Green Garden 51

G r e e n G a r d e n • b r o j 5 1 • s r p a n j / k o l o v o z 2 0 0 7 . • g o d i n a V I I • c i j e n a 3 K M

OBNOVA PARKA ZRINJEVACCVJETNI ŠTITASTI MOLJACVILINA KOSICASKLADIŠTENJE KRUMPIRA I LUKAOPADANJE PLODOVA VOĆAKA

•••••

B R O J 5 1 • S R PA N J / KO LO V O Z 2 0 0 7

3

SADRŽAJNOVO RUHO PARKA ZRINJEVAC 4 GRINJE 6KOMPOST 7KASNA SJETVA CIKLE 8ŠTITASTI MOLJAC 9LJETO U POVRTNJAKU 10NATAPANJE POVRĆA TIJEKOM LJETNIH MJESECI 11SKLADIŠTENJE LUKA ::: SKLADIŠTENJE KRUMPIRA 12UZGOJ KRASTAVACA NA MREŽI 13RAZLOZI UVOĐENJA PLODOREDA 14LJETNA SADNJA KUPUSA 15OPADANJE PLODOVA S VOĆAKA 16DORADA I SUŠENJE BUNDEVINIH SJEMENKI 18VILINA KOSICA UNIŠTAVA VELIKI BROJ BILJAKA 19PITANJA I ODGOVORI 20KRUŠKA 21VELIKA BROJNOST PUŽEVA S KUĆICOMNA VOĆKAMA I VINOVOJ LOZI 22RASADNIČARSTVOM DO PROFTA 23EKOLOŠKI UVJETI UZGOJA KUPINE 23OŠTEĆENJA OD VISOKIH TEMPERATURA 24I BILJKE HVATAJU KUKCE 25SLAMA OD ŽITA KAO STOČNA HRANA I KAO STELJA 26ZABORAVLJENA MURVA 27KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENA 28NEMATODE U PROIZVODNJI POVRĆA IMETODE SUZBIJANJA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječRiječ urednika,Poštovani čitatelji pred vama je novi broj stručnog glasila Green Gar-

den koji na svojim stranicama donosi veliki broj uistinu zanimljivih naslova iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, riječ je o jedin-stvenom glasilu na našim prostorima, a koji prati sve aktualnosti iz svijeta cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva, vinogradarstva i zaštite bilja.

Rekonstrukcija centralnog mostarskog parka Zrinjevac, tema je koja ovih dana zaokuplja građane Mostara. Park još nije potpuno završen ali se već sada može vidjeti da će uistinu biti lijepo mjesto za odmor. Parkom do-miniraju zeleni travnjaci koji u ovim vrelim ljetnim danima postaju omiljeno okupljalište djece.

Najveći broj stranica ovog broja glasila posvećen je prilozima iz povr-ćarstva. Ističemo prilog o sortama kupusa koje se siju tijekom ljeta, te vrlo interesantan članak o uzgoju krastavaca na mreži. Kako pravilno skladištiti luk i krumpir, te kako pravilno provoditi agrotehničke mjere u uzgoju cikla možete pronaći na stranicama posvećenim povrću. Nedostatka vode, po-sebno u ljetnim mjesecima, je gorući problem hercegovačkih poljoprivred-nika. Kako iskoristiti i ono malo vode te koje sisteme navodnjavanja koristiti u povrću možete pročitati u prilogu kojeg potpisuje kolega Josip Brkljača.

Osim toga, možete pročitati članak o razlozima uvođenja plodoreda, a što sijati i saditi u povrtnjaku tijekom ljeta pronađite u kalendaru sjetve. Isti-čemo i članak eminentnog stručnjaka iz Zagreba dr.sc. Tihomira Miličevića, sa Zavoda za fitopatologiju, koji je obradio rijetko spominjanu problemati-ku o vilinoj kosici, sve prisutnijoj parazitskoj biljci koja parazitira na mnogim povrtnim kulturama.

Posebno su interesantni prilozi iz voćarstva u kojima možete pročitati sve o zaboravljenoj vrsti-dudu ili murvi kako ga zovu hercegovci. Ističemo i članak eminentnog stručnjaka iz Zagreba, prof.dr.sc. Ive Miljkovića koji je obradio problem opadanja plodova voćaka. A iz oblasti vinogradarstva donosimo prilog o štetama na grožđu koje su nastale zbog visokih tempe-ratura koje su tijekom srpnja često prelazile vrijednost od 40°C.

Kako se na našim stranicama posebno prate i čitaju aktaulnosti iz za-štite bilja pripremili smo niz zanimljivih članaka o štitastim moljcima, pu-ževima te nematodama koje postaju sve veći problem pri uzgoju povrća u zaštićenim prostorima.

Vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ukoliko smo što propustili, na-damo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Detalj iz obnovljenog parka Zrinjevac

4


I doista, središte Mostara na-pokon je bljesnulo u zasluže-nom sjaju. Kako i ne bi kada

se u obzir uzme činjenica da je park «Zrinjevac» prvi put od svoje izgradnje uređen planski, uvažavajući sva pravila struke. Drugim riječima, ranije se u par-ku sadilo stihijski bez dubljih analiza i projekata. Pri tomu se izbor sadnog materijala prila-gođavao ponudi u rasadnicima, što znači da se sadilo isključivo ono čega je na raspolaganju najviše i bilo. Ipak, to nimalo ne umanjuje vrijednost «ondašnjih gradskih otaca» koji su park smjestili na idealno mjesto, po-mno vodeći računa da park, s

obzirom na svoju lokaciju, za-uzima vrlo istaknuto mjesto u gradskom pejzažu. Osim toga, tijekom vremena u parku su se od svog osnutka, ipak, dešavale stanovite promjene, ali samo na pojedinim vrtnim elementima poput klupa, košara za otpatke i vrtno arhitektonskim objekti-ma.

Povijest parka «Zrinjevac»Gledajući opću povijest gra-

da Mostara i zavirujući u brojne publikacije vezane za kronolo-giju izgradnje u njegovu sredi-štu, brojni autori su zaobilazili mostarski park. Naime, u većini slučajeva se navode podaci o izgradnji mostova, gimnazija i ostalih važnih objekata u gradu

pri tomu uopće ne spominjući park lociran u središtu Mostara. Zato ćemo to dijelom pokušati ispraviti te navesti kako je park izgrađen u pejzažnom stilu na površini od 2,5 hektara i to da-leke 1953. godine prema nacrtu krajobraznog arhitekta Smiljana Klaića, poznatog i veoma cije-njenog stručnjaka iz ove obla-sti. Kako smo već i spomenuli, u proteklih pedeset godina park nije doživio velike promjene u odnosu na tlocrt. Osim sitnih in-tervencija u pogledu uređenja postojeće infrastrukture nešto veće promjene dešavale su se u florističkom sastavu parka. Vremenom su se drveća, grmo-vi i ostale trajnice zbog svoje biološke dotrajalosti - starosti,

bolesti i mehaničkih oštećenja mijenjala, što je uz neregulira-nu oborinsku odvodnju, nerije-šeno zalijevanje i neadekvatnu rasvjetu negativno utjecalo na stanje i izgled zelenila u samom parku. Ako tomu pridodamo ratna vremena i nemogućnost održavanja zelenila, posve se jasno nameće zaključak kako je park «Zrinjevac» bio više nego spreman za temeljitu rekon-strukciju. To su, uostalom, uočili i čelni ljudi u poglavarstvu gra-da koji su 2007. godine započeli temeljitu obnovu parka po na-čelima struke, te ga time učinili dostupnim za sve rekreativce i ljubitelje zelenila željne odmo-ra. Obnova parka provodit će se i u narednoj godini.

NOVO RUHO PARKA ZRINJEVACPrije nekoliko mjeseci počela je rekonstrukcija «Zrinjevca», parka koji se nalazi u samom središtu grada Mostara. A upravo zahvaljujući travnim mješavinama iz Green Garden branda, park su u žargonu već počeli nazivati mostar-ski Wembley, aludirajući time na besprijekorni travnjak službenog stadiona nogometne reprezentacije Engleske.

Piše: NiNo Rotim, diPl. iNg.

Novi sistem zalijevanja Gredice sa sezonskim cvijećem

Bezprijekorne travnate površine Nove staze u parku


5

Kronologija obnove parkaS prvim radovima (oranje,

frezanje i nasipanje zemlje) u mostarskom parku započelo se 15. 03. 2007. da bi svi radovi bili okončani 20. 06. 2007. godine. I dok je voditelj cijelog projekta rekonstrukcije parka «Zrinje-vac» uvažena arhitektica Marica Raspudić, nadzor nad uređe-njem zelenih površina unutar parka bio je pod nadležnošću diplomiranog inženjera agrono-mije Krešimira Marinčića, koji je uime grada Mostara posao ura-dio besprijekorno dobro.

Naime, u tu činjenicu mogu se uvjeriti i svi dobronamjerni-ci koji prošeću ovom sada već reprezentativnom zelenom površinom. Spomenimo i kako je izvedbeni projekt hortikul-turnog uređenja rekonstrukcije zelenila izradila Milica Dogan, dipl. ing. hortikulture dok je glavni investitor i pokretač ci-jelog projekta bio grad Mostar s donatorima, kojih nije bilo malo. Jer svatko je na svoj način imao želju i, što je najvažnije,

dobru volju potpomoći cijeli projekt obnove i sanacije grad-skog parka. A da park ostane u svom punom sjaju danas se brinu tri djelatnika koji su sva-kodnevno uključeni u njegovo održavanje.

Floristički sastavparka «Zrinjevca»

Kako ne bi bilo zabune, po-sla na rekonstrukciji parka bilo je na pretek. To se najbolje ogle-da u činjenici kako je u procesu obnove parka posađeno ni ma-nje ni više nego 85 novih sta-blašica (hrast, maslina, sofora, lipa, cedar, albicia), te 535 novih ukrasnih grmova (abelia, mirta, viburnum, lovorvišnja, ilex, ma-gnolia, lonicera i dr.), dok oko 5000 salvia, kadifica, ageratuma i begonija krasi brojne površine parka u koje je zbog uspješnog rasta nabrojanih biljnih vrsta prethodno bilo nužno nasuti 1700 m3 nove plodne zemlje. Kako je za neometan rast i razvoj biljnih vrsta te za besprijekoran travnati pokrivač potrebno osi-

Travna smjesa koja je korištena za sjetvu osunčanih površina parka Zrinjevac• Lolium tetraflorum (talijanski ljulj) – 25 %• Poa pratensis - 20 %• Festuca rubra - 25 %• Festuca arundi var. wrangler - 25 %• Phyleum pratensis - 5 %

gurati dovoljne količine vode u sklopu rekonstrukcije ugrađen je sustav za navodnjavanje koji sa svojih 560 prskalica pokriva kompletnu površinu parka koja je opet oivičena novim ivičnjaci-ma u dužini od čak 2000 metara. I na koncu, da bi park bio pri-stupačan i u večernjim satima, omogućeno je obnovom cjelo-kupne rasvjete unutar parka.

Naše sjemeuvijek daje više...

Razumljivo je da ne postoji reprezentativan park bez kva-litetnog travnatog pokrivača. Jer kod ozelenjivanja slobodnih gradskih površina travnjaci pred-stavljaju arhitektonsku osnovu ili fon na koji se postavljaju svi

ostali elementi oblikovanja (dr-veće, ukrasni grmovi i cvijeće). A za to se, srećom, pobrinula Sjemenarna koja je za potrebe obnove parka donirala 1000 kg travne mješavine. Moramo na-glasiti da se za sjetvu koristila posebna mješavina parkovskih travnih vrsta koja je za potrebe parka nabavljena u Italiji od po-znatog proizvođača parkovskih trava, Franchija. Kako izgleda trava danas u parku «Zrinjevac», najbolje svjedoče fotografije koje će se zahvaljujući Sjeme-narni uskoro zasigurno naći na brojnim mostarskim razgledni-cama. Time smo, s izričitim po-nosom, još jednom potvrdili isti-nitost tvrdnje- naše sjeme uvijek daje više...

Surfinije

Surfinije nezamjenjive u gradskim sredinama

Simptomi napada grinja na surfinije

6


GRINJEOPASNE ŠTETOČINJE SURFINIJAMeđu nekoliko štetnika koji pričinjavaju štete surfinija-ma posebno se ističu grinje. Sisanjem na lišću uzrokuju pojavu sitnih, bjeličastih točkica, koje se kasnije spajaju pa list mijenja boju. Kod jačeg napada može doći do potpunog sušenja surfinija.

Dvije su vrste grinja koje se najčešće pojavljuju na surfinijama, i to: crveni

voćni pauk (Panonychus ulmi) i koprivina grinja (Tetranychus ur-tice). Koprivina grinja je daleko češća i puno štetnija za surfinije.

Crveni voćni pauk Štete pričinjavaju pokretni

stadiji koji se hrane na lišću. Prvi simptomi oštećenja uočavaju se na licu lišća u obliku sitnih bjeli-častih točkica koje se postupno spajaju i nastaju žućkaste zone. Listovi brzo mijenjaju boju, žute i nemaju sjaj. Na kraju listovi po-prime bakrenastocrvenu boju. Kao posljedica sisanja na lišću, smanjuje se fotosinteza i pojača-va transpiracija. Jače napadnuti listovi se suše, izboji slabije odr-venjavaju te se podložni izmrza-vanju tijekom zime.

Odrasle ženke crvenog voć-nog pauka su okruglog oblika, jarkocrvene boje, veličine 0,4-0,5

mm. Imaju četiri para nogu. Muž-jaci su manji od ženki, veliki 0,2-0,3 mm, tamnožute boje. Zimska jaja su okrugla, blago spljoštena, crvene boje. Na sebi imaju jedan izraštaj. Ljetna jaja su manja od zimskih, svjetlocrvena ili na-rančasta. Ličinke su u početku narančaste, a kasnije pocrvene. Prva tri stadija ličinki imaju tri, ostali četiri para nogu.

Pauk prezimi u stadiju zim-skih jaja. Jaja su često odložena u velikim skupinama pa se iz da-leka nazire crvena boja na grani. Ličinke izlaze iz jaja krajem ožuj-ka ili početkom travnja. Izlazak iz jaja je dosta razvučen i može tra-jati i do 30 dana. Nakon izlaska iz jaja ličinke odlaze na naličje lišća gdje sišu. Za vrijeme razvoja pro-laze kroz tri stadija, nakon čega slijedi po jedan stadij nimfe. Ka-snije, ženke odlažu tzv. ljetna jaja na naličje lišća, u grupama.

Suša i visoke ljetne tempera-ture pogoduju razvoju crvenog voćnog pauka. Početkom kolo-voza jedan broj ženki već poči-

nje s odlaganjem zimskih jaja na odrvenjele dijelove voćke. Najveći broj zimskih jaja ženke odlože u rujnu i traje do prvih mrazeva. Vrsta ima 5-7 generaci-ja godišnje.

Koprivina grinja(obični crveni pauk)

Izraziti polifag koji se hrani na preko 200 biljnih vrsta. Po-znatiji je kao štetnik povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima. Često je prisutan na korovskim vrstama u nasadima jabuke s ko-jih prelazi na stabla jabuke. Osim na jabuci, prisutan je i na kruški, dunji, breskvi, šljivi, vinovoj lozi i mnogim drugim voćnim vrsta-ma. Na voćkama i vinovoj lozi prisutan je početkom ljeta kada na njih prelazi sa zeljastih biljaka. Najveće štete pričinjava u suhim i toplim područjima. Velike štete pričinjava surfinijama.

Štete pričinjavaju pokretni stadiji koji sišu biljni sok iz stani-ca mezofila. Na oštećenom lišću u početku se javljaju bjeličaste točkice. Lišće je išarano, mijenja

boju u mramorastu, a nervi i da-lje ostaju zeleni. Jače napadnuto lišće se suši i otpada. Na naličju lišća nalazi se paučina kojom može biti povezano više listova. Zbog napada ovog pauka već u srpnju i kolovozu voćke mogu ostati bez lišća.

Mužjak i ženka su različiti. Ženka je ovalnog oblika, ze-lenkastožuta ili narančasta s jednom tamnijom pjegom sa svake strane tijela, dugačka oko 0,6 mm. Boja tijela često ovisi o hrani. Narančasta boja karakteri-stična je za period jeseni. Mužjak je manji od ženke, okruglastog oblika, veličine 0,3-0,4 mm. Jaja su okrugla, bjeličasta i prozirna. Mlada ličinka je okruglasta obli-ka, blijedozelene boje s tri para nogu.

Kemijsko suzbijanje provodi se specifičnim akaricidima ovi-sno o kulturi na kojoj se provodi zaštita. Prskanje se provodi uz utrošak velike količine škropiva. Za suzbijanje ovih grinja može se koristiti pripravak pod nazi-vom Vertimec 018 EC.

Piše: dR. ivaN ostojić

Posuda za kompostiranje

Pripravci koji pospješuju kompostiranje Slama kao materijal za kompostiranje


7

KOMPOSTORGANSKO GNOJIVO BUDUĆNOSTIKompost ili mješanac je smjesa organskih otpadaka domaćinstva, gospodarstva, vrta, naselja i industrije koji prerađeni radom mikroorganizama i mikrofaune služi kao gnojivo. Predstavlja gnojivo budućnosti i najpodesniji način zbrinjavanja biorazgradivog otpada.

U današnjoj eri ekološke poljoprivredne proizvod-nje kompost je više nego

idealna vrsta organskog gnoji-va. Naime, u vremenu težnje za proizvodnjom jeftine, ekološki prihvatljive hrane uz maksimalno očuvanje životne sredine kom-post zaista zaslužuje više pažnje Jer zahvaljujući zbrinjavanju bio-razgradivog otpada, u većoj mjeri rasterećuju se deponije smeća uz istodobnu proizvodnju kori-snog gnojiva koji povratkom na zelene površine obogaćuje tlo humusom. Međutim, primjenom komposta, osim što se vrtno tlo obogaćuje humusom, popravlja mu se i struktura, te se u njemu stvaraju bolji uvjeti za rad mi-kroorganizama čime se jednom riječju popravlja njegova plod-nost i obradivost. Stoga bi samo kompostiranje mogli definirati kao proces razgradnje organskih ostataka biljnog i životinjskog porijekla do humusa (komposta) u relativno kontroliranim uvjeti-

ma, uz prisutnost kisika i mikro-organizama. Spomenuti proces može se odvijati i bez prisutnosti kisika, s tim da tada moramo ra-čunati na stanovite negativnosti-proces dulje traje, ne uništavaju se patogeni mikroorganizmi i sje-menke korova, imamo prisutnost neugodnog mirisa i sl.

Što se svemože kompostirati?

Kompost se pravi od različitih organskih i mineralnih otpadaka: korova bez sjemena, lišća drveća, cime krumpira, lišća repe, stare slame i pljeve pokvarene silaže, pokošene trave, otpadaka voća i grožđa (trop), biootpada iz kuhi-nje (ljuske od jaja, talog od kave i dr.), neupotrebljivih životinjskih otpadaka koji nisu prouzročeni zaraznim bolestima, ostataka ra-znih industrija (netiskani papir, karton, biljne i životinjske masti, dlaka i perje životinja), prehram-benih proizvoda kojima je iste-kao rok trajanja, pepela, kreča, mulja iz kanala, fekalija i čega sve ne. Ipak, kompostirati se ne

mogu inertni materijali poput kamena, stakla, plastike i najlona te opasni materijali poput radio-aktivnih tvari, boja i lakova, starih baterija, motornih ulja i masti. Pored gore navedenog materi-jala drugi sastojak komposta jest plodna vrtna zemlja koja sadrža-va karbonate tj. kreč. Njena ulo-ga ogleda se u činjenici da upija produkte razlaganja organskih spojeva i da onemogući njihov gubitak. Zemlja mora biti vlažna i ukoliko ne sadržava karbonate, treba joj dodati kreč, dolomit ili pepeo.

Koliko trajeproces kompostiranja?

Za kvalitetno i uspješno kompostiranje nužno je osigura-ti prisutnost zraka, vlage i toplo-te. Naime, time se osiguravaju osnovni preduvjeti za rad mikro-organizama koji vrše razgradnju organskih otpadaka. Prirodni proces kompostiranja traje 6 do 18 mjeseci, što ovisi od uvjeta pod kojima se vrši kompostira-nje. Međutim, proces kontrolira-nog kompostiranja obično traje 8-10 mjeseci, s tim da krupnijim materijalima, poput primjerice dijelova drveta za to treba od 2 do 4 godine. Ipak, u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama možete pronaći namjenske po-spješivače kompostiranja koji sa-državaju tvari čijom upotrebom znatno skraćujemo trajanje sa-mog kompostiranja. A u sklopu vlastitog vrta možete formirati kompostne hrpe na način da na dno stavite organske materijale (slama i lišće) u sloju od 20 cm, kako bi upili rastvorena hranjiva iz kompostne hrpe. Potom do-lazi sloj organskih i mineralnih otpadaka koji se mora obavezno

vlažiti vodom ili osokom, nakon čega se nanosi sloj zemlje od 10-tak cm. Potom na to ponovno dolazi sloj otpadaka, i sve tako do visine od 1 metra. Materijale je prije slaganje na hrpu potreb-no prethodno usitniti na način da u tu svrhu upotrijebimo spe-cijalne ALKO sjeckalice koje fino usitnjavaju biljne otpatke, pa čak i grane čije promjer nije veći od 5 cm. Na vrhu gomile sade se tikve čije veliko lišće zaklanja kompo-stiranu hrpu, štiteći je tako od sunca i isušivanja. Ukoliko nema dovoljno oborina hrpu treba vlažiti a povremeno i prevrnuti (prelopatati). Preporučene količi-ne komposta za papriku, rajčicu, patlidžan, kelj, kupus, cvjetaču i brokulu iznose 0,4-0,5 litara po biljci, za krastavac, dinje, lube-nice i tikvice 0,5-0,8 litara te za salatu, radič, mrkvu, celer, peršin i krumpir 5 litara po četvornom metru. Radi orijentacije zapre-mina komposta se izražava u li-trima s tim da 5 litara iznosi 1,5 kg. I na kraju spomenimo kako se kompost za gnojidbu povrća unosi u tlo prije sadnje ili u jami-cu gdje će se posaditi presadnice povrća, na način da se izmiješa s postojećom vrtnom zemljom.

Piše: maRio ćubela, diPl. iNg.

Sjeme cikle

Izgled cikle u vegetaciji

Cikla se uzgaja zbog svog zadebljalog korijena premda se čak i njeno

mlado lišće može koristiti na isti način kao blitva ili špinat. Među-tim, to kod nas nije uobičajeno. Ali, ukoliko odlučite u prehrani koristiti lišće cikle, vodite ra-čuna da prethodno odstranite tvrde lisne žile. Osim toga, kod berbe lišće ne sijecite suviše ni-sko jer time možete oštetiti njen zadebljali korijen, koji je ujedno osnovni cilj njenog uzgoja. Nai-me, oštećeni korijen pri kuhanju u većoj mjeri gubi sok ali i ostale dragocjene sastojke poput bje-lančevina, šećera, korisnih mine-ralnih tvari i vitamina. A od ku-hanog zadebljalog korijena cikle najviše se priprema salata prem-da se mogu pripremati i mnoga druga jela, kao juhe i variva od same cikle ili s drugim povrćem. Međutim, i nekuhana mlada ci-kla može se naribati za salatu uz dodatak malo hrena, čime znat-nije dobiva na vrijednosti. I na koncu, sok od cikle predstavlja

veoma zdrav osvježavajući napi-tak, posebice ako je spravljen od nekuhane cikle.

Ljetna sjetva cikleZa jesensku i zimsku potroš-

nju ili za konzerviranje sjetva cikle preporuča se početkom mjeseca srpnja premda se za istu namjenu cikla može posijati i ne-što kasnije tj. početkom mjeseca kolovoza. Budući da sjemenke, zapravo plodovi, jednosjemeni oraščići, tijekom zriobe među-sobno srašćuju i čine klupko, iz njih niče nekoliko klica. Posijte ih izravno na gredicu pa prorijedite na razmak 2-3 cm čim se obliku-ju prva dva lista, a sve kako cikla ne bi bila pregusta. Osim toga, suvišne biljke koje vam ostanu na raspolaganju nakon prorje-đivanja nemojte nipošto bacati, već ih posadite u slobodnom dijelu povrtnjaka na kojem ste sve do sada uzgajali luk ili češ-njak. Drugi put ciklu prorijedite nakon 15-20 dana ili još kasnije, kada se razvije malo zadebljalo korijenje koje možete potrošiti za jelo. Razmak između biljaka

neka bude desetak centimetara. Ali, kod sjetve vodite računa da sjeme ne ode preduboko jer du-blja sjetva (preko 2 cm) otežava nicanje i nepovoljno utječe na gustinu usjeva. A što je veći raz-mak među samim biljkama do-biva se krupnija cikla, uglavnom prikladna za proizvodnju soko-va, dok se pri manjem razmaku formira sitnija.

Mjere njegePošto sjeme cikle niče dosta

sporo i u početku se slabo ra-zvija, od velike je važnosti da tlo bude rastresito i nezakorovljeno. To se dakako postiže primje-nom odgovarajućih herbicida i međurednim kultivacijama i okopavanjima. Međutim, kako bi omogućili jednolično nicanje sjemena od presudne važnosti jest i predsjetvena priprema tla. Tako je za kasniju sjetvu cikle dovoljna obrada na dubinu od 25 cm kao i kvalitetna priprema sjetvenog sloja, uz unošenje 100 grama NPK 7-20-30 po četvor-nom metru. Pored toga, ciklu je bitno redovito okopavati, s tim da se uz drugo okopavanje po četvornom metru dodaje 20 gra-ma kana uz zalijevanje. Zalijeva-nje je pak mjera koju treba redo-vito provoditi u kasnom uzgoju

cikle. Navodnjava se po potrebi tj. kada se primijeti da lišće vene i pada po zemlji, s tim da su tije-kom ljetnog razdoblja uglavnom dovoljna 2-3 navodnjavanja.

Cikla se na manjim površina-ma bere ručno. Obično se u juž-nim toplijim krajevima ostavlja na gredicama te se njen korijen vadi po potrebi. Prvo se vade razvijenije biljke dok se slabije ostavljaju u tlu, kako bi dodatno narasle. U krajevima gdje postoji opasnost od jesenskih mrazeva cikla se mora izvaditi iz razloga što izmrzava na niskim tempe-raturama ispod ništice. A s povr-šine od jednog četvornog metra može se uzgojiti najmanje 3-4 kg korijena, što će biti više nego do-voljno za potrebe domaćinstva.

KASNA SJETVA CIKLECikla potječe od divlje forme Beta maritima L. koja i danas raste na području Sredozemlja te u pojedi-nim dijelovima Azije i Afrike. Pripada velikoj poro-dici repa i sve dok nije uočena njena hranidbena i zdravstvena vrijednost koristila se isključivo kao stočna hrana.


8



9

ŠTITASTI MOLJACOPASAN ŠTETNIK PLODOVITOG POVRĆAŠtitasti moljac je jedan od najopasnijih štetnika povrća koje se uzgaja u zatvorenom prostoru, tj. u plastenicima i staklenicima. Od plodovitog povrća najčešće strada rajčica. Zbog napada štitastog moljca urod rajčice može biti smanjen i do 40 %.

Među brojnim štetnicima i uzročnicima bolesti čijem su napadu izvr-

gnute povrtnice koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru značajno mjesto pripada štitastom moljcu (bijeloj mušici, stakleničkoj mu-šici, leptirastoj mušici). Ako se na vrijeme ne uoči i odmah ne suzbije tada štetnik tijekom cije-le vegetacije može predstavljati veliku opasnost za mnoge povrt-nice. Tim više što se štetnik teško suzbija. Stoga se s pravom može reći da je štitasti moljac jedan od najopasnijih štetnika povrća koje se uzgaja u zatvorenom prostoru tj. u plastenicima i staklenicima. Od plodovitog povrća najčešće strada rajčica. Zbog napada štita-stog moljca urod rajčice može biti smanjen i do 40 %. Veliku štetu može pričiniti i na nekim drugim vrstama povrća koje se uzgaja u zatvorenom prostoru, primjerice na krastavcu, patlidžanu i paprici.

Morfološke odlikeŠtitasti moljac je mali, nježni

vrlo živahni kukac sličan leptiriću, dugačak oko 2 mm. Tijelo i krila su pokriveni finim bijelim vošta-nim prahom, zbog čega štitastog moljca nazivaju leptirasta ili bijela mušica. Sličnog izgleda su i ličinke štetnika, koje se od odraslih jedin-

ki razlikuju po tome što su nepo-kretne i što nemaju krila i noge.

Ubrzanim porastom plastenič-ke proizvodnje, posebno u južnim područjima BiH, štitasti moljac iz godine u godinu postaje sve veći problem. Naime, stvaranjem veoma povoljnih uvjeta za uzgoj povrća u zatvorenom prostoru stvoreni su uvjeti koji su gotovo optimalni za razvitak ovog štet-nika. U umjetno stvorenom kli-matu, gdje su temperatura i vlaga veoma povoljni za razvitak štet-nika, on se veoma brzo namnoži. Naime, na temperaturi od 22-25 °C razvojni ciklus štitastog moljca traje samo dvadesetak dana, pa i manje što zavisi od povrtnice na kojoj se štetnik hrani. Zahvaljujući brzom razvitku štetnik godišnje može razviti 10-12 generacija. Ge-neracije se preklapaju zbog čega se tijekom cijele vegetacije na napadnutim biljkama nalaze svi razvojni stadiji, dakle jaja, ličinka, kukuljica i imago. Kada dođe do masovne pojave, štetnik u ljetnim mjesecima izlazi iz plastenika i staklenika te naseljava razno po-vrće koje se uzgaja na otvorenom prostoru, odnosno razne korov-ske biljke.

Izgled štetaHraneći se biljkama štetnik

siše biljne sokove oduzimajući biljkama potrebne asimilate zbog

čega one zaostaju u porastu i daju manji urod. Štitasti moljac izlučuje mnogo medne rose koja je pogodna podloga za razvitak gljivica čađavica koje se veoma brzo namnože i prekrivaju gotovo cijelu površinu napadnute biljke. To smanjuje asimilacijsku površi-nu napadnute biljke, što dodatno utječe na smanjenje uroda. Plo-dovi prekriveni čađavicom nisu pogodni za tržište.

SuzbijanjeZa uspješno suzbijanje šti-

tastog moljca od presudnog je značenja na vrijeme otkriti prisut-nost štetnika u plasteniku. Prisut-nost štetnika se najlakše utvrđuje pomoću žutih ljepljivih ploča. U plastenik se na više mjesta stav-ljaju takve ploče. Ploče se vješaju tako da su svojim donjim rubom

u razini vrhova biljaka ili 5-10 cm iznad njih. Privučene žutom bo-jom mušice se lijepe na ploče pa je svakodnevnim pregledom plo-ča lako ustanoviti vrijeme pojave štetnika. Često je vješanjem većeg broja žutih ljepljivih ploča mogu-će pohvatati veliki broj moljaca, pa zaštita insekticidima može izo-stati. No, kako se na biljkama isto-vremeno nalaze svi razvojni oblici štetnika, to nameće potrebu da su žute ljepljive ploče stalno pri-sutne u plasteniku i da se, kada se na njih nalijepi veliki broj moljaca, zamijene novim pločama.

Kada je napad štitastog molj-ca suviše jak, neophodna je pri-mjena insekticida. Kod tretiranja biljke je potrebno temeljito prska-ti (okupati), a tretiranja ponoviti nekoliko puta u razmaku od 4-5 dana kako se štetnik ne bi udo-maćio u plasteniku.

Kod česte primjene istog in-sekticida štitasti moljac veoma brzo postaje otporan na njegovo djelovanje. Stoga insekticide tre-ba koristiti naizmjenično da bi se izbjeglo ili bar usporilo stvaranje otpornih jedinki. Za suzbijanje štetnika mogu se koristiti sljedeći pripravci: Confidor SL 200, Boxer 200 SL, Kofumin 50 EC, Actellic 50 EC, zatim Karate 2,5 EC, Talstar EC (na rajčici i krastavcu) te Fastac 10 SC (na krastavcu) i drugi.



9

Moljci na naličju lista rajčice

Plodovi rajčice onečišćeni gljivama čađavicama Žute ploče privlače moljce

10


U toplijim dijelovima Her-cegovine tijekom srp-nja i kolovoza ozbiljniji

proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju «tropske vrućine». Stoga je biljkama potrebno osigurati dovoljne količine vode kako ulo-ženi trud ne bi bio uzaludan. Nije nevažno napomenuti da sve ljet-ne radove u povrtnjaku, počevši od zalijevanja pa do unošenja gnojiva, trebamo isključivo obav-ljati predvečer ili rano ujutro, kad temperature nisu previsoke.

Često se postavlja i pitanje

kada je tlo presuho, odnosno kako odrediti pravodobni moment zalijevanja. Stoga, trebate li povrće za-lijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Ras-padne li se, to je znak da je tlo presuho. Osim toga, vrtlari su često u nedoumici vezanoj za količinu utrošene vode neophodne za zalijevanje. A općenito govore-ći, količine vode variraju ovisno od klimatskih prilika, sastava tla pa sve do povrtne kulture koja se uzgaja. Ipak, vrijedi nepisa-no pravilo kako mlade biljke u

LJETO U POVRTNJAKUIako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke, intenzitet radova u povrtnja-ku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća, što se u našim južnim područjima jedino može ostvariti uz osigura-no navodnjavanje.

početku razvoja zahtijevaju 1-2 litra vode na dan, dok starije

VRSTA POVRĆA KOLIČINASJEMENA (g/m2) VRIJEME SJETVE

CVJETAČA 3 01.07.-20.07.

CIKLA 3 01.07.-10.07.

ENDIVIJA 3 01.07.-31.08.

MRKVA 4 01.07.-31.08.

PERŠIN 3 01.07.-31.08.

RADIČ 5 01.07.-31.08.

PORILUK 15 01.07.-31.08.

JESENSKA SALATA 3 01.07.-31.08.

ZIMSKI KUPUS 3 01.07.-15.07.

ZIMSKI KELJ 3 01.07.-20.07.

GRAH MAHUNAR 15 01.07.-15.08.

Podaci u tablici su orijentacijski jer optimalno vrijeme sjetve ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve od 20 srpnja do 10 kolovoza.

biljke troše od 2,5 do 5,5 litara dnevno. Ali, uvijek je starije bilj-ke poželjnije zalijevati jednom do dva puta tjedno s 10-20 litara po četvornom metru nego svaki dan s 5 litara vode. Pored toga, kako bi se sačuvala vlaga u tlu, dobro je povrće zastirati poko-šenom travom, slamom ili lišćem jer je dokazano da prostirka po četvornom metru uštedi čak i do jednu litru vode dnevno.

Sjetva povrća u toplijim područjima

Kod natapanja povrća pred-nost se uvijek daje vodi iz vodo-voda iz razloga što je bunarska voda suviše hladna te usporava dozrijevanje, a biljke zaostaju u rastu i gube na kakvoći. Na hladnu vodu iznimno su osjet-ljive rajčice, krastavci i mahune. Pored toga, hladna voda može prouzročiti opadanje cvjetova i tek zametnutih, mladih plodova. Ukoliko smo pak prisiljeni kori-stiti bunarsku vodu, prije njene uporabe moramo je ostaviti u bačvama ili sličnim spremnicima kako bi se ona malo i zagrijala.

Piše: josiP bRkljača, iNg.

Sjemenske kesice u Sjemenarninu agocentru


11

NATAPANJE POVRĆA TIJEKOM LJETNIH MJESECISvaki povrtlar veoma dobro zna kako bez zalijevanja uzgoj povrća tijekom vrućih ljetnih mjeseci nije ostvariv. A kako, kada i koliko zalijevati povrće nije jednostavno točno odrediti. Naime, potrebe povrća za vodom ovise od niza čimbenika.

Povrće sadržava velike količine vode, od 66 do 97 %, i s obzirom na kemijski

sastav tijekom uzgoja potrebno je obratiti pozornost natapanju kao osnovnom čimbeniku uzgoja. Razumljivo je da tijekom proljeća i jeseni povrće treba zalijevati manjim količinama vode ili se čak i ne zalijeva, ovisno od učestalosti oborina. Međutim, tijekom toplijeg dijela godine, tj. za ljetnih mjeseci, povrće se mora zalijevati s većim količinama vode, što opet ovisi od vrste uzgajanog povrća. A treba li povrće zalijevati, jednostavno procijenite na način da na dubini od 10-tak cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Ukoliko se raspadne znači da je tlo presuho i da treba odmah pristupiti natapanju.

Potrebe povrća za vodomVrijedi pravilo kako ranije

sorte povrća trebaju više vode od kasnih sorata. Osim toga, po-vrću je potrebna vlaga od počet-ka do kraja vegetacije, a najveća potreba je nakon presađivanja. Mladim je pak biljkama u počet-ku razvitka dnevno nužno osigu-rati 1-2 litre vode po četvornom metru dok one malo starije troše 2,5-3,5 litra dnevno. Velikim po-trošačima po četvornom metru treba osigurati od 4,5-5,5 litara vode dnevno. Među velikim po-trošačima svrstavamo lisnato povrće u vrijeme stvaranja lisne mase, dok plodovito povrće ne-što veće količine vode zahtijeva u vrijeme zametanja prvih cvje-tova, kod pojave prvih plodova i u vrijeme berbe. S druge stra-ne, tijekom samog dozrijevanja plodova sa zalijevanjem se pri-vremeno prestaje. Kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača, brokula,

Piše: josiP bRkljača, iNg. kelj pupčar, korabica) nipošto ne smijemo zaboraviti natapati u vrijeme oblikovanja glavica. Pored toga ova skupina povrća voli ovlaživanje cijele biljke pa ih stoga orošavajte i po lišću. Kori-jenasto povrće traži jednoličnu količinu vlage u svim razvojnim fazama, dok lukovičasto povrće zahtijeva natapanje tijekom prve dvije trećine vegetacije.

Vrijeme zalijevanjaU koje doba dana zalijevati

povrće, ovisi od činjenice uzgaja-la li se ono u zaštićenom prosto-ru ili na otvorenom polju. Tako je u plasteniku zalijevanje poželjno provoditi u ranim jutarnjim sati-ma jer je tada manja razlika tem-perature vode i zraka. Zapravo se u zaštićenom prostoru ne bi nikada trebalo zalijevati vodom temperature manje od 15 stup-njeva C i više. S druge strane, na otvorenom polju povrće se može zalijevati ili u ranim jutar-njim satima ili predvečer. Osim toga, kod uzgoja na otvorenom

nakon svake kiše i zalijevanja povrće okopajte kako bi se vlaga u tlu što dulje i zadržala. U novi-je vrijeme sve više se prakticira navodnjavanje sustavom kap po kap koje se vrlo jednostavno može ugraditi na slavinu vodo-voda. Riječ je o tzv. traka crije-vima s ugrađenim kapaljkama a čija je cijena izrazito pristupačna (0,12 KM po dužnom metru). Za-hvaljujući ovom sustavu, ostva-ruje se velika ušteda u potrošnji vode a istodobno se zalijeva samo dio tla oko biljke. Time se u većoj mjeri smanjuje rizik od pojave i razvitka plamenjače i pepelnice. Ukoliko kao izvor vode za natapanje koristimo bu-nare, moramo voditi računa da tu istu vodu prethodno malo i zagrijemo u bačvama ili sličnim spremnicima. Naime, hladna voda može prouzročiti opadanje cvjetova kao i mladih, tek za-metnutih plodova. A kako su na hladnu vodu posebice osjetljive naše najčešće uzgajane povrtne kulture poput rajčice, krastavaca i mahuna o ovom segmentu kod zalijevanja obavezno morate po-vesti računa.

Natapanje povrća plavljenjem

12


SKLADIŠTENJE LUKA

Optimalno vrijeme berbe ili vađenja luka je kada 50 do

80 % lišća padne. U područjima gdje je klima toplija (suša u vri-jeme vađenja luka), berba luka se može odgoditi sve dok se lišće ne posuši. Luk se vadi ruč-no ili posebnim oruđima. Nakon vađenja luk ostaje na gredici nekoliko dana da se posuši. Na-kon toga luk se dodatno očisti od lišća i korjenčića. Osim toga odvajaju se bolesne, oštećene i glavice debelog vrata. Svakako treba odvojiti i glavice sa suhom cvjetnom stabljikom, ukoliko to nije urađeno na polju.

Ako su glavice vlažne, odvo-ze se u posebne sušare gdje se obavlja sušenje. Sušare za luk su posebno opremljene perfori-ranim podovima i sustavom za ventiliranje toplim zrakom. Svr-ha ovog postupka je otklanjanje površinske vlage s glavica i suše-nje vrata da se izbjegnu površin-ske plijesni. Sušenje obično traje 1-2 tjedna, a nakon toga slijedi faza hlađenja.

Na manjim obiteljskim gos-podarstvima luk se nakon va-đenja i sušenja na polju ili u za-tvorenim prostorima «veže» u vijence i obično vješa na grede i ostavlja na mjestima s dobrom prozrakom.

SKLADIŠTENJE KRUMPIRAPri iskopu krumpira mora se

paziti da se gomolji ne ošte-te i da su što manje onečišćeni zemljom, kamenjem, ostacima cime. Svakako, ako se krumpir vadi u idealnim uvjetima vlaž-nosti tla, ovo je lakše ispoštivati. Često smo primorani krumpir vaditi u uvjetima prekomjerne ili nedostatne vlage u tlu, te su gomolji manje ili više onečišćeni zemljom ili drugim primjesama. Prije skladištenja gomolji krum-pira se očiste od zemlje, ostataka cime i drugih primjesa.

Nakon «čišćenja» krumpir odlazi u posebna skladišta, po-sebno građena za skladištenje krumpira. Ta skladišta su sa ak-tivnom ventilacijom. Dolaskom krumpira u skladište slijedi faza prosušivanja, a poslije toga, ukoliko ima oštećenih gomolja, slijedi faza «zarašćivanja rana» prilikom koje se gomolji izlažu temperaturi od 15 °C (12-18 °C) u trajanju od 1-2 tjedna uz rela-tivnu vlagu zraka od 80-95% uz kratka provjetravanja

Poslije te faze krumpir se sustavom ventiliranja ohladi na temperaturu 5-7 °C i na toj tem-peraturu krumpir se može čuvati i do 10 mjeseci. Krumpir koji je

namijenjen preradi čuva se na temperaturi većoj od 7 °C.

Nakon određenog perioda čuvanja, a prije odlaska na trži-šte, krumpir se dorađuje. Dorada krumpira podrazumijeva sorti-ranje, odvajanje oštećenih i bo-lesnih gomolja, četkanje, pranje te pakiranje u vrećice određene težine (za prodaju u trgovini pa-kira se u vrećice od 3-5 kg).

Manji proizvođači nemaju adekvatna skladišta, te krumpir skladište na različita mjesta (po-drumi, ostave i dr.). Neki proizvo-đači imaju trapove u kojima skla-dište i čuvaju krumpir. Krumpir se ne smije čuvati u PVC vreća-ma. Najbolje ga je čuvati u papir-nim vrećama u podrumima.

Piše: goRaN juRilj, diPl. iNg.

Piše: ivica doko, diPl. iNg.

Zašto krumpirpostaje sladak?Ako se krumpir čuva na tem-peraturi ispod 6 °C, dolazi do «zaslađivanja», odnosno na tim temperaturama dolazi do pretvorbe škroba u šećer. To je temperaturno ovisna, enci-matska kemijska reakcija, koja može ići u oba pravca: škroba u šećer i šećera u škrob.Sladak krumpir možemo «od-sladiti» ako ga 10-30 dana dr-žimo u toplom na temperaturi 15-20 °C.

Izvađeni krumpir treba adekvatno uskladištiti

UZGOJ KRASTAVACA NA MREŽI

Prednosti uzgoja krastavaca na mreži su višestru-ke. Naime, kod krastavaca uzgojenih na mreži pe-riod plodonošenja je znatno duži nego kod hori-zontalnog uzgoja na tlu, premda nije zanemariva ni činjenica kako se ostvaruje i znatna ušteda na proizvodnom prostoru.

Iako se i druge vrste mogu proizvoditi u vertikalnom uz-goju, krastavac je svakako ti-

pični predstavnik povrća kojem pogoduje uzgoj na mreži. To je i razumljivo ukoliko u obzir uzme-mo činjenicu da se na njegovoj stabljici nalaze vitice, koje kad se dohvate nekog predmeta, brzo ga obuhvate i obavijaju. Zbog toga se uostalom krastavac i može uzgajati uz naslon od žice, konopca, letvica i sl. Navedeni način uzgoja karakterističan je isključivo za salatne krastavce ali se u proizvodnji kornišona namijenjenih kiseljenju sve više koriste u kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Prednost uzgoja na mrežiPrije svega, vertikalni uzgoj

krastavaca na mreži najintenziv-niji je način proizvodnje kojim se redovito ostvaruju najviši prino-si. Prednost se ogleda i u velikoj uštedi u prostoru, što je poseb-no naglašeno u manjim obitelj-skim povrtnjacima u kojima se vodi borba za svaki centimetar slobodnog prostora. Osim toga, zbog bolje prozračnosti nasada kod uzgoja na mreži primjetna je i manja pojava bolesti. Drugim riječima, prednost takvog uzgo-ja ogleda se u činjenici kako su biljke izloženije strujanju zraka koji s njih isušuje rosu, čime se znatno smanjuju uvjeti za nasta-nak bolesti. Krastavci uzgojeni

na mreži znatno duže plodono-se, a pošto plodovi nisu u izrav-nom kontaktu s tlom, manje su podložni propadanju. Veliki proi-zvođači krastavaca zamijetili su i da kod vertikalnog uzgoja imaju manju pojavu gorkih plodova koja ovim sočnim plodovima ite-kako umanjuje tržnu vrijednost. To je lako objašnjivo ukoliko se zna da krastavci brzo reagiraju na razne poremećaje nastale u tijeku razvitka plodova. Znači da gorčina nije nikakva bolest nego brza reakcija biljke na bilo ka-kav zastoj ili nedostatak nastao tijekom vegetacije. Tako je utvr-đeno da gaženje po vriježama u vrijeme radova tijekom vege-tacije znatnije utječe na pojavu gorčine plodova. Kod uzgoja na mreži gorčina izostaje, premda na njenu pojavu mogu utjecati i niske, odnosno visoke tem-perature, zalijevanje hladnom vodom u doba sunčane žege i sl.. I na koncu, velika prednost vertikalnog uzgoja krastavca u velikim nasadima ogleda se u činjenici kako je plodove lakše brati, oni se lakše uočavaju pa je sukladno tomu jednostavnije organizirati berbu.

Zakidanje zaperakaKod uzgoja krastavaca na

mreži neizostavna mjera jest zakidanje zaperaka. Naime, po-trebno je s donjeg dijela sta-bljike ukloniti sve zaperke koji se pojave iz pazuha listova. Na-vedena mjera se provodi čim

vriježe narastu 50-60 cm. Isto-dobno je potrebno centralnu vriježu usmjeriti u okca prethod-no postavljene mreže. Međutim, obično se iz neznanja naknadno formirani zaperci također odstra-njuju. Ono što je bitno naglasiti jest da se takvi naknadno pojav-ljeni zaperci ne trebaju zakidati, već ih je tijekom vegetacije sku-pa s glavnom vriježom potrebno usmjeriti u okca mreže. Obično se to provodi svakih pet dana tj. sve dok vriježe ne narastu do vrha postavljene mreže preko koje se onda pažljivo prebacuju i spuštaju na suprotnu stranu. Osim toga, za uspješan vertika-lan uzgoj krastavaca bitno je osi-gurati četiri do pet ravnomjerno raspoređenih biljaka na dužnom metru. Ukoliko ne osiguramo takav optimalan sklop, biljke će

formirati preveliku vegetativnu masu koja će onemogućavati berbu, uz rapidno opadanje pri-nosa i osjetnu pojavu biljnih bo-lesti. Ali generalno gledano, na-čin reguliranja rasta krastavaca ovisit će od same sorte i bujnosti biljaka.

I na kraju spomenimo kako se u odnosu na klasičan način uzgoja, zahvaljujući mrežama postiže veći urod za čak 50 po-sto, plodovi rastu bez napada gljivičnih bolesti, sigurnije je oprašivanje cvjetova a pojačana je i asimilacija (fotosinteza) zbog jačeg utjecaja sunčeve energije. Osim toga plodovi se ne prljaju, cijela berba je brža i lakše izvedi-va pa se navedena mjera uzgo-ja krastavaca kvalificira kao više nego poželjna...


13


Uzgoj krastavaca na mreži

Mreža za uzgoj krastavaca

14


Značaj plodoreda(plodosmjene)

Razlozi uvođenja plodoreda mogu biti brojni i to organizacijsko-tehnički, agrotehnički i ekonomski. Danas se plodored smatra jednim od temeljnih oruđa u integriranoj odnosno ekološki prihvatljivoj ra-tarskoj proizvodnji. Općenito se može reći da se povećanjem broja usjeva u plodosmjeni prekida ra-zvojni ciklus određenih štetnika i bolesti čime se oni manje šire u tlu i manje napadaju uzgajane kultu-re, a isto vrijedi i za korove. Stoga je izmjena kultura na istoj parceli posebno značajna u manje inten-zivnoj ratarskoj proizvodnji. Tada je za učinkovitu proizvodnju ratar-skih kultura važno tlo održavati u što plodnijem prirodnom stanju, sa što boljom strukturom, sadrža-jem organske tvari i biljnih hranji-va u njoj. Tome osobito pomaže uzgoj višegodišnjih lepirnjača (lu-cerne, djeteline) samih ili u smjesi s višegodišnjim travama. Jednogo-dišnje lepirnjače (soja, bob, grašak, grahorice i druge) mogu također obogatiti tlo glavnim biljnim hra-njivom, dušikom. U svakoj kulturi rastu tipični korovi koji su drugačiji

nego korovi u drugim usjevima. Pogotovo se razlikuju korovi u jed-nogodišnjim ratarskim kulturama u usporedbi s onim u višegodiš-njim krmnim kulturama. Što se više drugih kultura različitog načina uzgajanja izmjenjuje u plodoredu, to se manje šire opasni korovi, a to omogućuje značajno smanjenje u primjeni kemijskih sredstava (her-bicida). Nadalje, izmjena okopavi-na s kulturama guste sjetve, kao što su prave žitarice, uljana repica, višegodišnje krmne kulture, po-trebno je na terenima blagog nagi-ba na kojima se još može odvijati ratarska proizvodnja. Uz smanjenu obradu tla ili izravnu sjetvu u uni-štenu tratinu, nagnuti tereni bolje se čuvaju od odnošenja tla vodom. Uzgojem različitih kultura na više parcela istovremeno tako da se u istoj godini na svakoj parceli nala-zi druga kultura značajno je jer se tako smanjuju štete u vrlo nepo-voljnim godinama. Jaka suša i vrlo toplo vrijeme sredinom ljeta može, primjerice, jako smanjiti prinos kukuruza, malo štetiti ukupnom prinosu sijena lucerne, a ne imati nikakav utjecaj na prinos strnih žitarica. Jednom riječju, rijetko je koja godina vremenski nepovoljna

za sve kulture koje se izmjenjuju na raznim parcelama.

Najčešći plodorediKukuruz i pšenica u nas su naj-

raširenije kulture pa se zato one najčešće izmjenjuju na parcelama. To je vrlo dobro poznati uzgoj u dvopolju. Izmjenjivanje kukuruza i pšenice često se proširuje s jed-nogodišnjom lepirnjačom, prije svega visoko vrijednom sojom. U plodored još mogu biti uključene šećerna repa, suncokret, uljana repica, krumpir i druge kulture, a to su kulture koje se rjeđe vraća-ju na istu površinu. U plodored mogu biti uključene i višegodišnje krmne kulture poput lucerne koje se uzgajaju i do pet godina na istoj parceli. Kod izmjene kultura treba znati dobre i slabe strane tih kultu-ra kao predusjeva narednoj kulturi. Dobar predusjev je svaka ona kul-tura nakon koje se sva obrada tla i cjelovita gnojidba može izvesti u pravo vrijeme. Nadalje, poželjno je da kulture u slijedu nemaju za-jedničke korove. Primjer jednog ta-kvog opasnog korova je višegodiš-nji korov slak koji se razmnožava podzemnim dijelovima. Predusjev koji dobro guši korove i ostavlja čisto polje, a poslije žetve ostavlja veliku masu svoje slame koja je bo-gata biljnim hranjivima i time po-boljšava plodnost tla te dubokim korijenom dobro rahli tlo bit će najbolji mogući predusjev svakoj kulturi koja slijedi iz nje.

Dugotrajni uzgoj istekulture (monokultura)

Negativne popratne pojave dugotrajnog uzgoja jedne kulture na istoj parceli povezane su s tzv. «umorom» tla kada tlo više nije pogodno za uzgoj određene kul-ture, a za druge jest. Glavni razlozi

Plodored (plodosmjena) Prinos kukuruza dt/ha Index %

Monokultura kukuruza 56,6 67

Pšenica-kukuruz 84,7 100

Soja-kukuruz 78,6 93

Soja-pšenica-kukuruz 89,0 105

Pšenica-crv.djetelina-kukuruz 82,8 98

Soja-pšenica-repica-kukuruz 94,2 111

Soja-pšenica-crv.djetelina-kukuruz 85,8 101

Lucerna-lucerna-lucerna-kukuruz 65,7 78

umornosti tla su štetni međupro-dukti nastali razgradnjom biljnih ostataka, međusobno djelovanje mikroorganizama i nagomilavanje štetnih bolesti i štetnika. Primje-nom suvremenih agrotehničkih mjera obrade tla, gnojidbe i zaštite može se osjetno smanjiti umor-nost tla pa se i izmijenjena kultura na istoj parceli može jako suziti, a da prinosi ostanu dobri i visoki. To suženje može biti toliko da se primjerice kukuruz često uzgaja 2 do 3 godine uzastopno ili nepre-kidno dugo godina. Uzastopno uzgajanje kukuruza u nas poznato je poslije pšenice, a neprekidno na poplavnim terenima uz rijeke i u kraškim poljima. To su tzv. «vječna» kukuruzna polja. Međutim, dobar uspjeh ponovljenog, a osobito du-gotrajnog uzgajanja neke kulture na istoj parceli, može se polučiti samo na ravnim terenima i tereni-ma malog (3-5 %) nagiba te na tlu dobrih osobina. Srednje teška ilo-vasta, plodna, duboka i propusna tla pogodna su za ovakav način uzgajanja. Parcele jako zakorovlje-ne opasnim korovima koji se teško uništavaju i uz primjenu herbicida nisu pogodne za uzgoj iste kultu-re dvije ili više godina uzastopno. Potreba za ponovljenim ili dugo-trajnim uzgojem neke kulture na istoj parceli javlja se u slučajevima kada se ta kultura može dobro prodati ili kada ju se puno treba za vlastite potrebe na gospodarstvu. Prednost takvog uzgajanja je u na-bavi samo onih strojeva potrebnih u proizvodnji jedne ili malog broja kultura te više slobodnog vremena za poljoprivrednike za druge ak-tivnosti izvan ratarstva. Međutim, u bliskoj budućnosti plodored će opet zauzeti ključnu ulogu na putu prema ekološki prihvatljivijoj ratar-skoj proizvodnji.

Prosječni prinos zrna kukuruza u različitim plodoredima temeljem desetogodišnjih istraživanja Agronomskog fakulteta na tlima gornje Posavine.

Piše: dR. sc. Zlatko svečNjak

RAZLOZI UVOĐENJA

PLODOREDA

Pšenica dobar predusjev za moge kulture


15

Kupus potječe iz Sredoze-mlja a uzgaja se gotovo 3000 godina. U srednjoj

Europi počeo se uzgajati u raz-doblju od 8. do 15. stoljeća, odakle su ga trgovci i pomorci proširili po cijelom svijetu. Za širenje kupusa najzaslužnija je njegova velika hranidbena vri-jednost koja do posebnog izra-žaja dolazi u zimskom periodu kada kiseli kupus predstavlja jednu od nezaobilaznih namir-nica. Osim toga, ljubitelji čašice nakon prekomjerne konzumaci-je vina često znaju piti rasol od ukiseljenog kupusa kako bi im glava postala “bistrija”. Među-tim, ne trebaju se nimalo sramiti jer su na sličan način to radili i Rimljani koji su u stankama ču-venih pijanki konzumirali svježe lišće kupusa, vjerujući kako će im kupus apsorbirati alkohol iz vina. Ali, kako bismo mogli uži-vati u vrijednostima ovog povr-ća, prvo ga trebamo proizvesti.

Odabir tla i plodoredaU pravilu, kasni kupus naj-

veće prinose ostvaruje ako se proizvodi na duboko oranim,

plodnim i strukturnim tlima. Za kasnu proizvodnju kupus se sadi na težim tlima koja dobro čuva-ju vlagu. Međutim, pogrešno je mišljenje da ga treba saditi na izrazito vlažnim tlima jer u tom slučaju dolazi do zastoja u rastu dok se glavice uopće ne obliku-ju. Pored toga, nužno je voditi računa i o plodoredu, odnosno, kupus treba saditi na istoj povr-šini tek za 3-4 godine. Ukoliko je riječ o ozbiljnijoj proizvodnji, trebamo pripaziti i na odabir predkultura. Najbolje predkul-ture za kupus smatraju se ma-

hunarke, trave, žitarice, krumpir, krastavac i rajčica. Ovisno od područja uzgoja, u Hercegovini se sadnja uglavnom obavlja od-mah nakon vađenja krumpira ili berbe ranih rajčica.

Sadnja kupusaRokovi sjetve i sadnje ka-

snog kupusa variraju od po-dručja uzgoja. U kontinentalnoj klimi kasni kupus najčešće se sije polovicom svibnja dok se sadnja obavlja mjesec dana ka-snije, točnije oko 20. lipnja. U toplijem klimatu sjetva se obav-lja najčešće u prvoj polovici srp-nja što znači da je sadnja mo-guća tijekom cijelog kolovoza. Međutim, treba znati da sadnja kasnog kupusa tijekom rujna ne bi donijela rezultate jer se ne bi formirale glavica, već samo lisne rozete. Iako na razmak sadnje utječe izbor sorte/hibrida kao i način obrade tla, najčešći me-đuredni razmak iznosi 50-60 cm a unutar reda 30-40 cm.

Sorte i hibridi kupusaza jesensku i zimskuproizvodnju

BRAVO F1 - zbog odlične kvalitete lista trenutno je neza-mjenjiv kako za svježu potroš-nju tako i za kiseljenje. Duljina vegetacije iznosi 95 dana a pro-sječna težina glavice 2-3,5 kg. Glavice su kompaktne i tvrde a hibrid je prepoznatljiv po svojoj plavkasto zelenkastoj boji.

QUISTO F1 - hibrid pogo-dan za izravnu konzumaciju, skladištenje kao i preradu u ki-seli kupus. Duljina vegetacije od sadnje iznosi oko 80 dana dok je prosječna težina glavica 2-4 kg. Hibrid je izrazito otporan na pu-

LJETNA SADNJA

Kupus ima veliku važnost u ljudskoj prehrani zbog čega se i proizvodi tijekom cijele godine. Kod nas je posebno aktualna sadnja kasnijih sorti kupusa čije se glavice prvenstveno koriste za kiseljenje

KUPUSA

Piše: mladeN kaRačić, diPl. iNg.

canje te može ostati i nekoliko mjeseci na polju u zrelom stanju bez ikakve opasnosti od puca-nja. Boja glavice je modro-zele-na a zbog velike energije rasta dobro podnosi uzgoj i na nešto lošijim tlima.

HINOVA F1 - kasni hibrid namijenjen za kiseljenje. Od presađivanja vegetacija iznosi 155 dana. Obrazuje vrlo kvali-tetne, okruglo plosnate glavice. Može dugo stajati na polju a rezistentan je na duhanske bo-lesti.

SARATOGA F1 - jedan od najzastupljenijih hibrida u na-šem proizvodnom području. Duljina vegetacije iznosi 145 dana. Oblikuje okrugle, čvrste glavice, fine strukture. I nakon duljeg skladištenja zadržava izrazito lijepu boju.

VARAŽDINSKI KUPUS - kasna sorta namijenjena kise-ljenju. Riječ je o sorti plosnatih zbijenih glavica, svijetlozelene boje. Prosječna težina glavica iznosi 2 kg. Duljina vegetacije iznosi 150 dana.

FUTOŠKI KUPUS - kasna sorta namijenjena kako za po-trošnju u svježem stanju tako i za kiseljenje. Duljina vegetaci-je iznosi 160 dana a prosječna težina glavica 3-4 kg. Formira okrugle glavice, karakteristične svijetlozelene boje.

SLAVA - nešto ranija sor-ta kupusa koja formira čvrste, okrugle glavice tamnozelene boje. Duljina vegetacije iznosi 125-130 dana. Radi se o prilično nezahtijevnoj sorti kupusa koja ostvaruje dobre prinose i u loši-jim uvjetima uzgoja. Presadnice kupusa

Bravo - najzastupljeniji hibrid kupusa

16


OPADANJE PLODOVA S VOĆAKAViše naših pretplatnika izrazilo je bojazan zbog opadanja plodova nakon završetka cvatnje. Pretpostavili su da su plodovi zametnuti, odnosno oplođeni, sada u velikoj mjeri opadaju. Pitaju se hoće li se opadanje zaustaviti i koji je uzrok toj pojavi. U ovom članku pojasnit ćemo zbog čega u pojedinim fazama rasta i razvitka ploda može doći do većeg ili manjeg opadanja plodova, i o mogućnosti sprječavanja prekomjernog i neprirodnog opadanja.

Postoji prirodno regularno opadanje suvišnih plodo-va i opadanje koje je uzro-

kovano lošom njegom voćaka. Razlikujemo tri vala opadanja plodova. Prvo opadanje odvija se poslije cvatnje, drugo u lipnju pa ga zovemo lipanjsko opadanje, a treće prije berbe. No, plodovi mogu opadati i izvan ta tri glav-na vala, ako uslijede nepovolj-ne klimatske prilike, kao što su: pozeb, olujni vjetrovi i tuča, ili u slučaju jačeg napada bolesti i štetočina. Potrebno je poznavati uzroke opadanja plodova, kako bi mogli utjecati na smanjenje opadanja, a time na povećanje rodnosti voćaka. Postoje stano-vite razlike u opadanju plodova između jezgričavih voćaka (ja-buka, kruška, dunja, oskoruša) i koštičavih voćaka (šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja). Kod ko-štičavih voćaka zametanje plodo-va je obilnije. Opadanje plodova je također periodično, ali se faze

opadanja ne razlikuju tako jasno kao kod jezgričavog voća. Opa-danje se zbiva u tri vala, ali se če-sto drugi i treći val stapaju. Prvo opadanje nakon cvatnje traje dva do tri tjedna. Drugo opadanje se podudara s fazom odrvenjavanja koštice, kada dolazi do zastoja u rastu ploda. Treća faza opadanja je slabije izražena, a javlja se kad plodovi postignu konačnu veliči-nu.

Opadanje plodovanakon cvatnje

Nakon cvatnje često uočava-mo jače opadanje plodova. Traje između 10 i 20 dana. Tada može opasti i do 75 posto plodova. To je prvi val opadanja plodova, do kojeg dolazi prirodno, jer se svi plodovi ne oplode. U početku započne rast plodova, ali se brzo zaustavi, jer neoplođeni sjemeni zametci ne luče hormone potreb-ne za diobu stanica i daljnji rast plodova. U ovom valu najčešće opadaju plodovi jabuka i kruša-ka, ali i drugih vrsta. Prvi opadaju

plodovi koji uopće nisu oplođeni, a potom kod jabuka i krušaka plo-dovi koji imaju oplođen po jedan ili dva sjemena zametka. Mali broj sjemenih zametaka ne luči do-voljno hormona koji bitno utje-ču na diobu stanica i rast ploda. Treba znati da se plodnica kruške sastoji od pet sraslih plodničkih li-stića, a u svakom se nalaze po dva sjemena zametka. Plodnica jabu-

ke se također sastoji od pet plod-ničkih listića, a u svakom dolaze po dva ili više sjemenih zameta-ka. U koštičavih voćaka plodnica je jednogradna, a u njoj dolaze dva sjemena zametka. Uz obilnu cvatnju jabuka i krušaka dovoljno je da se zametne 5-7 posto cvje-tova u plodove, pa da se postigne dobra rodnost. Kod sorti sitnijeg ploda potrebno je da se zametne 12 posto cvjetova u plodove. Kod bresaka, marelica i šljiva dobro je kada se 10-20 posto cvjetova za-metne u plodove, a kod trešanja i višanja 15-25 posto. Općenito treba znati da su rijetke plodnice u kojima se pri oprašivanju oplo-de svi sjemeni zametci. Sjemeni zametci se nakon oplodnje razvi-jaju u sjemenke. Kada razrežemo plod jabuke ili kruške, vidimo da je u njemu najčešće 5-6 sjemenki. No, ima plodova s dvije ili tri sje-menke. Koja je uloga sjemenki u održanju ploda? Prije svega tre-

ba naglasiti da se u sjemenkama svih vrsta voćaka (jabuka, kruška, breskva, šljiva itd.) luče hormoni koji potpomažu diobu stanica i rast ploda. Ako plod ima dovoljno oplođenih sjemenih zametaka, tada će dobro rasti i biti stabilan pa neće opasti. Plodovi u kojima nema oplođenih sjemenih za-metaka niti razvijenih sjemenki zastanu u rastu, jer ih na rast ne

Piše: PRof. dR. sc. ivo miljković

Opadanje tek zametnutih plodova dosta često


17

potiču hormoni. Nakon zastoja u rastu razvije se sloj odvajajućih plutastih stanica između petelj-ke i rodnog izbojka, pa popusti veza i plod opada. Što je manje oplođenih sjemenki u plodu, to je lučenje hormona slabije, a time i stabilnost ploda manja.

Na stabilnost ploda, odnosno smanjeno opadanje plodova s manjim brojem sjemenki utječe i stanje ishranjenosti voćke. Ako želimo da cvjetni pupovi i cvje-tovi budu razvijeniji, tada mjesec dana prije cvatnje treba voćke prihraniti dušičnim gnojivom, i to sa 150 kg KANA po 1 ha. Uz bo-lju opskrbu dušikom, bit će bolja i oplodnja. Napokon, ako želimo da manje plodova opadne nakon cvatnje, trebamo odmah nakon cvatnje voćke prihraniti drugom dozom dušičnog gnojiva, i to sa 150 kg KANA po 1 ha. U ovo vrije-me dodano dušično gnojivo pot-pomoći će rast plodova i mladica, koje se na početku vegetacije u proljeće odvija pretežno na račun rezervnih hranjiva iz korijena, de-bla i skeletnih grana. Osim toga, prihranjivanje prije cvatnje i po-slije cvatnje potpomaže proljetni rast korijena. Ako želimo provje-riti zbog čega su plodovi nakon cvatnje opali, tada ih trebamo razrezati i vidjeti sadrže li sjemen-ke. Na taj ćemo se način uvjeriti zbog čega u velikoj mjeri plodovi opadaju. Prekomjerno opadanje plodova nakon cvatnje može biti uzrokovano lošom oplodnjom, zbog nepovoljnih klimatskih pri-lika, a najčešće zahladnjenja u doba cvatnje. Naime, uz zahlad-njenje je slabija energija i ukupna klijavost polena, pa ne dođe do oplodnje. Osim toga, uz hladnije

vrijeme ne lete niti pčele koje ina-če slove kao najmarljiviji prenosi-telji polena ili najbolji oprašivači. Katkad i uz vrlo povoljne klimat-ske prilike, u doba cvatnje mogu opasti gotovo svi plodovi nakon cvatnje. To se rijetko događa. Uzrok može biti loše odabran sor-timent. Znamo da se sorte jabuka i krušaka, zatim veliki broj šljiva i trešanja itd., ne mogu oploditi svojim polenom već su upućene na međuoprašivanje i oplodnju polenom druge sorte. Ako ima-mo pojedinačna stabla jedne sorte, tada ih nema tko oprašiti i oploditi. Logično je, dakle, da će nakon cvatnje neoplođeni plodo-vi opasti.

Lipanjskoopadanje plodova

U lipnju nastupa drugi val opadanja plodova. Lipanjsko opadanje izraženije je kod mladih voćaka, s naglašenom bujnošću. Opadanje može biti više ili ma-nje izraženo, ovisno o klimatskim prilikama i stupnju ishranjenosti voćaka. U ovom će valu opadati prvo plodovi u kojima je manji broj sjemenki. Povećano opada-nje može prouzročiti suša, jer je

tada otežano primanje hranjiva iz tla. Drugi razlog može biti slaba ishranjenost voćaka općenito, a posebice dušikom. Protiv lipanj-skog opadanja borimo se nata-panjem i prihranom dušičnim gnojivima. Da se spriječi ili znat-no smanji lipanjsko opadanje plodova, preporučuje se u drugoj polovici svibnja provesti treće prihranjivanje dušičnim gnoji-vom. U to se vrijeme gnoji sa 100 kg /ha KANA. Postoji i mogućnost primjene hormonskih pripravaka, kako bi hormoni poticali dalji rast ploda i utjecali na smanjenje opa-danja. No, ta je praksa složena pa se rijetko primjenjuje. Ako se i pri-mjeni, to se obavlja pod stručnim nadzorom, kako ne bismo prou-zročili nepoželjne posljedice.

Opadanje plodovaprije berbe

Prije berbe počinje treći val opadanja plodova. Uzroka opa-danju je više. No, opadanje je u tom valu znatno manje izraženo. Dakako, šteta je tada velika, jer opadaju plodovi koji su utrošili hranu, a nisu se održali do berbe. Nepovoljne klimatske prilike kao što je tuča ili olujni vjetar uoči

berbe mogu počiniti velike štete. Prije berbe, inače, opadaju plodo-vi napadnuti štetočinama kao što je kod jabuke napad jabučnog savijača (crvljivost). Katkad opa-daju pojedini plodovi i u slučaju kada dolaze zajedno, (u «grozdo-vima») tri ili četiri skupa, pa zbog naglog bubrenja i povećanja vo-lumena ploda dolazi do istiskiva-nja plodova. To se češće događa kod sorti čije su kraće peteljke na plodovima. Plodovi s dugim peteljkama, kao što je kod jabuke Zlatni delišes, a kod kruške Bo-skova bočica, često dolaze jedan uz drugi, jer je cvat zvana gronja, u kojoj je pet do šest cvjetova, pa ako se svi oplode, mogu se svi razviti do berbe. Čest je slučaj da kod kruške Conference i Abbe Fetel u gronji do berbe bude 4-5 plodova. Nasuprot tomu, u cva-tu, dakle gronji sorte Viljamovke imamo najčešće jedan, a rjeđe dva ploda. No, može biti i drugih razloga povećanog opadanja plodova. Na primjer, ako plodo-vi nejednolično dozrijevaju, što je slučaj kod nekih sorti s prote-gnutim dozrijevanjem, tada zbog toga što pojedini plodovi ranije dozriju mogu i opasti. Ako ima-mo sorte s nejednoličnim ili pro-tegnutim dozrijevanjem, treba-mo provesti berbu u više navrata ili, kako običavamo reći, treba provoditi podbiranje plodova. Napomenimo i to da prije berbe u pojedinim slučajevima zbog jače izražene suše može doći do osjetnijeg opadanja plodova. Na-ime, u to vrijeme plodovi bubre i trebaju puno, odnosno dovoljno vlage. Stoga se predlaže u takvim slučajevima po mogućnosti pro-vesti natapanje.

Otpali plodovi jabuke zbog tuče Oštećeni plodovi jabuke od tuče

Opadanje plodova zbog napada štetnika

18


DORADA I SUŠENJE BUNDEVINIH SJEMENKI

U procesu proizvodnje uljne bundeve osobito je značajno strojno izdvaja-nje sjemenki od preosta-log dijela bundeve, koje treba obaviti s najmanjim mogućim oštećenjima i gubitcima. Za intenzivnu proizvodnju bundeva ruč-no izdvajanje ne dolazi u obzir, jer prema vlasti-tim istraživanjima, jedan radnik za osam sati može izdvojiti 35-40 kg svježih sjemenki. Ako se izdvaja-nje obavlja strojem, tada se za isto vrijeme može iz-dvojiti 2000-2500 kg svje-žih sjemenki.

Tako izdvojene sjemenke u što kraćem vremenu treba doraditi tj. dovesti ih u stanje

da se mogu dulje čuvati (do jedne godine), bez bojazni da kakvoća tako dorađenih sjemenki dođe u pitanje. Presudan je utjecaj na kakvoću sjemenki, a poslije i ulja procesa sušenja, odnosno tempe-ratura zraka za sušenje sjemenki.

Doradabundevinih sjemenki

Ključne faze u tehnologiji uzgoja i dorade bundevinih sje-menki su mehanizirano ubiranje i sušenje sjemenki. Sušenje bun-devinih sjemenki obično se obav-lja u podnim sušarama namije-njenima sušenju duhana. Pritom se mora voditi računa da sušare budu indirektne, odnosno da se plinovi nakon izgaranja posebno ulja za loženje ne smiju miješati s okolnim zrakom, koji se zagrija-va. Okolni zrak putem izmjenji-vača topline preuzima toplinsku energiju od plinova izgaranja, te se propuhava kroz masu sjemen-ki. Sušenjem sjemenki nužno je sačuvati prirodna svojstva što je moguće dulje, a najmanje do iduće berbe. Prirodnim sušenjem okolnim zrakom to je praktički

nemoguće postići, osobito u lo-šim vremenskim uvjetima (po-većani sadržaj vlage u okolnom zraku). Samo nekoliko sati nakon ubiranja i pranja sjemenki, naime, dolazi do napada plijesni i gubit-ka klorofilne pokožice sjemenki golica. Time se značajno naruša-va kakvoća sjemenke, odnosno poslije ulja. Stoga, ubrane sje-menke treba u što kraćem roku oprati i osušiti zagrijanim zrakom za sušenje u posebnim postroje-njima-sušarama.

Sušenje sjemenki golicaSušenje bundevinih sjemen-

ki golica u ukupnim troškovima uzgoja i dorade iznosi gotovo 30 posto. Sadržaj primjesa (najčešće komadići pulpe ploda) kreće se oko 10 posto. Komadići pulpe sa-drže između 92 i 95 posto vode. Stoga je nužno strojno ubrane sjemenke oprati u većoj količini vode, jer se osim sluzi s površine sjemenki uklanja i veliki dio pri-mjesa. Pranjem se povećava sa-držaj površinske vode s 35-40 po-sto, koliko sjemenka golica sadrži nakon ubiranja, na 48-52 posto nakon pranja. Na površini od jed-nog hektara prosječan urod sje-menki golica u našim proizvod-nim uvjetima kreće se oko 1300 kg (bez primjesa), koje sadrže oko

35 posto vode. Kad se sjemenke operu, njihova se vlaga povećava na 48 posto. Samim tim povećava se i masa sjemenki s 1300 na oko 1600 kg. Kad je proces sušenja sjemenki završen (vlaga se sma-nji sa 48 na 7-8 posto), početna masa vlažnih sjemenki od 1600 kg svedena je svega na oko 800 kg osušenih sjemenki i isto toliko izdvojene vode. U prosjeku se od ukupne količine ubranih i opra-nih sjemenki golica nakon suše-nja i izdvajanja primjesa dobije oko 50 posto suhih sjemenki. Vri-jeme (brzina) tehnološkog pro-cesa sušenja sjemenki bundeve uvjetuje prohodnost (transport) vode iz unutrašnjosti sjemenke prema površini, a da se pritom sjemenka ne pregrije. U završnoj fazi sušenja kretanje vode kroz kapilare od središnjeg prema po-vršinskom dijelu sjemenke nije tako intenzivan, brzina sušenja linearno pada, a temperatura sje-menke raste. U tom slučaju može doći do nepoželjnog termičkog oštećenja koje se odražava ne-povratnim promjenama u samoj strukturi sjemenke, odnosno sje-menke se pregrijavaju i djelomice nagorijevaju (na više od 800 C). Važno je napomenuti da sjemen-ka golica zagrijana tijekom pro-cesa sušenja na više od 450 C u trajanju od desetak minuta trajno gubi svojstvo klijavosti.

Sušenje običnihsjemenki s ljuskom

Sušenje obične sjemenke s ljuskom može podnijeti više temperature zraka za sušenje, jer sjemenke sadrže poroznu ljusku za razliku od sjemenke golice koja je ovijena vrlo tankom klo-rofilnom opnom. Prostor između ljuske i jezgre služi kao svojevrsni termoizolator, štiti jezgru od pre-grijavanja tijekom sušenja. Zbog toga je obična sjemenka otpor-nija na više temperature tijekom procesa sušenja, uvijek sadrži više vode (jer je ljuska vrlo higrosko-pna) u odnosu na sjemenku go-licu. Sadržaj vlage nakon ubiranja

obične sjemenke s ljuskom kreće se između 42 i 46 posto, a nakon pranja sadržaj vode dostiže 60-65 posto, pa stoga treba utrošiti više energije za sušenje obične sjemenke u odnosu na sjemenku golicu.

Čišćenje i uskladištenjesjemenki bundeve

Osušene sjemenke golice nužno je dobro pročistiti strujom zraka (zaostale lake primjese), a isto tako kombiniranim sitima odvojiti teže primjese. Sjemenke se potom pakiraju u papirnate ili jumbo vreće u suha, tamna i pro-zračna skladišta, gdje se mogu vrlo uspješno čuvati do trenutka prerade, ili najdulje do 12 mjese-ci, odnosno do nove berbe.

Piše: dR. sc. stjePaN sito

Sjemenke bundeve

Sve veći uzgoj bundeva za proizvodnju ulja


19

VILINA KOSICA UNIŠTAVA VELIKI BROJ BILJAKAPoznato je više od 100 vrsta vilinih kosica u svijetu, a kod nas ih je desetak. Naj-raširenije su Cuscuta epithymum, koja parazitira na biljkama iz porodice legumi-noza (pr. djetelinama, lucerni i dr.), zatim Cuscuta campestris, koja uglavnom pa-razitira na nekim povrtnim biljkama (pr. paprici, rajčici, krumpiru i dr.) i Cuscuta europaea, koja parazitira na velikom broju biljaka, ali najčešće na samoniklim.

Postoji više narodnih imena za viline kosice, primjeri-ce vlas, kokotica, vlasulja,

predence, pripuzica i dr. Bez ob-zira na to o kojoj je vrsti riječ, sve viline kosice lako se prepoznaju po tankim i nitastim stabljika-ma žutosmeđe ili žutocrvene boje. Stabljike su u potpunosti bez lišća i obavijaju se oko bi-ljaka domaćina, koje razvojem u potpunosti zapletu, što je ka-rakteristični izgled napada ove

parazitske biljke. Cvjetovi su bijeli, a javljaju se kao gusti cva-tovi, na kojima nastaju tobolci s golemim brojem sjemenki. Sje-menke imaju veliku vitalnost i zadržavaju klijavost u tlu i dulje od 10 godina. Ova duga sposob-nost klijavosti predstavlja najve-ću opasnost ove parazitske bilj-ke. Naime, sjemenke žive dugo u tlu u latentnom ili pritajenu živo-tu, i kliju tek kada dođu u dodir s korijenom odgovarajuće biljke domaćina.

Sjemenka odmah klije i s kli-com se priljubi uz biljku. Zatim stvara tzv. stanice sisaljke ili ha-ustorije, pomoću kojih se probija u staničje biljke domaćina, sve do provodnog staničja, odakle crpi vodu i ostale hranjive tva-

ri. Nakon ostvarenog kontakta s biljkom domaćinom, počinje intenzivni rast viline kosice i na-pad se tada lako uočava. Dok ne ostvari kontakt s biljkom, vilina kosica vrlo se teško primjećuje. Obično se pojavljuje u obliku tzv. žarišta ili legla, koja se pojavljuju kao koncentrični krugovi. Osobi-to je vidljivo kod napada viline kosice na djetelinama i lucerni. Vilina kosica se širi u tijeku ve-getacije vegetativno (dijelovima stabljike), ali je glavni način šire-nja putem sjemena, koje se pre-nosi zajedno sa sjemenom bilja-

ka domaćina. Stoga je potreban laboratorijski pregled sjemena osjetljivih biljaka na prisutnost viline kosice. Za čišćenje sjeme-na kultiviranih biljaka od sjeme-na viline kosice postoje posebno razrađene metode i uređaji.

Zaštitne mjereOd preventivnih zaštitnih

mjera važan je i plodored. Od izravnih zaštitnih mjera obično se provodi spaljivanje mjesta ili žarišta na kojima se javi, a u ne-kim slučajevima (kod lucerne i djetelina) mogu se koristiti i neki herbicidi na bazi trifluralina i na bazi propizamida (Kerb 50 W), koji se primjenjuju prije klijanja kulture.

Piše: dR. sc. tihomiR miličević

Vilina kosica parazitira na krastavcu Vilina kosica u nasadu paprike

Cuscuta sp.Cuscuta campestris

PITANJA I ODGOVORINešto više o ZamiokukU svom stanu, među različitim vrstama ukrasnih lončanica, imam i jednu za koju mi je pro-davačica rekla kako se zove Zamiokulkas. Zanima me o ka-kvoj je biljci riječ i zašto njenog opisa nema ni u jednoj novijoj knjizi o cvjećarstvu?Dobro ste primijetili kako je riječ o dekorativnoj biljci o kojoj je malo poznatih i dostupnih po-dataka, čak i u literaturi novijeg datuma. A zamiokulkas obične naraste 50-130 cm visoko, ovisno o uvjetima uzgoja. Snažni izboji zamiokulkasa izrastaju iz korijena i nose nasuprotno poredane oval-ne, kožaste liske te načinom rasta podsjećaju na palme. Posebno su zadebljali pri svojoj osnovi, što ustvari predstavlja spremnike za vodu, koji mu u njegovoj domo-vini jugoistočnoj Africi omoguću-ju preživljavanje tijekom sušnih razdoblja. Ukoliko mu pružite odgovarajuću njegu, zamiokul-kas će čak formirati i neugledne zelenkaste cvjetove bez mirisa, a koji će se pojaviti tijekom prolje-ća (ožujak/travanj). Najbolje uspi-jeva na svijetlu mjestu bez izrav-nog sunca pri temperaturi koja zimi nije niža od 16 stupnjeva C. Pošto mu godi vlažno okruženje, češće prskajte listove odstajalom mekom vodom iz finog raspršiva-ča. Međutim, kako bi ova ukrasna biljka brzo rasla trebate je u peri-odu od ožujka do rujna redovito i prihranjivati svakih 10-tak dana namjenskim gnojivom za zele-ne (lisnate) sobne biljke. Za sve dodatne informacije, vezano za ovu ukrasnu biljku, možete me slobodno potražiti u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru.

Josip Brkljača, ing.

Uzgoj cvjetačeSvake godine za potrebe do-maćinstva i lokalnog tržišta uzgajam cvjetaču za kasnu je-sensku proizvodnju. Stoga me zanima kada se vrši sjetva cvje-tače i koji su optimalni razmaci njene sadnje.Za kasnu jesensku proizvodnju cvjetača se sije tijekom svibnja

a presađuje u tijeku lipnja, što se odnosi na kontinentalno područ-je naše zemlje. S druge strane, u toplijem klimatu cvjetača se sije u srpnju, a sadi u kolovozu za jesen-sku berbu. Za zimsku i proljetnu berbu sjetva se pak obavlja u ko-lovozu, a sadnja u rujnu. Međutim, u praksi se običava da se sorte cvjetače dulje vegetacije siju ne-što ranije od sorti kraće vegetacije. Kasni jesenski hibridi ili sorte sade se na razmak 60 x 60 cm ili 70 x 60 cm, s tim da je bitno naglasiti kako u kontinentalnim uvjetima uzgoja berbu cvjetače treba planirati pri-je dolaska hladnijih dana.

Nino Rotim, dipl.ing.

Zdravstvena i hranidbena vrijednost plodovakrastavcaNedavno sam bio na pregledu kod liječnika koji mi je dijagno-sticirao gastritis želuca. Osim propisanih medikamenata pre-poručio mi je konzumiranje sa-latnih krastavaca. Zato bih vam bio iznimno zahvalan ako biste mi naveli hranidbene vrijedno-sti te potvrdili njegova ljekovi-ta svojstva.Za krastavac je karakteristično da pripada skupini povrća koju je relativno lako uzgojiti u vlastitom vrtu. A kada ga uzgojimo u vla-stitom «aranžmanu», krastavac predstavlja svojevrstan hranjivi lijek iz našeg vrta. S druge strane, kupnja krastavaca na tržnicama i placevima je veliki rizik iz razloga što se radi o povrću koje je nuž-no redovito brati pa kod primje-ne pesticida treba strogo voditi računa o karenci, što nesavjesni proizvođači povrća nerijetko za-nemaruju. A pravilno uzgojen, nutritivno gledajući, krastavac sadržava razmjerno visok posto-tak minerala. Njegova koža je najhranjivija (sadržava soli i vita-mine) što znači da ukoliko nisu tretirani pesticidima krastavce prije konzumiranja ne bi trebalo guliti, već samo oprati. Krastavac je izvrstan izvor natrija, kalija, ma-gnezija, sumpora, silicija, klora i flora. Zbog svega toga predstav-lja i hranu koju možemo smatrati

laksativom. Pošto daje poticaj crijevima idealan je za osobe koje imaju poteškoća sa začepom. U tu svrhu dovoljno je konzumirati dva krastavca dnevno. Ali, što je za vas i najvažnije, njegov sok je idealan kod ublažavanja preveli-ke kiselosti, gastritisa ili čira na že-lucu. Stoga poslušajte savjet va-šeg liječnika i tijekom ovih vrućih ljetnih dana slobodno uzimajte krastavac nekoliko puta dnevno.


UREA i njenafolijarna primjenaDugi niz godina uspješno se bavim poljoprivrednom proi-zvodnjom. Iako sam nebrojeno puta različite poljoprivredne kulture gnojio dušičnim gnoji-vima nikada ista nisam koristio folijarno tj. preko lista. Stoga me zanima koje su karakteristi-ke UREE (sa stručnog gledišta) i može li se ona koristiti za gno-jidbu preko lista?UREA se još naziva karbamidom ili mokraćevinom i predstavlja naše najkoncentriranije čvrsto dušično gnojivo koje sadržava 46 % dušika. UREA dolazi u obli-ku bijelih zrnaca premda nekada može biti i bijela kristalna sol. Sla-bo je higroskopna što znači da ne upija vlagu iz zraka i dosta se lako čuva. Vrlo je rastvorljiva u vodi i koristi se za gnojenje svih kultura bilo pri oranju, pred sjetvu ili za prihranjivanje (kao i KAN). Međutim, UREA se danas dosta koristi i za gnojidbu preko lista kada se najčešće rastvara 0,5-1,0 kg u 100 litara vode, što znači da je tada koncentracija rastvora 0,5-1 %. Premda pojedine kulture podnose i nešto jače koncentra-cije (krumpir) kod folijarne pri-mjene UREE treba biti oprezan iz razloga što lako može doći do pojave neželjenih ožegotina.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Presađivanje guzmanijaImam dvije prekrasne guzma-nije koje imaju po tri nova iz-danka. Kada je pravo vrijeme za njihovo presađivanje?Nakon cvjetanja listovi lisne ro-

zete počinju venuti, biljka pro-pada, ali se iz njezine osnove razvijaju nove koje nastavljaju svoj rast. Stoga koncem jeseni treba odrezati listove ocvalih guzmanija na otprilike 4-5 cm visine, i to pažljivo kako ne bi oštetili mlade biljke. Njih je pak tijekom proljeća potrebno od-vojiti zajedno s dijelom pripa-dajućeg korijenja. Dakle, svaku pojedinačnu biljku treba presa-diti u manje, plitke cvjetne po-sude. Pri presađivanju treba ko-ristiti namjenski Flortis supstrat a tek kada se biljke ukorijene i odgovarajuća tekuća gnojiva za cvjetajuće biljke. Za kvalitetno ukorjenjivanje temperaturu zra-ka treba održavati između 20 i 25 stupnjeva C, dok se vlažnost zraka održava čestim prskanjem vodom uz pomoć finih rasprši-vača. Nakon toga mjere njege su identične kao i kod ostalih cvjetnih vrsta.

Josip Brkljača, ing.

Cijepljenje oskorušeU zadnjem broju vašeg glasila objavljen je članak o oskoruši. Pošto već duže vremena na-stojim proizvesti ovu rijetku voćku, molim vas da mi odgo-vorite na koju podlogu se cijepi oskoruša i kojim načinom cije-pljenja? Dobro je poznato da se sadni-ca oskoruša može proizvesti cijepljenjem ali je malo znano koji je vid spomenutog po-stupka najučinkovitiji. Iako se ono može izvesti na nekoliko različitih načina, u praksi se kod oskoruše uglavnom primjenjuje ljetno okuliranje. Dakle, kako bi uspjeh cijepljenja bio dobar tre-ba ga provoditi u vrijeme kada su podloga i plemka «u soku». Ukoliko vam je spomenuti vid cijepljenja nepoznat, preporu-čam vam da se obratite lokalnoj savjetodavnoj službi ili agrono-mu-voćaru iz obližnjeg rasadni-ka. Što se tiče izbora podloge, za razmnožavanje oskoruše naj-podesnije je izabrati bijeli glog ili divlju krušku.


20


OMILJENA VOĆNA VRSTASočni plodovi krušaka su omiljena poslastica. Mnogi nestrpljivo čekaju da tek ubrani plodovi dostignu puno zrelost kada i njihova kakvoća dolazi do izražaja. Zbog toga kruška dobiva sve veću pozornost, a s tim i veće proizvodno značenje kod nas i šire. U zadnje vrijeme smo svjedoci sve većeg broja nasad krušaka kod nas.

Rijetki su oni koji mogu odoljeti primamljivim bojama kruške, odnosno

malo je onih koji ih ne vole. Ipak, statistički podaci govore da je ne konzumiramo u dovoljnim količinama imajući u vidu njenu veliku vrijednost. U nas je najpo-znatija europska kruška (Pyrus communis). Njen uzgoj je počeo već prije 4000 god. Naročito je bila omiljena među starim Ri-mljanima, saznavši iz zapisa Pli-nija, koji su već tada poznavali oko 40 sorti krušaka. Inače kruš-

ka potječe iz Azije, a za njeno daljnje širenje možemo zahvaliti ne samo putnicima i istraživači-ma veći i trgovcima.

Povoljni uvjetiza proizvodnju

U našem podneblju kruš-ka ima skoro sve preduvjete za uspješnu proizvodnju, kako u većim komercijalnim voćnjaci-ma tako i na manjim obiteljskim gospodarstvima. Kruška je voćka koja ne podnosi veliku hladnoću, a može izdržati temperature i do –25 ºC. Nasuprot tomu, kruška ne podnosi i visoke temperature

Piše: mladeN kaRačić, diPl. iNg

KRUŠKA

iznad 35 ºC zbog čega može doći do paleži lišća. Što se tiče potre-ba za vlagom kruška zahtjeva najviše vlage u razdoblju inten-zivnog rasta ploda i mladica. Svi ovi preduvjeti su u optimalnim granicama koji omogućavaju uspješan uzgoj kod nas.

NajzastupljenijesortePored velikog broja sorti kru-šaka izdvojit ćemo one koje se najčešće susreću kod nas. Jedna od vodećih je Viljamov-ka, zatim Rana Moretinijeva, Lipanjsko zlato, Rana košija,

Conference,Butira, Santa marija, Trevuška i mnoge druge.

Viljamovka – jedna od naj-popularnijih krušaka s pravom govoreći. Zacijelo zbog toga što joj plodovi dozrijevaju ujedna-čeno (krajem kolovoza) i što je u svježem stanju jako ukusna, a može se i preraditi u rakiju Viljamovku. Plodovi su veliki sa prelijepom žutom bojom koji je s jedne strane prekriven crveni-lom. Ukratko rečeno to je sorta izvrsne kakvoće, a i uvijek obil-no i redovito rodi.

Rana Moretinijeva – To je jedna rana sorta koja razvija sta-bla velike bujnosti, a redovito i obilato rađa Plodovi dozrijevaju krajem srpnja. Plod je zeleno-žute boje koji je manje prekri-ven crvenilom. Sorta zahtijeva toplije položaje i plodnija tla.

Lipanjsko zlato – Plodovi ove sorte dozrijevaju rano, tj. krajem lipnja. Stablo je srednje bujnosti. Otporna je na sušu i hladnoću. Sorta obilno i redo-vito rodi, pa je stoga potrebno i ponekad prorijediti krošnju. Plodovi su zlatno-žute boje s blagim crvenilom na sunčanoj strani. Meso ploda je sočno i vrlo ukusno.

Conference – Sorta koja podnosi niske temperature. Ra-zvija srednje bujna stabla koja obilno rode. Ubraja se u kasne sorte pa dozrijeva krajem rujna. Plodovi su zelekasto-žute boje prekriveni rđastim točkicama. Plodovi se mogu dugo čuvati u skladištu. Ova sorta se često su-sreće u hladnijim i vlažnijim kli-mama, kojoj pogoduju ti uvjeti.

Sorta kruške Rana Moretinijeva Sorta Viljamovka Sorta kruške Lipanjsko zlato


21


21

VELIKA BROJNOST PUŽEVA S KUĆICOM NA VOĆKAMA I VINOVOJ LOZIGotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste i to na visini od 6-7, pa i više metara. Na području Hercegovine, u 2007. godini, puževi su ma-sovno nalaženi na vinovoj lozi, jabuci i breskvi.

Ono što su u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji pu-ževi golaći˝, to su u voć-

njacima i vinogradima puževi s kućicom. Ti su se relativno sitni pužići (kućica najvećeg broja tih puževa velika je 6-9 mm) toliko namnožili pa masovno naselja-vaju ne samo zeljaste biljke, bilo poljoprivredne kulture ili korov-ske biljke već i voćke i vinovu lozu.

Veća brojnostpuževa nakon kiše

Poslije obilnih kiša u proljeće na deblima i granama mnogih voćaka bilo je više stotina pu-ževa s kućicom. Kućica je bijele boje i izrazito spljoštena. Premda se sporo kreću puževi se penju na stabla mnogih voćaka i nase-ljavaju ne samo donje grane već se nalaze i na vršnim dijelovima krošnje. Gotovo je neshvatljivo da puževe s kućicom nalazimo na listovima i plodovima šljive, trešnje, marelice ili neke druge voćne vrste i na visini 6-7, pa i više metara. Da na stablima vo-ćaka nisu slučajno, već da se na njih penju zbog hranjenja, može se zapaziti već na prvi pogled. Naime, iako su danju za sunčana vremena neaktivni, tijekom noći su aktivni i oštećuju listove i plo-dove. Napadnuti listovi voćaka su rupičasto izgriženi i na njiho-voj donjoj strani pored puževa nalaze se nakupine njihovog izmeta i sluzi. Puževi s kućicom isto tako oštećuju i znatan broj plodova, posebno onih koji se nalaze na donjim granama. Pu-ževi stružu (izgrizaju) površinu ne samo zrelih, mekih i sočnih plodova, već oni oštećuju i pot-puno nezrele, zelene plodove. Iako na najvećem broju, poseb-no zelenih plodova, ne oštećuju veću površinu, u pravilu takve plodove naseljava monilija zbog

čega oni gnjiju. Međutim, ako do truleži i ne dođe (u slučaju kad su plodovi još sasvim zeleni), zbog nagrižene površine njihov je izgled narušen i takvi plodovi nisu za upotrebu.

Pored voćaka, velika broj-nost puževa s kućicom je i na čokotima vinove loze. Još od trenutka formiranja prvih listo-va, puževi se naseljavaju s donje strane lista. Stružu lisnu površinu zbog čega obično dolazi do ru-pičastih oštećenja. Kako mladice loze rastu tako se i puževi penju naviše i oštećuju nove listove ali i mlade grozdove. Budući da na jednom listu vinove loze može biti dvadesetak pa i više puže-va, to su listovi jače oštećeni. S donje strane neoštećenog dijela lista nalaze se gomilice izmeta puževa i njihove sluzi. Za razliku od puževa golaća, (pa i puževa s kućicom kada napadaju zeljaste biljke) puževe s kućicom na voć-kama pa i vinovoj lozi teško je suzbijati. Mnogi poljoprivredni proizvođači naprosto ne znaju što da čine i kako da ih se riješe. Pokušavaju ih skupljati, no kako ih na odrasloj voćki može biti i više tisuća, to je mukotrpan i spor posao, pa poljoprivredni proizvođači nerado to čine, jer im se taj posao zbog obilja dru-gih poljoprivrednih radova ne isplati.

Primjena limacida u vidu za-trovanih mamaca donekle zado-voljava kada je u pitanju zaštita vinove loze. Međutim, to je samo na početku vegetacije dok se pu-ževi nalaze na donjim listovima. Tada privučeni mirisom mamka silaze na tlo, jedu mamak i truju se. Stavljanjem mamca pod voć-ke u većoj mjeri ne privlači puže-ve s kućicom. Dolazi do ugibanja samo manjeg broja puževa koji se nalaze na prizemnim dijelo-vima stabla odnosno na korov-skim zeljastim biljkama.

Puževi s kućicom na izbojima trešnje

Veliki broj puževa zadržava se na deblu voćaka

Puževi na stablu jabuke

Pripravak za suzbijanje puževa

22



Gosp. Zulfo Demirović ponosan na svoje kajsije Dio rasadnika Zulfe Demirovića

Sočni plodovi kupine


23

RASADNIČARSTVOM DO PROFITANadomak Mostara nalazi se

mali ali po mnogo čemu jedinstveni voćni rasadnik. Na-ime, u njemu se cijepe autoh-tone sorte tradicionalnih her-cegovačkih voćnih vrsta poput trešnje, višnje, kajsije, breskve i jabuke. Pored toga, u spomenu-tom rasadniku na zeleno se ka-leme i autohtone sorte vinove loze, tipa žilavke i blatine. Me-đutim, u tom rasadniku se pro-izvodi i jedna uistinu zanimljiva sorta kajsije.

Po riječima pedesetogodiš-njeg vlasnika rasadnika gosp. Zulfe Demirovića kajsija je stekla epitet brazilske: «Cijeli svoj radni vijek posvetio sam rasadničar-stvu, što nije čudno jer nam je to obiteljska tradicija. Stoga mi je iznimno drago kako je i moj dvadesetogodišnji sin krenuo obiteljskim stopama te skupa sa mnom kalemi voćke u dva na-vrata, tijekom proljeća te koncem ljeta, ovisno o kojoj se voćnoj vrsti radi. Ipak u novije vrijeme iznimna

potražnja vlada za «brazilskom kajsijom» čiji je plod tri puta veći od uobičajenog i čija stabla nije potrebno tretirati pesticidima. Njene sadnice su samooplodne i što je najvažnije stabla redovito, svake godine obilno plodonose. Zbog toga sve voćne sadnice i prodam čime ujedno izdržavam svoju četveročlanu obitelj.»

Kako smo iz razgovora razu-mjeli, spomenutu sadnicu gosp. Demirović dobio je na poklon prije 20-tak godina i nemalo se

iznenadio kada je urodila izni-mno velikim plodom. Sadnice se proizvode na GF podlogama kao i na gorkom bademu, a po svemu ostalom (izgledu stabla i lista) svrstavaju se u kajsije. Za-što su je prozvali brazilskom nije nam poznato, ali zahvaljujući gostoprimstvu i činjenici da smo na poklon dobili njenu sadnicu ostale tvrdnje ćemo moći skoro provjeriti. Jer spomenute kajsije navodno brzo stupaju na rod. Pa bumo vidjeli...

EKOLOŠKI UVJETI UZGOJA KUPINE

Uspjeh uzgoja kupine u veli-koj mjeri ovisi o prirodnim

uvjetima pojedinih lokaliteta. Kupina traži toplija podneblja s dosta vlage u zraku, ali i u tlu ti-jekom vegetacije, posebno u fazi zrenja plodova.

Kupina slabo podnosi niske temperature. Izmrzavanje po-činje na temperaturi od –10 do –15 °C. Međutim, ako je nasad kupine pod snijegom, a sadnice

nisu previše bujne i na vrijeme su završile s vegetacijom, kupina može izdržati i znatno niže tem-perature zraka (-20 do –25°C) to-kom zimskom mirovanja.

Isto tako kupina ne podnosi visoke temperature zraka. Viso-ke temperature najčešće prati i jaka insolacija te niska relativna vlaga zraka. Biljka brzo gubi vla-gu, vene, plodovi ostaju sitni, dobivaju ožegotine i gube boju, a prinosi se smanjuju.

Kupina dobro uspijeva i rađa u područjima s oko 800 mm pa-



dalina od čega je preko 500 mm u periodu vegetacije. U sušnijim područjima kupini se mora osi-gurati voda odnosno navodnja-vanje ako se žele ostvariti plani-rani prinosi.

Što se tiče tla, kupina traži du-boka, strukturna i propustljivim tlima koja su dobro opskrbljena organskom masom s blago kise-lom pH reakcijom. Slabo podnosi teška, močvarna i pjeskovita tla.

Oštećene bobice grožđa od visokih temperatura

24


OŠTEĆENJA ODVISOKIH TEMPERATURA

Posljednjih godina svjedoci smo izrazito visokih temperatura tijekom srpnja i lipnja, a koje su rijetkost čak i za podneblje Hercegovi-ne. Naime, prvog dana ljeta (21.06.), u hladu, živa u termometru pre-lazila je čak 40 °C, što je prouzročilo brojne nedaće našim vinogra-darima. Sredinom lipnja na lokalitetu Bišće polje zabilježena je tempera-tura od 46 oC.

Optimalna temperatura za razvoj vinove loze kreće se između 25 i 35 stup-

njeva C. Ali, kada temperature porastu iznad te granice javljaju se i prve poteškoće u hercego-vačkim vinogradima. Jer malo je poznato kako temperature iznad 35 stupnjeva C oštećuju vinovu lozu na sličan način kao i temperature ispod ništice. U tom slučaju vegetacija malaksava da bi na 50 stupnjeva C ona potpu-no prestala, iz razloga što dolazi do odumiranja biljnih stanica. Ako te ekstremne temperature potraju nekoliko dana, dolazi do kovrčanja listova koji postupno gube boju, suše se i opadaju. Međutim, puno veće štete po-javljuju se na samim grozdovima gdje biva doslovce spržen nje-gov veliki dio ili veliki dio bobica u grozdu, čime on postaje tržno neuporabljiv. A ožegotinama oštećen grozd predstavlja ideal-nu podlogu za pojavu sive plje-sni na grožđu.

Što je stvarni uzroksušenja grozdova?

Razumljivo je da do sušenja grozdova prvenstveno dolazi zbog ekstremno visokih tem-peratura koje su praćene jakim dnevnim insolacijama. Međutim,

uočeno je da navedena pojava uglavnom pohodi vinograde u kojima su zastupljene nešto osjetljivije sorte poput: Blatine, Black Magica, Smederevke pa dijelom i Viktorije. S druge stra-ne, dobra stara žilavka uglavnom biva neoštećena, čime je još jed-nom opravdala svoj naziv. Dakle, stavlja se naglasak na zastupljeni sortiment u vinogradima. Osim toga, u strahu od opasne pepelni-ce vinogradari iz neznanja skida-ju previše zaperaka i listova oko grozda ostavljajući ga tako neza-štićenim od agresivnih sunčevih zraka. Zamjetno je također kako su većinom nastradali dijelovi grozda okrenuti zapadnoj strani, što znači da se eventualnom ot-krivanju grozda mora ipak prići s istočne strane. Nadalje, kod re-dovite zaštite i prskanja grozdo-va često se nepažljivo gornjim dijelom marpiča (piskom) nepri-mjetno ošteti boba, što pogodu-je nastanku i pojavi «sunčanice» grozda. Tim više ako se to učini dok pokožica nije prekrivena voštanom skramom i pepeljkom (maškom) koji je čuva od ošteće-nje i kvarenja. Zbog toga na po-kožici se pojavljuju tamnožute ili rđaste pjege, nakon čega dolazi do gubitka turgora pa se bobe smežuraju. Bobe su pak najosjet-ljivije u vrijeme promjene boje. Nije nebitno napomenuti kako

na temperaturama većim od 40 stupnjeva C u vinograde ne smi-jemo ni ulaziti a kamoli vršiti plit-ke obrade tla (prašenja) ili provo-diti sumporanja.

Kada do ožegotina na grozdovima i dođe, kao što je to slučaj ove godine, svi hrle po pomoć u agrocentre i poljolje-karne. Vinogradari misle da je riječ o truleži grožđa izazvane pojavom sive pljesni te traže pripravke za njeno suzbijanje. Međutim, nastala oštećenje su, nažalost, neparazitske prirode i kada se pojave, na njih ne mo-žemo utjecati. Drugim riječima,

bitna je preventiva. To, prije sve-ga, znači da ubuduće ne smije-mo vršiti prekomjerno zakidanje zaperaka, čime grozdove ostav-ljamo nedovoljno zaštićene te podrazumijeva da se i mi sami moramo znati nositi s nastalim klimatskim promjenama.

Oštećene bobice ne pred-stavljaju posebnu opasnost u vinogradu, osim ako ne dođe do promjene vremena i nastupi ki-šovit period kada može doći do pojave truleži. U svakom slučaju ,vinogradari u ovom periodu ko-riste botriticide tako da će i grož-đa biti zaštićeno od truleži.


Rosulja - atraktivna biljka mesožderka

Venerina muholovka


25

I BILJKE HVATAJU KUKCEKarnivore biljke hvataju sitne životinje i kukce. Zbog toga su posebno zanimljive ljudima i znanstvenicima. Kod prvih bude maštu i izazivaju čuđenje a drugima pret-stavljaju neiscrpnu temu za proučavanje.

Najbrojniji razred životinj-skog svijeta na Zemlji čine kukci. Više ih je od

milijun vrsta. Različite vrste kukaca hrane se biljnom i ži-votinjskom hranom, izumrlim organskim ostacima, a neke na-padaju i čovjeka. Ovo sve nam je dobro poznato iz Biologije. Međutim, malo je poznato da postoje biljke (oko 500 vrsta), koje pak, privlače i hvataju kuk-ce. One se na prvi pogled ne razlikuju od ostalih biljaka. Ono po čemu su jedinstvene su me-hanizmi koji im omogućuju da privuku insekta, uhvate ga, ubi-ju i apsorbiraju kao proteinsku hranu. U većini slučajeva insekt biva privučen atraktivnom bo-jom cvijeta nakon čega za vrlo kratko vrijeme bude uhvaćen u klopku.

Zašto biljke mesožderke uopće hvataju kukce?

Karnivore biljke uglavnom nastanjuju tropska područja, a njihovo životno stanište je najče-šće močvara. Dobro je poznato kako močvarne površine spada-ju među najlošije kategorije tala. Na takvim tlima biljke ne mogu osigurati dovoljne količine duši-ka a zbog visoke vlage u zraku otežano je i kolanje sokova. Ako tomu pridodamo činjenicu da biljke mesožderke obično rastu na tamnijim mjestima, jasno je da u nedostatku sunčeve svje-tlosti ne dolazi do “pravilnog” odvijanja fotosinteze. Drugim riječima, zbog obilnih kiša i ne-dostatka nutritienata ove biljke su primorane tražiti dopunski obrok. Našle su ga u insektima kojih na močvarnim površinama ima u izobilju, odnosno, postu-pno su se adaptirale na ishranu insektima.

Međutim, posebice je intere-santno na koji način spomenute biljke hvataju kukce. Njihovi or-gani su se ustvari modificirali u savršeno precizne i učinkovite klopke koje im svakodnevno osi-guravaju dovoljne količine hra-njivih tvari. Bilo da se radi o cvi-jetu, kapljicama rose ili sočnim zelenim listovima ove prirodne klopke imaju sposobnost da love i probavljaju kukce, i to sve zahvaljujući lučenju tvari koje razgrađuju njihov sitni životinjski organizam.

Venerina muholovka (Dio-naea muscipula) je najpoznatija i najzanimljivija biljka mesožderka na svijetu. Odlikuje se jako neo-bičnom klopkom u vidu lista s nazubljenom ivicom (listovi raši-reni poput zvijezda). Kada kukac

sleti na list, on se munjevitom brzinom zatvara i pretvara u be-zizlaznu klopku. Potom biljka iz posebnih žlijezda luči sokove zahvaljujući kojima bespomoćni insekt biva probavljen za nekoli-ko dana. Nakon “probave” list se otvara a vjetar odnosi neprobav-ljene dijelove insekta tako da je sve spremno za novi lov.

Rosika (Drosera rotundifolia) je ništa manje zanimljiva mesož-derka čiji nježni listovi luče ljeplji-vu tvar koja na listovima svjetluca poput rose. Svjetlucanje privlači kukce koji i pri najmanjem dodi-ru ostaju zalijepljeni na listu. Pri pokušaju da se oslobode doti-

Piše: goRaN juRilj, diPl. iNg,

ču još više žlijezda na listu čime budu još čvršće uhvaćeni.

Postoje i brojni drugi primjeri načina djelovanja klopki koji slu-že za hvatanje kukaca od strane biljki mesožderki. Međutim, malo je poznato da se ove proždrljive biljke mogu uzgajati i u sobnim uvjetima. Dakle, ukoliko iz neke egzotične zemlje na dar dobijete biljku mesožderku, stavite je na sjenovito mjesto, zaštićeno od propuha. Zimi je držite na sob-noj temperaturi, dok u ljetnom razdoblju može zauzeti svoje mjesto i na sjenovitom dijelu balkona. Znači, visoke im tem-perature ne smetaju mada im je potrebno osigurati dovoljno vlage. I još nešto, pojedine vrste biljki mesožderki žive i na našim područjima, na vrlo malom broju lokaliteta. Ali, ne trebate se pla-šiti jer u Španjolskoj, Portugalu i Maroku mesožderke, prije svega, slove kao korisne biljke-za hvata-nje i uništavanje muha.

Slama od žita kao stočna hrana i kao steljaSlama kao sijenu najprirodnija i najbliža krma, prva je prirodna krma koja može nadomjestiti, a često i zamijeniti sijeno uz dopunu i druge krme.

Točno je da praktična isku-stva govore kako je slama hranidbeno vrijedna, ali

ne znatno kako se nekad tvrdi-lo, iako se u pasivnim krajevima stoka tijekom duge i oštre zime hrani i znatnom količinom sla-me. Nekad se u Europi stoka to-vila sjeckanom slamom i krum-pirom. Sličnim postupkom stoka se ponegdje tako hrani i danas, primjerice u Međimurju i Podra-vini.

Slama kao hrana za stokuSlama se na sjekaču nasije-

če i pomiješa s kosanom repom (postrna). Zatim se posipa posi-jama ili nekom drugom žitnom prekrupom, zalije slankastom vodom i ostavi 1 dan na mace-raciji i omekšavanju, osobito ako je riječ o kukuruzincu. Idućeg dana mješavina se stavlja u jasle pred krave ili drugu stoku. Stoka tako pripremljenu mješavinu, vrlo rado jede. Slama se može miješati i s melasom, a umjesto repe može biti i neko drugo soč-no krmivo pa i tikve. Hranjiva vrijednost slame je mala pa se ne može koristiti sama kao jedi-na hrana, već je valja davati uz krmu siromašnu celulozom kao voluminozni dodatak da se kod životinje stvara osjećaj sitosti. Ži-votinja pritom lakše izbacuje iz-met, ima bolju probavu, pobolj-ša se rad želuca i crijeva i mlijeko sadrži bolju masnoću. Slama ne sadrži dovoljno bjelančevina niti vitamina, osobito A vitamina, te minerala kalcija (Ca), fosfora (P) i kalija (K). Ipak može zamijeniti dio sijena i silaže. Danas se slama dobiva kombajniranjem, manje kosidbom žitarica. Balira se ili složi u stogare i služi za hranu ili stelju. Neki gospodari slamu spale kako bi lakše mogli zaora-vati strništa. Ovisno o žitaricama, razlikujemo zobenu, ječmenu, pšeničnu i raženu te slamu od leguminoza (grašak i sl.). Zobe-na slama, sa svojim mekanim savitljivim stabljikama, od svih

je najhranjivija. Slijede ječmena, ako nije od sorata s oštrim osjem da ozlijede usta stoke. Ražena slama je tvrda i drvenasta, pa je bolja za stelju i pokrov nadstreš-nica nego hranidbu. Heljdina slama male je hranidbene vrijed-nosti i može prouzročiti probav-ne tegobe ako se daje u velikim količinama. Zobena slama je hra-nidbeno najvrjednija, sa 48-50 posto probavljivosti i najmanje sirovih vlakana. Slama legumi-noza je slične hranjive vrijedno-sti kao i slama žitarica, ali s više proteina. Usporedbe radi, graš-kova slama sadrži 8%, soje 5,5% u više Ca 1-1,5%. Slama žitarica sadrži 4-6% pepela, Ca 0,25-0,35, kalija 0,8-1,7% i fosfora svega 0,1%. S obzirom na sastav i slabu vrijednost u hranidbi kravama se daje 2-5 kg, najčešće sjeckana s nekim drugim sočnim krmivima, što je već opisano. Fino mljevena slama u većim količinama može kod stoke prouzročiti začep. Vrlo je važno istaknuti opasnost od pljesnive slame u hranidbi. Može izazvati mikotoksikoze s obolije-vanjem kože i sluznice usta, že-lučano-crijevne bolesti, pobačaj pa čak i uginuće. Danas se razli-čitim metodama želi postignuti bolja hranjivost slame i to sjec-kanjem, kuhanjem, parenjem, briketiranjem i sl.

Slama za steljuSve se više ističe vrijednost

korištenja prostirke (stelje) u stočarstvu, zbog potreba za staj-skim gnojem i kompostom od slame. Dugogodišnje korištenje isključivo mineralnih gnojiva ne može stalno povećavati prinos, bez popravke strukture tla koju popravlja stajski gnoj, pa teška tla čini rahlim i propusnim, a la-gana veže i omogućuje zadrža-vanje vlage u njima. Mineralno gnojivo bez stajskog gnoja po-stalo je ograničavajući čimbenik u visini prinosa. Radi toga se isti-če potreba za stajskim gnojem. Životinje rado bježe na toplu i čistu stelju, jer im ona ležaj čini toplijim i ugodnijim. Važno je da

je zdrava, bez štetnika, snijeti i hrđa, da nije nositelj zaraze, da je čista i svježa, nikako pljesniva, jer postoji mogućnost da stoka

Kolika je potražnja slame za stelju, prikazuje tablica

VRSTA STOKE DNEVNA POTREBA (kg)

Konj 2-3

Govedo 3-4

Svinja 1,5-3

Prema sposobnosti upijanja mokraće, na prvom je mjestu slama od pšenice. Potrošnja slame za stelju ovisi o klimi, jer su veće po-trebe u brdskim područjima zbog oštrih i dugih zima. Tu stoka treba topliji ležaj, da je suh i čist, troši se i više slame za hranidbu kao dopuna hranidbenih obroka radi nedostatka krmiva.• Nema oslonca tvrdnja nekih da se sama slama može iskoristiti kao hranjiva krma, pa ni u pasivnim krajevima. Ako to mora biti, onda je to iz nužde.• Slama se može koristiti u hranidbi kao dodatna voluminozna krma, uz osnovni obrok krepke hrane (koncentrata) i uz sočna krmiva.• Čuvati se prehrane pljesnivom slamom, a i slamu valja štititi od vlage i kiše. Na kiši se slama u balama može upljesniviti ako stog nije pokriven. Plijesan se razvija između bala.• Potrošnja slame ovisi o tehnologiji držanja, posebno goveda, i o broju stoke, kod koje se potrošnja osobito odnosi na prostirku.

Piše: Nikola jagačić, diPl. iNg.

jede i stelju ispod sebe, osobito ako je u stelji ona supstancija koju životinja treba, a nema je u redovnom obroku.

26


Slama - hrana i prostirka za stoku

Najčešće se koristi kao stelja za stoku

ZABORAVLJENA MURVA

Iako je uzgoj duda

(murve) u Hercegovini

poznat od davnina

danas je on sveden na

minimum. To se naj-

zornije očituje u našim

voćnim rasadnicima

gdje se mogu pronaći

samo njegove ukrasne,

mini pendula (obara-

juće) forme, a gotovo

nikako sadnice za

normalan uzgoj.

Možemo slobodno reći da je uzgoju duda ili mur-ve na našim terenima

odzvonilo. Slično je i sa ostalim podnebljima gdje se tradicija nje-govog uzgoja itekako poštivala i cijenila (Dalmacija). Međutim, nema logičnog objašnjenja za-što je i kako je tako brzo iščezla cijenjenja voćna vrsta koja se redovito nalazila na svakom se-oskom gospodarstvu, bilo oko kuće u dvorištu ili u blizini staja. Pa i u samim gradskim jezgrama i u okviru novijih urbanih stambe-nih centara uvijek bi se “poštedio” jedan dud koji je na dotično mje-sto posađen puno, puno ranije. Valjda je i radnicima koji uređuju ove nove “betonske kockice” koji pismeniji nazivaju stambenim blokovima bilo žao izgledom ne-kako uvijek napaćenog duda.

Značaj duda u prošlostiU prošlosti je dud slovio za

vrlo cijenjenu i korisnu gospo-darsku voćku bijelog ili obojenog ploda. Čini se da su bijele forme ipak bile više zastupljene i to pr-

venstveno zbog svojstava stabla i ploda. Pa, možemo tvrditi kako nije bilo niti jednog dijela stabla koje se nije koristilo u zanatstvu, kućanstvu, gospodarstvu i sl. Tako su se svi organi, počevši od ploda, lista pa do drva, koristili za jelo, izradu bačava, brodograd-nji i drugo. Osim za ishranu ljudi plodovi su služili kao slasna po-slastica i domaćim životinjama- svinjama, ovcama, kozama, pera-di pa čak i psima. Pored toga, od plodova se proizvodila i cijenjena rakija. Ali značaj duda je poseb-no bio važan ženama s područja Konavla koje su svilu (nastalu za-hvaljujući radom dudovog svilca) koristile za ukrašavanje narodnih nošnji.

Inače, dudov svilac se hrani lišćem, prije svega, bijelog duda, nakon čega se začahuri pa se sto-ljetnom tradicijom i naslijeđenim umijećem iz tih čahura dobivala svila.

Spasimo dragocjeni dudDanas je ipak neshvatljivo da

možemo zamijetiti samo ukrasne forme duda dok klasična stabla eventualno zapazimo zahvalju-

jući činjenici da su ona ipak du-govječna. Poznato je da stabla murve mogu dosegnuti starosnu dob i preko stotinu godina. Jasno je da više nema i vjerojatno nika-da neće ni biti plantaža duda, što potkrepljuje i činjenica da nema ni sadnica u voćnim rasadnicima ali i da je dud iščeznuo iz stručnih knjiga o voćarstvu. Ali nije jasno zašto se ipak malo ne potakne njegov uzgoj. Svojevrsna akcija na poticanje njegova uzgoja ima-la bi odjeka. Ali, kao da je svatko digao ruke od murve koju su naši preci itekako cijenili i koristili. Uo-stalom, brodice se sada prave od

Dudov svilac (Bombyx mori L.) može se smatrati doma-ćom životinjom, jer se vrsta teško može održati u prirodi bez pomoći čovjeka. Tisuć-ljetnim uzgajanjem ove vrste, leptiri su izgubili sposobnost dobrog leta, a i gusjenice se ne bi mogle održati u prirodi. Vrijednost pređe koju izlučuju ličinke poznata je u Kini već od 2600 godina prije Krista. Odavanje tajne proizvodnje svile bilo je kažnjivo smrću. Tek 522. godine dva grčka ka-luđera uspjela su do Bizanta prenijeti jaja svilca skrivena u šupljim bambusovim štapo-vima. Danas se uzgoj svilca, u vrlo malim količinama, obavlja u Konavlima. Jaja se nabavljaju u specijaliziranim trgovina-ma. Gusjenice se hrane lišćem duda, a primjerice gusjenice koje se razviju iz pošiljke jaja koja teži 28 grama, trebaju za svoj razvoj 1200-1500 kg lišća duda.

plastike, svila se dobiva umjetnim putem a možda i mi skoro bude-mo udisali umjetni zrak.

Netko će govoriti kako dud privlači brojne kukce, prvenstve-no muhe te kako prlja i zagađuje dvorište. Ali, barem se zapitajmo kakvo je djetinjstvo bez majči-na ukora uzrokovanog prljavom majicom, upravo zarađenom na drvetu s ovim slasnim i mirisnim plodovima.

Stablo duda

Uzgoj Dudova svilca

Sorte duda obojenih plodova


27

Piše: ivica doko, diPl. iNg,

KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENAKod proizvodnje grožđa, posebno kod stolnih sorti, ve-liki problem mogu predstavljati ose i stršeni. Događa se, posebno kada se radi o manjim vinogradima da ose unište kompletnu berbu.

Ose su dobro poznat štet-nici poljoprivrednim proizvođačima, posebno

onim koji se bave proizvodnjom grožđa i voća čije je meso ploda u vrijeme zriobe mekano i soč-no.

Režim ishrane osa je zapra-vo mješovit. Hrane se raznom hranom. Kao mesožderi hvataju razne sitne kukce, većinom gu-sjenice, zbog čega su donekle korisne. Međutim, ta njihova ko-risnost je neznatna u odnosu na njihovu štetnost kada za hranu koriste meso grožđa i voća. Na-ročito velike štete mogu napra-viti u vinogradima posebno kada se radi o stolnim vrstama grožđa. Događa se, posebno kada se radi

o manjim vinogradima, da ose unište kompletnu berbu. Naime, tijekom ljeta i u ranu jesen kada uglavnom dozrijeva voće i grož-đe, ose se pretežno hrane me-som grožđa i mekanog voća.

Ose- lako prepoznatljiveOse su kukci karakteristične

žuto crne pigmentacije. Žive so-litarno ili u zajednicama u osinja-cima. Kao štetnici grožđa i voća kod nas se obično javlja obična osa i piknjasta osa, a rjeđe i str-šljen.

U vrijeme zriobe voća, a po-sebno grožđa ose oštećuju po-kožicu bobica grožđa, odnosno ploda kruške, nektarine, breskve, šljive ili neke druge voćne vrste. Hrane se sočnim mesom i nano-se ozbiljne štete. Pored toga što

ose neposredno čine ozbiljne štete na grožđu i voću, one ne-posredno utiču da te štete budu veće! Naime bobice grožđa i mekane plodove voća koje su oštetile ose posjećuju pčele koje dokrajče ono što su ose započe-le. Zapravo zbog male relativno male brojnosti osa u vinogradu i voćnjaku ne bi došlo do tako velikih šteta, kada oštećene bo-bice grožđa i plodova voća ne bi masovni posjećivale pčele. Nai-me kao ose do kraja ne pojedu načetu bobicu grožđa ili sadržaj sočnog ploda, već se sele s bo-bice na bobicu odnosno s ploda na plod i oštećuju ih, to pčele koje se javljaju u velikom broju za kratko vrijeme naprave velike štete.

Stršen – vrloopasan kukac

Stršen (Vespa crabro L.) je sličan osi, ali je mnogo veći. Gni-jezda gradi u šupljem drveću, dr-varnicama i drugim zapuštenim staništima. Opasan je, ali rijetko napada bez razloga. Oštećuje plodove voćaka i bobice vinove loze. Napada i pčele, ali i ose.

SuzbijanjeSuzbijanje osa moguće je

obaviti na više načina. Međutim bilo koji način suzbijanja da se primjeni suzbijanje osa jako je otežano. Naime, kada se ose me-hanički uništavaju dosta je teško pronaći njihove osinjake. Inače

osinjake treba uništavati kada padne mrak jer su tada sve ose koje stanuju u njemu ušle u osi-njak, a tada postoji i manja opa-snost da osoba koja mehanički uništava osinjak bude izvrgnuta ubodima osa koje nisu tako be-zazlene.

Suzbijanje osa insekticidi-ma također je otežano, gotovo neprovedivo. Naime, kako ose napadaju poluzrelo grožđe, od-nosno voće, primjena insektici-da je teško provediva jer je teško ispoštivati karencu. Osim toga na oštećenim plodovima nalaze i pčele, to bi eventualna primje-na insekticida pored osa uništile i pčele.

Zaštita grožđa od napada osa donekle je moguća postavlja-njem lovnih boca s uskim grlom u koje se stavlja pokvareno vino ili gnječeno voće. Treba voditi ra-čuna da se u boce ne stavlja med ili slatki sok koji pored osa privla-či i pčele. Inače zaštita grožđa od osa, odnosno pčela moguća je postavljanjem zaštitnih mreža u vinogradu.

Danas se na tržištu nalaze posebne klopke za ose i stršene koje se pokazale vrlo efikasnim načinom suzbijanja. Klopke ne privlače pčele.

Na kraju treba istaknuti da štetama na grožđu i voću prido-nose i pojedini pčelari koji u vri-jeme sazrijevanje grožđa i voća drže košnice u blizini vinograda i voćnjaka!

28


Klopke za ose i stršene Odlično rješenje za odrine

Oštećenja na plodu jabuke Oštećeni plod kruške od osa i stršena Osinjak


NEMATODE U PROIZVODNJI POVRĆA I METODE SUZBIJANJA

Nematode su štetnici koji pričinjavaju velike štete u proizvodnji povrća, a

pogotovo na rajčici, krastavcu i krumpiru.

Rajčicu i krastavac napadaju uglavnom nematode iz roda Me-loidogyne:• Meloidogyne javanica - javanska korjenova nematoda• Meloidogyne incognita - južna korjenova nematoda• Meloidogyne halpa – sjeverna korjenova nematoda

U proizvodnji krumpira zna-čajne su sljedeće vrste nemato-da:• Globodera rostochiensis - zlatna krumpirova nematoda • Globodera palida - blijedožuta krumpirova nematoda

To su vrlo sitne životinjice najčešće končastog ili ovalnog oblika veličine 0,5-1,0 mm i teško se primjećuju golim okom. Štete pričinjavaju sisanjem sokova iz korijena biljke koja reagira for-miranjem guka (zadebljanja) na

korijenu. Korijen kržlja, a na guke se naseljavaju drugi patogeni. Sve ovo uzrokuje zaostajanje u porastu biljke, koje dovodi do propadanja dijela ili čitavog nasa-da. Mnogi proizvođači simptome primijete kasno i kada više nisu u mogućnosti spriječiti štete.

Mjere zaštite Suzbijanje nematoda uklju-

čuje: • agrotehničke mjere (plodored, ot-porne - tolerantne sorte i podloge), • biološke mjere (nematofagne glji-vice)• nematocidne biljke (Tagetes pa-tula, Tagetes erecta i dr.), • fizikalne mjere (termičku steriliza-ciju tla i solarizaciju tla) i • kemijske mjere (fumigaciju ili pri-mjenu granulirani nematocoda).

U plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji povrća teško je pri-mijeniti sve mjere zaštite, te se stoga «mali» proizvođači lakše odlučuju za jeftinije mjere kao što su uzgoj otpornih sorti ili pri-mjena granuliranih nematocida, prije sadnje. Na tržištu BiH nema

puno sredstava registriranih za ovu namjenu, a neki su pripravci dosta skupi.

Od ove godine Syngenta je preko svojih zastupnika počela s distribucijom Nemathorina 10 G, novog granuliranog insekticida-nematocida za suzbijanje nema-toda i žičnjaka.

Osnovna prednost ovog preparata je vrlo jednostavna primjena s vrlo malim rizikom za trovanje korisnika ukoliko se pridržava uputa. Primjenjuje se 1-2 dana prije sadnje rasipanjem granula koje se nakon toga uno-se plitko u tlo.

Na malim površinama to se obavlja frezom ili grabljama kod primjene u gredicu. Ako se gra-

nule Nemathorina unesu dubo-ko u tlo, neće biti zadovoljavajući učinak. Granule moraju biti u zoni razvoja korijena mlade, tek posa-đene biljke. Djelovanje sredstva počinje tek kad se zemljište zalije 1-2 puta.

Doza Nemathorina je 3- 4 kg za 1.000 m2.U ovoj dozi preparat ima odlično djelovanje i na neke druge štetnike u tlu kao npr. žič-njaci i trips koji se kukulji u tlu. Primjena ovog nematocida se ne preporuča nakon sadnje kad se primijete štete od nematoda.


29

Piše: daNko tolić, diPl. iNg.

Karakteristični simptomi napada nematoda - “plješine”

Oštećenja na korijenu krasavca

Napad na tek presađene biljke krastavca

Venuće i sušenje nadzemnogdijela - završna faza napada Napad na tek presađene biljke krastavca

Taro – biljka izuzetno velikih listova

Taro je trajnica s gomoljastim korijenjem. Listovi su sa snaž-nom uspravnom peteljkom dugom 20-150 cm, a plojka s vr-hom koji visi prema dolje, dugi 13-60 cm, široki 10-35 cm.Taro se u Aziji uzgaja već tisućljećima, a danas je osnovna ži-vežna namirnica prvenstveno u Polineziji. Gomolj ima jasne lisne ožiljke i sadrži mnogo škroba a bogat je i oksalnom kise-linom. Tek kuhanjem ili pečenjem postaje jestiv. Uzgajaju se vrlo različiti oblici, s tamnim, maslinastozelenim do vrlo blije-dim listovima, djelomično i s mrljama

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Bugenvilia-ime po admiralu

Ova prekrasna biljna vrsta ime je dobila po francuskom ad-miralu Louis Antoine Bougainvilleu na čijem je brodu u Brazil putovao njen pronalazač. Danas se uzgajaju većinom križan-ci-tri vrlo slične vrste u svim bojama, od bijele preko narančast do crvenoljubičaste i ponekad s velikim brojem pricvjetnih li-stova. Obje druge vrste, B. peruviana i B. glabra imaju listove s vrlo malo dlačica, prva vrste ima i manje, gole cvjetove. Druga vrsta podnosi mraz do –7 °C te se stoga u Sredozemlju može uzgajati i na otvorenom.

Uljana palma – izvor sirovina za industriju

Uljana palma se ubraja u najvažnije izvore sirovina za pre-hrambenu i kozmetičku industriju. Iz mesa ploda dobiva se palmino ulje koje se najvećim dijelom koristi u proizvodnji margarina. Jezgra daje ulje palmine jezgre, koje prvenstveno služi za proizvodnju sapuna. S godišnjim prirodom od oko 6 tona ulja po hektaru, plantaže uljane palme ubrajaju se u tropske kulture s najvećim urodom. Svake se godine nekoliko tisuća hektara prašume iskrči u cilju osnivanja novih plantaža. Osobito često se u Maleziji, koja sama daje oko dvije trećine svjetske proizvodnje, kilometrima vide samo nasadi uljane palme.

Divovska lula – «miris» poput lešine

Biljka s vrlo velikim cvjetovima koji ne samo da izgledaju poput lešine već tako i «mirišu». Tim mirisom mame muhe koje pužu u cijevi gdje ih dlačicama nalik vršama tako dugo zadržavaju dok nisu naprašene polenom. I druge biljke iz ove porodice postavljaju takve mamce, no obično imaju manje cvjetova, kao, primjerice, domaće vučja stopa (A: clematitis). Velecvjet-na lula (A: grandiflora) često se zamjenjuje s golemom lulom, no ona ima na donjem kraju cvjetnog ruba nastavak poput repa duljine od12 cm pa sve do preko 4 m.

Najteža mrkvaJohn Evans ( rođen u Britani-ji) uzgojio je mrkvu tešku za-panjujućih 8,61 kg u vrijeme mjerenja na Državnom sajmu na Aljasci 1998. godine.

Najveći tartufBijeli tartuf (Eutuberaceae tu-ber) težine 1,31 kg pronađen je 2. studenog 1999. godine u blizini Buja u Hrvatskoj, a pronašao ga je Hrvat Gian-carlo Zigante. Bio je dug 19,5 cm, širok 12,4 cm, a visok 13,5 cm te je procijenjen na 580 dolara.

Najskuplja čaša vinaNajveći iznos plaćen za čašu vina iznosio je 1382,80 do-lara. Njime je kupljena čaša Beaujolais Nouveaua (obitelj Jaffelin) iz 1993. Vino je pred-stavljeno u Beauneu, mjestu vinogradarskog kraja fran-cuske provincije Burgundije, a kupio ju je Britanac Robert Denby u Britanski uređenom pubu Pickwicks u Beauneu 18. studenog 1993. godine.

Najvrednija ribaNajskupljom ribom na svijetu smatra se ruska jesetra (Huso huso) zbog visoke cijene nje-zine ikre. Od 1227 kg teške ženke ulovljene u ruskoj rije-ci Tikhaya Sosna 1924. godi-ne dobiveno je 245 kg kavi-jara vrhunske kakvoće koji bi danas na tržištu vrijedio oko 289.000 dolara.

Documents

Green Garden 51