-vim tvarima, njihova količina u njegovim žutim, zelenim ili crve-nim plodovima nije zanemariva. A radi se o voćki koja obiluje vi-taminima B skupine i vitaminom A, dok C vitamina sadržava u slič-nim količinama kao i crveni ribiz. Pored toga, ogrozd sadržava i veću količinu dijetetskih vlaka-na, betakarotina i nešto manju količinu kalcija, fosfora i željeza.

Uvjeti uzgojaOgrozd je skromna voćna

vrsta koja dobro podnosi nepo-voljne uvjete uzgoja. Prema ni-skim temperaturama je posebno otporan, te u vrijeme dubokog zimskog mirovanja izdrži tem-perature od minus 25 stupnjeva C, a pozebe nastaju tek na minus 35 stupnjeva C. Ipak, ne pogodu-ju mu nagla zahlađenja u vrijeme cvatnje jer to može prouzročiti smanjenje prinosa, ali i utjecati na formiranje sitnijih plodova čije staničje mjestimično otvrd-ne, odnosno, odumre. Ali pored svega ovo je voćna vrsta kojoj godi nešto hladnija klima. S druge strane, njegov uzgoj lako je ostvarljiv i u uvjetima južne Hercegovima, ali pod uvjetom da za uzgoj ogrozda odaberemo zasjenjene položaje. Osim toga, gajenjem ispod ostalih voćaka u vrtu omogućuje se i puno bolja iskorištenost vrtnog prostora. Spomenimo i kako u pogledu tla ogrozd nije posebice izbirljiv, pa ga s uspjehom možemo uzgojiti i na našim karbonatnim tlima. Naime, ogrozd je kalcifilna biljka što znači da mu odgovaraju i tla bogata kalcijem.

Način uzgojaOgrozd se najčešće uzgaja

u obliku grma premda se može uzgajati i s deblom, a sve ukoliko se cijepi na Ribes aureum-zlatni ribiz koji je zbog svog uspravnog

rasta prikladan za oblikovanje debla. Ipak, stabalca dobivena na ovaj način žive kraće od grma koji, osim što se bolje obnavlja, daje i veće prirode. Uglavnom se ogrozd, uzgojen s deblom i kroš-njom, koristi za uljepšavanje vrta u kom slučaju se sadi na razmak od 1,3 metra. Uzgojen u obliku grma ogrozd se sadi na razmak redova od 2-2,5 m dok razmak u redu treba iznositi 1-1,2 metra. A njegovu sadnju najpoželjnije je obavljati koncem jeseni ili počet-kom proljeća, pri tom imajući na umu činjenicu kako ovaj višego-

dišnji grm rano dolazi na rod, ne-rijetko već u prvoj godini uzgoja.

Berba ogrozdaOvisno o sorti, plodovi

ogrozda dozrijevaju sukcesivno od konca svibnja do kraja lip-nja. Između ranih i kasnih sorti razlika u dozrijevanju iznosi oko šest tjedana. Plodovi za svježu potrošnju beru se ručno i to sva-kih šest dana, a jedan radnik na plantaži obere cca 60 kg plodo-va dnevno. Stoga se u razvijenim voćarskim zemljama berba vrši strojno, čime se učinak berbe po-

većava za 10-tak puta. Prinosi se kreću od 8 500 do 10 000 kg/ha. Pošto su podložni brzom kvare-nju, plodove nakon berbe treba skloniti sa sunca i u što kraćem vremenskom roku otpremiti na tržište. U običnim skladištima plodovi ogrozda mogu se čuvati tek 2-3 dana dok u optimalnim uvjetima (na ništici i pri relativ-noj vlažnosti od 85-90 %) mogu stajati i nekoliko tjedana. Zbog svoje podložnosti kvarenju na-sadi ogrozda obično se i podižu u blizini velikih potrošačkih cen-tara te prerađivačkih komplek-sa. I dok se na zapadu podižu nasadi, u južnim krajevima naše zemlje ogrozd predstavlja veliku nepoznanicu. Međutim, bolje opskrbljeni hercegovački voćni rasadnici, u svojoj ponudi redo-vito imaju i sadnice ogrozda, čije poluzrele i zrele plodove doma-ćice rado prerađuju u marmela-de, kompote ili ih pak spremaju u staklenke. I dok djeca osobito rado jedu zrele plodove ogrozda netom ubrane s grma, oni stari-ji ih koriste za spravljanje vina. Pored svega navedenog, zbog dekorativnog izgleda višegodiš-nji grmovi ogrozda nerijetko po-služe i za ukrašavanje okućnica kao i dobro uzdržavanih vrtova. Što dalje reći, već ustvrditi kako je sada pravo doba za njegovu sadnju!

OGROZD idealna voćkaza okućnicu

Uzgoj ogrozda u kućnim vrtovima manje je proširen od uzgoja jagoda, ribiza i malina. Dakako, opravdani razlozi za to ne postoje jer je uzrok tomu nedovoljno poznavanje ove vrijedne jagodaste voćne vrste.

Ogroz-sorte tamno obojenih plodova

Sorte s bijelim plodovimasu posebno tražene

14



Voćne vrste i vinovu lozu napada veliki broj štetni-ka među kojima posebno

mjesto zauzimaju štitaste uši. Veliki broj njih mogu pričiniti oz-biljne štete u nasadima voćaka i vinove loze.

Štitaste uši su sitni kukci koji tankim i duguljastim rilcem iz zelenih dijelova biljke sišu soko-ve, iscrpljuju i na kraju uzrokuju ugibanje biljke. Neke vrste štita-stih ušiju izlučuju mednu rosu, koju posjećuju mravi, a na nju se naseljavaju gljive čađavice koje negativno djeluju na samu bilj-ku. Uši najčešće napadaju lišće, grančice i plodove.

Štitaste uši se brzo razmno-žavaju i imaju brojno potom-stvo. Godišnje razviju veći broj generacija, a suhi i topli klimat pogoduje njihovu razvoju. Ista se vrsta štitaste uši može naći na više vrsta biljaka, što predstavlja dodatnu poteškoću u suzbija-nju.

Limunov crvac(Planococcus citri Risso)

Osim vinove loze, čest je i na sobnom bilju, posebice kaktusi-ma i dracenama. Može ga se naći

i na agrumima, smokvama, ma-slini. U BiH je prisutan u njenim južnim područjima.

Štetnik ima žutosmeđe tijelo eliptična oblika pokriveno vošta-nom prevlakom, duljine 3-5 mm. Tijelo je okruženo s 36 voštanih nastavaka između kojih su dva na zatku dulja .

Prezimiti mogu svi oblici, ali najčešće prezime ženke na čokotu, katkad i na korijenu. Razmnožava se pretežno par-tenogenetski. U proljeće ženke odlože manji broj jaja. Tijekom godine razvije 3-5 generacija, s tim da zadnje generacije rade i najveće štete.

Ličinke se najčešće hrane na žilama lišća i grozdovima gdje stvaraju prave nakupine. Obilno luče mednu rosu na koju se na-seljavaju gljive čađavice.

Nekada cijeli grozdovi mogu biti prekriveni crnim nakupina-ma gljiva čađavica. Sisanje pro-

uzrokuje sušenje lišća, njegovo rano otpadanje, nedozrijevanje i slabu kakvoću grožđa. Napad-nuti grozdovi gube tržnu vrijed-nost.

Limunov crvac je periodički štetnik kojem odgovara toplo vrijeme i nešto povišena vlaga zraka. Ima mnogo prirodnih ne-prijatelja od kojih su najvažnije božje ovčice i ose najeznice. U Inozemstvu se suzbija ispušta-njem božje ovčice Cryptolaemus montrouzieri, te parazitske osice Leptomastix dactylopyii.

Suzbija se struganjem stare kore, zimskim prskanjem te pri-mjenom insekticida u vegetaciji ako je to potrebno.

Šljivina štitasta uš(Parthenolecanium/Eule-canium/ corni Bouche)

Šljivina štitasta uš je također periodični štetnik koja se u ne-kim godinama može u velikom broju naći na vinovoj lozi u her-cegovačkim vinogradima. Štit odrasle ženke je poluloptastog oblika duljine 3-6 mm, širine 3-4 mm i visine 2-3 mm. Boja štita varira od žutosmeđe do keste-njastosmeđe boje. Štit mužjaka je uzak, ovalno izdužen, duljine oko 2 mm. Ličinka je ovalna, cr-venkastosmeđe boje.

Prezime ličinke na rozgvi. U proljeće sele na izboje, katkada na žile lišća, gdje sišu sokove i time usporavaju razvoj napad-nutih organa, pa i cijele biljke. Ubrzo se pričvrste i gube spo-sobnost kretanja. Ženke dobiju

ispupčeni štitić ispod kojeg legu više stotina jaja. Ličinke se jav-ljaju sredinom lipnja, razilaze se po čokotu te nastavljaju sisati uz obilno lučenje medne rose. Pred zimu se povlače na rozgvu na prezimljavanje.

Vrsta ima jednu generaciju godišnje. Izraziti je polifag koji napada breskvu, šljivu, bagrem i drugo drvenasto bilje.

Struganje stare kore te pri-mjena mineralnih ulja i uljanih organofosfornih insekticida u vrijeme mirovanja vegetacije smanjuje brojnost ove uši.

Breskvina štitasta uš(Parthenolecanium/Eule-canium/ persicae L.)

Proširena u cijeloj zemlji. Naj-češće se nalazi na vinovoj lozi , ali i na breskvi te drugim biljka-ma iz rodova Berberis, Clematis, Juglans, Prunus, Malus, Ribes i dr. Vrlo velika uš, duguljastog oblika, duljine tijela 6-8 mm. Štit ženki je smeđe boje i jako ispup-čen s jedva vidljivim uzdužnim grebenom.

Prezime ličinke III stadija. Početkom proljeća preobraze se u ženke. Ženke legu tijekom svibnja i do 2000 jaja ispod štita.

ŠTITATE UŠI NA VOĆKAMAI VINOVOJ LOZIU svijetu je poznato preko 4000 vrsta štitastih uši, ali samo manji broj njih prisutan je na voćkama i vinovoj lozi u BiH. Neke od njih, primjerice šljivina štitasta uš, mogu pričiniti ve-like štete u vinogradima i voćnim nasadima.

Limunov crvac ispod stare kore Šljivine štitaste uši na rozgvi

Kolonija limunova crvca ispod kore čokota Šljivina štitasta uš Breskvina štitasta uš na čokotu

Piše: doc. dR. ivan oStoJić


15

Mlade ličinke javljaju se u lipnju. Ličinke sele na naličje lišća gdje sišu. Ličinke se na lišću presvla-če u II a zatim u III stadij. Ličinke trećeg stadija sele na drvenaste dijelove, gdje prezime ispod sta-re ispucale kore, a vrlo često i u osnovi jednogodišnjih izboja. Uš ima jednu generaciju godišnje. Breskvinu štitastu uš napada-ju ose najeznice, a u jednoj uši može biti više parazita.

Vunasta lozina uš(Pulvinaria vitis L.)

Vunasta lozina uš ima smeđe ovalno tijelo, šire prema zatku, duljine 4-5 mm. Na zatku ženka ima bijelu voštanu kesu u koju odlaže jaja. Ta kesa je dvostruka dulja od tijela. Uš siše na lišću i zelenim izbojima. Ima jednu ge-neraciju godišnje. Mlade ličinke javljaju se u lipnju na lišću i ze-lenim izbojima, a u jesen prelaze na drvenaste dijelove gdje pre-zime.

Neopulvinariainnumerabilis Rath.

Relativno velika vrsta štitaste uši koja napada vinovu lozu. Uš je prisutna u Sloveniji a od prošle godine i u hrvatskoj (Masten).Na području BiH za sada nema po-tvrde njene prisutnosti.

Uš je dugačka oko 7 mm, a pokrivena je voštanim pločica-ma. Siše na lišću i rozgvi.

Dudova štitasta uš(Pseudoaulacaspispentagona Targ.)

Dudova štitasta uš živi na kori grana i grančica, gdje sišu-ći biljne sokove izaziva sušenje, prvo tanjih pa debljih grana, a u nekim slučajevima i cijelog stabla. Osim breskve i nektari-ne, ovaj štetnik napada i ostale koštičave voćne vrste (marelicu, trešnju, višnju, badem, orah), a u Hercegovini i dolini Neretve, zadnjih desetak godina, velike štete radi i na kiwiu. Dudova šti-tasta uš prisutna je i u mnogim hercegovačkim vinogradima.

Štit ženke je okruglast, bijele do smeđe boje, promjera 2,2-2,8 mm. Tijelo ženke je svijetlo na-rančaste boje, gotovo okruglo,

na zatku trostruko zašiljeno. Du-ljina tijela ženke iznosi oko 0,9 mm. Štit mužjaka je bijele boje, duguljast i ima tri plitke brazde, dugačak je oko 1 mm.

Prezime ženke ispod štita. Vi-soke i niske temperature nepo-voljno djeluju na ovog štetnika. U Italiji je zapaženo da je stadij ličinke osjetljiv na suha i topla ljeta, bez obzira što je ovo ter-mofilna vrsta.

Istraživanja koja su prove-dena na području Hercegovine u cilju utvrđivanja efikasnosti insekticida na dudovu štitastu uš, u periodu mirovanja vege-tacije, pokazala su da najveću efikasnost ima kombinacija pri-pravaka na osnovi dimetoata i mineralnog ulja.

Dudova štitasta uš ima ne-koliko prirodnih neprijatelja koji mogu donekle smanjiti njezinu brojnost brojnost. Od parazit-skih osica iz reda Hymenoptera, porodice Aphelinidae su dvije vrste: Encarsia berlesei Howard i Aphytis proclia Walker.

U Francuskoj se preporuču-je kombinirano suzbijanje: ski-danje naslaga jakim mlazevima vode (pranje voćke), kemijsko tretiranje za mirovanja vegetaci-je i biološko suzbijanje unosom osice E. berlesei.

Kalifornijska štitasta uš (Quadraspidiotus pernici-osus Comst.)

Uš siše na deblu, granama, lišću i plodovima mladih i starijih stabala, i izaziva njihovo poste-peno propadanje. Napadnuta voćka se slabije razvija, listovi su sitniji-žuti, a plodovi gube tržnu vrijednost. Poseban problem predstavlja u rasadnicima, jer ako se namnoži i raznese sadni-cama, teško se može suzbiti. Uš napada i vinovu lozu.

U slučaju jačeg napada kora debla, grana i grančica prekri-vena je naslagama starih i novih štitova. Najčešće ju nalazimo na jabuci i krušci, ali i na koštičavom i bobičastom voću (posebno ri-bizla). Uš napada i vinovu lozu. Sišući, uš oslabi voćku tako da vrhovi grana zbog nedostatka hrane počinju sa sušenjem. Na jednogodišnjim sadnicama šti-tovi su na deblu iznad spojnog mjesta, a na dvogodišnjim na vrhu grana. Mlada stabla za krat-ko vrijeme propadaju.

Plodovi su sitni, neuglednog izgleda i lošeg okusa. Kao reak-cija na ubod štetnika, plodovi reagiraju pojačanim stvaranjem antocijana, tako da je kora ispod i oko štitova crvena. Na plodovi-ma se jasno vide štitovi i crveni

Breskvina štitasta uš Neopulvinaria innumerabilis Zaražena grana kivija dudovom štitastom uši Tijelo ženke dudove štitaste uši

Kolonija dudove štitaste ušina grani breskve

Neopulvinaria innumerabilis na listu vinove loze Plodovi jabuke zaraženi kalifornijskom štitastom uši

16


prsten oko njih, kao znak prisut-nosti kalifornijske štitaste uši.. Ovo je naročito izraženo oko ča-šičnih listića i peteljke.

Odrasla ženka je spljoštenog izgleda, limunžute do naranča-ste boje, s nešto tamnijim pigi-dijem, bez noga, očiju i ticala. Za razliku od nje, mlada ženka je kruškolikog oblika. Štit ženke jeo okruglog oblika, tamnosi-ve boje, veličine 1,7 do 2,1 mm s koncentričnim krugovima i žućkastim pucem u sredini. Štit mužjaka je nešto manji, tamno-sive boje ali izduženoovalnog oblika. Ticala i noge kod mužjaka su dobro razvijeni, isto kao i krila, koja su opnaste građe.

Kalifornijska štitasta uš ima dvije generacije godišnje a često se javlja i treća. Prezime ličinke prvog i drugog stadija razvoja is-pod štita crne boje. Ostali stadiji koji uđu u zimu ugibaju, no veli-ka je i prirodna smrtnost II stadi-ja koja prosječno iznosi 30-40, a nekada i 90 %. Razvoj prve (pro-ljetne) generacije traje 5-6 tjeda-na, slično kao i druge (ljetne). U godinama kada je jesen izrazito topla u rujnu i listopadu može se javiti i treća generacija.

Tijekom mirovanja vegetaci-je koriste se uljana organofosfor-na sredstva. Tijekom vegetacije, u vrijeme pojave ličinki prvog stadija razvoja, koriste se insekti-cidi na osnovi dimetoata.

Prirodni neprijatelji sve više utječu na smanjenje brojnosti kalifornijske štitaste uši. To su pr-venstveno razne ose najeznice i buba mare. Veliku ulogu u sma-njenju populacije ovog štetnika ima osica Encarsia perniciosi.

Jabučna školjkasta uš(Quadraspidiotus ostrei-formis Curt)

Štetnik koji se rijetko javlja na području BiH. Domaćini ove štitaste uši su jabuka, kruška, šlji-va, i druge voćne vrste. Slična je kalifornijskoj štitastoj uši. Jabuč-

na školjkaste uš ima štitić sive boje sa smeđim pucetom. Najče-šće se nalazi na deblu i glavnim granama, katkad i na plodovima, posebno jabuke. Uš ima jednu generaciju tijekom godine.

Maslinin medič(Saissetia oleae Bern.)

Štetnik koji prvenstveno na-pada maslinu, ali može napasti i vinovu lozu. Najviše su ugro-ženi vinogradi u blizini maslini-ka, a nije rijedak slučaj da se i u vinograd sade masline. Siše na izbojima i lišću. Štetnik se lako prepoznaje po štitu crne boje koji na sebi ima jedan uzdužni i dva poprečna grebena poput dvostrukog križa. Štetnik obilno luči mednu rosu.

Tijelo mediča je ovalnog obli-ka, dugačko oko 3 mm. Ličinke su žućkaste, a ženke sive a kasni-je crne boje. Ima dvije generacije godišnje. Suzbijanje se provodi kao i kod drugih štitaša.

Maslinina štitasta uš(Pollinia pollinii Costa)

Tipična monofagna vrsta (napada samo maslinu).Tijelo uši je pokriveno voštanim prahom. Uš siše na kori usljed čega kora puca, a lišće se na napadnutim granama deformira. Ima dvije generacije godišnje. Na napad-nutim i oslabijelim stablima ma-sline kao sekundarni štetnici jav-ljaju se potkornjaci koji do kraja unište takva stabla.

Smokvin medič(Ceroplastes rusci L.)

Smatra se najvažnijim štet-nikom smokve na području Her-cegovine. Osim smokve može napasti i agrume, vinovu lozu, ali i mnoge ukrasne vrste drveća i grmlja. U godinama kad se javi u prenamnoženju može napraviti velike štete na smokvama.

Štetnik je vrlo specifičnog izgleda. Naime štit ženke koji uz-gred podsjeća na oklop kornja-če, izgrađen je od devet pločica od kojih je najveća, centralna, osmokutnog izgleda, a oko nje je raspoređeno osam manjih četverokutnih pločica.. Kod sta-rijih ženki gube se granice među pločicama pa se uočava smeđe polukuglasto tijelo. Duljina tijela ovog štetnika iznosi oko 5 mm. Mužjaci su sitniji i bijele boje.

Štetnik ima jednu generaciju godišnje. Prezime ličinke drugog stadija razvoja ili odrasle ženke na granama smokve koje tije-kom proljeća legu jaja ispod šti-ta. Jedna ženka odlaže veliki broj jaja (oko 1000). Ličinke se javljaju krajem svibnja i u lipnju. Ličinke smokvina mediča su žutosmeđe boje. Dok su mlade raznosi ih vjetar i na taj način se šire. Ličin-ke se nalaze na gornjoj strani li-šća ali i na plodovima. Vrlo brzo se prekrivaju voštanim izlučevi-nama. Kasnije prelaze na grane, na kojima ženke prezime.

Štete od smokvina mediča prvo se uočavaju na lišću koje se postepeno suši i otpada. Kasnije dolazi do sušenja tanjih i debljih grana, a na kraju se može osušiti i cijelo stablo. Osim toga štetnik

Plodovi jabuke zaraženi jabučnom školjkastom uši

Crveni prsten oko kalifornijske štitaste uši Ličinke smokvina medič

Ličinke maslinina mediča

Maslinina štitasta ušMaslinin medič Smokvin medič


17

luči i mednu rosu na koju se na-seljavaju gljive čađavice.

Mjere zaštite protiv ovog štetnika provode se tijekom mi-rovanja vegetacije primjenom uljanih-organofosfornih insekti-cida. Štetnik se može suzbijati i tijekom vegetacije, no s izborom insekticida treba biti oprezan jer je smokva vrlo osjetljiva na njih posebno na pripravke koji se pri-mjenjuju u obliku emulzije.

Narančin crvac(Icerya purchasi Mask.)

Štetnik koji se lako raspo-znaje na svim vrstama agruma. Naime, štetnik ima jajnu vrećicu bijele boje u koju leže jaja. Vreći-ca je dulja i šira od tijela, prekri-vena voskom na kojem se jasno ističe 16 uzdužnih brazdi. Osim agruma napada najčešće ukra-sno grmlje ali se može pronaći i na maslini, vinovoj lozi, smokvi.

Narančin crvac ima tijelo cr-venkaste boje, duljine 4-5 mm, djelomično pokriveno voskom. U južnim područjima BiH najčešće napada mandarinu i naranču, ali i druge vrste agruma. Godišnje razvije tri generacije.

Uš siše na lišću i mladim grančicama. Izlučuje obilje med-ne rose koja prekriva lišće. Na mednu se rosu naseljavaju gljive

čađavice, a lišće postaje crno i ljepljivo. Napadnute biljke zao-staju u razvoju, grane se počinju sušiti, a na kraju ugiba i cijela biljka.

Narančin crvac u prirodi ima svog neprijatelja- božju ovčicu Rodoliu cardinalis koja može, kod manje brojnosti, držati pod kon-trolom ovog štetnika.

Lovorova štitasta uš(Coccus hesperidum L.)

Štitaš koj se često javlja na agrumima, ali napada i smokvu, maslinu te brojno ukrasno drve-će i grmlje (lovor, oleander, ru-žmarin). Često se može pronaći na bilju i u zatvorenom prosto-ru. Uz narančina crvca, najčešći štitaš koji se javlja na agrumima na području južne Hercegovine. Uš najčešće siše na lišću i tanjim grančicama. Tijekom godine ra-zvije 3-4 generacije.

Crvena štitasta uš agruma (Chrysomphalusdictyospermi Morg.)

Osim agruma napada smo-kvu i maslinu ali i ukrasno dr-veće. Štit ženke je velik 1,5 do 2 mm okrugao, crvenkastosmeđe ili žućkastosmeđe boje. Štetnik ima 3-4 generacije. Prva genera-cija javlja se već početkom trav-nja. Uš se zadržava na licu lista, na plodovima te na granama. Napadnuto lišće žuti i otpada a plodovi kržljaju. Često se javlja na narančama.

štitastih uši. Neke od metoda se u praksi manje odnosno više ko-riste. Svakako, ako želimo imati kvalitetnu zaštitu voćnjaka i vi-nograda, onda moramo koristiti više metoda.

Među sortama postoje razli-ke u otpornosti na napad štita-stih uši, te kod odabira sorti uz tražene osobine treba gledati na i otpornost tih sorti na štet-nike.

Mnoge agrotehničke mjere uveliko mogu smanjiti brojnost štitastih uši. Struganje stare is-pucale kore, mehaničko čišćenje, uklanjanje napadnutih grana samo su neke od mjera kojima se može smanjiti brojnost ovih štetnika.

U zadnje vrijeme u zaštiti voćaka i vinove loze od napada štitastih uši sve se više koriste biološke mjere zaštite koje uklju-čuju primjenu različitih parazita i predatora (božje ovčice Rodolia cardinalis i Cryptolaemus mon-trouzeri; parazitske osice Prospel-tella berlesei, Encarsia perniciosi, Metaphycus flavus. Danas se i ko-mercijalno mogu nabaviti bio-loški pripravci kojima se obavlja zaštita.

Ipak, u praksi se najviše kori-sti kemijska zaštita koja uključu-je primjenu insekticida, najčešće u vrijeme mirovanja vegetacije. Za zimsku zaštitu koriste se mi-neralna ulja i uljana organofos-forna sredstva. Zaštita se obavlja uz visok utrošak škropiva. Za to se koriste rasprskivači koji proi-zvode krupne kapljice.

Grana smokve zaražena smokvinim medičom Narančin crvac-odrasla uš

Grana mandarine zaražena narančinim crvcem

Lovorova štitasta uš

Crna štitasta uš agruma

Crvena štitasta uš agruma

Crna štitasta uš agruma(Parlatoria zizyphi Lue)

Uš koja se povremeno javlja na agrumima (mandarina) na području južne Hercegovine. Štitovi ženki su sjajno crne boje, promjera oko 1,5 mm, s dva uz-dužna grebena, okružena žutim rubom. Uš napada listove, plo-dove i grančice. Tijekom godine razvije 3-4 generacije.

Zaštita voćaka ivinove loze od štitastih uši

Voćnjaci i vinogradi štite se različitim metodama od napada

18


Rezidba je pomotehnička mjera koja se primjenjuje od vremena od kada po-

stoji i breskva kao voćna kultura. Rezidba ima za cilj reguliranje vegetativnog i reproduktivnog razvoja voćke, obrazovanje pri-kladnog uzgojnog oblika kroš-nje i osiguranje redovne i obil-ne rodnosti, te visoke kvalitete plodova. Rezidbom breskve se osigurava veća i direktna osvijet-ljenost lisne površine i time veća efikasnost fotosinteze. Osigurava se i obilna razmjena tvari i ener-gije između lisne mase i korijena, čime se stvara osnovni preduvjet za visoki prirod.

Prema životnoj dobi voćke ra-zlikuje se rezidba mladih i rezidba voćaka u rodu. Rezidba mladih voćaka obavlja se s ciljem for-miranja uzgojnog oblika, dok se rezidba rodnih voćaka obavlja u vremenu rodnosti zbog regulira-nja vegetativnog rasta i rodnosti. Kako breskva rano prorodi, to se rezidba na rodnost već obavlja i u fazi formiranja uzgojnog oblika.

Prema vremenu kada se izvo-di razlikuje se zimska rezidba (re-zidba u suho) i ljetna rezidba (re-zidba u zeleno). Rezidba u suho provodi se u vrijeme mirovanja, dok se rezidba u zeleno provodi u vrijeme vegetacije.

Zimska rezidbaZimska se rezidba breskve

provodi u doba mirovanja tj. od opadanja lišća pa do početka

vegetacije u proljeće. Treba pa-ziti da se rezidba ne obavlja ako su temperature ispod ništice. Kada će se početi s rezidbom, često zavisi od veličine nasada, odnosno o raspoloživoj radnoj snazi. Kad većih nasada s rezid-bom se započinje odmah na-kon opadanja lišća, bez obzira da li se radi o kontinentalnom ili mediteranskom području. Kod manjih nasada s rezidbom se započinje najčešće krajem siječnja ili početkom veljače. U područjima gdje su česti pro-ljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima. U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka. Često se u praksi re-zidba obavlja u vrijeme cvatnje (Italija-pokrajina Emilia-Roma-gna). U hladnijim područjima preporučuje se kasnija rezidba (potkraj perioda mirovanja ve-getacije) jer rane nastale rezid-bom brže zacjeljuju.

Kod orezanih stabala breskve vegetacija ranije započinje nego kod neorezanih i traje nešto du-lje što je posljedica bujnosti. Po-znato je i da se pupovi bujnijih stabala stvaraju kasnije nego pu-povi na slabo bujnim stablima.

Rodni i nerodniizboji kod breskve

Kod breskve se razlikuje ne-koliko vrsta rodnih i nerodnih izbijaka.

Svibanjska (majska) kitica je vrlo kratki izboj reduciranih in-ternodija. Završava uvijek lisnim pupom, oko kojeg su postrano smješteni u skupini cvjetni pu-povi. Ovaj izboj je obično dug 2-5 cm, s 3-5 postranih cvjetnih pupova. Rijetko se javlja kod mla-dih i bujnih voćaka. Nema većeg značaja za rodnost breskve uko-liko se razvilo dovoljno rodnih (mješovitih) izbojaka. Na svibanj-skoj kitici formira se malo lišća pa plodovi na njoj ostaju sitni.

Kratki rodni izboj je tanki iz-boj dužine do 15 cm s razvijenim

REZIDBA BRESKVEObavlja se od početka opadanja lišća pa do kretanja vegetacije, ne kod tempera-tura ispod ništice. U hladnim područjima preporuča se kasnija rezidba, dok se u južnim područjima obavlja krajem siječnja ili početkom veljače.

kratkim internodijima. Vršni pup mu je uvijek drveni, a postra-no su smješteni cvjetni pupovi. Nema većeg značaja za rodnost breskve, jer nema dovoljno lišća pa plodovi ostaju sitni.

Mješoviti rodni izboj je du-gačak 20-70 cm i dulje, zavisno od bujnosti, starosti i sorte. To je dugi rodni izboj. Mješoviti rodni izboj je najznačajniji za rodnost breskve, na kome su dubro razvi-jeni cvjetni i lisni pupovi, iz kojih se razvijaju najkrupniji i najkva-litetniji plodovi i nove rodne mladice. Na vrhu izboja nalazi se drveni pup.

Ljetni ili preuranjeni izboji razvijaju se iz pupova mladica formiranih u istom vegetacij-skom razdoblju. Ovi se izboji ra-zvijaju kod mladih i bujnih voća-ka. U pravilu nisu rodni, ali ako se ranije jave u krajevima s dugom vegetacijom, mogu se formira-ti cvjetni pupovi, pa ovi izboji mogu biti rodni.

Mlazevi ili vodopije su dugi snažni izboji vertikalnog rasta koji se razvijaju iz adventivnih ili latentnih pupova starijih grana, ali i mladih, na mjestima jačeg dotoka hranjiva i u blizini reza ili povreda. To su nerodni izboji koje većinom rezidbom odstra-njujemo ili koristimo za formira-nje krošnje.

Rezidba breskve

Breskva najbolje rađa na mješovitom rodnom izbojuSvibanjska kitica

Rezidba breskve tijekom ljeta


19

Piše: mladen kaRačić, diPl. ing.

PITANJA I ODGOVORIŠljiva u ishrani domaćih životinja

U sklopu svog gospodarstva imam veći nasad šljiva koje osim za potrošnju u svježem stanju, namjeravam koristiti i za prehranu domaćih živo-tinja (svinja i goveda). Me-đutim, lokalni veterinar mi je rekao da se prethodno infor-miram kod inženjera agrono-mije, jer mu nije poznato, da li plodovi šljiva sadržavaju i neke štetne tvari po domaće životinje. Stoga vas i molim da mi odgovorite!

Plodovi šljiva sastoje se od sočnog mesnatog usplođa i tvrde koštice u kojoj se nalazi bijela sjemenka. A za razliku od usplođa koje se koristi za pripravljanje pekmeza, kom-pota od šljiva ili pak šljivovice, sjemenka je potencijalno vrlo otrovna iz razloga što sadrža-va stanovite toksične tvari. To se prije svega odnosi na gliko-zid amigdalin koji se pod utje-cajem enzima emulzina (kojeg također sadržavaju sjemenke) razgrađuje na nimalo bezazle-nu i vrlo otrovnu cijanovodič-nu kiselinu i benzaldehid. Jed-nostavno rečeno, do trovanja vaših svinja i goveda može doći u slučajevima kada po-jedu nešto veću količinu šljiva sa sjemenkama. To se obično i dešava tijekom jeseni, kada goveda pasu ispod stabala šljiva ili ako se halapljivim svi-njama daje trop zaostao na-kon pečenja rakije. Jer on po-red usplođa obično sadržava i veće količine koštica, čije lju-ske svinje bez problema lome, te im se kroz probavni trakt vrlo brzo izravno u cirkulaciju resorbira veća količina cijano-vodične kiseline. Treba spo-menuti kako i ostalo koštičavo voće (breskva, kajsija, trešnja, višnja, bajam) sadržava iste toksične tvari te ga također

treba izbjegavati u prehrani domaćih životinja.

Nino Rotim, dipl.ing.

Sadnja lijeske

U Tomislavgradu planiram podignuti veći nasad lije-ske pa me zanima koliko po jednom uzgojenom stablu mogu očekivati plodova i koliki je životni vijek nasada. Postoji li u tom pogledu ra-zlika u odnosu na divlje for-me lijeske?

Kako lijeska redovito na tržištu ostvaruje visoku prodajnu cije-nu, tako je i zanimanje za ovu voćnu vrstu sve veće. A kale-mljena lijeska ili ona uzgojena na vlastitom izdanku prorodi treće ili četvrte godine nakon sadnje i njeni prinosi se pove-ćavaju do desete godine uz-goja kada i počinje faza pune rodnosti a koja traje sve do 20 ili 30 godine, ovisno o primije-njenim agrotehničkim i pomo-tehničkim mjerama. Nakon tog perioda potrebno je nasad po-mladiti. Spomenimo i kako vi-jek jednog prosječnog nasada iznosi 50-tak godina, dok divlja lijeska «poživi» i preko 100 go-dina. I na kraju, prinosi po jed-nom stablu lijeske iznose 2-10 kg ili 1-3 tone po hektaru.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Zaštita ruža tijekom zime

Posjedujem ozbiljniji nasad ruža koje uzgajam na malo višoj nadmorskoj visini i u uvjetima kontinentalne kli-me. Stoga me i zanima, tre-bam li svoje ruže tijekom zime štititi od niskih tem-peratura, odnosno, trebam li provoditi njihovo zimsko zagrtanje?

Vrijedi pravilo kako će ruže do-bro prezimiti samo ukoliko ih u jesen pravovremeno i kvali-tetno zagrnemo. Jer u vašim uvjetima uzgoja prvi jesenski mrazevi obično dolaze kada su ruže još nepokrivene. Zele-ni listovi tada već za nekoliko dana požute i otpadnu, što je znak da vegetacije potpuno prestaje. To je ujedno i znak da tek tada treba obaviti spome-nuti posao zagrtanja. A zagrće se motikom i prave se humke, tako da sloj zemlje visine od 20-tak cm prekrije spojno mje-sto (kalem) i izbojke. Postavlja se pitanje-što će biti s dijelovi-ma biljke iznad humke. Oni će, naime biti izloženi mrazovima i hladnoći, ali će isto tako tije-kom orezivanja u proljeće biti uklonjeni, pa ih i ne treba štititi od niskih temperatura. Spome-nimo i kako zemlja korištena prilikom zagrtanja mora biti fino usitnjena a sve kako bi što bolje nalegla tj. kako bi sama humka bila kompaktnija. I na kraju recimo da je zagrtanje obvezna mjera koja se provodi kod ruža čajevki i mjesečarki, što znači da ruže puzavice i pe-njačice u pravilu ne traže po-sebnu njegu tijekom zime.

Josip Brkljača, ing.

Vino od kupina

Čuo sam kako se od kupina može proizvesti veoma kvali-tetno vino pa vas molim da mi u kratkim crtama objasnite postupak njegove proizvod-nje. Unaprijed zahvalan!

Istina je da se od jagodastog voća mogu proizvesti dobra crvena vina, premda se svaka-ko najbolje vino dobije upravo od kupine. A da bismo dobili kvalitetno vino, moramo zrelu i zdravu kupinu pretvoriti u ma-sulj (voćnu smjesu) koju prije

vrenja sumporimo s 10 grama na 100 litara vinobrana. U krat-kim crtama rečeno-potpuno zrele plodove kupina stavimo u odgovarajući sud, prelijemo s malo ključale vode, izmulja-mo i ostavimo u prostoriji gdje je temperatura oko 14 stupnje-va C, a sve kako bi se završilo vrenje. Prethodno, na svakih 10 litara vina, treba dodati po 1 kg šećera premda se za po-kretanje vrenja koristi i selek-cionirani vinski kvasac (na 10 litara 5 grama). U tijeku vrenja masulj moramo miješati a po-suda u kojoj se provodi vrenje treba biti prekrivena, kako bi se spriječio pristup zraka. Na ovaj način spravljeno vino izvrsno je za sve malokrvne osobe, a koristi se i u borbi protiv naze-ba i bronhijalnog katara.

Mario Ćubela,dipl.ing.

Osobine sortetrešnje Lionska rana

U vašem voćnom rasadniku kupio sam nekoliko sadnica trešanja, sorte Lionska rana. Molim vas da mi navedete njene osnovne karakteristi-ke.

Lionska rana je sorta trešnje koja zrije polovicom svibnja kada na njenim granama i uo-čavamo obilje velikih plodova, okruglasto-srcolikog oblika i tamnocrvene boje. Navedena trešnja je veoma privlačnog izgleda, slabo kiselkastog okusa i ugodnog mirisa. Sta-blo navedene sorte je srednje bujno, rano rodi i obilno rađa. Zreli plodovi mogu se držati na granama deset i više dana, što je izražena osobina ove sor-te. Oprašuje se Primaverom, Burlatovom ranom i Stellom. Jednostavno rečeno-sorta za preporuku.

Goran Jurilj, dipl.ing.


20

U svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se sa mnogim situacijama,

koje slobodno možemo svrstati u rangove od komičnog do tra-gičnog. Naime, uistinu je nevje-rojatno da se kod sadnje voća-ka prave početničke pogreške, zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedok sam i mno-gih pogrešaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje samih profi vo-ćara znaju biti itekako dvojbene.

Najčešće dvojbei pogreške

Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odno-si se na nepravodobnu pripre-mu i kopanje sadnih jama. Tako se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje, što je više nego pogrešno. Dakle, kako bi se sad-no mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana

ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje. Druga pogreš-ka odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimen-zija-jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame kada će se voćka svejedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjiva-nja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 x 100 cm i dubine 60-70 cm. Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide u dubinu već postrano, po površini zemlje. Time je voćka dolaskom suše (plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast. Nadalje, ka-lem mjesto nipošto se ne smije zatrpavati, već mora viriti neko-liko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti s 10-tak litara vode. Osim toga, nadam se da to više nije potrebno ni napominja-ti- stajsko gnojivo mora biti crno

i zrelo te ne smije doći u dodir s korijenovim sustavom. I na kraju, sa sjeverne strane pravilno posa-đene sadnice postavlja se odgo-varajući kolac ili oslonac koji ne smije dodirivati voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima naža-lost nerijetko može i uočiti.

VOĆNJACI GUSTE SADNJESuvremeni voćnjaci, tržišno

orijentirani i visokoprofitabilni, svugdje u svijetu, podižu se po sustavima guste, superguste i ultraguste sadnje. Ipak, moramo biti realni i ustvrditi kako se na-vedena gusta sadnja prakticira isključivo kod jabuka i krušaka jer samo takve voćke imaju od-govarajuće podloge, koje omo-gućuju slabobujan rast stabala. Istina je da su u novije vrijeme sveprisutne i tzv. patuljaste treš-nje i višnje na Giseli 5 koje se sade na razmak u redu od 2,5 do 3, 0 m ali se to u suvremenom, oz-biljnom voćarstvu ni ne svrstava pod pojam guste sadnje. Jer pod gustom sadnjom se podrazumi-jeva 3000-3500, pod supergu-

NAJČEŠĆE POGREŠKEKOD SADNJE VOĆAKA

Sadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i za-htijevan posao iz razloga što se radi o višegodišnjim biljkama, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. A iako se to čini vrlo jedno-stavnim, voćke ipak treba znati pravilno posaditi.

stom 4000-6500 i ultragustom sadnjom više od 6500, pa čak i do 18000 stabala po hektaru. Za tu svrhu koriste se uglavnom sadnice jabuka cijepljenih na podlogu M 9 koje u navedenom sustavu voćarenja prorode već u prvoj ili drugoj godini uzgoja. Drugim riječima, dok klasične sadnice jabuka dospiju na rod, jabuke iz guste sadnje već se nalaze u svojoj punoj rodnosti. Pored toga, one donose iznimno visoke prinose (50-85 tona/ha), a za to ne zahtijevaju veliku količi-nu gnojiva iz razloga što ga i ne troše za rast drveta, već isključi-vo za rast plodova. Velika stavka troškova u voćarskoj proizvodnji odnosi se na rezidbu i berbu sta-bala a koja se kod guste sadnje bitno smanjuje jer se svi poslovi doslovce obavljaju sa zemlje. Je-dina mana ovog suvremenog na-čina voćarenja, ako je tako može-mo i nazvati, odnosi se na nešto veća početna ulaganja koja se odnose na nabavku daleko ve-ćeg broja voćnih sadnica, uz svu potrebnu prateću infrastrukturu (kolci, mrežna armatura i dr.). Ali, u ozbiljnim voćarskim zemljama se navedeni gusti nasadi podi-žu isključivo uz poljoprivredne kredite koji se zahvaljujući brzoj punoj rodnosti voćaka uredno mogu i vraćati. Barem je to tako na zapadu!

Sadnja se obavlja u dobro pripremljene jame Prije sadnje korijen se skraćuje

Gusta sadnja na slabo bujnim podlogama


21


Stara stabla masline

Maslina druge godine nakon sadnje

Plodovi se beru u plastične posudeCvijet masline

22


Tomu u prilog svjedoči i či-njenica kako se nadomak grada Stoca i dan danas na-

lazi selo Masline, nazvano upra-vo po ovoj drevnoj voćnoj vrsti. Kažemo drevnoj, jer povijesni podaci potvrđuju kako je masli-na stara koliko i sama ljudska ci-vilizacija. A upravo su povijesne knjige iz franjevačkih samostana potvrdile kako je u ne tako dale-koj prošlosti cijelo područje juž-ne Hercegovine bilo prožeto na-sadima ove nadasve zanimljive i skromne voćne kulture. Možda naši franjevci čuvaju podatke o nasadima maslina jer u njoj ima toliko toga mitskog i kršćanskog te zasigurno nije slučajnost da je Isus molio upravo na Maslin-skoj gori i da je razapet na križu napravljenom od drva masline. Bilo kako bilo, maslina danas za sve narode predstavlja simbol mira, plodnosti, očišćenja, nade i nagrade. Zato joj moramo dati i dužno nam štovanje.

Porast proizvodnjei potrošnje

Najveći pomaci u Sredoze-mnoj poljoprivredi učinjeni su upravo u proizvodnji maslina i maslinova ulja. Gotovo da je ne-stala njena alternativna rodnost jer se čak desi da u razvijenim voćarskim zemljama maslina nekoliko godina uzastopce do-bro rodi (što se inače ne pamti), godišnje se sadi nekoliko stotina

tisuća stabala masline, podiže se po nekoliko stotina hektara no-vih maslinika što jednom riječju potvrđuje činjenicu, zabilježenu i u našoj zemlji, da se kult maline iz godine u godinu sve više širi. Naime, svjedoci smo činjenice kako i u našim voćnim rasadnici-ma potražnja nerijetko u većem broju nadmašuje samu ponudu te je doista nevjerojatno da Her-cegovina «proguta» toliko veliki broj njenih sadnica. A s druge strane, još uvijek nema značaj-nijih proizvodnih nasada, osim na području općine Neum, gdje se u njegovu zaleđu stari nasa-di maslina u nešto većoj mjeri i obnavljaju. Drugim riječima, za-mjetna je činjenica da se maslina u Hercegovini sve više sadi kao sporadična voćna vrsta koja se na okućnicama uzgaja više kao dekorativna, zimzelena biljka.

Cvatnja i oplodnjamasline

Iako maslinu na području Hercegovine uglavnom uzga-jamo kao dekorativnu biljku, poželjno je voditi računa da u njenoj blizini imamo prisutnu

još jednu, kompatibilnu sor-tu koja će je uspjeti i oprašiti, a sve u cilju što boljeg zametanja njenih plodova. Jer ipak ne smi-jemo zanemariti činjenicu kako su njeni plodovi eliksir zdravlja a što se posebice odnosi na njeno nadasve ljekovito ulje. I dok ulje na našim terenima obično ne proizvodimo, plodove na njenim granama željno očekujemo. Ali, moramo biti svjesni i činjeni-ce kako je maslina dugovječna voćna vrsta koja može živjeti i preko 1500 godina a zbog čega, u odnosu na ostale voćne vrste, nešto kasnije dolazi na rod. Tako vrijedi pravilo da stabla maslina na rod dolaze tek pete tj. sedme godine uzgoja i da od tog peri-oda pa sve do 30 godine uzgoja njena produktivnost stalno raste dok se razdoblje od 35 do 150 godine smatra vrijeme njene pune rodnosti. No, još jednom treba istaknuti da su rijetke sor-te maslina koje se mogu oprašiti tj. oploditi vlastitim polenom te da su gotovo sve sorte maslina stranooplodne. A trajanje same cvatnje ovisi o sorti i klimatskim uvjetima te se obično završava nakon 15-20 dana. Zanimljivo je da se polen masline isključivo prenosi vjetrom sa cvijeta na cvi-jet, ponekad i na udaljenosti od nekoliko kilometara. Pčele nera-do posjećuju njene cvjetove jer u njima ne nalaze potreban nektar, a niti ih miris cvjeta posebno pri-vlači. Na cvijet masline pčele sli-jeću samo u slučajevima kad su

teškom mukom na to prisiljene i to sve kako bi mogle trenutačno i preživjeti. Zbog svega toga uvi-jek vodite računa da u blizini za-sađenog stabla masline postoji i odgovarajuća sorta oprašivač.

Berba maslinaBerba maslina predstavlja

vrlo naporan i skup posao. Raču-na se kako troškovi berbe plodo-va sudjeluju od 65 do 80 posto u ukupnim troškovima godišnje proizvodnje plodova, kako «kod nas» tako i u svim mediteran-skim zemljama svijeta. A tako visoki troškovi posljedica su ne-ujednačenog dozrijevanja plo-dova, ne samo na jednom stablu nego i na svakoj pojedinoj grani. Posebno je mukotrpna berba sorata sitnijeg ploda i visokih krošnji, prvenstveno na strmim položajima, tijekom prohladnih i vjetrovitih dana krajem jeseni i početkom zime, kada plodovi obično i dozrijevaju. Praksa po-kazuje kako jedan berač s ljestvi može ručno za sat efektivnog rada ubrati oko 10-tak kg plodo-

MASLINA više od obične voćkeMaslina odlikuje cijeli sredozemni pojas, gdje predstavlja nezamjenljivu i najperspektivniju poljoprivrednu kulturu. Po-red toga, njen značajniji uzgoj zamjetan je i na hrvatskom primorju, gdje maslina ima dosta dugu tradiciju. Ali, povije-sni podaci potvrđuju kako je u prošlosti maslina bila cijenjeno i priznato voće čak i na području južne Hercegovine.


Sadnice masline

Berba masline


23

IGRA S PRIRODOMNemalo nas je iznenadio ne-

davni posjet gosp. Slavka Cvit-kovića koji svoje umirovljeničke dane provodi uzgajajući egzotič-ne križance paprika. Ustvari, do-sad neviđena vrsta paprike raste i u mostarskom naselju Ilići, čime smo na još jedan način postali specifični. Jer ni mi sami nismo bili svjesni, je li ubrani plod stvarno potječe s biljke ili je riječ o neči-joj neslanoj šali. Stoga smo odlučili i posjetiti gosp. Slavka koji nam je sve pojasnio.

Naime, kako i sam kaže: «Sjeme neobične paprike dobio sam od bliske kolegice kojoj je nekoliko neobičnih sjemenki donio vremešni moreplovac. A on je isto nabavio u nekoj od egzotičnih zemalja koje je na svojim brojnim višemjesečnim putovanjima redovito i obila-zio. Ništa ne sluteći pokušao sam papriku uzgojiti, ne znajući da će njeni plodovi biti nalik svojevrsnom spoju paprika i ruža. Doslovce sam ostao zatečen».

Međutim, osim što navedena biljka ima neobičan izgled, kuša-jući njene plodove, zaključili smo da je egzotična paprika, pored svega, veoma i ukusna. A da ne bi bilo zablude, radi se o zvono-likoj čili paprici (lat. Capsicum frutescens) koja se kao višegodišnja biljka najviše uzgaja u Meksiku radi proizvodnje začina-glasovitog čili umaka.

JoSiP BRklJača, ing.

III. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJAU razdoblju od 13. do 15. pro-

sinca 2006. godine u Neumu je organiziran III. simpozij o zaštiti bilja u BiH. A da je za spomenuti simpozij vladalo veliko zanima-nje, najbolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelovali eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozem-stva. Sami program obuhvaćao je niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje, ali i šumarstva. Međutim, posebno je bilo poučno usvajanje zaključaka i zatvaranje Simpozija na kome je predočen više nego jasan stav o tome da BiH više nema vremena za čekanje, već da mora svim progresivnim snagama krenuti naprijed u cilju zaštite svojih proizvodnih potencijala. A oni se upravo naj-bolje i štite na ovakvim i sličnim skupovima, na kojima se sastaju stručnjaci iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje.

Pored toga, naglašeno je kako u samoj zakonskoj regulativi, od-nosno u njenom praktičnom provođenju na terenu, postoje brojni propusti, što je i razlog pojavljivanja novih, do sada ne zabilježenih štetnika na području BiH a koji u zemlju ulaze sa sadnim materija-lom, u drvenim paletama i s različitom uvoznom robom. Tu pravu ulogu može jedino odigrati struka koja mora biti poveznica između zakonske regulative i njene praktične provedbe. Stoga je za očeki-vati je da će na sljedećem simpoziju biti još više posjetitelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvima obogatiti program pre-davanja i povećati kvalitetu stručnih izlaganja. A da sve ne ostane samo na usavršavanju, pobrinuo se Organizacijski odbor koji je za sve sudionike, po završetku Simpozija, priredio i svečanu večeru koja je u ugodnom druženju, potrajala do ranih jutarnjih sati.

mR. aida kohnić

va masline. Iz toga se najbolje i uočava kako je za berbu maslina potrebno mnogo radne snage, posebice u maslinicima gdje pre-vladava jedna sorta koja zrije u kratkom razdoblju. A plodovi se s grana trgaju pomoću odgova-rajuće vrste češljeva i nazublje-nih škara, što je prilično naporan posao. Stoga se u novije vrijeme sve više koriste pogonski berači (motorni, električni i sl.) kojima se dvostruko brže brste plodovi maslina, koji potom padaju na prije postavljenu mrežu ispod njenih stabala. Međutim, mana navedenih berača leži u činjenici da na postavljene mreže padaju i listovi i suhe grančice a koje je nužno odstraniti prije same me-ljave plodova. Danas se pak bez mreža ne može ni zamisliti dobra berba maslina jer ubrani plodovi koji padnu na mrežu znatno ma-nje se oštećuju i zaprljaju nego kada dospiju na golo tlo, katkad mokro i obraslo korovom. Dakle, kada se posjeduju mreže, berba maslina može se obaviti i dok površina tla nije potpuno suha i čista od suhih i svježih korova.

Vrijeme je zasadnju maslina

Jesen je laganim korakom prošla a za njom sad će i zima, vrijeme intenzivnih radova u maslinarstvu, među ostalim i

sadnje maslina. A pošto u našim voćnim centrima možete nabavi-ti isključivo sadnice proizvedene kontejniranim putem problema s njenim primitkom i ukorjenji-vanjem ne bi trebalo uopće ni biti. Za sadnju na području Her-cegovine najbolje se pokazala sorta Oblica koja još uvijek slovi kao najbrojnija i najvrednija sor-ta masline. Riječ je o ranoj sorti masline koja je vrlo otporna na nepovoljne uvjete uzgoja. Ime joj potječe od okruglastog obli-ka ploda i premda spada u ulja-rice i dan danas predstavlja našu najvredniju sortu za jelo, odno-sno, konzerviranje. Inače, oblica formira srednje razvijeno stablo, karakteristične okruglaste kroš-nje. Plod je srednje krupan (4,98 grama), okruglast, 24,70 mm dugačak a 19,54 mm širok. U potpunoj zrelosti plod je tamno - ljubičaste boje. Količina ulja u plodu ovisi o položaju, klimat-skom prilikama i dr. ali se kreće od 17,80 do 22, 10 %. Istina je i da se u novije vrijeme sve više šire talijanske sorte sitnog zrna poput: Pendolino, Maurino i sl. ali su stare, klasične sorte za naše podneblje još uvijek puno i bo-lje. Međutim, dok su po kvaliteti ploda dosta različite, po deko-rativnosti stabla su sve jednake. A nama za Hercegovinu kao da drugo nije ni potrebno…

Sa skupa u Neumu

Gosp. Slavko Cvitković sa svojom neobičnom paprikom

Plodovi jabuke

Jabuka u cvatnji

Formiranje i porast cvjetnih pupoljaka predstavlja osno-vu uspješne proizvodnje

jabuke. Diferenciranje cvjetnih pupoljaka, u godini koja pretho-di cvatnji, uvjetuju mnogi faktori. Da bi jabuka uopće mogla formi-rati cvjetne pupoljke, potrebno je da se nalazi u stadiju zrelosti i periodu rodnosti, da u voćki po-stoji povoljan odnos između ko-ličine ugljičnih hidrata i dušika i da budu osigurani odgovarajući biljni hormoni, kao i ekološki fak-tori (svjetlost, toplota i vlaga). Na formiranje cvjetnih pupoljaka jabuke veliku ulogu ima sorta, podloga i određene agrotehnič-ke mjere (prstenovanje, rezidba, savijanje grana, prorjeđivanje cvjetova i plodova, defolijacija, gnojidba, navodnjavanje i dr.).

Formiranje cvjetnihpupoljaka

Cvjetni pupoljci jabuke po-činju se formirati pri završetku perioda snažnog porasta mla-dara u proljeće, kada se u njima nalazi višak hranjivih materija. To se kod nas događa najčešće krajem lipnja ili početkom srpnja u godini koja prethodi cvatnji. Za jabuku je vrlo važno da se cvatnja glavne sorte i sorte opra-šivača podudara. Na cvatnju ja-buke utječu nasljedne osobine i

vremenske prilike pred cvatnju i tijekom cvatnje. Cvatnja jabuke traje kraće kad su temperature zraka visoke, količina padalina mala, relativna vlažnost zraka niska, a vrijeme vjetrovito. U su-protnim vremenskim prilikama cvatnja je dulja.

Vrijeme cvatnjeKod iste sorte jabuke cvatnja

može početi ranije ili kasnije pod djelovanjem niza faktora. Ista sorta jabuke ranije procvjeta na starijem nego na mlađem stablu. Jače orezana stabla jabuke pro-cvjetaju kasnije nego ona stabla na kojima je rezidba blaže obav-ljena. Povećanjem nadmorske visine za 33 m cvatnja kasni je-dan dan. Na vegetativnim pod-logama slabije bujnosti (M 9, M 27), jabuka počinje ranije cvjetati nego na sijancu. Ista sorta jabuke prije procvjeta na južnim i istoč-nim nego na sjevernim položaji-

ma. Na osnovu početka cvatnje sorte jabuke dijele se u nekoliko skupina: ranocvjetne, srednje ra-nocvjetne, srednje kasnocvjetne i kasnocvjetne sorte.Ronocvjetne sorte su: Close, Stark Earliest, Petrovača, MantetSrednje ranocvjetne sorte: Vista bella, Summerred, James Grive, Akane, Richared, Idared, GlosterSrednje kasnocvjetne sorte: Prima, Elstar, Jonagold, Jonat-han, Mutsu, Gala, Melrose, Gol-den Delicious, Granny SmithKasnocvjetne sorte: Anurka,

Cvatnja jabuke ovisno o sorti traje 8-18 dana. Kratka cvatnja karakteristična je primjerice za sortu Melrose, dok dulja cvatnja zastupljena kod sorti Jonathan, Golden Delicious i James Grive. Dulji period cvatnje pruža veću sigurnost za normalnu oplodnju i zametanje plodova što omogu-ćava i veći urod.

CVATNJA JABUKEFormiranje cvjetnih pupoljaka kod jabuke događa se godinu dana ranije od cvatnje. Bitno je da glavna sorta i sorta oprašivač cvatu u isto vrijeme kako bi oplodnja bila normalna.

Piše: mladen kaRačić, diPl. ing.


24 Jabuka i pčelaNajveći broj sorti jabuka

su stranooplodne te im je za uspješnu oplodnju potreban polen drugih sorti koje cva-tu u isto vrijeme. Toj toliko željeni polen prenose pčele, drugi kukci (bumbari, ose, mravi, muhe i neki tvrdokril-ci). Preko 90 % cvjetova jabu-ke opraši pčela (Apis mellifera L.). Između jabuke i pčele po-stoje uzajamno korisni od-nosi. Cvijet jabuke odlikuju svjetloružičasti krunični listići privlačnog izgleda, nektarije s slatkim nektarom. Pčela, privu-čena cvijetom, slijeće i počinje s ishranom. Čitavo tijelo pčele, a posebno noge, obraslo je sitnim dlačicama na kojima se zadržava ploen.

Na tijelu pčele radilice obilno naprašena polenom može se naći preko 10.000 po-lenovih zrnaca. Pčela može u jednoj minuti posjetiti 10 cvje-tova jabuke, kako jedno izlije-tanje pčele radilice traje oko 10 minuta, ona u tijeku jednog izlijetanja posjeti oko 100 cvje-tova. Ako su vremenske pri-like povoljne za oprašivanje, pčela može izletjeti 40 puta u toku dana i posjetiti oko 4000 cvjetova. Duljina leta pčele od košnice do cvijeta na kojima sakuplja polen i nektar ovisi od jačine pčelinjeg društva, vre-menskih prilika u periodu cvat-nje jabuke te od temperature. Pčele radilice iz jačeg društva često izlijeću i pri temperaturi od 11oC, a pčele slabijih dru-štava tek na 15oC. U povoljnim vremenskim prilikama pčele se mogu udaljiti od košnice i do 4 km, ali pri oprašivanju ja-buke rijetko prelaze 1 km. Kad je vrijeme hladnije i vjetrovito, pčele i kad napuste košnicu, lete 100-200 m okolo košnice. Stoga košnice ne bi trebalo udaljavati od jabučnjaka više od 300 m. U pojedinim zemlja-ma u vrijeme cvatnje jabuka pčelari «iznajmljuju» košnice voćarima uz nadoknadu. Pri-mjerice, u SAD to iznosi 25-40 dolara po košnici.

Uloga pčela u oplodnji jabuke je izuzetno važna

Pod pojmom stupaste jabu-ke podrazumijevamo svoje-vrsnu biološku novinu koja

omogućava uzgoj od čak deset tisuća voćaka po hektaru. Na taj način omogućavamo zasnivanje obiteljskih voćnjaka na manjim hercegovački površinama, odno-sno, okućnicama. Drugim riječi-ma, navedene jabuke se uzgajaju bez naslona što znatnije snižava inače skupe troškove podizanja voćnih nasada. Navedene stupa-ste jabuke možemo posaditi i na pola metra razmaka a koliko izno-si i samo međuredno rastojanje. A u amaterskim plantažama i ma-njim voćnjacima najbolje je saditi jabuke u jednom, dva ili tri reda. Ukoliko se sadi više takvih bloko-va, između njih treba ostaviti ra-stojanje od najmanje 1,2 metra, a sve kako bi pojednostavili i omo-gućili lakšu rezidbu, okopavanje, zalijevanje i zaštitu.

Što je to stupasta jabuka?Stupaste jabuke odlikuje či-

njenica da stablo čini uspravna kordunica koja se prirodno ne grana i koja je cijelom svojom dužinom obrasla tzv. rodnim ko-lačima. To znači da voćke ni ne trebaju naslon jer svaka stupa-sta sadnica jabuke ima uspravan porast i vitku kordunicu, obraslu rodnim elementima od osnove do vrha. Zbog svega toga na-vedene jabuke brzo prorode te već prve godine nakon sadnje formiraju nekoliko plodova. A da bi se to uistinu i ostvarilo uvijek nabavljajte sadnice na kojima

već postoje cvjetni pupoljci, o kojima pak morate voditi raču-na da se prilikom transporta i ne oštete. Razumljivo je da će stupasta jabuka u drugoj i na-rednim godinama svakako dati puno veći urod, tako da bi se on pete godine trebao ustaliti na 10-15 kg po stablu. A osim što je, za svoje prilike prilično rodna, stupasta jabuka je i vrlo dekora-tivna jer tijekom jeseni biva oki-ćena plodovima duž cijelog svog vitkog stabla.

Minimalna rezidba jabukaStupasta jabuka ima minimal-

ne zahtjeve za rezidbom. Ustvari, sve se svodi na prorjeđivanje cvjetnih pupoljaka skraćivanjem tzv. rodnih kolača. Spomenuta mjera posebice je važna kod sor-ti koje obilnije rađaju iz razloga što one obično prerode i zbog toga alternativno rađaju svake druge godine. A kod rezidbe vri-

jedi pravilo kako se jednogodišnji ljetorasti (duži od 10-tak cm), a koji se mogu pojaviti na rodnim elementima gdje su formirani i cvjetni pupoljci, uklanjanju u osnovi. Ukoliko se pak oni pojave izravno na vodilici, na dijelu gdje nema formiranog rodnog kolača, moramo ih prikratiti na dva-tri pupoljka. Na taj način pomaže-mo obnavljanje rodnih kolača i njihovo formiranje na mjestima koja uopće nisu bila ni obrasla. Međutim, minimalna rezidba stupastih jabuka upotpunjava se tijekom lipnja, što znači da se sta-novite korekcije mogu obaviti i zelenom rezidbom. Tada se otkla-njaju postrane grane koje stva-raju zasjenu ili se prikraćuju na dva-tri pupoljka. Pošto se to radi u vrijeme diferencijacije cvjetnih pupoljaka, isti će se i formirati na prikraćenim granama.

Oprez kod zalijevanja!Potrebno je shvatiti da nave-

dene stupaste jabuke imaju mali porast te ih iz tog razloga nije

UZGOJSTUPASTIHJABUKAZbog nedostatka obradivih površina često smo pri-nuđeni saditi veći broj voćnih stabala od mogućeg, zbog čega se u kasnijim godinama uzgoja javljaju ne-premostive poteškoće. Ipak, u novije vrijeme pojav-ljuje se rješenje u vidu stupaste jabuke. potrebno ni «forsirati» pretjera-

nim količinama gnojiva i vode. Jer sadnice je nužno zaliti samo u slučajevima kada uistinu vlaga i nedostaje u tlu. Obično se to radi tek svakih petnaestak dana, ovisno o vladajućim klimatskim prilikama. A u našim uvjetima uzgoja s ulaskom u jesensko-zimski period sa zalijevanjem treba i prestati a sve kako ne bi prouzročili novi porast jabuke. Pošto spomenuti porast ne može da odrveni na vrijeme, on obič-no i izmrzne tijekom zime. Osim toga, u Hercegovini padavina ne nedostaje u jesensko-zimskom razdoblju. S druge strane, obilno i prečesto dodavanje vode ima za posljedicu snažan vegetativan porast sa slabom diferencijaci-jom cvjetnih pupoljaka, ispiranje hranjivih tvari i stvara predispo-ziciju za izvaljivanje voćka zbog naleta bure. A jedini nedostatak stupastih jabuka ogleda se u či-njenici da ih ne možete pronaći u baš svakom voćnom rasadni-ku!

Sadnice stupastih jabuka


25

Piše: maRio ćuBela, diPl. ing.

U zimskom razdoblju u na-šim se južnim krajevima obavlja prijeko potreb-

na rezidba smokava kojom se prorjeđuje njena redovito gusta krošnja. Jer smokva za svoj rast i rodnost zahtijeva velike količine sunčevog svjetla, što se jedino može omogućiti odgovarajućom zimskom rezidbom kojom pror-jeđujemo samo središte krošnje. Naime, ukoliko smokvini izbojci ostanu u sjeni, donosit će vrlo malo roda kojeg će odlikovati sitni plodovi loše, smokvi ne-svojstvene kakvoće. Ali, bitno je spomenuti kako se smokva mora rezati redovito svake godine, iz razloga što ona rez debljih grana nikako ne podnosi. Veliki rezovi su ujedno najveći uzročnici sla-bljenja, propadanja i nestanka stabala smokava. Uz to nezarasla rana postaje središte okupljanja štetnika i bolesti, iz nje oni najlak-še prodiru, šire se u drvu i kori radi čega drvo sve više truli i propada. Stoga se deblje grane na stablima smokava režu isključivo u krajnjoj nuždi a sve zato što te velike rane na njenim stablima dosta teško i zarastaju. Ako se to pak ne može izbjeći, takvu ranu treba dobro zagladiti i potom odmah prema-zati voćarskim voskom. Ipak, naša najčešća sorta smokve Tenica na-vedeni rez debljih grana puno bolje podnosi u odnosu na sorte poput: Bružetke i Šaraguje koje se uglavnom uzgajaju na područ-ju Dalmacije.

Zimska zaštita smokavaZa smokvu slobodno mo-

žemo ustvrditi kako je rijetka ekološka voćna vrsta u čijem se uzgoju koriste zanemarivo male količine pesticida. Tim više što u našim klimatskim prilikama smo-kva nije osobito jako ni ugrožena napadom bolesti jer suh zrak i duge ljetne suše ne pogoduju razvoju bolesti. A bez vlage nema ni nastanka bolesti. Osim toga, smokva se tretira pesticidima u

zimskom razdoblju iz razloga što je u vegetaciji veoma osjetljiva na primjenu velikog broja kemijskih pripravaka. Drugim riječima, če-sto se zna dogoditi da se stabla smokava u vegetaciji-dok imaju lista, iz neznanja, prskaju insekti-cidima (primjerice, na bazi dime-toata i sl.), pritom ne znajući da će primijenjeni pripravak djelovati fitotoksično na smokvu. Poprska-na smokva će vrlo brzo reagirati tako što će odbaciti veći dio ili cjelokupnu lisnu masu, što znači da te godine roda uopće neće biti. Zbog toga se redovito mora provoditi zimska zaštita. Njome se suzbijaju i bolesti i štetnici koji prezime na samom stablu i oko njega (na površini tla, odbače-nom lišću, orezanim granama i sl.). Navedena zaštita provodi se 3 %-nim bijelim uljem čime se uni-štavaju štitaste uši te nekim ba-krenim preparatom (Cuprablau Z, Champion, Bordoška juha i dr.) i to dva puta (jednom u jesen na-

kon bacanja lišća i drugi put pred početak vegetacije). Važno je spomenuti kako se kod izvođenja samog prskanja trebaju utrošiti veće količine vode što znači da stabla smokava treba dobro i po-prskati tj. doslovce okupati.

Gnojidba smokavaPogrešno je mišljenje kako

smokvu nije potrebno gnojiti i na-vodnjavati kao što se to prakticira s ostalim voćnim vrstama. Među-tim, istina je da je riječ o relativ-no skromnoj voćnoj vrsti ali vrsti koja će u takvom ekstenzivnom uzgoju davati i vrlo malo ploda (cca 10-tak kg). Ali, znanstveno je dokazano kako stablo smokve s prinosom od 45-50 kg plodova iz tla iznosi 125 g dušika (N), 50 g fosfora (P) i 150 g kalija (K) te 120 g kalcija (Ca). Tim količinama tre-ba dodati još toliku količinu spo-menutih hranjiva koja se troše za izgradnju stabla, korijenja, ali i is-piru kroz tlo kao i količine koji se

ZIMSKI RADOVI UNASADIMA SMOKAVA

Tijekom siječnja i velja-če na području južne Hercegovine provode se osnovne mjere njege i zaštite stabala smoka-va. U navedeno vrijeme obavlja se rezidba, za-štita od bolesti i štetni-ka, te gnojidba i obrada tla. Koliki je značaj na-vedenih mjera najbolje svjedoči podatak da od njih izravno ovisi i sami urod smokava, odno-sno, kakvoća njenih dragocjenih plodova.

kemijski vežu u tlu u nepristupač-nom obliku. Drugim riječima, sta-blo koje je dalo 40-tak kg plodo-va treba pognojiti s mineralnim gnojivom NPK 8-16-24 ili 7-14-21 u količini od 2 kg te sa 50 dag du-šičnog gnojiva KAN-a. Gnojivo se rasipa širom te potom ukopava. Dakle, pogrešno je gnojivo stav-ljati isključivo ispod debla. Uz na-vedena gnojiva trebalo bi barem svake treće godine u tlo unijeti i 5-6 kg zrelog stajskog gnoja po četvornom metru. Uz primjenu navedenih mjera smokvinim sta-blima znatnije možemo produljiti životni vijek te tako smanjiti trend njenog nerazumno brzog i nada-sve neopravdanog iščezavanja s hercegovačkog podneblja.

Obavezno premazivanje rana nakon rezidbe Gnojivo za gnojidbu smokve

26



Dobro je poznato kako su mačke prilično čiste živo-tinje, što znači da pomno

paze na svoju higijenu. Tako ih svakodnevno možemo vidjeti kako se ližu i čiste, pri čemu ne-hotično znaju progutati i vlastitu dlaku. Iako progutanu dlaku jed-nim dijelom mačka može izbaciti prirodnim putem, njen veliki dio nakuplja se upravo u mačjem

organizmu i to u vidu velikih na-kupina koje nerijetko izazivaju neugodne i vrlo bolne želučane tegobe. Međutim, problemi se javljaju i u ostalim dijelovima probavnog sustava, u ovisnosti od toga u kojem se dijelu orga-na za varenje nalazi spomenuta nakupina mačjih dlaka. Stoga, ukoliko je naša maca nevesela, ima zatvor ili pak povraća nakon jela-uzrok je najvjerojatnije dlaka u probavnom traktu. Znači, kada

mačka povraća odmah nakon jela klupko se zadržalo u želucu ili dijelu tankog crijeva, a ukoliko do problema i tegoba dolazi nekoli-ko sati kasnije nakupljena dlaka zasigurno se nalazi u debelom crijevu.

Liječenje bolesnih mačaka isključivo se vrši pod nadzorom veterinara koji pristupa liječenju tek nakon obavljenog pregleda i uz pomoć rendgenskog snimka. Ali, kako i u mačjem svijetu vri-jedi pravilo «bolje spriječiti nego

Često se mogu čuti upiti zabrinutih roditelja-jesu li hrčci, zamorci i vjeverice

idealne kao kućni ljubimci i za djecu mlađih uzrasta. Pa rekli bismo kako je razumljivo da su

ZNAČAJ MAČJE TRAVE

VJEVERICE SU PONOVNO U MODIbrižni roditelji nepovjerljivi kada njihovi mališani uzmu spomenu-te umiljate glodavce u svoje ruke, milujući ih doslovce satima. I dok se o zamorcima i hrčcima sve već dobro zna, dvojbe se javljaju u pogledu nabavke i držanja vje-verica. Međutim, vjeverica je kao

kućni ljubimac pogodna samo za odgovornu djecu, starosne dobi iznad osam godina. Jer, bez ob-zira koliko bila umiljata, ona za-htijeva da je povremeno pustite tj. ostavite na miru. A dijete, prije no što je počne dodirivati, mora prvo zadobiti njeno povjerenje. U tu svrhu dobro dođu plodovi jeseni-lješnjaci koje vjeverici tre-ba pažljivo davati iz ruke. Tom prigodom ruka mora biti mirna, a dijete staloženo, jer je vjeverica u prvim susretima prilično nepo-vjerljiva životinja. Međutim, kada se nakon nekoliko dana privikne, dijete je slobodno može povre-meno uzeti u ruke i pomilovati. Ipak, upozorite ga da to mora či-niti bez naglih pokreta, jer će se u protivnom vjeverica osjetiti u opasnosti i ugristi ga. A ukoliko nije u kavezu, pobjeći će. Stoga, nemojte misliti da ste brzi jer je vjeverica vrlo hitra i spretna ži-

liječiti», navedene neprijatnosti mogu se izbjeći ukoliko naš kućni ljubimac na jelovniku može pro-naći odgovarajuću mačju travu. Ona se pak može nabaviti u svim bolje opskrbljenim ZOO shopo-vima i to uglavnom u manjim pakiranjima, prigodnim za kućnu upotrebu. Naime, radi se o mini pakiranju sjemena trave koja se može posijati i uzgojiti i u manjim posudama tj. pliticama. To će biti sasvim dovoljno i korisno našoj mački, a koja će zahvaljujući gric-kanju navedene namjenske trave stimulirati prirodno čišćenje or-ganizma. A sve na vašu i mačju radost, odnosno, zadovoljstvo!

votinja koju nije lako spriječiti da pobjegne. Osim toga, nemogu-će ju je uhvatiti za rep jer je on vrlo osjetljiv i postoji opasnost da se ozlijedi. Bitno je spomenu-ti kako se u slučaju panike, a sve zbog povećanog broja otkucaja srca, ova umiljata životinjica zna doslovce ukočiti. Dakle, morate biti obazrivi te voditi računa da se vaše dijete, zbog svega toga, također ne preplaši njene reakci-je. I za kraj lako ćemo ustvrditi-vjeverica idealan kućni ljubimac ali samo uz pravilnu njegu i uz odgovarajući oprez.


27

Mačija trava

Vjeverice zahvalne kao kućni ljubimci

Piše: vedRan laSić

Piše: vedRan laSić

Uzročnik bolesti je nesporo-gena gram-pozitivna bak-terija Melissococcus (Strep-

tococcus) pluton. Vrlo je otporna, i ako zaostane u saću, može iza-zvati bolest i nakon više godina. Sa sigurnošću je možemo izolirati samo iz crijeva žive ličinke mlađe od četiri dana. Izolaciju iz starijih, uginulih ličinki otežava moguća prisutnost drugih bakterija. Za pojavu bolesti osim uzročnika potrebno je i djelovanje različitih negativnih čimbenika u košnici ili izvan košnice (slaba zajedni-ca, zajednica bez matice, nagle promjene temperature, kišna proljeća, slaba paša nakon dugih zima). Sam tijek bolesti ovisit će i o sekundarno prisutnim bak-terijama kao što su Bacillus alvei, Bacterium eurydice i Streptococcus

apis. Bolest se najčešće javlja u proljeće i rano ljeto. Proširena je po cijelom svijetu, pa je nalazimo i u našoj zemlji, iako nije učestala. Od europske gnjiloće obolijeva nepoklopljeno pčelinje leglo, i to u prvom redu savijene ličin-ke matica, radilica i trutova stare četiri do pet dana. Ličinka se za-razi kada hranom u svoj probav-ni trakt unese uzročnika bolesti. Ako nema legla, uzročnik će se zadržavati u crijevima odraslih pčela i u ostatcima hrane i otpa-du na podnici košnice. Ako su zaraženi med i pčelarska oprema, bolest će se dalje između košnica prenositi grabežom, prometom meda te kontaminiranim pribo-rom i opremom.

Glavni simptom bolesti je promjena boje ličinke. Gubi bije-lu boju i sedefast sjaj. Boja se mi-jenja od bijele preko žute, sive pa sve do tamnosmeđe. Ličinka će promijeniti i svoj položaj u stanici saća, i to tako da se ispruži, pone-kad prelazeći rub stanice. Može pasti i na podnicu. U zadnjem dijelu srednjeg crijeva ličinke mo-guće je uočiti prljavožute do sive nakupine. U pravilu, kožica ličin-ke ostaje sačuvana i lako se može izvući iz stanice. Kako ličinke ugi-

baju u stadiju nepoklopljenog legla, pčele čistačice lako ih ukla-njaju. Na taj način bolest se može držati pod nadzorom i blagog je tijeka, pa ju pčelar i ne primijeti. Propala ličinka na kraju se osuši, a kako se ne drži za podlogu može se lako izvući. Ako zaražena ličin-ka ne ugine već se nastavi razvija-ti, obično povrati sadržaj u kojem su bakterije na unutarnju stranu poklopca i na taj način širi bolest. S obzirom na vrstu sekundarne infekcije, u zaraženom leglu ra-zvijaju se različiti mirisi. Ako je prisutan Bacillus alvei, javlja se jak smrad po pokvarenom siru, a ličinka se pretvara u bezobličnu smeđu, sluzavu i rastezljivu tvar. Kad se razmnoži Streptococcus apis, ličinka ima kiselkast miris i pretvara se u suhu mrvičastu tvar. Sam tijek bolesti može se znatno razlikovati od košnice do košnice. Ponekad bolest izbije naglo, ugi-ne veliki broj ličinki, smanjuje se broj pčela i zajednica propada. Ipak, puno je češći blagi oblik kod kojeg se bolest širi polako, ugiba mali broj ličinki i zajednica ne sla-bi. Nakon određenog vremena ugibanje ličinki može samo od sebe prestati.

Dijagnoza bolesti može se postaviti samo na temelju potvr-đenoga mikroskopskog nalaza uzročnika u sadržaju crijeva ličin-ke. Zato je u slučaju sumnje na bolest potrebno preko područne veterinarske ambulante u nadlež-ni laboratorij poslati uzorak saća (najmanje 10x10 cm) s vidljivim promjenama, zamotan u novin-ski papir i spremljen u drvenu ili kartonsku kutiju. Uz njega obve-

EUROPSKA GNJILOĆA PČELINJEG LEGLAEuropska ili blaga gnjiloća pčelinjeg legla je bakterijska bolest nepoklopljenog legla. Očituje se promje-nama boje i položaja, a na kraju i ugibanjem ličinke u dobi između četiri i pet dana.

zno treba poslati i popratni dopis, a izvana naznačiti da je riječ o za-raznom materijalu.

Oboljela pčelinja zajednica može se sanirati na dva načina- biološko-uzgojnim mjerama i tre-tiranjem lijekovima. Kada se utvr-di europska gnjiloća pčelinjeg legla, treba pregledati sve zajed-nice i utvrditi proširenost bolesti. Iz oboljelih zajednica izvade se okviri koji sadrže veći broj uginu-lih ličinki. Saće iz njih treba pre-topiti u vosak. Zajednice pojača-vamo leglom i mladim pčelama iz jakih zajednica, vodeći računa da ih zbog toga ne oslabimo. Ako pčelinja zajednica u potpunosti propadne zbog bolesti, saće de-zinficiramo pretapanjem, a košni-ca opaljivanjem plamenom.

Od lijekova dajemo antibio-tike-najčešće geomicin ili strep-tomicin u šećernoj otopini, i to 1 gram antibiotika na litru šećerne otopine (1:1). Lijek se daje u ma-njim količinama (0,2-0,25 litre) svakoga drugog dana, da ga pče-le ne bi unosile u medište, nego da ga iskoriste za sebe i prehranu legla. Poželjno je da se za trajanja terapije medište skine i na taj na-čin spriječi kontaminacija meda lijekom. Europska gnjiloća pče-linjeg legla ne napada jake pče-linje zajednice, pa se u profilaksi bolesti naglasak stavlja upravo na njihovo jačanje. Trebamo vo-diti računa, između ostalog, o pravilnom uzimljavanju i osigu-ravanju dovoljnih količina hrane. Pribor i opremu kojom radimo na pčelinjaku svakog dana trebamo temeljito očistiti i dezinficirati.

28


Piše: kRuno lažec, dR. vet. med.

Najučestalije probavne tegobe su želučano-crijevni katar, na-dam i začep.

Želučano-crijevni katar ne-zarazna je upala želučano-crijev-ne sluznice. Kako želudac kunića ima relativno tanku stijenku kao

i mali volumen, trebaju uzimati manje količine hrane više puta na dan. U suprotnom, kada pre-skoče određeni broj obroka, ponuđenu hranu halapljivo će uzimati. Posljedica je prenatrpa-vanje želuca nedovoljno usitnje-nom hranom. Javljaju se proble-mi pri početnoj razgradnji hrane

u želucu, te se stvaraju velike količine plinova. Hrana i plino-vi pritiskat će krvne žile stjenke želuca. To uzrokuje njegovu sla-biju prokrvljenost i poremećaje u funkciji mišića želuca. Osim navedenog, negativni utjecaj na krvne žile želuca ima i pokvare-na, pljesniva, uparena hrana, kao i ona koja je prehladna ili smr-znuta. Osjetljivi i bolesti podlož-niji su mladi kunići, kao i gravid-ne i dojne kunice, jer navedene kategorije kunića imaju veće po-trebe za hranom u odnosu na jedinke koje nisu u proizvodnji ili prirastu. Klinički na početku bo-lesti uočavamo umorne kuniće koji odbijaju uzimati ponuđenu hranu. Javlja se nadam, a pritisak na trbušnu stjenku za životinje je bolan. Dolazi do grčeva koji su posljedica resorpcije otrovnih tvari. Izmet je sve mekši. Javlja se proljev koji se može izmjenjivati sa začepom. Izmet ima vrlo neu-godan miris, a konzistencija mu se kreće od kašaste do vodena-ste. Patoanatomske promjene vidljive su na sluznici želuca i crijeva. Zahvaćena područja su crvena i zadebljala. U liječenju bolesti od osnovnog značaja je ukloniti uzroke koji su bolest i izazvali. U lakšim slučajevima, uz promjenu hranidbe preporu-čuje se kunićima dati i sredstvo za pražnjenje crijeva, te osigurati jedan dan posta. U težim slučaje-vima kod kojih oštećena sluznica postane propusnom za bakterije, a nepoželjna fermentacija uzro-kuje patogenost mikroorganiza-ma probavnog trakta provodi se i terapija antibioticima. U profi-laksi bolesti važno je izbjegavati davanje loše, neprimjerene hra-ne, već ona mora biti higijenski i zdravstveno besprijekorna.

Nadam (meteorizam) je poremećaj kojeg karakterizira naglo nakupljanje većih količina plinova u probavnom traktu i to poglavito u crijevima. Bolest se javlja zbog naglog prelaženja sa suhe na zelenu hranu, velikih ko-ličina mlade lucerne ili djeteline, svježeg lišća kupusa, repe i repi-ce, uparene trave, neodležanog sijena te u zimskom razdoblju krumpira i repe u procesu trulje-nja. Bolest se očituje smanjenim tekom i otežanim disanjem. Ži-votinjama je dlaka nakostriješe-na, a oči zacakljene. Zbog bolo-

va u trbuhu cvile, stenju i skaču. Ispuštanje izmeta je otežano i obično popraćeno većom količi-nom plina. Dolazi do podrigiva-nja i povraćanja. Crijevni šumovi dobivaju metalni prizvuk. Nadi-manje je popraćeno začepom. Posljedično plinovi u želucu i cri-jevima ne mogu van i može doći do prsnuća želuca ili crijeva. Kod naglog razvoja plina, bolest zavr-šava uginućem u roku nekoliko sati, i to zbog ugušenja. Ono na-staje jer prošireni želudac i crijeva pritišću na srce i pluća. Prilikom razudbe uočit ćemo izrazito pro-širena crijeva ispunjena plinom. Kod lakših slučajeva kunićima nastojimo pomoći masiranjem trbuha i poticanjem na kretanje, dok u težim odmah moramo po-tražiti stručnu pomoć. U preven-tivi bolesti osnovno je provođe-nje primjerene hranidbe.

Začep je probavna tegoba koja se očituje usporenim prola-zom crijevnog sadržaja. Pod pri-tiskom on se sljepljuje u sve veće nakupine koje kunić više nije u stanju sam istisnuti. Uzrok bole-sti je nagli prijelaz sa zelene na suhu hranu, grančice vrbe, hra-sta i kestena, sijeno mahunarki, neodležani ječam, veće količine lista mrkve. Razvoju bolesti po-goduje i nedostatak pitke vode, te držanje životinja u skučenom prostoru u kojem im je onemo-gućeno kretanje. Oboljeli kuni-ći su mirniji i otežano izbacuju izmet uz pojačano naprezanje. Kako bolest napreduje kunić ne može više izbacivati izmet, od-bija hranu i zavlači se u kutove kaveza. Trbuh mu je povećan, a dlaka nakostriješena. Moguće je preko trbušne stjenke napipati dijelove debelog crijeva koji su ispunjeni čvrstim izmetom. Ova palpacija je vrlo bolna za životi-nju. Moguća je i pojava grčeva koji se javljaju kao posljedica ra-zvoja otrovnih tvari zbog naku-pljanja izmeta u crijevu. Prilikom razudbe nalazimo suhu i upa-ljenu sluznicu debelog crijeva i nakupine suhog i tvrdog izmeta. Kod liječenja primarno je omek-šati izmet i obnoviti skliskost izmeta i sluznice. Nakon toga dajemo sredstvo za čišćenje. U profilaksi je bitno uz pravilnu prehranu osigurati i dovoljno pitke vode, kao i prostor za kre-tanje kunića.

PROBAVNETEGOBEKUNIĆAKao posljedica neprimjerene hranidbe, javljaju se razli-čite probavne tegobe kunića. One su nezarazne i mogu se izbjegnuti ako poštujemo i pratimo specifičnosti probave kunića, a pri hranjenju koristimo samo bespri-jekorno čistu i zdravu hranu.


29

Piše: kRuno lažec, dR. vet. med.

Najjača mlazna struja

Mlazne struje su uske i brze struje zraka u gornjoj atmosferi. Najbrže mlazne struje vjetrova ikad zabilje-žene, izmjerene su u Japa-nu tijekom zime, kad trop-ski zrak iz sjeverne Indije putuje preko otoka u sjeve-roistočnom smjeru, a kreću se brzinom od 500 km/h.

Planet snajdužim danom

Dok se zemlja oko svoje osi okrene za 23 sata, 56 mi-nuta i 4 sekunde, Veneri je za to potrebno 243,16 «Ze-mljanih dana». Budući da je Venera bliža suncu nego Zemlja njezina je godina kraća od Zemljine godine i traje 224,7 dana. Stoga dan na Veneri traje duže od go-dine na Veneri.

Vatra kojanajduže gori

Vatra koja najduže na svi-jetu gori zapravo je sloj zapaljenog ugljena koji gori ispod planine Wingen u australskoj državi Novi Južni Wales. Vjeruje se da je počela gorjeti prije otprilike 5000 godina kada je munja udarila u sloj ugljena na zemljinoj površini. Danas vatra gori na otprilike 30 m ispod površine i polako si probija put prema dubljim slojevima ugljena.

Okra – uporaba u kuhinji

Okra je jednogodišnja biljka koja se prvenstveno uzgaja u tropskim i suptropskim područjima. Biljka odumire nakon zriobe plodova. Nezreli plodovi se obično jedu kuhani kao povrće, no mogu se jesti i sirovi. Zbog svog visokog sadr-žaja sluzi smatra se da imaju izrazito blagotvorni učinak na želudac. Biljka se može nabaviti i kod nas. Okri je slična vr-sta A. moschatus, jače obrasla dlačicama, većih cvjetova i jajolikih plodova, uzgaja se zbog svojih sjemenki koje ima-ju miris po mošusu za potrebe parfumerijske industrije.

Lotusov cvijet – sveti cvijet hindusa i budista

Lotusov cvijet je, kao simbol ponovnog rođenja i čistoće, sveti cvijet hindusa i budista. No to ne sprječava njegovo korištenje. Jede se korijen, mladi listovi te prije svega plo-dovi bez gorkog embrija. Iako lotusov cvijet cvate u mu-ljevitim močvarama, uvijek je vrlo čist. Submikroskopski male voštane strukture na njegovoj površini brinu se da se prljavština ne može prihvatiti, već je uvijek ispire kiša. Taj »lotusov efekt» se u novije vrijeme «imitira» kod sanitarne keramike i boja.

Vodeni zumbul – hrana za svinje

Vodeni zumbul, porijeklom iz Južne Amerike, uvezen je u tropska područja zbog svojih lijepih cvjetova. Nakon po-četnog oduševljenja postao je «živa muka». Još više nego sjemenkama razmnožava se izbojcima i skoro svaki odlo-mljeni dio može izrasti u novu biljku. Na taj način jedna jedina rozeta može tijekom jedne godine dati preko 3000 mladih biljaka. Posebice u Starom svijetu, gdje nedostaju prirodni neprijatelji, vodeni zumbul stvara tako guste mre-že nasada da je onemogućena čak i plovidba brodovima. U jugoistočnoj Aziji služi kao skoro neiscrpni izvor hrane za svinje

Noćurak cvate u poslijepodnevnim satima

Noćurak je višegodišnja biljka, no i kod nas se može uz-gajati kao jednogodišnja zeljanica. Svoj naziv zahvaljuje mnoštvu boja svojih cvjetova. Većina naziva u drugim je-zicima povezana je, međutim, s činjenicom da se cvjetovi otvaraju tek kasno poslijepodne, a pred jutro se ponovno zatvaraju. Njegova navodna čaška je zapravo ovoj pricvjet-nih listova. Korijen daje izrazito jako laksativno sredstvo, a cvjetovi u Aziji služe za bojenje živežnih namirnica.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 48