Green Garden 52

G r e e n G a r d e n • b r o j 5 2 • r u j a n / l i s t o p a d 2 0 0 7 . • g o d i n a V I I • c i j e n a 3 K M

Sadnja lukovičastog cvijećaKamen u oblikovanju vrtaCvjetača - poremećaji u uzgojuFaraonski mravPrihranjivanje pčela

B R O J 5 2 • R U J A N / L I S TO PA D 2 0 0 7

3

SADRŽAJJESEN U ZNAKU LUKOVICA 4 PROSTORI ZA SMJEŠTAJ SOBNOG CVIJEĆA TIJEKOM ZIME 6UKRASNI RUJ 7JESENSKA SADNJA RUŽA 8KAMENE POVRŠINE U UKRASNOM VRTU 9JESEN - IDEALNO DOBA ZA SADNJU UKRASNOG DRVEĆA 10JESEN U POVRTNJAKU 11CVJETAČA POREMEĆAJI U UZGOJU 12GNOJIDBA ŠPINATA I BLITVE ::: ŠPINAT I NEŽELJENI SASTOJCI 13ZAČINSKO BILJE U ZNAKU K.... 14SALATA - GNOJIDBA I FIZIOLOŠKI POREMEĆAJI KOD UZGOJA 15FARAONSKI ILI ŽUTI MRAV 16KLOPKE ZA SUZBIJANJE ŽOHARA 17JESENJSKA SADNJA LUKA 18CRVENI PLODOVI DRENINA ZA ZIMSKE POSLASTICE 19PITANJA I ODGOVORI 20JESENSKA SJETVA GRAŠKA 21VRIJEME JE ZA ZAŠTITU MASLINE OD PAUNOVA OKA 22SUMPOR U MOŠTU I VINU 23LJETNE BOLESTI DUHANA 24SIRAK - POMALO ZABORAVLJENA KULTURA 25SJETVA OZIMIH SMJESA GRAHORICA I ŽITARICA 26JESEN U POLJU 27OPREZ KOD PRIHRANJIVANJA PČELA 28DUŽIČKOM LOZOM I DO GUINISSA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječPred vama je jesenski broj poljoprivrednog glasila GREEN GAR-

DEN koje na svojim stranicama donosi niz zanimljivih priloga iz svije-ta povrćarstva, voćarstva, vinogradarstva, vinarstva i cvjećarstva. Po-red toga, u ovom broju glasila donosimo, po mnogo čemu, zanimljivu reportažu iz hercegovačkog sela Dužice, a koju možete pronaći pod nazivom „Dužičkom lozom do Guinissa“.

Na prvim stranicama GREEN GARDEN-a možete pročitati članke o jesenskoj sadnji ruža i uvijek atraktivnih lukovica premda nećete osta-ti uskraćeni ni za savjete u pogledu smještaja sobnog bilja tijekom hladnih zimskih dana. Osim toga, jesen je idealno vrijeme za sadnju ukrasnog drveća a možda vaš odabir postane upravo ruj, koji smo ovaj put samo za vas, na našim stranicama detaljno i prezentirali.

A zahvaljujući nešto toplijem vremenu ovaj period iskoristite za sjetvu i sadnju povrću. Koje ćete pak vrste i kultivare povrća u ovom periodu moći uspješno uzgojiti saznati ćete ukoliko detaljno prouči-te naš preporučeni kalendar sjetve. Međutim kako se u Hercegovini, za potrebe tržišta ali i domaćinstva, redovito siju odnosno uzgajaju špinat i blitva ovim povrtnicama smo posvetili stranicu u dijelu pred-viđenom za povrćarstvo. Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o po-remećajima i smetnjama koje se javljaju kod uzgoja salate i cvjetače, kao i prilog o jesenskoj sadnji neizostavnog luka i graška.

Nadalje, nemojte propustiti članke iz oblasti zaštite bilja, s po-sebnim osvrtom na zaštitu masline od paunova oka kao ni zaboraviti pročitati prilog o ljetnim bolestima sve prisutnijeg duhana. U nadola-zećem periodu unutar naših domova poseban problem predstavljaju mravi koje zbog velike brojnosti nije tako lako uništiti.

Kako je zbog ekstremnih suša i poremećaja na svjetskom tržištu u široj regiji, pa tako i kod nas, došlo do naglog velikog porasta cijena stočne hrane ove godine je već evidentno kako će mnogi poljodjel-ci ponovno početi sijati i uzgajati žitarice te ostale krmne kulture u vlastitom aranžmanu. Zbog svega toga, nipošto ne propustite član-ke „Jesen u polju“ i „Sjetva ozimih smjesa grahorica i žitarica“, kao i mnoštvo drugih ništa manje zanimljivih članaka. A mi se nadamo da smo i kroz ovaj broj GREEN GARDEN-a uspjeli odabrati teme i članke koje će zadovoljiti širi krug naših čitatelja. Ukoliko smo nešto i propu-stili usrdno se nadamo da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Prodaja lukovica u Sjemenarninim agrocentrima

Narcisi prvi procvjetaju

4


OSNOVNA SVOJSTVADa bi se pristupilo sadnji

lukovica u jesen, potrebno je poznavati njihova osnovna svoj-stva otpornosti na zimske uvje-te tj. hladnoću kako bi odabrali odgovarajuću vrstu. Od luko-vica otpornih na zimske uvjete spomenut ćemo najraširenije: Tulipan, Iris, Narcis, Crocus, Lji-ljan, Muskari, Zumbul, Visibaba, Ukrasni luk.

Prije sadnje lukovica po-trebno je pripremiti tlo za sad-nju. Optimalno tlo za sadnju je plodno, rastresito tlo, mrvičaste strukture, tj. pjeskovita ilovača bogata humusom. Gnojidbu tla je poželjno obaviti zgorjelim goveđim stajnjakom ili pak mi-neralnim gnojivima, a tijekom vegetacije prihranjivati mine-ralnim gnojivima. Lukovice po-zitivno reagiraju na gnojidbu putem “malčiranja” organskim materijama.

SADNJA LUKOVICAOptimalni termin za jesenju

sadnju lukovica je od sredine ruj-na pa do kraja listopada. Sadnja se obavlja u pripremljeno tlo na dubinu dva puta veću od širine lukovice. Krupnije lukovice sade se dublje sa širim razmakom, a sitnije pliće s kraćim razmakom. U laka pjeskovita tla se u pravilu sadi dublje, a u teška glinovita tla pliće. Razmak sadnje između lukovica odgovara dubini sad-nje. Nakon sadnje lukovice se obvezno moraju zaliti vodom. Zalijevanje tijekom vegetacije se obavlja rjeđe ali obilnije.

JESEN U ZNAKU

LUKOVICA

TULIPAN (Tulipa sp.)Tulipani su najraširenija vrsta

lukovičastog cvijeća i do sada je opisano više tisuća sorti. Imaju širok interval cvjetanja, ovisno od vrste, od prosinca do svib-nja. Traženije sorte kod nas su: Johan Straus, Cassin, Ballerina, Yokohama,Pieter de Leur, Oran-ge Cassini,Gussepe Verdi, To-ronto. Optimalna reakcija tla za tulipane je pH 6,0 – 7,5. Tulipani se razmnožavaju generativno,

iz sjemena i vegetativno, dje-ljenjem lukovica. Generativno razmnožavanje se obavlja samo u laboratorijima , dok je vegeta-tivno ustaljeno u praksi. Bitno je napomenuti da tlo oko lukovice treba kontinuirano biti vlažno, da ne bi došlo do pucanja ljuske lukovice.

Tulipani su najveću primjenu pronašli u proizvodnji rezanog

cvijeća, ali se sade i za dekoraciju vrtova, parkova, balkona.

NARCIS (Narcisus sp.)Narcis je biljka jako lijepih

dekorativnih cvjetova, opojnog mirisa, sadrži alkaloide, po čemu je dobila i ime. Raširena je na više kontinenata, čemu je doprinijela njena sortna prilagodljivost na različite klimatske uvjete, od

Stara je narodna izreka da je vrt ogledalo kuće. Pošto je zima najškrtije godišnje razdoblje u pogledu ljepote, bujnosti i aktivnosti vegetacije, time i sadnja zimskih lu-kovica doprinosi uljepšavanju vrta i umanjenju takvog imidža. Zato predlažemo da osvježite svoj vrt ili balkon jesenjom sadnjom lukovica.

Piše: JosiP BrklJača, ing.

Tulipani – najraširenija vrstalukovičastog cvijeća

Sorte različite boje i oblika cvijeta

Iris-cvjetovi duginih boja

Ljiljani s atraktivnim cvjetovima

Cvjetovi zumbula prepoznatljivipo boji i mirisu


5

U Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u prodaji se nalazi veliki izbor lukovica različitih vrsta nami-jenjenih jesenskoj sadnji.

tropskih do planinskih. Selekcij-ski se veoma dobro križaju pa je selekcionirano preko 10.000 ra-zličitih sorti Kod nas su najudo-maćenije sorte: Carlton, Flower-snift, Ice Floies, Jet fiere, Minow. Cvjeta od veljače do travnja. Nar-cis ima međupauzu u vegetaci-ji, tako da korijen tijekom ljeta odumire i ponovo se regenerira u jesen iste godine.

Najčešće se koriste za proi-zvodnju rezanog cvijeća, ali se također sade i u cvjetnim gredi-cama u vrtovima i okućnicama. Imaju osobnost da na starijim za-sadima daju kvalitetnije, obilnije i krupnije cvjetove. Na jednom mjestu lukovica može ostati 4 – 5 godina.

ZUMBUL (Hyacinthus sp.)Potječe iz područja oko Sre-

dozemnog mora i Male Azije, ali se najviše odomaćila u Nizozem-skoj. Najčešće se sadi u vrtovima i okućnicama za dekoraciju okoli-ša, može se kombinirati s drugim

cvijećem ili pak samostalno jer je cvijet biljke izražajnih deko-rativnih boja. Cvjeta od prosinca do travnja, ovisno od sorte. Ima višegodišnju lukovicu koja može preživjeti i do 20 godina.

Korijen je veoma osjetljiv i slabo se regenerira, te ukoliko je značajnije oštećen, dolazi do propadanja biljke. Prilikom oda-bira lukovice za sadnju bitno je

voditi računa da ona bude jedra i kompaktna, tj. da bude zdrava.

Od značajnijih sorti kod nas su najzastupljenije: Delfts Blauw, Lady Derby, Pink, Rosa.

IRIS ( Iris sp.)Biljka sadržava duginu boju

cvjetova, po čemu je i dobila ime, što datira iz Grčke mitolo-gije. Rasprostranjena je u razli-čitim klimatskim zonama, od mediteranskih do planinskih. Možemo ih podijeliti na skupinu s lukovicama i s rizomima. Ovi-sno od sorte i uvjeta u kojima se uzgaja, otvoreni prostor ili staklenički, biljke mogu cvjetati u gotovo cijelom godišnjem pe-riodu. Veoma mnogo se koriste u proizvodnji rezanog cvijeća. Irisu ne odgovaraju teška glinovita tla jer mu je korijen osjetljiv na jaču koncentraciju soli. Ako je tlo do-bro pripremljeno, ne treba ga prihranjivati tijekom vegetacije, osim ako ne ispolji tragove ne-dostatka pojedinog hraniva. Za razliku od prethodno opisanih vrsta, Irisi traže tijekom razvoja i cvjetanja mnogo svjetlosti, a ta-kođer i obilno zalijevanje

LJILJAN (Lilium sp.)Postoje podatci da su Ljilja-

ni bili poznati u vrijeme starih Grka i Rimljana. Rasprostranjeni su između 10 i 55 o sjeverne ge-ografske širine. Primjenjuju se za proizvodnju rezanog cvijeća, jer

u povoljnim umjetnim uvjetima cvjetaju, ovisno od vrste, tijekom cijele godine. Mogu se saditi na otvorenom, gdje svojim razno-bojnim, bogatim cvjetovima ukrašavaju kuće, vrtove i okuć-nice. Ako se uzgajaju u stakleni-cima, tijekom zime traže dosta svjetlosti, dobro provjetravanje i grijanje toplom vodom, dok je ljeti kad temperatura pređe 22 oC potrebno vršiti zasjenjivanje i rashlađivanje prostora u kojem se gaji. Ne podnose jaču koncen-traciju soli u tlu. Dobro reagiraju na folijarno prihranjivanje.

Mnoge sobne biljke traže dosta svjetla

Za većinu sobnog bilja zima predstavlja period mirova-nja, a za druge razdoblje

cvatnje. Prije unošenja u kuću potrebno je otuširati biljke, opra-ti ih pomoću različitih rasprskiva-ča priključenih na vrtno crijevo ili ih ostaviti na slaboj kiši. Nakon toga biljke se privremeno smje-ste na čistu površinu da se osuše, a supstrat u posudi procijedi. Sve biljke koje će tijekom zime bora-viti u kući potrebno je pregledati na prisutnost nametnika. Većina njih se može riješiti mehanički, a ako se odlučite za primjenu in-sekticida, koristite samo one na kojima je navedeno da se mogu koristiti na sobnom cvijeću.

Uvjeti prezimljavanja ovise o pojedinoj biljci. Neke traže is-ključivo hladan prostor. Najveći broj sobnog bilja podrijetlom je iz tropskih krajeva, pa im je tijekom zime potrebna visoka zračna vlaga i umjerena toplina. I unutar same prostorije sva mje-sta nisu pogodna za sobno bilje.

Većina sobnog bilja ne voli smještaj tik uz južni ili zapadni prozor. Mali odmak od prozora ili zavjesa na njemu već znači bitnu promjenu. Takvo mjesto odgova-ra ukrasnoj paprici i ukrasnoj koprivi, sobnim palmama, ma-ranti, zmajevci i fikusu.

Biljkama koje traže dosta svjetla, ali ne vole sunce, odgo-varat će mjesto uz sjeverni ili sje-vernoistočni prozor. Većina sob-nih biljaka koja cvate zimi traže takve uvjete (azaleje, ciklame, primula, kamelija). Ove biljke traže i nešto niže temperature pa se mogu smjestiti u slabije grijanu prostoriju.

Jaglaci ne vole sunčani polo-žaj ni blizinu izvora topline, traže prilično vode i prihranjivanje.

Ciklame traže hladniju pro-storiju. U toploj prostoriji cvje-

PROSTORI ZA SMJEŠTAJ SOBNOG CVIJEĆA TIJEKOM ZIMEVećina sobnog bilja tijekom ljetnih mjeseci krasi balkone, terase, vrtove. Naime, ti prostori tijekom ljeta osiguravaju povoljne uvjete za rast i razvoj kućnog bilja. Do-laskom hladnijih dana, kućne biljke potrebno je smjestiti u adekvatne prostore, u kojima će dočekati toplije dane.

tovi brzo uvenu. Zalijeva se u podložak ili uz rub lukovice. Ako voda ostane u podlošku jedan sat nakon zalijevanja, treba je odliti, jer će, u protivnom, listovi požutjeti.

Filadendron voli toplinu i vlagu i svakodnevno ga je po-trebno prskati mlakom vodom. Traži sjenovit položaj.

Afrička ljubičica uspijeva na svijetlim ali od sunca zaštićenim položajima. Kod zalijevanja vodu dodavati u podložak.

Difenbahija traži mjesto za-štićeno od sunca i visoku vlaž-nost zraka. Listove svakodnevno treba prskati vodom.

Anturij također voli vlažan zrak i toplinu, ali biljku treba za-štititi od izravnog sunca.

Kamelija traži hladan i svije-tli prostor, ali ne i izravno sunce. Sjenovito mjesto u hladnoj pro-storiji traže bršljan i aspidistra. Sorte svijetlo prošaranih ili obru-bljenih listova obično trebaju nešto više svjetla i topline od zelenolisnih.

Cinerarija se drži u negrija-noj prostoriji s dovoljno vlage. U suviše toploj prostoriji listovi joj žute i otpadaju.

Prilikom smještaja sobnog bilja u prostoriji mora se vo-diti računa o sljedećem. Biljke na radnom stolu ili prozoru ne smiju biti velike da ne stvaraju sjenu. Za sobno bilje vrijedi pra-vilo: ne stavljaj na rub – past će. Biljke ne stavljati na ona mjesta u prostoriji gdje će se svakod-nevno premještati. Stara poslo-vica pokazala se primjenjivom kod sobnog bilja: daleko od oka – daleko od srca. Biljke moraju biti na takvom mjestu gdje su lako pristupačne i “nezaborav-ljene”. Vjerujemo da će ovih nekoliko savjeta koristiti svim ljubiteljima sobnog cvijeća da ga adekvatno pripreme za na-dolazeće hladne dane.


6


Karakteristični cvjetovi ruja

Ruj uspijeva na različitim tlima


7

Kiseli ruj je listopadni grm koji može biti oblikovan i kao manje drvo. Iako ga

većinom susrećemo u obliku niskog grma, pojedina stabla mogu narasti u visinu od čak 15 metara. Njegove grane su krat-ke, gusto obrasle dlačicama, baš kao i dugi perasti listovi, koji ovoj biljci daju pomalo egzotičan izgled. A atribut dlakavi, ruj je upravo dobio zbog svoje obra-slosti baršunasto-smeđim dla-čicama. List mu je sastavljen od 11-21 duguljasto eliptičnih listi-ća, koji su na vrhu zašiljeni, dok su po rubovima blago napiljeni. Listovi su s gornje strane tamno-

UKRASNI RUJIako postoji nekoliko vrsta u našim krajevima uglavnom je pri-sutan kiseli ili dlakavi ruj (Rhus typhina L.). U Europu je done-sen iz istočnih dijelova Sjeverne Amerike i u Hercegovini danas predstavlja više-manje nepoznatu ukrasnu biljnu vrstu.

zeleni i sjajni, dok s naličja imaju karakterističnu sivozelenu boju. Ukrasnom ruju dolaskom jeseni posebnu čar daje upravo boja listova koja varira od tople žute, preko narančaste sve do skrlet-nocrvene. Ipak, kiseli ruj najviše je prepoznatljiv po svojim ve-oma lijepim riđim plodovima formiranim u obliku klipova, a koji ostaju na stablu sve do zime. Zbog svega toga riječ je o ukra-snoj listopadnoj biljci koja je po-stala vrlo cijenjena i koja je našla veliku primjenu u vrtlarstvu.

Jednostavnost uzgojaZa kiseli ruj je znakovito kako

se jednostavno uzgaja pa suklad-no tomu uspijeva na svim tipovi-

ma tala. Tako ga možete uočiti da podjednako uspješno raste na siromašnim, suhim i stjenovitim vapnenastim zemljištima kao i na onim najkvalitetnijim plod-nim vrtnim tlima. Premda ga u našim vrtnim centrima obično nema na ponudi dendromate-rijala olakotna je činjenica da se vrlo lako razmnožava obilnim stvaranjem korijenovih izdana-ka. Naime, zbog toga se s lako-ćom i širi. Drugim riječima, pošto ga u vrtnim centrima nema, u praksi ga jedino možemo uočiti uzgojenog iz darovanih susjedo-vih izdanaka. Ali, pri tomu imajte na umu da kod susjeda primje-renim alatom (kramp ili ašov) odsiječete nekoliko izdanaka iz razloga što se dlakavi ruj pretež-no uzgaja u manjim grupama od obično 3-4 biljke, premda ništa manje nije dekorativan ni uzgo-jen u vidu pojedinačnog stabla. Tim više što se dobro kombinira s lovorvišnjom, fotinijom i šimši-rom kao i ostalim ukrasnim zim-zelenim grmovima.

Još ponešto...U našim krajevima možemo

susresti još i obični ruj ili rujevi-nu (Cotinus coggygria) te grozda-sti ruj ili sumak (Rhus coriaria L.) koji se zbog visokog postotka ta-nina u listovima koriste u kožar-skoj industriji, za štavljenje kože. Osim toga, navedena rujevina se upotrebljava i u bojadisarstvu, pošto se u drvetu nalazi mastilo pogodno za bojenje vune i kože u narančastu, skerletnu ili smeđu boju. A dlakavi ruj se naziva još i kiselim iz razloga što formira plod koštunicu obraslu crvenim čekinjama, a koja je kiselog oku-sa. Međutim, treba znati kako je biljni sok kiselog ruja prvotno mliječan i tek kasnije uslijed pri-sutnosti zraka potamni. Ali ono što je puno važnije, teško se pere s ruku i odjeće te kod osjetljivih ljudi izaziva stanovite alergijske reakcije. Ipak, njegova dekora-tivnost uopće nije upitna pa je zahvaljujući tomu potražnja za ovom ukrasnom biljkom svakim danom sve veća.

Piše: ivica Doko, DiPl. ing.

Sadnice ruža Sadnice erike Cvjetovi jorgovana

8


Sadimo ih sve do kasne je-seni, dok zemlja duboko ne smrzne. Ipak, prije nego

što se odlučimo za njihovu sad-nju, moramo biti svjesni činjeni-ce kako sve cvjetne vrste, a po-sebno ruže, za obilnu i raskošnu cvatnju zahtijevaju izrazito sun-čani položaj. Sama sadnja ruža ne bi trebala predstavljati neki osobit problem iz razloga što je ona vrlo jednostavna i u većini slučajeva uspješna. Dovoljno je iskopati prostranu i duboku sadnu jamu, širine 40-60 cm. A dok pripremamo sadno mjesto, sadnice ruža ne smiju nipošto biti izložene vjetru i suncu. Osim toga, to znači da se ruže moraju nabavljati u provjerenim vrtnim rasadnicima. Nadalje, prije sad-nje ruža poželjno je korijen sad-nice određeno vrijeme potopiti u smjesu tla i vode. Korijen se ne podrezuje izuzev u slučaju nje-govog oštećenja dok se nadze-mni dio skrati na 3-4 pupa, uko-liko to već ranije nije učinjeno u samom vrtnom rasadniku. U

sredini sadnog mjesta trebamo napraviti mali humak oko kojeg pažljivo rasporedimo korijen sadnice. Potom se na položeni korijen nanosi sloj zemlje koji je poželjno lagano utisnuti. Kada smo to učinili, sadnu jamu do polovice zatrpavamo zemljom te malo zalijemo. Time se ostva-ruje bolji kontakt korijena s tlom te se istiskuju višak zraka. Nakon toga sadno se mjesto potpuno zatrpava zemljom, lagano zbija i obilno zalije vodom. Uspjeh, da-kako, neće izostati...

Erika-skromna i lijepaDolaskom hladnijih dana

ukrasni vrtovi postaju sve siro-mašniji cvatućim vrtnim biljka-ma. Osim ukoliko u vrtu imate uzgojenu Ericu koja pripada ve-likoj porodici vresaka (Ericaceae) i po svome je izgledu najsličnija rodu vrijesaka (Calluna). Njeni niski grmovi na najbolji će na-čin hladnu jesensko-zimsku idi-lu obojiti nijansama ružičaste, crvene, ljubičaste ili bijele boje. A riječ je o ukrasnoj vrsti otpor-noj na niske temperature i biljci skromnih zahtjeva u pogledu tla. Njen zimzeleni grmić koji potječe iz alpskih područja Europe neće narasti više od 30-tak cm, prem-da njen promjer može doseći i do pola metra. Pošto se iznimno

brzo širi za kratak vremenski pe-riod pokriva površinu zemljišta onemogućavajući razvoj štetnih korovskih vrsta. Osim toga, lju-bitelji ove skromne biljke igliča-stih listića i zvonastih cvjetova u njenoj raskošnosti mogu uživati i u sobnim uvjetima. Naime, ova cvjetna vrsta može se uspješno uzgojiti i u sobnim uvjetima ali samo ukoliko je smjestimo na svijetlo, svježe i prozračno mje-sto. Ipak, uzgojena u takvim pri-likama, Erica traje samo koliko i njena cvatnja. Ali ukoliko po-sjedujemo vlastiti vrt, možemo je nakon cvatnje, kad postane pomalo neugledna, posaditi na otvorenom i na taj način uspjeti sačuvati i za iduću godinu.

Orežite ljetni jorgovanLjetni jorgovan ili budleja

svojom raskošnom cvatnjom podsjeća na obični jorgovan, s tim da se njegova cvatnja pro-teže nešto kasnije tj. u periodu od srpnja do rujna. Budleja je

vrsta koja potječe iz Kine a svoje znanstveno ime nosi po Adamu Buddleu, engleskom botaniča-ru. Naraste do 3 metra visine i graciozan izgled grmu prven-stveno daju blago savijene grane. Ipak, najveća vrijednost ovog grma ogleda se u njego-vim cvjetovima koji su skupljeni u grozdaste cvatove bijele, cr-vene ili ljubičaste boje. Cvjetovi su izrazito mirisni pa im pčele i leptiri nipošto ne mogu odo-ljeti. Ali kako bismo spomenuti jorgovan pripremili za cvatnju naredne godine, moramo ga tijekom jeseni orezati. To je pr-venstveno obvezna mjera za vr-stu čestu u Hercegovini- Budd-leia globosa, koja je osjetljiva na niske temperature i koja cvate narančastim cvjetovima. Rezid-bu možemo obaviti i nešto ka-snije u jesen, kada se cijeli grm treba jako podrezati. Naime, što je podrezivanje jače obavljeno, to su izdanci snažniji a cvjetovi brojniji!

Jesenskasadnja ružaRuže su gotovo nezaobilazne u vrtovima i gradskim par-kovima. A jesen je upravo najpogodnije vrijeme za njiho-vu sadnju. Zapravo sa sadnjom ruža možemo započeti čim prestane vegetacija, odnosno, kada ruže uđu u raz-doblje mirovanja.

Piše: stanislava rotim

S pravom nosi epitet kraljice cvijeća

U svakom imalo uređenijem vrtu kao jedan od njego-vih sastavnih elemenata

često možemo vidjeti kamen. I dok će se u pojedine vrtove sa-svim dobro uklopiti nekoliko fino obrađenih kamenih gromada maštovito postavljenih među po-stojećim raslinjem, u druge će se savršeno uklopiti kamenjara. Nju pak čine kameni zidići u kojima kamenje nije vezano cementom već je ono naprotiv slobodno sla-gano. Uostalom, tako su se naši preci na koristan način osloba-đali kamena (tvoreći suhozid) u potrazi za komadićem obradive površine.

Kamen-simbolHercegovine

Da su naši preci znali kako će se u današnje vrijeme na okućni-cama praviti različite skulpture od kamena ili kako će se u ukrasnim vrtovima slagati suhozidi isključi-vo radi dekorativnosti, zasigurno ne bi štedjeli riječi. Jer naši težaci su u to i ne baš tako davno vrije-me godinama mukotrpno čistili obradive parcele od kamena a sve kako bi osigurali višak zemlje, toliko bitne za preživljavanje. Iako danas to nikoga pretjerano nije ni

briga evidentno je kako nam je kamen ipak prirastao srcu. Nai-me, krv nije voda. Kamen se opet vratio u modu te je bez njega doslovce nemoguće stvoriti «sa-vršeni» prostor za odmor. Ali pri tomu ne smijemo ići u krajnost, pa kao neki, sebi umjesto luksu-za dozvoliti građevinski neukus. Dakle, naglasak se stavlja na izgled cijele zelene površine na kojoj moramo dobro pripaziti da se svi kameni elementi skladno uklapaju u ostale površine unutar vrtnog prostora. Osim toga, od iznimne je važnosti pravilan izbor biljaka koje će rasti na budućem kamenjaru, dijelom zbog opće dekorativnosti a dijelom zbog uspješnosti njihovog uzgoja.

Biljke za kamenjaruPošto je kamenjara i prostor uz

suhozide relativno surovo mjesto za uzgoj većine ukrasnih trajnica

njihovu izboru moramo posvetiti veliku pažnju. Tako su zbog svojih bioloških posebnosti za kamenja-ru pogodne vrste poput: niskog karanfila (Dianthus), čuvarkuće (Sempervivum), niske sadarke (Gypsophila repens), jastučca (Aubrieta), kamenike (Saxifraga) i zvončića (Campanula). Pored toga, idealno je vrijeme za sadnju lukovičastog cvijeća pogodnog za navedene kamenjare, kao što je presličica (Muscari) ili narcis (Narcissus). A kako bi vaš vrt bio potpun, u njemu treba osigurati odgovarajuća mjesta i za ukrasne vrste poput juke (Yucca), borovi-ce (Juniperus), pačempresa (Cha-maecyparis obtusa «nana») ili pa-tuljastog šipka (Punica granatum «nana»). Ali, za potpun ugođaj na kamenjaru obvezno trebamo uzgojiti i neku od aromatičnih vr-sta poput origana (Origanum) ili timjana (Thymus).

KAMENE POVRŠINEU UKRASNOM VRTU

Klimatske promjene i sve veće zanimanje za nove izazove u uređenju okoliša nadahnulo je mnoge ljubitelje prirode da počnu kreirati vrtni prostor upotrebom kame-na i proizvoda od kame-na. A stazice, stepenice i fontane, koje su sastavni dio svakog vrta, upravo su idealne za njegovu primjenu.

Većinu navedenih biljnih vrsta lako možete pronaći u svim bolje opskrbljenim vrtnim centrima. S druge strane, za kreiranje vrta puno je teže pro-naći pravi, već korišteni kamen. Naime, u svrhu gradnje detalja unutar vrtnog prostora najpo-desnije je već korišteno, od-bačeno kamenje, poput onog koje je preostalo nakon rušenja starih kamenih kuća. Ukoliko to nije ostvarivo, ne preostaje vam ništa drugo već da u svrhu na-bave kamena posjetite neki od brojnih hercegovačkih kame-noloma. Međutim, danas čak i u pojedinim vrtnim centrima mo-žete nabaviti i kamenje naprav-ljeno od otpadaka stijena pa čak i ono načinjeno od plastič-nih materijala npr. fiberglasa. Ali kada nabavite odgovarajući kamen, za konačan uspjeh vam je potreban, osim malo mašte, i par vještih ruku bez kojih nipo-što nećete uspjeti stvoriti finu i oku ugodnu kamenu tvorevinu. A ona treba imati osiguranu traj-nu otpornost i tvrdoću zahvalju-jući kojoj će vaš vrt desetljećima zračiti spontanošću netaknute hercegovačke prirode.

Sadarka –biljka kamenjara Čuvarkuća stalni pratitelj kamenjara


9

Piše: goran JurilJ, DiPl. ing.

Kamen je sastavni dio mnogih vrtova

JESEN idealno doba za sadnju ukrasnogdrvećaDanas gotovo da i ne postoji vrt u kome ne raste neko-liko vrsta ukrasnih drveća. Međutim, koje vrste odabrati i kako ih uklopiti u postojeći pejzaž nije nimalo laka od-luka. Naime, u tom pogledu svaka pogreška se skupo plaća i što je najvažnije teško ispravlja

Ukrasna drveća su višego-dišnje biljke koje dugi niz godina ostaju na jednom

te istom mjestu. Izrazito ih je teško mijenjati i oblikovati što znači da prilikom planiranja svog životnog prostora, projektiranju vrta mo-ramo posvetiti punu pozornost. Iako se u našim vrtnim centrima uglavnom susreće nekoliko uobi-čajenih vrsta drveća, nemojte se odmah odlučiti za odabir, jer uz malo truda uvijek možete pronaći ono što će vašem vrtu puno više odgovarati. Jer treba znati kako se drveće prvenstveno nameće svojom krošnjom, kako ono svoju raskošnost pokazuje tek nakon nekoliko godina, kada na najljepši mogući način ukrašava, unosi ži-vost i, što je najvažnije, popunjava volumen vašeg ukrasnog vrta.

Izbor i kupnjaukrasnog drveća

Odlučili ste u svom vrtu posa-diti ukrasno drvo i već ste stigli u vrtni centar. Međutim, nemojte se lakomisleno odlučiti na kupnju a da se prethodno ne posavjetujete sa stručnim osobljem. Jer, često se događa da kod nabave sadni-ce ukrasnog drveća prvenstveno gledamo na cijenu, pri tom ne vo-deći računa o biološkim osobina-ma i uvjetima koje je neophodno osigurati, a sve kako bi ukrasno drvo u našem vrtu zasjalo u svom najljepšem sjaju. Tako nerijetko možemo uočiti vidno održavani vrt u kome raste zakržljalo drvo kome ne odgovaraju karakteristi-ke tj. svojstva tla ili je pak u me-

diteranskim vrtovima posađeno drvo koje uspješno raste samo u sjevernijim, kontinentalnim po-dručjima naše zemlje. A drvo po-sađeno u neodgovarajuće tlo ili drvo koje raste u neadekvatnim klimatskim uvjetima nikada neće doživjeti svoju punu raskošnost iz razloga što u takvim uvjetima uz-goja ono isključivo vegetira i samo je pitanje dana kada će se konač-no i osušiti. Drugim riječima, sva-ka biljna vrsta ima određene za-htjeve prema tlu i položaju, te se sukladno tomu prema vladajućim uvjetima u našem vrtu moramo odlučiti za onu biljnu vrstu kojoj takvi uvjeti najviše i odgovaraju.

Najčešće vrsteukrasnih drveća

Ukoliko smo ljubitelji drveća s obojenim lišćem, tada su za nas idealne vrste poput javora čijih je vrsta uistinu mnogo. Pojedi-ne su izrazito visoke (Acer pla-tanoides «Crimson King» visina stabla 7 m, promjer krošnje 4 m, vatrenocrvena boja listova), dok su druge opet izrazito grmolikog rasta (Acer palmatum «Atropur-pureum» visina 2-3 m, promjer krošnje 3 m, tamnocrvena boja lista). Osim toga, tu je i bagrem, koji dobro uspijeva na umjereno sjenovitom položaju, premda na sunčanom položaju lišće poprima znakovitu zlatnožuto boju (Robi-nia pseudoacacia «Frisia» visina 5 m, promjer krošnje 4 m, boja lista zlatnožuta). Ali, osim javora, kod nas su dosta česta i drveća s neobičnim oblikom krošnje, po-put katalpe. Katalpa je pogodna i za manje vrtove iz razloga što ne

zauzima veliku površinu (Catalpa bignoniodes «Nana» visina stabla 4 m, promjer krošnje 3 m, kugla-sta krošnja).

Ipak, ljubitelji ukrasnih vrtova ponekad traže izrazito cvjetno-dekorativne vrste drveća od kojih je magnolija najomiljenija. Ima ih različitih vrsta, od onih grmolikih (Magnolia stellata visina 1-2 m, promjer krošnje 2 m, bijeli zvjez-dasti cvijet) do visokostablašica (Magnolia x soulangiana visina 3-5 m, promjer krošnje 2-3 m, bli-jedoružičasti krupni cvijet). Osim navedenih vrsta u našem podne-blju često ukrasno drvo je i japan-ska trešnja (Prunus serrulata «Kan-zan» visina stabla 4 m, promjer 3 m, dvostruki ružičasti cvijet) kao i judino drvo (Cercis siliqastrum visina 5 m, promjer krošnje 2 m, ružičasta boja cvijeta).

Dakle, uočljivo je kako u ovom pogledu doista postoji veliki broj različitih vrsta ukrasnih drveća. Stoga je razumljivo kako njihov odabir nije nimalo lagan, što zna-či da taj krucijalni izbor nipošto ne prepuštate slučaju. A u pogle-du stručnog savjeta mi smo vam uvijek na usluzi.

Rasadnik ukrasnog drveća


10


Kod nekih biljaka dekorativni su listovi

JESENU POVRTNJAKUNitko ne zna hoće li ove godine rujan biti idealan za radove u povrtnjaku. Na tu misao tjeraju nas neobič-no surovi i sušni ljetni dani kada je proizvodnja povrća bila praktično onemogućena. Ali, izgradnjom zaštićenih prostora pronađena su rješenja za gotovo sve klimatske i vremenske uvjete

Posljednjih godina svima postaje jasno kako danas za profesionalnu povrćar-

sku proizvodnju postoje teh-nološka rješenja za gotovo sve klimatske i vremenske uvjete, uz poštivanje osnovnog prirodnog zakona kojim svako podneblje ima svoju floru. Ovo je djelomič-no prevladano izgradnjom zašti-ćenih prostora, pa se tako danas i na sjeveru naše zemlje uzgajaju biljke iz toplijeg, južnog pojasa. Osim toga, očevidci smo činjeni-ce kako iz dana u dan kontinen-talni dijelovi naše zemlje «lagano guše i ubijaju» proizvodnju povr-ća u Hercegovini. Tako danas ni-šta nije neobično, pa čak ako se i zamijeti, da gotovo svako drugo domaćinstvo na sjeveru naše ze-mlje uz okućnicu posjeduje pla-stenik manje ili veće površine.

Vrijeme je zasjetvu blitve i špinata

S druge strane, nekako tra-dicionalno se u Hercegovini po-četkom jeseni siju blitva i špinat, premda nimalo ne zaostaju i ostale povrćarske kulture. Tako se mrkva i peršin mogu uzgajati gotovo cijele godine, dok su na-dolazeći hladniji dani idealni i za uzgoj zimske salate, matovilca te vrlo cijenjenih radiča. Ali, kako bi nam povrtnjak bio upotpunjen, svakako ne smijemo zaboraviti posaditi i luk koji se u ovom raz-doblju najčešće sadi za potroš-nju u mladom stanju. U tu svrhu najčešće se koristi izborak koji za potrošnju dospijeva već koncem prosinca. Ali pored luka, tijekom rujna uzgaja se i raštika koja evi-

dentno iz godine u godine po-staje sve omiljenija među profi povrtlarima. Kako i sami kažu, posla oko raštike je malo, a za-rada je itekako sigurna jer se sve proizvedene količine raštike re-dovito prodaju na tržnicama di-ljem Hercegovine. Nadalje, veliki broj povrćara uzgaja špinat pa je zbog velike konkurencije njego-

va cijena iznimno mala tako da je raštika, tržišno gledano, znat-no isplativija za uzgoj.

Jesenska obrada povrtnjaka

Za one koji nisu obavili jesen-sku obradu povrtnjaka odmah na početku recimo da još uvijek nije kasno za taj vrlo važan posao, o

Sjetva povrća u toplijim područjima

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA (m2) VRIJEME SJETVEZIMSKI ŠPINAT 3 g 01.09.-30.09.

ZIMSKA SALATA 3 g 01.09.-15.09.MRKVA 4 g 01.09.-30.09.PERŠIN 5 g 01.09.-15.09.RADIČ 8 g 01.09.-10.09.

kojem u znatnoj mjeri ovisi urod povrća naredne godine. Jer ipak treba znati kako neobrađeno tlo nema sposobnost upijanja vode, pa ako je tlo nagnuto, voda otje-če dok na ravnim tlima obično ostaje na površini. Dakle, nera-zrahljeno tlo teže upija vodu, pa odatle i potreba za jesenskom obradom. Ali, kako bi se i ostva-rili učinci jesenske obrade tla, potrebno ju je obaviti oranjem ili kopanjem bez ikakve daljnje obrade. To znači da obrađeno tlo mora ostati grubo jer se na taj način u njemu znatno više aku-mulira zimske vlage. Osim toga, jesenskom obradom ubrzavamo razgradnju organskih tvari koje postaju pristupačne biljkama, uništavamo veliki broj štetnika i korova a izmrzavanjem obrađe-nog tla popravljamo i njegove fizikalne osobine. Dobro bi bilo uz jesensku obradu povrtnja-ka obaviti i gnojidbu stajskim gnojem koji se za većinu povrt-nih kultura razbacuje u količini od 4-8 kg po četvornom metru. Spomenimo i kako je optimalna dubina jesenske obrade 30-tak cm uz napomenu kako tlo nije poželjno obrađivati frezom (mo-tokultivatorom) jer ona tlo previ-še usitni već isključivo kopanjem ili oranjem (gruba obrada tla).

Salata u plasteniku početkom jeseni

Sjeme peršina

Sjeme mrkve za jesenju sjetvu


11


11

Piše: mlaDen karačić, DiPl. ing.

Cvjetača je izuzetno kva-litetna i tražena povrtna kultura. Za ishranu se ko-

risti bijeli metamorfozirani cvat s nekoliko najmlađih listova. Kod uzgőja cvjetače često se događa-ju različiti poremećaji koji onemo-gućavaju proizvodnju. Isto tako pomanjkanje pojedinih hranjiva

CVJETAČAPOREMEĆAJI U UZGOJU

izaziva različite simptome na bilj-ci. Kod uzgoja cvjetače posebno su karakteristični nedostaci bora, molibdena i kalcija.

Nedostatak bora na neutral-nim i bazičnim tlima pomanjka-nje bora izaziva šupljine u sta-bljici, a na cvatu se pojavljuju vodenaste pjege, koje posme-đe. Za otklanjanje ovih nedosta-taka preporuča se kod osnovne

gnojidbe koristiti gnojiva na osnovi bora.

Simptomi nedostatka molib-dena su uočljivi na kiselim tlima, ali i na tlima s vrijednosti pH 7. Kod nedostatka molibdena bilj-ke zaostaju u rastu, listovi su de-formirani, a lisna plojka smanje-na. U ekstremnim slučajevima biljke ne stvaraju cvat. Da bi se otklonili ovi nedostaci, preporu-ča se još kod uzgoja presadnica iste prskati 1-2 puta gnojivom na osnovi molibdena.

Pomanjkanje kalcija uzrokuje uvijanje unutrašnjih listova roze-te, cvat je zakržljao, sa staklastim pjegama, koje postaju smeđe, a na njih se nasele uzročnici truleži.

Fiziološki poremećajiSitna cvatRazlozi pojave sitne cvati su

različiti (zastoj u rastu u vrijeme zametanja cvata, niže tempe-rature nakon presađivanja, pre-stare presadnice koje već imaju zametak cvata, slaba ishrana du-šikom nakon sadnje i td.)

Prorastanje braktejaOvo je fiziološki poremećaj sa

simptomima pojave malih listova koji prorastaju kroz cvat. Dok je cvat dobro zaštićena lišćem, ti su listovi bijeli, a čim se izlože svjetlu, postaju zeleni. Mnogi ovu pojavu tumače visokim temperaturama nakon zametanja cvata.

RižavostRižavost je fiziološki poreme-

ćaj koji se manifestira pojavom malih cvjetnih pupova na povr-šini cvata, što cvatu daje samtast izgled. I ova pojava ima veze s nepovoljnim temperaturama u periodu 15-25 dana nakon za-metanja cvata.

SljepoćaSljepoća je fiziološki poreme-

ćaj kod koje je lisna rozeta bez cvata. U stadiji 7-mog ili 8-mog lista ugiba vegetacijski vrh zbog niskih temperatura (0 do –1°C). Listovi su deblji i tvrđi nego što je normalno zbog nakupljanja uglji-kohidrata. Iz hipokotila se mogu pojaviti sekundarni izboji, koji nose normalni ali mali cvijet.Uzgoj cvjetače prate različiti poremećaji


12


GNOJIDBA ŠPINATA I BLITVETijekom jeseni naši vrtlari go-

tovo tradicionalno obavljaju sjetvu povrća, prije svega blitve i špinata. Međutim, često se po-stavlja pitanje na koji način izvr-šiti gnojidbu navedenih kultura. Tako se u posljednje vrijeme če-sto u tisku i medijima postavlja pitanje «zdrave hrane» i štetnih nitrata i nitrita. A sve je to veza-no za gnojidbu. Stoga, kako bi-smo razjasnili eventualne dvoj-be, osvrnuti, ćemo se i na ovaj aspekt proizvodnje povrća.

Dobro je poznato kako naši poljoprivrednici vole u svom vrtu vidjeti povrće bujnih listova i zavidnih prinosa. Međutim, po-trebno je voditi računa o izboru gnojiva te posebice o njegovim

primijenjenim količinama. Tako je dokazano da s povećanjem količine gnojiva, posebice du-šičnih, dolazi do nagomilavanja štetnih nitrata i nitrita. Dakle, bujni i isforsirani listovi povrća nisu znak dobrog, već nestruč-nog i nekontroliranog vrtlarenja.

Stoga je špinat i potrebno uz-gajati tek nakon skidanja kultura gnojenih stajnjakom. S druge strane, u vrtu se pred sjetvu, po četvornom metru, gnoji sa 100 grama NPK 7-14-21 uz dodatak 15 grama UREE 46 % N. Osim navedene, možemo upotrijebi-ti i neke druge NPK formulacije (7-20-30 ili 15-15-15) s tim da se tijekom vegetacije vrši prihrana KAN-om u količini 10 gr/m2 i to 20-tak dana prije berbe. Po-greške u gnojidbi nekada mogu

dovesti i do nastanka gorkog okusa špinata a posljedica su prekomjerne gnojidbe stajskim gnojem.

Blitva se gnoji slično špinatu i to na taj način što se pred sjetvu, po četvornom metru, u tlo unosi 50 grama NPK 7-14-21 ili 40 gra-ma 7-20-30 uz dodatak 20 grama UREE 46 % N. Ukoliko je UREA dodana pred sjetvu blitvu nije potrebno prihranjivati. Ukoliko smo je pak izostavili onda se bli-tva prihranjuje s 0,6-1,2 dekagra-ma po m2 i to nakon svake druge

ŠPINAT I NEŽELJENI SASTOJCI

Špinat je vrijedna namirni-ca izuzetno korisna u pre-

hrani djece ali starijih osoba. Više od 30 % suhe tvari špinata čine bjelančevine, koje sadrže sve esencijalne aminokiseline. Osim toga, špinat je bogat mi-neralima, naročito željezom, vitaminima (B skupine i vitami-nom C).

Međutim, špinat kao nitrofil-na biljka ima sposobnost naku-pljanja nitrata, koji potencijalno mogu postati štetni, posebno za malu djecu. Sami nitrati nisu štetni, ali prelaskom u nitrite mogu izazvati methemoglobi-nemiju, koja u ekstremnim slu-čajevima može biti vrlo opasna. Prelazak nitrata u nitrite u lišću špinata može doći zbog intra-

molekularnog disanja nakon berbe, zbog nepovoljnih uvjeta skladištenja ili djelovanja bak-terija. Nitrati se većim dijelom nalaze u peteljci lista, pa se ko-rištenjem samo plojke lista, ne-gativni učinci smanjuju.

Osim gnojidbe, tipa i sasta-va tla na količinu nitrata utječu klimatski uvjeti, prvenstveno insolacija. Ako je vrijeme tmur-no, oblačno, biljka nakuplja više nitrata. Ako se špinat uzgaja u sušnim područjima, mogućnost nakupljanja nitrata je manja.

Peteljka lista špinata ima 3-8 puta veću količinu nitrata nego plojka. Kultivari s kraćom peteljkom imaju prednost pri uzgoju. Pravilnom doradom, nakon branja, a prije isporu-ke na tržište, može se smanjiti mogućnost prelaska nitrata u

nitrite. To se postiže pranjem u hladnoj vodi, pakiranjem u prikladnu ambalažu u rahlom sloju, prodaja u rashladnim vi-

trinama. Špinat za zamrzavanje ili za dječju hranu treba prera-diti u što kraćem roku, nekoliko sati nakon berbe.

ili treće berbe listova. Navede-nim postupkom prihranjivanja blitva se uz natapanje stalno na-lazi u visokoj rodnosti.

Mineralna gnojiva u gnojidbišpinata i blitve

Peteljka lista špinata sadrži najviše nitrita


13


Piše: nino rotim, DiPl. ing.

ZAČINSKO BILJEU ZNAKU K….....

Začinsko bilje za kuli-narske potrebe uzgaja se širom svijeta. Prvi su se vrtlari zapravo bavi-li uzgojem začinskog bilja i generacijama je to bio važan dio vrtlar-stva. Tijekom stoljeća stav o začinskom bilju se uveliko promijenio, tako da se danas mali broj ljudi bavi uzgojem začinskog bilja za vla-stite potrebe.

Međutim, postoje i oni zaljubljenici koji u svom vrtu žele imati začinsko

bilje, bilo da ga uzgajaju zajedno s povrćem, cvijećem ili zasebno u posudama, što je možda i naj-praktičnije. Za mnoge ljude tra-dicionalni vrt sa začinskim biljem još uvijek je jedini način na koji ga oni uzgajaju, a uz malo pažnje to može postati atraktivni dio vrta.

KOPARKopar je visoka, uspravna

začinska biljka perjastih listova, sličnih listovima komorača, te žutih cvjetova. Uglavnom se ko-risti zbog njenih sjemenki, iako se mogu koristiti i listovi. I jedno i drugo koristi se kao začin, naroči-to u ribljim jelima i salatama.

Kopar je jednogodišnja biljka, i treba je svake godine podizati iz sjemena. Kopar najbolje uspijeva na otvorenom staništu i plodnoj zemlji. Sije se u plitke kanaliće du-bine 1 cm, u proljeće ili početkom ljeta. Iznikle biljčice prorijedite na razmak od 2-3 cm. Redovito za-lijevajte tako da u rastu ne bude zastoja ili će biljke prerano otići u sjeme. Listove počnite brati kada biljka naraste do visine 10 cm i nastavite to raditi sve dok se ne

pojave cvjetovi. Sjemenke poberi-te kad budu zrele-to znači kad po-stanu smeđe. Listove je najbolje koristiti svježe, no mogu se i sušiti. Sjemenke se osuše i pohrane.

KORIJANDARTo je sada jedna od najpo-

pularnijih biljaka koje se koriste u kuhinji i restoranima. Ima jak i osebujan okus koji se ne mora svakome sviđati. Biljka naraste do 60 cm visine Ima izreckane listove i sitne bijele cvatove. Nije

osobito atraktivna biljka, no jeli-ma daje okus i njegova je uloga u kuhinji veoma važna. Korijan-der se uzgaja uglavnom zbog sjemenki, no u posljednje vrije-me sve popularniji postaju donji listovi koji se koriste u različitim jelima te za njihovo ukrašavanje.

Budući da je riječ o jednogo-dišnjoj biljci, podiže se iz sjeme-na posijanog u jesen ili proljeće. Sije se u plitke kanaliće dubine 1 cm, u plodnu zemlju na sunča-nom staništu. Sporo niče, a kad se pojave mlade biljčice, prorije-dite ih na razmak od oko 15 cm. Kad sjemenke sazru, odrežite cvatove i sušite sjemenke.

KIMKim je dvogodišnja začinska

biljka perjastih listova i spljošte-nih cvatova s bijelim cvjetićima. Podiže se iz sjemena koje ima osebujan okus. Okus je nalik ani-su i koristi se u cijelom nizu jela

ali i u kruhu i kolačima. Radi istog okusa mogu se koristiti i listovi. To nije osobito atraktivna biljka, no važna je zbog njezinih sje-menki.

Kim voli sunčano stanište i plodnu, dobro ocjeditu zemlju. Sije se od kraja proljeća do kraja ljeta u kanaliće dubine 1 cm. Na-kon nicanja biljke prorijedite na razmak od 20 cm. Listove treba brati dok su još mladi i prije cvat-nje. Sjemenke treba sabrati kad sazre i postanu smeđe. Sjemen-ke se nakon berbe suše.

Cvjetovi kopra

Sjeme korijandra

Cvjetovi kima

14



SALATAGNOJIDBA I FIZIOLOŠKI POREMEĆAJI KOD UZGOJASalata ima izuzetno kratak period vegetacije do tehnološke zriobe, pa zbog toga treba lako pristupačna hranjiva. Izuzetno je osjetljiva na različite fiziološke poremećaje, a ti simp-tomi se u praksi često mijenjaju sa simptomi-ma uzročnika bolesti.

GnojidbaSalata je povrtna kultura

koja ima kratak period vegeta-cije. Kako bi nesmetano rasla, tijekom vegetacijskog perioda mora imati lako pristupačna hranjiva. Salata dobro reagira na organsko gnojivo, s tim da ono mora biti dobro kompostirano. Nedovoljno kompostiran stajski gnoj pospješuje razvoj različitih uzročnika biljnih bolesti. Kod uzgoja salate organsko gnojivo se najčešće koristi za gnojidbu predkulture. Za prinos od 30 t/ha salata treba 80-120 kg dušika, 30 kg P2O5, 150 kg K2O, 40 kg CaO i oko 15 kg MgO. Potrebnu količi-nu dušika potrebno je dati u više

navrata (30% prije sadnje, 30 % dva do tri tjedna nakon sadnje i 40 % tri tjedna pred berbu, kada je i najveća potreba za dušikom). S primjenom mineralnih gnoji-va ne smije se pretjerati. Naime, salata je vrlo osjetljiva na visoku koncentraciju soli u tlu, pogoto-vo u uvjetima nedostatka vode u tlu, kada može doći do različitih oštećenja (rubne paleži, kasnijeg formiranja glavica koje su vrlo često rahle).

Fiziološki poremećaji

Suha rubna paležSimptomi se javljaju na rubu

starijeg lišća, a mogu se pojavi-ti i smeđe mrlje na plojci lišća. Početni simptom je kovrčanje

lišća, tako da se vidi donja stra-na lista. Ova pojava je najčešća u zaštićenim prostorima, na jesen-skim i zimskim hibridima, nakon tmurnog i vlažnog vremena, kad nastupe vedri dani. U takvim uvjetima transpiracija premašu-je apsorpciju vode, jer je u pret-hodnom razdoblju bila slaba ak-tivnost korijena. Listovi u glavici imaju još dovoljno vode, ali stari-ji listovi rozete trpe manjak vode, što uvjetuje sušenje rubova lista. Bujnije biljke su više osjetljive.

Obična rubna paležSimptomi se najčešće jav-

ljaju u proljeće kod uzgoja u zaštićenom prostoru ili na otvo-renom za vrijeme sunčanih i to-plih dana. Na donjim listovima glavice i listovima iznad njih jav-ljaju se mala prozirna oštećenja uzduž žila na rubu lista. Rubovi listova postaju žućkasti, a po-slije posmeđe. Glavni uzrok ove pojave je nedovoljna opskrblje-nost biljke vodom i nagla i ve-lika transpiracija. Ovi simptomi su posebno izraženi pri visokoj koncentraciji soli u tlu.

Mliječna rubna paležSimptome ove paleži uzroku-

ju visoke temperature koje po-spješuju prelazak u generativnu fazu. Velike razlike između dnev-ne i noćne temperature pospje-šuju gutaciju lateksa, uzrokujući visoku apsorpciju vode putem korijena i malu transpiraciju u li-šću unutar glavice. Simptomi se pojavljuju u kasnim proljetnim usjevima u zaštićenim prostorima i ljetnim usjevima na otvorenom. U blizini ruba mladog lišća pojav-ljuju se kapljice mlijeka (lateksa). Mlijeko oksidira i postaje smeđe i na tim mjestima se stvaraju ne-krotične pjegice. Tkivo brzo pro-pada a zbog visoke vlage unutar glavice gnjiloća se brzo širi.

StaklavostOva pojava je posebno ka-

rakteristična kod jesenskog uz-goja na otvorenom i zimskog uzgoja u zaštićenim prostorima, nakon duljeg razdoblja tmurnog i vlažnog vremena zbog niske transpiracije. Na rubovima vanj-skih listova ali i listova unutar glavice intercelularni prostori se napune vodom umjesto zrakom, pa taj dio lista djeluje staklasto. Pri višim temperaturama stakla-sto tkivo brzo odumire.

Oštećenja od niskih temperatura

Simptomi ove pojave česti su kod uzgoja u negrijanim pro-storima i kod ranog proljetnog uzgoja na otvorenom. Često se događa da presadnice salate uz-gojene u zagrijanim prostorima, presadimo u negrijane prostore ili na otvoreno bez prethodnog prilagođavanja. Površina lista se nabora, a na naličju lista se vide sitne svjetlosmeđe točkice. Na tom dijelu tkivo postaje krhko i može napuknuti.

Suha rubna palež prati jesenji uzgoj u zaštićenim prostorimaVanjski uzgoj prate različiti poremećaji

Novi hibridi su dosta otporni


15


FARAONSKI ILI ŽUTI MRAVSTALNA NAPAST U KUĆAMA I STANOVIMAMrave se često ističe kao uzor marljivosti, u odnosu na ostale predstavnike faune. Međutim, koliko god da su mra-vi simpatični zbog svoje marljivosti, postoje vrste mrava koje postanu stalna napast za domaćice i ostale članove domaćinstva, svojom pojavom u kući ili stanu.

Izgled, podrijetloi obitavalište

Faraonski ili žuti mrav je sitan kukac, dužine tijela 1,5-2 mm, žute do crvenkaste boje. Vrsta je tropskog podrijetla, znači po-tječe iz toplih i vlažnih područ-ja. Ranije je faraonski mrav kod nas bio prisutan samo u toplim krajevima. Međutim, zahvaljuju-ći izgradnji toplih stanova, prije svega onih koji imaju ugrađeno centralno ili neko drugo grijanje, danas je faraonski mrav prisutan i u hladnijim krajevima. Od veli-kog broja vrsta, samo manji broj njih živi u zatvorenim prostorima, odnosno u stanovima. Faraonski mrav je najrasprostranjeniji. Tu i tamo moguće je susresti i neku drugu vrstu mrava, no oni su tu došli slučajno u potrazi za hra-nom, kratko se zadržavaju i vra-ćaju u svoje mravinjake. Ti mravi-njaci se, za razliku od faraonskog mrava, nalaze na otvorenom prostoru, najčešće u tlu ili panju nekog drveta. Takve vrste mrava ne spadaju u kućnu gamad. Oni žive u prirodi gdje ovisno o vrsti mogu biti korisni ili štetni.

Faraonski mrav pravi nastam-be u zidovima, ispod podova, iza peći, te u raznim komadima namještaja. Međutim, osnovno leglo ili mravinjak se nalazi ispod temelja stambenih zgrada, što predstavlja veliki problem kod

njegovog suzbijanja. Iz mravi-njaka se mrav raseljava po svim dijelovima stambenog objekta. Najradije se zadržava u smoč-nicama i kuhinjama, gdje nalazi dovoljno hrane. Širenje po sta-novima, pa i onim na gornjim etažama višekatnica, omoguća-vaju mu vertikalne cijevi insta-lacija za centralno grijanje, cijevi za ventilaciju ili cijevi za neku drugu namjenu. Pošto je faraon-ski mrav dosta sitan, on veoma lako prolazi i kroz uske pukotine, te nesmetano prelazi iz stana u stan, iz etaže u etažu, odnosno iz zgrade u zgradu.

Različit režim ishrane Kako se faraonski mrav zadr-

žava na toplim mjestima, to mu je i razvoj ubrzan, pa tijekom godi-ne može imati veliki broj genera-cija. To je i razlog da se brzo širi u stanu, ali se veoma brzo raseli i u

ostale stanove tog objekta, pa i u susjedne objekte. Za faraonskog mrava, kao i ostale mrave, karak-teristično je da u svojoj zajednici imaju jedinke različitih oblika. Tako se u mravinjaku nalazi mati-ca (kraljica), mužjaci i radnici.

Žuti ili faraonski mrav ne spada u značajnije štetnike. Me-đutim, prisutnost mrava je ipak nepoželjna u kućama ili stambe-nim zgradama, budući da zaga-đuju hranu i čine mnoge druge neprijatnosti. Mogu tako oštetiti razne odjevne predmete koje rupičasto izgrizaju, uznemiruju djecu i odrasle osobe koje bo-rave u stanu, zavlačeći se ispod

odjeće i sl. Faraonski mrav za hranu koristi različite prehram-bene proizvode, bilo da su bilj-nog ili životinjskog podrijetla. Veoma se često zavlači u kruh, razne vrste peciva, kolače, suho meso i slične živežne namirnice.

No, kako za hranu koristi i ugi-nule kukce, primjerice žohare, za-tim uginule sitne glodavce i neke druge uginule životinje, on može prenijeti i neke zarazne bolesti.

Suzbijanje mrava Suzbijanje faraonskog mra-

va je veoma mukotrpno. Naime, prilikom suzbijanja u najvećem broju slučajeva, uništi se samo Faraonski mravi

Kolonija faraonskih mrava

16


Piše: Dr. ivan ostoJić

• Faraonski mravi posebnim znakovima jedni drugima pokazuju da je neki put uza-ludan i da ne vodi do hrane. Već se dugo zna da mravi komuniciraju «pozitivnim» feromonima kojima jed-ni drugima poručuju gdje ima vode ili hrane. Sada se pokazalo da imaju i «nega-tivne» feromone kojima se služe kako bi druge mrave odvratili s uzaludnog puta, otkrili su znanstvenici sa sveučilišta u Sheffieldu.Faraonski mravi luče te fe-romone na kritičkim mjesti-ma, odnosno raskrižjima s kojih kreće nekoliko putova kako ostali mravi ne bi uza-lud trošili snagu.

• Kemosterilizanti su pri-pravci kojima se steriliziraju mužjaci štetnih kukaca (bilo oni iz prirode ili uzgajani u laboratoriju). Jedan od prvih šire korištenih kemo-sterilizanata jest metopren, koji se poglavito preporu-čuje za suzbijanje faraon-skog mrava u stambenim i industrijskim objektima, te protiv više vrsta štetnika uskladištenih poljoprivred-nih proizvoda. Treba nagla-siti neopasnost ovog spo-ja, kojemu srednja letalna doza iznosi 34000 mg/kg.

Klopke za suzbijanje žoharaŽohari se ubrajaju u gamad

jer žive u obitavalištima čovje-ka. Stalni su pratitelji čovjeka, a njihovu razvoju pogoduje viši standard života. Još više im pogoduje nečistoća i nehigijenske prilike jer u takvim mjestima lako dolaze do hrane. Ne štete poljoprivred-nim proizvodima, ali ih onečišćuju, kako iz-metom tako i svojom prisutnošću. Prenose i neke bolesti čovjeka.

Žohari se hrane ostacima i otpa-cima hrane, zato ih najčešće nala-zimo u skladištima, smočnicama, restoranima i drugim mjestima gdje se priprema hrana.

Žohari se najčešće suzbijaju primjenom ra-zličitih kemijskih pripra-vaka. Kemijske mjere se najčešće koriste kod suz-bijanja žohara u većim objektima i nju najčešće koriste DDD tvrtke.

U kućama i stanovi-ma najčešće se koriste

posebne klopke koje se sasto-je od ljepljive trake i feromona agregacije, koji privlači žohare te se oni lijepe na ljepljivu tra-ku. Klopke su vrlo jednostavne za primjenu i mogu se nabaviti u svim poljoljekarnama.

manji broj mrava koji su se zate-kli u stanu u vrijeme tretiranja., dok najveći dio populacije osta-je u mravinjaku. To je posljedica nedostupnosti mravinjaka, koji se najčešće nalazi u tlu ispod te-melja zgrade i do njega je nemo-guće doći. Dakle, parcijalno uni-štavanje faraonskog mrava nije pravo rješenje, jer mrav svojim uhodanim putovima ponovno dolazi u stambene prostorije.

Pošto se u mravinjaku stalno formiraju nove jedinke, to je u većini slučajeva faraonskog mra-va nemoguće uništiti, posebno ako se ne vrši jednokratno suz-bijanje u cijeloj zgradi. Potpun uspjeh bio bi moguć kada bi se mogli uništiti mravinjaci faraon-skog mrava. Ipak se sistemskim, pa i parcijalnim uništavanjem fa-raonskog mrava može u velikoj mjeri onemogućiti da nesme-tano boravi u stambenim pro-storijama. Da bi se to postiglo potrebno je pridržavati se odre-đenih naputaka.

Što treba činiti da sesmanji brojnost mrava?

Prvo i osnovno je da se pro-nađu putovi kojima faraonski

mrav dolazi u stanove. Ukoliko su to manje ili veće pukotine, primjerice oko cijevi koje slu-že za razne instalacije, treba ih zatvoriti. Slično se postupa i sa pukotinama na zidovima, po-dovima, zatim mjestima gdje se zidovi dodiruju s podom ili dru-gim mjestima kuda se mravi kre-ću. Ukoliko su ti putovi izvan do-sega djece, onda ih je potrebno tretirati nekim od insekticida koji dobro djeluje na mrave, bilo da su u praškastoj ili tekućoj formu-laciji, primjerice insekticid Focus, Focus cil i sl. Kako faraonski mrav brzo postaje otporan na insekti-cid koji se često primjenjuje, to je uputno da se pripravci nami-jenjeni za suzbijanje mrava rabe naizmjenično. Dalje o čemu tre-ba voditi računa jest to da se tije-

kom noći u kuhinji ne ostavljaju otpaci i ostatci hrane, kao što su kosti od ribe, peradi ili neke dru-ge životinje, zatim mrvice kruha, kolača ili neke druge hrane. Time će se mravima uskratiti hrana. Stoga otpatke hrane treba odlo-žiti u kanti za otpatke, s tim da se kanta dobro zatvori da mravi ne mogu u nju ulaziti i hraniti se. Za-paženo je da faraonski mrav veo-ma rado gricka kosti koje ostaju nakon konzumiranja mesa ili ribe, što se dobro može iskoristiti u cilju njihovog suzbijanja.

Naime, prije odlaska na spa-vanje, u kuhinji, ostavi ili nekoj drugoj prostoriji, gdje ima mrava stave se kosti na neki podmetač, karton ili sl. i poprskaju nekim in-sekticidom koji je namijenjen za suzbijanje mrava. Mravi tijekom noći pronalaze zatrovane kosti, grickaju ih i truju se te ugibaju. Na ovaj način tijekom samo jede noći moguće je uništiti više stotina je-dinki faraonskog mrava. To treba ponavljati sve dotle dok mravi ne prestanu dolaziti u stan.

Ekološke klopke za suzbijanje mrava

Ekološki pripravak za suzbijanje mrava


17

JESENSKASADNJA LUKA

Luk spada među najstarije povrtlarskekulture na svijetu. Danas se zahvaljujućibrojnim kultivarima svježi luk na stolu može naći tijekom cijele godine.Tim više što se osim tradicionalnog jesenskog uzgoja na otvorenom sve više prakticira i proizvodnja mladog luka u zaštićenimprostorima.

Luk je bio jedna od rijetkih povrtnica kojom se trgo-valo na prvim tržnicama

među ondašnjim plemenima, kod njihovih robnih razmjena. Osim toga, da je luk gradio civili-zacije najbolje svjedoči činjenica kako je bio sastavni dio oskudnih obroka robova koji su gradili ve-ličanstvene piramide. Inače, luk potječe iz Indije, gdje se i dan da-nas može čuti uzrečica: «Pojedeš li luk ujesen, zimu nećeš trpjeti od trbušnih bolesti». I u današnje vrijeme narodna medicina luk smatra više nego korisnim povr-ćem koje se koristi kao lijek proziv crijevnih bolesti, odnosno, opće-nito bolesti koje izazivaju bakteri-je. Nadalje, znano je kako utječe na poboljšanje rada srca, kod re-guliranja šećera u organizmu te kao oblog kod upalnih procesa i reumatizma. Stoga domaćicama luk treba biti jedna od onih jesti-vih tvari poput soli i šećera koje se uvijek drže negdje nadohvat ruke, i pritom je uvijek jednako izvrsan. Naime, luk se ne mora odmah pripremati iz razloga što u vidu glavice mjesecima može stajati u kuhinji, a da pritom ne izgubi ništa od svojih kulinarskih vrijednosti.

Proizvodnja lukau plastenicima

Osim tradicionalne sadnje luka na otvorenom polju, poljo-privredni proizvođači sve više se odlučuju za njegovu proizvod-nju unutar zaštićenih prostora. Međutim, bitno je napomenuti kako se u plastenicima isključivo proizvodi mladi luk koji se uzgaja kao čista kultura, premda se vrlo uspješno gaji i kao međukultura između krastavaca i rajčice, čime

se ostvaruje prinos od 6-7 kg mla-dog luka po četvornom metru. Za sadnju se koriste lučice veće kali-braže, promjera 2-3 cm. Naime, iz krupnije lučice se za veoma krat-ko vrijeme razvija mladi luk. Sklop biljaka po jedinici površine mno-go je veći nego kod proizvodnje glavice. Tako razmak sadnje treba iznositi 4-5 cm u redu dok red od reda treba biti razmaknut 8-10 cm. U ovisnosti od veličine lučice nužno je osigurati 8-10 kg sadnog materijala po četvornom metru. I dok se sa sadnjom na otvorenom polju počinje početkom listopa-da (berba ožujak/travanj) u za-štićenim prostorima ona ovisi o roku berbu. Povrh svega, u zašti-ćenim prostorima najpodesnija je sukcesivna sadnja u razmaci-ma od 15-20 dana čime se osigu-rava kontinuitet u prispjevanju. Uglavnom od sadnje do berbe u zaštićenim prostorima prođe oko 60-80 dana, s tim da je u slu-čajevima povoljnih temperatura taj rok znatno kraći. Drugim rije-čima, posađen tijekom listopada mladi luk u plastenicima obično u uvjetima Hercegovine za ber-bu dospijeva koncem prosinca. A mladi luk-kapula troši se isključi-vo zelen tj. tada kada nadzemni dijelovi narastu oko 35-40 cm i kada luk formira 6-8 listova.

Uzgoj na otvorenom poljuGotovo da i nema domaćin-

stva koje u obiteljskom povrtnja-

ku, pored ostalih povrtnih kultu-ra, ne proizvodi i luk za vlastite potrebe. U tu svrhu uglavnom se uzgajaju dva tipa luka-luk srebre-nac nešto blažeg i slađeg okusa koji se koristi za svježu potrošnju te luk žutosmeđih vanjskih ljuski, koji se može čuvati i koristiti tije-kom jeseni i cijele zime. Međutim, nužno je naglasiti kako luk treba saditi na dijelovima povrtnjaka s kojih su skinuti krastavci, kupus, rajčica, paprika ili eventualno neke strne žitarice. Kao predkul-ture nisu preporučljivi kukuruz, grašak, lukovičasto cvijeće te ostalo lukovičasto povrće. Nipo-što luk nemojte uzgajati na onoj parceli na kojoj je bio prošle go-dine, iz razloga što se on na istom dijelu povrtnjaku smije saditi tek

nakon tri godine. Za sadnju se koriste lučice kalibraže 8/21 mm dok se veći arpadžik koristi za proizvodnju mladog luka. Sadnja se obavlja na pripremljene gredi-ce najčešće u trake s pet redova. Razmak između redova treba iznositi 25 cm, a između traka 40-50 cm. Lučice se u redu sade na razmak od 10 cm dok je du-bina sadnje 2-3 cm. Ali, iako ove godine lukova muha nije načinila iznimno velike štete, kao što je to bio slučaj prijašnjih godina, radi sigurnosti njegove proizvodnje nemojte ga zaboraviti pravovre-meno zaštititi odgovarajućim insekticidima. Dakako, to vrijedi samo kod uzgoja za glavicu jer se mladi luk ne smije nipošto tretira-ti pesticidima.

Proizvodnja mladog luka sve zastupljenija

Sorta Holandski žuti Sorta Red baron Sorta Majski srebrenjak

18



CRVENI PLODOVI DRENINA ZIMSKEPOSLASTICEŽilavo i tvrdo drvo koje najčešće raste na brdovitim terenima okrenutim suncu. Plodovi su jako cijenjeni bilo kao sirovi ili prerađeni. Pored plodova koji imaju i ljekovita svojstva, drijen u narodu ima dosta simboličkog značenja.

BOTANIČKE ODLIKEDrijen je voćka koju najčešće

susrećemo u šumi ili uz rubove listopadnih šuma zajedno s dru-gim grmljem. Široko je raspro-stranjen, a najviše po sunčanim brdovitim terenima, gdje je tlo vapneno i ocjedito. To je, dakle, listopadni grm ili manje drvo koje može narasti od 2 do 6 m. Može rasti i do 1200 m nadmorske visine. Drijen je jako tvrdo šum-sko drvo, žilavo i teško pa stoga ima i uporabnu vrijednost. Kora stabla je tanka i ispucala, žućka-stosmeđe boje. Listovi su jajasti ili eliptični na dugim peteljkama (5 – 10 mm). S obje strane list je obrastao sitni dlačicama. Plodo-vi su eliptične crvene do tamno

crvene koštunice koje su jestive, veličine 15 mm. Drijen ima duže vrijeme dozrijevanja, od kraja kolovoza do sredine rujna mje-seca. Plodovi su slatko-kiselkasta okusa kada potpuno dozriju, a na početku imaju trpak i gorak okus. Cvjetovi su žute boje koji cvjeta-ju prije listanja. Kod nas se drijen može naći i u vrtovima i parko-vima, gdje se uzgaja zbog žutih lijepih cvjetova i jestivih plodova, a preporuča ga se uzgajati i blizu pčelinjaka jer su to prvi cvjetovi koje posjećuju pčele, pa je stoga koristan u prvoj paši.

PRIMEJNA I SIMBOLIKA ZNAČENJA

Pored ovoga možemo spo-menuti da drijen u narodu ima dosta simboličkog značenja i Za ovu biljnu vrstu karakteri-

stično je da ima veliki broj na-rodnih naziva, ovisno o tomu gdje uspijeva. Pored imena drijen za ovu biljnu vrstu vežu se i drugi nazivi: drenjula, bi-jele svibovina, drenak, drenic, drenka, drenovina, drenj, dri-jen, drijenak, drinika, drin, dri-novina, drinjulic, žuti drenak, kuroslipnik, remeni dren, tvr-di drijen, crveni drijenak i dr.

ŽELE OD DRENJULADrenjule se operu i kuhaju (ne vadeći koštice) oko 30 do 40 minuta, odnosno sve dok ne postanu posve mekane. Na-kon toga drenjule se protisnu kroz sito, a sok se još jednom procijedi kroz gazu. Na sva-ku litru tko dobivenog soka doda se 75 dekagrama šećera te kuha, na laganoj vatri, do želiranja.

dan danas neki se toga prisjete. Neki mu pridaju i natprirodna svojstva kao drvo ozdravljenja. Ljudi su se od davnina umivali vodom u kojoj su bile ostavljene drijenove šibe. Šibama od drije-na su se šibali mladi janjci da bi bili zdravi. Drijen se smatrao za-štitom od udara groma i uroka. Na drijenu se isprobavala snaga upravo zbog njegove žilavosti i tvrdine. No, drijen se koristio i u druge svrhe. Zbog cijenjenih plodova drijena spravljaju se so-kovi, slatko, kompoti, pekmez, čaj i izuzetno cijenjena drijenova rakija koja je ljekovita. U narodu ga cijene i za liječenje raznih bo-lesti, zbog oporih tanina i pekti-na koje sadrži u plodu koristi se za liječenje probavnih smetnji jer povoljno djeluje na sluznicu crijeva, kao i na osip kože i sl. Pošto drijen ima veliku ljekovitu vrijednost, treba potaknuti nji-hov uzgoj jer se kod nas na štetu drenjine malo koriste u uporabi. Neki ga još uvijek koriste nešto više u kontinentalnom dijelu

zemlje, naravno, gdje je i više za-stupljen.

Po obraslom putu,kroz drijen i smreke,Lagano se krade i kuplje u rosi,Dok srebreni bljesakmjesečine mekePada joj i trepti po svilenoj kosi A. Šantić

Privlačni plodovi drijena

Őd plodova se spravljaju različiti proizvodi



19

PITANJA I ODGOVORIUzgoj graha mahunaraSvake godine za osobne potre-be nastojim uzgojiti grah ma-hunar, i to sortu Čudo venecije, ali bez većeg uspjeha. Zapravo biljka se normalno razvije, s tim da ipak previše naraste u visinu, dok prinos bude izrazito malen ili gotovo u potpunosti izosta-ne. Jeste li upoznati s ovim pro-blemom?Čudo venecije crno zrno svakako predstavlja visoku sortu graha mahunara. Međutim, pojava izra-zito visoke biljke nije poželjna iz razloga što se takav previsok rast negativno odražava na plodono-šenje. Pretpostavljam da je riječ o velikom forsiranju biljke nekim od dušičnih gnojiva. Naime, trebate znati kako je mahunasto povrće osjetljivo na stajski gnoj iz razloga što na svom korijenju ima simbi-otske bakterije čijim se posredo-vanjem opskrbljuje dušikom iz zraka. Stoga se mahunasto po-vrće isključivo gnoji mineralnim gnojivima i to samo kod pripreme tla za sjetvu. Prihrana se dakako ne obavlja zbog toga što pove-ćava bujnost, a umanjuje cvat i plod. Dakle, dovoljno je tlo dubo-ko prekopati te dodati 50 grama po četvornom metru NPK 8-16-24 dok se u pripremi tla pred sjetvu dodaje 10 grama po četvornom metru UREE 46 %. Samo uz pošti-vanje navedenih mjera gnojidbe možete uspješno otkloniti teško-će s uzgojem graha mahunara sorte Čudo venecije crno zrno.

Josip Brkljača, ing.

Uzgoj oraha za tehničko drvoGdje se mogu nabaviti sadnice za orah kao tehničko drvo, ko-liki je razmak između redova i razmak sadnica u redu?Koji hrvatski rasadnici i kakve sad-nice oraha proizvode, možete se raspitati u Republičkom zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku, Vinkovačka cesta 63, tel. 031/275 200, jer oni vode evidenciju cjelokupne rasadni-čarske proizvodnje. Za Vašu na-mjeravanu sadnju i uzgoj oraha «kao tehničkog drva», odnosno

kvalitetnih trupaca od debla, bit će najprikladnije kvalitetne dvo-godišnje ili trogodišnje sadnice uzgojene iz sjemena (sjemenja-ci), bujnoga i zdravoga matičnog stabla domaćeg oraha (Juglans regia). Sadnice cijepljenih oraha na ovoj podlozi bujnih i zdravijih sorti i za Vaše namjere mogu biti dobre, ali su višestruko skuplje. Razmaci sadnje redova i u redu sadnica za proizvodnju tehničkog drva (trupaca), što višeg i kvalitet-nijeg debla, ovisno o plodnosti tla, uzgoju stabala i drugoj potrebnoj njezi mogu biti manji u odnosu na uzgoj za proizvodnju plodova, odnosno gušći sklop stabala, pri-mjerice 7 x 6 ili 7 x 7 i do 8 x 7. Za veće prirode plodova potrebna je što veća razvijenost krošnje, pa se u tom slučaju sade na veće raz-make od 9, 10 i do 11 m. Moguća je i kombinirana proizvodnja drva i plodova oraha, pa se razmaci sadnje koriste negdje u sredini, iz-među navedenih najmanjih i naj-većih. Za takvu proizvodnju imaju značajnu prednost bujne i zdrave sorte cijepljenih sadnica oraha, ali se zbog manjeg broja stabala do-bije manji broj orahovih trupaca.

Dr. Ivo Dubravec

Raspucali plodovimandarinaU vrtu, pored ostalih voćnih vrsta, imam i nekoliko stabala različitih sorti mandarina. Me-đutim, često se događa da na njihovim stablima nalazim ras-puknute plodove. Možete li mi pojasniti što je uzrok njihovog raspuknuća?Raspuknuće plodova agruma javlja se svake godine u manjoj ili većoj mjeri. Pucanje plodova po-sebice je karakteristično za stabla koja su duži ili kraći vremenski pe-riod, zbog suše, imala nedovoljne količine vode u tlu i stablu. Zbog toga stanice i tkiva kore ploda prestaju rasti te izgube svoju ela-stičnost. Potom dolaze obilnije kiše ili navodnjavanje zbog čega voda ulazi u plod i zbog čijeg pritiska ali i neelatičnosti stanica dolazi do napuknuća kore. Što je sušno razdoblje bilo izraženije i

duže, to je raspuknuće brže i jače izraženo. Plodovi s tanjom korom kao i stabla u čijoj ishrani nedo-staje kalij (koji u stablu utječe na stvaranje ravnoteže vode) puno su osjetljivija na ovu neželjenu pojavu. Drugim riječima, raspu-knuće plodova možemo jedino otkloniti redovitim navodnjava-njem i opskrbom stabala dovolj-nim količinama kalija. U tu svrhu u našim Agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu možete pronaći Cifo gnojivo koje sadržava kalij u čistom obliku, a koje je prilagođe-no potrebama agruma.

Ivica Doko, dipl. ing.

Siva plijesan krizantemaVeć nekoliko godina na otvo-renom polju te dijelom u pla-steniku uzgajam rezane kri-zanteme za potrebe tržišta. Međutim, redovito se u nasadu pojavljuje siva plijesan koja u većoj mjeri umanjuje njihovu tržnu vrijednost. Na koji način mogu učinkovito zaštititi svoje krizanteme?Kako i sam u plasteniku za potrebe tržišta uzgajam rezane krizanteme, sa sigurnošću ću vam navesti koje preparate trebate koristiti i čega se trebate pridržavati, a sve kako bi proizvodnja krizantema bila ekonomski opravdana. Prije sve-ga, vodite računa da krizanteme što manje zalijevate orošavanjem jer na taj način stvarate povoljne uvjete za razvoj bolesti. Danas se uglavnom koriste vrlo pristupačni sustavi kap po kap ili se provodi ručno zalijevanje običnim vrtnim crijevom (nasadi do 3000 krizan-tema). Međutim, biljke eventual-no možete orošavati, ali samo do faze otvaranja cvjetova. Ipak, u borbi protiv opasne sive plijesni kao i bijele truleži pomoći će vam dva pripravka: Daconil (20 ml u 10 lit vode) koji se koristi prije otva-ranje cvjetova, dok se u cvatnji nesmetano može koristiti Switch (10 ml u 10 litara vode). Ali, kako bi krizanteme nesmetano rasle, osim adekvatne zaštite, morate ih redovito prihranjivati Cifo vodoto-pivim gnojivima (ovisno od faze u kojoj se biljke nalaze), te svakako

pravodobno folijarno prihraniti gnojivom Sinergon 2000. Za sve dodatne informacije slobodno me možete potražiti u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru.

Nino Rotim, dipl.ing.

Uporaba pripravkaKarate ZeonMolim vas da mi navedete po-vrtlarske kulture na kojima smijem primijeniti insekticid Karate Zeon. Unaprijed zahva-lan!Po važećoj dozvoli pripravak Ka-rate Zeon nema dozvolu za ko-rištenje u povrću, ne zato što se ne smije koristiti u povrtnim kul-turama, već iz razloga što tvrtka Syngenta to nije tražila prilikom registracije. Naime, da bi se neki pripravak mogao koristiti u odre-đenoj kulturi za suzbijanje odre-đenih štetočinja, on za to mora biti registriran u nadležnom mi-nistarstvu. Inače, pripravak Karate Zeon se koristi u svijetu u mnogim povrtnim kulturama.

Dr. Ivan Ostojić

Agrotehnika hortenzijaIz ljubavi prema hortenzijama zasadila sam u svom vrtu ne-koliko plavih i rozih hortenzija, a uz to me zanima kako se one orezuju tijekom godine, tj. da li se uopće orezuju ?Hortenzija je grmolika biljka koja se vrlo brzo širi, ako u svom vrtu imate dovoljno mjesta da nesme-tano raste, slobodno je pustite da izraste u veći grm koji se može lako oblikovati. U vrijeme jeseni kada se cvjetovi sasuše potrebno je cvjetove odstraniti. Ako nema-te dovoljno prostora u svom vrtu, grane koje su već cvale možete odrezati, a grane koje nisu cva-le možete odrezati blago samo njihove vrhove. Ako je grm jako bujan, mogu se prikratiti grane u blizini tla radi prorjeđivanja. Ne treba zaboraviti da nakon zavr-šetka cvatnje krajem rujna, kada hortenzije formiraju cvatne pu-pove za narednu godinu, treba paziti da se ne odrežu grane koje će sljedeće godine cvasti.

Josip Brkljača,ing.

20

B R O J 5 1 • S R PA N J / KO LO V O Z 2 0 0 7

JESENSKA SJETVA GRAŠKAGrašak pripada skupini najstarijih povrćarskih vrsta. Arheolozi su zrna graška pronašli u grčkim grobnicama starim 6000 godina. Nikada nije imao velikih padova u potrošnji te se danas proizvodi posvuda, sve do 1500 m nadmorske visine.

Iako porijeklo graška nije u potpunosti definirano, smatra se da potječe iz jugozapadne

Azije (Afganistana i Indije). Na tlu Mediterana upotrebljava se već 6000 godina, a u 17. stolje-ću postao je jedno od najvažni-jih jela na europskim stolovima. Naime, svi koji su držali do svog ugleda konzumirali su ga, za naš pojam i prečesto. Međutim, mladi grašak predstavlja uku-sno i veoma hranjivo povrće koje su zbog svoje hranjivosti i ljekovitosti, s razlogom nazivali i «zeleno biserje». A mladi gra-šak je niskokalorična namirnica koja u 100 grama sadržava sve-ga 84 kcal, te je pun vode (80 %) i sadrži 5-6 % bjelančevina, 14,5 % ugljikohidrata i nema masti. Puno je bolji po svom

vitaminsko-mineralnom sasta-vu iz razloga što sadrži folnu i nikotinsku kiselinu, kalij, kalcij, magnezij, cink i željezo u takvim količinama da 300 grama može gotovo zadovoljiti dnevne tjele-sne potrebe.

Kiselost tla isimbiotske bakterije

Grašak je jednogodišnja bilj-ka koja se odlikuje razmjerno ra-zvijenim korijenovim sustavom na čijim žilama se nalaze kvržice s dušičnim bakterijama. Zahva-ljujući njima grašak može vezati dušik iz zraka u oblik pristupa-čan biljci, s tim da prilično velike količine ostaju u tlu i za naredni usjev. Zbog svega toga grašak predstavlja skromnu biljku koja za svoj uzgoj zahtijeva relativno male količine mineralnog gnoji-va (70 gr/m2 NPK 8-16-24), dok

se stajski gnoj u njegovoj proi-zvodnji uopće ne koristi. Ipak, za uspješan uzgoj graška nužno je osigurati srednje lako do srednje teško tlo neutralne pH reakcije (6,5-7,2). Ukoliko je tlo kiselo ili pak alkalno, dolazi do narušava-nja rada simbiotskih bakterija, što se negativno odražava na rast i razvoj same biljke.

Kako odrediti pH tlaKiselost tla se, dakako, naj-

preciznije može odrediti pomo-ću odgovarajućih mjernih in-strumenata. Međutim, relativno sigurnu procjenu kiselosti vaše vrtne zemlje možete ostvariti ako se poslužite jednostavnim trikom. Dovoljno je uzeti žlicu mokre zemlje i u nju dodati pr-stohvat sode bikarbone. Uko-liko zemlja počne pjeniti, vaše tlo je zasigurno kiselo. Ako pak

nije bilo nikakve reakcije, na isti način uzetom uzorku zemlje dodajte žlicu octa. Zemlja će se najvjerojatnije zapjeniti, što je znak kako je vaše tlo lužnato. A svakako bi dobro bilo poznavati pH vrijednost vašeg tla, iz razlo-ga što biljke koje preferiraju kise-lo tlo nikada neće i ne mogu ra-sti punom snagom na lužnatim zemljištima. Osim toga, budite sretni ako takve «kisele biljke» uopće opstanu i prežive u lužna-tim uvjetima uzgoja. Zbog toga, kada ustanovite da vaše tlo ima povećanu pH vrijednost, naba-vite kiseli treset ili pak sumpor koji trebate unijeti u tlo (cca 2 kg sumpora na 10 četvornih metara kod pjeskovitih tala), te se sva-kako posavjetujte sa stručnom osobom iz navedene oblasti.

Sjetva graškaGrašak se u područjima s

blažom klimom može sijati tije-kom jeseni, pa čak i koncem lje-ta. Obično se radi o sukcesivnoj sjetvi u razmacima od 7-8 dana kako bi berba i opskrba tržišta trajala što duže. Tako se poje-dinih godina sjetva graška (uz redovito natapanje) može oba-viti već koncem srpnja, odno-sno, početkom kolovoza kada za berbu prispijeva u rujnu. U pravilu u priobalnim područji-ma sjetva graška se planira od početka jeseni pa sve do velja-če. Sorte niskog graška sijemo u redove razmaka 20 cm, dok raz-mak u redu iznosi 3-5 cm. Dubi-na sjetve iznosi 3-4 cm. U 100 grama sjemena nalazi se oko 400 sjemenki, što je dovoljno za površinu od 3-4 četvorna metra. Berba počinje kada su mahune potpuno razvijene, a zrno puno te kad pod pritiskom mahune krcnu. Prinos mahuna na 1000 četvornih metara iznosi 1-1,5 tonu a obično se od kilogram mahuna dobije 0,5 kg zrna.

Cvatnja graškaGrašak u fazi nicanja Sjeme graška


2121


VRIJEME JE ZA ZAŠTITU MASLINEOD PAUNOVA OKA

Najraširenija bolest koja se uvijek javlja u našim ma-slinicima, i koja se obve-

zno mora suzbijati potkraj vege-tacije je paunovo oko. Uzročnik je patogena gljivica Cycloconi-um oleaginum, poznata i pod nazivom Spilocaea oleagina. Bolest je raširena u svim kraje-vima svijeta, gdje se uzgaja ma-slina. Na napad bolesti osobito su podložna stabla maslina, koja rastu u vlažnijim mikroklimatima i u sjeni.

Simptomi bolestiSimptomi se uglavnom jav-

ljaju na gornjoj strani listova u obliku karakterističnih okrugla-stih, uljastih i tamnozelenih pje-ga ili mrlja, veličine 10-12 mm. Poslije se oko pjega oblikuje žuto-zeleni prsten, a središnji dio posmeđi. Takvi simptomi podsje-ćaju na oči po paunovu perju, pa otuda dolazi naziv bolesti, koji se koristi ne samo kod nas već i u drugim zemljama gdje se uzgaja maslina. Pjege se često spajaju i prekriju cijeli list. Zbog jake za-raze, dolazi do opadanja lišća ili defolijacije. Na ostalim organima masline, pr. plodovima ili gran-čicama, zaraze su vrlo rijetke a simptomi se uočavaju kao male smeđe pjegice. Zaraženi plodovi

otpadaju zajedno s peteljkama. Zaraze na lišću javljaju se dvaput godišnje, i to ujesen i proljeće. Zaraze u tijeku jeseni (rujan, li-stopad i studeni) počinju s do-laskom kišnog razdoblja, kada je velika vlaga i kada su tempe-rature niže, što odgovara ovoj patogenoj gljivici. Simptomi, međutim, postaju dobro vidljivi tek iduće godine u rano proljeće, kada se nastavljaju nove zaraze. U proljeće se zatim javlja i prije spomenuto opadanje lišća, koje obično traje od ožujka do lipnja. Ljeti zaraza nema, jer patogena gljivica miruje, da bi ujesen po-novnim dolaskom kiša započele nove infekcije. Bitno je istaknuti da se simptomi najviše uočavaju na donjim dijelovima krošnje, dok gornji često ostaju zdravima. Ako se bolest ne suzbija, zaraza iz godine u godinu iscrpljuje bilj-ku, pa može uzrokovati sušenje cijelih stabala maslina, osobito mladih biljaka. Iscrpljena stabla maslina mogu napasti i potkor-njaci, što još pridonosi bržem propadanju biljaka.

Suzbijanje bolestiSuzbijanje ove bolesti pro-

vodi se dvaput, prema vremenu početka infekcija, i to fungicidi-ma na bazi bakra (Cuprablau Z WP, Champion WP, Champ For-mula 2 FL SC, Kocide DF i dr.) u

jednopostotnim koncentracija-ma. U svijetu se, također, koriste i neki organski fungicidi na bazi cineba, dodina, mankozeba i drugih, ali posve dobru zaštitu daju prije spomenuti fungicidi na bazi bakra, koji u našoj zemlji jedini imaju dopuštenje za suz-bijanje ove bolesti. Bakreni fun-gicidi preporučuju se za korište-nje, jer i dobro djeluju na neke druge bolesti masline, kao što je bakterijski rak (Pseudomonas savastanoi) i patula (Sphaeropsis dalmatica).

Prvo prskanje mora biti uje-sen, i to potkraj rujna i početkom listopada, a drugo u proljeće, potkraj veljače i početkom ožuj-

ka. Prema istraživanjima, jesen-sko prskanje je najvažnije. Od preventivnih zaštitnih mjera važ-no je provoditi pravilnu rezidbu i prozračivanje krošnje stabala, da bi se smanjili razvojni uvjeti. Također, treba obratiti pažnju na izbor otpornijeg sortimenta maslina. Prema nekim podatci-ma iz literature, naše domaće sorte maslina dosta se razlikuju u otpornosti na ovu bolest. Kao otpornije, spominju se Oblica i Lastovka, a kao osjetljivije Le-vantinka, Drobnica i Dužica. Od talijanskih sorti otporne su pr. Leccino, Pendolino, Carboncella i dr., a osjetljive Ascolana i Mo-raiolo.

Nasad maslina

Simptomi «paunova oka» na listu masline Kemijski pripravci za suzbijanje paunova oko

Piše: Dr. sc. tihomir miličević

22


SUMPOR U MOŠTU I VINUDanašnja proizvodnja vina nezamisliva je bez sumpornog dioksida koji se koristi od ber-be do punjenja vina u boce, naravno u umjerenim dozama. Naime, do danas nije prona-đeno bolje sredstvo za zaštitu mošta i vina od neželjenih posljedica.

Uloga sumporau moštu i vinu:

• sumporni dioksid u moštu, masulju i vinu djeluje kao anti-septik – ispoljava baktericidno i fungicidno djelovanje.

• kao oksidans – veže na sebe kisik i štiti vino od oksidacije. Uz mane i bolesti vina, najveći pro-blem kod proizvodnje i čuvanja vina predstavlja oksidacija od koje moramo zaštititi mošt, ma-sulj i vino.

• sumporni dioksid kao ko-agulator – u moštu koji je jače zasumporen dolazi do taloženja, tako da mošt postaje bistar zbog djelomične koagulacije bjelanče-vina, koloidnih čestica mutnoće i oksidacijskih enzima mošta a po-slije vina.

Oblici u kojima sesumporni dioksidprimjenjuje

• Kalijev metabisulfit – “Vi-nobran”-najčešće korišteni oblik sumpora posebno u manjim po-drumima

• Sumporasta kiselina 5-6% (sumpovin) – spoj sumpornog dioksida i vode

• Tekući sumporni dioksid (sprej) – prednost ovog oblika sumpora ogleda se u točnom do-ziranju

• Sumporne trake – na traci se nalazi čisti sumpor koji se pa-ljenjem trake razvija u sumporni

dioksid. Uglavnom se koristi za sumporenje bačava.

Koliko dodati sumpora?Zdrastveno stanje grožđa

jedan je od bitnih uvjeta jačine sumporenja. Mošt i masulj zdra-vog grožđa sumpori se s manjom količinom sumpornog dioksida, za razliku od mošta i masulja koji se dobije od pljesnivog, pokvare-nog i oštećenog grožđa. Također grožđu koje je više izloženo zraku i brano pri višim temperaturama potrebno je dodati više sumpora.

Tijekom prerade zdravog grožđa, nakon muljanja-ruljanja, dodaje se 10g/100 l “Vinobrana”, a ako je mošt dobiven od pljesni-vog i oštećenog grožđa, dodaje se 15-20g/100 l.

Nakon završetka vrenja mlado vino se sulfitrira s 5g/100 l sum-pornog dioksida, a sljedeće sulfi-triranje obavlja se nakon prvog pretoka a količi-na “Vinobrana” ovisi o količini slobodnog SO2 u mladom vinu, jer samo slobodni SO2 čuva vino od neželjenih mana i bolesti.

Poslije ovog pretoka obavlja se analiza vina na ukupni i slo-bodni sumpor svakog mjeseca, posebno za ona vina koja će se puniti u boce. Vino u boci mora

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svom programu roba nude i komplete pod nazivom ENO-VINza brzo određivanjeslobodnog sumpora i kiselina u moštu i vinu.

Sumpovin

biti zaštićeno djelotvornom koli-činom sumpornog dioksida.

Ne pretjerujte sa sumporom. Prije svakog sumporenja obavite analizu.

Vinobran i sumporne trake

Česta kontrola sumpora u vinu


23


LJETNEBOLESTIDUHANADuhan se je nekad uzgajao samo u nekim našim juž-nim sredozemnim dijelovima, a danas je glavno po-dručje uzgoja Podravina i pojedini dijelovi Slavonije. Glavni uzgojni tipovi kod nas su virdžinija i burley.

Bolesti se na duhanu javljaju već u početku proizvodnje, tj. u samom klijalištu pri

proizvodnji rasada, ali nastavlja-ju se i poslije u tijeku vegetacije. Tijekom vegetacije najvažnije bo-lesti koje mogu ozbiljno ugroziti nasade duhana su plamenjača, bakterijski palež, neke viroze i jedna parazitska biljka, volovod.

Plamenjača(Peronospora tabacina)

Simptomi: Jedna od naj-češćih i najštetnijih bolesti kod nas, koja može zaraziti duhan od samog klijališta pa sve do odraslih biljaka u polju. Simpto-mi kod mladih biljčica u klijalištu su svjetliji listovi, karakteristično uzdignuti, uvijenih rubova. Takvi klijanci vrlo brzo odumiru. Ova-kvi simptomi na klijancima če-sto nalikuju simptomima drugih bolesti, primjerice paleži klica ili izmrzavanju. Kod presađenih biljaka u polju na licu lista uoča-vaju se karakteristične klorotične pjege, različite veličine, a na na-

ličju lista javlja se sivo-plava pre-vlaka, fruktifikacijski organi gljive (zoosporangiji sa zoosporama). Simptomi se prvo javljaju na do-njim listovima, a zbog povoljnih prilika mogu se proširiti na cijelu biljku. Zaraza ponekad može po-primiti i sistemičan karakter, tj. cijela biljka pokazuje simptome koji dosta nalikuju nekim viru-snim bolestima.

Suzbijanje: Zaštita se uglav-nom provodi preventivno, i to korištenjem zdravih prijesad-nica. Zbog toga pojavu bolesti treba spriječiti još u klijalištu, ko-rištenjem fungicida. Kod nas je registrirano nekoliko fungicida: Antracol WP 70, Dithane M 45, Metaxyl MZ WP, Ridomil MZ 72 WP i dr. Istim fungicidima tretira-ju se i biljke u polju ako dođe do napada. Plamenjača se kod nas javlja obično tijekom ljeta, najče-šće sredinom srpnja.

Bakterijski palež (Pseudo-monas tabaci ili Pseudo-monas syringae pv. tabaci)

Simptomi: Bolest se naziva još bakteriozna plamenjača i div-

lja vatra. Javlja se iznenada i to za vlažnih godina i vrlo se brzo širi. Kao i ostale spomenute bolesti, i bakterijski palež javlja se već u klijalištima. Simptomi su klorotič-ne pjege, razvojem tamne i trunu a biljke propadaju. Na odraslim biljkama u polju javljaju se okru-glaste žutozelene pjege, a zbog jače zaraze spajaju se i nekrotizi-raju.

Suzbijanje: Zaštitne mjere su preventive, kao što je korište-nje dezinficirana sjemena, dezin-fekcija tla za klijalište, plodored i svakako zdravi sadni materijal. Kemijske mjere se ne provode, jer kod nas nema registriranih bak-tericida za ovu bolest. U svijetu se koriste određeni fungicidi, pr. neki bakreni preparati i strepto-micin, uz napomenu da se strep-tomicin koristi samo u klijalištima a u polju se ne preporučuje.

Najvažnije viroze duhanaSimptomi: Viroze su vrlo če-

ste bolesti na duhanu i javljaju se manjim ili većim intenzitetom gotovo svake godine. Nemogu-će je ukratko opisati sve moguće viroze na duhanu, jer ih je zaista velik broj. Najčešće i najopasnije viroze su virus mozaika duhana, virus mozaika krastavca i virus brončanosti rajčice. Simptomi viroza uvijek su sistemični, što znači da cijela biljka pokazuje simptome zaraze, koji se obič-no uočavaju kao promjene boje (kloroze i mozaici) deformacije listova i smanjeni rast, odnosno kržljavost biljaka.

Suzbijanje: U suzbijanju viro-za nema izravnih zaštitnih mjera, glavne zaštitne mjere usmjerene su na suzbijanje prijenosnika ili vektora, koji zarazu šire virusnim česticama. U posljednje vrijeme najopasniji je virus brončanosti rajčice. Virus prenosi duhanov trips (Thrips tabaci). Ostale viroze, pr. virus mozaika krastavca, pre-nose lisne uši kao Myzus persicae i Aphis nasturtii i dr. Dobra zaštita od virusa svakako bi bila i sadnja otpornijih kultivara.

Volovod(Orobanche ramosa)

Riječ je o parazitskoj višoj biljci, a naziva se još vodnjača, vodenjača i zumbul. Parazitira na korijenu duhana, a na povr-šinu zemlje izbijaju blijedožute stabljike s cvjetovima plavoljubi-časte boje. Na jednom korijenu duhana može izrasti veliki broj biljaka volovoda, što iscrpljuje duhan, jer ova parazitska biljka uzima vodu i sve hranjive tvari iz biljke domaćina. Stoga napad-nuti duhan znatno zaostaje u ra-zvoju. Zaštita se provodi preven-tivno. Glavna mjera je plodored. Treba izbjegavati pretkulture po-put rajčice i krumpira, kao i tla na kojima je prije bio sađen duhan zaražen ovim parazitom. Naime, sjeme ove parazitske biljke osta-je vitalnim nekoliko godina u tlu, i zato je stalna opasnost. Od izravnih mjera preporučuje se korištenje herbicida, međutim, kod nas ih nema registriranih za ovu namjenu.

Lisne uši vektori virusa Simptomi plamenjače duhana

24


Piše: Dr. sc. tihomir miličević

Nasad duhana Volovod često prati duhan

SIRAKJedna od jako bitnih postavki u suvremenom gos-podarenju, osobito u poljoprivredi je optimalno iskorištenje prirodnih resursa. Zato je potrebno kvalitetno iskoristiti manje plodna i oskudna tla, s malo padavina na kojima, za razliku od ostalih kultura, sirak kao kultura daje dobre rezultate.

OSNOVNA SVOJSTVASirak je kao kultura uzgajan

prije 5000. g. u Africi , odakle se proširio na ostale kontinente. Po-lovica svjetske proizvodnje sirka otpada na Kinu i Indiju. Pogo-dan je za uzgoj u uvjetima gdje kukuruz slabije uspijeva. Razvija veoma dubok i razgranat korijen, do dubine 2 m, a stabljika naraste i do 7 m visine. Plod je zrno sa sa-držajem 70 – 80 % ugljikohidrata, 10 – 13 % bjelančevina, 3- 3,5 % masti , 1,5 % celuloze i 1,5 % mi-neralnih tvari. Duljina vegetacije kreće se od 100 do 130 dana.

Sirak se može koristiti za ishranu ljudi, ishranu životinja,

kako zrnom tako i zelenom ma-som, svježom ili siliranom, zatim u industriji: škrob, glukoza, šećer-ni sirup, alkohol i dr., te za zelenu gnojidbu. Od tehničkog sirka se prave metle i četke. Pošto dobro podnosi škrta i sušna tla zbog dobre potencijalne rodnosti može se koristiti i za plodored, a također i kao postrna kultura.

AGROEKOLOŠKI UVJETI UZGOJA

Toplina je jedan od činilaca od presudnog značenja za rast i razvoj sirka. Minimalna tem-peratura potrebna za klijanje i rast je iznad 10°C, optimalna od

27 – 30°C, a maximum do 45°C. Temperatura ispod 0°C uništava sirak.

Vezano za svjetlost sirak pri-pada biljkama kratkoga dana, ali pojedini hibridi podnose i naše klimatske uvjete.

Po zahtjevu za vodom sirak je dosta prilagodljiv, tj. vrlo je ot-poran na sušu osobito razvijene biljke, a ako je opskrba vodom dobra, tada daje velike prinose. Specifično je za sirak da zbogne-dostatka vode može čak zausta-viti rast na određeno vrijeme.

U odnosu na tip tla na kojem se gaji sirak najbolje uspijeva na plodnim i lakšim tlima, slabo ki-sele do neutralne reakcije, dobro reagira na gnojidbu tla dušikom.

VRSTE SIRKAIma više vrsta sirka, ali za ra-

tarsku proizvodnju najvažnije su obični sirak i sudanska trava.

Prema načinu iskorištenja si-rak se dijeli na: sirak za zrno, še-ćerni sirak, tehnički sirak i sudan-ska trava. Sirak za zrno je visoke stabljike a plod mu je metlica s kvalitetnim zrnom. Služi za pre-hranu domaćih životinja

Šećerni sirak ima veoma vi-soku stabljiku do 3 pa i više me-

tara. Srž stabljike sadrži 10-15 % šećera glukoze koji se koristi u prehrambenoj industriji.

Tehnički sirak ima slabije ra-zvijenu centralnu stabljiku a do-bro razvijene bočne s metlicama koje su elastične i tvrde pa se ko-riste za proizvodnju metli i četki.

Sudanska trava ima visoku stabljiku s dosta lisne mase, pa se koristi za proizvodnju sijena i silaže.

AGROTEHNIČKI ZAHVATISjetva sirka se obavlja u re-

dove na dubinu 8-10 cm, s me-đurednim razmakom 50-60 cm, ako se radi o sirku za zrno, dok se sirak za zelenu masu i šećerni siju u gušćem sklopu za 50 – 100 %.

Njega i zaštita sirka se provo-di na sličan način kao i kod ku-kuruza, ali je bitno napomenuti da je sirak znatno otporniji na bolesti i štetnike, pa se praktična zaštita provodi dosta rijetko.

Žetva sirka za zrno se obav-lja u punoj zriobi, a ravnomjerno dozrijevanje omogućuje mini-malno osipanje zrna. Obavlja se adaptiranim žitnim kombajnima. Zrno se suši i sprema kao i ostale žitarice. Prinosi mogu biti i do 7 t /ha zrna.

POMALO ZABORAVLJENA KULTURA


25

Piše: mlaDen karačić, DiPl. ing

Nasad sirka

SJETVA OZIMIH SMJESAGRAHORICA I ŽITARICAObična grahorica najpoznatija je i najraširenija od svih vrsta grahorica. Početkom prošlog stoljeća bila je kod nas raširenija, jer se koristila za hranidbu konja. Smanje-njem broja konja i uvođenjem mehanizacije neopravdano je smanjeno zanimanje za ovu kulturu. Osim za konje, daje izvanredno kvalitetnu krmu i za ostale vrste sto-ke, osobito krave muzare.

Agrotehnika proizvodnjeOsnovna je obrada tla za ozi-

mi usjev na dubinu 30 cm te gru-ba priprema tla ujesen. U osnov-noj obradi tla i predsjetvenoj pripremi u tlo se unesű fosforna i kalijeva te dio dušičnih gnojiva. Grahorici treba osigurati 80-100 kg P2O5, a kalija 120-150 kg/ha. Dušika početno treba osigurati 30-40 kg/ha. Dio potrebnih hra-njiva može se namiriti i zrelim stajskim gnojem, odnosno gno-jovkom, a razliku mineralnim gnojivima. Grahorica vrlo dobro reagira na kalcij. Zbog toga se na kiselim tlima KAN-om postižu bolji rezultati nego na alkalnim tlima. Grahorica kao i sve mahu-narke dobro reagira na gnojidbu mikroelementima, osobito mo-libdenom, jer je nužan za aktiv-nost Rhizobium bakterija, koje fiksiraju dušik. Da bi se pobolj-šala fiksacija dušika, prije sjetve sjeme grahorice treba inokulirati odgovarajućim Rhizobium bak-terijama.

Predsjetvenom pripremom treba usitniti i poravnati površin-

ski sloj sjetvospremačem, kako bi sijačica mogla položiti svo sjeme na predviđenu dubinu. Grahori-ca i smjese na osnovi grahorice u ozimom roku sjetve treba sijati dublje (4-6 (7) cm), da se dublje zakorijene. Ako je usjev plitko posijan, mraz ga može izdignuti na površinu, što je u praksi često slučaj, pa se tako izdignute (izvu-čene) biljke na površinu osuše, jer nemaju sposobnost tjeranja sekundarnih žila kao žitarice, pa usjev ostaje rijedak. Prorijeđeni usjev daje i niže urode mase.

Sjeme grahorice trebalo bi si-jati odvojeno od sjemena ostalih vrsta. Ako nije moguća odvojena sjetva, sjeme grahorice treba do-bro izmiješati sa sjemenom žita-rica i sijati zajedno 4-6 cm dubo-ko. Ako se sije usjev izvan rokova sjetve ili u loše pripremljeno tlo, količinu sjemena treba povećati za 25 %.

Smjese grahorice (ozime i jare) s ljuljevima i djetelinama treba sijati dvofazno, i to po mogućnosti unakrsno, ili ako unakrsna sjetva nije moguća, tada prvo sijemo krupno sjeme (grahorice i žitarice) u jednom

smjeru duboko, a u suprotnom pliće (2-3 cm), djeteline, ljuljeve i kupusnjače. Ozime smjese gra-horica i žitarica siju se od sredi-ne rujna do sredine listopada, a smjese grahorice s ljuljevima i inkarnatkom od sredine do kraja rujna. Kasnije sijani usjevi inkarnatke i ljuljeva do zime ne razviju 7-9-11 listova. Slabije ra-zvijeni usjev (1-3 lista) osjetljiv je na zimu i može izmrznuti.

Smjese grahorica i žitarica mogu se sijati dobro namješte-nom žitnom sijačicom. Sjetve-nom probom treba prethodno podesiti sijačicu kako bi se mo-gla utvrditi količina sjemena koju treba posijati na određenu površinu.

Siliranje grahoriceZbog polijeganja, kao i nedo-

voljne količine fermentirajućih šećera, grahorice se moraju ob-vezno sijati u smjesi s pšenicom, raži, zobi i tritikale. Postoje po-daci da se kvalitetna silaža može spremiti i od čiste kulture graho-rice ako je prethodno obavljen proces venjenja pokošene mase. Rezultati mogu biti još i bolji

ako se koriste inokulanti koji usmjeravaju i intenziviraju fer-mentaciju u poželjnom smjeru. Bez obzira na sva navedena po-zitivna iskustva u siliranju čistih usjeva grahorice, još jednom se ističe da je u odnosu na malu pogodnost ove biljne vrste za si-liranje daleko veći problem izra-ženo svojstvo polijeganja biljke, zbog čega je nužno uzgajanje u smjesi sa strnim žitaricama. Time se praktički rješava biološki problem ove biljne vrste u vezi s polijeganjem, a istovremeno se postiže nužno potrebni šećerni minimum, odnosno minimal-na količina lako topljivih šećera nužnih za uspješnu fermentaciju i proizvodnju dovoljnih količina mliječne kiseline, koja će konzer-virati siliranu masu.

Grahorica Pšenica prati grahoricu prilikom sjetve

26


Piše: mr. Darko uher

JESEN U POLJUOzime žitarice su jedna od važnijih kultura po rasprostranjenosti u svijetu i od njihove proizvodnje, prije svih pšenice, ovise i cijene drugih roba na tržištu. Zato se sjetvi ovih kultura, koja se obavlja u tekućem periodu, treba posvetiti posebna pozornost.

PlodoredŽitarice su, osim gospodarske vrijednosti, neophodne i za po-pravljanje i održavanje struk-ture i plodnosti tla primjenom plodoreda.

Pšenica, kao najvažnija žita-rica, se obvezno uzgaja u plo-doredu. Najbolje predkulture za ozimu pšenicu su: grah, grašak, rani krumpir, rani kukuruz, sun-cokret, tj. kulture koje ranije plo-donose i čija se vegetacija zavr-šava od početka do sredine ljeta, da bi što više ostavile hranjiva u tlu. Također, žitarice su dobra predkultura za većinu povrtnica.

Sjetva žitaricaOptimalan termin sjetve žita-

rica, ovisno o vremenskim uvjeti-ma, lokalitetu, uvjetima tla i sor-timentu, je od početka do kraja druge dekade listopada. Sjetva se obavlja u kvalitetno pripre-mljeno i kultivirano tlo. Priprema se sastoji u oranju, usitnjavanju i ravnanju tla.

Osnovna gnojidba tla se obavlja prilikom zadnjeg kultivi-ranja neposredno prije sjetve.

Sjeme za sjetvu treba da je zdravo, zrelo, čisto od meha-ničkih i bioloških primjesa, kru-pno ujednačene težine i odgo-varajuće klijavosti (oko 90%). Za sjetvu se koristi sjeme prve

i druge reprodukcije da bi se postigao odgovarajući prinos i kvaliteta zrna.

Najprikladnije je sjetvu oba-viti u umjereno vlažno tlo, dok suha i močvarna tla nisu priklad-na za sjetvu. Ako se sjetva obavlja u suha tla, poželjno je planiranu količinu sjemena povećati za 10-20 %. Dubina sjetve, ovisno o strukturi i vlažnosti tla se kreće od 4-8 cm. U teža tla se sije pliće, a u lakša, rahlija tla dublje.

Klijanje i nicanje zrnaDa bi se klijanje posijanog

zrna uspješno obavilo, potreb-na je prisutnost vode, zraka i toplote.

Voda izaziva bubrenje, raz-mekšavanje ovojnice zrna, pot-pomaže razlaganje hranjivih ma-terija endosperma i prenosi ih u klicu. Pšenica, raž i zob imaju više izraženu potrebu za vlagom u vri-jeme klijanja od ječma.

Kisik iz zraka potreban je za pravilno disanje klice i promet hranjivih materija.

Toplota utječe na brzinu pro-cesa klijanja. Optimalna tempera-tura klijanja zrna je od 20- 25°C.

Na povoljnoj temperaturi i uz optimalnu vlažnost žita klijaju za 2-3 dana. U nepovoljnim uvje-tima proces klijanja se znatno produljuje, a može čak i izostati. Nicanje (izbijanje klice na površi-nu) žita u optimalnim uvjetima traje od 6-8 dana, a u nepovolj-nim znatno dulje.

Rani jesenji mrazevi i niske temperature mogu usporiti i one-mogućiti klijanje i nicanje.

Ukorjenjivanje zrnaUkorjenjivanje je umnoža-

vanje i povećavanje broja se-kundarnih žila i žilica. Ove žilice imaju najveći značaj u samom procesu nicanja i razvoja bilj-ke, tj. u ishrani žitarica. Porast i razvoj korijenja uvelike ovise o fizičkim i kemijskim svojstvima tla, kao i količini i vrsti dostupnih hranjiva. Najbrži razvoj korijenja je u duboko preoranim dobro strukturiranim tlima. gdje on prodire dublje, te ima više ras-položivih i lako pristupačnih hra-njiva i vlage. U teškim, zbijenim i tvrdim tlima korijen je plitak i slabo opskrbljuje biljku hranji-vim tvarima.

Gnojidba tla je također jedan od bitnih činilaca razvoja korije-nja, posebno opskrbljenost tla fosfornom komponentom. Niske temperature ispod 5°C nepo-voljno djeluju na ukorjenjavanje i bokorenje biljaka. Zato zakaš-njela sjetva najčešće daje nekva-litetne i niske prinose zrna.Za sjetvu koristiti samo tretirano sjeme Sjemenska pšenica


27

Piše: mario ćuBela,DiPl. ing.

28


OPREZ KOD PRIHRANJIVANJA PČELAKako bi matici pomogli da i u bespašnim jesenskim uvjetima nastavi nesmetano polagati jajašca, moramo često dohranjivati. Pritom moramo biti vrlo oprezni da ne izazovemo grabež na pčelinjaku.

Ujesen prihranjivanje zajed-nice, osobito one s mla-dim maticama, nesmeta-

no će i dalje razvijati leglo pa će ući u zimu s više mladih pčela koje nisu radile izvan košnice. U ranom proljetnom razvoju bit će hraniteljica novog legla i jezgra uspješnog razvoja. Jesensko po-dražajno prihranjivanje obavlja-mo manjim količinama tekuće hrane dulje razdoblje. Najvažnije je da hranu dajemo navečer kad prestaje izlet pčela, tako da je do jutra svu prenesu u saće. Pri pri-hranjivanju valja imati na umu da prokuhana šećerna otopina lakše izaziva grabež od nekuhane. Pri prihranjivanju, kao i svakom dru-gom otvaranju košnica, treba biti vrlo oprezan, a svako pojačano zujanje pratiti, da ne izazovemo opći metež u cijelom pčelinjaku.

Grabež ili napad tuđicaAko nema dovoljno pčelinje

paše, kao što je čest slučaj u rano proljeće ili potkraj ljeta te ujesen, može se dogoditi krađa meda iz različitih košnica, koju nazivamo grabež ili tuđica.

Kad prirodna paša oslabi, nai-me prestane, pčele sabiračice i da-lje izlijeću na sakupljanje nektara. Kad ga u prirodi nema ili nema dovoljno, nastoje pronaći nove izvore. U tom oblijetanju znaju na

svojem ili susjednom pčelinjaku pronaći slabije zajednice bez ma-tice na kojima stražarice na brane dovoljno leto. Ulaze u košnice, nasisaju se meda i prenose ga u svoju košnicu. Pronalazak izvora hrane prenose i drugim sabira-čicama iz svoje zajednice, i one u većem broju navaljuju na na-padnutu košnicu. Kad isprazne jednu, traže iduću koja je slabija i ne može se oduprijeti napadu. Ponukane posebnim zujanjem napadačica, priključuju se pčele iz drugih košnica i na pčelinjaku nastaje opći metež. Napadnutu košnicu prepoznajemo po veli-kom broju pčela na letu. U po-četku napada pčela iz napadnu-te košnice se brane, pa na podu ispred košnice vidimo pčele koje se bore ili više mrtvih pčela. Jake zajednice se obrane od kakvih napada, i to tako da iziđu iz koš-nice u većem broju, uhvate se i fi-zički onemoguće ulazak napada-čica. Slabije zajednice ostanu bez

meda i s izgriženim i oštećenim saćem pa su osuđene na propast, osobito ako je grabež ujesen. U toj borbi često strada ili nestane matica. Nastavku ove nepoželjne pojave pogoduje velika razlika u jačini zajednica istog pčelinjaka kao što su kasni rojevi, nukleusi ili slabe zajednice. Čest uzrok je neoprezno prihranjivanje ili otva-ranje košnica.

Uzroci koji dovodedo grabeži

- Uoči svršetka paše, odno-sno u svako bespašno doba, po-trebno je zatvoriti sva dodatna leta ili otvore za prozračivanje. Ostavljeno leto potrebno je suzi-ti ovisno o jačini zajednice. Kod slabijih zajednica leto sužujemo tako da ostane prolazak samo za jednu pčelu. Sva oštećenja na košnici zatvorimo da pčele ne mogu prolaziti. Ventilaciju rješa-vamo preko mreža, i to je najbo-lje mračna ventilacija gdje pčele

izvana ne mogu doći u dodir s pčelama u košnici.

- Košnice otvaramo samo po potrebi, i to najbolje predvečer. Pregled uoči zime, koji moramo obaviti u ovo doba, napravimo brzo i košnicu po košnicu, na što udaljenijim stranama pčelinjaka, a nikako susjedne. Ako kod otvara-nja košnice primijetimo pojačano zujanje ili napad pčela, prekidamo pregled i košnicu odmah zatvara-mo. Nakon toga neko vrijeme pro-matramo zbivanje na letu.

- Pri vađenju okvira s medom pčele moramo stavljati u košnicu kroz limeni sipaonik, a nikako stresati pred košnicu. Izvađene okvire s medom držati u dobro zatvorenim nastavcima, košni-cama, najbolje u udaljenim pro-storijama u koje pčele ne mogu nekontrolirano ulaziti i izlaziti.

- Izvrcano saće vraćamo u košnice na čišćenje predvečer, kad prestane izlijetanje pčela, nikako danju.

Piše: kruno lažec, Dr. veD. meD.

Mrtve pčele na letu

Oprezno s prihranjivanjem pčela

Gosp. Bogdan mjeri obujam trsa Obujam trsa kujundžuše s nevjerovatnih 63 cm

DUŽIČKOM LOZOM I DO GUINISSAProšlog mjeseca svjedočili smo jednom uistinu zanimljivom i rijetko viđenom pri-zoru na području Hercegovine, pa i šire. Naime, opseg trsa vinove loze iznosio je nevjerojatnih 63 cm čime bi zasigurno trebao biti uvršten i u Guinissovu knjigu rekorda. Međutim, ni to nije sve...

Vratimo se na početak pri-če. U našu redakciju pristi-

gao je poziv iz malog herce-govačkog sela Dužice, koje je udaljeno svega 5 kilometara od Širokog Brijega. Poziv je bio upućen od strane gosp. Zorana Bogdana a koji inače radi u trgovini autodijelova, čiji je on ujedno i vlasnik. Ali, gosp. Bogdan svaku minu-tu svog slobodnog vremena koristi za boravak u prirodi u kojoj je već učinio dosta zani-mljivih stvari. Naime, u stopo-stotnom kršu uspio je uzgojiti preko stotinu voćnih sadnica od kojih neke doslovce rastu iz kamena. Naravno pitate se kako? Međutim, i to je dakako moguće ukoliko ste ljubitelj kalemljenja. Ipak, najviše od svega fascinira vinova loza koja raste uz samu okućnicu obiteljske kuće Bogdana.

Kujundžušomdo rekorda!

Iako se uzgojenom lozom nevjerojatnog opsega trsa pretjerano ne hvale, svakako ćemo ustvrditi da se ovdje radi o svojevrsnom fenome-nu. Jer nikoga ne može ostavi-ti ravnodušnim podatak kako vinova loza ima opseg trsa od čak 63 cm. A riječ je o sorti Kujundžuši koja i nije baš če-sta na području Hercegovine.

Najviše se uzgaja u okolici Imot-skog i na području južne Dal-macije. A ova naša rekorderka posađena je davne 1971. godine na mjesto gdje su prethodno ra-sli dubovi, koji su joj na najbolji mogući način «prokrčili» mjesto u kamenitom tlu. Koliko joj je to mjesto odgovaralo za budući rast najbolje pokazuju fotografi-je koje svjedoče da ostale vinove loze nisu ni približno velike i buj-ne kao ova naša rekorderka. Ina-če, Kujundžušu odlikuje bujan rast koji omogućuje postizanje visokih prinosa po trsu. A kako kaže otac Drago, spomenuta Ku-jundžuša svake godine ostvaruje prinos od preko 250 kg, prem-da nikada nisu točno i precizno mjerili težinu njenog otrganog grožđa. To je prilično i teško iz razloga što je ona svojim bujnim rastom prožela cijelu odrinu pa njeni mlazovi prelaze duljinu od 45 metara. Radi toga je idealna za formiranje debele hladovi-ne, zbog čega se vinova loza na području Hercegovine često i uzgaja na odrinama na kojima se maštovito i spretno razvodi po žicama, letvicama, terasama, ogradama i balkonima.

Voćke iz kamenaDobro je poznata surovost

hercegovačkog krša u kojem bez prethodne pripreme i kultivacije tla nije moguće kvalitetno uzgo-jiti mnoge voćne vrste. Ali, kada volite voćarstvo a uz to znate i

kalemiti, ništa vam više nije ne-moguće. U to nas je uvjerio vese-li nam domaćin gosp. Zoran Bog-dan koji je u svom pošumljenom dijelu imanja tj. u svojoj «ogradi» i na najljućem hercegovačkom kamenu uspio uzgojiti preko stotinu voćnih stabala i to razli-čitih sorti trešanja, višanja, šljiva, jabuka, krušaka i oraha. Sve se to nalazi na površini od nekoliko tisuća četvornih metara, neda-leko od regionalne prometnice Široki Brijeg-Grude. Trešnje i viš-nje kalemljene su na samonikloj rašeljci (trensuli), a jabuke i kruš-ke na «brekinji» koja predstavlja listopadno drvo tipično za ovo područje Hercegovine. Brekinju odlikuje veoma razvijen korje-nov sustav koji se dobro razvija u dubinu a što ovoj biljci osigura-va preživljavanje u nepovoljnim uvjetima uzgoja. Tako je može-mo zamijetiti da doslovce raste iz kamena pa kada na takvu bilj-ku nakalemimo tri različite sorte krušaka dobijemo čaroliju koju je načinio veliki entuzijast gosp. Zoran Bogdan. Samo da je još u našem okruženju ovakvih ljubi-telja prirode malo više...

Piše: mario ćuBela, DiPl. ing.- Prihranjujemo uvijek pred-večer s ispravnih hranilica koje ne smiju propuštati niti kap siru-pa. Ako se sirup ipak prolije, obri-šemo ga i isperemo vodom da se izgubi miris šećera, a osobito ako smo hrani dodali med.

Borba protiv grabeži

Ako se unatoč poduzetim mjerama ipak pojavi napad tuđi-ca i grabež, potrebo je poduzeti mjere sprječavanja njegova šire-nja na ostale košnice pčelinjaka.

Čim na letu primijetimo borbu i razaznamo da je riječ o napadu tuđica i pokraj suženog leta, na leto nabacamo mokru travu da onemogućimo provla-čenje pčela. Uz to se preporuča okolinu leta premazati petrole-jem ili nekom drugom tekući-nom odbojnog mirisa. Ako to ne pomogne, leto napadnute košnice zatvorimo mrežom i odnesemo je u zatamnjenu prostoriju u kojoj je držimo dva do tri dana. Na njezino mjesto postavimo praznu košnicu bez pčela u koju stavimo jedan do dva prazna okvira koje može-mo blago premazati medom. Tuđice, naime, očiste napadnu-tu košnicu i smatraju taj izvor hrane potrošenim pa se više ne vraćaju na to mjesto. Nakon toga možemo vratiti sklonjenu košni-cu. Jedan od boljih načina je ako sklonjenu košnicu možemo od-vesti na udaljeno mjesto (dalje od 5 km) i ondje otvorimo leto. U tom slučaju pčele se iz košnice i one koje su se zatekle kao na-padačice ujedine i ponašaju kao zajednica. Osim vidljive pojave grabeža, može se dogoditi i tihi grabež kada tuđice dulje, ali u manjem broju, ulaze u košnicu i polako kradu med. Štete od pojave grabeža su u uništavanju napadnutih zajednica i njihovoj propasti, mogućem uništenju gotovo cijelog pčelinjaka, ali je važna i šteta od širenja bolesti među zajednicama i pčelinjaci-ma nekog kraja.


29

Luk u brojkama

Prema podacima FAO, luk se u svijetu uzgaja na oko 2400 tisuća hektara, s prosječnim prinosom od 17,2 t/ha. U Europi se uzgaja na oko 404 tisuće hektara s prosječnim prinosom od 17,0 t/ha. Po površina-ma najviše je zastupljen u Rusiji, Ukrajini i Poljskoj, a najveće prinose po ha imaju Nizozemska (39,1 t/ha), Španjolska (41,0 t/ha) i Italija (28,2 t/ha).U Hrvatskoj se luk uzgaja na oko 7000 ha, s prosječ-nim prinosom od 7,6 t/ha.

Pčelinje zujanje u brojevima

Za 1 kg meda, koji prerade od oko 3 kg nektara, pčele trebaju posjetiti oko 7.500.000 cvjetova. Jed-na pčela danju posjeti oko 4000 cvjetova. Jedan kilogram pčela ima oko 10.000 jedinki. Pčelinja za-jednica za svoje potrebe treba u godini oko 120 kg hrane, meda i peludi. Pčelinja matica u špici sezone snese oko 2000 jaja u danu, što je veća težina od nje same. Pčela radilica u djelatnoj sezoni živi oko 45 dana, a u jesensko – zimskom razdoblju i do sedam mjeseci.

I biljke pomažu u ribolovu

Da su ribari koristili različite alate u lovu ribe dobro je poznata činjenica. Međutim da su ribari kori-stili biljke u lovu ribe malo je poznato. Mali mlječ ili smrekasta mlječika biljna je vrsta koju su ribari koristili pri lovu ribe. Naime, mliječni sok mlječike u kontaktu s okom izaziva sljepilo,što su nekada i ribari zlorabili koristeći je u ribolovu. Osobito je bio korišten sok vrste Euphorbia dendroides L. raspro-stranjene oko Sredozemnog mora.

Četveronošci za milijunaše

Haskiji su psi za milijunaše, često čujemo. Zašto? Pseća zaprega od osam haskija vlasnika za života stoji 270 do 500 tisuća eura: (štenci svaki 800 eura), veterinar, cjepivo, ogrlice, povodnici, orme, igračke, saonice, izgrižena sjedala u autu, povišena ograda i odšteta susjedima, odvjetnici i parnice, nova kuća na periferiji grada s velikim dvorištem, veliki auto za transport, utrke, treninzi, osiguranje, spasioci kad se s psećom zapregom izgubite u divljini…. Zbog haskija ćete ostati i bez prijatelja, kažu, ali ćete zato dobiti najboljeg prijatelja za uzvrat – haskija.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najviše oguljenih krumpira

Najveća količina krum-pira koju je pet ljudi ogulilo po priznatom kulinarskom standardu koristeći kuhinj-ske noževe je 482,8 kg u 45 minuta. Učinili su Amerikan-ci Marj Killian, Terry Ander-son, Barbara Pearson, Mari-lyn Small i Jane Utkin na 64. Godišnjem danu krumpira u Idahu. Manifestacija se održala u Shelleju u ame-ričkoj saveznoj državi Idaho, 19. rujna1992. godine

Najotrovnija ribaRibe iz roda Synance-

idae koje žive u vodama indijskog dijela Pacifika, posebno Synanceia horri-da, imaju najveće otrovne žlijezde među svim ribama. Izravan dodir s vrškom pe-raja, koje sadrži neurotok-sični otrov, može biti smr-tonosan.

Najotrovnijamorska zmija

Morska zmija vrste Hydrophis belcheri, koja se može pronaći u blizini grebena Ashmore u Timor-skom moru u blizini Austra-lije, ima miotoksični otrov koji je mnogo otrovniji od otrova bilo koje kopnene zmije otrovnice. Obična kljunasta morska zmija (En-hydrina schistosa) gotovo je isto toliko otrovna, ali je mnogo opasnija jer je uobi-čajenija i agresivnija.

Documents

Green Garden 52