Green Garden 54

G r e e n G a r d e n • b r o j 5 4 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 0 8 . • g o d i n a V I I I • c i j e n a 3 K M

Forzicija i potentilaProljetne lukoviceZačinsko i ljekovito biljeDresiranje pčelaNaklijavanje krumpira

B R O J 5 4 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 0 8

3

SADRŽAJFORZICIJA I POTENTILA 4JAGLACI 5LUKOVICE ZA PROLJETNU SADNJU 6EGZOTE IZ LJUTOG DOCA 7ZIMSKI UKRASI VRTA 8VRTOVI U STAKLENKAMA I BOCAMA 9ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE 10DOPUNSKO OSVJETLJENJE ::: MOSTARSKI KISELI KUPUS 11HERCEGOVAČKA RAŠTIKA 12POVRTNJAK KRAJEM ZIME 13BATAT NA HERCEGOVAČKI NAČIN 14NAKLIJAVANJE GOMOLJA KRUMPIRA 15ŽILOGRIZ 16IV. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA 17RIKULA ::: TIKVE IZ UMIROVLJENIČKOG POVRTNJAKA 18VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA 19PITANJA I ODGOVORI 20GRIPPLE 21OSNOVNA GNOJIDBA MASLINA 22NARANČA ::: PREDAVANJA ZA POLJ. PROIZVOĐAČE 23KOJA GNOJIVA SU NUŽNA PŠENICI 24DRESIRANJE PČELA 25NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE MIŠEVA I ŠTAKORA 26OTROVANJE PČELA 27KULTURA PIJENJA VINA 28KUNIĆ ILI ZEC 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječPred vama je prvi ovogodišnji broj poljoprivrednog glasila GREEN

GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz obla-sti voćarstva, vinogradarstva, vinarstva, povrćarstva, ratarstva, pčelarstva i cvjećarstva. Međutim, u ovom broju našeg poljoprivrednog glasila dono-simo i niz reportaža s terena koje, pored ostalog, govore o proizvodnji ba-tata u Hercegovini kao i proizvodnji mostarskog kiselog kupusa te uzgoju krizantema i činčila na području Ljutog Doca.

Osim toga, na stranicama posvećenim zaštiti bilja možete pročitati čla-nak o vrlo opasnom žilogrizu, štetniku koji je u Hercegovini i Dalmaciji štete počeo nanositi i sve prisutnijoj ukrasnoj vrsti lovor višnji. Pored navedenih aktualnosti ne propustite pročitati stranicu posvećenu vezanju vinove loze i voćaka, a uz to možete saznati sve o GRIPLLE načinu vezanja armature u vinogradima i voćnjacima. A ako već uspijete proizvesti kvalitetno vino, doznajte sve o načinu njegovog posluživanja, kao i što to podrazumijeva te obuhvaća kultura pijenja vina.

Međutim, na našim stranicama ništa manje nisu interesantni prilozi iz cvjećarstva na kojima možete doznati koji su to atraktivni zimski ukrasi vrta. Nadalje, tu je zanimljiv članak o forziciji i potentili koje se u posljednje vrijeme sve intenzivnije koriste za oplemenjivanje odnosno ukrašavanje zelenih vrtnih površina. Ali ni to nije sve jer stranice iz cvjećarstva dovr-šavamo prilozima o lukovicama koje se koriste za nadolazeću proljetnu sadnju.

Iako je zima na izmaku, u povrtnjaku može biti još živo pa stoga koje vrste povrća možete sijati odnosno saditi pročitajte u preporučenom ka-lendaru sjetve. Kako je u tijeku proizvodnja presadnica povrća od velike koristi bit će prilozi o dopunskom osvjetljenju rasada, kao i značaju korište-nja kontejnera i supstrata za sjetvu i uzgoj presadnica. Pored toga, doznaj-te koji je glavni uzrok pojave gorčine plodova koja se redovito pojavljuje u uzgoju krastavaca.

A pošto je vrijeme sadnje krumpira, doznajte kako spomenuti sjemen-sko sadni materijal na pravilan način naklijati, što je preduvjet ostvarivanja toliko željenog visokog prinosa. Uz krumpir se u Hercegovini zimi tradi-cionalno uzgaja i raštika te u posljednje vrijeme rikula, zbog čega članci o njima zasigurno neće proći nezamijećeno. Povrh toga, za sve brojnije hercegovačke pčelare donosimo i članak o otrovanju pčela, kao i prilog o njihovom dresiranju. Međutim, kako ni to nije sve, ipak vam preporučamo da sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


Brojni križanci i ukrasni oblici prepoznatljivi su po žutim cvjetovima koji u travnju i

svibnju, prije listanja, ispunjavaju cijeli grm. Kad završi s cvatnjom, razviju se gusti, tamnozeleni listo-vi. Sorte uspravna rasta prikladne su za oblikovanje, pa se vrlo često koriste i kao živice. Grane c cvjet-nim pupoljcima mogu se krajem prosinca ubrati i staviti u vazu na toplo da bi procvale.

Forzicija se sadi pojedinač-no ili skupno više biljaka. Vrlo su skromne u zahtjevima prema tlu, ali zahtijevaju puno svjetla da bi bogatije cvale. Brzog su rasta. Orezuju se neposredno nakon cvatnje, prije nego počnu rasti novi izboji. Ocvali izboji se ukla-

njaju, a režu se iznad snažnog i zdravog pupa.

Forzicija se razmnožava zele-nim i zimskim reznicama.

Najčešće vrste Najčešće zastupljena je For-

sythia x intermedia, snažnih uspravnih grana, nalik šibama i cvjetova u u malim skupinama duž cijelih izboja. Naraste do 3 m visine. Sorta Spectabilis tamnije žutim cvjetovima zauzima vode-će mjesto.

Vrsta Forsythia suspensa ima uspravne i tanke grane koje na-kon nekog vremena, kad biljka stasa, počinju se savijati u obliku lukova. Naraste 1,5 do 3 m visi-ne. Gusti cvjetovi svijetložute su boje. Vrlo često se sadi pojedi-načno na travnjaku, gdje do izra-žaja dolazi sva njena ljepota.

POTENTILAGrmolike potentile nerastu

više od 1 metra, pa su prikladne za male vrtove. Vrlo su cijenjeni i niski oblici kao pokrivači tla i biljke za kamenjar. Ukrasnu vri-jednost daju joj cvjetovi koji se pojavljuju od ranog proljeća do konca ljeta, te gusti, čipkasti listo-vi. Potentila se sadi pojedinačno ili u skupinama. Uglavnom služi za niske, cvatuće živice te kao okvir za gredice. Nema posebnih zahtjeva za tlom, pa joj odgova-ra prosječna vrtna zemlja.

Potentila se razmnožava re-znicama stabljike u lipnju, po-

FORZICIJA I POTENTILAČESTI STANOVNICI PARKOVASvojom izuzetno žutom bojom cvijeta početkom proljeća, mnoge parkove i vrtove vraća u šarenu oazu proljetnih boja. Iako prije cvjeta nego lista, Forzicija zauzima značajno mjesto među grmolikim biljnim vrstama.

Piše: StaniSlava Rotim

loženicama u srpnju, te nagrta-njem i dijeljenjem busa.

Vrste u uzgojuPotentila fruticosa niska je i

gusta rasta, 70-150 cm. Cvate od travnja do listopada. Boja cvje-tova ovisi o sorti, a najčešće se kreće u nijansama žute, ružiča-ste, narančaste i crvene. Plodo-ve jedu ptice, pa je to jedno od rješenja kako ih privući u vrt. Po-vremeno je potrebno provoditi rezidbu zbog pomlađivanja i to u proljeće prije kretanja vegeta-cije, a biljka se poreže do tla. Po-mlađena biljka cvjetat će puno kasnije, obično krajem ljeta, i sve do prvih mrazeva.

Potentila fruticosa var. arbus-cula gotovo da puže po tlu pa je pogodna za kamenjare. Cvjetovi su krupni, blistave žute boje.

Potentila fruticosa var. man-dshurica ima sivozeleno lišće i bijele cvjetove koji se pojavljuju od svibnja do rujna.

Grm Forzicije

Cvijet Potentile

Grm Potentile

Sadnice Potentile

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vr-tovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.

* * * Jaglac kao ljekovita biljka koristi se u liječenju plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od cvjetova pove-ćava broj crvenih krvnih zrnaca. Liječi začepljenost, histeriju.Uzima se korijen: tri četvr-tine žlice, na tri decilitra proključale vode- tri puta dnevno po šalicu


5

Latinsko ime Primula (pri-mus-prvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je

bogat vrstama, koje se odliku-ju velikom raznolikošću oblika i boja. (kaćun, jaglac, jagorčevi-na…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) Posto-je nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i mi-nijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne traj-nica, niskog rasta. Listovi su dosta široki, hrapavi s udublje-nom nervaturom, a cvat se sa-stoji iz mnoštva sitnih cvjetova.

Korijen je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrto-ve, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon cvatnje i sje-menom u jesen. Najčešće ih na-bavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

Uzgoj jaglaca uzatvorenim prostorima

Ako ih držimo u kući, mo-ramo imati na umu da se radi o izvorno vrtnoj biljci, kojoj odgo-vara neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od

12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje kor-jenove bale. Koristite isključivo meku vodu. Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pra-vilnu i brižljivu njegu jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mje-seca. Kada završi period cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u

JAGLACI zimski ukrasi u vrtovimaVjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su ja-glac. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju zainteresirati mnoge, pa i one koji nisu ljubitelji cvijeća.

Piše: JoSiP BRklJača, ing.

vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto. Ako ih posadite u vlaž-nu zemlju bogatu organskim tvarima, sljedeće proljeće će po-novno procvjetati. Prilikom pre-sađivanja veće grmove možete razdvojiti.

Uzgoj na balkonuJaglace možete posaditi u

jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću. Na dno posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstratom. Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kom-binacija. Zemlju možete prekriti mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

JAGLACI U VRTUDobro rastu u običnom, hra-

njivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti, ukla-njanje suhih ocvalih cvjetnih gla-va, neke su od osnovnih mjera.

Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pe-peljugom…

Jarke boje cvijeta jaglaca

Cvjetovi bijele boje su posebno zanimljivi

6


Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako da baza bude u dodiru sa

zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukori-jeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20cm za krupnije. Lukovi-ce uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.

Dahlia hybrida (dalija, georgina)Vladarica vrtova od konca

ljeta pa do prvih jesenskih mra-zeva. Bogatstvom oblika i boja plijene našu pozornost u vre-menu kada je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto kori-jenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prila-godljiva biljka. Iako voli humu-sno-ilovasto tlo, rast će gotovo svugdje. Voli sunce, ali će uspi-jevati i u polusjeni. Zadebljalo korijenje ili, kako je uvriježeno reći, gomolj, sadi se na dubinu 15cm, tako da vrh korjenova vra-ta ostane pokriven slojem zemlje debljine 5cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka

staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Gladiolus sp. (gladiola)Dostojanstvenost njenih

cvjetnih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stablji-ka, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim

nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5cm u minija-turnih sorti do 15cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, za-štićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13cm, razmak sadnje 10-15cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale ti-jekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja

u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije potreban (do-datni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Lilium sp. (ljiljani, krin)Reputacija «teško uzgojivih»

biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibridi ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promje-ru od 2,5 do 30cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogod-nim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunča-no mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od

Lukovice za proljetnu sadnjuOve lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju. Ukrasne lukovice ne pod-nose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilo-vastom tlu.

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing.

Veliki izbor proljetnih lukovica

Ljiljani su posebno traženi


7

Da je Ljuti Dolac po mnogo čemu zanimljivo i interesantno selo, u Hercegovini je već poodavno znano. Međutim, da se u tom istom selu nalazi veliki broj vrijed-nih ljudi koji se intenzivno bave poljoprivrednom proizvodnjom malo je poznato. Naime, posjetili smo, po našem sudu, tamošnjeg najvećeg i najmarljivijeg poljo-privrednog proizvođača koji na svom imanju uzgaja različite bilj-ne i životinjske vrste. Ipak, svaka-ko možemo izdvojiti uzgoj činčila i rezanih krizantema.

A kako spomenuti gospodin, Ilija Andačić, i sam kaže: «Rad

Osim toga, u ovom herce-govačkom selu koncentriran je i veliki broj drugih proizvođača krizantema pa je njihova proi-zvodnja postala svojevrstan se-zonski obiteljski biznis. Tako se po procjenama gospodina Andačića na području Ljutog Doca svake godine proizvede između 40.000 i 50.000 rezanih krizantema, jer je svaka zarada više nego dobro-došla. Međutim, ona nipošto nije došla na lagan način iz razloga što je, barem po riječima ovog iznimno vrijednog i marljivog proizvođača cvijeća, tijekom pet mjeseci u plasteniku potrebno prosječno provesti 4 radna sata dnevno. Pa tko voli neka i izvoli...

u poljoprivrednoj proizvodnji iznimno je težak i mukotrpan. On zahtijeva svakodnevnu pri-sutnost i traži mnogo odricanja. Tim više što sam na svom gospo-darstvu podigao objekt u kome je smješteno čak 1000 činčila od čega je 300 ženki u rasplodu. Osim toga, posjedujem 700 m2 plastenika u kojima organiziram proizvodnju 14.000 rezanih kri-zantema. Krizanteme završavaju u mostarskim cvjećarama koje ih koriste za pravljenje ikebana tije-kom blagdana Svi svetih. I što je najvažnije, problema s prodajom nemam˝, te svu proizvodnju kri-zantema bez poteškoća plasiram na tržište».

EGZOTE IZ LJUTOG DOCAPiše: nino Rotim, diPl.ing.

cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne pod-nose presađivanje i najbolje us-pijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Freesia hybrida (frezija)Svojom ljupkošću i opojnim

mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom

počinje naša avantura. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra, a tlo plodno

i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz sva-kog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do

15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše. Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju fezija.

Cvjetovi Frezije

Gosp. Ilija Andačić u berbi krizantema

U poslu pomažu i djeca

8


Ilex aquifolium selekcije-božikovina, božika

Crvene bobice božikovine na podlozi od sjajnog, zelenog lišća daju privlačnost vašem vrtu od listopada do siječnja. Božikovi-na sporo raste, ali doživi dubo-ku starost. Podnosi svako vrtno, dobro propusno tlo. Uspijeva na osunčanim ili lagano zasje-njenim mjestima, zaštićenim od jačeg vjetra.

Važno je zapamtiti da su skoro sve sorte ili muške ili žen-ske biljke (jednodomna biljka), što znači da ih moramo saditi u skupinama, da osiguramo stvaranje bobica. Sorta ´J.C. van Tol´je samooplodna i može ići samostalno.

Božikovina se obično uzgaja kao grm, ali s vremenom može izrasti i u malo stablo. Iako je ne treba redovito orezivati, podno-si i oštro orezivanje, pa se često koristi za živicu. Ljeti orezujemo pojedinačne grmove, živicu u proljeće.

U slobodnoj prirodi (samo-nikla) zakonom je zaštićena od 1961. g.

Vrsta ima mnoštvo sorti koje se natječu u svojoj posebnosti:• Bacciflova - ima žute plodove• Golden Milkmaid & Lawsoni-ana - imaju listove prošarane žu-to-zelenim nijansama, s glatkim rubom• Golden Qeen-žuto obrubljeni listovi• Ferox- listovi prekriveni bodlji-kama

Arbutus sp.planika, jagodnjak

Vrsta koja se najčešće može naći u rasadnicima je A.unedo. Samonikla prisutna je na cijelom Sredozemlju. Ovaj lijepi vazda-zeleni grmić otkriva svoju ne-običnost u jesensko-zimskom periodu. Bijeli cvjetovi skupljeni u cvat pojavljuju se zajedno s plodovima, koji su bili cvjetovi prethodne godine. Plodovi su bezukusni, narančasto-crveni, u narodu poznati pod imenom maginje.

Ukrasnu vrijednost daje i kora koja se ljušti. Visina do koje planika može izrasti je 1-3m. Podnosi svako vrtno tlo. Priklad-na je za sunčane položaje, ali podnijet će i polusjenu. Sadimo je u proljeće ili jesen. Dobro je posaditi nekoliko biljaka zajed-no radi oprašivanja. Obrezivanje nije nužno, ako je potrebno, to obaviti u jesen.

Jasminum azoricumjasmin pravi

Poluotporna vazdazelena pe-njačica, s brojnim mirisnim cvje-tovima.

Znak prepoznavanja jasmina je oblik cvijeta; kratka cjevčica i bijele latice u obliku zvijezde.

Vrijeme cvatnje je ljeto, a u krajevima s blagom klimom gotovo cijelu godinu. Prema tlu nema posebnih zahtjeva, pa će uspijevati u svakom dobro propu-snom vrtnom tlu. Najbolje ga je posaditi uz zaštićeni zid na južnoj strani. Jasmin je povijuša pa mu treba osigurati oslonce uz koji će se privezati. Naraste visok 3-5m.

Može poslužiti i kao pokrivač tla, a grane koje pruža po tlu lako se zakorjenjuju i tako širi. Sadi se u jesen ili rano proljeće. Orezivati u proljeće ako je potrebno.

Vrsta J.nudiflorum je vrlo po-pularan zimski jasmin sa nježno žutim cvjetovima.

Gaultheria sp.gaulterija

Vrsta Gaultheria procumbens. Otporna na hladnoću. Traži polu-sjenovite lokacije i vlažno tlo bez vapna. Prikladna za sadnju ispod biljaka kao što su rododendroni i kamelije. Ne prerasta visinu ped-lja (oko 12 cm). Ima ovalne koža-ste listove, sjajne i tamnozelene. Cvate zvonolikim ovješenim cvjetovima bijele boje, sličnim cvjetovima đurđice. Cvatnja se protegne u jesen, kada se na bilj-ci nalaze istovremeno s plodovi-ma, a listovi u to vrijeme popri-maju crvenkastu boju. Sredinom ljeta možemo odrezati svaku tre-ću stabljiku da bismo potaknuli novi , snažniji rast. Biljka se može uzgajati i bez rezidbe.

ZIMSKI UKRASI VRTAVećina ukrasnog bilja u vrtu zimi miruje, jedan mali ali vrijedan broj vrsta pobrinuo se da unese živost u taj smiraj. Svo-jim cvjetovima, plodovima ili lijepo oblikovanim i obojenim granama unosi živost u vašem vrtu zimi.


Plodovi Ilexa I planika se ima čime pohvaliti

Cvijetovi Jasmina Ukrasni plodovi Glauterije


9

Ono što treba naglasiti jest da je pravilan izbor bilja-ka i posude od presudne

važnosti. Za vrt u boci ili terarij mogu se koristiti različite stakle-ne posude, raznih veličina i obli-ka (različite staklene boce, razli-čite staklenke, zdjele i akvariji za ribice, veće čaše od konjaka i dr.). U prodavaonicama cvijeća i opreme za cvijeće mogu se pro-naći staklene posude različitih boja (zelene, žute, smeđe) po-sebno rađene za vrtove. Koristite čisto prozirno staklo ili ono dis-kretno obojeno.

Sadnja biljakaNakon odabira posude slije-

di sadnja biljaka. Biljke se sade u potpuno suhe posude. Na dno posude najprije se stavlja sloj sit-nog pijeska do visine 2,5 cm. Ako se koriste boce s uskim grlom, za sipanje pijeska koriste se lijevci od kartona. Na pijesak se dodaje sloj treseta debljine 5-8 cm. Ako je otvor na posudi veći sadnja je jednostavnija, a svakako najlak-ša ako u posudu možemo uvući šaku. Za sadnju u bocama uskog grla koristi se poseban alat koji se najčešće improvizira. Najčešće se na štapić pričvrsti mala žličica koja uveliko olakšava sadnju.

Prije same sadnje potrebno je napraviti plan i raspored biljaka u boci. Pazite na to kako će boca biti izložena – da li će se vidjeti samo s jedne strane ili cijela.

Odabranu biljku za sadnju pripremite na način da je izvadi-te iz posude, rastresite joj korije-nje, ako je potrebno skratite ga i odstranite suvišnu zemlju. Žli-com napravite rupicu u tresetu,

postavite biljku držeći je između dva štapića, a onda ju polako učvrstite.

Njega biljaka u posudiNakon sadnje biljaka prekrij-

te kompost tankim slojem sit-nog pijeska. Po stranicama po-sude ulijte malo vode, kako bi sa stakla isprali eventualne ostatke zemlje i ovlažili kompost. Biljke u terariju lagano ovlažite prska-licom. Nakon sadnje posuda jed-no vrijeme ostaje nepoklopljena (nekoliko sati), a nakon toga se stavlja čep ili poklopac.

Ako se unutrašnjost staklene posude ili boce zamagli, a magla se kroz dulje vrijeme ne povu-če, otvorite posudu i pustite da se posuda prozrači. Promjene u temperaturi zraka uzrokuju pri-vremenu kondenzaciju, ali kada su biljke zasađene i kada se zrak u boci ustali, daljnje zalijevanje i prozračivanje postaju nepo-trebni. Ovakav vrt postavite na mjesto do kojeg dopire dovoljno jaka svijetlost, ali obratite pozor-nost da ne bude pod izravnim utjecajem sunčanih zraka. To je najčešće u blizini prozora.

Priprema boce za sadnjuPrije same sadnje biljaka boca se mora pripremiti za sadnju. Bocu ili posudu prvo isperite vodom i deterdžentom. Nakon toge je ponovno napunite vodom u koju ste dodali malo varakine ili nekog drugog dezinfekcijskog sredstva kako bi se uništile glji-vice. Potom bocu ponovno do-bro isperite i osušite.

Biljke za vrtove u bociVrtovi u boci ili posudama ide-alni su za nježne biljke, poseb-no za one kojima je potrebna velika vlažnost i one koje su osjetljive na propuh i suh zrak. Osim toga, izbor se odnosi na biljke koje sporije rastu, kako im posuda ubrzo ne bi posta-la pretijesna. Cvatuće biljke treba izbjegavati jer je ocvale cvjetove teško uklanjati, te će trunuti unutar posude. Prije sadnje biljaka provjerite jesu li posve zdrave i nema li na nji-ma štetnika.

Biljke pogodneza sadnju u boci su:• Adiantum raddianum i A. Hispi-dulum – brazilski gospin vlasak• Begonia bowerii – tigrasta be-gonija• Cryptanthus spp. – zemaljska zvijezda• Ficus pumila minima – minija-turni puzajući fikus• Fittonia verschaffeltii i F. V. ar-gyroneura – fitonija i srebrena-stožilna fitonija• Pellaea rotundifolia – okruglo-lisna paprat• Peperimia caperata – smarag-dna peperonia• Selaginella kraussiana i S. mar-tensii – papratnjače puzavice

VRTOVI U STAKLENKAMA I BOCAMAUzgoj biljaka u bocama ili drugim sličnim posudama zahtijeva puno pažnje ali i strpljenja. Dobro i pravilno posađene biljke u boci privlači veliku pozornost, a s druge strane ne zahtijeva posebnu njegu.


Uzgoj biljaka u staklenim posudama

Kadulja Luk vlasac Vrisak

10


ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJESPOJ ZDRAVLJA I UŽITKA

Oduvijek su ljudi težili da pomire dvije oprečne strane u svakodnevnom

životu: ljepota i užitak s jedne strane, a zdravlje i dobrobit s dru-ge strane. Međutim, u prirodi te dvije strane najčešće idu objedi-njene i kvalitetno se nadopunjuju bez ikakvih posljedica po okolinu. Takav su primjer i ljekovite, začin-ske i ukrasne biljke koje nerijetko susrećemo u prirodi, a možemo ih, s malo truda, i sami uzgojiti.

Kod njih su sve ove osobnosti po-vezane i spojene u jedno.

Mirisava kadulja, žalfija(Salvia officinalis)

Kadulja je biljka mediteran-skog podneblja, poznata od prije više stoljeća, još u doba stare Grč-ke se koristila kao medikament. To je višegodišnja biljka, visine stabljike 50-80 cm, listovi su svje-tlozelene boje, izduženog oblika, nazubljeni s obje strane obra-sli karakterističnim dlačicama. Cvjetovi su plavoljubičaste boje, karakterističnog ugodnog miri-sa, skupljeni u cvatove na vrhu biljke. Miris potječe od eteričnog ulja kojeg ima u listovima 1,5-2 %, a sadrži i gorke tvari i glikozi-de. Biljku možemo naći da raste samoniklo u prirodi, a moguće ju je uzgajati u vrtu, okućnicama, na balkonima. Vrijeme sjetve sjeme-na je od ožujka do kraja kolovoza,

a vrijeme presađivanja od sredine travnja do sredine listopada, raz-mak sadnje je 40 cm.

Osim što je lijepa i dekorativna kadulja se rabi i u kulinarstvu kao začinska biljka, te u medicinske svrhe u vidu čajeva. Svježi listovi kadulje koriste se kao začin u ra-znim salatama, a sjeckani se mije-šaju sa maslacem kao namaz. Su-šeni listići kadulje sastavni su dio začina za spravljanje jela od div-ljači, peradi, riba, ovčetine, iznu-trica, mljevenog mesa. Također, listovi i stabljika kadulje se koriste

za dobivanje posebne arome pri spravljanju rakije travarice.

Od ljekovitih svojstava sušeni listovi kadulje se koriste za sprav-ljanje čajeva koji pomažu kod upale usne šupljine i ždrijela, po-spješuju rad želuca i crijeva, zatim kod prehlade i grlobolje, a može se koristiti i kao melem za rane jer djeluje dezinficirajuće.

Vrisak, čubar(Satureja montana)

To je biljka niskog rasta oko 30-40 cm, rasprostranjena kako u mediteranskom pojasu tako i sjevernije unutar kontinenta. Također je višegodišnja biljka koja raste samoniklo u prirodi, a može se uzgajati na otvorenom ili u lončanicama. Vrijeme sjetve sjemena je od sredine veljače do kraja travnja, a ako se presađuje, vrijeme presađivanja je od po-četka svibnja do sredine lipnja,

sa razmakom sadnje 25-30 cm. Stabljika je četverobridna, listovi su sitni i zašiljeni, dobro podnosi sušu i oskudno, kamenito tlo, me-donosna je biljka.

Dekorativna je i aromatična biljka koja aromom podsjeća na miris timijana. U kulinarstvu se koristi kao sastavni dio začinskih soli i mješavine začina pri sprav-ljanju jela, posebno različitih umaka za meso, koristi se kao zamjenski začin za papar. Dodaje se pri spravljanju jela od mahu-nastog povrća i kupusnjača jer

smanjuje nadutost, kao posljedi-cu konzumiranja ovih jela. Suše-na stabljika s listovima se koristi za spravljanje čajeva koji pomažu pri otklanjanju probavnih tego-ba i liječenju bolesti jetre. Čaj od vriska se koristi i kao tekućina za ispiranje pri oboljenjima grla, na-padu kašlja i kod upale mandula.

Luk vlasac(Allium schoenoprasum L.)

Višegodišnja je biljka, pozna-ta još iz srednjeg vijeka. Divlja for-ma je rasprostranjena slobodno u prirodi u Sredozemlju i cijeloj Europi, kao kulturna biljka uzga-ja se na otvorenom, u vrtovima, okućnicama, pa čak i u lončani-cama. Biljka je visine 25 – 30 cm, u obliku kompaktnog busena koji iz jednog rizoma može ima-ti i do 80 izboja. Listovi su cjeva-sti, uski i šuplji, pri vrhu zašiljeni. Biljka cvjeta tek u drugoj godini

razvoja iz starijih izboja, na vrhu cvjetne stabljike formira se štitac s ružičastim ili ljubičastim cvjeto-vima karakteristične građe, kao i kod ostalih lukova. Vlasac je vrlo otporan na niske temperature i u takvim uvjetima biljka povlači asimilate iz listova, koji žute i odu-miru, u korijen i prelazi u stanje mirovanja.

Izravna sjetva na otvorenom obavlja se krajem ožujka i počet-kom travnja, ili jesenja u drugoj polovici rujna. Ako se uzgaja iz presadnica, koje se uzgajaju u

zaštićenom prostoru, proljetna sadnja se obavlja sredinom trav-nja, a jesenja sredinom listopada. Berba se obavlja kada listovi na-rastu 15 – 20 cm, i može se oba-viti u prvoj godini 2 – 3 puta, a kasnijih godina 3 – 4 puta.

Prvu berbu u drugoj i osta-lim godinama treba obaviti prije cvjetanja, a zadnju ne pre-kasno radi pripreme biljke za mirovanje.

Svježi listovi vlasca su posljed-njih godina sve traženiji proizvod na našem tržištu, a koriste se u kulinarstvu kao dodatak juhama, salatama, raznim umacima, do-daju se u sir za namaz, zatim za dekoraciju raznih jela. Zbog viso-kog postotka sadržaja vitamina i minerala koriste se kao učinkovi-ta preventivna zaštita organizma od prehlade i gripe, a u vrijeme starih kultura se smatralo da ima i afrodizijačka svojstva.

Piše: maRio ĆuBela, diPl. ing.

Za uspješan rast biljaka u za-štićenim prostorima, pored

ostalog, nužna je i svjetlost. Na-ime, bez svjetlosti nema ni foto-sinteze, bez koje nema ni proi-zvodnje. A nedostatak svjetlosti karakterističan je za ranu proi-zvodnju koja se odvija u hladnim i tmurnim zimskim mjesecima. To je posebice evidentno kod proizvodnje rasada kod kojeg, zbog nedostatka svjetlosti, do-lazi do nepoželjnog izduživanja mladih biljčica. Tim više ukoliko zbog «uštede» za uzgoj rasada koristimo stare, islužene i redovi-to prljave plasteničke folije, koje propuštaju veoma malo, prijeko potrebne svjetlosti. Zbog svega toga nužno je pribjegavati do-punskom osvjetljenju.

Što koristiti kaoizvor svjetlosti?

Tako se kao izvor svjetlosti uglavnom koriste obične ili halo-gene žarulje premda se u tu svr-hu svakako preporučuju natrije-

ve žarulje visokog tlaka koje je na našem tržištu, nažalost, teško i pronaći. A ovisno od vrste žaru-lje dobiva se odgovarajući spek-tar, pa primjerice tzv. plavi poti-če rast te ga povrtlari smatraju kao najbolje rješenje dopunskog osvjetljenja. S druge strane lam-pe koje daju crveni tj. narančasti spektar boja preporučuju se kod uzgoja povrća u zaštićenom pro-storu jer pospješuju zametanje pupoljaka i cvjetanje.

Međutim, moramo imati na umu kako se ovdje radi isključivo o dopunskom osvjetljenju koje

se mora kombinirati s prirodnim osvjetljenjem. Ipak, u ovom po-gledu najugroženiji je rasad ko-jem nikako ne pogoduje mrak. U nedostatku svjetlosti praćenom suviše gustim rasadom koji se međusobno zasjenjuje dolazi do formiranja presadnica koje imaju tanak i dugačak struk, a što se u žargonu označava kao izduživanje rasada. Zbog svega toga nužno je koristiti dopun-sko osvjetljenje zahvaljujući kojem možemo produžiti dan, poboljšati intenzitet svjetlosti ili nadoknaditi dnevno svjetlo. Kao

orijentaciju, spomenut ćemo kako najviši intenzitet svjetlosti (20.000-30.000 luksa) zahtijevaju heliofilne biljke poput paprike i rajčice, a usporedbe radi, izvor svjetlosti snage jednog vata na metar udaljenosti daje osvjetlje-nje 100, a na dva metra svega 25 luksa. Međutim, ukoliko je izvor svjetlosti usmjeren pod lošim kutom, broj luksa je još manji, zbog čega izvor svjetlosti mora biti pokretan ili se po potrebi po-ložaj žarulje mijenja. Na zapadu je pak to sve kompjuterski pro-gramirano...


11

DOPUNSKO OSVJETLJENJEPiše: nino Rotim,diPl. ing.

MOSTARSKI KISELI KUPUSProšlog mjesea posjetili smo

obiteljsko gospodarstvo Ne-djeljka Marića koji je u Cimu, na Smrčenjacima, poznatiji pod nadimkom Gigo. Međutim, gos-podin Marić puno je poznatiji po svom autentičnom proizvodu koji na tržište plasira pod nazivom MOSTARSKI KISELI KUPUS. Riječ je, dakako, o posebnoj tehnologiji proizvodnje i prerade kupusa koji se u vakumiranom obliku pakira u vidu glavica, listova (za sarmu) kao i rezanih usitnjenih glavica.

A kako gosp. Nedjeljko i sam kaže: „Na svome imanju u Go-rancima, na parceli znanoj kao Rosulje, na površini od 12 dulu-ma plodne zemlje crnice svake godine posadim nekoliko tisuća struka glavatog kupusa poznatih sorti Slava i Gloria. Spomenute

sorte pogodne su za kiseljenje koje se inače obavlja na specifičan domaći način s dodatkom do 3 % specijalne morske soli obo-gaćene jodom. U cijelom procesu kiseljenja kupusa bitan čimbenik je i voda, koja pred-stavlja pravi planinski biser jer su Goranci još uvijek netaknuti dar prirode. Uostalom, zbog neos-porne kvalitete svu proizvedenu količinu kiselog kupusa bez po-teškoća plasiram na nezasićeno mostarsko tržište.“

Proces prirodne fermentaci-je kupusa odvija se pod strogim nadzorom gosp. Nedjeljka Ma-rića i to u podrumskim prostori-jama koje su ukopane u zemlju i

koje obuhvaćaju površinu od 120 četvornih metara. Ali po riječima ovog domišljatog i vrijednog po-duzetnika, mostarski kiseli kupus postao je prepoznatljiv proizvod ne samo na području Mostara već i šire. Zbog toga je više nego razumljivo zašto će gospodin Marić još ove godine proširiti proizvodne kapacitete kada će na tržište izbaciti i novi proizvod- Goranački kiseli kupus.


Presadnice povrća traže dovoljno svjetla Čest problem s izduživanjem presadnice

“Mostarski kiseli kupus”

Gosp. Marić sa svojim proizvodom

12


HERCEGOVAČKA

RAŠTIKARaštika se najviše uzgaja u Hercegovini, Dalmaciji i cijelom priobalju, a posljednjih nekoliko godina sve je zastupljenija i u povrtnjacima u unutrašnjosti.

Često možemo čuti kako roditelji i bake govore dje-ci koliko je korisno konzu-

mirati povrće. Pri tome oni često navode kako se od povrća brže raste te kako se dobiva snaga, uostalom one stvari koje i treba-ju govoriti djeci. Međutim, malo tko spomene vrstu povrća na ko-joj su opstale i odrasle generaci-je ljudi u Hercegovini. Dakako, ri-ječ je o više nego zapostavljenoj raštici. Razlog nepravedne zapo-stavljenosti možda leži u činjeni-ci što se dugo vremena smatrala sirotinjskom hranom, tako da se njenom uzgoju nije pridavala velika pažnja. Inače, za raštiku je karakteristično da dobro podno-si niske temperature i to najbolje

od svih kupusnjača. To je valjda i razlog što se raširila na područja s nepovoljnim uvjetima za uzgoj kupusnjača.

Kemijski sastav iuvjeti uzgoja

Međutim, iako je smatrana sirotinjskom hranom raštika je po svom kemijskom sastavu jedna od najbogatijih kupusnja-ča. Sadržava oko 20 posto suhe tvari, 2-5 posto šećera, 2-4 posto bjelančevina i 100 –200 mg vita-mina. Zanimljivo je da su listovi osim vitaminima i mineralima u jesen bogati i šećerima koji je štite od hladnoće. Ali, osim kao zaštita od niskih temperatu-ra šećeri pridonose i nastanku specifičnog okusa raštike. Inače, listovi raštike se beru tijekom cijele zime a posebno su ukusni ako ih prožme studen. Spome-nimo još kako se vršni listovi na stabljici smatraju i najkvalitetni-jima. Agrotehnika uzgoja raštike istovjetna je kao i za kupus. Me-đutim, za raštiku je karakteristič-no da je u pogledu tla, hranjiva, svjetla i vode priličino skromna kultura. Kao predkulture najbolje

joj odgovaraju krumpir, mahuna i grašak, odnosno, kulture dobro gnojenje stajnjakom a koje se s parcele skidaju do polovice ko-lovoza.

Potraga za sjemenomUkoliko ste se ipak odlučili

za sjetvu raštike, slijedi i najteža faza-nabava njenog sjemena. Ra-zlog leži u činjenici što se sjeme proizvodi u vlastitim vrtovima i koristi na istom tom području. Ukoliko pak odete u poljoljekarnu

po sjeme raštike nemojte se za-čuditi ukoliko vas budu zbunjeno gledali jer njeno sjeme tamo ne-ćete pronaći. Dakle, sorte raštike nisu zvanično poznate a najčešće je i riječ o lokalnim varijetetima, karakterističnim za pojedina po-dručja. Te lokalne sorte nastale su uslijed različitih križanja među kupusnjačama. Ali, vremena se mijenjaju te je došlo i do stanovi-tih promjena. Prvo, informacije s terena govore da je danas prilič-no teško pronaći sjeme raštike jer se ono lagano “gubi”. Međutim, druga informacija će obradovati ljubitelje ove povrtne kulture, da sjeme raštike mogu nabaviti kod poljoprivrednih proizvođača, jer većina njih sami za svoje potrebe proizvode sjeme .

I još nešto: Raštika ne uspijeva samo u Hercegovini i Dalmaciji. Odlazeći živjeti u druge krajeve, ljudi su sa sobom nosili i sjeme raštike, pa se u njihovim povrt-njacima također može vidjeti kako dobro uspijeva. A čuje se i od naših iz Amerike i Australije da su je i na tim kontinentima uvrstili u svoj jelovnik!

Piše: maRio ĆuBela, diPl. ing.

Raštika u fazi cvatnje

Presadnice raštike Nasad raštike


13

POVRTNJAK KRAJEM ZIMEU odnosu na prethodni period, sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva

Premda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i

gnojiva, onima koji to isto povr-će proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. To se posebice odnosi na sjemen-ski krumpir koji se tradicionalno sadi kako za potrebe tržišta tako i za potrebe domaćinstva. I dok su sorte krumpira koji se proi-zvodi za daljnju prodaju već do-bro znane, kod kupnje krumpira za vlastite potrebe prethodno se raspitajte kod samih trgovaca. Naime, treba znati da se sorte krumpira kulinarski znatno razli-kuju. Drugim riječima, postoje sorte zimnice, sorte krumpira koje se bolje peku u pećnici, sor-te koje se kuhaju te sorte koje su idealne za pravljenje pomfrita.

Pored toga, u ovom vremen-skom razdoblju nužno je pripre-miti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću, ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom zime u to-pla klijališta ili kontejnere. Pod tim podrazumijevamo njihovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njihove zašti-te od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smijemo zabo-raviti u našim južnim područji-ma izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. A ukoliko nam to dozvoli vrije-me, u južnim krajevima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj

presadnica u zaštićenom prosto-ru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata). Kako ne smijemo zaboraviti ni ranije uskladišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bismo zamijetili i otklonili even-tualne natrule plodove. Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i prozračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana, kada će i u samom povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENAg/m2 VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS 4 01.-10.02.RANI KELJ 3 01.-15.02.

RANA PAPRIKA 18 01.-10.02.RAJČICA 6 01.-15.02.

PROLJETNA SALATA 5 01.-20.02.PATLIDŽAN 15 01.-15.02.

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima


Veliki izbor sjemena povrtnica

Uzgoj presadnica salate u toplim lijehama

14


Ipak puno je zanimljiviji po-datak da se ovo, nama nepo-znato višegodišnje povrće,

uzgaja već nekolike godine i u našoj zemlji. Međutim, praksa je pokazala da se batat u našim kli-matskim uvjetima uzgaja isklju-čivo kao jednogodišnja biljka kada i producira zadebljali ko-rijen velike hranidbene i zdrav-stvene vrijednosti. Spomenuti zadebljali korijen proizvođači povrća, u žargonu, rado nazivaju gomoljem, što je dovelo do toga da se ova zanimljiva biljka često naziva slatkim krumpirom. Ali da ne bi bilo nedoumica, batat nije sorta krumpira i on uopće nema poveznica s krumpirom, tim više jer spada u porodicu slakova a ne u porodicu pomoćnica kao krumpir. U svijetu se proizvodi na 9,38 milijuna hektara dok je u Europi zastupljen na oko 5000 hektara. Talijani su prepoznali njegovu tržnu vrijednost i lak plasman te ga uzgajaju na cca 550 hektara, što ujedno potkre-pljuje činjenicu da se nesmetani uzgoj batata može organizirati i na podneblju Hercegovine.

Ledinački batatDa to nije nemoguće potvr-

đuje nam i primjer gospodina Ante Leke iz sela Ledinac koje se nalazi na pola puta između Širo-kog Brijega i Gruda. Spomenuti proizvođač povrća presadnice batata nabavio je na tržnici u Splitu. Dakle, da ne bi bilo ne-jasnoća-batat se ne uzgaja iz sjemena ili sadnjom cijelog kori-jena, već isključivo iz presadnica dobivenih od korijenovih izda-

naka. Presadnice se pak prodaju uzgojene u sjetvenim lončićima stiropornih kontejnera, slično rajčici i paprici. Batat je gosp. Leko nabavio po cijeni od 1,50 KM po presadnici i početkom svibnja uspio je na imanju svojih roditelja (Ivana i Kate) posaditi oko 200 sadnica. Iako u uzgoju nije korišteno ništa osim do-maćeg stajskog gnoja, te pored iznimno sušne i nepovoljne go-dine, uspjeh nije izostao. Naime, ova vrijedna obitelj, koja je cijeli radni vijek provela u proizvodnji duhana, uspjela je proizvesti ni manje ni više nego 2 kg batata po biljci. To nipošto nije zanema-rivo iz razloga što prinos batata u Europi varira od 0,8 do 3 kg po biljci. Međutim, isto tako je ra-zumljivo da se radilo o probnoj proizvodnji, na maloj površini,

što znači da će tek ova sezona pokazati i dokazati mogućnost i rentabilnost proizvodnje batata u našoj zemlji. Tim više što ova vrijedna obitelj planira uzgoj ba-tata na površini od 2000 metara četvornih. Jer, kako i sam gosp. Leko tvrdi: „Svu proizvedenu količinu batata bez većih poteš-koća prodat ću na domaćem tr-žištu. Riječ je o potpuno ekološ-kom proizvodu, odnosno biljci koju ne napadaju bolesti i štetni-ci, zbog čega nije potrebno vršiti

Batat je tropska biljka iz porodice slakova, koja potječe iz središnje i sjevernog dijela Južne Amerike, odakle se proširio u Afriku, jugoistočnu Aziju i ostale zemlje vlažne tropske klime. Zanimljiv je podatak da su ga uzgajale Maje i Inke u Peruu i Maori na Novom Zelandu još prije 8000 godina.

BATAT NA HERCEGOVAČKI NAČIN

učestala tretiranja pesticidima. A batat je iznimno zdrav jer je dokazano kako on predstavlja korisnu hranu za dijabetičare a smanjuje i rizik od pojave raka debelog crijeva.“

Hranidbena i zdravstvena vrijednost batata

Batat je visokoenergetska kultura koja sadržava mnogo škroba a malo šećera. Osim toga, obiluje mineralima i vitaminima. Batat praktički ne sadržava ma-sti i kolesterol pa se posebice preporuča osobama koje imaju poteškoća izazvanih povišenim sadržajem masti u krvi i žuči. Dobar je izvor vlakana, čime po-zitivno djeluje na probavu, pa se koristi kao preventiva u prehrani osobama koje imaju obiteljske sklonosti (gene) prema sve uče-stalijem raku debelog crijeva. Za-hvaljujući prisutnim antioksidan-sima, redovitim konzumiranjem batata umanjujemo mogućnost nastanka Alzheimerove bolesti. Drugim riječima, spomenuti an-tioksidansi potpomažu boljem funkcioniranju mozga. Iako se u nekim zemljama, kao lisnato po-vrće, u svježem i kuhanom stanju koriste mladi listovi i vršni izboji, batat se uglavnom priprema na istovjetan način kao i krumpir. Dakle, možemo ga kuhati, peći, pržiti, koristiti kao prilog ili glav-no jelo vodeći računa da se bez obzira na pripremu batat koristi 2 do 3 puta tjedno u količini od 200 grama. Pojedini naši trgo-vački prehrambeni lanci već ga nude u svom asortimanu, što će biti sasvim dovoljno, barem dok obitelj Leko ne proizvede naš domaći, ledinački.


”Gomolji” batata sadrže mnogo škroba

Ledenički batat


15

NAKLIJAVANJE GOMOLJA KRUMPIRASvake godine u našem glasilu Green Garden objavljuje-mo članke o naklijavanju gomolja pred sadnju krumpira. Postavlja se pitanje zašto? Zato što se radi o veoma važ-noj mjeri koja se obvezno provodi za rane sorte (Adoru, Jaerlu, Cleopatru, Lisetu i dr.). Osim toga naklijavanje gomolja krumpira bitno je za suš-na područja (Hercegovina) jer je dokazano da se ovom mjerom prinos krumpira povećava i do 25%˝.

Činjenica da u Hercego-vini imamo ne mali broj proizvođača koji sade

krumpir na velikim površinama i u velikim količinama, onda ni-kako ne možemo zanemariti 25 posto veći prinos koji mogu po-stići ukoliko naklijavaju gomolje krumpira prije sadnje. S druge strane, proizvođači koji sade manje količine (isključivo za po-trebe domaćinstva) ne bi trebali zanemariti naklijavanje jer je po-znato kako ova mjera utječe i na brže prispjevanje krumpira za 10 do 25 dana, u ovisnosti od sorte. To je posebno važno u sušnim godinama (kao što je bila prošla) jer su tada štete od nedostatka vlage puno manje.

Postupak naklijavanjaS naklijavanjem bi trebalo

početi barem 40 dana pred sad-nju i u tu svrhu treba koristiti suhe, čiste i osvijetljene prosto-rije. U novije vrijeme se koristi i umjetno osvjetljenje u vidu flo-urescentnih lampi jačine 40 do 65 W. Međutim, posebnu pozor-nost trebamo obratiti na tempe-raturu koja u prostorijama treba iznositi od 13 do 18°C. Kada smo prostorije očistili i dezinficirali 2 postotnim rastvorom formalina

(ukoliko će gomolji biti prostr-ti po podu) i kada smo nabavili certificirani, kvalitetan sjemenski krumpir potrebno je još osigura-ti drvene gajbice (holandeze). U holandeze se pažljivo slažu go-molji, po mogućnosti u jednom sloju. Ali, u tijeku naklijavanja gomolje trebamo povremeno

i okretati kako bi se klice što ujednačenije aktivirale. Ne smi-jemo zaboraviti ni povremeno provjetravanje prostorije kako bi pojavu gljivičnih oboljenja sveli na najmanju moguću mje-ru. Ukoliko smo dobro sproveli postupkom naklijavanja dobit ćemo kratke klice, oko 1,5 do 2

cm duljine čiju čvrstinu testira-mo tako što uhvatimo za klicu i dobro protresemo. Ukoliko se klice ne otrgnu, znači da smo naklijavanje krumpira uspješno proveli. Prije same sadnje pripre-mljene gomolje iznosimo u polje vodeći računa da klice što manje oštetimo tj. polomimo.

Je li nužno provoditipostupak rezanja gomlja?

Gomolji krumpira se uglav-nom režu zbog nedostatka do-voljnih količina certificiranog sjemena. Posebno je proširena u Hercegovini i uglavnom se primjenjuje kod krupnije kali-braže sorte Jaerla, ali i kod osta-lih sorata koje se sade na ovom području. Ipak, potrebno je znati da se sa stručnog gledišta rezidba gomolja ne preporuču-je jer uvijek postoji mogućnost prenošenja virusnih oboljenja. Stoga je sadnja cijelih gomolja svakako najbolja, ali i najskuplja jer zahtijeva veći utrošak sjeme-na po jedinici površine. Među-tim, postavlja se pitanje može li se neposredno po rezanju pristupiti sadnji gomolja? Može, ali samo ukoliko se sadnja vrši u vlažno i zagrijano tlo. Ukoliko je tlo previše mokro i hladno, izre-zane gomolje treba držati bar 4-5 dana u prostoriji s visokom relativnom vlagom zraka (85-90 %) i temperaturom od 12 do 15o C, uz redovito provjetravanje. Na taj način dolazi do zarašćiva-nja rana jer se formirao zaštitni sloj u vidu kalusa čime je one-mogućeno propadanje gomolja te time i pojava praznih mjesta u nasadu.

Piše: mladen kaRačiĆ, diPl. ing.

Rezidba gomolja uobičajena u Hercegovini Gomolj se reže na “jedni klicu”

Suvremena pakiranja sjemenskog krumpira

ŽILOGRIZ uzročnik sušenja lovor višnjiOsim što pričinjava štete na koštičavim voćkama, žilogriz sve više pričinjava šteta i na lovor višnji. Kako je lovor višnja jedna od vodećih vrsta koja se koristi za žive ograde, to su štete na ovoj vrsti sve veće.

Morfološke značajke vrsteImago žilogriza dugačak je

20-30 mm, crne boje, bez sjaja. Vratni štit je hrapav i prekriven bijelom voštanom prevlakom koja se lako skida, te je kod stari-jih imaga tek neznatno prisutna. Pokrilje je uzdužno istočkano, čvrsto i štiti tijelo od mehaničkih povreda. Drugi par krila služi za let, mada ovi kukci nisu poznati letači. Uglavnom lete na kraće udaljenosti (od stabla do stabla).

Mužjak i ženka teško se razli-kuju po vanjskom izgledu.

Jaje je mliječnobijele boje, dugačko 1-1,5 mm, ljepljivo i teško se uočava zbog toga što je prekriveno sitnim česticama tla.

Ličinka žilogriza je mliječno-bijele boje, apodna, tipičnog bu-prestidnog izgleda. Prvi grudni segment je najširi i na njemu je jasno izražen svjetlosmeđi vratni štit. Odrasla ličinka duga je 60-75 mm.

Biološki ciklus razvojaŽilogriz prezimi kao imago i

ličinka. Aktiviranje imaga u pro-ljeće ovisi o dnevnoj temperaturi. Na području Hercegovine može se primijetiti početkom ožujka, kada su dnevne temperature iz-među 13 i 16°C. U tom periodu može ga se naći na glogu, trnu, divljoj kruški gdje se hrani pupo-vima. Kasnije prelazi na koštičave voćke. Slabo je aktivan, ne leti, i vrlo malo se kreće. Uglavnom se nalazi na debljim osunčanim granama, na račvištima grana, glavom okrenut prema tlu. Lako se primijeti na grani i s veće uda-

ljenosti, a kad primijeti opasnost pokušava se skriti s druge strane. Na dodir rukom pada s grane na tlo i simulira smrt.

Krajem svibnja i početkom lipnja, kada su srednje dnevne temperature iznad 25°C dolazi do kopulacije, a nekoliko dana iza toga do ovipozicije. Ovipozicija traje od početka lipnja do kraja kolovoza, a maksimum je u prvoj dekadi srpnja. Parovi kopuliraju uglavnom na osunčanim grana-ma ili na deblu, rjeđe na tlu.

Ženke odlažu 200 – 500 jaja, prosječno 300, pojedinačno na koru donjeg dijela debla (korije-nov vrat) ili u tlo oko korjenova vrata (95 % položenih jaja), na dubinu do 7 cm. Ostatak jaja žen-

ka odloži nešto dalje od debla, ali najviše 1 metar. Embrionalni ra-zvoj traje 10-25 dana (pri tempe-raturi 27,5°C 11 dana, a pri tem-peraturi 21°C do 25 dana).

Nakon što se ispile iz jaja ličin-ke se ubušuju u tanje korijenje, promjera 10 –15 mm. Ispod kore korijenja prave široke vijugave hodnike, ispunjene piljevinom. Zbog potrebnog oslonca ličinke povijaju tijelo u obliku slove J ili U. Porastom, ličinke se kreću pre-ma debljem korijenju i korijeno-vu vratu.

Nakon završenog razvoja li-činka u korijenu, korijenovu vratu ili deblu pravi komoricu, dugu oko 30 mm, u kojoj prelazi u sta-dij kukuljice. Najveći broj komori-

ca može se pronaći u debljem ko-rijenju (promjera iznad 30 mm), bliže deblu. Osim u korijenju veći broj komorica ličinke prave i na korijenovu vratu.

Kukuljica je slobodna (pupa libera), bijele boje, dugačka oko 20 mm. Na području Hercego-vine kukuljice se mogu pronaći tijekom ljeta (srpanj i kolovoz). Osim u korijenu, korijenovu vra-tu, komorice s kukuljicama mogu se pronaći i u deblu. Mlada imaga žilogriza mogu se primijetiti od sredine srpnja pa sve do rujna. Nakon dopunske ishrane imaga kopuliraju nakon čega ženke od-lože jaja. Imaga koja su se kasnije razvila, prezime i tek iduće godi-ne kopuliraju.

ŠtetnostŽilogriza najčešće nalazimo

u voćnjacima koštičavih voćaka u blizini šuma, a posebno na sta-blima u rubnim redovima. Štete voćkama pričinjavaju imaga i li-činke, s tim da su štete od ličinki daleko veće.

Kornjaši oštećuju lišće i gran-čice mladih voćaka posebno u rasadnicima. Imaga pregrizaju

Piše: dR. ivan oStoJiĆ

16


Odrasli žilogriz

Ličinka žilogriza

IV. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJAU razdoblju od 11. do 13. pro-

sinca 2006. godine u Tesliću je organiziran IV. simpozij o zaštiti bilja u BiH. A da je za spomenuti simpozij vladalo veliko zanima-nje, najbolje potvrđuje činjeni-ca kako su na njemu sudjelovali eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozemstva. Sami program obuhvaćao je niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje, ali i šumarstva.

Međutim, posebno je bilo poučno usvajanje zaključaka i zatvaranje Simpozija na kome je predočen više nego jasan stav o tome da BiH više nema vreme-na za čekanje, već da mora svim

progresivnim snagama krenu-ti naprijed u cilju zaštite svojih proizvodnih potencijala.

Pored toga, naglašeno je kako u samoj zakonskoj regu-lativi, odnosno u njenom prak-tičnom provođenju na terenu postoje brojni propusti, što je i razlog pojavljivanja novih, do sada nezabilježenih štetnika na području BiH a koji u zemlju ulaze sa sadnim materijalom, u drvenim paletama i s različitom uvoznom robom. Tu pravu ulo-gu može jedino odigrati struka koja mora biti poveznica izme-đu zakonske regulative i njene praktične provedbe na terenu. Stoga je za očekivati da će na sljedećem Simpoziju biti još više posjetitelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvi-

ma obogatiti program predava-nja i povećati kvalitetu stručnih izlaganja.

A da sve ne ostane samo na usavršavanju, pobrinuo se Orga-

Piše: PRof. daniJela PetRoviĆ

lisne peteljke na oko 0,5-10 mm od mjesta spajanja sa grančicom, a samu lisnu peteljku ne ošteću-

ju. Na mladom stablu dovoljna su dva imaga da «defoliraju» lišće. Svježe lišće ispod stabla i ogoljele jednogodišnje grančice, siguran su znak da se prisutnosti imaga u krošnji.

Imago je posebno štetan u rasadnicima, gdje mlade sadnice mogu ostati bez lišća, a u godi-nama kada je populacija ovog štetnika veća, imaga izgrizaju ne samo lišće nego i vrhove mladih sadnica.

Odrasli žilogriza su posebno aktivni između 11 i 15 sati kada intenzivno lete od stabla do sta-bla i obavlja «defolijaciju». Unu-tar krošnje stabla isključivo se kreću hodanjem. Ako žele prijeći s jedne grane na drugu, vraćaju se na mjesto račvanja i tu prela-ze. Unutar krošnje stabla ne lete s grane na granu.

Najveće štete koštičavim voćnim vrstama pričinjavaju li-činke žilogriza. Presijecanjem sprovodnih snopića dovode do sušenja, najprije pojedinačnih grana, a kasnije i cijelog stabla. Sušenje ide od vrha ka dnu kroš-nje, a najprije se suše unutarnje grane.

Brzina propadanja voćke ovi-si o starosti voćke i broju ličinki u njenim organima. U osušenim mladim sadnicama (prva godina nakon sadnje) pronalazili smo samo jednu ličinku, a u osuše-

nim stablima breskve i nektarine starim 10-12 godina pronalazili smo i do 40 ličinki različitog sta-dija razvoja.

Izgled šteta na lovor višnjiOsim šteta koje žilogriz priči-

njava na koštičavim voćkama, u posljednje vrijeme štete su pri-sutne i na lovor višnji. Simptomi šteta su slični onima kod koštiča-vih voćaka. U početku dolazi do žućenja lišća na vrhu biljke koje se postepeno prenosi ka sredini. Nakon toga dolazi do postepe-nog sušenja vršnog lišća ali i gra-na. Na kraju se osuši cijela biljke. Na korijenovu vratu i deblu javlja se smolotočina.

SuzbijanjeU manjim i izoliranim nasa-

dima vrlo efikasna mjera je ruč-no sakupljanje imaga. Imaga se vrlo lako primjećuju na granama, pogotovo u početku dok je mala

lisna površina. Kasnije, sredinom ljeta, najveći broj imaga nalazi se na deblu tako da je i na taj način olakšano njihovo sakupljanje.

Kemijske mjere zaštite pri-mjenjuju se u cilju suzbijanja odraslih, u vrijeme kada se hra-ne lisnim peteljkama. Za suzbi-janje odraslih žilogriza koriste se pripravci koji imaju želučano djelovanje (pripravci na osnovu pirimifos metil, fosalon, deltame-trina, beta-ciflutrina, i dr.), a izbor ovisi o kulturi koju štitimo i vre-menu primjene. Prilikom prska-nja potrebno je posebno obratiti pozornost na lisne peteljke koje moraju biti dobro «namočene» škropivom.

Druga mogućnost primjena kemijskih mjera zaštite je rasipa-nje granuliranih insekticida oko debla uz inkorporaciju. Ovu mje-ru moramo ponoviti dva puta tijekom vegetacije zbog dosta razvučenog perioda kopulacije i ovipozicije.

Mjere zaštite koštičavih vo-ćaka treba razvijati u smjeru pre-ventive, jer su one do sada poka-zale najbolje rezultate. Trenutno su u ispitivanju neke od novih preventivnih mjera zaštite od ži-logriza, kao i ispitivanja otporno-sti većeg broja podloga koštiča-vih voćaka. Svakako, u nasadima koji se navodnjavaju manje su štete od žilogriza.

nizacijski odbor koji je za sve su-dionike, po završetku Simpozija, priredio i svečanu večeru koja je u ugodnom druženju, potrajala do ranih jutarnjih sati.


17

Oštećenja na listovima od odraslih žilogriza

Osušene sadnice lovor višnje zbog napada ličinki žilogriza

Sa skupa u Tesliću

18


RIKULA zeleno blago naših predakaRikula, rukola, rikola ili riga je ustvari brzorastuća salata koja je često znala krasiti vrtove naših baka. Iako je njen uzgoj vrlo cijenjen u Dalmaciji i Primorju, sve češće se može naći i na našem jelovniku. To je i razumljivo ukoliko je poznato kako se radi o vrlo ljekovitoj biljnoj vrsti.

Povjesničari kažu kako je ruko-la u prehrambenom smislu

rođena Rimljanka. Stari Rimljani su je voljeli ne samo zbog ga-stronomskih nego i zbog ljeko-vitih svojstava. Uostalom, bila je najvažniji sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta. Čak su joj pripisivali i afrodizijačka svojstva. Stoga, više nego raduje činjenica da njeno sjeme danas možemo bez većih poteškoća nabaviti u bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Samo trebamo znati kako obično nalazimo dvije varijante, ranije navedenu brzo-rastuću salatu latinskog naziva

Eruca sativa i divlju salatu latin-skog naziva Diplotaxis tenuifolia. Da ne bi bilo zablude, riječ je o dvije varijante rikule i to divlje i kultivirane (stoga na Franchi vre-ćicama i stoji natpis coltivata). Kod “divlje” rikule listovi su samo malo više nazubljeni a ukus je jačeg inteziteta i malo više ljut-kast. Inače, obje biljke dobro us-pijevaju u vrtovima te se mogu uzgajati na gredici usporedo sa salatom ili špinatom.

Tehnologija uzgojaRikula se može sijati od ve-

ljače do rujna u više navrata uz razmak redova 15 do 35 cm. Po-što se može uzgajati gotovo na svakom tlu pogodna je i za kraj-nje, neiskorištene dijelove vrta. Međutim, najbolje je uzgajati na sunčanim mjestima ili mjestima s malo hlada, s tim da vodimo računa da biljka ne oskudijeva u vlažnosti. U protivnom, uslijed velikih vrućina i suhog tla biljka prebrzo procvjeta i formira žilave i gorke listove. Za 40 do 60 dana

rukola se može brati i to tako što se lisne rozete čupaju i peru te po potrebi prodaju u vezicama. Pored toga, listove možemo re-zati i prodavati slično kao što radimo i s matovilcem. Obično se po četvornom metru postiže prinos od oko 2 kg. Treba znati i da rikolu, osim uzgoja u vrtu, možemo za potrebe domaćin-stva proizvesti i u posudicama na balkonu ili terasi.

Način pripremeRukola je idealna kao promje-

na ili dodatak standardnim, redo-vitim salatama. Međutim, kada

Piše: nino Rotim,diPl. ing.

TIKVE IZ UMIROVLJENIČKOG POVRTNJAKAU mostarskom naselju Ilići

nalazi se zanimljiv dom u kome svoje umirovljeničke dane provode Jure i Katica Čuljak. Iako su već u poznim godinama, ve-liki dio svoga dana provode ak-tivno u vlastitom povrtnjaku. A u njemu rastu tikve koje su među ostale vrste povrća dospjele sa-svim slučajno, i to iz ranije razba-canog stajskog gnoja. Međutim, te samonikle tikve su se pokaza-le iznimno dobre iz razloga što je prve godine sa samo jedne vrije-že ubrano čak njih sedamnaest. A kada ih je pak manje, njihova težina obično iznosi oko 40 kg.

Kako gosp. Jure Čuljak i sam kaže: «Poljoprivredom se ba-vim čisto zbog vlastitog užitka. Uostalom, većinu proizvedenih tikava podijelim rodbini i susje-

dima koji ih iskoriste za peći te za pravljenje pita i različitih spe-cijaliteta, dok ih osobno najviše iskoristim za prehranu svoje sto-ke. Osim toga, čim ugrabim slo-bodnog vremena, odem na svoje imanje koje se nalazi u Gornjem Gracu, gdje nesmetano uživam u čarima netaknute prirode».

I dakako da umirovljenički ži-vot može biti lijep i zanimljiv, po-sebice ukoliko se veći dio dana provodi u selu kao što je Gornji Gradac, a koje obiluje brojnim znamenitim i povijesnim građe-vinama (stećcima, mlinicama, starim čatrnjama) kao i iskon-skom nedirnutom prirodom. Stoga je i razumljivo zašto ranije spomenuti supružnici odišu ne-kom tako specifičnom te toliko željnom smirenošću i lakoćom.

smo se malo potrudili i već je uz-gojili, ne trebamo stati samo na salatama. Stoga je možete svježu pomiješati s kuhanim krumpirom i maslinovim uljem. Rukola se može pripremati i na lešo, poput blitve ili špinata, s maslinovim uljem, češnjakom i peršinom kao prilog uz ribu pa i mesne obroke. Osim toga, mladi i sitno nasjecka-ni listovi rikule služe i kao delika-tesni ukras za jela od riže, tjeste-nine i krumpira. I što je najvažnije, ne zaboravite da je kao i ostalo lisnato povrće bogata vitaminom C, a u 100 grama rukole ima sve-ga desetak kalorija.

Rikula - sve traženija salata

Tikve iz nasada obitelji Čuljak

VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKAKod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezid-bi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača

U nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže

stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunica-ma. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim ma-terijalima. Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, kra-kova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lanči-ći ili prstenovi od čelične žice.

Profesionalne trake za vezanje vinove loze

Iako se u Hercegovini, u svr-hu vezanja, ponajviše koristi lik, posljednjih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, po-jedini vinogradari su zamijetili da uslijed stalnog debljanja i jača-nja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usi-jeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi udovoljili potrebama vinograda-ra, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su nači-njene od plastično-gumiranog

materijala sa praznom sredinom. Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost pro-fesionalne trake zadržavaju ne-

koliko godina tako se i samo mu-kotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Ručni rezačiPošto se sav posao oko ve-

zanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti pr-stenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamah-nuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadr-žavanja može preći na pričvršći-vanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za ve-zanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstrak-tni pojam. Ali, ne zbog svoje ne-funkcionalnosti, već isključivo zbog neznanja vinogradara. Sto-ga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesional-nu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.


19

Piše: mladen kaRačiĆ, diPl. ing.

Vezanje sadnice voćke

Vinovu lozu obavezno vezati “gumenim” trakama

Posebne trake za vezanjevoćaka i vinove loze

S “prstenovima” vezanje ide puno brže

”Prstenovi” za vezanje trake

PITANJA I ODGOVORIZaštita voćaka od divljači

Svake godine u svom voćnja-ku (šljiva, jabuka i kruška) imam oštećenja na stablima, najvjerojatnije da potječu od zeca. Postoji li način da zašti-tim svoje voćke.

Voćnjaci na području srednje i sjeverne Bosne posebno tije-kom zimskih mjeseci sa snije-gom, često stradavaju od zeca. Naime, zec grize koru mladih voćaka i na taj način pričinjava ozbiljne štete. Mladi nasadi vo-ćaka mogu se uspješna zaštiti-ti mrežama koje se postavlja-ju oko svake voćke (mreže se mogu kupiti u svim bolje op-skrbljenim poljoljekarnama), dok se stariji nasadi zaštićuju mrežom ili prskaju pripravkom Kunilent R-12 u koncentraci-ji 5-10 %. Niža koncentraci-ja pruža zaštitu 50 dana dok pripravak primijenjen u većoj koncentraciji štiti voćke i do 80 dana.

Ivica Doko, dipl. ing.

Rakija promijenilaboju i okus

Za vlastite potrebe proizvo-dim rakiju koja je ove godi-ne dobila smeđu boju. Osim toga, poprimila je i blagu oporost u okusu. Što je uzrok tomu?

Riječ je o tipičnim simptomima koji se javljaju kao posljedica slabo pripremljene tj. ovinjene i održavane bačve iz koje je al-kohol rakije ekstrahirao tanin. Zbog toga se, uostalom, uz smeđu boju pojavi i oporost u okusu. Kako bi se to eliminira-lo, na 100 litara “smeđe rakije” dodaje se 1 litra obranog mli-jeka. Mlijeko se treba dodavati polagano uz stalno miješanje. Nakon tri dana rakija se odvoji od taloga i potom filtrira preko, prethodno vodom navlažene, guste gaze ili filter papira po-stavljenih na lijevku. Kada raki-ju odvojimo od taloga, potreb-

no ju je ponovno destilirati. Na taj način učinkovito ćete uklo-niti taninske tvari iz rakije.

Nino Rotim,dipl. ing.

Marija Serena- sorta bre-skve specifična okusa

U svom breskviku pored stan-dardnih sorti breskve imam i nekoliko stabala sorte Maria Serena koje sam dobio iz Ita-lije. Međutim, njeni plodovi imaju specifičan okus, poma-lo neobičan za svježu potroš-nju pa me zanima o kakvoj sorti breskve je riječ?

Riječ je o talijanskoj sorti vrlo bujnog i rodnog stabla, sred-njeg vremena cvatnje. Plod je srednje krupan, žutozlatne boje pokožice i atraktivnog izgle-da. Sorta sazrijeva 20-tak dana prije Redhavena i zanimljiva je zbog ranog i istovremenog sa-zrijevanja, što bitnije olakšava berbu. Iako navedenu sortu od-likuje dobar i aromatičan okus, ona je prije svega predviđena za preradu u različite proizvo-de kao što su kompoti, mar-melade, džemovi, voćne salate i kašasti sokovi. Dakle, riječ je o sorti breskve za industrijsku preradu, zbog čega je kao ta-kvu i trebate koristiti.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Sadnja žive ograde

Planiram svoju okućnicu od prometnice odvojiti, odno-sno, ograditi živom ogradom. Stoga me zanima na koji na-čin se vrši sadnja živice?

Živice se obično sade u jednom redu, a ukoliko raspolažete s dovoljno prostora istu tu sad-nju možete planirati i u dva reda (cik-cak sadnja). Ukoliko pak, planirate formiranje duge živice za koju će vam trebati mnogo biljaka, onda je dobro u rasadnicama određenu ko-ličinu unaprijed i naručiti. Što se broja sadnica tiče, one ovi-se od veličine i načina rasta

biljne vrste s tim da će vam po nepisanom pravilu za jedan dužni metar trebati od 2 do 5 sadnica. Razumljivo, da ukoli-ko želite živicu koja će se brzo zatvoriti onda se i sama sadnja planira malo gušće, s tim da ipak u tom pogledu ne smije-te pretjerivati. Dakle, ako vam se ne žuri, grmove posadite na preporučenu udaljenost. Sad-nja se izvodi na način da uz tra-su živice prethodno nategne-te uže uz koje se iskopa jarak dubine 30-50 cm i širine 40-60 cm. Potom je poželjno vilama dodatno prorahliti dno jaraka. Sadnice razmjestite po trasi živice na predviđenim razma-cima, naizmjenično raspoređu-jući slabije i snažnije sadnice, kako bi i živica bila koliko-to-liko ujednačena. Nakon toga, iskopanu zemlju iz jarka pomi-ješajte sa Flortis supstratom te manji dio te mješavine nanesi-te na dno jarka i na tu zemlju položite sadnice. Slijedi zatrpa-vanje jarka s ostatkom zemlje uz njeno pažljivo zbijanje. Kada ste sa sadnjom završili, još je potrebno živicu prikratiti kako biste potakli njeno grananje ali i izvršiti obilno zalijevanje jarka da bi se zemlja slegla i kako bi biljke dobile dovoljne količine vode.

Josip Brkljača, ing.

Orah - cijepljeniili sijanac?

Možete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i kolika je razlika u vremenu koje je potrebno da jedna i druga sadnica dođu u rod.

Istina je da u voćnim rasadnici-ma uglavnom nemamo zastu-pljenu sadnicu kalemljenog oraha i da je u ponudi najče-šće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u složenosti i po-teškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu imamo i njihovu stalnu

nestašicu. Jer orah je za razliku od drugih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaga-nju veliki broj tipova vegeta-tivnih i generativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlo-gu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena, čime se razumljivo i produžava nerodno razdo-blje sorte uzgojene na takvoj podlozi. Jednostavno rečeno, sadnica-sijanac će rod doni-jeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima vo-ćara rasadničara to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina. Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je pet puta jef-tinija od kalemljenih sadnica oraha.

Nino Rotim dipl. ing.

Ishrana kokanosilja i pilića

Na svom obiteljskom gospo-darstvu imam manju farmu koka nosilja i tovnih pilića. Zanima me je li njihovu hra-nidbu poželjnije, uz kukuruz, zasnivati na ječmu ili pšenici?

Pšenica je ukusno krmivo za sve domaće životinje, a osobi-to za perad. Čak se smatra da u hranidbi peradi pšenica ima praktički jednaku vrijednost kao i kukuruz. Stoga bih vam preporučio da, između pšenice i ječma, svakako date prednost pšenici s tim da ćete najbolji učinak ostvariti ukoliko hranid-bu peradi zasnivate na kombi-naciji pšenice i kukuruza. S dru-ge strane, za hranidbu peradi, ječam je manje povoljan od ku-kuruza i pšenice, pa se najčešće i daje u malim količinama. Me-đutim, u našim Agrocentrima možete nabaviti i gotove kon-centrate za koke nosilje i tovne piliće, što ujedno predstavlja i najjednostavniji, odnosno, najkompletniji način hranidbe peradi.

Mario Ćubela, dipl. ing.

20


GRIPPLE - NOVI NAČIN VEZANJAARMATURE U NASADIMAVOĆAKA I VINOVE LOZEVinova loza je po svojoj prirodi povijuša –penjačica i kao takva za nesmetan uzgoj zahtijeva odgovarajući naslon. To se postiže postavljanjem stupova koji se povezuju pocinčanom žicom različite debljine. Riječ je o mukotrpnom poslu koji je danas značajnije olakšan zahvaljujući prisutnosti engleske tvrtke koja proizvodi Gripple sustav vezanja vinove loze.

Od ove godine sistem Gripple prisutan je i u našoj zemlji. To je znatno

olakšanje za sve poljoprivredne proizvođače ali i hobiste koji na svojim okućnicama imaju neko-liko trsova vinove loze, nekoliko voćnih stabala ili pak ukrasnih drveća. Drugim riječima, navede-ni Gripple sustav primjeren je za vezanje voćaka, ukrasnih drveća, vinove loze ali i za vezanje i fiksi-ranje bodljikave žice ili pak elek-tričnih pastira koji se koriste za pregonsku ispašu stoke. Među-tim, u Hercegovini će Gripple biti prvenstveno namijenjen brojnim vinogradarima koji će ovim nači-nom znatnije olakšati odnosno osuvremeniti svoju proizvodnju.

Tehnika postavljanja žicePostavljanje žice u vinogradi-

ma zahtijeva niz radnih operacija koje moramo provesti a sve kako bi pocinčanu žicu što primjere-nije učvrstili za naslon. U pravilu, žica se treba postaviti najkasnije mjesec dana nakon postavlja-nja stupova. Naime, kada lastari porastu u toj mjeri da se moraju privezati žica već treba biti po-stavljena i potpuno zategnuta. I dok su ranije korišteni klasični natezači, čija je uporaba zahtije-vala veliku spretnost i vještinu, danas je to postao lagan posao što opet možemo zahvaliti prak-tičnosti i preciznosti Gripple su-stava. Naime, navedeni Gripple natezači imaju dva otvora kroz koje provlačimo pocinčanu žicu. Jednom provučena žica zahva-ljujući konstrukciji natezača ne može se vratiti natrag što bitno olakšava natezanje žice u vino-gradu. Međutim, nakon što smo žicu provukli kroz natezače, tre-

Kompletan GRIPLE program možete pronaći u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru, gdje možete dobiti i sve potrebne upute o primjeni u praksi.

dugotrajnija pa je i njeno održa-vanje znatno jeftinije.

Univerzalnost Gripplenačina vezanja

Kako smo ranije već napo-menuli, Gripple se osim u vi-nogradarstvu može koristiti i za vezanje voćnih stabala kao i ukrasnih stabala. Dovoljno je imati odgovarajuće natezače i Gripple ručni zatezač s dina-mometrom i vaše stablo će biti za nekoliko minuta adekvatno učvršćeno za podlogu. A kada je ono pravilno učvršćeno, u većoj mjeri može odoljeti naletu jakih sjevernih vjetrova, neizbježnih na našem području. Osim toga, Gripple je svoju ponudu nateza-ča upotpunio i posebnim tipom za bodljikavu žicu koja se ovim načinom vrlo lako povezuje i primjereno zateže. Zbog svega toga, Gripple će vrlo brzo preu-zeti primat na hercegovačkom tržištu, tim više što su ovaj način vezanja u vinogradima već pri-mijenili vodeći gospodarstveni-ci koji su pokrenuli proizvodnju vinskog i stolnog grožđa na po-dručju Mostara. Razumljivo kada se time postiže znatna ušteda u pogledu remonta i održavanja armature uz minimalnu nazoč-nost radne snage kod njenog postavljanja. Uostalom, da je neosporno riječ o kvalitetnom i učinkovitom načinu vezanja pokazuju europskim podaci koji ovaj sustav svrstavaju na sami vrh ljestvice korisnih proizvoda primjenjivanih u svrhu vezanja voćaka i vinove loze.

bamo je dobro i zategnuti, što se lako ostvaruje zahvaljujući ručnom Gripple zatezaču koji na sebi ima ugrađen dinamometar. Zahvaljujući njemu utječemo na podjednako zatezanje svih po-cinčanih žica u vinogradu, što opet pridonosi njihovoj većoj sta-bilnosti, odnosno postojanosti. Uslijed ravnomjerno zategnutih

žica povećava se i dugotrajnija stabilnost stupova za koje su žice pričvršćene. Povrh toga, remont žica je više nego jednostavan iz razloga što je za tu operaciju po-treban samo jedan čovjek i daka-ko Gripple alat. Kada se sve uzme u obzir odgovorno se može reći da je zahvaljujući Gripple susta-vu za vezanje žičana armatura je


21

Piše: nino Rotim,diPl. ing.

Gripple polako ulaze i u hercegovačke vinograde

Posebna kliješta zanatezanje žice

OSNOVNA GNOJIDBA MASLINA Gnojidba maslina tijekom jednogodiš-njeg vegetacijskog ciklusa obuhvaća osnovnu gnojidbu , dušičnu prihranu u tlo i prihranu putem lista. Osnovna gnojidba masline obavlja se od sredine kolovoza do kraja studenoga NPK mineralnim gnojivom s naglašenom koncen-tracijom fosfora i kalija (NPK 10-30-20, NPK 8-26-26, NPK 7-20-30 i slično.)

Osim NPK, maslini je u ranu jesen potrebno dodati i 1/5 do ¼ uku-

pne potrebne UREE, odnosno 50-60 kg UREE po hektaru (5-6 g/m2). Unošenjem ovih gnojiva osiguravaju se osnovna hranji-va; dušik, fosfor i kalij- nužni za pravilan rast i razvoj ploda te do-zrijevanje. Fosfor je prirodno ne-dostatan na crvenicama i sme-đim tlima na vapnencima te tzv. bijelim tlima (rendzinama odno-sno fliš), a nužan je za razvoj ko-rijena, organa za razmnožavanje (cvjetova), plodova i sjemena. Utječe na bitne životne procese u biljci - disanje, promet i skladi-štenje energije, bolje korištenje vode, diobe stanica i prenoše-nje nasljednih osobina. Sadnice maslina bolje rastu, a prinos je mnogo veći kada je tlo dobro opskrbljeno fosforom. Koncen-tracija fosfora u biljci se mijenja. Najviše ga sadrže biljke tijekom lipnja, a najmanje u rujnu. Zato ga je nužno dodati i putem tla i lista (Fertina V), jer je bitan za očuvanje kakvoće ploda. Kalij prvenstveno snažno utječe na stvaranje ulja, veličinu i oboje-nost ploda te prinos i randman maslinova ulja. Zato je osnovnu gnojidbu, ako je moguće, najbo-lje obaviti u kolovozu. Za točan unos aktivne tvari u tlo potrebna je kemijska analiza tla, kao i uva-žavanje tipa tla s obzirom na to da se sredozemne višegodišnje kulture uzgajaju na tlima različi-tih pedoloških osobina. Najčešće su to crvenica, smeđe tlo na va-pnencu, rendzine (bijela zemlja), izrazito karbonatna tla i druga.

Gnojiva namijenjenagnojidbi maslina nacrvenicama

Crvenice se odlikuju visokim sadržajem kalija a vrlo niskim fosfora i kalcija, pa se u tlo unosi vapnen materijal-Fertdolomit i NPK s visokom koncentracijom fosfora poput NPK 10-30-20 i NPK 8-26-26 u količini 300-380 kg/ha, odnosno 30-38 g/m2. Ako je kalij vrlo visok, viši od 40 mg/100 gr tla, tada se gnoji fos-

fornim gnojivom MAP 12-52-0, koji ga sadrži u velikoj količini. U tlo se unosi u količini 150-200 kg/ha (15-20 g/m2). Fertdolomit se dodaje u količini 0,5-1 tone svake 2. ili 3.godine. Kalcij je ma-slini nužan za biljni rast, dijelje-nje stanice i njezino povećanje. On je također odgovoran za vitalnost rasta polena, pa otud i velika značajnost za zametanje plodova i prinos. Plodovi nedo-voljno opskrbljeni kalcijem gube čvrstoću, brže stare, lakše propa-daju i njihova je trajnost smanje-na. Zato je potrebno tlo opskrbi-ti kalcijem, a plod tijekom cijelog razvoja često prskati kalcijevom otopinom Fertinom Ca. Na taj je način plod dovoljno opskrbljen kalcijem zdrav, ima čvrsto meso, što je preduvjet za dobivanje ulja ekstrakakvoće.

Mineralna gnojiva namije-njena gnojidbi na smeđim kar-bonatnim tlima, rendzinama i tli-ma na dolomitnim vapnencima

Za izrazito karbonatna tla preporučuje se NPK (MgO, SO3) 7-14-21 (2,18) u količini 700 kg/ha (70 g/m2). Osim sulfatnih NPK, mogu se koristiti i NPK mineral-na gnojiva navedena za gnojid-bu na crvenicama.

Gnojidba dušikom ujesen prema količini prinosa

Zbog intenzivnih proce-sa rasta i stvaranja ulja, razina dušika intenzivno se smanjuje pa se preporučuje dodavati ¼ ukupnih potreba za dušikom ti-jekom godine. Dokazano je da je za prinos 10 kilograma ploda masline potrebno 0,3 kg čistog dušika. Kada se on prevede u

Osnovna gnojidba

UREU N 46 to iznosi 0,6 kg UREE N 46 / stablo za cijelu godinu. Od toga na jesensku gnojidbu duši-kom otpada 0,15 kg UREE N 46 za 10 kg ploda.

22


Piše: mR. Sc SanJa BiškuP

Nasad maslina

Mineralna gnojiva za gnojidbu masline

NARANČA voće za posebne prigode

Ako niste znali, naranča je nekada predstavljala “luksuzno” voće koje se

darivalo samo u posebnim prili-kama. Zbog toga je laganim ko-rakom ušla i u narodne običaje pa se od davnina darivala za Bo-žić i Novu godinu. Osim toga, darivanje naranče bio je naj-ljepši izraz ljubavi i poštovanja. Međutim, stablo naranče imalo je i ukrasnu vrijednost, posebice za Božić, kada bi njegove zimze-lene grančice prepune plodova dočaravale sliku božićnog drv-ca. Ali, ukoliko izuzmemo de-korativnu vrijednost u predsto-jećim zimskim danima naranča čini bitan čimbenik u borbi pro-tiv nahlada i viroza. Čak je i liječ-nici preporučuju što češće na je-lovniku, posebice zbog toga što je naranča jedan od zapovjedni-ka prehrambene vojske koja se bori protiv zimskih viroza.

Svježi sok za top-formuIako je najpoželjnije jesti

svježe naranče, ništa manje nije

djelotvoran ni sok. Uostalom, čaša svježe iscijeđenog soka sadržava 88 mg C vitamina koji poboljšava i apsorpciju željeza. Međutim, treba napomenuti kako iscijeđeni sok trebamo popiti što prije jer je vitamin C vrlo osjetljiv te brzo propada na zraku i svjetlu. Preporuče-na količina soka iznosi dvije čaše dnevno i posebice je ko-risna osobama koje inače loše probavljaju voće. Pošto potiče probavu, može pomoći i kod otežane stolice. Narančin sok sadržava najmanje 20 amino-kiselina a bogat je i kalijem te siromašan natrijem što je pak značajno za osobe koje provo-de neslane dijete kod srčanih i bubrežnih bolesti te povišenog tlaka. Pored toga, kalcij se iz na-rančinog soka izvrsno apsorbira te ga organizam iskoristi čak 37 posto.

Stoga, ukoliko ste jedan od sretnika koji posjeduju vrt, osim mandarina i limuna svakako planirajte i barem jedno stablo naranče. Utoliko više jer znan-stvenici tvrde da je i kora naran-

če bogata vitaminom C, betaka-rotenom i bioflavonidima zbog čega se prethodno naribana može koristiti kao dodatak ko-lačima i raznim salatama. Tada će osim arome doslovce dati i zdravlje jer sadržava monoter-pene, potencijalne tvari u borbi protiv raka. Ali, oprez! Korište-nje narančine kore ili pak njeno žvakanje preporuča se samo za

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svojim vrtnim centrima nude sadnice naranče ali i ostalih vrsta agruma (limun, grej-pfrut, kumkvat, mandarina).

neprskane naranče ili naranče iz vlastita vrta, kod kojih znamo porijeklo.


23


PREDAVANJA ZAPOLJOPRIVREDNE PROIZVOĐAČE

Ulaskom u period jesen-zi-ma, i nastavljajući već uhodanu praksu A.C. Sjemenarna Mostar je započela održavati stručna predavanja iz oblasti: Sadnje vo-ćaka i vinove loze, zaštite vinove loze tijekom zime i na početku vegetacije, te različite teme iz oblasti proizvodnje povrća.

Ovo su inače teme koje svake godine zaokupljaju pažnju povr-tlara, voćara i vinogradara, bilo da se radi o amaterima s malim brojem stabala i trsova na svojim okućnicama, ili pak plantažerima

koji poljoprivrednu proizvodnju obavljaju uz visoko sudjelovanje struke. Dakle, prvo predavanje je održano 29. 11. 2007. godine a nazočilo je tridesetak proizvođa-ča iz okolice Mostara.

Drugo, predavanje je održano 18. 12. 2007. godine, na kojem je bilo četrdesetak sudionika. Ovo predavanje je obogaćeno s jed-nom novom temom i novitetom u ponudi A . C. Sjemenarne, a to je GRIPPLE-nov način vezanja loze.

Predavači su bili djelatnici A.C. Sjemenarna: mr. sci. Aida Kohnić i Nino Rotim, dipl. ing. poljoprivrede. Preko dva sata su

se izmjenjivali slajdovi original-nih fotografija iz spominjanih tematskih oblasti uz savjete i preporuke naših predavača. Po-kušali smo se potruditi da naša predavanja učinimo što kon-struktivnijim, rukovodeći se za-

dnjim dosezima u struci, svjesni svih izazova koje nam u svakod-nevnom radu postavljaju brojni proizvođači koje mi servisiramo. Smatramo bez imalo skromnosti zbog odličnog odaziva da smo u tome i uspjeli.

Piše: mR. Sci. aida kohniĆ

Plodovi naranče

Sa skupa u Mostaru

KOJA GNOJIVA SU NUŽNA PŠENICI ?Pšenica je značajna kao krušarica, zatim sirovina u kondi-torskoj industriji, u proizvodnji različitih tjestenina, u far-maceutskoj industriji.

Pšenica je vrlo važna u hranidbi stoke kao stočno brašno, i još važnije posija koje su gotovo

nezamjenljive u hranidbi mliječnih goveda. Također se pšenica često koristi kao sirovina u pripremanju superkoncentrirane stočne hrane. Pšenica je nužna jer daje slamu u stočarstvu vrlo važnu i u nekim sustavima držanja stoke posebno mliječnog stada, nezamjenljivu stelju. Vrlo je bitna kultura u plodo-redu, stoga njezinu ekonomičnost treba šire promatrati. Sve dok se ne poveća znatniji udio djetelinsko-travnih smjesa, a to je nužda, pšeni-ca će ostati po svojoj zastupljenosti druga kultura. Zahvaljujući velikim rezultatima domaćih selekcija, imamo odličan asortiman visoko-rodnih kvalitetnih sorata za sve na-mjene. Bitno su smanjene štete od polijeganja, kraća stabljika, čvršća, bolje ukorijenjena te podnosi veće količine mineralnih gnojiva, pose-bice dušika. Te selekcije daju znat-

no više uroda, čime pšenica postaje ekonomičnija. Ako sagledamo šire državne interese a ne samo uske trgovačke, pšenica je uvijek eko-nomična do količine koja se troši u našoj državi i dio koji se izvozi kao finalni proizvod. U našim proizvod-nim uvjetima razmjerno su male ukupne površine, često usitnjene, gdje je ekonomičnost umanjena. Na svjetskom tržištu pšenica nije ekonomična, osim u izrazito povolj-nim rodnim godinama, kada se po-javi neka manja količina kao tržni višak koji valja izvesti. Iako kod nas uvijek ostaju dominantne ozime pšenice, siju se i neke količine jarih pšenica koje redovito daju niže pri-nose. One mogu biti zanimljive na višim nadmorskim visinama, gdje je upitna sjetva ozimih pšenica zbog niskih temperatura. Bitno je istaknuti to da su već odavno svi radovi u proizvodnji pšenice pot-puno mehanizirani, učinkovitost strojeva je vrlo velika, posebice na velikim površinama, i to je važan čimbenik što je cijena pšenice tako

niska. Pšenica je kultura čija vege-tacija traje gotovo devet mjeseci, i to kroz jesen, zimu, proljeće i žetva tek u ljetu. Zbog toga je tehnologi-ja obrade dosta složena. Tehnički obrada bitno ovisi o predkulturi. Najbolje predkulture su okopavine, uljana repica, a najčešća predkultu-ra je kukuruz. Ako su predkulture okopavine ili uljana repica, ima-mo dosta vremena za kvalitetnu pripremu. Odmah nakon skidanja usjeva valja obaviti jednu plitku obradu 10-15 cm višebrazdnim plugovima ili teškim tanjuračama, i tako provocirati nicanje korova ili posijati neku postrnu kulturu ili siderat. Kada zelena masa poraste i padnu prve jesenske kiše, trebalo bi obaviti osnovnu gnojidbu NPK gnojivima, grubo utanjurati te oba-viti osnovnu obradu na 20-25 cm. Ako posjedujemo kvalitetne agre-gatne podrivače, umjesto oranja možemo obaviti podrivanje, i na-kon toga sjetvu. Ako je predkultura kukuruz ili šećerna repa, priprema za sjetvu pšenice je znatno složeni-ja. Nakon skidanja usjeva nužno je usitniti biljne ostatke. Nakon toga primijeniti NPK gnojiva za osnovnu gnojidbu i dodati ureu za jesensku ishranu pšenice dušikom, i dio du-šika koji će ubrzati mineralizaciju organskih ostataka.

Pšenica za prosječne priro-de treba 180-200 kg/ha –duši-ka (N); 130-150 kg/ha-fosfora (P205); 100-120 kg/ha-kalija K20. Korekcije su moguće ako se obavi prethodna analiza tla. U osnovnoj gnojidbi za pšenicu predlažemo tri formulacije, i to: NPK 10-30-20 za tla siromašna fosforom, NPK 7-20-30 za tla siromašna kalijem, NPK 8-26-26 za prosječna tla.1. Primjer gnojidbe: zaorati 500

kg/ha NPK 10-30-202. Primjer gnojidbe: zaorati 750

kg/ha NPK 7-20-303. Primjer gnojidbe: zaorati 550

kg/ha NPK 8-26-264. Na svim površinama gdje je

predkultura bila kukuruz-ku-kuruzovina zaorana, ili šećer-na repa treba dodati 100-150 kg/ha uree, radi razgradnje organske mase.

PrihranaPšenica je kultura čija vegeta-

cija traje dugo i prolazi kroz sušno razdoblje. Kako je dušik podložan ispiranju, a i hlapljenju o svemu tre-ba voditi računa. Da bi se ispiranje smanjilo na najmanju mjeru a za-dovoljile potrebe, pšenicu tijekom cijele vegetacije treba gnojiti 3-5 puta, i to različitim oblicima dušika. U jesenskoj gnojidbi prednost ima-ju amidni i amonijski oblik dušika, jer se slabije ispire, transformira se u nitatni oblik u skladu s vlagom tla i temperaturom, a to znači i u skladu s porastom pšenice odno-sno njezinim potrebama. U prvoj prihrani pšenice koja dolazi na po-četku proljetne vegetacije, kada se dnevne temperature stabiliziraju na 10-15°C i tada prednosti imaju formulacije s dušikom i u nitratnom i amonijskom obliku, jer nitratni dušik pšenica brzo usvaja i kod nešto nižih temperatura. Obično je faza busanja ujesen, a u iznimnim slučajevima – zakašnjele sjetve i jake zime, pšenica tek niče u pro-ljeće. Stoga je ispravnije ravnati se prema vremenskim prilikama nego prema fenofazama. Druga prihrana se obavlja 25-35 dana nakon prve, što ovisi o razvoju vremenskih prili-ka, a podjednake rezultate daju svi oblici dušika. Obično je to fenofaza početka vlatanja. U praksi se često kasni s drugom prihranom, pa je iskorištenje dušika slabije. Treća pri-hrana u praksi nije baš prihvaćena, iako ista količina dušika raspoređe-na u tri prihrane daje bolje rezulta-te nego dvije prihrane, jer su manji gubitci. U nekim godinama kada je nakon druge prihrane palo puno oborina, treća prihrana je tehno-loški i gospodarski opravdana, iako generalno možemo tvrditi da treća prihrana uglavnom povećava ka-kvoću, a prirod rijetko. Sjemenske usjeve i visokokvalitetne sorte tre-balo bi redovito prihraniti triput.I. PRIHRANA: primijeniti 100-

120 kg/ha KAN-a N 27II. PRIHRANA primijeniti 180-220

kg/ha KAN-a N 27 iliIII. PRIHRANA primijeniti 200 l/

ha-25 % otopine uree N 27 ili 100 kg/ha KAN-a N 27.

24


Nasad pšenice početkom zime

Piše: ivan gašPaR, diPl. ing.

Kan se koristi za prihranu

DRESIRANJEPČELA

Kada u košnici osjete miris određenog cvijeta, pčele će u prirodi potražiti iste takve cvjetove. Ta navika, odnosno instinkt pčela može se praktično iskoristiti u poljopri-vrednoj proizvodnji, a istražuje se i pomoć pčela u otkri-vanju mina.

Mnoge biljne vrste za proizvodnju sjemenki, odnosno opstanak i raz-

množavanje trebaju posrednika u prenošenju genetskog materi-jala-peluda. Taj proces nazivamo oprašivanjem, a tijekom njega dolazi do prenošenja cvjetnog praha s prašnika jednog na tučak drugoga ili istog cvijeta. Pelud može prenositi vjetar ili različite vrste životinja, a najčešće su to kukci. Važna je uloga u oprašiva-nju upravo pčela.

Pčele –nazamjenjivekod oprašivanja

Oprašivanje se temelji na tome da se pčele (ili drugi kukci), kako bi došli do nektara, mora-ju zavlačiti u cvijet. Na taj način njihovo tijelo dodiruje prašnike iz kojih se pelud istrese na njih, a zadržava se na dlačicama. Slijetanjem na druge cvjetove prenose pelud koji se tada lijepi na tučak drugog cvijeta. Opraši-vanje pomoću kukaca pa i pčela potrebno je velikom broju bilja-ka, gotovo svim vrstama voća i mnogim ratarskim kulturama. Utvrđeno je znatno povećanje prinosa poljoprivrednog bilja, kao i kakvoće plodova ako su oprašivani kukcima. Osim pčela, koje se koriste na otvorenom, u novije vrijeme se za oprašivanje biljaka u zatvorenim prostorima, kao što su plastenici i staklenici, uzgajaju bumbari koji su također prirodni oprašivači.

Dresiranje pčelaSpoznaja da će pčela, ako u

košnici osjeti miris određenog cvijeta, upravo njega i traži-ti u slobodnoj prirodi može se

iskoristiti tako da ih se uputi na željenu vrstu bilja koju u odre-đeno vrijeme treba oprašiti. Taj postupak naziva se dresiranje. Pčele svakodnevno prihranjuje-mo malim količinama šećernog sirupa, s mirisom cvijeta za koji želimo da ga pčele posjete. Na taj način izvršit će i oprašivanje. Aromatizirani sirup dajemo u hranilicu svakodnevno, od po-četka pa do završetka cvatnje određene kulture. Sirup dajemo rano ujutro, kada pčele još nisu počele izlijetati iz košnica. Dresu-rom pčela može se i po nekoliko puta povećati količina sjemena, odnosno zametnutih plodova gospodarski važnih biljaka.

Pripravljanjearomatiziranog sirupa:

Napraviti šećerni sirup u omjeru 1:1. Dok je još topao (oko 37 stupnjeva C), u njega potopi-ti cvjetove s kojih su uklonjeni čašni listići. Uzima se 50-100 g cvjetova na litru sirupa. Cvjeto-vi ostaju potopljeni pet do šest sati. Zatim se sirup procijedi. Najbolji rezultati postiži se ako na svaku košnicu dajemo od 100 do 150 g sirupa. Kada je područ-

je pod biljnom kulturom na koju želimo uputiti pčele udaljeno od pčelinjaka, dresura pčela može se pokušati na drugi način. Ta-kođer je potreban sirup aroma-tiziran cvijetom željene biljke, ali uz taj miris u njega stavimo i nekoliko kapi ekstrakta jače mi-risne biljke (lavanda, kadulja). Tako pripremljen sirup ujutro stavimo u plitku hranilicu ispred pčelinjaka. Kada se oko sirupa skupi dosta pčela, pokrijemo ih mrežom i zajedno s hranilicom prenesemo na željenu površinu. Uklonimo mrežu i pčele pusti-mo. Tijekom prenošenja pčele su već napunile voljku sirupom, pa se nakon puštanja vraćaju u koš-nicu i obavještavaju ostale pčele o otkrivenoj hrani. Intenzivan miris ekstrakta pomoći će pče-lama da ponovno brzo pronađu

podmetnutu hranilicu. Skupljaju sirup iz hranilice, ali postupno prelaze i na okolne biljke. Na-kon dva do tri dana prestajemo davati ekstrakt, ali nastavljamo s dodavanjem aromatiziranog šećernog sirupa sve do završet-ka cvatnje biljne kulture, budući da je u ovom slučaju oprašivanje ispred proizvodnje meda. Zbog šećernog sirupa med koji nastaje u doba prihrane nije za vrcanje nego se može iskoristiti za zim-ske zalihe.

Pčele u otkrivanju mina Metodu dresiranja pčela, ali

u druge svrhe, stručnjaci Poljo-privrednog fakulteta iz Zagreba i Hrvatskog centra za razminiranje koriste u istraživanjima upotrebe pčela za otkrivanje mina i pregled na mine sumnjivih površina. Istra-živanja se temelje na tome da se pčele umjesto na miris cvijeća usmjeravaju na miris eksploziva i puste na minski sumnjivu površinu. Tako bi se trebale skupljati na mje-stima gdje ima eksploziva. Potreb-no ih je pratiti posebnom kame-rom te se tako mogu dobiti podaci o minskoj zagađenosti određenog područja. Osim aktivnog, istražuje se i pasivni pristup korištenja pčela u detekciji mina. Temelji se na či-njenici da je tijelo pčele prekriveni finim dlačicama na koje se hvataju različite molekule iz okoline. Ako pčele pustimo na minski sumnjivo područje, a ono je zaista kontami-nirano minama, dio molekula ek-sploziva završit će na tijelu pčela. Navečer, nakon što se pčele vrate u košnicu, iz nje se uzme uzorak zra-ka i molekula koje su pčele priku-pile na tijelu tijekom dana. Taj zrak se propušta kroz posebni filtar koji se zatim u laboratoriju pregleda na prisutnost molekula eksploziva. Pažljivim planiranjem i praćenjem mogle bi se pregledati određene površine i tako utvrditi jesu li kon-taminirane minama.


25

Piše: kRuno lažec, dR. vet. med.

“Dresirane pčele” se često koriste u praksi

NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE

MIŠEVA I ŠTAKORAMeđu nekoliko izvedbi klopki za hvatanje miševa i štakora, visokom učinkovi-tošću i jednostavnošću pri rukovanju, ističu se klopke Super Cat. Tajna uspjeha ovih klopki leži na izvanrednom mamcu koji privlači miševe i štakore, te jedno-stavnom primjenom

Postoji nekoliko metoda suzbijanja miševa i štako-ra, koje se mogu podijeliti

na biološke, mehaničke i kemij-ske.

Biološko suzbijanje miševa i štakora odvija se preko nji-hovih prirodnih neprijatelja (kuna, lasica, tvor, zmija, ptice grabljivice i sl.) što u gradskim i prigradskim sredinama nije pri-mjenljivo.

Mehaničko suzbijanje se za-sniva na različitim stupicama s mamcima i ljepljivim podloga-ma. Međutim, iako je navede-na metoda dosta učinkovita, uglavnom se primjenjuje na manjim površinama (kućama, stanovima, obiteljskim gospo-darstvima) i to prvenstveno za miševe.

Kemijska metoda je svakako najkompletnija i najdjelotvor-nija a temelji se na suzbijanju miševa i štakora putem zatrova-nih mamaca. Ukoliko se izvodi redovito i uz pravilan izbor ma-maca, predstavlja najsigurniji

oblik borbe s ovim glodavcima na određenom području.

Osim nelagode, miševi i ostali glodavci mogu izazvati neprocjenjive štete u domaćin-stvima. Prije svega, nastanju-ju skladišta hrane (zalihe žita i ostale namirnice) koju zaga-đuju svojim izmetom, čineći je potpuno neuporabljivom. Ali, pošteđene ne ostaju ni elektro instalacije i drveni predmeti koji bivaju potpuno izgrizeni.

Mehanička ili kemijska metoda suzbijanja

Iako danas na tržištu može-mo pronaći veliki broj različitih kemijskih pripravaka za uni-

a zasniva se na primjeni različi-tih klopki-stupica koje su razli-čite izvedbe. Danas na tržištu postoje različite izvedbe klopki koje se koriste za suzbijanje mi-ševa i štakora.

Zašto koristitiSuper Cat klopke?Prednosti ovih klopki suvišestruke:- visoka učinkovitost- jednostavno i lako rukovanje- odličan mamac- mogućnost zamjene mamca- nema kontakta s uhvaćenim

glodavcima

štavanje štetnih glodavaca, ne znači da su ti pripravci i najpo-desniji za domaćinstva. Razlog leži u činjenici što je riječ o vrlo opasnim otrovima s kojima tre-ba rukovati prilično oprezno. Obično je riječ o uljnim tekući-nama koje treba miješati s odre-đenom količinom žitarica, voća i povrća i sl. Dakle, zbog velike otrovnosti spomenutih pripra-vaka i kompliciranosti njihove pripreme i primjene puno su praktičniji gotovi mamci. Goto-ve mamce je dovoljno razbacati na skrovita mjesta na kojima se miševi i štakori obično zadrža-vaju. Ova metoda je prikladna za veće površine.

Mehanička metoda je pri-mjenjiva u kućama i stanovima,

26


Piše: maRio ĆuBela,diPl. ing. Klopke za kućne miševe

Klopke za hvatanje “živih miševa” Klopke za štakore

Visoka učinkovitost Super Cat klopki

OTROVANJE PČELAIako je jesensko i zimsko razdoblje doba kada na pod-nici ili ispred košnica pronalazimo više uginulih pčela nego u toplom dijelu godine, ne mora uvijek značiti da se radi o redovitim zimskim gubitcima.

Kada se temperatura zraka prvi put smanji na niže od 5

°C, pčele se jače stisnu u klupko i započinju pravo zimovanje. Hlad-noća većinu slabijih i starijih pčela usmrti i one padaju na podnicu ili još žive otpužu na leto gdje ugi-baju. Kada razdoblje hladnoće potraje nekoliko dana, preostale pčele ne izlijeću i ne iznose uginu-le koje tada vidimo ispred košnica i na podnici. Ako smo neuspješno ili nismo na vrijeme tretirali protiv varoe, može biti mnogo oslablje-nih pčela koje ugibaju unatoč ja-koj zajednici, što također vidimo kao pojačana uginuća na početku zimovanja. Uglavnom su to sve redoviti i očekivani gubitci. Pri obilasku pčelinjaka tijekom zime leto uvijek očistimo od snijega i leda, a također i od mrtvih pčela, pri čemu procjenjujemo njihov broj. Ponekad se kasnije tijekom zimovanja može dogoditi da pro-nađemo povećana uginuća pčela odjednom, ili propadanje cijele zajednice, iako je u košnici bilo do-voljno hrane. Kada isključimo sve moguće uzroke uginuća (varou, bolesti ili slično), možemo posum-njati da je klupko stiglo do lošijeg ili štetnog meda (medljikovca), ili peluda čijom se potrošnjom u organizmu pčela gomilaju štetne tvari i dovode do pojačanog ugi-nuća. Ako se nađe takvo stanje, treba se prisjetiti odakle potječe med, a pogotovo pelud koji smo pčelama ostavili za zimovanje. Kako za razliku od meda pčele pelud ne prerađuju, nego samo dorađuju i skladište, u njemu se mogu pronaći i neželjene tvari u količinama koje mogu našte-titi pčelama tijekom zimovanja. Uzrok iznenadnog i povećanog uginuća pčela u aktivnom razdo-blju, ali i tijekom zimovanja mogu biti i različita otrovanja. Zbog toga ovdje podsjećamo na otrovanja različitim tvarima koje se koriste u zaštiti bilja, tvorničkim pogoni-ma ili se slučajno mogu pronaći u

pčelinjoj hrani. Najčešće se radi o trovanju pesticidima, ali i dimom tvornica, te medljikom, nektarom, peludom pa i kuhinjskom soli.

Otrovanja uzrokovanapesticidima

Pesticidi su sintetičke, rjeđe prirodne, selektivno toksične tva-ri, namijenjene uništavanju štet-nih biljnih i životinjskih organiza-ma. Njihova primjena najveća je u proljeće kada započinje sezona radova i takozvane kemijske za-štite u vrtovima, poljima, voćnja-cima i vinogradima. Tada postoji i najveća opasnost za otrovanje pčela. Za pčele su najtoksičniji insekticidi, ali i neki herbicidi. Ako i sami upotrebljavamo navede-na sredstva, trebamo pozorno proučiti upute proizvođača o koncentracijama i načinima pri-mjene. Na taj način zaštitit ćemo u prvom redu sebe, zatim pčele i ostale korisne insekte i kukce, a i što manje onečistiti okoliš. Insek-ticide dijelimo na kontaktne (dje-lovanje kontaktom-dodirom) i na crijevne otrove (djeluju putem probavnog trakta). Od otrovanja u prvom redu ugibaju pčele sabi-račice. Ovisno o vrsti i koncentra-ciji otrova, do uginuća može doći na mjestu tretiranja otrovom, na putu prema košnici ili u samoj košnici. Kod jačih otrovanja pče-linja zajednica izgubi naglo veliki broj sabiračica, oslabi, a može i u potpunosti propasti. Ako se radi o kontaktnom otrovu, pčele sa-biračice mogu ga unijeti u košni-cu i prenijeti na kućne pčele. Isto tako, ako u košnicu unesu pelud onečišćen sredstvom koje djeluje putem crijeva dolazi do otrovanja i ugibanja kućnih pčela i ličinaka. Kako bi se otrovanja spriječila, ne smiju se upotrebljavati kemijska sredstva koja su otrovna za pče-le u vrijeme cvatnje biljaka, kao ni u šumama tijekom medljikove paše. Ako je tretiranje nužno, tre-ba na vrijeme obavijestiti pčelare određenog područja. Tada pčelar poduzima potrebne mjere. Ujutro,

prije izlijetanja pčela treba zatvori-ti košnice s pčelama i otvoriti ure-đaje za ventilaciju. Kada su pčele zatvorene dulje vrijeme, treba im davati vodu u hranilicu ili prazno saće. U razdoblju dok su košnice zatvorene pčele ne smijemo bez velike potrebe uznemiravati, pa ni prihranjivati. Koliko dugo ćemo pčele držati zatvorene, ovisi o vr-sti upotrijebljenog otrova i načinu na koji se primjenjuje (prskanje sa zemlje ili iz zrakoplova). Opasno razdoblje se skraćuje u slučajevi-ma jake kiše nakon tretiranja ke-mijskim sredstvom, jakog vjetra ili vrućina s temperaturama od 30°C u hladu.

Otrovanja uzrokovanatvorničkim dimom

Dim pojedinih tvornica sadr-ži otrovne tvari (olovni, fluorovi spojevi) koje se nakupljaju na bilju u okolici, koje onda postaje otrovno za pčele, ali i druge vrste životinja, u prvom redu biljojede. Tvornički dim uzrokuje štetu u promjeru od 5 do 6 km. Ponekad se može dogoditi da vjetar od-nese otrovne tvari i na veće uda-ljenosti (do 20 km). Danas ipak većina tvornica ima specijalne uređaje koji sprječavaju izlazak otrovnih tvari, tako da bi ove vr-ste trovanja bile moguće tek u iznimnim slučajevima.

Otrovanje medljikomMedljika ili medna rosa javlja

se na šumama bjelogorice, crno-gorice, rjeđe travama i žitaricama. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje pčele rade med medljikovac. Sadrži teško probav-ljiv šećer melecitozu i veći posto-tak mineralnih tvari u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zimo-vanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog teške pro-bavljivosti. Ponekad u medljici i medu medljikovcu možemo naći i organske otrove koji nastaju kao produkt nekih vrsta pljesni. Kod otrovanja medljikom dolazi do degeneracije i obamiranja stanica

srednjeg crijeva, a pčele poslje-dično dobiju proljev i ugibaju. To se događa osobito zimi, jer med sadrži veliku količinu teško pro-bavljivih tvari, a pčele ne mogu redovito izlijetati na pročisne leto-ve. Ponekad kod pčele uočavamo gubitak dlačica i crni izgled.

Otrovanje nektaromNektar je slatki sok koji u cvje-

tovima luče žlijezde nektarije, a sastoji se od vode i šećera. Ulo-ga mu je privlačenje kukaca radi oplodnje cvijeta. Nema mnogo dokazanih slučajeva trovanja nektarom. Da bi došlo do ovog trovanja, mora cvasti puno otrov-nih biljaka na jednom mjestu. Dokazano je trovanje nektarom biljke mrazovac, jer on sadrži al-kaloid kolhicin.

Otrovanje peludomPelud je muško sjeme biljke

čija je zadaća oplodnja ženskih stanica. Sadrži veću količinu bje-lančevina i različite vitamine. Pe-lud je zato pčelama izvor bjelanče-vina, vitamina i minerala, ali pelud nekih vrsta biljaka (luk, duhan) sa-drži otrove za pčele, prvenstveno alkaloide. Do trovanja može doći i zbog smrznutog ili pljesnivog pe-luda u saću tijekom zimovanja.

Otrovanje kuhinjskom soliDo ovog trovanja dolazi ako

zimskoj hrani dodajemo kuhinj-sku sol. Od 0,2 do 0,5 % kuhinj-ske soli u hrani skraćuje život za-tvorenih pčela, a od 1 do 5 % je vrlo otrovno. Otrovno djelovanje očituje se u propadanju crijevnih stanica. Zato pčelinjoj hrani koju sami pripravljamo moramo po-svetiti posebnu pozornost.


27


Česta trovanja pčela

KULTURA PIJENJA VINAČovjekova ljubav prema grožđu, ne samo zbog pretakanja u plemenitu kapljicu, traje više od 8000 godina. O tome govori više od 60 vrsta i 8000 sorti vinove loze. Međutim, kada govorimo o samoj kulturi pijenja vina tada podrazumijevamo i pravilan odabir čaša za vino, način otvaranja vinske boce i točenje vina u čaše.

Danas se vinogradi prote-žu na svim kontinentima pokrivajući površinu od

oko 101.200 četvornih kilometa-ra. Godišnje se u njima ubere cca 72 milijuna tona grožđa koje će se osim za jelo, koristiti za proi-zvodnju vina kao i za preradu u razne sokove. A kada uspijemo proizvesti vino, vršimo njegovo razlijevanje u staklene boce. Da-kako, riječ je o mjeri koja je pot-puno opravdana, gledano i s gos-podarske, tehnološke i ekološke strane. Naime, staklena boca je kemijski postojana, što znači da ne utječe na promjenu sastojaka vina, s tim da je moguća i njena višekratna upotreba. Osim toga, boca predstavlja višestoljetnu ambalažu za vino zahvaljujući kojoj je vino na adekvatan način zaštićeno tijekom uskladištenja, prijevoza i distribucije.

Dekantiranje vina iodabir čaša za vino

Prelijevanje vina iz boce u drugu posudu iz koje će se ser-virati naziva se dekantiranje.

Dekantiranje je posebice pre-poručljivo u restoranima, kod vina koja su vrlo mlada ili su u vrhuncu a nemamo mnogo vre-mena ostaviti ih da, laički rečeno, prodišu. Isto tako, ukoliko vršimo dekantiranje veoma starih vina, moramo biti svjesni činjenice da ćemo ovom mjerom, vrlo vjero-jatno, uništiti vino iz razloga što će ono izgubiti na svojoj aromi. Međutim, u našim restoranima uglavnom vrijedi pravilo da se vino donosi u izvorno zatvorenoj boci koja se otvara isključivo u nazočnosti gosta. Osposobljeno

osoblje u restoranima vrlo dobro zna da prilikom donošenja bocu ne smije tresti, okretati ili mani-pulirati u tom pravcu. A pošto se boca i otvori, slijedi obvezna „pro-cedura“ mirisanja netom izvađe-nog čepa, koji nipošto ne smije imati neugodan miris. Nadalje, pažljivost prema gostu očituju se na način da domaćin za sto-lom prvi kuša vino te ga, pošto se osobno uvjerio da je ono bespri-jekorno, natoči ostalim gostima za stolom. Da bi pak nazočni go-sti kušali vino, vizualno ocijenili njegovu boju i bistroću, najvaž-nije je pravilno odabrati čašu. Jer iznimno je zanimljiv podatak da se u ovisnosti od veličine i obli-ka čaše mijenja intenzitet kao i mogućnost našeg opažanja aro-me. Stoga vrijedi pravilo da se za bijela vina koriste čaše s dužom drškom (u obliku tulipana) a koje se pri vrhu sužavaju. Spomenute čaše omogućuju lakše rotiranje

vina čime se potiče miris vina koji tako više dolazi do izražaja, dok duga drška onemogućava grijanje vina izazvano toplinom ljudskih ruku. Crvena vina se pak poslužuju u čašama s kraćom drškom, nešto veće zapremine i okruglastog oblika. I na koncu, ono što je većini i poznato-pje-nušava vina i šampanjci servira-ju se u duguljastim čašama koje koncentriraju arome i daju lijep vizualni doživljaj vina koje drži-mo u ruci.

Piše: ivica doko, diPl. ing.

Vrijeme je za kuhano vino!U jeku smo zime, vremena

obilatog hladnoćom i prehlada-ma. Zbog svega toga prednost se daje kušanju kuhanog vina koje se smatra narodnim lijekom protiv prehlade. Oni malo stariji kuhano vino pamte i pod nazivom glivajn. Riječ glivajn ustvari proistječe iz njemačke riječi gluhen koja ozna-čava žarenje. Sve postaje jasnije ukoliko nam je poznata činjenica kako su u prošlosti za pripravlja-nje kuhanog vina korištena kame-nja užarena na vatri a koja bi se potom, u tako užarenom stanju, uranjala u vino. Zašto? Zato što bi uslijed velike topline ispario dio al-kohola ali i vode, dok bi nehlaplji-ve kiseline i mineralne tvari (radi isparavanja alkohola i vode) došle u još jačoj koncentraciji. Danas se malo tko služi uranjanjem užare-nog kamenja u vino (ne smije biti vapnenac) jer se glivajn jedno-stavno i lako proizvodi kuhanjem vina na plamenu, u emajliranom ili inox čeličnom loncu. U vino se, pored šećera, stavljaju začini po-put cimeta a samo kuhanje traje sve dok ne ispari jedna petina volumena. Za serviranje kuhanog vina izbor čaša nije presudan već je bitno da ga kušate u umjerenim količinama i samo za hladnih zim-skih dana

28


Pravilan odabir čaša važan kod ocjene vina Kušanje vina na izložbama

KUNIĆ ILI ZECIako su kunić i zec dvije biološki potpuno različite vrste, često možemo pročitati oglase ili na drugim mjestima čuti kako se drže ili prodaju zečevi, ponekad i od samih uzgajivača.

Zec i kunić čine nam se vrlo sličnima, gotovo jednakima, oso-bito ako su približno iste boje, primjerice križanci belgijskog orijaša. Nasuprot vanjštini, to su dvije biološki različite vrste živo-tinja, pa su i svi pokušaji njihova križanja ostali neuspješnima. Ra-zličit im je način razmnožavanja i života. Pažljivim promatranjem ipak se mogu uočiti velike i bitne razlike.

Zec (Lepus europaeus)je sive do sivosmeđe boje

s bijelim trbuhom i dvobojnim repom. Dugačak je 75, a visok 15 centimetara. Od ukupne du-žine tijela na rep otpada 8 cen-timetara. Uši su duže od glave, s crnim širokim rubovima. Težina se kreće između 3 i 6 kilograma. Prisutan je na svim kontinenti-ma, a u Europi su poznate i žive tri vrste. Nalazimo ga na poljima i livadama. Živi na površini, iznad zemlje, samostalno, a najaktivniji je tijekom noći i uoči jutra. Zbog velike brzine koja mu omoguća-va bijeg pred neprijateljima, ima i vrlo veliko područje kretanja. Hrani se podzemnim i sočnim izdancima, te korovima u slo-bodnoj prirodi. Ako im je broj na

prihvatljivoj razini, prehrana ko-rovima čini ih korisnim i poželj-nim životinjama. U suprotnom, kada ih je previše, mogu izazvati velike štete. Osim navedenog, zečevi vole djetelinu, kupus, kelj, grašak, mrkvu i različite druge kultivirane biljke. To ih često do-vodi u blizinu ljudskih naselja i njihove vrtove. Sezona parenja započinje početkom ožujka. U tom razdoblju mužjaci postaju vrlo agresivnima i između njih mogu izbiti oštre borbe. Tijekom godine ženka može imati dva do tri, rjeđe četiri legla. Graviditet traje od 40 do 42 dana. U prvom leglu zečica na svijet donese jednog do dva, u drugom tri do pet, a trećem tri mladunca. Kada ima i četvrto leglo, ponovno ima jednog do dva zečića. Mladun-čad se rađa s dlakom i odmah progledaju. Zečica stalno osta-je s njima samo prvih pet do šest dana. Nakon toga kratkog razdoblja napušta ih i vraća se samo povremeno da bi ih nahra-nila. Tri tjedna po okotu mladi su potpuno samostalni. Spolno zre-li postaju sa šest mjeseci. Životni vijek je do sedam godina. Dosta teško se uzgaja i razmnožava u zatvorenu prostoru. U novije vrijeme ipak se „umjetno“ uzgaja u kavezima za popunjavanje lo-

višta. Meso zeca crvene je boje i vrlo dobra okusa. U odnosu na divljeg kunića zec se razlikuje i po broju kromosoma. Ima ih 48, dok su kod kunića 44. Drukčija je i građa kostura glave, jer mu je zatiljna kost sraštena s tjeme-nom, dok kod kunića to nije.

Divlji kunić(Oryctolagus cuniculus)

sive je boje, bijelog trbuha i dvobojnog repa. Dužina tijela iznosi mu od 40 do 45 cm, a vi-sina 18 cm. Dužina repa iznosi do 7 cm. Uši su kraće od glave, sa crnim, uskim rubovima. Dosti-že težinu od 1,5 do 2 kilograma. Izvorno naseljava područje Juž-ne Amerike, Azije, Tibeta, te oto-ke Indijskog i Tihog oceana. Ku-nić kopa jame s nekoliko dubljih komora, te veći broj izlaza i ula-za. Uvijek živi u kolonijama s po desetak životinja. Jame kopaju u

parovima, svaki par se vraća uvi-jek u istu komoru i nikad ne skre-će u tuđi hodnik, iako se oni me-đusobno križaju. U podzemnim nastambama provode dane, a iz njih izlaze i postaju aktivnima u prvi sumrak. Promjer područ-ja kretanja iznosi oko kilometar. Svoj teritorij označava mirisnim žlijezdama i urinom. Jedinke unu-tar iste skupine prepoznaju se po karakterističnu mirisu. U slučaju opasnosti, upozorit ostale kuniće iz skupine tapkanjem stražnjih nogu. Označavanje teritorija i upozoravanje na opasnost vidlji-vo je i kod pitomih kunića. Divlji kunić hrani se usjevima s njiva i različitom zelenom hranom tije-kom toplijeg dijela godine, kada mu je takva hrana dostupna, a u zimskim mjesecima jede granči-ce i koru s drveća. U područjima gdje ih nalazimo u velikom broju mogu izazvati velike štete. Sezo-na parenja traje od ranog proljeća do kasne jeseni. U tom razdoblju ženka može imati šest do sedam legala, a u svakom leglu do četiri, pa sve do dvanaest mladih. Gra-viditet traje od 30 do 32 dana. Mladunčad je po okotnji gola i slijepa. Krzno dobivaju osmog, a progledaju desetog dana života. Majka ostaje uz njih najdulje do petog tjedna života. Spolnu zre-lost dostižu između četvrtog i petog mjeseca. Žive od osam do deset godina. Meso divljeg ku-nića bijele je boje i također vrlo ukusno. Domaći kunić potječe od svog divljeg pretka, kojeg je u prošlosti čovjek pripitomljavao u prvom redu zbog mesa i krzna. Prema određenim istraživanjima, početci pripitomljavanja sežu čak u stari Rim, dok su prvi veći rezultati postignuti tijekom sred-njeg vijeka, gdje se uzgoj zbivao u okruženjima samostanskih zidina. Od tada pa sve do danas tijekom umjetne selekcije doma-ći kunić doživio je brojne promje-ne vezane uz izgled, ponašanje i produktivnost.


29


Zec

Kupus – četvrti na ljestvici povrća

Kao povrtna kultura, kupus je po površinama i pro-izvodnji u svijetu na četvrtom mjestu, iza rajčice, luka i lubenice. Zajedno s kupusom statistika u istu skupinu ubraja i kelj, kineski kupus, raštiku i kelj pupčar. Od 2002. tisuće ha u proizvodnji navede-nih kupusnjača u svijetu u Europi je 561 tisuća, a od toga najveće su površine u Rusiji, Ukrajini i Poljskoj. Prosječni je prinos u svijetu 24,0 t/ha, u Europi 21,9, a najveći prosječni prinos imaju Njemačka 51,6 i Poljska 39,6 t/ha. Polovica proizvodnje kupusa pre-rađuje se kiseljenjem.

Durijan- ne u javna sredstva prometa

Niti jedan plod ne razdvaja ukuse i mišljenja kao durjan. Naime, plodovi imaju toliko oštar smrad da se ne smiju prevoziti u sredstvima javnog prometa. Smiju se prevoziti samo u zrakonepro-pusnoj ambalaži . Mnogim je ljudima loše i od samog mirisa. S druge strane, sjemena ljuska se smatra jednom od najvećih delikatesa jugoistoč-ne Azije. Ona se obično jede sirova-prvenstveno na otvorenom, no postoji čitav niz pripravaka-čak i ledena krema od durjana. Svježi plodovi čuvaju se tek nekoliko dana.

Vanilija -vrlo skupi začin

Prava vanilija je poslije klinčića drugi najskuplji za-čin na svijetu.To ne čudi kada se zna koliki je trošak potreban za njenu proizvodnju. Izvan domovine svaki se cvijet mora ručno oprašivati jer nedostaju specijalno prilagođene pčele za tu namjenu. Po-trebno je 5-8 mjeseci da bi se mogli brati poluzreli plodovi a svaki nalet hladnoće tijekom tog perioda uništi berbu. Nakon toga plodovi se kratko zagri-javaju i potom fermentiraju 3-6 mjeseci i to prvo svakodnevno na suncu, a potom umotani u vune-ne deke. Preko noći čuvaju se u zrakonepropusnim spremnicima kako bi se sačuvala aroma.

Banana-omiljena biljna vrsta

Banana je jedna od najvažnijih tropskih biljnih vrsta. Danas postoji veliki broj kultiviranih sorti, od malih slatkih banana, do velikih, brašnjavih banana koje se koriste za kuhanje.Banana zapravo nije stablo već golema trajni-ca, čije se deblo sastoji od lukovičasto složenih lisnih rukavaca. Kod nitaste banane (M.textilis) dobiva se od niti manilska konoplja za brodsku užad, ali i finija vlakna za vrećice za čaj i papir-nati novac.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najveća pećina

Najveća pećinska dvorana na svijetu je Sarawak Chamber u Lubang nasib Bagusu u male-zijskom Nacionalnom parku Gunung Mulu u Sarawaku. 1080 otkrili su je i istražili čla-novi britansko-malezijske ek-spedicije Mulu. Duga je 700 m, prosječne širine 300 m, te je visoka najmanje 70 m. Ta je masivna podzemna dvorana dovoljno velika da se u nju smjesti londonska katedrala Svetog Pavla.

Najveće podzemnojezero

Najveće poznato podzemno jezero je Drachenhauchloch (Zmajev dah) smješteno u pećini pokraj Grootfonteina u Namibiji, u Africi. Otkriveno je 1986. godine a kada je u travnju 1991. godine mjere-no, ustanovljeno je da mu je ukupna površina 2,61 hekta-ra. Površina jezera nalazi se na otprilike 66 m ispod zemlje, a ono je duboko 84 m.

Najviši valovi

Najviši ikad zabilježeni morski val (od onih koje uzrokuju vre-menski i klimatski uvjeti) imao je čak 34 m od dna do kreste. U noći sa 6. na 7. veljače 1933. izmjerio ga je poručnik Frede-ric Margraff na brodu američ-ke mornarice Ramapo. Brod je, tijekom oluje koja je dosti-zala brzinu od čak 68 čvorova (126 km/h), plovio od Manile na Filipinima do San Diega u Kaliforniji.

Documents

Green Garden 54