Green Garden 45

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 5 • s r p a n j / k o l o v o z 2 0 0 6 . • g o d i n a V I • c i j e n a 3 K M

Ukrasni grmovi

Veličanstvo među cvijećem

Krizantema-tehnologija uzgoja

Artičoka iz srca Hercegovine

Ocjenjivanje kakvoće meda

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

SADRŽAJVELIČANSTVO MEĐU CVIJEĆEM 4 UMJETNOST OBLIKOVANJA U VLASTITOM VRTU 5UKRASNI GRMOVI 6LIMUN ::: LANTANA 7KRIZANTEME 8MEDEĆI CVRČAK 10KAMILICA 11JOŠ PONEŠTO O JAROM GRAHU 12ARTIČOKA 13LJETO U POVRTNJAKU ::: DANI POLJA POVRĆA 14VIŠNJA POLAKO OSVAJA HERCEGOVINU 15AVOKADO 16NEŠPOLA ILI JAPANSKA MUŠMULA 17LIPA 18BOTRITIS 19PITANJA I ODGOVORI 20IZOBLIČENI PLODOVI JAGODE 21DRAČA 22OCJENJIVANJE KAKVOĆE MEDA 23ŠTETNICI U KOŠNICI I NEPRIJATELJI PČELA 24KOMARCI 26HRUŠT 27PRIPREMA VINSKIH PODRUMA ZA BERBU GROŽĐA 28MUHE 29ZANIMLJIVOSTI 30

B R O J 4 5 • S R PA N J / KO LO V O Z 2 0 0 6

3

Riječ urednikaPoštovani čitatelji!

Ljetni broj glasila Green Gardena u 2006. godini na svojim strani-cama donosi veći broj zanimljivih naslova iz cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva i vinogradarstva ali i aktualnosti iz pčelarstva i zaštite bilja.

Ukrasni grmovi su osnovni element svakog vrta. Koji grm oda-brati, kako ga ukomponirati s ostalim biljnim materijalom, te kako ga pravilno njegovati, možete pročitati na prvim stranicama našeg glasila. Osim toga, tu je i prilog o topiarima, biljnim vrstama koje se rezidbom oblikuju u različite forme. Neki ih smatraju kraljevima luko-vičastog cvijeća, dok drugima predstavljaju tek sezonsko cvijeće. Bilo kako bilo, ljiljani svojim oblikom, bojom i mirisom cvijeta privlače pa-žnju svih prolaznika.

Stranice posvećene povrću donose nekoliko priloga, od kojih izdvajamo onaj o jarom grahu i artičoki. Naime, zadnjih mjeseci se dosta priča o mogućnostima primjene jarog graha u liječenju dijabe-tesa, ali i posljedicama prekomjernog konzumiranja jarog graha.

U ovom broju glasila donosimo i nekoliko priloga o ljekovitom bilju (lipa, kamilica i drača) kojima obiluje cijela Hercegovina, a neke od njih, primjerice kamilica, se sve više i komercijalno uzgajaju.

Prilozi iz voćarstva u ovom broju zastupljeni su s temama o vo-ćnim vrstama koje se ne uzgajaju na našim područjima, a čije plo-dove itekako koristimo i prehrani. Riječ je o avokadu i nešpoli, čiji plodovi zauzimaju istaknuta mjesta na policama mnogih trgovačkih centara.

Ljetni broj donosi i nekoliko aktualnih priloga iz pčelarstva. Kako se obavlja ocjenjivanje meda, koje su odlike meda od kadulje, ba-grema ili pak od vrijeska, možete pronaći na stranicama posvećenim pčelarstvu. Košnice, odnosno pčele, napadaju različiti štetni orga-nizmi koji mogu pričiniti manje ili veće štete. Koji štetni organizmi zadaju probleme pčelarima te kako se boriti protiv njih, također mo-žete pronaći na stranicama namijenjenim pčelarima.

Svakako, ovaj broj ne može proći bez priloga o muhama i komar-cima koji svake godine, tijekom ljetnih mjeseci, svojom prisutnošću manje ili više narušavaju mir ljudi.

Uredništvo

Raskošni cvijet ljiljana

Sorte s žutom bojom su dosta tražena

4


Piše: StaniSlava Rotim

VELIČANSTVO MEĐU CVIJEĆEMLjiljani su biljke raskošnih cvjetova, koje prati glas kako vole ‘’hladne noge i toplu glavu’’, a što je i više nego to-čno. Naime, posadite li ispod vitke stabljike ljiljana neku manju biljku, tako da korijen ljiljana bude u hladu, do-bit ćete upravo ono što ova biljka voli. S druge strane, raskošni cvijet mora biti isključivo na suncu.

Ove uistinu prekrasne bilj-ke odlikuju se prelijepim cvjetovima koji ponekad,

nekima od nas, svojim opojnim i intenzivnim mirisom znaju zada-ti čak i glavobolju. Ali, iako je mo-žda pomalo težak miris ljiljana, ljepotu njegovih cvjetova u vrtu ništa ne može zamijeniti. A ljilja-ni su stari, dobro nam poznati ukrasi vrtova jer se uzgajaju već stoljećima usprkos činjenici kako neopravdano slove za zahtjevne biljke. Danas, pak, zahvaljujući selekcijskim radom, stvoreni su brojni kultivari koje možemo u nijansama različitih boja susre-sti u mnogim vrtovima. U novije vrijeme posebno su popularni dvobojni ljiljani s tamnijim sre-dištem i svijetlim vršcima latica, odnosno prugastim cvjetovima neobičnih kombinacija. Njihovoj magičnoj privlačnosti doista je teško odoljeti.

Sadnja ljiljana I kako smo već spomenuli,

ove relativno zahtjevne biljke traže propusno tlo, bogato hra-

njivima, što znači da ih ni u ko-jem slučaju nije poželjno saditi na teškim i glinenim tlima, kao ni na tlima gdje se voda duže vrijeme zadržava. Međutim, ukoliko ove ljepotane raskošnih cvjetova niste uspjeli uzgojiti u vrtu s njihovim uzgojem može-te pokušati u loncima. Možete ih posaditi i uzgajati na suncu ili polusjeni, ali nikada u potpu-noj hladovini. Lukovice ljiljana sade se u jesen (rujan-listopad) ili u proljeće i to uglavnom sku-pno tj. 3 do 7 lukovica zajedno. Osnovno pravilo prilikom sadnje ljiljana je to da vrh lukovice tre-ba biti prekriven desetak centi-metara debelim slojem zemlje. Iznimka je Madonin ljiljan koji se pokriva samo 3-5 cm debelim slojem zemlje, a prezimljava bez zaštitnog pokrova. Razmak sa-dnje, ovisno o sorti, iznosi 30-45 cm. Posađene lukovice trebaju se potom dobro zaliti, dok se u hladnim područjima obično pokriju s 10-tak cm debelim slo-jem slame ili pak nekim drugim pokrovnim materijalom. Zašti-tni sloj se uklanja tek početkom proljeća, prije nego što ljiljani

izbiju. Najbolji način izbora lu-kovica prilikom sadnje ljiljana su gomolji upakirani u vlažni treset, a mogu se pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Ako su gomolji suhi, potrebno ih je pak prije sadnje navlažiti ili možemo navlažiti samo tre-set koji se nalazi oko lukovice. Jesenska sadnja ljiljana daje mnogo raniju cvatnju, što znači da ćemo rano u proljeće imati lijepe cvjetove u vrtu. Nakon što su ljiljani ocvali, gomolji se vade i spremaju u sandučiće gdje se u vlažnom tresetu čuvaju do slje-deće sadnje. Lukovice posađene u lonce mogu prezimiti na tem-peraturi od minus 5 stupnjeva C. A unatoč brojnim tvrdnjama kako su ljiljani zahtjevne biljke, otkrit ćete kako uz malo truda i pažnje možete imati raskošne cvjetove i u svom vrtu. Jer lji-ljani posađeni na pravo mjesto, uz malo pažnje i njege, mnogo godina davat će lijepe i raskošne cvjetove.

Njega biljakaPrije negoli smo odlučili

obaviti sadnju ljijana, potrebno je tlo obogatiti i gnojivima koja sadrže velike količine fosfora i kalija. Obogaćeno tlo omogućit će da ljiljani brzo izrastu i daju prelijepe, raskošne cvjetove. Prilikom rasta i cvjetanja potre-bno je redovito vršiti prihranu ljiljana i to blagom otopinom

hranjiva sličnog sastava (manji sadržaj dušika). Nakon što su ljiljani ocvali, trebamo odstrani-ti cvjetove kako ne bi došlo do zametanja sjemena. Na kraju vegetacije potrebno je odrezati stabljiku pri zemlji i prekriti tre-setom ili sličnim materijalom a sve kako bismo gomolj zaštitili od smrzavanja. Svakih nekoliko godina biljke koje slabije cvjetaju potrebno je razdijeliti i presaditi. To znači da se razmnožavanje lji-ljana obavlja dijeljenjem gomo-lja tako što manje lukovice koje rastu pokraj glavne prethodno odvojimo. Nakon što se očiste od propalih dijelova, veće luko-vice se odvoje i posade posebno, kako je to i opisano kod sadnje.

Međutim, danas na tržištu možemo pronaći veliki broj ra-zličitih kultivara u različitim ni-jansama boja. A porodici ljiljana (Liliaceae) pripadaju ukrasne biljke bez kojih bi naši vrtovi bili znatno siromašniji, premda se u istoj skupini nalaze i brojne samonikle biljke čiji su cvjeto-vi među najljepšim livadskim i planinskim cvijećem. A upravo je sada vrijeme njihove raskošne cvatnje!


5

UMJETNOST OBLIKOVANJAU VLASTITOM VRTUStabla, grmovi i živice živi su ukrasi naših vrtova pa je stoga jako bitno na koji će se način orezivati te kako će na koncu i izgledati. A njihovim pravilnim i maštovitim obli-kovanjem možemo postići različite geometrijske oblike koji će plijeniti poglede i domi-nirati našim vrtom.

U suvremenoj hortikulturi sve više pažnje se pridaje obli-

kovanju drveća i grmlja čijom rezidbom mogu nastati brojni geometrijski oblici. Ipak, danas je umjetnost oblikovanja drveća i grmlja otišla još dalje pa se u raskošnim vrtovima mogu uo-čiti vrlo zanimljivi detalji gdje su biljke poprimile i složenije oblike poput ptice, čajnika, šahovskih fi-gura, satova i sl. A u suvremenoj hortikulturi izrada skulptura od živog materijala, odnosno biljaka, jednom riječju se naziva topiari. Međutim, nemojmo misliti da se biljke atraktivno orezuju i obliku-ju samo u novije vrijeme jer pri-mjena topiaria seže još od vreme-na Grčke i Rima, odakle se moć oblikovanja proširila i na ostale zemlje. Iako se topiari javlja kao obilježje francuskih i talijanskih vrtova u vrijeme renesanse, s pra-vom možemo ustvrditi kako se oblikovanju grmova ipak nigdje nije posvetilo toliko ljubavi i pa-žnje kao što je to slučaj u Engle-skoj. Kako je ovaj način tretiranja grmova, stabala i živica pretežno bio vezan za strogo geometrijske oblike, tu su se pojavili i neizbje-žni različiti oblici poput životinja koji su isključivo plod ljudske ma-šte i stvaralaštva. Dakle, u pogle-du oblikovanja biljaka nema ne-kih posebnih ograničenja i sve je stvar vlastite mašte i orezivanja.

Ali, razumljivo je da postoje biljke koje se ne smiju pretjerano orezi-vati te se za izradu topiaria treba-ju koristiti vrste drveća i ukrasnog grmlja koje za tu svrhu imaju i odgovarajuće predispozicije.

Biljke za izradu topiaria

Na koji način dobiti lijep i oblikovan grm, često je pita-nje mnogih. Jednostavni oblici mogu se napraviti iz već odra-slih biljaka, dok se kod složenijih oblika mora krenuti od mladih biljaka koje se uz pomoć žiča-nih struktura mogu oblikovati onako kako mi to želimo. Mlade biljke, za razliku od starijih, lakše se povijaju te upravo njihovim korištenjem ćemo brzo i sigur-no postići željeni oblik. Za izra-du topiara koriste se isključivo zimzeleni grmovi poput: šimšira, lovora, tise, božikovine, kaline i sl. Jednom riječju, to znači da se uglavnom koriste biljke koje po-dnose jače orezivanje kao jednu od neizostavnih radnji prilikom oblikovanja grmova. Navedene biljke imaju isključivo gust rast, male listove i na poseban način podnose rezanje te se kao takve jako brzo i oporave nakon same rezidbe. Međutim, kako bismo postigli lijep i dugovječan izgled grma, trebamo pretežito koristi-ti spororastuće biljne vrste jer upravo one imaju sve ono što je potrebno za željeni oblik. Kori-stimo li, pak, brzorastuće biljke,

u vrlo kratkom vremenu izgubit ćemo željeni oblik, te takve vrste možemo jedino koristiti za for-miranje jednostavnijih oblika. A odlika svake biljke koja se koristi za dobivanje topiara, prije svega, mora biti dugovječnost. Ovo je svojstvo potrebno iz više razlo-ga. Naime, da bi se dobio pravi, kvalitetan topiari, nužno je ne-koliko godina a kad smo napo-kon dobili željeni oblik, u koji je uloženo puno truda i novca, od takvih biljaka se očekuje da dugo vremena i uljepšavaju naš vrt. To, jednostavno, znači formirati topiari bez dodatnih ulaganja, osim onih koje se odnose na ne-izbježno njegovanje tj. održava-nje postojećih formiranih oblika. S druge strane, pojam dugovje-čnosti obično je vezan uz šimšir pomoću kojeg možemo dobiti figure različitih oblika. Osim toga, za šimšir se često kaže da raste i umire tisuću godina.

Rezidba-bez alatanema zanata!

Kako bismo postigli lijep i nje-govan izgled topiara, potrebno je redovito i pravilno obavljati rezidbu biljaka, jer je rezidba sva-kako jedna od najvažnijih mjera. Biljke koje brzo rastu, poput gra-ba ili kaline, jače podnose šišanje a sve radi postizanja željene visi-ne, gustoće i oblika. A za šišanje biljaka koriste se odgovarajuće škare kao neizostavan pribor u

Piše: StaniSlava Rotim

ovom poslu. Pored svega, važna je i sigurnost pri rukovanju, što nam pak jamče dobre električne škare. Naime, one su pri radu si-gurne i jednostavne za uporabu, a uz sve to omogućuju dobar i oštar rez pomoću kojeg jedino i možemo formirati željeni oblik. Ali, prilikom orezivanja biljaka u različite oblike i forme ne tre-bate biti isključivo ograničeni samo na prostor vrta, jer se on može primijeniti i na biljke koje se nalaze u loncima, odnosno, u sobnim uvjetima i manjim vrto-vima. To znači da i u malim vrto-vima, u kojima nemamo mnogo slobodnog prostora, možemo imati nekoliko primjeraka u lon-cima kojima ćemo postići želje-ni ugođaj. Osim toga, njihovim premještanjem možemo uvijek postići promjenu željenog ugo-đaja u vrtu. Tako će dekorativna posuda u kojoj je biljka lijepo orezana, najbolje doći do izraža-ja ispred ulaznih vrata ili pak na samoj terasi. Stoga je za osobe vještih ruku i dovoljno strpljenja topiari nešto što svakako moraju isprobati!

Mnoge biljke se daju oblikovati Uz malo truda rezultati su brzo vidljivi

6


UKRASNI GRMOVI - osnova svakog vrtaZbog svoje arhitektonske kvalitete i postojanosti imaju važnu ulogu u formiranju kostura svakog vrta. Osim što ih krasi raznolikost oblika i načina rasta, odlikuju se osebujnom pojavnošću u svakom vrtu.

Grmovi su drvenaste biljke koje se iz osnove granaju, za razliku od drvenastih

biljaka koje imaju deblo. Ova podjela ne mora biti tako kruta jer se neki grmovi, primjerice fu-ksija, mogu uzgojiti kao stablaši-ce, a što se tiče visine, ni ona ne mora biti presudna kod razgra-ničenja, jer neki grmovi narastu više od pojedinih vrsta drveća.

Grmovi u vrtu imaju nepro-cjenjivu vrijednost iz mnogih razloga od kojih je možda naj-važniji gust i raskošan rast koji omogućuje kreiranje okvira u koji se smještaju ostale biljke. To ne znači da predstavljaju puki kamen temeljac vrta, nego posjeduju i ukrasnu vrijednost, uključujući ugodan miris, živopi-sne cvjetove, zimzelene listove, privlačne plodove te lijepo obli-kovane i obojene stabljike. Nji-hova ukrasna vrijednost uvelike utječe na izbor biljnih vrsta.

Odabir grmovaPri odlučivanju koje vrste po-

saditi u vrtu treba uzeti u obzir i njihove funkcionalne značajke. Najvažnija je prilagođenost poje-dinih vrsta na klimatske, a time i uzgojne uvjete, dok godišnji pri-rast, način raste te visina i opseg grma određuju jesu li prikladni za sadnju u određenom vrtu i, ako jesu, u kojemu mjestu. Kako biste bili sigurni da će grmovi bu-jati i dugo pružati zadovoljstvo,

treba odabrati one vrste koje će se prilagoditi uzgojnim uvjetima u vašem vrtu. Čak i unutar male-nog vrta uvjeti uzgoja se bitno razlikuju. Pri izboru vrsta grmova potrebno je obratiti pažnju na to kako će se grmovi uklopiti s ostalim biljkama i s drugim stru-kturnim elementima u njihovoj blizini.

Oblik i veličina grma Grmovi su različite veličine

koja varira od onih vrlo malih, primjerice niska dunjarica čija visine iznosi 20-30 cm, do onih velikih čija visina iznosi i 5-6 m (zimzeleni rododendroni). Oblici rasta grmova su također različiti (kuglast, razgranat, uspravan).Većina vrsta grmlja od velike je važnosti u kreiranju manje zahtje-vnih vrtova koje ne treba puno njegovati, a tu se posebno ističu niskorastući grmovi koji služe kao pokrivači tla oko kojih se stavlja malč od kore ili šljunka.

Grmovi se obično koriste za sadnju osnove vrta koja će ga povezati s kućom i formirati prijelaz između oštrih crta gra-đevine i mekših oblika i tekstura travnjaka. Zimzeleni grmovi čest su odabir jer su tijekom cijele go-dine zeleni.

Izbor tlaOno o čemu posebno treba

voditi računa je pravilno odabra-ti grm ovisno o vrsti tla. U mno-

gim slučajevima tlo se može po-boljšati i prilagoditi uspješnom uzgoju široke lepeze biljnih vr-sta. Posebno je važno teška tla učiniti prozračnim i ocjeditima, a laganim i propusnim tlima po-većati kapacitet za vodu. Osim toga, važno je neutralizirati, do određene granice, kisela ili alkal-na tla. Za uspješan uzgoj grmova važna je kvaliteta donjih slojeva tla. Veliki broj biljaka dobro uspi-jeva i u ekstremnim uvjetima, primjerice drijen (Cornus), i vrba (Salix) vole vlažna tla, dok lavan-da i (Lavandula) i zanovjet (Ge-nista) uspjevaju na tlima dobre ocjeditosti. Neke biljke traže ki-sela tla. Rododendron, kamilija, borovnica, zenobia.

Biljke koje traže alkalna tla su: dojcija (Deutzia), pljuskavica (Hypericum), pajasmin (Philadel-phus).

Piše: JoSiP BRklJača, ing.

Pri sadnji treba imati na umu i sklonost biljaka prema suncu, odnosno sjeni. Ljubitelji sunca, kao što je bušin (Cistus), postat će izduženi i raštrkani ako se po-sade u sjeni. Za razliku od njih, mnogi grmovi toleriraju ili čak preferiraju sjenovita mjesta. Zato su prikladni za uzgoj u gradskim vrtovima.

Drugo što trebamo imati na umu pri sadnji grmova jest nji-hova otpornost na niske tempe-rature.

Veliki izbor ukrasnih grmova u Sjemenarni

Ukrasni grmovi - šarenilo boja i oblika cvjeta

Neki grmovi se ističu bojom i oblikom cvjeta

Marija Žepić ponosno pokazuje velike plodove limuna

Sve se više uzgaja na balkonima i terasamaIzuzetno lijepi i mirišljavi cvjetovi


7

LIMUN plodovi od 700 gramaVeliki dio ljubitelja mora i dal-

matinske prirode sanja san o vlastitom mediteranskom vrtu. Naime, dotični nostalgiju prema jugu i Mediteranu pokušavaju utažiti preseljenjem djelića tog

morskog ozračja na svoju tera-su. Ponukan upravo time, gosp. Zoran Žepić je prije tri godine s otoka Ugljana u Mostar donio sadnicu limuna mjesečara. Ništa neobično, rekli bismo. Među-tim, sadnici limuna se više nego svidjela mostarska mansarda

napravljena u vidu ostakljenog vrta.

A kako gospodin Žepić i sam tvrdi: «Bio sam više nego iznena-đen kada sam na mladoj sadnici limuna uočio nekoliko plodo-va, točnije njih pet. Zanimljivo je da su svi plodovi težili preko

Piše: mladen kaRačić, diPl. ing. pola kilograma dok je jedan od njih dosegnuo fantastičnih 700 grama. Uostalom, to se najbolje i uočava na fotografiji na kojoj se nalazi moja kćerka Marija, koja se oko uzgoja limuna posebno i brine».

Nije nevažno spomenuti kako se navedeno stablo limu-na redovito gnoji namjenskim Cifo gnojivom za agrume a koje pak osigurava sve bitne makro i mikroelemente nužne za njegov pravilan rast i razvoj. Međutim, to nimalo ne umanjuje uspjeh gospodina Žepića koji je uistinu, u punom smislu riječi, uspio i dosanjati svoj san o mediteran-skom vrtu!

LANTANA miris mediteranaAko ste u potrazi za biljkom koja će od proljeća do jeseni krasiti vaše vrtove, balkone i terase svojom bogatom cvatnjom, a pritom neće biti zahtjevna za uzgoj, onda ne zaboravite na lantanu, dubrovnik (Lantana camara).

Rod Lantana pripada porodi-ci Verbenaceae. Ime roda je

staro ime neodređenog znače-nja. Dvije najvažnije vrste ovog roda su: L. camara i L montevi-densis (sin.L.sellowiana). Potonja ima puzajuću stabljiku, s malim ljubičastim cvjetovima koji ima-ju žuto središte i skupljeni su u gustim cvatovima. Dok L.camara raste uspravno, cvatovi mogu biti bijeli, ružičasti i žuti. Posebno su lijepe one sorte koje imaju cvati čiji su središnji cvjetovi žuti

koji prema krajevima prelaze u narančaste pa sve do zagasitocr-vene nijanse. Ovaj privlačni grm svojim toplim bojama razvedra-va svaki prostor.

Uvjeti uzgojaUspješno raste u svakom vr-

tnom, dobro dreniranom i hra-njivom bogatom tlu. Odgovara mu svjetlo mjesto na suncu ili u polusjeni. Uživa u dugim, vrelim ljetnim danima. Na otvorenom se može uzgajati samo na mje-stima gdje nema mrazeva. Biljke koje rastu u loncima prije prvih

mrazeva unijeti u zatvoreno, gdje će prezimiti na temperaturi od 6 do 10°C, uz povremeno za-lijevanje.

Njega lantaneLjeti je dubrovnik potrebno

obilno zalijevati, održavajući ra-vnomjernu vlažnost tla. Ako se biljka presuši, lišće se smežura i objesi, ubrzo nakon zalijevanja potpuno se oporavi, što govori o otpornosti ove biljke. U perio-du cvatnje potrebna je redovita prihrana mineralnim gnojivom. Razgranatiji i gušći rast se posti-

Piše: JoSiP BRklJača, ing. že otkidanjem rastućih vrhova. Da bi se produljila i pospješila cvatnja, ocvale cvjetove redovi-to uklanjati. Prije kretanja vege-tacije oštro podrezati i presaditi biljku u veći lonac. Dubrovnik se razmnožava reznicama u prolje-će ili ljeto.

Sjemenarnini agrocentri u Mostaru i Širokom Bri-jegu u svojoj ponudi nude kontejnirane sadnice lan-tane, svih boja i oblika cvijeta.

Krizanteme u plasteniku

8


KRIZANTEME tehnologija uzgojaKrizanteme su najomiljenije rezano cvijeće zbog svojih oblika i boja cvjetne glavice te duge uzdržljivosti u boji. Već odavno predstavljaju glavni ukras kućnih vrtova u kojima cvatu u kasno ljeto i jesen.

Naša kultura življenja po-znaje ovu cvjetnu vrstu kao ukras grobova za

blagdan Svih Svetih. U Japanu krizantema predstavlja nacional-ni cvijet, a u Kini simbol dugog života. U svjetskim razmjerima zauzima prvo mjestu u uzgoju rezanog cvijeća, ispred ruža i gerbera.

Pod pojmom krizantema po-drazumijeva se tri glavne pod-skupine: špine ili spideri (bijele ili žute), margarete kao skupina s najviše različitosti te krupno cvjetne krizanteme popularno nazvane Šmitovke.

Špine i margarete se uzga-jaju cijelu godinu, dok se Šmi-tovke uzgajaju prigodno za blagdan Svih Svetih. Odnosno, cvatnja mora biti tempirana od 27. do 30. 10. Treba znati da su tri podskupine razlikuju u brzini i ritmu rasta, te se moraju saditi u različito vrijeme. Najranije se sade krupno cvjetne krizanteme (5-10. 07.), zasjenjuju se od 5-10. 08. i zasjenjivanje traje najčešće do 10. 09.

Špine se sade nešto kasnije (10-15. 07.), a sjene se od 10. 08 do 30. 09. Krupno cvjetne krizan-teme obavezno treba pincirati tj. odstraniti sve postrane cvje-tne pupoljke osim središnjeg, i to se radi što češće da biljka ne troši na njih snagu. Za razliku od krupno cvjetnih krizantema, kod margareta i špina skida se sredi-šnji, najrazvijeniji pup. Skidanje se obavlja kada je pup dobro razvijen.

Rezane krizantemeZa sadnju se koriste ožiljene

reznice s dobro razvijenim ko-rijenjem. Sadnja se obavlja na srednje teškim ilovastim tlima s pH vrijednosti 6-7,2. Poželjno je da tlo sadrži barem 5% humusa, jer humus veže vodu i hranjiva i time sprječava ispiranje. Na pri-premljene gredice postavlja se

mreža, s razmakom rupa 12 x 12 ili 18 x18 cm. Idealan razmak sa-dnje za margarete bio bi 13x15 cm, a za krupno cvjetne krizan-teme 15x15 cm. Danas je teško pronaći mrežu s okcima tih di-menzija pa se najčešće koristi ra-zmak sadnje 12 x 12 ili 18x18 cm. Korištenje mreže je obvezno jer mreža štiti biljku od povijanja a i primjena ostalih agrotehničkih mjera je olakšana. U početku ra-zvoja krizantema traži gnojiva s

naglašenim sadržajem dušika i fosfora. Zbog toga se preporuču-je korištenja IDROFLORALA 14-25-5 ili IDROFLORAL 10-50-10. Ove kombinacije potiču razvoj korijenja i ubrzavaju ukorjenji-vanje. Kasnije, do početka za-mračivanja, prihrana se obavlja IDROFLORAL-om 35-5-8 i IDRO-FLORAL-om 20-20-20. Tijekom razvoja krizantema traži dosta vode tako da je nužno osigura-ti adekvatan sustav natapanja (najbolje je to sustavom kap po kap). Tim sustavom se izbjegava vlaženje lišća, što umanjuje uvje-te za razvoj bolesti.

ZamračivanjeSa zamračivanjem se počinje

kod visine krizantema 20-25 cm. Za krupno cvjetne krizanteme to najčešće pada u periodu 5-10. kolovoza i traje oko tridesetak dana, dok zamračivanje kod špi-na počinje oko 10. 08 i traje do

15. rujna. Prva tri tjedna zamrači-vanje se provodi svakodnevno u trajanju 13 sati (od 18 do 7 ili od 19 do 8 sati) a u zadnjem tjednu se postupno smanjuje do po-tpunog prestanka. Nikada se ne zamračuju vlažne biljke U prvom tjednu kratkog dana kod špine i margarete koristi se regulator rasta (primjerice, Alar 80), koji «smanjuje» rast biljaka u visinu i potiče staranje bočnih izboja-ka. U drugoj vegetaciji uzgoja naglašena je potreba za kalijem zbog pravilnog razvoja cvijeta i jačanja stabljike. U tom periodu koristi se gnojivo IDROFLORAL 8-5-44.

Krizanteme u posudiUzgoj lončanica počinje sa-

dnjom ožiljenih reznica u posu-de promjera 19 cm. U posude tog promjera najčešće se sade po tri reznice. Sadnje se obavlja najčešće do polovice lipnja. Kod uzgoja krizantema u loncima va-žan je pravilan izbor supstrata. Treba koristiti supstrat stabilne strukture, pH vrijednosti 6-7, koji dobro veže hranjiva (CULTURAL GALA). Prvih dvadesetak dana nakon sadnje lonci se drže u za-

Piše: mR. aida kohnić

Sadnja se obavlja sredinom srpnja CIFO gnojivo za krizanteme Veliki dio krizantema uzgaja se u posudi

Obvezno zamračivanje kod krizantema

Lisne uši rado posjećuju krizanteme Mikro gnojiva neophodna u uzgoju krizantema


9

NEDOSTACI HRANJIVA SIMPTOMI Jedna od važnih mjera u tehnologiji uzgoja krizante-ma jest pravilna i izbalansirana gnojidba. Krizantema je vrlo osjetljiva na nedostatak određenih hranjiva, te odmah reagira specifičnim simptomima koji se jasno uočavaju na pojedinim organima.

Nedostatak dušikaSimptomi nedostatka dušika na krizantemama manifestira-

ju se na načina da cijela biljka kržlja, zaostaje u rastu, a listovi primaju svjetlije nijanse žutozelene boje. Žućenje je naročito izraženo na rubovima lišća.

Nedostatak fosforaPrvi znaci nedostatka fosfora uočavaju se na listovima. Li-

stovi mijenjaju boju u plavu do gotovo ljubičastu, a donji, stariji, listovi nekrotiziraju.

Nedostatak kalijaNedostatak kalija kod krizantema manifestira se na stabljici

i listovima. Zbog nedostatka kalija stabljika se savija. Na listovi-ma, između žila, javljaju se nekroze koje se šire od ruba prema sredini lista. Ako je kalij kroz dulje razdoblje nedostupan, lišće se uvija i potpuno suši.

Nedostatak željezaSimptomi nedostatka željeza kod krizantema manifestiraju

se kroz klorozu lišća. Ako biljkama kroz dulji period nije dostu-pno željeza listovi poprimaju gotovo bijelu boju. Kloroza se ja-vlja na mladom lišću.

Nedostatak boraNedostatak ovog mikroelementa kod uzgoja krizantema

dovodi do zastoja u razvoju, biljke kržljaju a cvjetovi lagano eti-oliraju. Listovi žute i nekrotiziraju, a kod ekstremnih slučajeva dolazi do potpunog sušenja.

Nedostatak magnezijaTipičan nedostatak magnezija su zelene zone oko žila lista s

klorotičnim poljima u kojima se mogu između žila zapatiti ma-lene, obično kružne nekroze. Nedostatak magnezija uočava se na starijem lišću.

Nedostatak bakraSimptomi nedostatka bakra kod krizantema vidljivi su na

listovima, na kojima dolazi do rubnih nekroza i lagane deforma-cije. Ako je nedostatak izražen kroz dulji period listovi se suše i ostaju visjeti na biljci.

štićenom prostoru, a poslije se iznose na otvoreno. U početku se koriste hranjiva s naglašenim sadržajem dušika i fosfora (isto kao kod rezane krizanteme), a nakon otkidanja vrhova i tjera-nja postranih ogranaka gnojiva s nešto većim sadržajem kalija (IDROFLORAL 8-5-44). Ranije ili kasnije otkidanje vrhova po-miče cvatnju za 10 dana ranije, odnosno 10 dana kasnije. Nakon zadnjeg otkidanja vrhova koristi se regulator rasta (Alar 80 ili neki drugi) koji omogućava formira-nje zbijenije biljke.

Uzročnici bolesti i štetniciTijekom uzgoja krizantema

je podložna napadu većeg broja štetnika i uzročnika bolesti. Od štetnika najčešće se javljaju lisne uši i grinje koji se suzbijaju pri-mjenom odgovarajućih kemij-skih pripravaka.

Od uzročnika bolesti najveći problem predstavlja bijela hrđa (Puccinia horiana). Simptomi bolesti najuočljiviji su na listu. U početku razvoja uzročnika bolesti, na gornjoj strani lista, uočavaju se mala ispupčenja koja kasnije svjetlozelene pjege. Na istom mjestu na naličju lista formiraju se bradavičaste izra-sline. Napadnuti list se kovrdža

i deformira. Pri jačoj zarazi listo-vi otpadaju. Cvjetovi zaraženih biljaka su sitniji. Bolest se teško suzbija, pa sa zaštitom treba po-četi vrlo rano. Zaštita se provodi kemijskim pripravcima (Dithan M 45, Star 80, Saprol-N i Baycor) uz temeljito prskanje biljke.

Osim bijele hrđe, posljednjih nekoliko godina i fuzarioze (Fu-sarium oxysporum f.sp.chry-santhemi i F. oxysporum f.sp.trachephilum) postaju sve veći problem. Biljke napadnute fuza-riozama često imaju simptome slične simptomima uzrokovanim Pytium vrstama, ali i simptomi-ma uzrokovanim nedostatkom hranjiva, suviškom vode u tlu i dr. Napadnuti listovi žute, uvija-ju se i venu. Listovi venu s jedne strane biljke, a rijetko cijela biljka odumire. Fuzarioze uglavnom ra-zaraju provodne snopove, i time prekidaju normalnu opskrbu biljke hranjivima i vodom iz tla. Simptomi bolesti na listovima variraju ovisno o temperaturi. Najizraženiji simptomi uočavaju se na temperaturi od 27°C do 32°C. Osnovna mjera zaštite je održavanje dobre higijene i pro-zračnosti u nasadu. Sadnja kri-zantema u odgovarajućem sup-stratu, a ako se radi o uzgoju na tlu, sterilizacija tla je obvezna.

10


Medeći cvrčaku HercegoviniMedeći cvrčaku Hercegovini

Entomofauna vinove loze na području Hercegovine dobila je još jednog člana. Naime, na nekoliko loka-liteta na području općine Ljubuški, tijekom srpnja mjeseca 2006. godine, primijetili smo kolonije ovog štetnika na vinovoj lozi, ali i mnogim drugim biljnim vrstama (dud, kostila, drijen, jabuka, smokva i dr.)Inače do sada ovaj štetnik nije registriran na podru-čju BiH, a u nama susjednoj Hrvatskoj prisutan je samo u Istri.

Opis štetnikaMedeći cvrčak (Metcalfa

pruinosa Say) je kukac duljine tijela 7-8 mm. Prednja krila su sivosmeđe boje. Cijelo tijelo po-kriveno je voštanim izlučinama svijetle pepeljaste boje. Jaja su cilindrična oblika, dugačka oko 0,8 mm. Ličinka je u početku bijeličaste boje a kasnije ta boja prelazi u svijetlozelenkastu. Li-činka obilno luči vosak kojim se prekriva.

Medeći cvrčak je izraziti poli-fag. Napada veliki broj različitih biljnih vrsta. Primjerice, u Italiji je utvrđena njegova prisutnost na preko 200 biljaka domaćina. U prvoj godini njegove pojave u Hercegovini pronašli smo ga na dvadesetak biljnih vrsta. Najveće štete nanosi vinovoj lozi i smo-kvama, ali vrlo često je na kakiju, breskvama, jabukama, dudu.

Osim prijenosa vozilima (vrlo čest način širenja), širi se i sadnim materijalom u koji su odložena jaja. Zabilježen je i slu-čaj da su ga pčelari hotimično prenosili da bi proširili zarazu jer se mednom rosom tog štetnika hrane pčele. U vinogradima na području Hercegovine, gdje smo pronašli štetnika, primijećena je veća brojnost pčela.

Štete se lako uočavajuŠtetnik usnim ustrojem siše

na granama i grančicama, izbo-jima, lišću, rjeđe na plodovima. Na vinovoj lozi kolonije štetnika pronašli smo unutar grozda gdje ličinke sišu na peteljčicama, na mladarima te na lišću. Na smo-kvi ličinke sišu na lišću i mladim izbojima i osnovi plodova, a na jabuci pronađen je također na izbojima koji rastu iz korjeno-va vrata. Štetnik nije pronađen u krošnji jabuke. Štetnika smo uglavnom pronalazili u nižim

dijelovima biljaka osim vinove loze, gdje je prisutan na svim or-ganima.

Osim direktnih šteta koje se očituju u slabijem porastu bilj-ke, vrlo bitne su i neizravne štete koje nastaju zbog obilnog izluči-vanja medne rose na koju se na-seljavaju gljive čađavice.

Napadnute biljke lako se uočavaju po bijelim voštanim prevlakama štetnika i zamaza-nom izgledu od gljiva čađavica. Onečišćeni plodovi gube tržnu vrijednost.

Biološki ciklusMedeći cvrčak ima jednu

generaciju godišnje. Prezime jaja odložena u drvenaste bilj-ke. Ženka leglicom odlaže jaja pojedinačno ili u nizu u pupove, pukotine i slična mjesta na kori čokota ili drveća. Ličinke izla-ze sredinom svibnja, a tijekom razvoja presvlače se pet puta. Zadnja dva stadija ličinki skaču. Inače, ličinke su slabo pokretlji-ve. Uglavnom sišu na vrhovima mladih izbojaka. Razvoj ličinki traje oko 2 mjeseca. Sredinom

Piše: doc. dR. Sc. ivan oStoJić srpnja javljaju se odrasli oblici. Odrasli kopuliraju noću, a krajem ljeta ženke počinju odlagati jaja.

Zaštita od medećeg cvrčka

Vrlo važna mjera zaštite je sprječavanje uvoza sadnog ma-terijala iz rasadnika koji su zara-ženi medećim cvrčkom, iako se štetnik ne smatra karantenskim. Za kemijsko suzbijanje štetnika u vegetaciji registraciju kod nas imaju pripravci na osnovi alfa-metrina (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC). U Italiji se koriste pripravci na osnovi kvinalfosa, piridafenti-ona, dimetoata, malationa i pire-troidi, a izbor insekticida ovisi o raspoloživosti insekticida dopu-štenih za primjenu na zaraženoj kulturi.

Istraživanja talijanskih znan-stvenika utvrdila su mogućnost biološkog suzbijanja medećeg cvrčka parazitskom osicom Ne-odrynus typhlocybae Ashmead. Ta je osica i parazit i predator ličinki. Osica je 1992. godine unijeta i ispuštena u Italiji. Do-sadašnji rezultati u Italiji, Francu-skoj i Sloveniji upućuju na veće mogućnosti primjene ovog pa-razita (parazitiranost do 30 %). I u Hrvatskoj (Istra) obavljena je introdukcija ove osice. Rezultati ispuštanja osica postaju uočljivi tek nakon 4-6 godina.

Odrasli medeći cvrčak

Bijele voštane prevlake unutar grozda Ličinke na naličju lista smokve

Ličinke medećeg cvrčka

Sve traženiji cvijet kamilice Članovi UO društva


11

KAMILICA prihod uz malo ulaganja

Kamilica je svima dobro poznata biljka. Raste kao samonikla biljka rasuta u ravnicama i planinskim krajevima, a nalazimo je na svim tlima. Čak što više, kamilica dobro uspi-jeva na zemljištimakoja drugim kulturamani u kom pogledu neodgovaraju.

Kamilica (Matricaria cha-momila) potječe sa Sre-dozemlja, odakle se pre-

nijela u Europu, Aziju, Ameriku te Japan, Australiju i Afriku. Tako danas slobodno možemo reći kako kamilica samoniklo raste po cijelom svijetu. I dok je jedni smatraju korovom, te je uništa-vaju, drugi je cijene kao izuzetno ljekovitu biljku koja je u narodu poznata od pamtivijeka i koja se osim u ljekovite svrhe koristi i za pravljenje različitih aromatičnih i prehrambenih proizvoda. Osim toga, kamilica je opravdano zau-zela značajno mjesto i u kozme-tičkoj industriji. Danas kamilica ima veliku ekonomsku vrijednost u svjetskoj trgovini ljekovitim bi-ljem i jedna je od najvažnijih lje-kovitih kultura.

Biološke osobine kamiliceKamilica je jednogodišnja ze-

ljasta biljka koja naraste do visine od 80 cm. Korijen joj je tanak i sla-bo razvijen te u tlo prodire do 25 cm dubine. Stabljika je uspravna ili djelomično povijena, srednje ili više razgranata. Listovi su uski, bez dlačica, svijetlo ili tamnoze-lene boje. Cvjetovi su skupljeni u glavicu promjera 1,5-3 cm. Cvjetovi kamilice imaju karakte-rističan, prodoran i ugodan miris. U ovisnosti od vremena sjetve i

nicanja, biljka cvate od svibnja do konca rujna. Sjeme kamilice je izuzetno sitno i u 1 kilogramu ima oko 20 milijuna sjemenki.

Vrijeme sjetveKamilica se sije u proljeće

(ožujak) ili u jesen (rujan-listopad). Prednost se uvijek daje jesenskoj sjetvi jer su prinosi veći za 40-50 posto u odnosu na proljetnu sje-tvu. Osim toga, sjeme posijano u rujnu brzo klija i niče tako da se pred mrazeve kamilica već vrlo dobro ukorijeni i formira jaku ro-zetu listova. A ukoliko se kamilica posije u optimalnom roku, i njena žetva se obavlja ranije (već u svi-bnju). Sjetva se obavlja ručno ili sijačicama na razmak redova 15-30 cm. Na manjim površinama sije se ručno (omaške) i to na taj način da se sjeme pomiješa sa si-

tnim pijeskom u omjeru 1:3 a sve kako bi se ono što ravnomjernije rasporedilo po površini. Količina sjemena iznosi 5-6 kg po hektaru. Nakon sjetve sjemena i valjanja cijele površine obično se poja-vljuje pokorica koju je potrebno razbiti. Ukoliko je tlo zakorovlje-no nužno je izvršiti i jedno okopa-vanje u proljeće kao i plijevljenje prije berbe.

Berba cvijetaKamilica ima vrlo kratku ve-

getaciju pa je početak berbe kod proljetne sjetve već u lipnju. Me-đutim, kod jesenske sjetve usjev dospijeva za berbu tijekom tra-vnja ili svibnja. Bere se ručno ili posebnim beračima za kamilicu. Samo vrijeme berbe određuje se prema položaju latica. Naime, kada latice stoje vodoravno, tada je i sadržaj eteričnih ulja najveći. Cvjetovi se ubiru ručno, no valja paziti da ostatak stapke ne bude duži od 2 cm. Kako biljka neuje-dnačeno cvate, berba se produ-ljuje u nekoliko navrata, osobito ako je beremo ručno. Jedan zapo-slenik za 10 sati rada može ubrati od 100 do 150 kg svježeg cvijeta. Ubrana se kamilica pak raspro-stire u tankom sloju na čistom, prozračnom i natkritom prostoru. Suhu kamilicu pakiramo u pa-pirne vreće ili sanduke obložene papirom koje potom smještamo na tamno i prozračno mjesto. I

premda se sušenje cvjetnih glavi-ca uglavnom obavlja pod streha-ma, najpoželjnije je u tu svrhu ko-ristiti namjenske sušare u kojima temperatura iznosi 40 stupnjeva C. Na taj način se od 5-6 kg svje-žeg cvijeta dobije kilogram su-hog cvijeta. Po jednom hektaru ostvaruje se prinos od 400 do 1200 kg suhih glavica cvijeta, oko 150-200 kg kvalitetnog sjemena i oko 4-6 kg eteričnog ulja. Nakon berbe kamilice zemljište se može pripremiti za iduću kulturu koja dospijeva u jesen kao što je kasni kupus, kelj i sl.

Kamilica je vrlo zanimljiva bilj-ka iz razloga što redovito ostvaru-je povoljnu cijenu na tržištu te se može plasirati na niz otkupnih mjesta te stoga predstavlja vrlo dobar prihod za gospodarstva koja posjeduju manje površine zemlje. Od posebnog je znača-ja za Hercegovinu jer se radi o skromnoj biljci koja nema velikih zahtjeva u pogledu zemljišnih i klimatskih uvjeta. Uz sve navede-no, kamilica je jedna od rijetkih biljaka koja se na istom mjestu može uzgajati nekoliko godina za redom.

Piše: maRio ćuBela, diPl. ing.

KAMILICA prihod uz malo ulaganja

Seminar o zaštitibilja u Neumu

Na 4. sjednici Upravnog odbora Društva za zaštitu bilja u BiH, održanoj u prostorijama Poljoprivrednog instituta Re-publike Srpske u Banja Luci, 11. 07. 2006. godine odlučeno je da se III. seminar o zaštiti bilja, a i svi naredni, održi u Neumu.

Ovogodišnji seminar o za-štiti bilja u BiH održat će se u periodu od 13-15. prosinca 2006. godine u hotelu Sunce.

Mr. Aida Kohnić

12


JOŠ PONEŠTO O JAROM GRAHU…Prošle godine jari grah ili sikirica bio je najtraženije povrće na našim prostorima. Tomu je osim njegove ljekovitosti pridonijela i prava medijska pompa koja je podigla potražnju za ovim više nego zanimljivim povrćem. Međutim, malo je poznato kako postoji i ona druga strana medalje

Neupućenima smo pret-hodno dužni kratko obja-šnjenje. Naime, na hrvat-

skoj televiziji, preciznije u emisiji «Globalno sijelo» koja je emiti-rana koncem 2004. godine, jari grah ili sikirica predstavljen je kao lijek za dijabetis. Nakon ove emisije, početkom 2005. godine u novoj TV emisiji pojavio se pa-cijent koji je predočio kako mu je šećer u vrlo kratkom vremen-skom roku učinkovito smanjen upravo zahvaljujući konzumira-nju određenih količina jarog gra-ha. Nakon tog priloga na HTV-u i na našem širem području vlada velika potražnja za ovim više nego zanimljivim povrćem. A kako potražnja diktira cijene, tako su i cijene jarog graha vrlo brzo krenule «nebu pod oblake». Primjerice, sikirica se desetljeći-ma prodavala po cijeni od 12-15 kuna, da bi u vrlo kratkom roku dosegnula 50 kuna. Nedugo po-tom jari grah se, zamislite, pro-davao po fantastičnih 200 kuna (50 KM) za kilogram.

Postoji li drugastrana medalje?

Kako smo se zainteresirali za fenomen «čudotvornog graha» koji se inače najviše uzgaja u In-diji i nekim sušnim područjima Afrike, krenuli smo i za stručnim objašnjenjem koji će potvrdi-ti njegovu ljekovitu vrijednost.

Tako smo skoknuli i do Zadra na čijem se području jari grah uzgaja već desetljećima. Među-tim, osim hvale i hvalospjeva, nismo konkretno ništa uspjeli dokazati i potvrditi. Kako stvar pak ne bismo prepustili slučaju, kontaktirali smo s renomiranom talijanskom sjemenskom kućom Franchi koja nam je uz pomoć ve-likog broja svojih stručnih osoba poslala i službeno objašnjenje koje vrijedi na području cijele Italije. Naime, u Italiji se uzgajaju dvije vrste jarog graha i to Lathy-rus sativus i Lathyrus cicera, koji se osim na Siciliji i Sardiniji uzga-jaju i u ostalim dijelovima svijeta. Prema njihovim tvrdnjama, radi se o nedefiniranoj i nedovoljno identificiranoj biljci koja spada u porodicu leguminoza i koja se većinom uzgajala u siromašnim dijelovima zemlje u uvjetima kada je vladala prava bijeda i ne-stašica. Ustvari, jari grah je imao značajniji utjecaj u Italiji u razdo-blju do Drugog svjetskog rata. Kasnije se zamijetilo i ustvrdilo kako konzumiranjem jarog gra-ha dolazi do snižavanja razine šećera u krvi. Dakle, navedeni

grah ima svojstvo inzulina. Ali, također je potvrđeno kako pre-tjerano unošenje jarog graha u organizam može dovesti do ne-ugodnog kočenja mišića i stano-vitih neuroloških problema. Tu neželjenu pojavu prouzrokuje jedan toksični sastojak (b-ami-nipropionitrile) koji se nalazi u sjemenu i koji inhibira enzim lizil oksidazu te na taj način izravno utječe na leđnu moždinu. Stoga je konzumiranje jarog graha u Italiji zakonom i zabranjeno.

O kakvoj je vrstigraha riječ?

Sikirica ili jari grah je, ustva-ri, jednogodišnja biljka dobro razvijenog korijena koja se sije koncem ožujka. Zanimljivo je i da se tlo za njegov uzgoj priprema već u veljači s tim da se pri tome ne razbacuje i uopće ne zaorava nikakvo gnojivo. Dakle, sikirica raste na gotovo svakom tlu, pa i na onom teškom, glinovitom i malo zaslanjenom tlu, siroma-

šnom hranjivima. To je, ustvari, najotpornija mahunarka na sušu, premda podnosi i stagnirajuću vodu nastalu nakon jačih i duljih oborina. A zadarski proizvođači navode da «jari», kako ga od mi-lja zovu, ne podnosi kišu te tvrde kako kilogram sjemena može dati i do 50 kg ploda. Inače, sje-tvu jarog graha obavljaju na ra-zmak redova od 40 do 60 cm te 3 do 5 cm sjemenka od sjemenke. Dužina vegetacije iznosi 120-150 dana, što znači da dozrijeva sredinom ljeta. U pravilu, sikirica je biljka blage klime i u tom po-gledu je dosta slična grašku. Uo-stalom, njeno zrelo sjeme koristi se kuhano i to obično u smjesi s bobom, graškom, grahom ili sla-nutkom. Dakle, jari grah se tradi-cionalno na području Dalmacije koristi na taj način da se kuha s drugim sjemenom iz skupine mahunarki ili se priprema kao varivo uz dodatak riže ili tjesteni-ne. A tko voli neka izvoli…

Piše: nino Rotim, diPl. ing.

Nasad jarog graha Mahune jarog graha su relativno male

Sjeme jarog graha Jari grah se uzgaja i u Popovu polju


13

ARTIČOKAIZ SRCA HERCEGOVINESezona artičoke u punom je jeku. I dok se do sada ovo atraktivno povrće moglo zamijetiti jedino u susjednoj nam Dalmaciji, to više nije tako. Naime, uz pažnju dobrog gospodara Josipa, artičoka se od sada,provjereno i nadasve uspješno, može uzgajatii u južnoj Hercegovini

Dakako, riječ je o «našem» agronomu, cijenjenom gospodinu Josipu Br-

kljači koji je jedan od rijetkih povrtlara koji je uistinu uspio i uzgojiti artičoku u svome vrtu. A znameniti vrt se nalazi samo nekoliko kilometara južnije od Mostara, preciznije u prigrad-skom naselju Hodbina. Tamo se nalazi jedinstveni, mini arbore-tum voćnih i povrtnih biljaka, a koji je, ustvrditi ćemo možda malo i subjektivno, jedinstven na ovim prostorima. Tomu zor-no svjedoči i artičoka koja je već spremna za berbu a ispred koje gosp. Brkljača radosno i pozira. Kako i ne bi kada se radi o zani-mljivom povrću koje je ostavilo traga u mnogim starim civiliza-cijama, iako i dan danas dobrim dijelom predstavlja mistično i nepoznato višegodišnje povrće. A zbog iznimno velike potražnje za njenim sjemenom morali smo angažirati i našu nabavnu službu da posegne put Italije koja je ujedno i rekordni proizvođač na Mediteranu (s čak 56 posto udje-la proizvodnje). Međutim, to ne znači da je artičoka manje popu-larna i u Španjolskoj, Francuskoj i Grčkoj, gdje se sve proizvedene količine vrlo brzo i prodaju. Iako

se najvećim dijelom uzgaja na Mediteranu, iznimno je popu-larna i u SAD-u te Argentini. Sto-ga slobodno možemo ustvrditi kako se danas artičoka uzgaja diljem svijeta i kako je s pravom uvrštena u vodeće svjetske lu-ksuzne namirnice.

Tajna uspjeha?Kako iz prve ruke saznajemo,

artičoka se proizvodi zbog me-snatih, sočnih i ukusnih listića koji se nalaze u cvjetnoj glavici i na proširenoj cvjetnoj bazi. Riječ je o biljci koja razvije jaki kori-jenov sustav koji prodire do 1,5 m dubine i biljci koja na istom mjestu živi do 20 godina. Može se uzgajati u područjima gdje srednje zimske temperature nisu niže od 5 stupnjeva C. Posebno dobro uspijeva u područjima bez velikih kolebanja tempera-tura, naročito u vrijeme zame-tanja cvatova. Artičoka dobro podnosi umjerne vjetrove, poso-licu i malo zaslanjena tla. Stoga joj najviše odgovaraju priobalni tereni, uz samu obalu mora a koji su zaklonjeni od bure i juga. Zato nije ni začuđujuće kako se

u Dalmaciji artičoka počela organizirano proizvoditi na površi-ni od 10 hektara, s tenden-cijom daljnjeg rasta. Naro-čito se njena proizvodnja proširila na Hvaru, Visu i Braču te u dolini Neretve. Zbog blizine navedenih područja lako se da zaklju-čiti kako i južna Hercegovina može osigurati optimalne uvjete za uzgoj ovog nadasve zanimlji-vog povrća. Jasno je kako se kod nas preporuča uzgoj za potrebe domaćinstva, premda bi se veće količine ovog povrća mogle plasirati i na tržište. A da je njen uzgoj u Hercegovini moguć, po-trudio se da dokaže gosp. Brklja-ča, koji je inače rođen upravo na Braču. Pa ne kaže se uzalud kako krv nije voda!

Uvjeti uzgojaKako smo doznali, u našim

uvjetima uzgoja nadzemni dio biljke izumire tijekom zime dok u proljeće iz pupova podzemne stabljike rastu novi izboji. Za normalan razvitak artičoka pak traži što više svjetla i ne voli rasti

u sjeni. Ne traži suviše vlažno tlo, premda nešto više vlage zahtije-va u prvom razdoblju rasta i to u vrijeme naglog razvitka glavica. Jestive cvjetne glavice dugu-ljaste su ili okrugle, obložene mesnatim listićima koje u većini slučajeva završavaju bodljama. Krupne glave artičoke uzimaju se za jelo odmah nakon berbe s tim da se ne jedu sirove iz ra-zloga što su teško probavljive. A osim cvatnih pupova u ljekovite

svrhe se koriste i listovi te korijen. A znanstvenici su dokazali kako artičoka os-

vježava ten, uravno-težuje organizam

i bistri glavu, po-maže jetri i žu-čnom mjehuru, omogućuje bo-

lju probavu te snižava kolesterol.

Osim toga, štiti od ateroskle-roze, gihta i probavnih smetnji. Zanimljivo je da je za snižavanje kolesterola zaslužan sastojak ci-narin, zbog čega se artičoka pre-poruča i u sprječavanju angine pectoris, moždane kapi, astme, alergija i reumatskih bolesti. Da-kle, osim u kulinarstvu, artičoka je iznimno cijenjena i u zdrav-stvenom smislu. Sve to objašnja-va zašto je riječ o vrlo traženom i atraktivnom povrću ne samo kod nas nego i u cijelom svije-tu. Također ima i zaljubljenika u ovo povrće, poput našeg Josipa, koji kaže: «Tko je jednom doži-vio ljepotu ljubičastih cvjetova artičoke, bit će mu teško skidati sočne pupove u kojima se skri-vaju nježna srca koja se koriste u kuhinji». Sve to artičoku čini više nego mističnim i nadasve zani-mljivim povrćem…


Cvjetna glavica spremna za berbu

Josip Brkljača u svom nasadu artičoke

Berba se obavlja oštrim nožem

Jesenski kupus se sadi sredinom ljeta

14


presuho. Osim toga, vrtlari su če-sto u nedoumici vezanoj za koli-činu utrošene vode neophodne za zalijevanje. A općenito govo-reći, količine vode variraju ovi-sno od klimatskih prilika, sastava tla pa sve do povrtne kulture koja se uzgaja. Ipak, vrijedi ne-pisano pravilo kako mlade biljke u početku razvoja zahtijevaju 1-2 litra vode na dan, dok starije biljke troše od 2,5 do 5,5 litara dnevno. Ali, uvijek je starije bilj-ke poželjnije zalijevati jednom do dva puta tjedno s 10-20 litara po četvornom metru nego svaki dan s 5 litara vode. Pored toga, kako bi se sačuvala vlaga u tlu, dobro je povrće zastirati poko-šenom travom, slamom ili lišćem jer je dokazano da zastirka po četvornom metru uštedi čak i do jednu litru vode dnevno.

Razumljivo je da su podaci u tablici orijentacijski i da optimal-no vrijeme sjetve ovisi od vlada-jućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20 srpnja do 10 kolovoza.

Osim sjetve, aktualna je i sa-dnja presadnica povrća: cvjetače, endivije, kelja pupčara, zimskog kelja, zimskog kupusa, jesen-ske salate i dr. Pritom prednost imaju presadnice proizvedene kontejniranim načinom i to iz ra-zloga što se bez većih poteškoća

mogu saditi tijekom ci-jele godine uz izostanak stresa-zahvaljujući grudi supstrata oko korijena. Sadnja se obavlja u do-voljno vlažno tlo s tim da dva tjedna nakon sa-dnje trebamo obaviti i prvu prihranu (KAN i sl.). Kako je ovo godina s po-jačanom pojavom lisnih ušiju i stjenica, trebamo voditi računa i o zaštiti

prijesadnica, a što se prije svega odnosi na kupusnjače. Posebnu pak pozornost trebamo obratiti na štetnika kupusnu muhu koja je posljednjih godina stalna pri-jetnja kupusnjačama.

LJETO UPOVRTNJAKU

Dani polja povrćaU organizaciji svjetski po-

znate sjemenske kuće Rijk Zw-aan, u Mađarskoj su održani dani polja povrća na kojima su se okupili svi zastupnici i distributeri tvrtke Rijk Zwaan, iz ovog dijela Europe s ciljem da se upoznaju s novim hibri-dima, ove tvrtke, koji bi se u narednom periodu mogli naći u distribuciji.

Inače tvrtka Rijk Zwaan svake godine organizira dane polja na kojima svoje zastupni-ke i distributere, ali i strućnja-ke iz ove oblasti, upoznaje s novitetima iz svog programa, kako bi zastupnici i distributeri sjemena, na licu mjesta mogli vidjeti sve prednosti i nedosta-tke pojedinih hibrida.

Domaćin ovogodišnjih dana polja bio je grad Felgyo, a najveći broj sudionika bio je iz Srbije i Crne Gore.

Osim obilaska nasada po-vrća u polju (kupusnjače, sala-te, krastavci, rajčica, endivije, radiči), sudionici dana polja su posjetili suvremene staklenike u kojima se godišnje proizvede oko 70 milijuna različitih presa-dnica povrća.

Mr.Aida Kohnić

LJETO UPOVRTNJAKU

Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke, in-tenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanjuje. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svje-žeg povrća koje se u našim južnim područjima od jeseni, zime pa sve do travnja može brati na otvorenom polju i plasirati na tržište

U toplijim dijelovima Her-cegovine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji pro-

izvođači nastavljaju sjetvu i sa-dnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu optimalni jer ipak u ovo doba godine često vladaju «tropske vrućine». Stoga je biljkama potrebno osigura-ti dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uzaludan. Osim toga, prije sjetve sjemena nužno je kvalitetno pripremiti tlo, što podrazumijeva i unoše-nje odgovarajućih biljnih hranji-va. Prije sjetve ili sadnje povrća nikako ne smijemo zaboraviti i unošenje insekticida u tlo, s tim da se obvezno konzultiramo s lokalnom savjetodavnom slu-žbom. Nije nevažno napomenuti da sve navedene radove u povr-tnjaku, počevši od zalijevanja pa

do unošenja gnojiva, trebamo obavljati predvečer ili rano uju-tro, kad temperature nisu previ-soke.

Često se postavlja i pitanje kada je tlo presu-ho, odnosno kako odrediti pravodobni moment zalijevanja. Stoga, trebate li po-vrće zalijevati, jedno-stavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete je u ruci. Raspadne li se, to je znak da je tlo

Sjetva povrća u toplijim područjima

Piše: JoSiP BRklJača, ing.

Nasad višnje u okolici Mostara

U prvim godinama traži dosta njege


15

S A N OV N I K• višnjino drvo - očekuje vas jedan neobičan doživljaj• plod višnje - očekuje vas nezadovoljstvo u ljubavi• jesti višnje - zbog neispunjenog obećanja koje ste dobili imat ćete jedan neugodan susret• brati višnje - očekuju vas brige, ali i nenadani novčani dobitak

VIŠNJA POLAKO OSVAJA HERCEGOVINUTrenutno višnja zauzima simbolično mjesto u ukupnom fondu hercegovačkih voćnih stabala, što znači da njena proizvodnja uglavnom služi za podmirenje potreba domaćinstva, te djelomično i lokalnog tržišta. Ipak, zamjetno je i da u vrtnim centrima potražnja za njenim sadnicama raste iz godine u godinu

Proizvodnja plodova višnje u BiH nalazi se na niskoj ra-zini i ni približno ne zado-

voljava potrebe domaćeg tržišta. Ali, to ne znači da višnja nije ren-tabilna voćna vrsta, već naprotiv predstavlja vrlo zanimljiv tržišni proizvod, kako za potrošnju u svježem stanju tako i za prera-dbene proizvodne kapacitete. Ipak, prvi korak koji treba nači-niti jest dosadašnji način proi-zvodnje višnje s nekoliko stabala razbacanih po parcelama pre-orijentirati na intenzivan uzgoj jer to ipak jamči koliko-toliko sigurnu, uspješnu i unosnu pro-izvodnju. Primjetno je da poslje-dnjih godina u Hercegovini raste gospodarsko zanimanje za vi-šnju marasku čiji je plod iznimno cijenjen u prehrambenoj, pose-bno likerskoj industriji. A plod maraske (meso ploda i koštica) i list koriste se za proizvodnju više vrsta likera, žestokih pića, desertnih vina, bezalkoholnih vi-taminskih sirupa, koncentriranih i voćnih sokova.

Uvjeti uzgoja višnjeVišnja je dugogodišnja vo-

ćna vrsta jer raste i donosi plo-dove duže od 20 godina. Upra-

vo zbog tih okolnosti trebamo pomno odabrati položaj za njen uzgoj. Tako vrijedi nepisano pra-vilo kako višnja dobro uspijeva tamo gdje odlično rastu jabuke i trešnje. Međutim, višnja je ipak voćna vrsta skromnih zahtjeva, koja se može uzgajati na svim po-ložajima. Tako je uočeno kako se višnje mogu uspješno uzgajati u priobalno mediteranskom poja-su kao i na višim nadmorskim vi-sinama (do 1500 m), što znači da je u ovom smislu tolerantnija od trešnje. Ali, dalmatinska iskustva govore kako se cijenjena sorta višnje zvana maraska najviše uzgaja do 200 metara nadmor-ske visine jer je u tim područjima njen plod i najkvalitetniji. Naime, s povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura, pa je plod maraske slabije kakvoće iz razloga što sadržava manje su-hih tvari i šećera, zbog čega je on manje i aromatičan.

Najčešće sorte višanja u Hercegovini

Ponuda sorti višnje u herce-govačkim voćnim rasadnicima varira, premda se da zaključiti kako su pretežito zastupljene če-tiri sorte. Sukladno tomu, te sorte se najviše i sade u ovom podru-čju naše zemlje. Prije svega, to su sorte: maraska, rexelle, šumadin-ka i keleris 16 dok se nešto manje uzgaja i oblačinska višnja.

Maraska je najtraženija i najkvalitetnija sorta višnje na po-dručju Hercegovine. Međutim, odmah treba napomenuti kako postoji više tipova (klonova) ma-raske te je stoga često smatraju

višnjom izrazito krupnih plodo-va, a što ona uistinu nije. Naime, njeni plodovi dozrijevaju već koncem lipnja i imaju osrednju krupnoću. S druge strane, radi se o vrlo kvalitetnoj sorti, sočnog, mekanog i vrlo aromatičnog mesa ploda. Osim što je meso odlične kakvoće, marasku odli-kuje redovita i obilna rodnost, što je ujedno svrstava u sami vrh svjetskih višanja.

Rexelle je nešto novija sor-ta višanja koja je samooplodna i koja dozrijeva u drugoj polovici mjeseca lipnja. Plod je srednje velik do velik a odlikuje ga vrlo ugodna aroma. Rexelle je me-đunarodno priznata sorta koja će vrlo brzo uz marasku preuze-ti primat u proizvodnji višanja. Jedina mana ove sorte je njena osjetljivost prema bolesti zvanoj monilija.

Keleris 16 je samooplodna sorta višnje koja rano prorodi i koja redovito daje obilne prino-se. Cvate kasno i dozrijeva poče-tkom srpnja. Plod je srednje velik do velik, sočnog mesa koje ima slatko-kiselkasti okus. Sorta se posljednjih godina sve više uzga-ja a odlikuje je velika otpornost prema niskim temperaturama. Plodovi se pretežno koriste za industrijsku preradu, premda se mogu koristiti i u svježem stanju.

Oblačinska višnja je ta-kođer zastupljena u pojedinim uzgojnim područjima naše ze-mlje. Iako rodi redovito i obilno, nije previše zastupljena zbog toga što formira izrazito sitne plodove. Sorta je otporna na bo-lesti i tolerantna je na lošija tla. Zori oko 25 lipnja. Izvrsna je za preradu.

Na kraju možemo slobodno ustvrditi da bi izgradnja odgova-rajućeg preradbenog kapaciteta (sokovi, likeri, kompoti, pekmezi i sl.) na području Hercegovine bio pun pogodak iz dva osnovna razloga. Potakao bi još intenzi-vniji uzgoj višanja i trešanja a ne-dvojbeno bi ostvarivao zavidan prihod.

Piše: mladen kaRačić, diPl. ing.

16


AVOKADO

Avokado potječe iz toplih i vlažnih, tropskihmaglovitih i kišovitih šuma Srednje i Južne Amerike, od istočnog Meksika do sjevernih Anda. Danas se pak uzgaja u svim dijelovima svijeta s tropskom i suptropskom klimom.

Uzgojiti neku od egzotičnih biljaka u vlastitom sta-nu izazov je kojem rijetki

mogu odoljeti. Sukladno tomu vlada veliki interes i potražnja za svim vrstama neobičnog voća i povrća, kao i ukrasnog bilja. Tako nas je prošle godine više nego iznenadila potražnja za rijetkim vrstama povrća, poput potpuno bijelog krastavca, rotkvice oblika mrkve ili pak mrkve okruglastog oblika nalik rotkvici. O tome smo i pisali u jednom od naših pro-šlih brojeva Green Garedena. Ipak, posebnu pozornost privlači egzotična voćka avokado, zimze-lena biljka velikih tamnozelenih listova, čije visoko stablo (9-20 m) široke krošnje predstavlja jedinu važniju jestivu biljku iz porodice lovora. S druge strane, uzgojen u posudi, avokado u našim klimat-skim prilikama obično naraste do dva metra visine.

Prehrambenevrijednosti avokada

Premda je to malo poznato, avokado se jede svjež, sam ili u salatama, a nerijetko se koristi i za pripravljanje specifičnih umaka. Međutim, od njega se može na-činiti više nego ukusan pire koji se, primjerice, u Izraelu prelijeva limunovim sokom i to sve kako ne bi potamnio i kako bi bio što ukusniji. Inače, avokado sadrža-va veću količinu vitamina E, A i B te se stoga vrlo često koristi u kozmetičkoj industriji. Sadržava i određenu količinu vitamina K, koji se razmjerno rijetko nalazi u

voću. Ali, bitna je činjenica kako avokado sadrži i masti u kojima je dotični vitamin K upravo i to-pljiv. S druge strane, ekstrakti li-šća i sjemenke koriste se u razne medicinske svrhe i to za liječenje dizenterije, proljeva te u vidu an-tibiotika.

Uvjeti uzgojaPošto potječe iz tropskog i

suptropskog pojasa, za uspješan je uzgoj avokadu nužno osigurati optimalne uvjete. To se prven-stveno odnosi na stalnu, odgova-rajuću temperaturu tijekom cijele godine. Inače, avokado najbolje uspijeva na plodnim ocjeditim tlima na sunčanim staništima uz mnogo vlage, od razine mora do čak 2250 m nadmorske visine. Ali, treba znati kako vjetrovite polo-žaje treba isključivo izbjegavati jer mu vjetar lomi grane, smanju-je zračnu vlagu, isušuje cvjetove i ometa oprašivanje. Kao posljedi-ca toga plodovi avokada prerano otpadaju. Takav slučaj upravo je zabilježen u Izraelu pa o tome kod njegovog uzgoja treba obve-zno i povesti računa. S druge stra-ne, praksa je pokazala da uzgojen u našoj klimi avokado doslovce nikako ne daje plodove te uopće

teško uspije i procvjetati. Ukoliko bi netko u tome i uspio, zasigur-no bi se brzo i obogatio iz razlo-ga što je potražnja za njegovim plodovima na širem europskom tržištu stalno prisutna. A najveći proizvođač i izvoznik avokada je Meksiko, odakle plodovi na šire svjetsko tržište stižu tijekom ci-jele godine. Tako je malo pozna-to da postoji sorte avokado koje dozrijevaju u različito vrijeme te činjenica kako je riječ o strano-oplodnoj biljci. Stoga se uvijek i sadi nekoliko različitih sorti kako bi se omogućila njegova nor-malna oplodnja. Zanimljiv je i podatak kako su stabla avokada produktivna pedesetak godina, premda su nerijetko zabilježeni i plodonosni stogodišnjaci!

Uzgoj iz sjemenaŠalu na stranu, kod nas se

avokado uzgaja tek sporadično i to iz sjemenke koja se nalazi u unutrašnjosti ploda. Dovoljno je odabrati potpuno zreo plod iz kojeg se zasijecanjem oštrim nožem pažljivo izvadi netaknuta sjemenka. Operite je toplom vo-dom i u nju utisnite tri čačkalice te je potom uronite u staklenku ili čašu koja je prethodno napunje-

na vodom. Nakon nekoliko mje-seci, koštica će raspuknuti, pustiti korijenje a biljka će postupno razviti listove. A nakon što razvije dva-tri lista, trebate je presaditi i smjestiti na toplo, osunčano i od propuha zaklonjeno mjesto. Ovo neobično stabalce ljeti neka bude na sunčanom dijelu balkona ili vrta i to sve dok noćne tempera-ture ne padnu ispod ništice. Zimi avokado držite u toploj prostoriji i budite ponosni ukoliko vam za 10-tak godina biljka uopće pro-cvate. A bude li sreće, pokoji plod se kod avokada može razviti i bez prethodno obavljene oplodnje.

miris egzotikei u vašem domu

Umak od avokada: Oguli-te avokado te ga razrežite na dva dijela s tim da naknadno odstranite košticu. Potom plod zgnječite te mu dodajte pola glavice luka izrezanog na tanke ploške. Dodajte i neizo-stavni sol i papar te sve dobro pomiješajte i poslužite. Iako se ovaj specijalitet u Meksi-ku jede s kukuruznim čipsom kojeg u nas još uvijek nema, dobar će biti i onaj obični. Sta-janjem, navedeni umak vrlo brzo promijeni boju pa u zdje-lu s umakom stavite košticu (ako je niste iskoristili za uzgoj avokada) koja će, vjerovali ili ne, održati njegovu svježinu.

Piše: Silvio škRokov, diPl. ing.

Plod avokada

Stabla avokada su dosta visoka Tek zametnuti plodovi avokada


17

NEŠPOLA ILI JAPANSKA MUŠMULA

Premda se nešpola intenzivno uzgaja u razvijenim voćarskim zemljama s me-diteranskom klimom, u našim južnim krajevima nije zauzela veće i značajnije mjesto. Glavni uzroci takvu stanju leže u neinformiranosti i nepoznavanju vo-ćara s ovom voćnom vrstom.

Osim toga, nešpola je više-manje nepoznata voćna vrsta koja se u našim

toplijim krajevima uzgaja ugla-vnom pojedinačno na okućnici. To, prije svega, može zahvaliti svojim dekorativnim svojstvima koji se ogledaju u lijepim i veli-kim kožastim listovima srebren-kastozelene boje te prekrasnim cvatovima koji izgledaju poput grozda a koje nalazimo na vrho-vima jednogodišnjih izboja. Kako pak ne bi bilo zablude, treba na-glasiti kako nešpola (Eriobotryia japonica) nije isto što i mušmula (Mespilus germanica). Naime, iako nešpolu često nazivaju ja-panskom mušmulom, ona se bi-tno razlikuje od obične mušmule koja je listopadna voćna vrsta i čiji plodovi dozrijevaju koncem listopada ili čak u studenome.

S druge strane, plodove s nešpole, koja je ustvari zimze-lena biljka, ponegdje možemo brati već u svibnju što znači da oni među prvima dospijevaju na tržište. Iako su njeni plodovi na prvi pogled neugledni, vrlo su sočni i imaju ugodno osvježa-vajuću aromu. A osim u svježem stanju, koriste se i za izradu razli-čitih prerađevina poput sokova i likera.

Gdje se sve možeuzgajati nešpola?

Nešpola je suptropska voćka s vrlo širokim arealom uzgoja. Tako je nalazimo u kućnim vr-tovima i parkovima uzduž či-tave obale Jadranskog mora a dijelom i u unutrašnjosti, gdje dolinom rijeke Neretve prodire utjecaj mediteranske klime. Za ovu voćnu vrstu je karakteristi-čno kako bez većih poteškoća

podnosi temperature zraka i do minus 10 stupnjeva C. Zbog toga, u našim južnim područji-ma veoma dobro uspijeva uz uvjet da je zaštićena od jačih sje-vernih vjetrova. Jer nešpola vrlo dobro prkosi suši, ali zato lako strada od jačih hladnih vjetrova. Tako su prema hladnoći najosje-tljiviji mladi pupovi. Nasuprot tomu, visoke temperature zraka i dulja sušna razdoblja doslov-ce ne predstavljaju teret za ovu nadasve zanimljivu voćnu vrstu. A ona ne samo da će se u južnoj Hercegovini lako prilagoditi već će početkom svibnja s vrlo uku-snim plodovima najranije od svih voćaka otvoriti novu sezonu svježeg voća.

Redovita rezidbai zaštita-ključ uspjeha?

Iako to ljubitelji voća iz ne-znanja zanemaruju, rezidbu ne-špole treba obaviti odmah nakon berbe plodova, a što se provodi redovito svake godine. Na taj na-čin krošnju adekvatno prorijedi-mo i učinimo prozračnom kako bismo omogućili prodor sunče-vih zraka do svakog lista. Stoga je krošnju najbolje formirati u obliku pehara ili kugle. Druga re-zidba se obavlja u jesen s ciljem odstranjivanja postranih, sekun-

darnih izboja na glavnom izboju koji nosi cvjetište. Ako se ne bi orezali ti postrani izboji, donijeli bi sitne plodove koji bi se razvi-jali na štetu onih na glavnom izboju. Pored toga, rezidbom se uvijek odstranjuju svi tanki, iscr-pljeni i bolesni izboji. Ali, temelj uspjeha svakako leži u pravilno provedenoj zaštiti nešpole koju obično napada jedna vrsta fu-zikladija (krastavost ploda). Na žalost, bolest je vrlo tvrdokorna i nekolike prve godine traži mno-go prskanja i strpljenja. Naime, klice bolesti na jako zaraženoj voćki su stalno prisutne i samo čekaju povoljne uvjete za razvoj. A kako je riječ o zimzelenoj vo-ćki, klasična zimska tretiranja visokokoncentriranim fungicidi-ma nisu uputna, pa voćku treba u razumnim razmacima prskati od jeseni do proljeća. Prskanje je uvijek uputno obaviti prije pojave dugotrajnog kišnog vre-mena (južina) jer je vlaga tj. kiša najvažniji čimbenik širenja bo-lesti. Za prskanje se uglavnom koriste klasični bakreni fungicidi kao što su Cuprablau Z, Cham-pion, Bordoška juha i sl. Također su djelotvorni i mnogi klasični fungicidi poput Cineba i Ditha-na te sistemici Topas, Rubigan i Systhane. Kod prskanja treba ko-

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing.

ristiti normalne koncentracije, ali voćku treba dobro okupati. Iako se uzgaja uglavnom pojedina-čno, praksa je pokazala kako bez odgovarajuće zaštite jednom oboljelu nešpolu teško možete izliječiti.

Na kraju se opravdano može zaključiti kako u uzgoju japan-skih nešpola u našim južnim kra-jevima mnogo toga nedostaje ili je još nepoznato. Zbog toga bi bilo vrijeme da se na tome zapo-čne više i bolje raditi. Jer ukusni plodovi nešpole bi vrlo lako mo-gli naći mjesto kao prvi plodovi voća u proljeće na stolovima tu-rista i naših građana.

Nasad nešpole U Izraelu se uzgaja ispod mreže

Kontejnirana sadnica nešpole

LIPA ljekovito drvoLipa predstavlja visoko listopadno drvo koje cvate pot-kraj lipnja otkud i potječe njeno ime.Iako se nekada lipa intenzivno sadila u drvoredima i parkovima, danas se pretežno uzgaja pojedinačno na okućnicama

Lipa je nadasve zanimljivo ukrasno drvo koje može narasti u visinu i do 40

metara. Posebice je interesan-tna zbog svoje široke i gusto razgranate krošnje koja u ovim vrućim i sparnim danima stva-ra više nego potrebnu «debe-lu» hladovinu. Uostalom, zbog toga se lipa pretežno i sadi kao ukrasno drvo u sklopu okućnica. Međutim, zamjetna je i činjeni-ca da se unatrag 30-tak godina pa i više lipa intenzivno sadila u strogom centru urbanih sredina gdje se vrlo dobro uklopila u ne-povoljnim uvjetima uzgoja. Tako je svoj opstanak uspjela izboriti usred samog asfalta većinom prepuštena samoj sebi, dakle bez zalijevanja, prihranjivanja, rezidbe i sl.

Orezivanje lipa-potreba ili ne?

U nekim prijašnjim vreme-nima koja su već daleko iza nas nazovi stručnjaci izričito su za-branjivali rezanje i orezivanje zasađenih stabala u gradskim drvoredima i parkovima. A upra-vo je to kumovalo njihovom ubr-zanom propadanju i sušenju po-jedinih stabala čije velike grane i dan danas čine realnu opasnost za sve slučajne prolaznike. A ono što ti «stručnjaci» nisu znali jest činjenica da lipe itekako dobro podnose oštro orezivanje. Čak i ukoliko se odrežu glavne grane stabla, sljedećih godina će izrasti

nove. Kod lipa je pak uobičajen problem rast mnoštva izbojaka na deblu ili na granama, što je posljedica ranjavanja stabla. I oko baze biljke mogu izrasti ne-željeni izbojci koji stvaraju pravu šumu oko osnove debla čime se lipama i više nego narušava de-korativnost. Međutim, te izbojke treba orezati dok je biljka u ra-zdoblju mirovanja, zimi ili even-tualno početkom proljeća. S dru-ge strane, ukoliko ste prinuđeni odrezati veliku granu, najpogo-dnije vrijeme za to je sredina ili kraj ljeta iz razloga što će tada biljka manje ispuštati sok a sama rana će brze zacijeliti.

Lipa-drvo koje liječi!Iako je čuven lipin čaj koji

otklanja mnoge tegobe, treba priznati da premalo znamo o njenoj uporabi u narodnom li-ječenju. A u narodnoj medicini se rabe cvjetovi koji se sakuplja-ju u vrijeme cvatnje i to kada je procvjetalo 2/3 cvjetova. Naime, oni koji su potpuno procvjetali nemaju vrijednost. Cvijet lipe sadrži esenciju bogatu magne-zijem koji smiruje grčeve šupljih organa (mjehur, stomak), vazo-dilatator je i širi krvne žile. Cvijet također sadrži sluzave sastojke koji djeluju protuupalno. Diure-tik je te tako pospješuje znojenje i mokrenje. Ljekovito je međutim i deblo koje sadržava sastojke koji pospješuju proizvodnju žuči u jetri te na taj način pripomažu probavi masti (protuspastik). U tu svrhu 30 grama debla treba kuhati petnaestak minuta u litri vode nakon čega se ona redo-vito i pije. S druge strane, cvijet lipe se koristi u vidu čaja, kao ek-strakt, kupka i za spravljanje ra-zličitih obloga. Osim toga, malo je poznato kako lipa ima svoje-vrsna umirujuća svojstva, zbog čega se koristi za otklanjanje nervoze i napetosti. Lipa tako-

đer pospješuje prirodan san za razliku od sedativa, koji nas drže mamurnima narednoga jutra. Stoga se često koristi kod nervo-zne djece koja pate od nesanice. U tu svrhu pije se čaj, premda se nerijetko koriste i kupke. Korište-na na ovaj način i u ovu svrhu djelovanje počinje pokazivati već nakon tri do četiri dana. Lipa je dosta korištena i iz razloga što ne izaziva nuspojave.

Lipa posjeduje i brojna druga ljekovita svojstva zbog čega se koristi i kod upale grla i bronhija, astme, gripe i kašlja. Koristi se i

u slučajevima pojave angine pe-ctoris i aritmije. Nedavno se čak otkrilo kako lipa omogućava i la-kšu cirkulaciju krvi te zbog toga umanjuje mogućnost miokar-dnog infarkta i tromboze. Poma-že i kod pojave žučnih kamenaca te probave masti a njena upora-ba u kozmetici je nezamjenljiva. Malo je poznata i činjenica kako je svestrana lipa poslije bagrema najmedonosnije drvo, zbog čega se dosta koristi i u pčelarstvu. Je-dnom riječju, radi se o zanimlji-vom stablu s tehničkog, dekora-tivnog i ljekovitog gledišta!

Pčele rado posjećuju cvjet lipe Rasadnik ukrasnih stabala lipe

18


Piše: elvedin čolaković, ing.

Stabla lipe su izuzetno visoka

BOTRITISsiva plijesan /trulež/vinove loze

Redovita je pojava da u kišovitim godinama gro-žđe počne naglo trunuti pred berbu. Trule grozdo-ve pokriva siva plijesan poput paučine, a dosta tako trulih boba otpadne.

Razlog ovoj pojavi je infe-kcija grozdića patogenom gljivicom po imenu siva

plijesan (Botritis cinerea)-uzro-čnik truleži ili botritisa. Infekcija se može dogoditi u svim fazama razvoja vinove loze ( od cvatnje do berbe), ali su najkritičnije faze završetak cvatnje, zatvaranje grozda, početak zriobe i pred berbu.

Jačem razvoju ove gljivice pogoduju sljedeći uvjeti:

- kiša ili rosa u vrijeme kad ima ostataka cvjetnih kapica na bobi-cama i peteljkama (dakle, nakon cvatnje);

- viša temperatura zraka;- povišena zračna vlažnost i

povremeno vlaženje bobica usljed kiše, rose ili magle;

- oštećenja usljed tuče, napa-da grožđanih moljaca ili osa

- ožegotine od sunca ako je skinuto previše lišća

Za kvalitetno suzbijanje ove bolesti potrebno je provesti 3-4 prskanja vinove loze, ali je

vrlo važno započeti sa zaštitom u pravo vrijeme. Broj prskanja ovisi o vremenskim uvjetma:

1. prskanje odmah nakon cvatnje (kod osjetljivih sorti i u početku cvatnje) RONILAN DF u konc. 0,1%

2. prije zatvaranja grozda RONILAN DF ili CANTUS 0,1%

3. u vrijeme šaranja (početka zriobe) CANTUS 0,1%

4. tri-četiri tjedna prije berbe CANTUS 0,1%

Prvo prskanje protiv sive plijesni (odmah nakon cvatnje) potrebno je kombinirati sa si-stemičnim fungicidima protiv peronospore (RIVAL ili FORUM STAR) i pepelnice (RUBIGAN ili

Siva plijesan na grožđu

Sa zaštitom treba početi odmah nakon završetka cvatnje


19

Piše: Renato vilenica, ing.

STROBY ili COLLIS).Od ove godine CHROMOS

AGRO d.d.preporuča jednu novu kombinaciju fungicida - FORUM STAR + COLLIS - kojom se uma-njuje potreba za RONILAN-om. Ova kombinacija, primjenjena odmah nakon cvatnje, suzbija 4 najvažnije bolesti u vinogradu: crnu pjegavost, peronosporu, pepelnicu i sivu plijesan.

Drugo prskanje (pred zatva-ranje grozda) treba obaviti na lokalitetima i osjetljivim sortama gdje botritis svake godine pravi veće probleme. Preporučamo fungicid CANTUS koji ima po-tpuno nov i siguran način djelo-vanja na uzročnika bolesti.

Vremenski uvjeti odredit će potrebu za prskanjima u vrijeme šaranja bobica i pred berbu.

Ranija (preventivna) primje-na fungicida za suzbijanje sive plijesni (truleži) osigurava kva-litetniji urod i smanjenu potre-bu za kasnijim prsk anj ima(u fazi pred ber-bu) kod kojih je vrlo važno voditi računa o karenci.

Forum starsuzbija i sivu plijesan

Zdravo grožđe

Ronalin - pripravakza suzbijanje sive plijesni

PITANJA I ODGOVORIKako zaštitikukuruz od moljca?

Kod uzgoja kukuruza redo-vito imam problema s kukuru-znim moljcem. Pošto se bavim uzgojem kukuruza na malim površinama, dakle isključivo za vlastite potrebe, želio bih znati postoje li neke druge me-tode suzbijanja ovog štetnika osim primjene insekticida?

Svakako da postoje druge metode i načini suzbijanja ovog štetnika a odnose se prije svega na pravilan plodored i agrote-hniku. Kod nas je česta pojava da se na istoj površini iz godine u godinu uzgaja kukuruz. A upra-vo u ostacima kukuruza prezimi moljac te je jasno da će kukuruz uzgojen na istoj površini biti po-novno napadnut od strane ovog štetnika i iduće godine. Dakle, kao jedna od mjera zaštite jest upravo plodored. Druga i prili-čno važna mjera odnosi se na te-meljito uništavanje ostataka ku-kuruza kako bi se onemogućio razvoj ovog štetnika i izlijetanje leptira. S pravom možemo reći kako je ovaj preventivni način uništavanja štetnika jedan od najvažnijih, a o tome nam i svje-doče propisi susjednih država. Stoga, nužno je uništiti kukuru-zovinu najkasnije do početka svibnja jer ostavljena kukuruzo-vina na polju predstavlja stalni izvor zaraze. Pored svega, ranija sjetva kukuruza i uništavanje drugih domaćina moljaca (koro-va) smanjuju mogućnost pojave štetnika. Međutim, svakako je najsigurnije korištenje kemijskih preparata čiju primjenu nema razloga izbjegavati.

Mr. Aida Kohnić

Održavanje inox cisterni

Kako se polagano bliži i berba grožđa, želio bih da mi date savjet kako i na koji na-čin ukloniti vinski kamen koji se nakupio uz stjenke cisterni, te kao pripremiti cisterne za novo vino?

Cisterne je potrebno prije upotrebe isprati blagim neutral-nim sredstvima koje možete na-baviti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama. Po-što se često susrećem s upitima mnogih korisnika inox cisterni smiju li se koristiti sredstva na osnovi klora, kako njima tako i vama preporučujem da ne kori-ste sredstva na osnovi klora jer ona oštećuju površine cisterne. Vinski kamen (srijež) sa površine cisterne skida se pod mlazom vode, i to ako je moguće kori-štenjem naizmjenično tople pa hladne vode (korištenjem mini-vaša) ili da se u cisternu (ako nije velike zapremine) nalije topla/vrela voda, te se potom cisterna zatvori neko vrijeme a onda se pod mlazom vode vinski kamen lagano skida. Ukoliko je potre-bno, postupak možete ponoviti.

Josip Brkljača, ing.

Pojava sitnihbobica na grozdu

Prilikom redovitog obila-ska vinograda primijetio sam veći broj grozdova na kojima su se formirale suviše sitne bobice. Iako nisam veliki stru-čnjak, mislim da se nipošto ne radi o bolesti. Stoga me zani-ma o kakvoj je pojavi riječ?

Iako niste, kako sami kažete veliki stručnjak, u pravu ste kada tvrdite da nije riječ o bolesti. Uzrok pojave sitnih bobica leži u lošem vremenu koje je pratilac naših krajeva u zadnjim godina-ma i to upravo u vrijeme cvatnje vinove loze. Kako bismo vam to-čnije pojasnili ovu pojavu, želim vam reći da u vašem vinogra-du nije bilo potpune oplodnje, zbog čega je i došlo do formi-ranja malih bobica. Stoga vam preporučujemo da, prije cvatnje ili odmah nakon cvatnje, obavi-te prihranjivanje, pritom vodeći računa da se ne pretjeruje s koli-činom gnojiva. Jer, upravo agro-tehničkim mjerama istodobno je važno utjecati i na smanjivanje prevelike bujnosti trsa dok cvje-

ta, a što se provodi pravilnom rezidbom uz korištenje slabije bujnih podloga i sl. Često za navedene simptome poljodjelci znaju tvrditi da je uzrok nedosta-tak vlage neophodan za razvoj grozdova i lišća, a što nije točno. Vlaga jest bitna, ali se ne očituje na ovako izražen način.

Nino Rotim, dipl. ing.

Nepoznata biljkavelikih listova

Šaljem vam fotografiju pre-krasne biljke koju sam dobila na poklon. Željela bih znati o kojoj se biljci radi, te na koji način je njegovati kako bi i da-lje bila zdrava i lijepa?

Prekrasna biljka na fotogra-fiji koju ste nam poslali zove se adam (Alocasia macrorrhiza) i porijeklom je iz južnih i jugoisto-čnih dijelova Azije. Atraktivna je biljka upravo zbog svojih širokih listova koji se nalaze smješteni na mesnatoj stabljici. Adam ne voli izrazito osunčano mjesto te je idealan položaj za uzgoj ove biljke istočna ili južna strana oku-ćnice. Ako je adam previše izlo-žen suncu, potrebe za vodom su veće, a njegov rast je sporiji. Na-kon određenog vremena može doći do pojave da stariji listovi počinju žutiti pa ih je tada potre-bno odstraniti oštrim nožem. Na taj način ćemo upravo potaknuti rast novih listova. Prilikom reza-nja starih listova moramo dobro paziti jer sok biljke može izazva-ti alergije te je pritom korisno nositi zaštitne rukavice. Pojava cvjetova je moguća kod starijih biljaka a koji su nalik na cvjeto-ve kozlaca. Razmnožavanje ove lijepe biljke raskošnih listova obavlja se tijekom proljeća i to dijeljenjem podzemne stablji-ke. Redovitim prihranjivanjem i održavanjem vlažnosti tla, te za-štitom od hladnoće tijekom zim-skih dana i dalje ćete imati lijepu i zdravu biljku kao i do sada.

Josip Brkljača, ing.

Mlade jabukebez plodova

Prije četiri godine posadila sam nekoliko sadnica jabuka, ali sve do prošle godine nije bilo plodova. Mislim da se radi o sorti zlatni delišes. Svake godine sam ih orezivala pre-ma savjetu stručnih osoba, ali smatram da voćke imaju jako malo cvjetova, pa se bojim da ipak nije nešto u redu. Pored svega, želim znati da li je mo-guće obaviti prskanje nakon cvatnje, a prije sazrijevanja plodova. Napomena-jabuke su posađene u polusjeni, to-čnije na mjestu na kojem tek poslijepodne ima sunca.

Sorta jabuka pod nazivom zlatni delišes voli umjerena i vla-žna tla te umjereno i hladno mje-sto. Stoga ćemo ustvrditi kako je ovu sortu jabuke poželjnije sa-diti u toplijim krajevima s puno sunca. Međutim, pošto se vaše jabuke nalaze u polusjeni, mi-šljenja sam kako je najvjerojatniji razlog slabog uroda smrzavanje cvjetnih pupova u rano proljeće. Kako je ova sorta dosta osjetljiva na mraz, i to je jedan od uvjeta zbog kojih može doći do smanje-nja prinosa. U rano pak proljeće, kad su pupovi još zatvoreni, ja-buke je korisno poprskati bijelim uljem ili oleoultracidom s ciljem uništavanja lisnih uši i crvenog pauka koji prezime na samom stablu. Tik pred cvatnju provodi se prskanje organskim fungici-dima kojim suzbijamo pojavu krastavosti plodova i pepelnicu, dok nakon cvatnje treba obaviti još nekoliko dodatnih prskanja. Dakle, jabuke je nužno zaštititi od krastavosti i pepelnice pre-paratima tipa Stroby ili Polyram te od lisnih ušiju i jabučnog sa-vijača insekticidima tipa Atac ili Accra. Prilikom kupnje zaštitnih sredstava u trgovini najbolje se prethodno informirati kod stru-čnog osoblja o dostupnim sred-stvima te o vremenu i načinu njihove uporabe.

Mr. Aida Kohnić

20


IZOBLIČENI PLODOVI JAGODEČesto su vrhovi plodova jagoda izobličeni, nepravilna oblika. Pojava je češća kod ranih sorata, ali i one kasni-jeg dozrijevanja mogu biti podložne ovoj pojavi. Pone-kad udio izobličenih plodova iznosi i više od 40 posto, što ugrožava isplativost proizvodnje. Što je uzrok?

Sorta Elsanta vrlo je osjetljiva na ovu pojavu, a druge sor-te, pr. Symphony, manje su

podložne. Osim genetskih čim-benika sorte, na pojavu izobliče-nih plodova znatno utječu tem-peratura zraka i osvjetljenje. Ako su u razdoblju od oko osam tje-dana prije cvatnje temperatura i osvjetljenje nepovoljni, možemo očekivati jaču pojavu izobličenih plodova. Povoljna temperatura u to vrijeme trebala bi biti između 8 i 10°C. Osobito su nepovoljne velike razlike između dnevne i noćne temperature. Zbog toga se izobličeni plodovi najčešće ja-vljaju kod rane proizvodnje, kad nema mogućnosti grijanja i ako se danju ne provodi odgovara-juće prozračivanje. Tada se no-ćne temperature mogu spustiti ispod navedenog praga, a danju za sunčanog vremena tempera-tura u tunelu ili plasteniku zna-tno naraste, pa se tako stvaraju uvjeti za jaču pojavu izobličenih plodova.

Nekada je itemperatura problem!

Japanski istraživači utvrdili su da optimalna temperatura u vrijeme cvatnje jagode izno-si oko 20°C, a najviše smije biti 25°C. Noćna temperatura ne bi

smjela biti niža od 15°C. Ako ne-posredno prije cvatnje nastupi hladnije vrijeme, u cvatu se stva-ra više tučkova koji se razlikuju u fazi razvoja. Obično su tučkovi na vrhu cvata nedovoljno razvi-jeni, pa se oni ne mogu oplodi-ti. Zbog toga vrh ploda ne raste pa je plod izobličen. Svjetlost je drugi važan čimbenik o kojem ovisi pojava izobličenih plodova. Ako je osvijetljenost uoči cvatnje loša, što je često u ranoj proizvo-dnji, a biljke zametnu veliki broj cvatova, javlja se međusobna konkurencija za smanjene asimi-late koja dovodi do velikih razlika u stupnju razvijenosti tučkova, uz smanjenu klijavost polena. U takvim uvjetima oplodnja je vrlo slaba pa se javlja veliki udio izo-bličenih plodova.

Kukci pomažu oplodnjuNedostatak kukaca koji oba-

vljaju oprašivanje također je povezan s pojavom izobličenih plodova. Pčele su najbrojniji i najčešće korišteni kukci za opra-šivanje voćaka. Cvijet jagode je zbog male količine nektara manje atraktivan pčelama, pa se one lako preorijentiraju na druge biljke, koje daju bolji pri-nos nektara. U SAD-u je razvijen preparat Bee Scent, koji poveća-va prisutnost pčela na cvijetu ja-gode, dajući mu miris koji pčele vole. Uporaba pčela za opraši-vanje moguća je samo kod pro-izvodnje na otvorenom, pa se zato za uporabu u zaštićenom prostoru koriste bumbari. U Ita-liji se provode pokusi s korište-njem bumbara za širenje gljivica antagonista sive plijesni. Na taj

način bi se ostvarila dvostruka korist: smanjenje pojave izobli-čenih plodova uz manji napad sive truleži.

Oprez s dušičnimgnojivima

Dodavanje pretjeranih ko-ličina dušičnih gnojiva u jesen pogoduje pojavi izobličenih plodova, jer se u kombinaciji sa slabim osvjetljenjem i nepovolj-nom temperaturom zraka stvara polen slabije klijavosti, a tučkovi u vrhu cvata nisu dovoljno razvi-jeni da bi mogli prihvatiti polen. Zbog toga razina dušika u petelj-ci u to vrijeme ne bi smjela biti veća od 0,1 do 0,15 posto suhe tvari u peteljci. Fosfor, kalij i kalcij također djeluju na klijavost pole-na, pa je nužno redovito kontro-lirati razinu opskrbljenosti biljaka hranjivima. Ako list sadrži manje od 25 ppm bora, također se po-većava udio izobličenih plodova zbog slabe klijavosti polena. Vi-šak cinka dovodi do blokade že-

ljeza, pa se uz klorozu javlja sla-bija klijavost polena. Prskanjem biljaka pripravcima izrađenima na temelju huminskih kiselina izdvojenih iz humusa jednom tjedno od cvatnje do početka berbe smanjuje trulež, udio izo-bličenih plodova i poboljšava količinu topljive suhe tvari zbog poboljšane fotosinteze. Mješa-vina giberelina, benziladenina i naftoksioctene kiseline smanjuje izobličenost, ali uz manji prirod i masu ploda.

I neki pesticidi povećavaju pojavu izobličenihplodova

Postoje pesticidi koji poveća-vaju pojavu izobličenih plodova. To se prije svega odnosi na neke fungicide kao što je Kaptan u 0,2 %-tnoj koncentraciji, ali nije isključeno da do povećanja udje-la izobličenih plodova ne može doći i pri primjeni drugih pesti-cida. Neke vrste stjenica (Lygus sp.) uzrokuju pojačanu pojavu izobličenih plodova. Istraživanja u Engleskoj pokazala su da ot-prilike dvije stjenice na 40 biljaka dovode do 1 posto izobličenih plodova. Zbog toga treba utvr-diti njihovu brojnost u vrijeme cvatnje i neposredno nakon za-metanja i u skladu s tim provesti zaštitu. Ako se tretiranje provodi u vrijeme cvatnje, moraju se ko-ristiti insekticidi koji nisu opasni za pčele, ili tretiranje odgoditi za kraj cvatnje, kad pčele ne posje-ćuju cvatove.

Piše: doc. dR. tomiSlav JemRić


21

Uzrok može biti i nedostatak hraniva

medu. Naime, prirodno svojstvo meda je da kristalizira i patvore-ni med nikada ne može krista-lizirati! Bitno je naglasiti i kako sama kristalizacija ne utječe na hranjivu vrijednost meda.

S druge strane, med drače djeluje na jačanje imuniteta te je posebice koristan djeci i svim onim koji ne vole preintenzi-van okus meda. Dakle, riječ je o medu koji nema teških aroma i koji jača organizam, olakšavaju-ći mu borbu protiv bolesti. Dje-luje i na snižavanje kolesterola, a samim tim i na prevenciju bo-lesti kardiovaskularnog sustava. Sadržajem aromatičnih ulja pre-venira i olakšava bolesti dišnog sustava, a nerijetko se koristi i kao pomoć u liječenju malignih oboljenja.

I na kraju, što reći već ustvrdi-ti kako je pčelarstvo budućnost Hercegovine a drača jedan od temelja njegove komercijaliza-cije na našem području. Jer ipak ne smijemo zanemariti činje-nicu kako nektar iz drače budi ljubavni žar. A to opet znači da možemo stvoriti jedan od kara-kterističnih brendova koji će biti prepoznatljiv na našem i širem europskom tržištu-hercegova-čku mednu viagru!

I kornjaši rado posjećuju cvjetove drače

22


DRAČApreko trnja do uspjeha

Tko je god jednom posjetio Hercegovinu uočio je da u njoj rastu jedino kamen i drača. I dok se kamen koristio u građevinske svrhe, drača seubrzano krčila iuništavala. Barem je tako bilo u našoj prošlosti.

Šalu na stranu, iole malo ozbiljniji poljoprivrednici, stočari i svi drugi entuzija-

sti lako će ustvrditi kako u Her-cegovini jedino uspješno može-mo uzgajati draču. Jer riječ je o grmolikoj biljci koja vrlo dobro podnosi surovu hercegovačku klimu kojoj više nego uspješno prkosi. Međutim, osim pokoje koze koja će se neupućeno upu-titi u susret vrlo opasnim drači-nim bodljama niti jedna druga životinja od ovog grma kao da nema koristi. Izuzev pčela! A ukoliko niste znali, jedino Sve-mogućem možemo zahvaliti što nam je podario ovaj bodlji-kavi grm koji naraste do 3 metra visine. Naime, drača je veoma dobra medonosna biljka koja u kombinaciji s kaduljom daje vrlo ljekovito i nadasve stimu-lativno sredstvo koje pojedini uspoređuju čak s viagrom! A to je doista, dobrim dijelom znan-

stveno dokazano i potvrđeno s medicinske strane, jer je na ovaj način spravljen med bogat acetil-holinom, aktivnom tvari izvrsnom za cirkulaciju, krvožil-ni sustav i srce. A u takvom sti-mulativnom medu drača treba zauzimati 60 posto dok ostatak od 40 posto otpada na kadulju.

Biološke osobine dračeDrača (Paliurus spina-christi)

bodljikavi je grm koji može na-rasti do 3 metra visine. Kod nas raste na kamenjarima Herce-govine a ima je i duž cijele Dal-macije te Crne Gore. Ima okru-glaste, spiralno raspoređene, cjelovite ili blago pilste glatke listove, duge 2-4 cm i široke 1,5 cm. Sitni cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u grozdiće u pazušci-ma listova. Biljka cvate u lipnju, odmah iza kadulje. Kako su joj cvjetići plitki, izloženi su svakoj vremenskoj promjeni. Ipak, nje-nom medenju posebno pogo-duje vlažno vrijeme bez vjetra. S

druge strane, drači kao izrazito medonosnoj biljci itekako ško-di suh vjetar i hladno vrijeme. Plod joj je pak drvenasta, disko-lika koštunica okriljena širokim valovitim krilcem veličine oko 2,5-3 cm, a koja obično sadrži po dvije sjemenke. Upravo po tom karakterističnom plodu drača se vrlo lako može poznati s velike udaljenosti. A drača ima vrlo razvijen korijenov sustav zahvaljujući kome bez većih po-teškoća može preživjeti surovu hercegovačku klimu.

Zarada iz prirode!Pojedini pčelari su već

uspjeli komercijalizirati dračin med kao sredstvo koje budi ljubavni žar. A dnevni prinosi meda na drači obično se kre-ću oko 3 kilograma, premda u izvanredno dobrim godinama na drači prinos meda zna biti i mnogo veći. Tako u stručnoj li-teraturi nalazimo podatak kako je 1974. godine u okolici Stoca drača tako dobro medila da je davala preko 8 kg prinosa na dan. Tako u dobrim godinama obično daje po jedno kvalitetno vrcanje. Spomenimo i kako je med od drače žut ili zatvoreno-žut. Bez mirisa je, slatkog, malo oporog okusa. Pčelari čak kažu da ih kod spravljanja meda od drače uvijek nanovo iznenadi novonastali ton okusa. To je zato jer okus varira u odnosu na biljke koje se zateknu u okolini drače. A kako u Hercegovini ima dosta kadulje s okusom dra-činog meda nema problema. Čak, štoviše, na ta način dobiva se med velike kakvoće. Jedina mana, ako je tako možemo na-zvati, jeste činjenica da med od drače brzo kristalizira. Ali, bolje upućenima je to stopostotni znak da se radi o nepatvorenom


Drača - omiljena paša za pčele

OCJENJIVANJESvaki med ima svoje specifičnosti i ne može se reći da je određena vrsta najbolja. Jer svaki je med dobar, samo je stvar ukusa kojem će se dati prednost. Tu je i navika pojedinih krajeva. I dok se u Bosni cijeni med od bagrema u Hercegovini pčelari kažu kako nema ništa bez kadulje ili vrijeska.

Nekoć se med koristio za pripravljanje različitih lije-kova, kao energetski pri-

pravak koji je omogućavao pre-življavanje, dok su njegovi korisni sastojci pridonosili i ljepoti. Danas se med koristi u medicinske i ko-zmetičke svrhe, ali i kao neizosta-vna zdrava namirnica. A smatra se kako je pčelarstvo kao profesija, a time i korištenje meda počelo na Srednjem istoku. Stari Egipćani držali su pčele i trgovali medom i pčelinjim voskom duž obale isto-čne Afrike još prije nekoliko tisuća godina. Isto tako, brojne recepte lijekova koji u sebi sadrže med pronalazimo u samim začetcima ljekarništva i travarstva. Sve to svjedoči u prilog činjenici kako je čovjek još od davnina poznavao i eksploatirao hranjiva i ljekovita svojstva meda i drugih pčelinjih proizvoda-propolisa, matične mliječi i voska. Danas, suvremena medicina pridaje sve više značaja medu kao vrijednoj namirnici, i to prvenstveno u prehrani trudnica, dojilja, djece, staraca, bolesnika i dr. Ali, osim u medicini med se intenzivno koristi i u kozmetičkoj industriji kao vrijedan sastojak mnogih pripravaka za preparati-vnu njegu tijela.

Kako se ocjenjuje med?I dok svaki pčelar subjektivno

svoj med ocjenjuje kao najkvali-tetniji, na službenim natjecanji-ma to nije tako. Jer na takvim i sličnim manifestacijama med se od strane posebno oformljene komisije ocjenjuje organoleptički i to nakon provedene kemijske i mikroskopske analize. A sam or-ganizator izrađuje pravilnik ocje-njivanja tako što raspiše natječaj kojim poziva pčelare te odredi uvjete natjecanja: vrste meda, područje s kojeg se med ocje-

njuje, način uzimanja i količinu dostavljenih uzoraka, podatke o medu, vrijeme i mjesto ocjenji-vanja. Pčelar pak na ocjenjivanje med dostavlja u staklenkama u težini od po 1 kilogram. Potrebno je dostaviti tri pakiranja meda jer jedan odlazi u laboratorij na ana-lizu, drugi ide na ocjenjivanje dok se treća staklenka meda deponira za naknadne potrebe (za provje-ru uspješnosti ocjenjivanja ili za analizu nakon reklamacije pčela-ra). I dok se laboratorijskom anali-zom i mikroskopskim pregledom izdvajaju patvoreni medovi i utvr-đuje botaničko porijeklo meda ocjenjivački sud organoleptički pregleda uzorke meda. Obično medove ocjenjuje jedan ili više sudova sastavljenih od 5 do 9 čla-nova koji dnevno mogu kvalite-tno ocijeniti do 30 uzoraka meda. Pri tom se prvo ocjenjuju lakši a tek potom medovi bogatiji oku-som i mirisom. Između svakog kušanja meda okus se prekida konzumiranjem komadića kruha ili jabuke. Službeno ocjenjivanje meda je iznimno zanimljivo a svr-ha mu je prepoznati odlike naci-onalnog meda, istaknuti najkva-litetnije proizvode te nagraditi trud pčela i pčelara.

Najčešće vrste medaBagremov med je gotovo

jedan od najsvjetlijih vrsta meda. Čist bagremov med bez primjesa drugog meda staklasto je pro-ziran, gotovo bezbojan. Blagog je okusa i nešto slabijeg mirisa. Dugo se ne kristalizira. Dosta je tražen na tržištu i naročito se pre-poruča za smirenje te kao prijeko

potrebna pomoć svim žučnim bolesnicima.

Lipov med ima blago žutu boju koja se prelijeva u zelenka-stu. Jakog je i ugodnog mirisa po cvijetu lipe, slatkog okusa i u na-

rodu je naročito popularan. Kri-stalizira se za mjesec-dva u sitne kristale te malo požuti. Preporuča se srčanim bolesnicima.

Livadni med- S naših livada dobivamo med od najrazličitijih biljaka, s tim da se razlikuje med s nizinskih odnosno visinskih livada i pašnjaka. Sukladno tomu, med može biti svijetao do tamnožut. Miris i okus varira ovisno o bilj-kama s kojih je skupljen. Upravo zbog te kombinacije raznog bilja, livadni med je veoma tražen. Uz med bagrema i kestena preporu-ča se žučnim bolesnicima.

Kaduljin med je svjetložute boje koja se malo prelijeva u ze-lenkastu. Miriše po kadulji. Sla-tkog je i ugodnog okusa i malo gorkast. Sporo se kristalizira, tek

nakon dva do tri mjeseca, tvore-ći fine kristale. U Hercegovini je iznimno tražen, a uz lipov med preporuča se kod upale sluznice usta, zubnog mesa i grla te kod suhog kašlja.

Vrijeskov med je karakteri-stičan za hercegovačko područje. Međutim, malo je poznato kako postoje dvije vrste vrijeska, bijeli

i crveni. Od bijelog vrijeska med je svijetle do malo žute boje koja se prelijeva u zelenkastu. S druge strane, od crvenog vrijeska med je prilično tamniji. Oba pak meda imaju jak miris po vrijesku te su ugodnog slatkog i oštrog okusa. A vrijeskov med je izuzetno tra-žen među potrošačima. Ima jako diuretsko djelovanje pa se prepo-ruča kod upale mokraćnog mje-hura i bolesti mokraćnih putova a blagotvorno djeluje i kod upale bubrega.

I dok vrsta meda ima iznimno mnogo tako da bismo ih mogli opisivati čini se u nedogled, spo-menut ćemo kako se posljednjih godina zamjećuje sve veća potra-žnja i za propolisom koji je ustvari sporedni, ali vrlo važan pčelinji proizvod. Zovu ga i pčelinja smo-la a od davnina se izolirao i kori-stio za liječenje kožnih bolesti slu-znice i vlasišta (psorijaza, Candida albicons, seboreja i sl.). Tinktura propolisa također pomaže u pre-venciji gripe, prehlade, angine te blagotvorno djeluje kod kroni-čnih upala nosa, nosne šupljine i sinusa. Svjetski poznavaoci apite-rapije vjeruju da je propolis lijek budućnosti. Čini se da ipak nisu daleko od istine…

kakvoće meda


23

Piše: mladen kaRačić, diPl. ing.

Štetnici u košnici i neprijatelji pčelaPčele, odnosno njihove proizvode, napadaju različiti štetni organizmi, među kojima njih nekoliko mogu pričiniti ozbiljne štete. Po štetnosti se posebno izdvajaju mali i veliki voskov moljac.

Voskovi moljciVoskovi moljci – veliki (Galle-

ria mellonella L.) i mali (Achroea grisella) su noćni leptiri koji se ja-vljaju svake godine. Odrasli nisu štetni, ali su zato štetne njihove ličinke koje oštećuju saće koje se nalazi izvan košnice, a nekada mogu pričiniti i štete u košnici kod slabih zajednica. Inače, vo-skovi moljci pripadaju skupini skladišnih štetnika i najveće šte-te rade u skladištima.

Ženka voskova moljca odloži nekoliko stotina jaja na uskla-dištenom saću. Nakon izlaska iz jaja, ličinke se hrane saćem, praveći kanale, a sve to upredaju nitima.

Preventivne mjere suzbijanja odnose se na održavanje čisto-će u skladištima gdje se skladišt

saći i drugi pčelinji proizvodi. Skladišta moraju biti hladna, s temperaturom ispod 15°C.

Danas se na tržištu mogu nabaviti različiti pripravci kojima se suzbijaju moljci u skladištima, ali samo neki se mogu koristiti u pčelarstvu.

SlaninarSlaninar (Dermestes lardarius)

napada različite vrste proizvoda životinjskog porijekla. Odrasli

slaninar je crne boje sa sivom prugom, dugačak 7-9 mm, a li-činka naraste do 10 mm. Vrlo je proždrljiv, a proizvode oneči-šćuje velikom količinom izmeta. Ponekad ga se može pronaći na saću, no štete koje pravi nisu ve-like. Može ga se pronaći i u ko-šnici, a vrlo često u skladišnim prostorima.

Mrtvačka glavaLeptir, domaćeg naziva mr-

tvačka glava (Acherontia atropos L.), je jedan od većih leptira kod nas. Razmještaj dlačica na leđnoj strani prsišta daje obrise mrtva-čke glave. Šarenih je boja.

Mrtvačka glava je noćni le-ptir koji ulazi u košnice u potrazi za medom i nektarom. Svojim prisustvom u košnici uznemira-va pčela koje ga često i ubiju, pa se u košnici mogu pronaći ostaci dijelova tijela. Pčela često oblije-pe ostatke tijela propolisom.

Osnovna mjera zaštite je onemogućavanje ulaska leptira u košnicu postavljanjem uskog leta.

pčelinjaku primijeti veća broj-nost mrava potrebno je pronaći i uništiti mravinjake.

Stršljenovi i oseStršljen (Vespa crabo) i osa

(Vespula vulgaris) mogu pričini-ti štete pčelama. Daleko više su opasniji štršljenovi koji mogu postati veliki problem na pčeli-njaku ako se jave u većoj brojno-sti. Stršljenovi love pčele ispred košnica, ali ulaze u košnice gdje napadaju leglo, ali i maticu. Su-zbijaju se postavljanjem mamaca na bazi octikavog vina, jabučnog soka ili piva. Ne smiju se koristiti mamci koji su privlačni za pčele (slatkaste tekućine).

MraviČesti su stanovnici pčelinja-

ka, ali ne nanose velike štete. Tu i tamo ulaze u košnice u potrazi za medom. Poznato je da neke vrste napadaju pčele. Ako se na

Odrasli voskov moljac i ličinka

Odrasli slaninar i ličinka

Leptir mrtvačka glava voli med

Veći broj mravinjaka u pčelinjakunije poželjan

Stršeni love pčele

I ose mogu pričiniti štete u pčelinjaku

24


Piše: doc. dR. Sc. ivan oStoJić

Pčele radilice su najbrojniji čla-novi pčelinje zajednice i osim polaganja jaja obavljaju sve poslove u košnici i izvan nje: hrane i njeguju leglo i maticu, čiste stanice, grade saće, odr-žavaju potrebnu temperaturu i vlažnost legla, štite košnicu od neprijatelja, sakupljaju nektar, polen i propolis, donose vodu. Zbog svih tih poslova se i na-zivaju radilicama. Evo i nekih njihovih karakteristika:

• Jedna pčela je teška oko 100 miligrama, što znači da ih u kilogramu ima oko 10 tisuća.

Ako u jakom društvu ima oko 60 tisuća pčela, nije teško izračunati koliko je teška ko-šnica. Pčela radilica je dugačka od 12 do 14 milimetra, a jezik kojim «sisa» nektar dug je 6 milimetra.

• Dužina života pčele radili-ce zavisi od načina ishrane, kao i jačine društva, pa tako u rano proljeće, kada se pčele tek pri-premaju za glavni posao, žive do 35 dana, a ljeti, u glavnoj pčelinjoj sezoni, kada ima naj-više rascvjetalog medonosnog bilja, pčela živi svega 28 dana. U periodu zimovanja, od rujna pa do proljeća, pčele su u klu-pku i tada žive najduže - od 6 do 8 mjeseci.

• Po lijepom i tihom vre-menu pčele mogu letjeti od 45 do 60 kilometara na sat, a kada je vrijeme lošije, brzina se

ZANIMLJIVOSTIO PČELAMARADILICAMA

smanjuje na 10 km na sat. Na-tovarena nektarom ili polenom pčela prelazi oko 20 kilometara na sat, a prilikom letenja u je-dnoj sekundi napravi oko 440 zamaha.

• Kada pčela miruje, vidi na udaljenosti i do 60 centimetra, a na daljini od 1 centimetra može zapaziti predmet od 8 mikrometara. Dok leti, pče-la vidi svega nekoliko metara ispred sebe. Tada joj je poveća-na frekvencija vizualne stimu-lacije na šest puta veću nego kod čovjeka. Pčela razlikuje bi-jelu, žutu, zelenu, plavu i ultra-ljubičastu boju, a prepoznaje i oblike pojedinih predmeta i cvjetova.

• Izuzetno joj je razvijeno čulo mirisa koje se nalazi u an-tenama. Čulo ukusa je smješte-no u usnom ustroju. Ako je ne-ktar sladak, iako je neprijatnog mirisa, pčele ga sakupljaju. One reagiraju i na zvuke koje registriraju pomoću čula do-dira, koje se nalazi po čitavom tijelu.

• Imaju svoj način komuni-ciranja, a to je najčešće neka vrsta igre. Od udaljenosti paše zavisi brzina igre, tj. broj okre-taja u 14 sekundi. Ako je paša udaljena 100 metara, pčela se okrene 10 puta, a samo 4 do 5 puta ako je paša udaljena jedan kilometar. Što je put do hrane duži, to je duža i igra.

MiševiMiševi mogu predstavljati

ozbiljan problem na pčelinjaku. Mogu uništiti ili oslabiti cijelu pčelinju zajednicu. Posebno su štetni tijekom zime kada se uvlače u košnice u potrazi za skloništem. Uznemiruju pčele u zimskom klupku, ali se hrane i medom, peludom, mrtvim i ži-vim pčelama. Saće u košnicama u kojima je boravio miš ima kara-kterističan miris koji odbija ma-ticu i pčele. Osnovne mjere zašti-te svode se na onemogućavanje ulaska miševa u košnice na način da se sužavaju leta i postavljaju tzv. češljevi. Ako se primijeti veća brojnost miševa na pčelinjaku,-

potrebno je postaviti zatrovane mamce.

PticeNeke vrste ptica, primjerice

pčelarica ili ukrasne žuna (Me-rops apiaster), mogu pričiniti manje štete pčelinjoj zajednici. Ova ptica uznemirava pčele pri-likom odlaska ili povratka s paše, a vrlo često lovi pčele oko pčeli-njaka.

Miševi često ulaze u košnice

Ptica medarica često lovi pčele oko pčelinjaka Pčela radilica - izuzetno važna u pčelinjem društvu


25

KOMARCIdosadni ljetni kukci

Komarci su najaktivniji u sumrak, a tijekom dana miruju u svojim skloništima, u različitom raslinju u blizini bara ili vodotoka. Sišu krv ljudi i domaćih životinja, a neke vrste prenose i uzročnike bolesti.

Veliki broj vrstaU svijetu je poznato oko 3000

vrsta komaraca. Od tog broja kod nas je prisutan veći broj vr-sta (oko 20) među kojima su naj-značajniji predstavnici rodova Anopheles, Aedes i Culex. Osobi-na komaraca da sišu krv (ženke) na nekoliko domaćina pogoduje prijenosu različitih mikroorgani-zama koji žive u krvi. Čak i kad ne sišu krv, svojom prisutnošću a posebno zujanjem, narušavaju mir i spokoj ljudi.

Vrste roda Anopheles prenose uzročnika malarije-bolest koja je uz AIDS najvažnija zarazna bolest od koje godišnje obolijeva 200-

300 milijuna ljudi, a umire oko milijun. Vrsta Aedes albopictus prenosi više virusa opasnih čo-vjeku, a među njima i virus den-gue i žute groznice. Ova vrsta je prisutna u Italiji, Crnoj Gori. U Hr-vatskoj nije registrirana, a nema podataka je li prisutna u BiH.

Komarci su najaktivniji u su-mrak ili rano ujutro. Preko dana miruju u svojim skloništima, u različitom raslinju u blizini bara ili vodotoka.

Životni vijek komarca tijekom ljeta traje 1-2 mjeseca, a u nepo-voljnim uvjetima i dulje. Tijekom prezimljenja odrasli komarci žive pola godine, a neke vrste i do godinu dana. Za razmnožavanje komaraca potrebna je voda u kojoj ličinke provode svoj razvoj.

Zaštita od komaracaSuzbijanje komaraca mora

se provoditi sustavno na odre-đenom području. U područjima gdje ima više komaraca provo-de se akcije suzbijanja koje su usmjerena na suzbijanje ličinki i odraslih. Ličinke se suzbijaju tzv. larvicidima kojima se tretiraju vodene površine.

Odrasle jedinke suzbijaju se različitim kemijskim pripravci-ma, najčešće iz različitih letjeli-ca, a suzbijanje se može obaviti i sa zemlje uz primjenu posebne aparature.

U onim područjima gdje se ne provodi suzbijanje komaraca0 koriste se različiti pripravci po-moću kojih se pokušava smanjiti njihova brojnost, ali i negativno

djelovanje na ljude. Najčešće se koriste različiti repelenti koji na neki način tjeraju komarce.


Pripravci za zaštitu od komaraca Odrasli komarac

Ličinka komarca Aparat koji privlači i ubija komarce

Različiti repelenti Najviše se koriste aparati sa tabletama

26



Bilo u šalama ili i u stvarnom životu, kaže se da blondine izazivaju pažnju gdje god se nađu. Malo pažnje ne škodi, reklo bi se. E, u krivu smo! Barem tako tvrdi harvardski pro-fesor Andrew Spielman, autor knjige “Koma-rac” i jedan od vodećih svjetskih autoriteta za komarce i bolesti koje oni prenose.

Naime, po njemu, plavuše i crvenoko-se komarcima su mnogo atraktivnije od običnih smrtnika smeđe kose, i to iz istog razloga iz kojega se za njima okreću glave - ističu se u gomili! Komarce privlače kontrasti - svijetla kosa, odjeća intenzivnih boja i slično. No, kada se odlučuju za svoju žr-tvu, komarci se ne povode samo za atraktivnim izgledom, kaže profesor Spielman. Razna su istraživanja pokazala da mali krvopije dobrim obro-kom smatraju i žene u ovulaciji, osobe smrdljivih nogu, kao i one koji se jako znoje.

Što to točno privlači komarce, još se ne zna, ali određenu ulogu igraju temperatura kože, kontrasti boja, mliječna kiselina u mišićima, mahanje rukama. Sva sreća da od 2.500 vrsta komaraca, samo se šačica njih gosti ljudskom krvlju. A, kad smo već kod toga, znate li otkuda do-lazi zujanje komaraca? Ženka proizvodi taj svojevrsni “visoki C” mašući krilima brže od 500 puta u minuti. Navodno, taj zvuk dovodi do ludila muške komarce, koji se u tisućama sjate oko nje.

Obični hrušt veliki štetnik različitihbiljnih vrsta

Obični hrušt (Melolontha melolontha) jedan je od pozna-tijih kukaca kod nas, posebno u brdskim područjima. Odrasli hruštevi hrane se lišćem vo-ćaka, vinove loze te šumskih i ukrasnih lišćara. U pojedinim godinama (letne) mogu iza-zvati golobrst. Daleko štetnije su njihove ličinke-grčice koje žive u tlu te oštećuju korijenje raznih biljaka (posebno su šte-tne povrtnim kulturama).

Odrasli hruštevi su duga-čki 20 - 28 mm. Pokrilje im je smeđe boje a glava i nadvratni štit crni. Tijelo grčice je svinu-to, blijedožute boje s smeđom glavom. Grčice narastu do 60 mm.

Odrasli hruštevi javljaju se u travnju i svibnju, kada se hrane lišćem. Nakon ishrane odvija se kopulacija nakon čega ženke u tlo odlažu jaja. Prilikom odlaga-nja jaja ženke se zavlače u tlo na dubinu od dvadesetak centime-tara gdje odlažu prvu skupinu jaja (oko 30). Nakon toga ženke se vraćaju na drveće, hrane se, te se ponovo vraćaju u tlo radi odlaganja jaja. Za odlaganje jaja ženke biraju obrađena tla. U po-trazi za pogodnim tlom, za odla-ganje jaja, mogu preletjeti i do 2 km. Nakon 30-40 dana iz jaja izlaze ličinke koje cijeli život (3-4 godine) provode u tlu gdje se hrane korijenjem i podzemnim organima raznih biljnih vrsta.

Suzbijanje ovog štetnika (grčice) provodi se preventivno svuda gdje se očekuje jači napad,

rasipanjem zemljišnih insekticida. Izbor insekticida ovisi o kulturi, a najčešće se koriste oni na osnovi karbofurana, klorpirifos etila, fo-ksima i dr. U svijetu se intenzivno istražuje, a ponegdje i primjenju-ju biološki insekticidi na osnovi gljivice Metarrhizium anisopliae i Beauveria brongiartii.

HRUŠT

• Ženke komaraca sišu krv. Kad rilo ženke prodre kroz poru na koži i nađe mjesto ispod epi-derme gdje ima krvi˝, ubrzo se kroz hypopharinx izlučuje sadržaj pljuvačnih žlijezda da se krv koja će ući drugim kanalom ne bi zgru-šala i zatvorila ga. Ubodi komarca nisu toliko bolni koliko su neugo-dni. Oko ubodenog mjesta javlja se crvenilo i otok kao posljedica uštrcavanja toksičnih proizvoda pljuvačnih žlijezda, poslije čega se javlja manji ili veći svrab oko ubodenog mjesta.

• Mužjaci komaraca se hrane nektarom, a energija dobivena ovom putem sasvim je dovoljna da zadovolji sve potrebe mužja-ka. Njemu je energija potrebna da leti u roju dok ne pronađe žen-ku i oplodi je. Iako imaju razvije-no rilo, mužjaci ne sišu krv.

• Mužjaci komaraca kraće žive i slabije lete od ženki. Životna fun-kcija im je svedena na razmnoža-vanje. U tu svrhu mužjaci stvaraju rojeve i vrtložno se u njima kreću. U takav roj ulijeće ženka, izabere partnera i zajedno slijeću na neki list ili zemlju i tamo se pare. Na-kon oplodnje ubrzo završava i ži-vot mužjaka, slabije se hrani i vrlo brzo ugine. Životni vijek odraslog mužjaka je oko 7 dana.

• Ženke nekih vrsta komaraca moraju sisati krv kako bi mogle razviti svoja jaja i dati život novoj generaciji komaraca, te kako bi dobile potrebnu energiju za rad mišića jer lete na velike udalje-nosti. Ovisno o vrsti jedna ženka može odložiti od 150 do 400 jaja tijekom jednog odlaganja. Ženke mogu odlagati jaja i do 5 puta go-dišnje. Ženke ne sišu krv svakog dana. Ovisno o vrsti jedna ženka siše 2 do 5 puta tijekom života.

• Komarci ne prenose AIDS. Virus HIV-a pripada u ARBO viru-se (artopod borne virus). Prema strukturi ovaj virus mogao bi biti prenesen člankonošcima, no u stvarnosti to nije tako. Virus HIV-a termički je vrlo nestabilan i vrlo mala oscilacija temperature ga čini avirulentnim. Kada nakon krvnog obroka komarac odleti od svog domaćina temperatura uzete krvi pada za nekoliko °C. To je glavni razlog zašto komarci ne prenose virus HIV-a.

• U idealnim uvjetima, ovi-sno o vrsti, razvoj komaraca traje oko 7 dana. Ženke odlažu jaja na površinu vode, dok kod poslje-dnje generacije ženka jaja odla-že ispod lišća, na zemlju u blizini vode ili čak dalje, ali u svakom slučaju na mjesto gdje će se voda u budućnosti pojaviti. Jaja su vrlo otporna na hladnoću i mogu pre-živjeti i –30°C.

Još ponešto o komarcima I komarci vole plavuše

Mramorastiili šareni hrušt

Prisutan je na području BiH, u njenim južnim područjima. Uglavnom obitava na pjesko-vitim tlima u kojima se razvija grčica. Dugačak je oko 40 mm. Lako je uočljiv jer se na smeđim prednjim krilima nalaze bijele šare. Grčica dosegne duljinu do 80 mm. Može se hraniti i kori-jenjem vinove loze. Razvoj mu traje 3-4 godine

Ličinka hrušta Odrasli hrušt


27


PRIPREMA VINSKIHPODRUMA ZABERBU GROŽĐAIako do berbe grožđa ima još dosta vremena, iskusni vinari već sredinom kolovoza počinju s pripremama podruma za berbu. Podrumi predstavljaju ogledalo svakog vinara, te u svakom trenutku mora biti čist, a posebno u vrijeme prerade grožđa.

Na području Hercegovi-ne berba grožđa počinje sredinom rujna. Puno po-

znatiji naziv za berbu grožđa na ovom području je trganje. S pri-premom podruma za prihvat no-vog grožđa treba početi na vrije-me kako tijekom berbe i prerade ni bi dolazilo do zastoja. Isto tako potrebno je na vrijeme nabaviti i potrebnu opremu.

Iskusni vinogradari i vinari pripreme za berbu počinju na vri-jeme, obično sredinom ili krajem kolovoza, ovisno o vinogradar-skim područjima i vremenu dozri-jevanja grožđa, kako bi se izbjegli zastoji u tijeku berbe i prerade grožđa. Pripreme obuhvaćaju pre-gled i ispravnost opreme u podru-mu (ruljače-muljače, crpke, preše), pripreme vinskog suđa (bačve, cisterne, kace), nabavku potre-bne dodatne opreme i materijala (škare, kvasac, bistrila, sredstva za sumporenje, moštomjeri isl.) te na kraju čišćenje i dezinfekciju podruma.

Pripreme podruma Podrum je ogledalo svakog vi-

nara. Tijekom cijele godine mora biti čist, a posebno pred berbu mora se detaljno očistiti, jer mošt i vino brzo upijaju sve nepoželjne mirise. Zbog toga se u podrumu ne smije držati krumpir, kupus, stočna hrana, nafta, ocat, a pogo-tovo ne sredstva za zaštitu bilja. Pod podruma obvezno mora biti

betonski uz dobar sustav kana-lizacije. Poželjno je da su zidovi podruma obloženi keramičkim pločicama, a ako ne, onda obije-ljeni vapnenim mlijekom. Za za-štitu zidova podruma od plijesni koriste se razna sredstva (vapno, modra galica, sumpor-dioksid te neki fungicidi ).

Postupak s bačvamaBačve su osnovni inventar u

podrumu. Moraju biti u bespri-jekorno čistom stanju, jer vino se stvara u bačvi; u lošoj nezdravoj bačvi još nitko nije proizveo dobro vino. Često je nepravilno održava-na bačva posljedica neugodnih mirisa i okusa vina po plijesni ili octenosti. Bačvu treba pripremiti za prihvat mošta ili vina, a taj po-stupak se naziva ovinjavanje. Pro-vodi se zaparivanjem, kristalnom sodom i toplom vodom.

Pljesnive i octene bačve pri-je upotrebe treba izliječiti. Ako je bačva više zaražena, treba je rastaviti, ostrugati površinski sloj duge, pa zatim sastaviti i oprati zagrijanom vodenom parom.

Bačve koje vonjaju po octe-noj kiselini peru se kristalnom sodom, a manje zaražene bačve s plijesni vodenom parom. Nakon ovinjavanja bačvu uvijek ispere-mo hladnom vodom, pustimo da se dobro osuši, te nakon toga u njoj palimo sumporne trake.

Veliku pažnju treba posvetiti preši i muljači, odnosno muljači-runjači zbog željeznih dijelova sklonih koroziji. Ako je boja ošte-

ćena, onda se ti dijelovi mogu obojati jedino bojom za prehram-benu industriju.

Pravilan odabirposuda za berbu

Grožđe se bere u plastične sanduke volumena 20-30 kg, a ni-kako u plastične vreće u kojima se grožđe gnječi, a u oštećenim bo-bicama počinju nepoželjni proce-si. Stalno se naglašava da grožđe u podrum mora doći zdravo i u što kraćem vremenu nakon ber-be, bez lišća i zemlje. Bere se ono-liko grožđa koliko se istog dana može preraditi. Brza prerada gro-

Cjelokupni podrumski prostor mora ispunjavati određene uvje-te glede temperature i vlažnosti zraka da bi se vino očuvalo mana vina i bolesti. Najpogodnija tem-peratura podruma je 12 do 15ºC. Osim temperature u podrumu je važna relativna vlažnost zraka. O njoj ovisi hlapljenje vina, poja-va gljivica i plijesni, ali i korozija svih metalnih predmeta u po-drumu. Relativna vlažnost zraka ne bi smjela prelaziti 80%, a naj-povoljnija je od 65 do 70%.

Svaku bačvu koju upotreblja-vamo u podrumu moramo prije punjenja vinom, ali i poslije pra-žnjenja, oprati hladnom vodom, osušiti i sumporiti sa sumpornim trakama. Ovo je obavezan i redo-vit postupak, da bi se bačva odr-žala zdravom.Upamtite! Prije punjenja bačve vinom pa-limo jednu sumpornu traku na 100 litara volumena bačve (jako sumporenje), jednu traku na 200 litara (srednje sumporenje) i jednu traku na 300 litara (slabo sumporenje).

* * *Približavanjem berbe grožđa – trganje- počinju i pripreme vinogradara koje se uglavnom odnose na nabavku potrebne opreme. Kao i prethodnih go-dina, Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu za predstojeću berbu, u prodaji će imati inox i drvene bačve, ru-njače, muljače, škare, vinobran i kvasce, te mnoge druge artikle potrebne svakom vinogradaru i vinaru.

žđa sprječava negativni utjecaj kisika iz zraka koji se očituje u oksidaciji fenolnih spojeva-tvari boje i tanina znanog kao smeđi prijelom ili posmeđivanje grožđa, mošta i vina.

Nadamo se da će ovih nekoli-ko savjeta koristiti vinogradarima i vinarima da se adekvatno pri-preme za berbu-trganje kako bi najdraži posao u godini što bolje obavili i na vrijeme pripremili po-drum za prihvat grožđa.

Drvene bačve su osnovni inventar u podrumu

Pumpa za pretok

Posude za branje grožđa

Muljača Moštomjeri

Parafinskoulje

i kristalna soda

28



MUHE prenosioci zaraznih bolesti

Kod govorimo o muhama u većini slučajeva mislimo na kućnu muhu (Musca dome-

stica), jer je ta vrsta muhe najraši-renija i čini najveći dio populacije muha. U gradskim i seoskim sre-dinama, uz kućnu muhu prisutan, je veliki broj drugih vrsta muha: muha peckavica (Stomoxis calci-trans), muha mesara (Sarcophaga carnaria), muhe zujare (Caliphora vomitora i Caliphora trocephala), muha zlatica (Lucilia sericata).

Muhe imaju veliki utjecaj na ljude s zdravstvenog ali i eko-nomskog aspekta. Zdravstveni značaj muha povezan je s njiho-vim načinom prehrane i života. Muhe se hrane i zadržavaju na organskim tverima u raspadanju, izmetu, otpacima i sl. Dlakavo ti-jelo muha lako sakuplja nečistoće i mikroorganizme, a zbog svo-je velike mobilnosti poznate su kao mehanički vektori prijenosa mnogih zaraznih bolesti. Više od 100 uzročnika bolesti povezani su s kućnom muhom.

Biološki ciklus Muhe prolaze kroz potpu-

ni razvoj (jaje, ličinka, kukuljica, imago). Ženke odlažu jaja (oko 100) u vlažnu organsku tvar u ra-spadanju (otpaci iz kuhinja, gno-jišta, izmet, smeće i dr.). Brzina rasta i razvoja ličinke ovisi o nizu vanjskih faktora (posebno tem-peraturi). U našim uvjetima broj generacija u jednoj sezoni kreće

se od 6-10. prosječni životni vijek kućne muhe je 2-4 tjedna, a po-pulacije su najveće u kasno ljeto i ranu jesen.

Suzbijanje muhaPri odabiru načina suzbijanja

muha, važno je točno odrediti vr-ste muha koje treba suzbiti. Isto tako kod pojedinih vrsta muha, mora se znati koji su stadiji ide-alni za suzbijanje. Tak tada mo-žemo pristupiti odabiru metode suzbijanja.. Sve mjere koje se po-duzimaju u cilju suzbijanja muha dijele se u dvije skupine: preven-tivne i kurativne.

Osnovni preduvjet u sva-kom suzbijanju muha je dobra sanitacija. Hranu i medije u koje ženke odlažu jaja treba ukloniti, mehanički spriječiti pristup odra-slim muhama. Naglasak trba dati pravilnom i redovitom uklanjanju svih vrsta otpadaka, higijenski ispravno odlaganje i deponiranje smeća i otpada, izgradnja higi-jenski sabirališta (gnojnice, de-ponije) te povremeno prevrtanje i isušivanje organskih materija u raspadanju.

Mehaničke mjere imaju za cilj sprječavanje ulaska odraslih muha u različite objekte, posta-vljanjem različitih mreža ili pose-bnih uređaja koji stvaraju struju zraka na ulazima u prostorije, te hvatanje muha na posebne lovke koje sadrže hranidbeni atraktant (šećer,med i sl.) ili feromonski mamac. Poseban oblik lovki su i uređaji koji emitiraju UV svjetlost

Još nešto o muhama

• kao prenosioci zaraznih bo-lesti muhe su krive za smrt 1/3 Evropske populacije u 14.stoljeću• mogu se naći u svim dije-lovima svijeta osim polarnih područja• više od 33 milijuna mikro-organizama može biti u nji-hovom probavnom traktu, a puno više na tijelu i nogama• očekivani životni vijek muhe je 8 dana do 2 mjeseca• par muha može izleći više od milijun potomaka u 6-8 tjedana• iza svake muhe koju vidite ima još barem 20 muha koje se skrivaju• kućna muha leti brzinom od 6,5 km/h

valne duljine oko 365 nm koji pri-vlači muhe. U mehaničke mjere ubrajaju se i različiti oblici meha-ničke zaštite medija u koje ženke odlažu jaja.

Kemijske metode suzbijanja muha imaju za cilj suzbijanje odraslih i ličinki. U tu svrhu koriste se različiti insekticidni pripravci iz nekoliko skupina (organofosfor-ni, piretroidi, karbamati).

U nekih populacija muha primijećene su lokalne pojave otpornosti na pojedine insektici-de. Da bi se to izbjeglo potrebno je koristiti insekticide iz različitih skupina. Otpornost muha na in-sekticide brzo se javlja kod inse-kticidnih pripravaka iz skupine piretroida i karbamata, dok je ta pojava otpornosti manje izražena kod primjene organofosfornih insekticida. Svakako pri odabiru

insekticida mora se uzeti u obzir i ova činjenica, kako uspjeh suzbi-janja ne bi izostao.

Novi pripravakza suzbijanje muha Pripravak se pokazao

izuzetno dobar u praksi

Kemijski pripravci za suzbijanje muha



29

Hercegovačke koridePosljednjih godina u Hercegovini se redovito održavaju

koride odnosno borbe bikova. Jedna od poznatijih i svakako najposjećenijih korida održava se u Posušju, na Ilindan (20. srpnja). A upravo zahvaljujući borbama bikova Rakitno je postalo čuveno na širem području, jer upravo iz tog mjesta dolazi i najviše bikova za borbu. Isto tako u Rakitnu se borbe bikova tradicionalno priređuju na Uskrsni ponedjeljak i znaju biti toliko neizvjesne da se o njima priča tijekom cijele godine. Vlasnici bikova dugo se pripremaju i treniraju svoje bikove, jer postati pobjednik koride je prestiž. Nerijetko bikovi, pobjednici korida, vrijede koliko i bolji auto.

Ako se pak odlučite posjetiti neku od korida, morate znati da poraženi bikovi u bijegu pred protivni-kom nerijetko završe među publikom, pa na koride nemojte doći bez kondicije.

Mitovi o ružiI u drevnoj Grčkoj ruže su bile poznate i omiljene. Prvi javni

vrt u Ateni osnovao je 306. godine p.n.e Epikur jer je želio da svakog dana ubere cvijet ruže. Stari Grci su prinosili Afroditi, boginji ženske ljepote ljubavi i plodnosti ružu na oltar, dok se Afroditine sluge prilikom vjerskih obreda nosile vijenčiće od bijelih ruž, a putovi kojima su prolazile bili su posuti ružama.

Postanak crvene ruže, po mitologiji, vezan je za smrt Ado-nisa, lijepog pastira u koga se zaljubila Afrodita. On je, po vje-rovanju, bio smrtno ranjen od vepra. Afrodita mu je pritekla u pomoć, ali je morala da se provuče kroz gust zasad bijelih ruža i tada je iz njenog izranjenog tijela potekla krv i obojila u crveno sve okolne bijele ruže.

Elektricitet pčela i biljakaAmerički znanstvenik Erik Erikson utvrdio je da pčele stva-

raju električno punjenje u svom tijelu. Pčele koje se vraćaju s paše u košnicu pozitivno su naelektrizirane i do 1,8 volti, a pčele koje napuštaju košnicu rano u tijeku dana slabo su ne-gativne, da bi kasnije postale slabo pozitivne. Kada električno punjenje cijele košnice postane pozitivno pod utjecajem pče-la koje dolaze sa paše.

Električni potencijal pčele radilice mogao bi imati značaja i za oprašivanje biljaka. Cvjetovi i polen imaju tendenciju da budu negativno naelektrizirani i Erikson tvrdi da je primijetio kako polen otresen od pčele, prilikom njenog slijetanja na cvijet, umjesto da pada s cvjeta biva privučen na pčelinje tijelo. Ovakvim kontaktom pčele s cvijetom neutralizira se električni potencijal i možda se time informira druga pčela da je dotični cvijet bio nedavno posjećen.

Mravi i brojkeKao i svi insekti, i mravi imaju 6 nogu, a na svakoj su tri

članka. Mravlje su noge u odnosu na njihovo tijelo vrlo sna-žne i stoga oni mogu brzo trčati. Kad bi čovjek u odnosu na svoju veličinu mogao trčati kao što mrav trči spram svoje, tr-čao bi brzo kao konj. Sigurno već znate da mrav može nositi teret i 20 puta teži od vlastite težine. Prosječan životni vijek mrava je 45 do 60 dana. Kraljica (spolno zrela ženka mrava koja liježe jajašca) može živjeti i do 7 godina. Mravlji mozak ima 250.000 moždanih stanica i najveći je među mozgovima insekata. Ljudski mozak ima 10 milijardi moždanih stanica, tako da jedna kolonija od 40.000 mrava ima jednaku veličinu mozga kao čovjek. Postoji čak 10.000 znanih vrsta mrava.

Najhrabriji sisavacMedni jazavac (Melli-

vora capensis) branit će se

od bilo koje životinje, oso-

bito ako se približe jazbini

u kojoj ima mlade. Njegova

čvrsta koža nije osjetljiva na

napade pčela, dikobraza te

većine zmija, a istovremeno

je toliko labava da se može,

ako ga netko primi za vrat,

na primjer leopard, unutar

svoje kože okretati i napa-

dača gristi sve dok ga ne

pusti

Najbrži gušterNajveća izmjerena br-

zina kopnenog gmaza je

34,9 km/h, koliko se kretala

Ctenosaura, iguana s bo-

dljikavim repom iz Srednje

Amerike.

Najduži gušterGušter Salvadori (Va-

ranus salvadori) s Papue

Nove Gvineje može narasti

do 4,75 m u dužinu, iako

70% njegove dužine otpa-

da na rep.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 45