Green Garden 56

G r e e n G a r d e n • b r o j 5 6 • s v i b a n j / l i p a n j 2 0 0 8 . • g o d i n a V I I I • c i j e n a 3 K M

• Cvatuće grmlje uvrtu• Slatki krumpir• Načini navodnjavanja• Pepelnica vinove loze• Klopke za ose i stršene

e-mail: [email protected]

B R O J 5 6 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 8

3

SADRŽAJCVATUĆE GRMLJE U VRTOVIMA 4RUŽE NEZAMJENJIVE U SVAKOM VRTU 5ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE U VRTU 6PELIN 7RAJČICA ::: KRUMPIR ::: PAPRIKA 8CRNA TREŠNJINA LISNA UŠ ::: ZAŠTITA MLADE SADNICE VOĆAKA ::: SUZBIJANJE ŽILOGRIZA 9POVRTNJAK POČETKOM LJETA 10PINCIRANJE RAJČICE 11ČINJENICE O SLATKOM KRUMPIRU ILI BATATU 12LUBENICA 13ZAŠTITIMO KVALITETNO KRUMPIR OD BOLESTI ŠTETNIKA 14VAĐENJE I SKLADIŠTENJE KRUMPIRA 16NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA 17KORISNE I NEGATIVNE STRANE KOROVA 18PITANJA I ODGOVORI 19PEPELNICA, LUG ILI MAĆA VINOVE LOZE 20POMOTEHNIKA U VOĆNJACIMA 22LJETNA AGROTEHNIKA U NASADIMA AKTINIDIJE 23NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJE OSA I STRŠENA 24REPORTAŽE 25ZRNATI ŠĆIR 26VRIJEME POČETKA I ZAVRŠETKA ISPAŠE 27PROBLEMI S MATICOM U PROLJEĆE 28ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA PČELA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječPred vama je novi broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji

na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva, ratarstva i pčelarstva. Posebno su interesantni prilozi iz vinogradarstva iz kojih se može doznati sve o pe-pelnici, bolesti koja je ove godine pohodila hercegovačke vinograde. Kako je zaustaviti možete doznati samo ukoliko pročitate članak o pepelnici vi-nove loze kao i članak o novim fungicidima za njeno suzbijanje, a koji se od ove godine mogu pronaći i na našem tržištu.

Iz neizostavne oblasti zaštite bilja, na našim stranicama nemojte pro-pustiti priloge o suzbijanju žilogriza, crne trešnjine uši kao i članak o zaštiti mladih sadnica voćaka. A sa stranica posvećenih voćarstvu doznajte što se sve podrazumijeva pod ljetnom agrotehnikom u nasadu aktinidije kao i koje sve radnje obuhvaća pomotehnika u voćnjacima jabuka i krušaka.

U ovom broju također donosimo i priloge iz povrćarske proizvodnje od kojih izdvajamo članak koji nosi naslov činjenice o slatkom krumpiru ili batatu. Pošto je sada idealno vrijeme za uzgoj lubenice nemojte pro-pustiti pročitati prilog o gnojidbi i zaštiti ove zanimljive povrtne kulture. Kao i svake godine u uzgoju rajčice susrećemo se sa uvijanjem listova te stoga donosimo kratki osvrt koji otklanja svaku dilemu o uzroku navede-ne pojave. Nismo izostavili ni redoviti kalendar sjetve povrća kao i članak o začinskom i ljekovitom bilju te prilog o pelinu-lijeku i insekticidu. A da korovi osim negativne strane imaju i onu pozitivnu doznat ćete jedino ukoliko pročitate prilog uvaženog herbologa prof. Zvonimira Ostojića. I na koncu, stranice povrćarstva završavamo člankom o vađenju i skladištenju krumpira koji se posljednjih godina na području Hercegovine sve više i intenzivnije uzgaja.

U našem poljoprivrednom glasilu posebnu pozornost privlače stra-nice posvećene cvjećarstvu, a iz kojih izdvajamo članak našeg stručnjaka Josipa Brkljače, u kojem se detaljno opisuju ruže koje predstavljaju neza-mjenljive biljke u svakom vrtu. Pored toga tu je prilog o cvatućim grmo-vima, poput rododendrona, kalistemona i erika, koje se sve češće sade u svrhu ukrašavanja okućnica.

A za ovaj broj našeg i vašeg GREEN GARDENA pripremili smo i niz za-nimljivosti iz svijeta pčela kao i prilog iz kojeg možete doznati sve o pro-blemima s maticom do kojih dolazi tijekom proljeća. Međutim, kako ni to nije sve ipak Vam preporučamo da sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete za-mjeriti.

Uredništvo

Veće zanimanje za cvatuće grmove dovodi se u vezu s novim načinom uzgoja,

odnosno prodaja kontejniranih sadnica koje se mogu saditi u svako doba godine. Osim toga otvaranje vrtnih centara, te veći izbor vrsta također su pridonije-li većoj zainteresiranosti za cva-tuće grmlje.

Pravilno posađeno cvatuće grmlje stvara nam osjećaj pri-vatnosti i intimnosti, a ujedno može služiti kao vjetrozaštitni pojas. Među cvatućim grmljem postoje vrste niskog rasta koje služe kao pokrivači tla, te vrste uspravnog rasta kojima se može ublažiti krutost linija modernih zgrada.

RododendronRododendron je jedan od

naših najomiljenijih cvatućih gr-mova. Traži djelomično sjenovi-to, kiselo tlo. Danas ga možemo sresti gotovo svugdje. Njegovi vazdazeleni listovi te cvjeto-vi različitih boja mamac su za mnoge oči. Cvjetovi su zvonasta ili trubasta oblika.

Najtraženiji vrtni rododen-droni visoki su 1,5-1,8 metara i cvatu u svibnju. Prilikom sadnje rododendrona imajte na umu

CVATUĆE GRMLJE U VRTOVIMA

da imaju plitko korijenje, te ih se ne smije saditi preduboko. Svake jeseni malčirajte ih trese-tom. Tijekom ljeta traže dosta vode.

KalistemonKalistemon se smatra cva-

tućom biljkom koja je više pri-lagođena uzgoju u zaštićenim prostorima, ali se u južnim kra-jevima može uzgajati i na otvo-renom, na zaštićenim položa-

Danas se cvatuće grmlje koristi za stvaranje trajnog drvenastog okvira kao pozadina za mnoge cvjetne vrste koje daju boju vrtu tijekom cijele godine. Zadnjih godina stalna je potražnja za cvatućim grmovima. Više je razloga povećanog interesa za cvatuće grmove.

jima najčešće uz osunčani zid. Zbog toga je potrebno obratiti pozornost kod kupnje na sorte otpornije na hladnoću. Glavno obilježja kalistemona je usko lišće i cvatovi koji su nalik na četku za pranje boca. Cvjetovi imaju uočljive prašnike i gusto su poredani duž cilindričnog klasa na čijem je vrhu skupina kratkih, lisnatih izboja. Kaliste-mon će rasti brže na sunčanom položaju.

ErikaErika je tipični predstavnik

vrijeskova s čvrstim izbojima, igličastim listovima i zvonoli-kim cvjetovima. Među vrstama postoji velika razlika u oblicima, veličini, boji cvijeta, te zahtjevu prama staništu. Tipična erika je biljka zbijena rasta, koja nara-ste do 20 cm i najčešće se sadi u vrtu kao pokrivač tla, ali ima i onih koje rastu do 2 metra visi-ne. Cvatu u različito vrijeme.

4


Josip BrklJača, ing.

Ruže

Cvijet kalistemona Kalistemon - omiljen cvatući grm

Rododendron uvijek zahvalan Erika kao pokrivač tla


5

Različiti mirisiNajveći broj ruža cijeni se

zbog mirisa. Većina starinskih vrtnih vrsta i neke moderne ruže imaju raznolike očaravajuće miri-se s tragovima klinčića, mošusa, meda, limuna, raznih mirodija. Što se tiče mirisa ruže, on tije-kom dana može varirati, ovisno o vlazi zraka, starosti cvijeta te posebno miris ovisi o trenutnom raspoloženju vrtlara. Nekim će određeni kultivar biti mirisan, dok drugima neće.

Da biste uživali u mirisu ruža, većini ih se morate približiti. U mirisu ruža najviše možete uži-vati ako ih posadite u blizini vra-ta ili prozora, gdje u ljetnim ve-čerima njihov miris struji u kuću,

uokolo patija, duž stazica ili na zaštićenu položaju u vrtu.

Boje cvjetovaModerne ruže zapravo obu-

hvaćaju sve boje spektra od bije-lih pastelnih boja pa sve do jarko crvenih i žutih. Posebno su tra-žene ruže čiji je cvijet «modar». Tako, primjerice, kultivar Blue Parfum ima cvijet svijetloljubi-časte boje. Starinske vrtne ruže imaju raspon nijansi od bijele preko blijede rumeno ružičaste, intenzivno ružičaste, zagasito crvene i ljubičaste do grimizne. Mnoge ruže dobro izgledaju u skupinama ili u kombinaciji s ostalim biljkama. Kombinacije s više blještavih boja mogu djelo-vati neskladno. Da biste «smirili « nesklad između skupina s cvje-

tovima jačih tonova, posadite bijele ruže.

Vrtna pozadina za ružeJedna od najboljih pozadina

za gredice ruža jest ravna zelena tratina. Nasad ruža može nado-puniti i puteljak od opeke oso-bito onaj mekih blijedih tonova. Kod svih materijala izbjegavajte višebojne uzorke koji konkurira-ju ružama. Iako šljunak bojom i oblikom izgleda privlačno, može biti odbojan iz razloga što se brzo pojavljuju korovi a kamen-čići se postupno rasturaju i ne-staju u zemlji. Gredice s ružama mogu se uokvirit s biljkama za obrube.

RužičnjaciČest način uzgaja ruža jest u

formalnom ružičnjaku koji ističe njihovu raskoš u gredicama što su oblikovane tako da održava-ju skladnu istančanost te biljke. Grmovi hibridnih čajevki i ruže stablašice služe kao trajnice za gredice. Gredice s ružama mogu se oblikovati u bilo kojoj veliči-ni i obliku. Svi kultivari ruža ne dostižu vrhunac cvatnje u isto vrijeme. Ako se bojom želi posti-ći snažan dojam i u istoj gredici miješati razne kultivare ruža, po-sadite 5-6 biljaka istog kultivara.

Ruže se mogu kombinirati s ostalim sadnicama. Tako npr. minijaturne ruže ljeti bojom i

nezamjenjiveu svakom vrtuZbog vrlo lijepih cvjetova , još od rimskih vremena vrtlari i pjesnici štovali su ružu kao kraljicu cvatućih biljaka. Smatra se da ima preko stotinu divljih ruža, od kojih po-tječe preko 13000 kultiviranih ruža.

visinom obogaćuju kamenjaru, jer biljke za kamenjaru cvatu pretežno u proljeće, a primjerice ruže pokrivačice tla svojim miri-snim cvjetovima mogu pokriti strminu.

Ruže i zeljaste biljkeUzgojem ruža i zeljastih bilja-

ka u gredicama ili obrubima isti-če se ljepota ruža u cvatu, pa čak i onda kad ruža miruje. Habitus mnogih grmolikih ruža, rijetka i prozračna kineska ruža, izvr-sno pristaje ležernoj raskoši ne-formalne sadnje. Mnoge biljke mogu pojačati nasad kojim do-miniraju ruže. Visoki klasovi gri-mizne pustikare, bijelog ljiljana ili ostalih bijelih i ružičastih ljilja-na uzvisuju se iznad nasada buj-nih starinskih vrtnih ruža, tako se i habitusom i oblikom cvjetova stvara izražajan kontrast.


Ruže

Rasadnik ruža Cvjetovi različitih boja

6


Začinsko i ljekovito bilje se može kupiti svježe i osušeno, ali rijetko ima tako osobit miris i okus kao ono ubrano u vlastitom vrtu. Svježe ubrano začinsko bi-lje važan je sastojak mnogih ku-linarskih kombinacija. Kod nekih vrsta cvjetovi se mogu upotrije-biti kao jestiva dekoracija (borač, luk vlasac, bazga, neven). U mno-gim dijelovima svijeta liječenje biljem je uobičajeno, a ljekoviti je vrt izvor sastojaka pogod-nih za liječenje mnogih bolesti. Tako je, primjerice, menta blagi anestetik, snažan antiseptik i li-jek za probavne tegobe. Mnoge začinske i ljekovite biljke imaju blagotvoran učinak na kožu te se koriste u spravljanju kozmetičkih pripravaka (ružmarin, kamilica, nana, neven, bazga).

Većina začinskih i ljekovitih biljaka koje se danas uzgajaju u vrtovima su divlje vrste, mada ima i kultivara koji se razliku-ju u načinu rasta ili boji listova i cvjetova. Ta različitost čini ih vrijednim dekorativnim vrtnim biljkama. Osim toga privlačnost začinskog i ljekovitog bilja leži

uvelike u njihovu mirisu koji u kontrastu s ostalim biljkama obično potječe od listova prije nego od cvjetova. Neke začinske i ljekovite biljke imaju jarko obo-jene cvjetove (neven, borač)

NevenNeven je jednogodišnja bilj-

ka s svijetlonarančastim cvje-tovima. Traži dobro propusna, osunčana tla koja čak mogu biti i siromašna. Obilno cvate, a ukla-njanje ocvalih cvjetova produ-žuje cvatnju. Latice cvijeta služe kao začin ali i za bojenje riže, mekih sireva i juha te za ukraša-vanje salata. Sušene latice služe za dodavanje boje potpuri.

KorijandarJednogodišnja biljka s raz-

dijeljenim listovima i malim, bi-jelim ili svjetloljubičastim cvje-tovima. Dobro raste na suncu, ili u polusjeni i na dobro propu-snom plodnom tlu. Biljke imaju neugodan miris i ne preporuča se njihov uzgoj u zatvorenim prostorima. Donji listovi služe kao sastavni dio currija, chutnija, umaka i salata. Sjeme koje ima sladak pikatan okus upotreblja-

ZAČINSKO I LJEKOVITO BILJE U VRTUZačinsko i ljekovito bilje je svako bilje koje se koristi u kulinarstvu i liječenju. U prošlosti se začinsko i ljekovito bilje uglavnom koristilo kao dodatak mnogim jelima te kao dodatak u proizvodnji lijekova i kozmetičkih pripra-vaka. Danas se, osim te uporabne vrijednosti, začinsko i ljekovito bilje uzgaja i zbog svog dekorativnog izgleda.

goran JurilJ, dipl. ing.

va se u mljevenom curriju, peče-njima i umacima.

LjupčacLjupčac je otporna trajnica

koja traži sunčana ili polusjeno-vita mjesta, te duboka, vlažna i dobro propusna tla. Visoka biljka

koja se može uzgajati kao «po-zadina» gredica. Listovi imaju snažan miris nalik celeru i kvascu te se koriste u juhama, kuhanom mesu. Aromatično sjeme dodaje se pečenjima i jelima od povrća, a mlade stabljike mogu se krista-lizirati.

Korijander

Neven Ljupčac


7

Pelin (Artemisia absinhtium L.), divlji i vrtni, običan je višegodiš-nji korov, ili se sadi kao grm uz rubove vrta i cvjetnjaka. Uz tu je biljku vezano najviše čudnova-tih proturječja. Od dulje liste lje-kovitih svojstava priznatih i od moderne medicine i farmako-logije, alkoholnog pića iz doba Napoleona koje su francuski voj-nici nosili u telećaku zajedno sa streljivom, do šire liste njegova djelovanja kao dobrog pomoć-nika u biopovrtlarstvu. Pelin, onaj vrtni koji sadrži više gorkih tvari nego divlji, nije samo puki ukras vrta. Grmove pelina sade povrtlari, cvjećari ali i voćari vi-kendaši.

Različita uloga pelinaPelin djelotvorno uklanja

hrđu s biljaka, posebice s patu-ljastih i niskih voćaka. Biopovr-tlari svjedoče da je pelin odličan štit od moljaca. Osobito je u modi kod profesionalnih uzga-jivača krizantema, jer svoje na-sade cvijeća za blagdane Svih svetih štite pelinom, jer sprječa-va bijelu hrđu krizantema… Uz ime pelina vezana je i najdulja zabrana proizvodnje jednog al-koholnog pića u svijetu, u kojem je pelin glavni sastojak, u izvor-nom švicarskom žestokom piću nazvanom Absinthe. Zabranjen je u više od 90 posto zemalja, a Švicarci su ga legalizirali nedav-no (i modificirali), tek nakon 90 godina zabrane. Pelin i njegov sastojak absinthum proslavili su i neke od najpoznatijih slikara (V. van Gogh, Touluse Lautrec, Picasso, kao i mnogi francuski impresionisti), pa književnike (E. Hemingway, O. Wilde…). Glavni

PELINlijek i insekticidPelin, divlji i vrtni, ljekovita je biljka s najduljom listom primjene u narodnoj i modernoj medicini, proizvodnji alkoholnih pića, ali i u bioproizvodnji u povrtlarstvu i voćarstvu.

krivac je sastojak pelina absinh-tum, koji nastaje preradom bilj-ke i u sastavu s anisom i angeli-kom u većim količinama djeluje

kao droga, izaziva halucinacije, ali slikar ne gubi sposobnost i kontrolu nad pokretima. Zbog očitog toksičnog djelovanja na

organizam gotovo cijeli svijet zabranio je 1915. godine uradak od pelina pod imenom Absinht. Sadržavao je 72 (!) posto alko-hola, a izum potpisuje dr. Pierre Ordinaire, švicarski Francuz, koji je recept i brand 1797. prodao Francuzu Michelu Pernodu, čime je ovaj sklopio odličan po-sao. Domovina Abshinta Švicar-ska ponovno ga nedavno vraća u okrilje zemlje, i pod imenom Pastis i s manje alkohola (40-43 posto) legaliziran na tržištu že-stica.

Odlike vrsteMoguća sličnost je i zabuna

u izgledu divljeg ili vrtnog peli-na sa štetnim korovom ambro-zijom. Zbog toga je nepotrebno iščupano mnogo grmova peli-na. Ekolozi zato upozoravaju na razlike između ovih dviju biljaka. Temeljene su u obliku stabljike i listova pelina i ambrozije, kao i u izgledu cvijeta. Stabljika peli-na uvijek je crvenkastosmeđe boje i drvenasta, a ambrozije žućkasta i lakše se povija, manje je dlakava od pelinove. Listovi pelina slabo su raspareni, nalič-je je obraslo gustim dlačicama i sivosrebrne boje. U ambrozije su listovi jako perjasto zareza-ni, a naličje lista je golo. Cvijet pelina uvijek je na vrhovima stabljike, bijeloružičaste je boje, a u ambrozije cvijet je žut, okru-glast. Pelin je već tradicionalno prihvaćen i u narodnoj medicini i u farmaciji. Nekada je bio po-pularan među lovokradicama i švercerima koje je progonila i ranila policija. Strijelne rane lije-čili su tako da bi ranjeniku davali tekućinu u kojoj se u crnom vinu macerirala 15-ak minuta svježa i suha stabljika pelina. Ozlijeđeni je tekućinu pio na žlice i ukapa-vala se u svježu ranu. U narodu je poznat i za liječenje uzetosti i slabosti udova, i to masiranjem mješavinom vina, pelina, kadu-lje i kamilice.

G.L.

Različita primjena u praksi

8


UVIJANJE LISTOVA RAJČICE

U Hercegovini doslovce da i nema parcele s zasađenim rajči-cama na kojima se nije pojavilo uvijanje donjih listova. Posebi-ce je to izraženo nakon dolaska

toplijih dana i nešto većih dnev-nih temperatura. Postavlja se, međutim, pitanje o čemu se tu radi? Prije svega, treba znati da navedenu pojavu ne prouzro-kuju lisne uši jer one dovode do uvijanja prvenstveno mlađeg li-šća na kojem se vrlo lako i uoča-vaju. Stoga treba znati da je riječ o manje-više normalnoj pojavi kojom biljka u cilju smanjenja gubitka vode smanjuje i samu transpiracijsku površinu uvija-njem listova. Osim toga, navede-na pojava se često može zami-jetiti u uvjetima uzgoja rajčice s nereguliranim navodnjavanjem,

odnosno, u slučajevima nedo-statnog zalijevanja. Novija istra-živanje pokazuju i kako uvijanje donjih listova potiče visoka kon-centracija soli u zemljištu a koja je uvjetovana nekontroliranom i prekomjernom gnojidbom. Iako to mnogi hercegovački proizvo-đači povrća zanemaruju, ozbiljna istraživanja pokazuju i da se uvi-janje donjih listova rajčice često pojavljuje na parcelama koja se opetovano iz godine u godinu zalijevaju, odnosno, navodnja-vaju kloriranom vodom.

I na kraju, uvijek opasni crve-ni pauk može prouzročiti slične

nino rotim, dipl. ing.

SLADAK KRUMPIR ZA GORKI UŽITAKSvima nam je poznat osjećaj

kada kupimo nešto po prihvat-ljivoj cijeni, a ispadne mačak u vreći. Upravo je to najbolji izraz za krumpir koji donesemo s ve-letržnice a za koji mislimo kako je, sudeći po lijepom i zdravom izgledu, prava poslastica za trpe-zu. Međutim, tek kada ga kuša-mo, shvatimo da smo ustvari na-sjeli. Oni tvrdoglaviji pak optuže domaćicu da je umjesto soli sta-vila šećer, premda sumnja u za-

mario ĆuBela, dipl. ing. čin nikada nije ni bila opravdana. Stoga, treba znati da sladak okus gomolja potječe od dugotrajne izloženosti niskim temperatura-ma koje su obično u rasponu od 0 do 4 stupnja C. Uslijed niskih temperatura dolazi do postupne pretvorbe škroba u šećere. Nave-denu pretvorbu ne možete vra-titi obrnutim smjerom tako da krumpir držite u toploj prostoriji pa vam jedino preostaje da ga što prije bacite. I svakako mora-te shvatiti da domaćice ovaj put doista nisu krive…

PAPRIKA RAZLIČITIH OBLIKA PLODA

Danas se u svijetu uzgaja na stotine različitih kultivara i F1 hibrida paprike. Od krupno-plodnih kultivara najzastuplje-niji su «babure» čiji su plodo-vi prizmatični sa 3 ili 4 vrha.

Perikarp im je debeo 5-7 mm, mliječnobijele, svjetložute, svjetlozelene ili tamnozelene boje u tehnološkoj zrelosti, a svijetlocrvene ili tamnocrvene, narančastožute boje u fiziološ-koj zrelosti. Masa baburastih plodova paprike kreće se od 50-150 grama.

Kultivare okruglih ili okru-glastospljoštenih glatkih ili malo rebrastih plodova nazi-vamo «paradajz paprike». Pe-rikarp kod njih je također 5-7 mm. Boja ploda u tehnološkoj zriobi je svjetložuta, a u fizio-loškoj zriobi tamnozelena ili crvena.

nino rotim, dipl. ing. Kultivari paprike čiji plod podsjeća na rog, često se naziva-ju «roge». Boja poda u tehnološ-koj zriobi je žuta ili svijetlozelena, a u fiziološkoj zriobi je crvena. Perikarp je debeo 3-5 mm, a plod teži 30-80 grama. Plodovi se naj-češće koriste za kiselenje.

Kultivari «začinske» papri-ke također su stožastog oblika. Boja ploda u tehnološkoj zriobi je tamnozelena, a u fiziološkoj zriobi tamnocrveni. Perikarp je dosta tanak, 2-3 mm. Veći broj kultivara je bez kapsaicina – slatki, a manji broj kultivara s većim ili manjim sadržajem kap-saicina- ljuti.

simptome s tom razlikom da se njegovi «tragovi» vrlo lako ras-poznaju.

Uvijanje listova često uljetnim mjesecima

Oprez kod skladištenja gomolja

Plodovi različita oblika

Najopasniji štetnik koštiča-vih voćaka na području Herce-govine i Dalmacije jest žilogriz. Štetnik napada sve koštičave voćke ali najviše breskvu, nekta-rinu, trešnju i marelicu. Štete su posebno izražene u izrazito suš-nim godinama i u onim područ-jima gdje su voćke posađene na plitkim skeletnim tlima. Štete pričinjavaju imaga i ličinke.

Štete od ličinki su daleko veće i opasnije. Naime, ličinke žilogriza žive u korjenju i kor-

Pored nekoliko štetnika koji čine štete trešnji, štetama koje pričinjava posebno se ističe crna trešnjina lisna uš (Myzus cerasi). Pored direktnih šteta uš prenosi i desetak virusa. Uš je tamne go-tovo crne boje, veličine do 1,5 mm. Primarni domaćini su joj trešnja i višnja ali se može pro-naći i na drugim biljkama (Vero-nica spp., Galium spp. i dr.).

Uš siše na vršnom lišću treš-nje i višnje zbog čega dolazi do

Od štetnika drveta čije ličin-ke buše hodnike u drvetu, na po-dručju Hercegovine, posebno se ističe vrsta Modro sitance (Zeu-

CRNA TREšNJINA LISNA Ušjakog kovrčanja. Uš luči obilje medne rose koja jednostavno sljepljuje vršno lišće, te se stva-raju kuglice od zakovrčanog li-šća na vrhu izboja. Mednu rosu naseljavaju gljive čađavice tako da «kugle» od zakovrčanog li-šće poprimaju crnu boju. Kod jačeg napada zakovrčano lišće se suši.

Uš se suzbija primjenom nekog od sljedećih pripravaka. Boxer SL 200, Actara 25 WG, Chromgor 40 EC, Confidor SL 200 i dr.

ZAšTITITE MLADE SADNICE VOĆAKA OD šTETNIKA DRVETA

zera pyrina). Napada gotovo sve vrste voćaka ali najviše jabuku. Na području Hercegovine štete su posebno uočljive iz jačih bura tijekom proljeća i ljeta kada u voćnjacima pronalazimo prelo-mljene grana ili cijela stabla.

Ličinke ovog štetnika žive u drvetu tanjih ili debljih grana ali i debla mlađih voćaka. Unu-tar drveta prave hodnike. Vrlo često prave hodnike oko de-bla ili grane (prstenuju deblo), tako da voćka ne može izdržati udare vjetra i lomi se na tom mjestu.

Preventivne mjere provode se s ciljem uništavanja ličinki prije ubušivanja u granu ili deblo. Ako se ličinka ubušila u drvo onda se u ulazne otvore uštrca neki pri-pravak na osnovi diklorvosa ili drugi insekticid jače volativnosti u puno većoj koncentraciji.

SUZBIJANJE ŽILOGRIZAjenovu vratu, ispod kore, gdje buše hodnike te dolazi do su-šenja pojedinih dijelova kroš-nje ali i cijelog stabla.

Inače u početku bušenja hodnika ličinka se može uništiti i mehanički (uvlačenjem žice u rupu). Ulazni otvor se lako ras-poznaje po piljevini koju ličinka izbacuje napolje.

Ličinke treba suzbijati prije ubušivanja u korijen ili korije-nov vrat primjenom zemljiš-nih insekticida. Pripravke je potrebno razbacati oko debla voćke na udaljenost do 80 cm, najkasnije do kraja svibnja i po-noviti sredinom srpnja. Imaga žilogriza je moguće suzbija-ti kemijskim pripravcima koji imaju želučano djelovanje. Pe-teljke listova moraju se dobro poprskati jer se njima hrane imaga žilogriza.

Svakako, pronađena imaga na stablima koštičavih voćaka sakupljaju se i uništavaju.


9

dr. ivan ostoJiĆ

dr. ivan ostoJiĆ

dr. ivan ostoJiĆ

Simptomi napada na vršnim listovima

Ličinka modrog sitanca

Leptir modrog sitanca

Simptomi oštećenja na grani

Ličinka žilogriza Imago žilogriza

Većina naših povrćara prak-ticira pripremiti i pognojiti tlo prije same sjetve, odnosno, sad-nje povrća. Međutim, provođe-nje duboke obrade i osnovne gnojidbe tijekom svibnja ne može imati opravdanje jer je dobro poznato kako je i najloši-ja jesenska obrada tla značajni-ja i poželjnija od najkvalitetnije obrade tla izvedene tijekom proljeća.

Pripreme zajesensku sjetvu

Dakle, prije svake sjetve povrća nužno je pravodobno pripremiti tlo uz unošenje staj-skog i mineralnog gnojiva. To se posebno odnosi na stajski gnoj koji je nužno u tlo unijeti tijekom jeseni kako bi ga povr-će što bolje iskoristilo tijekom proljeća. Stoga unošenje staj-skog gnoja neposredno pred sjetvu tj. sadnju povrća nema značajniju ulogu jer zbog svo-je kratke vegetacije povrće ne uspijeva iskoristiti ni minimum hranjivih tvari iz njega. Ukoliko u tlo nije moguće unijeti staj-njak u jesen, onda se to treba uraditi što ranije u proljeće, ali svakako uz dodatak NPK gnoji-va. Kako tijekom svibnja i lipnja u Hercegovini obično vladaju velike vrućine, praćene duljim sušnim razdobljem (a što nije bio slučaj prošle godine) nužno je vršiti i redovito zalijevanje. To se posebice odnosi na tek po-

sijano sjeme povrća koje treba svakodnevno zalijevati do pot-punog nicanja biljaka. U kasni-jim fazama razvoja zalijevanje se provodi po potrebi ovisno o vladajućih klimatskih prilika.

Sadnja prijesadnicaIako sadnja prijesadnica po-

vrća u Hercegovini obično zavr-šava s mjesecom travnjem, ne postoje klimatske zapreke u po-gledu sadnje, a što se prije sve-ga odnosi na presadnice proi-zvedene kontejniranim putem. Međutim, ova godina je u tom pogledu već iznimka jer dola-skom mjeseca svibnja presadni-

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA(g/m2)

OPTIMALNO VRIJEME SJETVE

MRKVA 3 01.05.-30.06.CIKLA 4 01.05.-21.06.RADIČ 3 01.05.-30.06.

GRAH MAHUNAR 15 01.05.-30.06.CVJETAČA 3 01.06.-22.06.

PERŠIN 2 01.06.-15.06.PORILUK 15 01.06.-15.06.

KELJ PUPČAR 3 01.06.-20.06.ZIMSKI KELJ 3 20.06.-30.06.

ZIMSKI KUPUS 3 20.06-30.06.JESENSKA SALATA 3 10.06-20.06.

BAMIJA 5 sjemenki u kućicu 01.06.-10.06.KRASTAVCI (kis.) 3 sjemenke u kućicu 20.06.-30.06.

ARTIČOKA 4 01.06.-15.06.BROKULA 2 15.06.-30.06.RAŠTIKA 2 01.06.-15.06.

POVRTNJAK POČETKOM LJETAPoznato je kako visoke prirode možemo ostvariti samo ukoliko povrće uzgajamo na plodnim i strukturnim tlima. Ali, i najlošija tla mogu se pretvoriti u dobra povrtna uz pravilnu gnojidbu i pravodobnu obradu tla

mladen karačiĆ, dipl. ing.

Sjetva povrća u toplijim područjima

ce povrća nisu još uvijek posa-đene na otvoreno polje. Dakle, i ova godina će slično lanjskoj u pogledu proizvodnje ranog po-vrća malo kasniti. U tom pogle-du jedina će iznimka, čini se, biti lubenica iz razloga što se sve više sadi njena cijepljena vari-janta na tikvu. Naime, cijepljena lubenica osim što je otpornija na bolesti i što ostvaruje veće prinose ranije plodonosi za 20-tak dana, što na tržištu ranog povrća nimalo nije zanemarivo. Spomenimo kako je ove godi-ne u dolini Neretve posađeno nekoliko ha lubenice cijepljene na tikvu.

10


Iz Sjemenarnina Agrocentra u Mostaru

Ljetna sjetva graha

Nasad mrkve tijekom ljeta

Umeci za peteljkeplodova

Veliki broj hibrida rajčice, nosi plodove u grozdovima koji vrlo često zbog velike te-žine savijaju pa i trgaju glavnu peteljku. Kako bi se to izbje-gla na tržištu postoje posebni nosači na plodove u koje se umeće peteljka.

U slobodnom načinu uzgoja raj-čica formira veliki broj bočnih stabala («zaperaka») uslijed čega cijela biljka poprima žbunast izgled. A kod proizvodnje rane rajčice trebamo težiti uzgoju na jednu stabljiku, što se posti-že odstranjivanjem zaperaka tj. bočnih grana čim oni narastu 4-5 cm. Zaperci se otkidaju pažljivo i to rukom, nožem ili škarama, strogo vodeći računa da ne ošte-timo glavnu stabljiku.

Što postižemopinciranjem?

Pinciranjem ili uzgojem na jednu stabljiku postižemo formi-ranje krupnijih plodova rajčice a skraćujemo i vrijeme njihovog dozrijevanja. To je i razumljivo jer se pravodobnim zakidanjem

Vezivanje rajčiceU pravilu, vezivanje biljaka

uz potporu se primjenjuje kod povrća s visokom i polegnutom stabljikom. Tako se i rana rajčica uzgaja uz oslonac, odnosno, uz drveni kolac ili trsku. Obično je riječ o drvenim kolcima za koje se

krovnu konstrukciju plastenika ili staklenika na način da se na dno biljke postavljaju posebne kopče koje se vežu namjenskim vezivom koje se omotava oko stabljike.

Kod uzgoja na otvorenom kolci se obvezno trebaju po-stavljati sa suprotne strane od pravca puhanja i naleta vjetrova. Potom se pristupa vezanju sva-ke pojedinačne biljke, s tim da stabljika rajčice raste u debljinu i do 2,5 cm, što se mora uzeti u obzir pri vezivanju. Za vezivanje se najčešće koristi namjensko vezivo-manila koja se može pro-naći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Osim toga, da-nas se na tržištu mogu pronaći i namjenske mreže za vezivanje biljaka i plodova a što se prije svega koristi kod uzgoja dinje i lubenice.

Oplodnja rajčicePrimjena “muške vodice”

za bolju oplodnju rajčice je posebice nužna u godinama s mnogo oblačnih dana. Iako se na manjim površinama oplodnja rajčice može postići i protresanjem biljaka čime dolazi do pucanja polenovih kesica i oplodnje tučka, puno je sigurnija i poželjnija primjena kemijskih pripravaka, kao što je, primjerice, Tomatin. Međutim, bitno je napomenuti kako se prskanje Tomatinom treba obaviti u ranim jutarnjim satima i to na taj način što doslovce moramo poprskati, odnosno, “gađati” cvjetove. U novije vrijeme u

Dobro je poznato kako rajčica u svom uzgoju traži intenziv-nu njegu pri čemu odmah pomislimo na gnojidbu stajskim gnojem, prihranu KAN-om i zaštitu od lisnih ušiju. Među-tim, malo je znano kako određenim zahvatima možemo (i trebamo) regulirati rast rajčice ali i dozrijevanje plodova. Riječ je o pinciranju rajčice koja se provodi radi sprječava-nja neprekidnog grananja i porasta izvan okvira propisanih genetskim karakteristikama sorte.

Josip BrklJača, ing. zatvorene prostore unose se i male košnice s bumbarima, koji obavljaju oplodnju. Spomenimo još kako se u uzgoju rajčice može pojaviti i neželjeno odbacivanje, abortiranje cvjetova. Pojava je fiziološke naravi i najčešće je vezana za neadekvatnu gnojidbu. Često je prouzročena suviškom ili manjkom dušika, odnosno neizbalansiranim odnosom hranjiva između sebe.

zaperaka sva hranjiva usmje-ravaju u pravcu obrazovanja i dozrijevanja plodova. Međutim, reguliranjem broja stabljika raj-čice ne smijemo kasniti jer bujan vegetativan rast može utjecati na smanjeno zametanje plodova koji, kad se razviju, ostaju nešto sitniji.

vezuje jedna ili više biljaka. Kolci se, dakako, trebaju ukopati u tlo a njihova visina najčešće iznosi 1,5 metar. Veći proizvođači praktici-raju vezivanje dva do tri reda žice između kolaca koji se postavljaju na razdaljinu od 3-4 metra.

Rajčica koja se uzgaja u za-štićenim prostorima vezuje se uz

PINCIRANJERAJČICE


11

“Piniciranje” rajčice

Što je značenje imena? Kada se spomene ime „Yam“, na-staje mala zabuna. Ono što

se spominje kao „Yam“ u stvari su varijeteti slatkog krumpira. Pravi „Yam“ je jestivi korijen pun škro-ba. Slatku krumpir je gladak, s kožom koja može varirati u boji, ovisno o varijetetu, od blijedo žute do intenzivno ružičaste i jar-ko narančaste. Boja mesa može biti od blijedo žute do ružičaste, crvene ili narančaste.

Uzgoj slatkog krumpiraPoljoprivrednik prije sadnje

slatkog krumpira prvo treba od-lučiti koji će varijetet uzgajati. Va-rijeteti se razlikuju po boji i tipu kože. Primjerice, popularni vari-jetet ima narančastu koru s na-rančastim mesom i proizvest će nekoliko izdanaka, ali to je sred-nje dozrijevajući slatki krumpir visokog prinosa. Narančasti slat-ki krumpir najčešće je uzgajani varijetet, zauzima 70% površine zasađene slatkim krumpirom u Hrvatskoj. Kod odabira sjemenog materijala treba imati na umu za koju boju i čvrstoću mesa i kore se odlučujemo. Kad poljopri-vrednik odabere varijetet, slijedi sadnja prijesadnica. Uzgajaju se potkraj ožujka. Izraste zdrava i otporna sadnica, spremna za pre-sađivanje u polje rano u svibnju. Najpraktičniji tip sadnje za većinu uzgajivača je „field bed“ pokriven plastikom, iako se koriste i drugi načini, pr. staklenici itd. Kod proi-zvodnje slatkog krumpira najvaž-niji je sastav tla kako bi se izbjeglo prenošenje bolesti ili nametnika s prijašnjih kultura. Treba izabrati

dobro drenirano, pjeskovito ilo-vasto tlo, koje za uzgoj slatkog krumpira nije korišteno najmanje tri godine. Općenito je poznato i prihvaćeno da će zemlja koja daje visok urod duhana dati i visok urod slatkog krumpira. Također, duboka i pjeskovita tla uvijek će dati slatki krumpir najbolje uo-bličen i dobrog izgleda. Za proi-zvodnju visokih priroda slatkog krumpira mora se osigurati ze-mlja sa svim hranjivim svojstvima potrebnim biljci. Nematode i ze-mlja šalju se na testiranje kako bi se odredila količina vapna, gnoji-va i nematocida koji trebaju biti dodani zemlji. Nakon što je polje odabrano i zemlja pripremljena sve je spremno za sadnju. U me-đuvremenu su sjemenke-korijeni pustili izdanke i spremni su za re-zanje.

Problem sa štetnicimaKod mladica koje se pre-

sađuju u polje najvažnije je da nemaju insekata, ali je važna i njihova veličina. Najbolje su bilj-ke 10 cm duge, s 8 ili više listova. Presađivanje u polje treba početi čim biljke dozore a temperatu-ra zemlje na 10 cm iznosi 18 0C tijekom 4 dana. Idealno vrijeme sadnje je od 1. do 15. svibnja, ali se saditi može i nakon 15. svib-nja, i to rano dozrijevajuće kultu-re. Nakon sadnje slatki krumpir treba zaštititi od nametnika i ko-rova. Problemi s insektima mogu se izbjeći dobrim upravljanjem poljem, rotacijom usjeva, pro-gramom zdravog sjemena, upotrebom rezistentnih varije-teta, propisanom i pravilnom berbom, sanitacijom, liječenjem i skladištenjem. U produkciji slatkog krumpira suzbijanje ko-rova važno je i kod uzgoja. Slat-ki krumpir traži puno mjesta za uzgoj, a korov ugrožava njegovu potrebu za prostorom. Otprilike 120-150 dana nakon sadnje slat-ki krumpir je spreman za berbu. Za razliku od ostalih kultura, na-stavit će rasti dok god biljka ima

zelene listove, a vremenski uvjeti to dopuštaju. Slatki krumpir tre-ba ubrati prije prvih mrazeva, međutim, djelomice ili u potpu-nosti smrzavanje zelenih dijelo-va biljke neće naštetiti usjevima dok se temperatura zemlje oko korijena ne spusti ispod 12 0C nekoliko sati.

Berba slatkog krumpiraBerba može biti obavljena

ručno ili mehanički. Mehanički kopači beru slatki krumpir izla-žući korijen biljke tako da se može ručno pokupiti. Ubrani slatki krumpir pohranjuje se u skladište, gdje se suši na zraku. Sušenjem se potiče proces pre-laska škroba u šećer. Tempera-tura od 30 0C i vlažnost 90-95 % poželjni su tijekom sušenja. Tijekom sušenja slatki krumpir brzo zacjeljuje (porezotine i na-

gnječenja nastala pri branju). Osušeni slatki krumpir sprema se na temperaturi 13-15 0C i 85-90 % vlage zraka. Skladištenje u toplije prostore pojačat će gubitak mase i klijanje. Bogat je betakarotenom i vitaminom E je antioksidans koji pomaže zdrav-lju očiju, vitamin C pomaže tije-lu da apsorbira željezo, održava zdravima zube i desni. Vitamin B6 je važan jer podržava više ključ-nih tjelesnih funkcija, kao što su metabolizam proteina i rast stanica bolje nego bilo koji dru-gi vitamin. Kalij pomaže u regu-liranju krvnog tlaka i kontrakciji mišića. Željezo pomaže dostavu kisika u sve stanice tijela, a vla-kna pomažu u održavanju zdra-vim probavnog trakta. Može se pripremati kuhan, pečen, paren i pržen te kao prilog svim mogu-ćim jelima.

Činjenice o slatkom krumpiru ili batatuSlatki krumpir ili batat nije krumpir, nije čak ni njegov daleki rođak. Krumpiri su u stvari gomolji, a slatki krumpir je korijen i dio je obitelji Convolvuceae. Indijanci su slatki krumpir uzgajali davno prije Kolumbova dolaska na obale Amerike 1492.


12


Gomolji batata

Prema hranjivim vrijedno-stima i ukusu, lubenica je potpuno ravnopravna s

najboljim voćnim vrstama. Sto-ga, nimalo nećete pogriješiti ako ustvrdite da se ispod njene kore nalazi obilje svega, izuzev kalori-ja. U 100 grama sadržava svega 21 kaloriju zbog čega u njenim plodovima cijelo ljeto mogu uživati i osobe prekomjerne te-žine. Osim toga, većim dijelom sastoji se od vode u kojoj su oto-pljeni brojni vitamini, minerali i pigmenti. Lubenica zauzima i svojevrsno mjesto u medicin-skim terapijama jer slovi za naj-učinkovitijeg čistača organizma. Međutim, osim što potiče rad

bubrega, zbog sadržaja fosfora i kalcija značajna je i za izgradnju lijepih zuba, čvrstih kostiju ali i dobrih živaca.

Najčešći sortiment lubenice

Pohvalna je činjenica da se svake godine u Hercegovini, ali i ostalim dijelovima BiH, pove-ćavaju površine pod ovom po-vrtnom kulturom. Uglavnom su zastupljene dvije sorte i to Fan-tazija i Crimson Sweet. U pravilu, duljina vegetacije kod lubenice iznosi od 80 do 110 dana i riječ je o biljci kratkog dana koja se najbolje razvija u uvjetima 12 satnog ili nešto dužeg dana. Međutim, bitno je napomenuti kako je većina sorti i hibrida lu-benica osjetljiva na pojavu i na-pad određenih bolesti i štetnika, što znači da od početka uzgoja trebamo voditi računa o provo-đenju odgovarajuće zaštite.

Pravilna gnojidbalubenice

Lubenica, osim što traži puno topline, zahtijeva i lagano te do-bro gnojeno tlo koje je tijekom jeseni duboko obrađeno. Dakako da uz obradu tla trebamo izvršiti i gnojidbu stajskim i mineralnim gnojivom. Pošto lubenica dobro reagira na gnojidbu stajnjakom,

preporuča se njegovo unošenje u tlo i to u količini od 3-4 tone po dulumu. Uz stajski gnoj potrebno je u tlo unijeti i mineralno gnojivo i to NPK 7-20-30 u količini od 150 kg po dulumu. Navedeno mine-ralno gnojivo se dodaje isključivo kod pripreme tla za sjetvu s tim da je po dulumu poželjno unije-ti i 20 kg UREE 46 % N. Dodava-njem UREE pridonosimo boljem čuvanju vlage u tlu te njenim unošenjem lubenicama osigura-vamo potrebnu količinu gnojiva

tako da u tom slučaju uopće ne trebamo obavljati prihranjivanje biljaka.

Primjenavodotopivih gnojiva

Svatko tko se imalo ozbiljni-je bavio uzgojem lubenice zna da za njen uzgoj osim vode tre-ba osigurati i kvalitetnu, pravilnu gnojidbu. Tako, osim ranije nave-denog “klasičnog” prihranjivanja i gnojidbe lubenice sve više za-pažamo kako veliki proizvođači ovog sladunjavog povrća cjelo-kupnu gnojidbu temelje na pri-mjeni vodotopivih gnojiva. To je i razumljivo jer primjenom nave-denog gnojiva biljci osigurava-mo stalnu opskrbu pristupačnim biljnim hranjivima, što se u veli-koj mjeri odražava na povećanje prinosa. Stoga se nakon formi-ranja cvjetova pa sve do kraja vegetacije preporuča primjena Cifo gnojiva 8:5:44 ili Cerbero 13-0-46 i to svakih 7-10 dana.

Najčešći štetnici lubeniceSvakako da prije sadnje tre-

bamo izvršiti unošenje zemljišnih insekticida, tipa Dursbana G-7,5 kako bi eliminirali tj. otklonili na-pad žičnjaka i podgrizajućih sovi-ca. Jer kada posadimo lubenicu, a ovi štetnici napadnu, zaštita neće pružiti željeni efekt. Ustvari, uko-liko nismo pred sadnju “zafreza-li” zemljišni insekticid, preostaje nam jedino zalijevanje biljaka škropivom na osnovi Dursbana E-48 ili nekim drugim pripravkom, što bitnije usložnjava primjenu insekticida ali i poskupljuje troš-kove uzgoja. Osim toga, lubenice napada desetak lisnih ušiju koje se naseljavaju na mlađe, vršno lišće. Sisanjem sokova lišće gubi svoj prvobitni oblik tj. dolazi do njegovog deformiranja. Zaštita protiv lisnih ušiju se obavlja tek nakon pojave prvih jedinki na listovima i to primjenom insekti-cida Actera 25 WG, Boxer SL 200, Calypso 480 SC i dr.

LUBENICAgnojidba i zaštita tijekom vegetacije

Okruglasta ili duguljasta, jednobojna ili prugasta, svijetlog ili tamnijeg “mesa”, lube-nica je simbol ljetnog osvježenja, slatkoće i nježnog, mirisnog okusa. Zbog visokog sadržaja šećera niske kaloričnosti predstavlja idealnu dijetalnu namirnicu


13


Nasad lubenice tijekom ljeta

Gnojiva za prihranu lubenica

Krumpir napada više vrsta bolesti i štetnika, a proizvođa-če krumpira najviše muče pla-menjača i krumpirova zlatica. Syngenta u svom proizvodnom programu ima nekoliko odličnih pripravaka za suzbijanje ova dva problema, a osnovna prednost ovih pripravaka je: širok spektar djelovanja, niska otrovnosti i kratka karenca.

Plamenjača krumpiraPlamenjača krumpira najo-

pasnija je bolest koja uzrokuje najprije propadanje lišća i sta-bljike, a u kasnijoj fazi trulež gomolja (počinje na polju, na-stavlja se u skladištu). Klimatski uvjeti s dosta oborina i tempe-rature iznad 15oC, pogoduju ra-zvoju i širenju bolesti.

Tijekom svibnja zbog obilja vlage pri tlu kada krumpir zatvo-ra redove najprije se zaraze donji listovi. U početku se obično po-jave sivozelene pjege na rubovi-

ma listova , a u kasnijoj fazi lišće odumire i suši se. Zaraza stablji-ke obično se pojavi u blizini li-snih pazušaca, jer se tu najdulje zadržava vlaga. Za vrijeme jakih rosa ili oborina do kraja svibnja s temperaturama preko 20 oC, gotovo je uvijek dovoljno topli-ne i vlage da bolest može uništiti čitav nasad.

Za suzbijanje plamenjače krumpira Syngenta ima u svom proizvodnom programu pet vrhunskih fungicida i to: Daco-nil, Ridomil Gold MZ, Ridomil

Gold Plus, Quadris, od ove go-dine novo na tržištu je fungicid Revus MZ.

Fungicidi Revus MZ sadrži u sebi novu aktivnu tvar mandi-propamid, izuzetno učinkovitu na gljivice iz skupine plamenja-ča ( peronospora ). Fungicid je registriran u BiH za suzbijanje bolesti na važnijim kulturama kao: krumpir, rajčica, krastavac, duhan te vinova loza. Očekuje se uskoro proširenje dozvole na kupusnjače, salatu, špinat, luk i sl. kulture.

Quadris je dobro poznati fungicid koji je razvrstan izvan skupine otrova (porijeklom od dvije gljivice iz prirode) i zbog kratke karence od svega tri dana pogodan je za male proizvođače i amatere koji uzgajaju krumpir i ostalo povrće na okućnicama.

Za profesionalce i velike pro-izvođače Syngenta preporuča u fazi intenzivnog rasta sistemični fungicid Ridomil Gold MZ koji biljku štiti iznutra i izvana (fun-gicid s izraženim sistemičnim i kontaktnim djelovanjem). Kada cima dosegne punu veličinu preporučujemo novi fungicid Revus MZ.

U sve navedene fungicide mogu se dodavati insekticidi za suzbijanje krumpirove zlatice i li-snih ušiju kao što su Actara, Ka-rate zeon, Actellic ili Match.

ZAšTITIMO KVALITETNOKRUMPIR OD BOLESTI I šTETNIKAdanko toliĆ, dipl. ing.

14


Simptomi napada na listovimaRevus MZ -

novi pripravak za zaštitu krumpira

Krumpirova zlatica Krumpirova zlatica je naj-

važniji štetnik krumpira u nas, ali i ekonomski najvažniji štet-nik uopće u BiH. Iako napada i patlidžan i rajčicu, krumpir joj je najslađa hrana. Budući da štete čine i ličinke i odrasli kornjaši, a kako jedna ženka može odložiti i 1000 jaja, vrlo je važno koristiti in-sekticide koji imaju dobro i dugo

djelovanje. Actara je dobro po-znati, izuzetno sistemični insek-ticid koji pripada novoj generaciji insekticida. Actara ima dozvolu za korištenje u brojnim povrtnim kulturama, ukrasnom bilju, ra-tarskim kulturama i voćarstvu za suzbijanje mnogih štetnika. Na štetne insekte djeluje kontaktno i želučano, a suzbija i odrasle zlati-ce i ličinke. Actara je najučinkovi-

tiji insekticid za suzbijanje krumi-prove zlatice, lisnih ušiju, buhača, bijele mušice, cikada... na brojnim kulturama, a ima vrlo kratku ka-rencu. Za suzbijanje krumpirove zlatice koristi se u niskoj dozi od 2 gr u 10 lit vode. Osim Actare Syngenta za suzbijanje krumpiro-ve zlatice nudi još dva insekticida kratke karence i to: Karate zeon i Match.


15

Ličinka krumpirove zlatice Odrasle zlatice

Čini se da svi mi znamo teh-nologiju proizvodnje krumpira. Ma pusti, krumpir proizvodim cijeli svoj život-šablonski bi rekli nešto stariji poljoprivrednici na svaki pokušaj osuvremenjivanja njegove proizvodnje. Pa postav-lja se onda pitanje zašto je Dan-ska tako daleke 1900. godine imala proizvodnju od 7 tona po hektaru, koliku sada trenutačno ima BiH.

Svakako i u BiH ima proizvo-đača koji uz primjenu potreb-ne agrotehnike imaju urode krumpira na razini europskih. Nažalost, najveći broj proizvo-đača ostvaruje urode krumpira ispod 10 tona po hektaru. Razu-mljivo je da kod nas ima toliko poteškoća a koje se prije svega ogledaju u nedostatku vode ti-jekom vrućih ljetnih mjeseca a da ne govorimo o nepogodnim fizikalnim i kemijskim svojstvi-ma tla. No, svakako da osnovni razlog malog prinosa krumpira leži ipak u čovjeku-proizvođaču. Ali, inozemna iskustva govore kako se prinosi itekako mogu povećati i to korištenjem kvali-tetnog sjemenskog materijala uz poštivanje gnojidbe, navod-njavanja, njege i zaštite krumpi-ra. Međutim, bitan čimbenik u

VAĐENJE I SKLADIšTENJE KRUMPIRAProsječan prirod krumpira kod nas iznosi oko 7 tona po hektaru, dok u europskim zemljama premašuje čak i 40 tona. Stoga moramo voditi računa da krumpir pravilno vadimo i skladištimo kako bi nam i to malo proizvedenog moglo ostati za cijelu zimu

cijeloj toj priči je i određivanje pravog trenutka vađenja i pri-kladnog skladištenja gomolja. Uostalom, tu se i najčešće po-javljuju veliki propusti.

Određivanje vremenavađenja krumpira

U pravilu, krumpir trebamo vaditi kada su gomolji završi-li svoj fiziološki razvoj, a što se ogleda kroz odumiranje nad-zemnog dijela biljke, odnosno, cime. To znači da se krumpir po-činje vaditi kada je lišće odumrlo, što je ujedno znak da su propale i stabljike (polegla cima). Osim toga, uslijed propadanja stablji-ka slabi i veza između stolona i gomolja koji se zbog toga lako i odvajaju. U toj fazi su i gomo-lji dostigli maksimalnu veličinu te se može pristupiti njihovom vađenju iz zemlje. Pokožica je u tom slučaju sasvim očvrsla te se ne može skidati pri jačem priti-sku prstom, što joj omogućava bolje čuvanje tijekom zime.

Načini vađenja Na manjim površinama u

Hercegovini krumpir se još uvi-jek vadi ručno tj. motikom, što predstavlja najstariji i najteži način. Na nešto većim površi-nama to se radi plugom a za što se može upotrijebiti obični plug

ogrtač, koji je posebno efikasan na našem suhom i rastresitom zemljištu. Iza pluga gomolji ostaju na površini zemlje nakon čega se sakupljaju ručno. Me-đutim, danas postoje i specijal-ni plugovi za vađenje krumpira koji su se pokazali posebno efi-kasnim i rentabilnim na većim proizvodnim površinama. Ali, kod iskopa trebamo voditi ra-čuna da što manje oštećujemo gomolje kako bismo ih kasnije mogli što dugotrajnije uskladi-štiti. Poseban se problem pojav-ljuje kod vađenja sorti krumpira kod kojih se gomolji nalazi ne-što udaljenije od cime. Praksa je pokazala da kod takvih sorti pri iskopu imamo oko 30 posto oštećenih gomolja.

Što učiniti s oštećenim gomoljima?

Kod ručnog vađenja krumpi-ra mala je vjerojatnost da će doći do oštećenja pokožice gomolja. Ako do toga i dođe, njihovim na-knadnim probiranjem i odvaja-njem se i taj mali broj oštećenih gomolja izdvoji. Međutim, veliki proizvođači koji krumpir iska-paju vadilicama obično ne vode računa o tome, pa sve izvađene gomolje pakiraju u vreće i nose na tržnicu. Ukoliko budete neo-prezni i kupite takav krumpir za

ivica doko, dipl. ing. zimnicu, on će vam brzo početi propadati. To je i razumljivo jer oštećeni gomolj brzo gubi hra-njive vrijednosti a na njegovim oštećenim mjestima se razvijaju mikroorganizmi koji kasnije do-vode do pojave plijesni i truleži. Inače, razvoju plijesni i ubrza-nom truljenju gomolja pomaže i nezreo krumpir, vlažnost gomo-lja te ostaci zemlje u kojoj mogu biti razni uzročnici bolesti. Sto-ga vodite računa da krumpir za jelo nabavljate na provjerenim mjestima nakon čega ga treba-te uskladištiti u uvjetima tem-perature od 4 do 5 stupnjeva C. Uz povremeno prozračivanje i relativnu vlagu zraka od 95 po-sto krumpir se u takvim prosto-rijama može čuvati i u razdoblju od 10 mjeseci.

Gomolji “mladog krumpira” Vađenje “mladog krumpira”

Krumpir se često čuva ukartonskim vrećama

16


Posebno je to izraženo u Her-cegovini, ali i u Semberiji i Lijev-če polju. Različiti sustavi navod-njavanja uglavnom se koriste u proizvodnji povrća i stolnih kul-tivara vinove loze, dok je navod-njavanje u voćarskoj i ratarskoj proizvodnji slabije zastupljeno.

Načini navodnjavanjaPostoji više načina navodnja-

vanja, ali se oni mogu svrstati u tri osnovne skupine: površinsko navodnjavanje, navodnjavanje kišenjem i lokalizirano ili ciljano navodnjavanje.

Površinsko navodnjavanje ili navodnjavanje «plavljenjem» je najčešći način navodnjavanja. Osnovna karakteristika ovog na-čina navodnjavanja je da voda, dovedena gravitacijom ili pod tlakom, u tankom sloju stagnira ili teče po površini tla, te ulaze-ći u tlo do dubine rasprostiranja korijenova sustava osigurava vodu za nesmetan rast i razvoj biljaka.

Navodnjavanje kišenjemNavodnjavanje kišenjem je

noviji način navodnjavanja koji se počeo koristit razvojem stro-jeva i crpki, a posebice rasprski-vača. Ovaj način navodnjavanja simulira kišu. Za njegovo kvali-tetno provođenje potrebno je osigurati crpku, cijevi-vodotoke i to usisnu, glavnu i razvodne, te odgovarajuće rasprskivače koji-ma se voda ujednačeno raspo-ređuje po površini tla. Rasprski-vači proizvode kapljice različite veličine, promjera od 0,5 do 4,0 mm. Manje kapi podaju obično u blizini rasprskivača, a velike imaju veći domet. Veličinu ka-pljica određuje veličina i oblik mlaznice i radni tlak na rasprski-vaču. Kod manjeg tlaka kapljice su veće i obrnuto. Često se doga-đa da se kod velikog tlaka stvara efekt zamagljivanja, dok velike kapljice često mogu oštetiti kul-ture posebno u mlađim uzrasti-ma. Sljedeća negativna osobina ovog načina navodnjavanja je što se ne postiže potpuno rav-nomjerna raspodjela vode po

cijeloj kišenoj površini. Kod ovog načina navodnjavanja često se stvara i pokorica.

I pored ovih negativnih oso-bina ovog načina navodnjavanja, ono se danas vrlo često koristi u praksi jer ima velikih prednosti u odnosu na površinsko navodnja-vanje koje se očituju u sljedećem: za ovaj način navodnjavanja nije potrebno ravnanje terena, traži mali učinak radne snage, jedno-stavan je za primjenu, moguće ga je automatizirati, može se ko-ristiti i za druge namjene (protiv smrzavanja, hlađenje usjeva i sl.), moguće ga je koristiti za ispira-nje soli iz zaslanjenih tala

Lokaliziranonavodnjavanje

Ovim načinom navodnjava-nja voda se daje u malim količi-nama na određeni dio poljopri-vredne površine. Lokalizirano navodnjavanje je našlo svoju primjenu ponajprije u zašti-ćenim prostorima u kojima se uzgaja povrće. Osim u povrću lokalizirano navodnjavanje se koristi i u drvenastim kultura-ma (voće, vinova loza). Može se reći da je idealno za površine s rijetkim sklopom biljaka. Još više je dobilo na značenju pa-tentiranjem plastičnih kapaljki kroz koje se voda ispušta na tlo. Kapaljke se prave u različitim izvedbama, ali se dobrim drže one kapaljke koje osiguravaju mali ujednačeni tok vode ili ka-panje s konstantnim istekom.

Prednosti lokaliziranog na-vodnjavanju su višestruke. Prije svega, ovaj način navodnjava-nja štedi vodu, povećava prinos,

NAVODNJAVANJE POLJOPRIVREDNIH POVRšINANavodnjavanje je u biti mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju količine vode potrebne za ne-smetan rast i razvoj biljaka. S obzirom na potrebe i mogućnosti u BiH se navodnjavaju vrlo male površi-ne. Zadnjih desetak godina bilježi se porast uporabe različitih sistema navodnjavanja.

goran JurilJ, dipl. ing.

Sjemenarnini Agrocen-tri u Mostaru i Širokom Brijegu nude komple-tan program navodnja-vanja sistemom «kap po kap» ili raspršivanjem za povrće, voće i vinovu lozu.

smanjuje opasnost od zaslanji-vanja, omugućava istovremeno i primjenu gnojiva i pesticida, ograničava rast korova, smanju-je se potrebna energija.

Pored ovih nabrojanih pred-nosti često se javljaju i različiti problemi prilikom primjene ovog načina navodnjavanja. Najveći nedostatak je što često dolazi do začepljenja kapaljki. Osim toga, često se događaju i različita oštećenja na sistemu, nagomilavanje soli u blizini ko-rijena, ograničen razvoj korije-nova sustava i sl.

Navodnjavanje kišenjem

Navodnjavanje ˝plavljenjem” Lokalizirano navodnjavanje


17

Crni gavez (Symphytum offi-cinale) još se naziva veliki gavez, konjski rep, ljekoviti gavez, kil-njak, kilolič, vrtni gavez, opaši-ca, piavica, pljušć, veliki konsulj, kolinca, volovi, volovski jezik, soldula, svalnik. Višegodišnja je zeljasta biljka s debelim vre-tenastim podankom. Stabljika je jaka, uspravna, šuplja, osu-ta dlakama, granata. Visinom doseže 30-60 (100) cm. Listovi su lancentasti, široki, do 20 cm dugi, tvrdi, osuti dlačicama, pre-pleteni mrežastom nervaturom. Cvjetovi su purpurno crveni ili ljubičasti. Biljka cvate od travnja do rujna.

Medonosna je biljka, pa ju pčele rado posjećuju. Razmno-

žava se snažnim izvana crnim, a iznutra bjelkasto žućkastim podancima ili sjemenkama. Lje-kovita je biljka. U narodnoj me-dicini korijen (podanak) i listovi rabe se za liječenje upaljenih rana, rana koje teško zacjeljuju, kod prijeloma kostiju, kod bron-hitisa, poteškoća dišnih organa, katara, upale pluća i dr. Pri upo-rabi treba pažljivo postupati jer nepropisna uporaba može škoditi. Pirolisidin alkaloidi koje sadrži gavez dokazano su hepa-toksični pa je oralna uporaba bilo korijena, lista ili pripravaka od gaveza zabranjena. Nije do-puštena primjena na otvorene rane. Gavez je samonikla jestiva biljka. Mladi listovi i izdanci beru se tijekom cijelog proljeća i ljeta. Jedu se prokuhani, pripravljeni

Korisne i negativne strane korovaprof. dr. Zvonimir ostoJić kao špinat ili se dodaju u juhe.

Crni gavez je vrlo napasan tra-jan korov. Voli vlažnija staništa. Rasprostranjen je širom Europe po livadama, uz putove, poto-ke, vodotoke, nasipe, uz rubove šuma, ali i u prorijeđenim šu-mama. Korov je na oranicama, krumpirištima, kukuruzištima i drugim okopavinama. Čest je korov u vrtovima, ali i u žitarica-ma, osobito jarinama (zob).

SuzbijanjeSprječavanje osjemenjivanja

pridonosi smanjenju zakorovlje-nosti. Plodored i obrada tla, oso-bito suha (ljetna obrada odmah nakon žetve) i zatim tanjuranje, odnosno usitnjavanje vegeta-tivnih organa pospješit će raz-množavanje. Nove izdanke treba

ponovno višekratno mehanički suzbiti.

Ipak, najbolji učinci postižu se primjenom pripravaka na osno-vi glifosata (Cidokor, Herbocor, Glyphogan 480 SL, Boom effect, Herkules 480 SL, Clinic, Domi-nator, Cosmic, Tender, Herbocid, Glifomal 480 SL, Glyfos, Mentor, Total 480 SL, Oxalis, Roundup bi-active) na strništu ili nakon vađe-nja krumpira ili neke druge oko-pavine koja ranije dospijeva.

Gavez u vrijeme tretiranja treba biti dobro razvijen. Neki sulfonilureja pripravci u pšenici Hussar, Sekator, Harmony 75 DF i Mustang jednako kao i selektivni herbicidi u kukuruzu, Motivell, Equip OD i Arrat u kombinaciji s Banvelom 480 imaju određen učinak na gavez.

Crni gavez

18


PITANJA I ODGOVORIPrimjenavodotopivih gnojiva

Koje kombinacije vodoto-pivih gnojiva koristiti pri uzgoju lubenice i paprike, odnosno u koje vrijeme pri-mijeniti pojedinu kombina-ciju tih gnojiva?

U uzgoju navedenih povrt-nih kultura uz osnovnu gno-jidbu svakako tijekom vege-tacije koriste se i vodotpiva gnojiva različitih formulaci-ja. S primjenom vodotopivih gnojiva najčešće se kreće jedan do dva tjedna nakon sadnje. Prva kombinacija koja se koristi jest ona koja sadrži naglašen sadržaj fos-fora ( npr. Idrofloral 10-52-10 ). Nakon toga koristi se kombinacija s naglašenim sadržajem dušika (npr. Idro-floral 35-5-8). Poslije se kori-ste kombinacije s ujednače-nim omjerom hraniva (npr. Idrofloral 20-20-20). Nakon prelaska biljaka u generativ-nu fazu (formiranje plodo-va) koriste se kombinacije s naglašenim sadržajem kalija (npr. Idrofloral 8-5-44). Ako je potrebno tijekom vegeta-cije mogu se koristiti i dru-ge formulacije CIFO gnojiva Sve navedene formulacije koristiti po preporukama proizvođača ili uz konzulta-cije s agronomima.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Grmovi zasjenovito mjesto

S prednje, osunčane stra-ne kuće imam lijepo ure-đen cvijetnjak s velikim brojem različitih biljnih vrsta. Međutim, u dijelu

vrta s laganom sjenom htjela bih posaditi nekoli-ko grmova koje bismo bez većih poteškoća mogla uspješno uzgojiti. Što mi predlažete?

Malo je poznato da se ve-liki broj biljnih vrsta, osim na osunčanim položajima, može uspješno uzgajati i u laganoj polusjeni. Svakako da će te biljne vrste malo za-ostajati u rastu, što znači da im ipak treba posvetiti malo više pažnje kroz gnojidbu, zalijevanje i održavanje. Od ukrasnih grmova preporučio bih vam forziciju (Forsytia), suručicu (Spiraea), šimšir (Buxus), keriju (Kerria japo-nica) ili aukubu (Aucuba ja-ponica) ali pod uvjetom da je navedeni dio vrta zaštićen od hladnih vjetrova.

Josip Brkljača, ing.

Mrkva račvastakorijenja

Kod uzgoja mrkve, ali i ostalog korjenastog povr-ća (celera, peršina i pastr-njaka) primijetio sam velik broj biljaka s račvastim ko-rijenom. O čemu je riječ?

Navedena pojava se često javlja kod uzgoja korijena-stog povrća na kamenitim, tvrdim tlima, neočišćenim od otpadaka-primjerice cri-jepa i opeke. Kod takvih tala ne postoje optimalni uvjeti za okomito prodiranje glav-nog korijena u dubinu, pa dolazi do razvoja bočnog korijena odnosno do poja-ve račvanja. Osim toga, na račvanje može utjecati i ži-votni prostor, tj. što je sklop biljaka rjeđi, račvanje je jače

izraženo. Općenito gledano, račvanje (ali i pucanje plodo-va) povrća može biti uzroko-vano i nedostatkom vlage u tlu, odnosno, neravnomjer-nim zalijevanjem. Spome-nimo još da novija istraživa-nja pokazuju da je postotak račvanja korijena mrkve najveći u slučajevima kad je tlo u neposrednoj gnojidbi i prije sjetve preobilno gnoje-no svježim stajskim gnojem. Dakle, na račvanje korijena može utjecati više činitelja, te ova pojava nema nikakve veze sa sjemenom, odnosno, sortom mrkve.

Nino Rotim, dipl. ing.

Gdje posaditi šipak?

Iduće godine podigao bih nasad šipaka na parceli koja se nalazi na nadmorskoj vi-sini od 420 metara. Zanima me može li se šipak uzgajati na navedenom položaju i koja je zapravo maksimal-na nadmorska visina na ko-joj šipak može uspijevati?

Prije svega, za uzgoj šipka su nužne vladajuće klimatske prilike, odnosno, puno je bitnije voditi računa da su ispunjeni osnovni uvjeti uzgoja. Ali, svakako da šipak ima određena ograničenja u pogledu nadmorske visine, pa je poznato da dobro uspijeva na razini mora (područje Neuma), dok maksimalna nadmorska visina na kojoj je uočen šipak iznosi oko 600 m i riječ je o području Žegulje na području općine Stolac. Dakle, planirani nasad šipka svakako možete podići na navedenoj parceli ako na tom položaju vladaju optimalne klimatske prilike za uzgoj

šipka, a prije svih dovoljna količina vode.

Nino Rotim, dipl. ing.

Suzbijanje korovana travnjacima

Svake godine na travnjaku mehanički suzbijam koro-ve koje nikako ne mogu u potpunosti ukloniti. Je li to uopće moguće i postoji li herbicid koji ima dozvolu za korištenje na travnjacima?

Mehanički način uništavanja korova je najučinkovitiji, ali i najmukotrpniji vid borbe pro-tiv korovske flore. Praksa je po-kazala da doslovce ne postoji travnjak u kome nema korov-skih vrsta, odnosno, vrlo ih je teško u potpunosti ukloniti. Stoga, trebamo primjenjivati i herbicide koji neće naškodi-ti travi, a istodobno će uništiti korove. Međutim, herbicidima možemo ukloniti samo širo-kolisne korove, jer ako bi her-bicid uništavao uskolisne ko-rove, onda bi nam nastradala i sama trava. Dakle, relativno čist travnjak možemo dobiti samo uz dodatnu mehaničku plijevidbu. Što se tiče izbora herbicida, možemo upotrije-biti one koji se inače koriste za uništavanje širokolisnih koro-va u strnim žitima., kao što je primjerice Starane 250. Među-tim, danas na tržištu imamo i namjenske herbicide za uništa-vanje korova na velikim travna-tim površinama (nogometnim igralištima, golf terenima i sl.) samo se prije njihove primjene svakako trebate posavjetovati sa stručnom osobom iz oblasti agronomije.

Mladen Karačić, dipl. ing.


19

SIMPTOMI: gljiva, uzročnik bolesti napada sve zelene orga-ne vinove loze.

Na lišću se pojavi na obje strane, iako pretežno na licu lista u obliku jednolične pepe-ljaste prevlake (ne bijele). Prvi simptomi su u obliku otočića na listu, da bi se s vremenom spojili i potpuno pokrili plojku. Gljiva je ektoparazit. Njezin micelij i oidi-je formiraju se na površini zara-ženih organa, a posebnim “sisalj-kama” haustorijama crpi hranu iz epidermalnih stanica. Uslijed oštećenja stanica, list se počne uvijati (uslijed nesrazmjernog rasta zdravih i oštećenih stanica), ukruti se poput suhe kože, požu-ti i s vremenom posmeđi. Zara-ženi list obično poprimi “uljani sjaj” s naboranim rubom. Jače zaraženo lišće često otpadne. List može biti napadnut u svim stadijima razvoja, od tek otvore-nih do potpuno razvijenih.

Na bobicama se zaraza javi od trenutka zametanja pa sve do šaranja (početka zriobe). Najče-šća zaraza događa se kad bobice postignu veličinu graška (pro-mjera 2-3 mm) i dalje. Ne javlja se na zrelim bobama! Na zaraže-nim bobama formira se pepelja-sta prevlaka koja se brzo širi po bobici i na susjedne bobice. Mla-de bobice se uslijed zaraze osu-še, a starije puknu sve do koštice. Razlog pucanja je odumiranje napadnute kožice dok bobica i dalje raste i puni se sokovima. U sušnim uvjetima puknute bobe se osuše, a u vlažnim istrule usli-jed naknadne zaraze sivom plije-sni (ulazi na mjestima pucanja). Dakle, kasni napad pepelnice može izazvati dodatne štete od zaraze sivom plijesni. Kod zaraze pepelnicom često je zahvaćen čitav grozd, za razliku od zaraze plamenjačom kada se suše po-jedine bobice ili grupe bobica. U slučaju sušenja zaražene bobice formiraju crnu mrežicu.

Zaraza na izbojima u vidu pepeljaste prevlake može se ja-viti od momenta izlaska iz pupa pa sve dok ne odrvene. Nakon odrvenjavanja stanice epiderme odumru pa se na izboju javi crna mreža odumrlih stanica u obliku čokoladno smeđih zrakastih mr-lja.

U cvatnji su obično zaraženi cvjetovi koji su priljubljeni jedan uz drugoga. Simptomi su pojava svijetlo sivog micelija koji uzroku-je sušenje i opadanja cvjetova.

Prilikom prezimljenja pato-gena u pupu obično su zaraženi srednji pupovi (od 3.-6. pupa) lucnja. Pri temperaturi >50C mi-celij i oidije se počnu razmno-žavati te mladice koje potjeraju iz tog pupa odmah dobiju pe-peljastu prevlaku. Ovo je češća pojava u priobalnom dijelu Hr-vatske. Drugi način zaraze kreće od askospora koje se oslobađaju iz kleistotecija. Pri temperaturi iznad 100C i kiši od barem 2,5 mm, uz vlaženje zelenih orga-na u trajanju od 2-5 sati. Askos-pore se oslobađaju obično od pojave listića pa do cvatnje. Pri višim temperaturama za infek-ciju je potrebno kraće vlaženje lista i obrnuto. Nakon infekcije jave se opisani simptomi koji su izvor daljnjih, sekundarnih in-fekcija. Oidije se najbrže stvaraju pri temperaturi od 25-280C i za njihov razvoj (umnažanje) nije potrebna kap vode, već poviše-na vlažnost zraka. Temperature >300C zaustave razmnožavanje, a pri 400C oidije ugibaju. Direk-tna sunčeva insolacija usporava razvoj oidija, pa je to razlog što lišće izloženo direktnoj sunčevoj svjetlosti nema simptome zaraze ili su jako slabo izraženi i odnosu na lišće unutar čokota.

SUZBIJANJE: u praksi po-stoje velike razlike u osjetljivosti pojednih sorti, Vrlo osjetljive su sorte Maraština, Debit, Borgonja, Carignan, Hrvatica, Muškat...

Agrotehničke mjere skidanja lišća u blizini grozda smanjuju

vlažnost čokota i indirektno sma-njuju opasnost od širenja uzročni-ka bolesti. Manje lišća oko grozda omogućava kvalitetnije tretiranje i zaštitu samih grozdića.

U nedostatku prognoze, suz-bijanje pepelnice počinje prije

cvatnje, primjenom sumpornih pripravaka (CHROMOSUL 80). Sumpor (CHROMOSUL 80) se preporuča u ranim fazama (03-05; B-C po Zadoxu) i u vinogra-dima koji imaju češte napade grinja uzročika erinoze (grinje

PEPELNICA, LUG ILI MAĆA VINOVE LOZEU posljednje vrijeme pepelnica je postala gotovo značajnija i opasnija bolest od plamenjače. Za vinogradare je naročito opasno njezino podmuklo i naglo širenje, jer joj je za brzi razvoj dovoljna visoka relativna vlaga zraka (nije neophodna kap vode za klijanje i infekciju).

renato vilenica, dipl. ing. agr.

Simptomi napada na grozdu

Napadnute bobice pucaju

20


Pepelnica je jedna od naj-značajnijih bolesti vinove loze na području Hercegovine. Sva-ke godine veći broj vinograda «strada» od ove bolesti. Jedan od razloga sve većih šteta u vi-nogradima je i mali broj registri-ranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti.

Chromos Agro vinograda-rima nudi tri nova pripravka za suzbijanje pepelnice vinove loze i to:

Postalon 90 SC je kombini-rani kontaktno-sistemični fungi-cid za suzbijanje pepelnice vino-ve loze. Koristi se u koncentraciji 0,1-0,125 %, odnosno 100-125 ml u 100 litara vode. Preporuča

Novi fungicidi za suzbijanje pepelnice vinove loze

šiškarice). U toj fazi jednim tre-tiranjem sumporim pripravcima suzbijemo dva nametnika. Od pojave listića do početka cvat-nje obično je potrebno izvršiti barem jedno tretiranje kon-taktnim pripravcima na bazi sumpora (CHROMOSUL 80) ili krezoksim metila (STROBY) ili kombiniranim pripravkom na bazi piraklostrobin+metiram (CABRIO TOP) koji istovremeno suzbija pepelnicu i peronospo-ru. Pred početak cvatnje i i na samom kraju cvatnje koriste se sistemični pripravci na bazi fena-rimola (RUBIGAN EC), metrafe-

nona (VIVANDO) ili kombinacije krezoksim metil+boskalid (CO-LLIS) te miklobutail+kinoksifen (POSTALON 90SC) . Pripravku RUBIGAN EC potrebno je doda-ti minimalne količine sumpora (CHROMOSULA 80) radi bržeg početnog učinka. Kraj lipnja i srpanj je kritičan period za suz-bijanje pepelnice, jer uzročnik bolesti u tim mjesecima ima nabolje uvjete za brzi razvoj. Preporučamo suzbijanje pri-pravcima na bazi sljedećih dje-latih tvari: metrafenon (VIVAN-DO), miklobutanil+kinoksifen (POSTALON 90 SC), kre-

zoksim metil (STROBY), piraklostrobin+metiram (CA-BRIO TOP).

Zaprašivanje sumpornim pripravcima za direktnu primje-nu preporuča se u piroblanom području kao dodatna mjera zaštite (obično iza cvatnje), 2-3 puta u razmacima od 14 dana. Zbog moguće fitotoksičnosti ne sumporiti u podne, a pri visokim temperaturama bolje je rasipati sumpor u redove pod čokot ili između redova. Pravilo je da se pepelnica suzbija preventivno ili odmah po uočavanju, naro-čito u fazi šaranja grožđa kada su posljedice jačeg napada vrlo štetne.

U slučaju jače pojave pepel-nice na grozdovima potrebno je provesti eradikativne mjere ski-danja pepeljaste prevlake otopi-nom kalijeva permanganata (hi-permangana) u količini od 125 g u 100 litara vode, uz dodatak 1-2 kg gašenog (građevinskog) vapna na 100 litara vode. Najbo-lje je grozdove tretirati ujutro, a već pred večer provesti redovito preventivno tretiranje protiv pe-pelnice.

se primjena u vrijeme intenziv-nog pritiska bolesti, nakon cvat-nje pa do zatvaranja grozda.

Vivando je novi pripravak tvrtke BASF, koji se koristi za suzbijanje pepelnice vinove loze. Vivando je lokosistemični fungicid translaminarnog kre-tanja, preventivnog i kurativnog učinka. Koristi se u koncentraciji 0,015-0,020 % (15-20 grama u 100 litara vode).

Collis 80 je kombinirani pre-ventivni fungicid sistemičnog učinka za suzbijanje pepelnice vinove loze. Koristi se u koncen-traciji 0,03-0,04 % (30-40 ml u 100 litara vode).Može se koristiti najviše tri puta u vegetaciji.

Napadnute bobice zaostaju u porastu


21

Prije svega, rezidbom rodnih grančica nastojimo podmladiti voćku, kako bismo održali stano-viti balans između vegetativnog razvoja i rodnosti. Međutim, rez koncem proljeća itekako je zna-čajan za mlade voćke koje se u godini sadnje prikraćuju na želje-nu visinu. Prikraćivanje se izvodi iznad pomno odabranog, dobro razvijenog pupa i to tako što se reže koso, nekoliko milimetara iznad pupa. Rez treba biti uvijek na suprotnoj strani od pupa kako bismo izbjegli slijevanje vode preko njegove površine. Svakako da bi trebalo ostaviti nekoliko naj-bolje razvijenih pupova iz kojih ćemo formirati buduću krošnju.

Što sa starim voćkama?Rezidbom starijih voćaka

trebamo uklanjati one grane i grančice koje remete ravnotežu krošnje. U pravilu, kod starijih voćaka grane trebamo potpuno ukloniti dok se rodne grančice i one slabije razvijene ne ukla-njaju, nego samo prikraćuju. Ali, ukoliko treba popuniti prazninu unutar krošnje, onda možemo prikratiti i jače razvijene granči-ce, umjesto njihovog potpunog uklanjanja. Međutim, treba zna-ti da u voćnjaku vrijedi pravilo kako se bujnije voćke trebaju rezati slabije u odnosu na stabla slabije bujnosti.

Kada obaviti pinciranjejabuka i krušaka?

Pinciranje obavljamo kada su se grančice dovoljno razvile, da-kle ne prerano. Ali, pinciranje je nužno izvršiti u više navrata, što znači da se ono nastavlja i kroz ljetno razdoblje. To je i razumljivo jer se sve mladice ne razvijaju na isti način, istom brzinom. Obično

se kruške ranije pinciraju u od-nosu na jabuke, mada to ovisi i o sortnim karakteristikama kao i vladajućim klimatskim prilikama.

Koji je značaj pinciranja?Svrha pinciranja leži u činje-

nici kako je tijekom ranog prolje-ća mladicama nužno zaustaviti porast kako bi što više potaknuli njihovo razgranjivanje. Drugim riječima, navedenom mjerom nastojimo probuditi pupove koji bi u suprotnom “zaspali”. Na taj način iz ovih pupova se razvija-ju rodne grančice blizu stabla ili glavnih, primarnih grana. Pinci-raju se mladice kada dosegnu 10-12 cm i to tako da otkidamo vršni dio ostavljajući 4-5 listova. Ali, prije skraćivanja trebamo do-bro promotriti razvijenost rodnih pupova oko grančice koju želi-

mo pincirati. Ukoliko su pupovi dobro razvijeni, mladicu ćemo “blaže” skratiti dok u suprotno-me mladicu skraćujemo “jače”, ostavljajući samo tri lista.

Svakako da pinciranje tre-bamo obaviti oštrim, voćarskim škarama, dok se za rezidbu de-bljih grana možemo poslužiti voćarskom pilom. U voćnjak ne smijemo krenuti bez kale-marskog voska kojim trebamo premazati rezove (posebice na debljim granama) kako bi ova mjesta što prije zacijelila.

Treba li prorjeđivatiplodove na voćnimstablima?

Često se u ovom razdoblju dešava da ulaskom u voćnjak ostanemo zaprepašteni uočava-jući veliki broj otpalih plodova.

Nije riječ o bolesti ili štetniku, iako se i to zna dogoditi-primjerice kod šljive kao posljedica napada šljivine osice. Dakle, uglavnom je riječ o mehanizmu obrane vo-ćaka koje ne mogu iznijeti toliki broj zametnutih plodova. Ustva-ri, one čine ono što bi trebali vo-ćari, a to je prorjeđivanje. Riječ je o obveznoj mjeri kod pojedinih voćnih vrsta, primjerice breskve, jer ostavljanje velikog broja zametnutih plodova dodatno opterećuje stablo kojem se tim načinom bitno umanjuje životni vijek. S druge strane , ako voćka i iznese cijeli rod, onda za poslje-dicu imamo formiranje izrazito sitnih plodova koji imaju malu tržnu vrijednost.

Prorjeđivanje plodova kod bresaka i marelica

U pravilu, jače prorjeđiva-nje plodova obavlja se na sta-rijim i iscrpljenim stablima kao i u sušnim godinama. Najčešće se prorjeđivanje obavlja ručno, lagano-vršcima prstiju, s razma-kom od 7-10 cm. Kod bresaka se na taj način ostavlja na dugim rodnim grančicama 5-6 plodova, na srednjim 3-4, a na kratkim 1-2 ploda. Kod marelice se prorjeđi-vanje obavlja kada su plodovi dosegli veličinu lješnjaka i to tako što prvenstveno uklanjamo sve oštećene ili bolesne te sitnije plodove kao i plodove blizance. Smatra se da je kod marelice nakon prorjeđivanja najpovolj-niji razmak među plodovima 3-4 cm. Ova korisna mjera se provo-di u razdoblju kada više nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Spomenimo još kako u razvijenim voćarskim zemljama u tu svrhu proizvođači voća ko-riste kemijske pripravke kojima stabla tretiraju u cvatnji ili od-mah nakon nje.

POMOTEHNIKAU VOĆNJACIMAČesto se mogu čuti upiti vezani za rezidbu voćaka početkom ljeta. Riječ je o prilično složenom postup-ku kojim nastojimo potaknuti formiranje cvjetnih pupova, kojima želimo razgranati jače mladice ali i usmjeriti razvoj voćaka


Obaveno prorjeđivanje plodova breskveLjetni radovi u nasadu jabuka

22


Prije nešto više od dva deset-ljeća u Hercegovini su se vrlo ak-tivno počele dizati “odrinje” kivija ili aktinidije. Ništa začuđujuće, jer se radi o jednoj od rijetkih voćnih vrsta koja traži minimalnu njegu i održavanje. Tim više što se kiwi vrlo rijetko ili gotovo nikako ne treba prskati, odnosno, primje-na pesticida u uzgoju aktinidije je svedena na minimalnu mjeru. Stoga se najčešće i sadi uz okuć-nice i to prvenstveno za stvaranje vrlo guste hladovine, s tim da ne smijemo zanemariti ni veliko bo-gatstvo C vitamina koji se kriju u njegovim aromatičnim plodovi-ma. Ali, pošto je riječ o relativno novoj voćnoj vrsti, u praksi se de-šavaju različite pogreške.

List dobiva izrazito žutu boju-bolest ili manjak hranjiva?

Ni jedno ni drugo. Pogreška se javlja u samom startu, odnosno, kod sadnje. Ukoliko kiwi sadimo na tlima koja su bogata karbo-natima i imaju previše aktivnog vapna u svom sastavu, tada se redovito pojavljuje i kloroza, koja se manifestira žućenjem lista. Na-vedena tla nisu idealna za sadnju kiwija jer aktivno vapno “blokira” željezo u tlu a ono je neophod-no za uzgoj aktinidija. Stoga je, u više navrata, željezo potrebno unositi u tlo i to otapanjem že-ljeznih helata čija količina ovisi o starosti stabala i stupnja klo-roze. Navedene željezne helate možete pronaći u svim bolje op-skrbljenim poljoljekarnama pod tvorničkim nazivom Florgen 6 ili Sequestren 138 Fe 100 SG. Ina-če, pojava žućenja lista ili kloroze je posebno izražena ove godine jer velike količine oborina ispiru u dublje slojeve tla i ono malo že-ljeza koje se nalazi dostupno sta-blima aktinidija. A mjesec svibanj je idealan za primjenu preparata

Florgen 6 ili Sequestren 138 Fe 100 SG.

A kada se unose mineral-na gnojiva?

Mineralna gnojiva se uno-se također u ovom razdoblju s tim da ne trebamo pretjerivati s njihovim količinama. Izbor tipa gnojiva ovisi o više čimbenika, ali je svakako najpoželjnije koristiti specijalna gnojiva za aktinidije jer ona u svom sastavu pored osnovnih elemenata sadržavaju i mikroelemente nužne za pravi-lan razvitak stabala. Dovoljno je oko svakog stabla razbacati 100 grama navedenog gnojiva koje se potom lagano unese u tlo, nakon čega slijedi obilno zalije-

vanje vodom. Gnojivo se unosi u dva navrata, prvi put u mjesecu svibnju, dok se drugo unošenje gnojiva obavlja u mjesecu rujnu ili listopadu.

Zahtijevaju li aktinidije velike količine vode?

Svakako da učestalost na-vodnjavanja prvenstveno ovisi od vladajućih klimatskih prilika. Ipak, na pjeskovitim tlima o tome trebamo voditi računa jer zbog svoje velike propusnosti herce-govačka tla zahtijevaju visoke količine vode. Nedostatak vode dovodi do gubitka čvrstoće lista i drugih zelenih organa biljke, što se može odraziti na plodonoše-nje. Obično, u duljem nedostatku

LJETNA AGROTEHNIKA U NASADU AKTINIDIJEIako slovi za relativno nezahtijevnu voćnu vrstu, koja bez poteškoća može uspijevati uz svaku okućnicu ipak je za njen pravilan uzgoj presudna pravodobna agrotehni-ka. To se prije svega odnosi na zelenu rezidbu, prihranjivanje i navodnjavanje, te rje-šavanje problema kloroze.


vode aktinidija formira male, sit-ne plodove koje nemaju gotovo nikakvog okusa. Osim toga, cijelo stablo trpi, zbog čega može doći i do njegovog propadanja, odno-sno sušenja. Stoga aktinidiju tre-ba zalijevati svakih 5-7 dana (po-čevši od lipnja pa sve do polovice rujna) količinom vode od 25 mm po četvornom metru, po turnusu navodnjavanja.

Ljetna rezidbaTo je prava avantura koja

često završava s negativnim rezultatom tj. zbog “stručne” rezidbe na biljci često ne bude formiran niti jedan jedini plod. Razlog najčešće leži u prejakom prikraćivanju ili u rezu rodnih iz-boja. Dakle, orezivanju aktinidije treba pristupiti krajnje oprezno, s tim da zelenu rezidbu praktici-ramo kroz više navrata tijekom godine. Prvi put koncem travnja ili početkom svibnja kada se od-stranjuju prekobrojne i nerodne mladice koje nisu potrebne za sljedeću sezonu. Druga rezidba se provodi nakon cvatnje tj. u lipnju kada se prikraćuju vrho-vi mladica na 8 pupoljaka od krajnjeg ploda. Osim toga, tre-ba prikratiti i sve bujne mladice koje remete osvjetljenost i pro-zračnost krošnje. Krajnji rez se obavlja koncem kolovoza kada, općenito gledano, opada i rast aktinidije, poglavito najčešće hercegovačke sorte Hayward. Ovom rezidbom se vrši prikraći-vanje i podvezivanje mladica.

Dakle, što reći nego da re-zidbu aktinidija trebamo povje-riti stručnoj osobi koja poznaje morfološke i biološke zakonito-sti i osobine ove cijenjene voć-ne vrste. Jer samo uz poštivanje i pravilno provođenje agroteh-ničkih mjera možemo očekivati brzo napredovanje stabala akti-nidija koje će rezultirati obiljem ukusnih i hranjivih plodova.

Aktinidija pred cvatnju

Pripravci za otklanjanje kloroze Simptomi kloroze na listu


23

Ose su dobro poznati štetni-ci poljoprivrednim proizvođači-ma, posebno onim koji se bave proizvodnjom grožđa i voća. Re-žim ishrane osa je zapravo mje-šovit. Hrane se raznom hranom. Kao mesožderi hvataju razne sitne kukce, većinom gusjenice, zbog čega su donekle korisne.

Međutim, ta njihova kori-snost je neznatna u odnosu na njihovu štetnost kada za hranu koriste sočne bobice grožđa i voća. Naročito velike štete mogu napraviti u vinogradima, posebno kada se radi o stolnim vrstama grožđa. Događa se da ose unište kompletnu berbu. Naime, tijekom ljeta i u ranu jesen kada uglavnom dozrijeva voće i grožđe, ose se pretežno hrane mesom grožđa i meka-nog voća.

Ose- lako prepoznatljiveOse su kukci karakteristične

žuto crne pigmentacije. Žive soli-tarno ili u zajednicama u osinjaci-ma. Kao štetnici grožđa i voća kod nas se obično javlja obična osa i piknjasta osa, a rjeđe i stršljen.

U vrijeme zriobe voća, a po-sebno grožđa, ose oštećuju po-kožicu bobica grožđa, odnosno ploda kruške, nektarine, breskve, šljive ili neke druge voćne vrste. Hrane se sočnim mesom i nanose ozbiljne štete. Pored toga što ose neposredno čine ozbiljne štete na grožđu i voću, one neposred-no utječu da te štete budu veće! Naime, bobice grožđa i mekane plodove voća koje su oštetile ose posjećuju pčele koje dokrajče ono što su ose započele. Zapra-

NOVE KLOPKE ZA SUZBIJANJEOSA I STRšENAKod proizvodnje voća i grožđa, posebno kod stolnih sorti, veliki problem mogu predstavljati ose i stršeni. Događa se, posebno kada se radi o manjim vinogradima, da ose uni-šte kompletnu berbu.

vo zbog relativno male brojnosti osa u vinogradu i voćnjaku ne bi došlo do tako velikih šteta kada oštećene bobice grožđa i plodo-va voća ne bi masovni posjećiva-le pčele. Naime, kada ose do kraja ne pojedu načetu bobicu grožđa ili sadržaj sočnog ploda, već se sele s bobice na bobicu odnosno s ploda na plod i oštećuju ih, to pčele koje se javljaju u velikom broju za kratko vrijeme naprave velike štete.

Stršen – vrlo opasankukac

Stršen (Vespa crabro L.) je sli-čan osi, ali je mnogo veći. Gni-jezda gradi u šupljem drveću, dr-varnicama i drugim zapuštenim staništima. Opasan je, ali rijetko napada bez razloga. Oštećuje plodove voćaka i bobice vinove loze. Napada pčele, ali i ose.

Suzbijanje osa i stršenaSuzbijanje osa moguće je

obaviti na više načina. Među-tim, bilo koji način suzbijanja da se primijeni, suzbijanje osa jako je otežano. Naime, kada se ose

mehanički uništavaju, dosta je teško pronaći njihove osinjake. Inače, osinjake treba uništavati kada padne mrak jer su tada sve ose koje stanuju u njima ušle u osinjak, a tada postoji i manja opasnost da osoba koja meha-nički uništava osinjak bude iz-vrgnuta ubodima osa, koje nisu tako bezazlene.

Suzbijanje osa insekticidima također je otežano, gotovo ne-provedivo. Naime, kako ose na-padaju poluzrelo grožđe, odno-sno voće, primjena insekticida je teško provediva jer je teško is-poštivati karencu. Osim toga, na oštećenim plodovima se nalaze i pčele, te bi eventualna primjena insekticida pored osa uništile i pčele.

Zaštita grožđa od napada osa donekle je moguća postavlja-njem lovnih boca s uskim grlom u koje se stavlja pokvareno vino ili gnječeno voće. Treba voditi ra-čuna da se u boce ne stavlja med ili slatki sok koji pored osa privla-či i pčele. Inače, zaštita grožđa od osa, odnosno pčela moguća je postavljanjem zaštitnih mreža u vinogradu.

Izgled novih klopki - “Lovac za ose” Rezervni mamci za klopke

Klopke se postavljaju u krošnju voćaka

Lovci za ose i stršeneDanas se na tržištu nalaze

posebne klopke za ose i str-šene koje su se pokazale vrlo efikasnim načinom suzbijanja. Klopke se sastoje od plastične posude, koja služi kao lovka, i posebnog mamca. Klopka se do polovine nalije s vodom i doda se mamac te se lovka vješa na stalno mjesto. Klop-ke ne privlače pčele.

Na kraju treba istaknuti da štetama na grožđu i voću pri-donose i pojedini pčelari koji u vrijeme sazrijevanje grožđa i voća drže košnice u blizini vinograda i voćnjaka!

Autor ovog članka je ti-jekom 2007. godine obavio mnoga istraživanja suzbijanja osa i stršena s ovim klopkama, te ih preporuča svima onima koji imaju problema s osama i stršenima.

24


dr. ivan ostoJiĆ

Za Istanbul se voli reći kako predstavlja drugi ili novi Rim. Naime, riječ je o gradu od 12 milijuna stanovnika, koji se pro-teže na površini od 1.538,77 km2 i jedinom gradu koji je smješten na dva kontinenta-zapadni dio je u Europi dok je istočni u Aziji. Osim toga, Istanbul je neka-dašnja prijestolnica triju velikih carstava-Rimskog, Bizantinskog i Otomanskog.

A u baš taj po mnogo čemu svojstven i znamenit grad re-nomirana tvrtka Nestle Purina odlučila je povesti skupinu od 28 distributera i promotora hrane za pse Purina Pro Plan. Riječ je o djelatnicima tvrtke Sjemenarna koji su zahvaljuju-ći Nestleu proveli nezaboravna tri dana u Istanbulu, od 17. 4. do 20. 4. 2008.

Put je bio organiziran na visokoj razini, kako uostalom i priliči Nestleu. Podrazumijevao je posjet omiljenih turističkih destinacija, poput sultanove Topkapi palače, Aja Sofije i ču-vene Plave Džamije. Posebno je dojmljiv bio odlazak na vo-žnju brodom po Bosforu koji povezuje Crno i Mramorno more. Da bi se naša vesela dru-žina na najbolji mogući način i opustila, pobrinule su se trbuš-

PUTOVANJE U ISTANBUL

ne plesačice, čiji je jedinstveni ples uz popratni folklorni pro-gram omogućio druženje do kasnih noćnih sati. Posljednji dan boravka u Istanbulu posje-tili smo čuveni Grand Bazaar, u čijem kompleksu se nalazi preko 4000 dućana a na kojem se, pored ostalog, mogu kupiti i različiti autohtoni turski proi-zvodi.

Posjet Istanbulu, kultur-nom i gospodarskom središtu Turske, prošao je u više nego ugodnom ozračju. Dojmovi su različiti, ali u jednom jedin-stveni. Navedena druženja učvršćuju i na najbolji mogući način povezuju sve distribute-re i promotore Purina Pro Plan hrane, koja opet dokazuje da je najkvalitetnija i najpouzdani-ja komercijalna vrsta hrane za kućne ljubimce. Zašto? Zato jer iza nje stoji Nestle, tvrtka koja ništa ne prepušta slučaju. Per-fektno organizirano putovanje u Istanbul to je po tko zna koji put i potvrdilo!

U organizaciji Syngente, stručnjaci iz oblasti zaštite bilja u BiH zajedno s djelatni-cima Syngente iz Hrvatske i Slovenije, od 21-24. 04. 2008. boravili su u istraživačkim centrima ove renomirane tvrtke. Tijekom boravka u Švi-carskoj obišli smo istraživački centar u Thunu gdje smo ima-li priliku vidjeti dio bioloških istraživanja koja se provode s insekticidima i fungicidma na različite štetnike i uzročnike

Obilazak Syngetninih istraživačkih centara

bolesti.Osim ovog centra posjetili

smo i Syngentinu centralu u Beselu te prisustvovali preda-vanjima na temu registracije kemijskih pripravaka u EU, ge-nerički pripravci i rizici primje-ne te ostaci-rezidue kemijskih pripravaka na poljoprivrednim proizvodima.

Kako bi ovo putovanje osta-lo što duže u sjećanju, Syngen-ta je organizirala i posjet «vrhu Europe»-Jungefrau, izletištu na 3450 metara nadmorske visine do kojeg vodi željeznica.

PUTOVANJE U ISTANBUL

U azijskom djelu Istambula

Posjeta istraživačkom centru u Thunu

Ispred sjedišta Syngente u Baselu


25

dr. ivan ostoJiĆ


Kad se spomene ime roda Amaranthus, u koji ova žitarica spada, kod nas se odmah pomisli na Amaronthus retroflexus, vrlo dobro poznati korov na našim oranicama. Međutim, rod Ama-ranthus obuhvaća oko 60 vrsta, među kojima se nalaze i one koje se mogu koristiti za ljudsku pre-hranu. Još su Asteci i Inke prije 5000-7000 godina uzgajali Ama-ranthus vrste za proizvodnju zrna. To što su rane civilizacije znale o hranjivoj vrijednosti šćira, poslije je potvrđeno i modernim kemijskim analizama. Zrno Ama-ranthusa sadrži više bjelančevina nego bilo koja druga žitarica (12-18 %). U istraživanjima provede-nim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sadržaj bjelančevina se kretao od 16,2 do 18,4 %, a utvrđen je i vrlo povoljan aminokiselinski sastav. U usporedbi s pšenicom i kukuruzom, zrno šćira sadrži više esencijalnih aminokiselina, oso-bito lizina. S obzirom na znatno veći sadržaj lizina u odnosu na druge žitarice, može se koristiti za poboljšanje kakvoće namir-nica. Zrno Amaranthusa ima i visok sadržaj ulja (5-7 %), u čijem se sastavu nalaze tokotrienoli (forme vitamina E) koji djeluje na sniženje kolesterola u krvi. U istraživanjima provedenima u Hrvatskoj sadržaj sirovih masti u sjemenu šćira kretao se oko 8 %. Zrno Amaranthusa sadrži i veće

Zrnati šćir - zaboravljena a vrijedna žitaricaU današnje vrijeme, kada se sve više pažnje poklanja raznolikoj i kvalitetnoj prehrani ljudi, zaboravljene i malo zastu-pljene žitarice dobivaju na važnosti. Jedna od njih je i zrnati šćir ili amarant.

količine kalcija i željeza u uspo-redbi s ostalim žitaricama.

Šćir u proizvodnji kruhaU proizvodnji kruha dio braš-

na može se zamijeniti brašnom šćira (10-15 %), što se pozitivno odražava na kakvoću tijesta a povećava se i nutritivna vrijed-nost kruha. Zrno šćira je lako probavljivo i koristi se za pripre-manje smjesa žitarica za doru-čak (musli), za palačinke, kolače. Zrno se može koristiti i prženo (kao kukuruz kokičar), a može se miješati i s medom. Amaranthus vrstama koje se koriste kao po-vrće neopravdano je posvećena manja pažnja nego proizvodnji zrna. Okus lišća je isti ili čak i bolji od okus špinata, a bogat je kal-cijem, željezom i fosforom. Lišće se može koristiti samo ili zajedno s ostalim vrstama povrća. Vrste Amaranthusa čije se lišće koristi u prehrani ljudi niže su nego one koje se uzgajaju radi zrna, imaju široko lišće i manju cvat. Kao po-vrće, koriste se vrste Amaranthus tricolor i Amaranthus dubius, a Amaranthus cruentus uzgaja se i zbog lišća i zrna. Za proizvodnju zrna uzgajaju se vrste Amarant-hus hypochondriacus i A. cauda-tus.

Priprema tla i sklopKako je sjeme Amaranthusa

vrlo sitno (u jednom gramu je 1000-3000 sjemenki), za njegov uzgoj tlo mora biti vrlo dobro pripremljeno (kao za sjetvu po-vrća ili sitnozrnih mahunarki) i prije sjetve treba ga malo zbiti valjkom. Da bi se ostvario dobar sklop, sjetveni sloj tla mora biti vlažan, uz temperaturu višu od 15 0C. Dubina sjetve je 1-1,5 cm, a količina sjemena 1,2-3,5 kg/ha. Sklop, odnosno broj biljaka po hektaru ovisi o sorti i uvjetima uzgoja. Ako je premali broj bilja-ka, one se jako razvijaju, promjer stabljike je velik, što otežava že-tvu. Prevelik broj biljaka uzroku-je kompeticiju biljaka za vodom i hranjivima. U uvjetima sjevero-

zapadne Hrvatske najviši prinos zrna šćira ostvaren je kod gusto-će sklopa 40-80 biljaka/m2. Želje-ni sklop se postiže sjetvom veće količine sjemena od potrebne i prorjeđivanjem kad biljke dosti-gnu visinu 15-25 cm.

GnojidbaPosebnu pažnju treba obra-

titi na gnojidbu šćira. Prevelika količina dušika negativno utječe na žetvu šćira koji naraste preko-mjerno visoko, a pritom se pove-ćava polijeganje i odlaže zrioba. U našim uvjetima, na tlo dobro opskrbljeno dušikom, gnojidba dušičnim gnojivima nije utjecala na povećanje prinosa. Stoga se na takvim tlima može razmišljati o organskom uzgoju šćira, odno-sno o uzgoju šćira bez gnojidbe. Za suzbijanje korova u usjevu Amaranthusa nema registriranih herbicida, pa se kontrola korova provodi kultivacijom ili ručnim okopavanjem. U početku šćir sporo raste. Međutim, kad do-stigne visinu od 30 cm počinje brzi porast te zagušuje korove. Optimalni rok za sjetvu šćira u našim uvjetima je prvo desetod-nevlje svibnja. Vrijeme do sjetve Amaranthusa treba iskoristiti za mehaničko suzbijanje izniklih proljetnih korova kultivacijom. U proizvodnji zrnatog šćira po-stoji nekoliko problema. U našoj državi na sortnoj listi nema ni-jedne sorte zrnatog šćira. Drugi

problem je mehanizirana žetva. Žetva kombajnom moguća je u godinama kad tijekom rujna nema oborina i kad se biljke mogu dobro osušiti. U našim klimatskim uvjetima čekanje mraza kao mogućnost za suše-nje usjeva nema opravdanja, s obzirom na to da u većini godina nastupa kasno (u drugoj polo-vici listopada), tako bi se u tom slučaju znatno smanjio prinos, zbog osipanja sjemena. Meha-nizirana žetva neće biti moguća ni ako je sklop nedovoljan, jer će u tom slučaju stabljika biti debe-la a cvat velika pa se teško suši. Nakon žetve zrno se mora sušiti do vlage od najviše 12 %. Prinos Amaranthusa je dosta varijabilan i ovisi o sorti, a posebice o količini oborina tijekom vegetacije. Pri-nosi se kreću od 800 do 1500 kg/ha u SAD-u, u Peruu od 2000 do 5000 kg/ha, a u našim istraživa-njima postignuti su prinosi zrna od 630 do 2410 kg/ha, ovisno o sorti, gustoći sklopa i klimatskim uvjetima tijekom vegetacije.

26


prof. dr. sc. ana pospišil

Prije istjecanja tog pravila, evo nekoliko riječi i o paši kao važnom načinu hranidbe stoke. Paša je zelena krma koja se kori-sti 6-7 mjeseci pa i dulje u godi-ni, ako su za to dani uvjeti. Paša je od neprocjenjive vrijednosti u hranidbi stoke, jer je osim drugih prednosti koeficijent probavljivo-sti visok, jer u njoj nema mnogo sirovih vlakana. Tako je kod svinje probavljivost 45%, kod preživača 80% i kod konja koeficijent pro-bavljivosti je 55%. Paša je bogata vitaminima kojima vrijednost kao i probavljivost opadaju sa stare-njem tratine. Vrijednost paše ovi-si o botaničkom sastavu biljaka u tratini, njihovoj kakvoći i količini. Tratina bogata lepirnjačama i slatkim travama je najbolja. Pre-ma reljefu, razlikujemo nizinske i planinske pašnjake i livade, koji se razlikuju i sastavom i po vla-sništvu. Pašnjaci su ili zajednič-ki (opća imovina), pr. Posavina, Moslavina, Lika, Slavonija ili su privatno vlasništvo pojedinih sto-čarskih gospodarstava. I livade su povremeni pašnjaci, jer se one popasuju osobito u jesen, nakon zadnjeg otkosa. Poznato je da se za porast tratine preporučuje livade kositi i povremeno pasti. Tretman zajedničkih i privatnih pašnjaka u principu trebao bi biti isti, što nije moguće provesti na pašnjacima zajednice, osobito ako se radi o nekim površinama (Posavina, Moslavina), za koje bi valjalo donijeti pravilnik o režimu i korištenju, što je već bilo u Posa-vini. Taj se pravilnik primjenjivao, a sada ga treba samo realizirati i primjenjivati (aktivno). Provodi se to na području općine Sisak u Sunjskom i Odranskom polju na

Vrijeme početka i završetka ispašeOsim poznavanja mjera zasnivanja pašnjaka i livada te primjene agrotehnike, gnojidbe, melioracije i sl., dobro je poznavati i neka od pravila u održavanju i iskorišta-vanju pašnjaka i livada ako se popasuju i kose, a u njih spada i vrijeme početka i završetka ispaše.

20 000 hektara pašnih površina. Za istaknuti je i pohvaliti stoča-re-udrugare oko Mokrog polja, blizu Jasenovca i Novske koji su ove godine pristupili svojom me-hanizacijom čišćenja zajedničkih pašnjaka od tvrdokornog drve-nastog korova, koji se brzo širi i zauzima kvalitetne pašne površi-ne. Donošenjem pravila o režimu pašarenja, na zajedničkim pašnja-cima dobila bi se bolja paša koja ne bi samo prehranila stoku, već bi i broj stoke mogao biti veći.

Proljetna pašaČesto se griješi s izgonom

stoke na pašu u proljeće i u pre-lasku zimsko-stajske hranidbe na ljetnu. Taj prijelaz mora biti po-stupan. Rano napasivanje može utjecati i na smanjivanje prinosa biljnih hranjiva tvari po hektaru, jer može utjecati na promjenu sa-stava tratine i kakvoće krme pro-biranjem i gaženjem. Stoga, zbog prilagodbe na pašu stoci prije izlaska treba davati i nešto sije-na, a na ispaši ili u početku držati kraće vrijeme. Isto tako, jesenski povratak stoke s ispaše na staj-sko držanje mora biti postupan, tako da se nekoliko dana skra-ćuje vrijeme dnevne ispaše, a da u staji stoka pomalo dobiva onu hranu koju će trošiti na stajskom držanju. Izgon stoke na ispašu u proljeće naša je velika grješka ako se izlazi prerano, odmah na-kon snijega. Stoku treba pustiti na pašu ako je tratina suha, a ne dok su pašnjaci i livade još vlažni. Ranom pašom tratina se prorje-đuje pa nastaju plješine s kiselim travama. Treba paziti da se stoka na pašnjak odnosno livadu ne iz-goni prije negoli se tlo osuši da se ne bi ugazilo. Stoka se izgoni na ispašu kad su i biljke dovoljno po-

rasle. Neka od pravila održavanja, odnosno upravljanja pašnjacima, važna su za postizanje dobrih rezultata: Pašne biljke moraju se održavati u aktivnom porastu što dulje, kako bi osigurale ukusnu hranu visoke kakvoće, uz to se mora pomagati porast željeznih trava i djeteline, a smanjiti korove i grmlje te trave lošije kakvoće. Ne treba dopuštati klasanje trava i njihovo osjemenjivanje, jer stare-njem one postaju manje ukusni-ma, s manje hranjive vrijednosti. S druge pak strane, ako se paš-njak nedovoljno popasuje i nije dovoljno opterećen-rastu korovi, grmlje i grube trave. Stoga je do-bro da se barem jednom godiš-nje pašnjak nisko popase, i to više vrsta stoke. Prekomjerna paša u tijeku sezone jedna je od grješaka u pašarenju, jer onda ne samo da smanjuje prinos nego tako slabi i istiskuje poželjne pašne biljke. Još ako se pasu nisko ugrizom, nemaju mogućnost da osiguraju hranu korijenju, što osobito nije dobro u proljeće ako se pase prije nego biljke dovoljno porastu.

Paša na livadamaStoka može pasti na livada-

ma, što je vrlo dobro. Praksa je dokazala da je napasivanje na li-

vadama dobro, jer se umjerenom ispašom zgušćuju tratina pa je na njoj malo praznih mjesta. Pašom na livadi pojačava se rast i razvitak niskih trava pa i djetelina, a visoke se trave manje razvijaju, odnosno slabijeg su rasta. Gaženjem pu-tem ispaše uništava se velik dio korova, pa je i s tog stajališta paša na livadama dobra.

Pokazuje nam to i primjer:Livada prije pašesadržavala je:

dobrih trava i djetelina 32,5 %• korova, slabih trava i plješina • 67,5 %

Livada nakon trogodišnje paše sadržavala je:

dobrih trava i djetelina 80%• korova, slabih trava i plješina • 20 %

Očito je veliki porast dobrih trava i djetelina, dok je korov znatno nazadovao. Redovitom ispašom može se povisiti i sam prirod, što potvrđuju pokusi i sama praksa. Zato bi svaka livada morala neko vrijeme biti pašnjak, a svaki pašnjak jedno vrijeme li-vada, jer se kosidba i ispaša nado-punjavaju. To je moguće provesti najbolje ako su livade i pašnjaci uređeni po pregonima, koji se mogu kositi i napasivati.

Paša - važan način hranidbe stoke


27

nikola JagačiĆ, dipl. ing.

Veliki broj jajašaca a poslije i pčela može osigurati jedino zdra-va i plodna matica, koja je iz zim-skog razdoblja izišla neoštećena. Za razvoj pčela radilica, koje će izvan košnice skupljati nektar, od položenog jajašca do prvog izleta u prirodu treba proći u prosjeku šest tjedana. To znači da će dio pčela izleženih iz jajašaca koja su položena u ovom razdoblju skupljati nektar s bagrema, koji počinje cvjetati u prvoj polovici svibnja, a jedna je od naših naj-značajnijih kontinentalnih paša. Na poremećaje u kakvoći i plod-nosti matice možemo posumnja-ti prema promijenjenom ponaša-nju pčela na letu, a osobito kad otvorimo košnicu pri pregleda i rukovanja s okvirima. Ponekad se može dogoditi da je matica zapo-čela proljetno polaganje jajašaca i proljetni razvoj, poslije uginula, a pčele je nisu uspjele zamijeniti mladom koja bi se u ovo doba godine vrlo teško sparila, jer još nema trutova. Tada u košnici na-lazimo nešto poklopljenog legla, koje najčešće nije pravilno raspo-ređeno u koncentrične krugove. Može se pronaći i otvoreno leglo, ako smo košnicu otvorili ubrzo po nestanku matice.

Zajednica bez maticePčele iz zajednice koje su bez

matice, ili su se već pojavile laž-ne matice, smeteno izlaze i ulaze u košnicu, nervozno trče po po letaljci i prednjoj strani košnice

Problemi s maticom u proljećeZa brz i obiman razvoj pčelinje zajednice u proljeće je uz hranu, vodu i toplinu potrebna i zdrava plodna matica. Ipak se često baš u proljeće može utvrditi da je matica tijekom zime nestala ili su nastupili poremećaji u njezinoj plodnosti.

kao da nešto traže, izlijeću u ma-njem broju i unose manje koli-čine peluda koji najčešće nije u obliku velikih pravilnih kuglica. Kada otvorimo takvu košnicu i pustimo nekoliko mlazova dima, čuje se naglo i pojačano zujanje koje traje mnogo dulje nego što je uobičajeno kod normalnih za-jednica s kojima je sve u redu. Pri daljem pregledu pčele su nervo-zne i agresivne, najčešće se na-glo uznemire i počinju ubadati u velikom broju, slično kao i u bez-pašnom razdoblju. Ako uz takvo ponašanje i pregledom okvira uočimo da nema legla niti u jed-nom stadiju razvoja, sa sigurno-

šću možemo utvrditi da se radi o pčelinjoj zajednici koja nema ma-ticu. Takve zajednice u kasnijim povoljnim pašnim uvjetima ne grade saće niti zaperke saća.

Lažne maticeKada je takva zajednica dulje

bez matice, a dovoljno je jaka, možemo pronaći leglo u naku-pinama i u različitim dijelovima košnice. U stanicama se pone-kad može pronaći i više jajašaca. Ako je stanje bez matice dulje potrajalo, može se dogoditi i da su pčele poklopile leglo koje je ispupčeno iznad razine saća, što nam govori da se radi o trutov-

skom leglu. U jakim zajednicama s dovoljno pčela i hrane, mlađim radilicama koje se ne troše na prehranu legla a uzimaju veće količine meda i peluda, počinju bujati jajnici. Neke od njih poči-nju polagati neoplođena jajašca iz kojih se razvijaju trutovi. Kako je u košnici više takvih ‘’lažnih’’ matica, trutovsko leglo nalazimo o nakupinama raspoređenima po cijeloj košnici. Takva zajednica je bez pomoći pčelara sigurno osu-đena na propast.

Matice trutušeAko u ovom razdoblju leglo

nalazimo u sredini košnice, odno-

Pregled okvira Mlado leglo

28


kruno lažec, dr. vet. med.

Pčelinja košnica sastoji se od desetaka tisuća pčela od kojih svaka ima vlastitu ulogu, određenu njezinim/njegovim spolom i dobi te godišnjim dobom. Svaka košnica obično ima jednu maticu, stotine tru-tova i tisuće radilica. Matice mogu živjeti do sedam godi-na, dok je životni vijek ostalih pčela od nekoliko tjedana do šest mjeseci.

Pčele radilice su odgovor-ne za hranjenje potomstva/mladunčadi, brigu o mati-ci, izgradnju saća, traženje nektara i polena te čišćenje, ventiliranje i čuvanje košnice. Trutovi služe maticu, koja je odgovorna za reprodukciju. Svake godine ona izleže oko 250000 jajašaca, što iznosi čak milijun tijekom cjelokupnog njenog života.

Kada se nova matica treba izleći, stara matica i pola koš-nice napuštaju svoj stari dom i nastanjuju se na novom mje-stu koje su pronašle radilice ‘izviđači’.

Njihov vlastiti jezikPčela posjeduju jedin-

stven i složen komunikacijski sustav koji se zasniva na vidu, kretanju i osjetilu njuha i ko-jeg znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju. Pčele upozoravaju ostale članove svoje košnice na hranu, polo-žaj nove košnice i uvjete unu-

ZANIMLJIVOSTIIZ SVIJETA PČELA

tar vlastite košnice (kao što je zaliha nektara) kroz složene ‘plesne’ pokrete.

Istraživanja su pokazala da su pčele ne samo sposob-ne za apstraktno razmišljanje već i za razaznavanje članove vlastite obitelji od ostalih čla-nova košnice, korištenje vizu-alnih orijentira pri putovanju i pronalaženje prethodno kori-štenih izvora hrane, čak i kada im je dom u međuvremenu premješten. Kao što mirisi mogu probuditi snažne us-pomene u ljudima, tako pčele koriste svoje osjetilo njuha da potaknu uspomene na to gdje se može naći najbolja hrana

Zašto je pčelamapotreban njihov med

Biljke proizvode nektar da bi privukle oprašivače (pčele, leptire, šišmiše i druge si-savce), koji su neophodni za uspješno razmnožavanje bi-ljaka. Pčele skupljaju i koriste nektar kako bi proizvele med, koji im je osnovna prehrana, posebice zimi. Kako nektar sadržava puno vode, pčele se moraju potruditi da bi sma-njile količinu vode, te dodati enzime iz vlastitih tijela kako bi nektar pretvorile u hranu i sačuvale ga od kvarenja. Da bi proizvele pola kilograma meda, pčele moraju oprašiti 2 milijuna cvjetova i preletjeti više od 88000 kilometara.

sno na mjestu gdje je bilo zimsko klupko, a prema ispupčenosti vidimo da se radi o trutovskom leglu koje je uz to i nepravilno razbacano po površini okvira te temeljitim pregledom pronađe-mo maticu, možemo posumnjati da se radi o tzv. matici ‘’ trutuši ‘’. Razlozi zbog kojih dolazi do ove pojave su višestruki. Ako je mati-ca stara više godina, što ne mora uvijek biti presudno, može se do-goditi da je potrošila trutovsko sjeme iz sjemenih vrećica i polaže samo neoplođena jajašca. Sljede-ći razlog neoplođenosti jajašaca može biti oštećenje sjemene vre-ćice. Naime, pri pregledu košnice i vraćanja okvira zna se dogoditi da maticu lagano pritisnemo. Pri-tisak na zadak ošteti sjemenu vre-ćicu, odnosno mehanizam kojim se regulira propuštanje spermija u jajovod i oplodnja jajašca. Ošte-ćenje tijekom zime može nastati i na žlijezdama koje prehranjuju muške spone stanice ili na duš-nicima koji ih opskrbljuju kisikom pa one ugibaju.

Neplodna matica Ponekad se dogodi da u koš-

nici nađemo maticu koja naoko normalno izgleda i dobre je kon-dicije, ali u stanicama ne nalazi-mo leglo ili ga je vrlo malo. Takva pojava u proljeće može biti uzro-kovana neplodnom maticom koju pčele nisu stigle zamijeniti tzv. tihom smjenom, iako su osje-tile da je stara matica popustila u polaganju jajašca. Tiha smjena u rano proljeće teško može uspjeti zbog nedostatka trutova i vre-mena prikladnog za sparivanje.

Neplodnost matice u ovo doba godine najčešće je uzrokovana nozemozom. Naime, od noze-moze obolijeva i matica kojoj su uz oštećenje crijeva oštećeni i jaj-nici, i takvi ne mogu proizvoditi dovoljno jajnih stanica. Bolesna matica može postati smanjeno plodna ili neplodna. Takvu mati-cu moramo što prije zamijeniti, ako jačina same zajednice daje gospodarsku opravdanost takva čina. Bez zamjene, bolesna mati-ca obično ubrzo ugiba, a ako ne ugine postaje trajnim izvorom zaraze u pčelinjoj zajednici koju smo spasili liječenjem.

Kako pomoći?Opravdano je spašavati samo

zajednice koje su u proljeće broj-čano jake, što znači da nisu dugo bile bez matice. Pčelinje zajedni-ce u kojima smo uočili probleme s maticama nastojimo spasiti ili do-davanjem matica iz nukleusa, ili spajanjem sa zajednicama s ma-ticom. Jedino ako posumnjamo da je zajednica ostala bez matice, ili je nesivost oslabila zbog noze-moze prvo moramo dijagnostički (u ovlaštenu laboratoriju) utvrditi radi li se o toj bolesti, pa tek onda odlučiti o načinu spašavanja. Do-davanje samih matica u kavezu je u ovo doba godine manje uspješ-no, jer su zajednice dulje bile bez matica pa prevladavaju samo sta-rije pčele. Kako starije pčele teže primaju dodanu maticu, zajedni-ci pripojimo cijeli nukleus s ma-ticom koju dodajemo. U pravilu, uvijek slabiju zajednicu spajamo s jačom.


29

Svečanost japanske trešnje

Proljeće u Japanu donosi posebne svečanosti vezane uz obiteljski odlazak u prirodu, u parkove i vrtove u kojima se promatra cvjetanje trešanja. To je tradi-cionalni ritual zvan sakura. Trešnja cva-te samo nekoliko dana i treba je vidjeti u najljepšem izdanju. Osobito je važno uhvatiti sunčane dane jer kiša može uništiti čaroliju. Ove trešnje ne daju plodove kakve mi poznajemo, slasne, crvene, već je njihova ljepota upravo i jedino u cvjetanju. Posebno je slikovito promatrati ružičaste cvjetove trešanja pred sumrak, kad se nebo zatamni, a cvjetovi dobiju posebnu purpurnu boju. Iznesu se prostirke na kojima sjede prijatelji, obitelj, jede se sushi i pije sake, tradicionalno japansko piće, pale mali lampioni. Najvažnije je druženje u prirodi, a Japanci izuzetno mnogo drže do tog običaja i rado ga prakticiraju jer je to i pozdrav.

Potrošnja krumpira u svijetu

Prema podacima FAO u 1991.-1992. godina Zapadna Europa troši godišnje po glavi stanovnika oko 79,3 kg krum-pira, Istočna Europa oko 80,3 kg, SAD oko 58,4 kg, Azija 11,7 kg, Afrika 8,0 kg, Latinska Amerika 20,6 kg. U razvijenim zemljama opada potrošnja krumpira u svježem stanju a povećava se potrošnja prerađevina. SAD danas 50 % proizvod-nje prerađuju i troše oko 63,5 kg prera-đena krumpira po stanovniku.

Malina-vrlo traženo jagodičasto voće

Poslije jagode i crnog ribizla, malina je najznačajnije jagodičasto voće. Po ukupnoj proizvodnji voća zauzima 24 mjesto. Europa je kao kontinent najve-ći proizvođač maline, a za njom dolazi Sjeverna Amerika. Što se tiče država, Rusija je najveći proizvođač maline, a iza nje slijede: Srbija, Poljska, SAD, Čile, Njemačka i td.

Srbija je jedna od vodećih zemalja izvoznica smrznute maline u svijetu. Vodeća sorta maline je Villamette, koju u zadnje vrijeme sve više potiskuje sor-ta Meeker.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najteža zmija

Najteža zmija na svijetu je anakonda (Eunectes murinus) koja se može pronaći u Južnoj Americi i na Trinidadu. Jedna ženka te vrste koja je 1960. ustreljena u Brazilu, bila je duga nevjerojatnih 8,45 me-tara, te opsega zapanjujućih 1,11 m. Procjenjuje se da je težila 227 kg.

Najtoplije mjestona zemlji

Najtoplijim mjestom smatra se zrak oko munje. U djeliću sekunde zrak se zagrije na 30.000oC. To je pet puta više nego temperatura na vidljivoj površini sunca.

Najveća zrna tuče

Najveća ikad zabilježena zrna tuče izmjerena su u tuči 14. travnja 1986. godine u po-dručju Gopalganj, u Bangla-dešu. Zrna su težila i do 1 kg. Tuča je usmrtila 92 ljudi.

Najveće drvo

Najmasivnije drvo svih vre-mena je drvo Lindsey Creek, iz vrste obalnim mamutovaca (Sequoia sempervirens), pro-nađeno u američkoj državi California. Obujam debla bio je najmanje 2549 m3, a uku-pna masa najmanje 3630 tona, uključujući i lišće, gra-nje i korijenje, što je otprilike težina 890 slonova. Drvo se srušilo u oluji1905. godine.

Documents

Green Garden 56